<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.5-->
  <head>
    <title>2020-12-202012C109201901320-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0132-19-202002695-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="24/03/2020" name="CustomProvisoryEditionDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="15/05/2020 15:08:24" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="6dTr0k+FZEPHXXNVjd8XDElUA75+1I0wn2FH8lJoqnFKmIkZNgcovbR0gfrhsMjY0dqHotHutOotM3dkKo8THVZG7CvhYi8BEZOPBaiXu1A982k55BJRwRbp3p1KC0XpZnZIp9joyjIkwa8qM4AB2BgOu87TLDdJfZOi0GyfbvE=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="tirrial" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="" name="HasGenDocEndNote"/>
    <meta content="0132" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2019" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 05/12/2019 11:13:50" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="fddb1878e5cf47e3850732bdf0a28538" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0132" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="PV" name="NatureAff"/>
    <meta content="PV" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="XcHI++oqrPq18wSfIdfCsUT3pYGFLPb8SR3H69OAxug71STEEJ5bmSzfV8mglWm5TfHnG3Kfy1r2an1hXrKJ8V8h6iRipNolay3HTJp7X4UPRn8M3DxSt8zeael64k2/" name="GeneratedGenDocVersion"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId25" style="first"/>
      <div id="rId21" style="even">Mišljenje G. Pitruzzelle – predmet C‑132/19 P</div>
      <div id="rId22" style="default">Groupe Canal +/Komisija</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      GIOVANNIJA PITRUZZELLE
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 7. svibnja 2020. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Predmet C‑132/19 P
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      Groupe Canal +
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      Europske komisije
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-8" title="page-1">
      „Žalba – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazum – Distribucija televizijskog sadržaja – Teritorijalna isključivost – Uredba br. 1/2003 – Članak 9. – Odluka kojom obveze postaju obvezujuće – Zlouporaba ovlasti – Preliminarna ocjena – Gospodarski i pravni kontekst – Proporcionalnost – Obveza Komisije da uzme u obzir razmatranja u vezi s primjenom članka 101. stavka 3. UFEU‑a – Ugovorna prava trećih strana – Zaštita”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-1">
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">I.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvod</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ovaj postupak proizlazi iz osporavanja odluke Europske komisije kojom su obveze koje je preuzeo multinacionalni proizvođač audiovizualnog sadržaja postale obvezujuće kako bi se otklonile zabrinutosti o negativnim učincima na tržišno natjecanje koje je iznijela Komisija prilikom pokretanja istražnog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Te su se zabrinutosti odnosile na navodno postojanje vertikalnog zabranjenog sporazuma radi podjele unutarnjeg tržišta po nacionalnoj osnovi, na temelju ugovornih odredbi kojima se multinacionalnom poduzeću i televizijskoj kući na tržištu UK‑a i Irske osigurava apsolutna i isključiva teritorijalna licencija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odluku Komisije kojom se prihvaćaju predložene obveze i kojom one postaju obvezujuće osporavala je francuska televizijska kuća, treća strana u postupku, koja se u nj uključila tek naknadno, koju je multinacionalno poduzeće obavijestilo o navedenim obvezama kako bi priopćilo da više nema namjeru zahtijevati poštovanje ugovornih odredbi kojima mu se dodjeljuje apsolutna teritorijalna isključivost na francuskom tržištu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Među raznim žalbenim razlozima tri su bitna pravna pitanja, sadržana u trećem i četvrtom žalbenom razlogu, na koja ću usredotočiti svoje mišljenje, kako to traži Sud: 1. potreba da se u pravni i gospodarski kontekst uključi ponašanje na koje se odnose zabrinutosti o negativnim učincima na tržišno natjecanje; 2. pitanje mora li Komisija prilikom donošenja odluke na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003 uzeti u obzir razmatranja o primjeni članka 101. stavka 3. UFEU‑a; 3. pitanje je li Komisija poštovala načelo proporcionalnosti učinivši obvezujućima obveze koje je ponudio poduzetnik, osobito u pogledu učinaka odluke donesene na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003 prema trećim stranama, posebice kada se obveze poduzetnika adresata te odluke, koje je Komisija kasnije učinila obvezujućima, sastoje od davanja jednostrane izjave da se više neće poštovati određene odredbe sporazuma između tog i nekog drugog poduzetnika koji, s obzirom na to da nije bio predmet istrage, nije predložio ni prihvatio ponudu tih obveza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">II.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodnom izjavom 13. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora [sadašnji članci 101. i 102.] (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>) određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-17" title="page-4">
      „Ako poduzetnici tijekom postupka kojim se u konačnici predmetni sporazum ili usklađeno djelovanje [može] ocijeni[ti] zabranjenim, Komisiji ponude obveze koji bi otklonili probleme tržišnog natjecanja, Komisiji bi trebalo omogućiti da usvoji odluke kojima te obveze postaju obvezujuće za poduzetnike koji su ih predložili. Odluke o prihvaćanju obveza poduzetnika trebaju sadržavati tvrdnju kako više nema osnove za daljnje postupanje Komisije, a bez donošenja zaključka je li postojala, ili još uvijek postoji povreda propisa. Odluke o prihvaćanju obveza ne dovode u pitanje ovlasti tijela za tržišno natjecanje i sudova država članica da utvrde povredu propisa i donesu odluku u predmetu […]”.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodnom izjavom 22. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-19" title="page-4">
      „Kako bi se osiguralo poštovanje načela pravne sigurnosti i jedinstvene primjene prava tržišnog natjecanja Zajednice u sustavu paralelnih nadležnosti, treba izbjegavati proturječne odluke. Stoga se, pravni učinci odluka i postupaka Komisije na sudove i tijela država članica nadležna za tržišno natjecanje moraju tumačiti u skladu sa sudskom praksom Suda. Odluke o prihvaćanju obveza ponuđenih od strane poduzetnika koje donosi Komisija ne utječu na ovlasti sudova i tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje da primjenjuju članke 81. i 82. Ugovora”.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, člankom 9. Uredbe br. 1/2003 propisuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-21" title="page-4">
      „1. Kada Komisija namjerava donijeti odluku s ciljem otklanjanja povrede odredaba Ugovora, a poduzetnici koji su uključeni u povredu ponude obveze kojima se obvezuju otkloniti negativne učinke u skladu s preliminarnom ocjenom koju im je dostavila Komisija, Komisija može odlukom obvezati poduzetnika na preuzimanje tih obveza. Takva se odluka može donijeti za određeno vremensko razdoblje i zaključno će izrekom sadržavati da više nema osnove za vođenje postupka od strane Komisije.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-22" title="page-4">
      […]”.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">III.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Činjenice, postupak i pobijana presuda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je 13. siječnja 2014. pokrenula istragu o mogućim ograničenjima pružanja usluga naplatne televizije u okviru sporazumâ o licenciranju između šest američkih filmskih studija i glavnih europskih operatora naplatne televizije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je u okviru navedene istrage 23. srpnja 2015. uputila obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku društvima Paramount Pictures International Ltd, sa sjedištem u Londonu (Ujedinjena Kraljevina), i Viacom Inc., sa sjedištem u New Yorku (Sjedinjene Američke Države), koje je matično društvo prvonavedenog društva (u daljnjem tekstu zajedno: Paramount).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U toj je obavijesti Komisija iznijela svoj preliminarni zaključak o neusklađenosti određenih klauzula iz sporazuma o licenciranju koje je Paramount sklopio s društvima Sky UK Ltd i Sky plc (u daljnjem tekstu zajedno: Sky) s člankom 101. UFEU‑a i člankom 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (u daljnjem tekstu: EGP).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, Komisija se u istrazi usredotočila na dvije povezane klauzule iz tih sporazuma o licenciranju sklopljenih sa Skyjem.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prva je klauzula imala za cilj zabraniti Skyju, ili mu ograničiti mogućnost, da pozitivno odgovori na samoinicijativne zahtjeve potrošača koji su rezidenti unutar EGP‑a, ali izvan Ujedinjene Kraljevine i Irske, za pružanje usluga distribucije televizijskih programa. Nasuprot tomu, drugom se klauzulom nalagalo Paramountu, u okviru sporazuma koje je sklapao s televizijskim nakladnicima sa sjedištem u EGP‑u, ali izvan Ujedinjene Kraljevine, da zabrani tim nakladnicima, ili da im ograniči mogućnost, da odgovore pozitivno na samoinicijativne zahtjeve potrošača koji su rezidenti Ujedinjene Kraljevine ili Irske za pružanje usluga distribucije televizijskih programa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odlukom od 24. studenoga 2015. tužitelju Groupe Canal + (u daljnjem tekstu: GCP) dopušteno je sudjelovanje u postupku kao zainteresiranoj trećoj strani u skladu s člankom 13. stavkom 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 773/2004 od 7. travnja 2004. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisom od 4. prosinca 2015., naslovljenim „Informacije o prirodi i predmetu postupka u skladu s člankom 13. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 773/2004”, Komisija je, među ostalim, proslijedila GCP‑u svoju pravnu ocjenu o primjeni članka 101. UFEU‑a na činjenice u predmetnom postupku, uz preliminarni zaključak u tom pogledu. U skladu s tim preliminarnim zaključkom, Komisija je imala namjeru donijeti odluku upućenu Skyju i svim filmskim producentskim kućama na koje se odnosila njezina istraga kojom se utvrđuje da su dotični povrijedili članak 101. UFEU‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u, kojom im se izriču različite novčane kazne i nalaže da okončaju povredu te da se suzdrže od svake mjere koja može imati sličan cilj ili učinak.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon pokretanja postupka i preliminarnih ocjena Komisije Paramount je 15. travnja 2016. Komisiji predložio preuzimanje obveza kako bi otklonio negativne učinke koje je Komisija utvrdila, u skladu s člankom 9. Uredbe br. 1/2003.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon što je primila primjedbe ostalih trećih zainteresiranih strana, među kojima je GCP, Komisija je donijela odluku koja se osporavala pred Općim sudom (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>), a kojom se u članku 1. određuje da su obveze preuzete u prilogu toj odluci obvezujuće za Paramount, kao i za njegove pravne sljednike i društva kćeri u razdoblju od pet godina od dostave predmetne odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, klauzulom 1. devetim stavkom priloga pobijanoj odluci predviđaju se različite vrste klauzula, na koje se odnosi postupak (u daljnjem tekstu: relevantne klauzule), u pogledu satelitskog i internetskog prijenosa audiovizualnih sadržaja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S jedne strane, na satelitski se prijenos odnose, kao prvo, klauzula prema kojoj prijem izvan područja koje je obuhvaćeno sporazumom o licenciji (overspill) ne čini povredu ugovora od strane televizijskog nakladnika ako on nije svojevoljno odobrio navedeni prijem i, kao drugo, klauzula prema kojoj prijem na području koje je obuhvaćeno sporazumom o licenciji ne čini povredu ugovora od strane Paramounta ako on nije odobrio dostupnost dekodera trećih strana na tom području.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, na internetski prijenos odnose se, kao prvo, klauzula kojom se televizijskim nakladnicima nalaže da spriječe preuzimanje ili mrežno strujanje (streaming) televizijskog sadržaja izvan područja koje je obuhvaćeno sporazumom o licenciji, kao drugo, klauzula prema kojoj internetsko emitiranje (Internet overspill) na području koje je obuhvaćeno sporazumom o licenciji ne čini povredu ugovora od strane Paramounta ako je on obvezao televizijske nakladnike da upotrebljavaju tehnologije kojima se sprečava takvo emitiranje i, kao treće, klauzula prema kojoj internetsko emitiranje televizijskog sadržaja izvan područja koje je obuhvaćeno sporazumom o licenciji ne čini povredu ugovora od strane televizijskog nakladnika ako on upotrebljava tehnologije kojima se sprečava takvo emitiranje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, iz klauzule 1. trećeg stavka Priloga pobijanoj odluci proizlazi da se pojam „obveze televizijskog nakladnika” odnosi na relevantne klauzule ili istovjetne klauzule kojima se televizijskom nakladniku zabranjuje da odgovori na samoinicijativne zahtjeve potrošača koji su rezidenti unutar EGP‑a, ali izvan područja za koje televizijski nakladnik ima pravo emitiranja. Također, pojam „Paramountove obveze” označuje relevantne klauzule ili istovjetne klauzule kojima se Paramountu nalaže da televizijskim nakladnicima koji se nalaze unutar EGP‑a, ali izvan područja za koja televizijski nakladnik ima isključiva prava, zabrani da odgovore na samoinicijativne zahtjeve potrošača koji su rezidenti na tim područjima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s klauzulom 2. Priloga pobijanoj odluci, Paramount je od dana dostave pobijane odluke preuzeo sljedeće obveze. Najprije, u okviru sporazuma o licenciji Paramount neće sklapati niti obnavljati ni produljivati primjenu relevantnih klauzula utvrđenih u tom prilogu (točka 2.1.). Nadalje, što se tiče važećih ugovora o licencijama koji se odnose na proizvodnju naplatnih televizijskih usluga (existing Pay‑TV Output Licence Agreements), neće pokretati sudske postupke kako bi osigurao da televizijski nakladnici ispunjavaju obveze (točka 2.2. podtočka (a)). Što se tiče istih sporazuma, neće ispunjavati niti djelovati kako bi se izravno ili neizravno ispunile „Paramountove obveze” (točka 2.2. podtočka (b)). Konačno, obavijestit će Sky u roku od deset dana od dostave pobijane odluke, i svakog drugog televizijskog nakladnika sa sjedištem unutar EGP‑a u roku od jednog mjeseca od te dostave, da neće pokretati sudske postupke kako bi osigurao da televizijski nakladnici poštuju relevantne klauzule (točka 2.3.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">GCP je s Paramountom sklopio sporazum o licenciji koji se odnosio na proizvodnju naplatnih televizijskih usluga (Pay Television Agreement), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. (u daljnjem tekstu: sporazum od 1. siječnja 2014.). Člankom 12. navedenog sporazuma predviđa se da se područje koje je njime obuhvaćeno dijeli na „isključiva” područja koja pokrivaju, među ostalim, Francusku i na jedno „neisključivo” područje koje pokriva Mauricijus. Člankom 3. sporazuma od 1. siječnja 2014. predviđa se usto da Paramount neće ostvarivati osobno niti će ovlastiti treće strane da ostvaruju prava na emitiranje u isključivim područjima. U Prilogu A.IV. tog sporazuma pojašnjavaju se pak tužiteljeve obveze u pogledu upotrebe tehnologija geografskog filtriranja kojima se sprečava emitiranje izvan područja za koja je odobrena licencija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisom od 25. kolovoza 2016. Paramount je tužitelja obavijestio o preuzimanju obveze iz točke 2.2. podtočke (a) Priloga pobijanoj odluci i, slijedom toga, pojasnio da neće pokretati sudske postupke kako bi osigurao da televizijski nakladnici poštuju relevantne klauzule te da na temelju relevantnih klauzula ukida sve tužiteljeve obveze. Paramount je u istom dopisu također pojasnio da pojam „obveza televizijskog nakladnika” ima isti smisao kao onaj u Prilogu pobijanoj odluci. Tužitelj je dopisom od 14. listopada 2016. odgovorio na tu obavijest, pri čemu je naglasio da se obveze preuzete u okviru postupka u kojem su sudjelovali samo Komisija i Paramount ne mogu primijeniti na njega.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 8. prosinca 2016. GCP je na temelju članka 263. UFEU‑a pokrenuo postupak za poništenje sporne odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, rješenjem od 13. srpnja 2017., Groupe Canal +/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>), Bureau européen des unions de consommateurs (u daljnjem tekstu: BEUC) dopuštena je intervencija u potporu zahtjevu Komisije. Union des producteurs de cinéma (UPC), European Film Agency Directors (u daljnjem tekstu: EFADs) i C More Entertainment AB dopuštena je intervencija u potporu GCP‑ovu zahtjevu istim rješenjem. K tomu, odlukom predsjednika petog vijeća Općeg suda od 13. srpnja 2017. Francuskoj Republici dopuštena je intervencija u potporu GCP‑ovu zahtjevu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">GCP je u prilog svojoj tužbi istaknuo četiri tužbena razloga: (i.) prvi se odnosi na očitu pogrešku u ocjeni u pogledu usklađenosti relevantnih klauzula s člankom 101. UFEU‑a; (ii.) drugi se temelji na povredi članka 9. Uredbe br. 1/2003 u pogledu utvrđivanja problema nastalih nametnutim obvezama; (iii.) treći se odnosi na povredu načela proporcionalnosti; (iv.) četvrti se odnosi na zlouporabu ovlasti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud je presudom Groupe Canal +/Komisija od 12. prosinca 2018. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>) (u daljnjem tekstu: pobijana presuda) odbio tužbu koju je podnio GCP.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">C.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalbom podnesenom 15. veljače 2019. GCP je na temelju članka 56. Statuta Suda pokrenuo postupak radi ukidanja pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom žalbom GCP traži od Suda da: ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem je odbijena tužba za poništenje pobijane odluke i u kojem mu je naloženo snošenje troškova; poništi pobijanu odluku; naloži Komisiji snošenje troškova postupka u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija traži od Suda da odbije GCP‑ovu žalbu i naloži mu snošenje troškova postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Francuska Republika, koja je intervenirala u postupak u potporu GCP‑u, traži od Suda da ukine pobijanu presudu u cijelosti i da odluči o svim nužnim posljedicama koje su s time povezane.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">UPC, intervenirajući u korist GCP‑a, traži od Suda da ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem je odbijena GCP‑ova tužba za poništenje pobijane odluke i u dijelu u kojem mu je naloženo snošenje troškova te da poništi pobijanu odluku i Komisiji naloži snošenje svih UPC‑ovih troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prilog GCP‑ovoj tužbi EFADs traži od Suda da proglasi tužbu u cijelosti osnovanom, ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem je odbijena GCP‑ova tužba za poništenje pobijane odluke i u kojem mu se nalaže snošenje troškova, da u svakom slučaju poništi pobijanu odluku i da Komisiji naloži snošenje svih troškova koje je imao EFADs.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">BEUC, koji je intervenirao u potporu Komisiji, traži od Suda da odbije žalbu u cijelosti i da GCP‑u naloži snošenje svih BEUC‑ovih troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">IV.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ispitivanje žalbe</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">GCP je u prilog svojoj žalbi istaknuo četiri žalbena razloga: 1. prvi se odnosi na pogrešku koja se tiče prava koju je počinio Opći sud smatrajući da Komisija u pobijanoj odluci nije zloupotrijebila svoje ovlasti; 2. drugi žalbeni razlog tiče se povrede načela kontradiktornosti koju je počinio Opći sud; 3. treći žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava koju je počinio Opći sud u pogledu nepostojanja obrazloženja i nepotpunog ispitivanja činjenica; 4. četvrti žalbeni razlog odnosi se na pogrešno tumačenje Općeg suda u vezi s člankom 9. Uredbe br. 1/2003 i točkom 128. Obavijesti Komisije o najboljoj praksi u postupcima predviđenima u člancima 101. i 102. UFEU‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>) (u daljnjem tekstu: najbolje prakse).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je Sud to zatražio, svoju ću analizu usredotočiti na treći žalbeni razlog (osobito na njegov prvi dio kojim se postavlja pitanje treba li Komisija prilikom donošenja odluke na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003 uzeti u obzir razmatranja koja se odnose na primjenu članka 101. stavka 3. UFEU‑a), kao i na četvrti žalbeni razlog.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treći žalbeni razlog, u kojem žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava zbog nepostojanja obrazloženja i nepotpunog ispitivanja činjenica</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, GCP, uz potporu EFADs‑a i Francuske Republike, tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je presudio (točka 39. pobijane presude) da se nadzor zakonitosti pobijane odluke može odnositi isključivo na sljedeća tri pitanja: a) utvrđuju li se okolnostima iznesenima u pobijanoj odluci problemi u području tržišnog natjecanja; b) otklanjaju li se ti problemi, u slučaju potvrdnog odgovora, preuzetim obvezama koje su postale obvezujuće; c) je li Paramount ponudio manje otegotne obveze od onih prihvaćenih, koje također na prikladan način otklanjaju te negativne učinke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Opći sud je prema mišljenju tih istih stranaka nepravilno presudio (točke 62. do 66. pobijane presude) da pitanje ispunjava li ponašanje koje je dovelo do predmetnih negativnih učinaka kumulativne uvjete za primjenu članka 101. stavka 3. UFEU‑a nije povezano sa sâmom prirodom odluke kao što je pobijana odluka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prilog svojoj argumentaciji prethodno navedene stranke podsjećaju na to da iz presude od 11. rujna 2014., CB/Komisija (C‑67/13 P, EU:C:2014:2204, t. 53.), proizlazi da je, kako bi se ocijenilo sadržava li neki sporazum među poduzetnicima dovoljan stupanj štetnosti da bi se smatrao ograničenjem tržišnog natjecanja „s obzirom na cilj” u smislu članka 101. UFEU‑a, potrebno pažljivo analizirati pravni i gospodarski kontekst u koji je smješten, uzimajući u obzir prirodu predmetnih proizvoda ili usluga kao i stvarne uvjete korištenja i strukturu predmetnih tržišta. Stoga je na Općem sudu bilo da utvrdi jesu li svi istaknuti dokazi bili elementi potrebni za ocjenu složene situacije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da je Opći sud, time što nije odgovorio na tužbeni razlog prema kojem Komisija nije uzela u obzir francuski pravni i gospodarski kontekst u koji su bile uključene sporne klauzule, povrijedio svoju obvezu obrazlaganja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Francuska Republika dodaje u pogledu nepostojanja obrazloženja da Opći sud nije jasno definirao probleme tržišnog natjecanja koji mogu opravdati donošenje odluke na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003 time što nije istražio jesu li relevantne klauzule dovoljne da ih se prima facie smatra ograničenjem tržišnog natjecanja s obzirom na cilj. U tom pogledu nije dovoljno općenito uputiti na sudsku praksu Suda koja se odnosi na teritorijalna ograničenja satelitskog prijenosa. Osim toga, cilj zaštite kulturne raznolikosti neodvojiv je od pravnog i gospodarskog konteksta relevantnih klauzula i ne može se ograničiti na ispitivanje iz članka 101. stavka 3. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">GCP dodaje da Opći sud nije poštovao obvezu uzimanja u obzir pravnog i gospodarskog konteksta relevantnih odredbi time što je samo primijetio (točke 40. do 42. pobijane presude) da, uzimajući u obzir njihov sadržaj, ciljeve te pravni i gospodarski kontekst, relevantne klauzule koje sadržavaju apsolutnu teritorijalnu isključivost imaju za cilj isključiti svako prekogranično tržišno natjecanje i da je to dovoljno za opravdanje zabrinutosti Komisije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">UPC u tom pogledu dodaje da Opći sud nije uzeo u obzir posebnosti autorskog prava. Naime, zanemario je činjenicu da bi prihvaćanje zahtjeva za pasivne prodaje izvan područja obuhvaćenog licencijom predstavljalo povredu. Osim toga, u autorskom pravu nema smisla razlikovati isključivo pravo davanja „relativnog” ovlaštenja od isključivog prava davanja „apsolutnog” ovlaštenja s obzirom na to da bi bilo pravno nemoguće i suprotno međunarodnim, europskim i nacionalnim normama o autorskom pravu priznati, s jedne strane, pravo korisnika da dopuste transakcije s gospodarskim subjektom za određeno područje, a, s druge strane, spriječiti ih da poštuju uvjete ovlaštenja dodijeljenog tom gospodarskom subjektu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">EFADs tvrdi da je Opći sud zanemario činjenicu da bi ukidanje mjera geografskog blokiranja dovelo do situacije u kojoj obje ugovorne stranke ne mogu u ugovore uključiti ono što im je zajamčeno autorskim pravom: pasivna prodaja i dalje bi bila zabranjena, čak i u slučaju nepostojanja tih klauzula, s obzirom na to da nositelj licencije ne bi imao prava potrebna za distribuciju djela izvan područja obuhvaćenog licencijom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Francuska Republika pojašnjava da se autorskim pravom nastoji osigurati ne samo pravo na naknadu, nego i pravo autora da definiraju uvjete iskorištavanja svojih djela, promicanje intelektualnog stvaralaštva i promicanje kulturne raznolikosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">UPC tvrdi da Opći sud nije uzeo u obzir činjenicu da su u Francuskoj utvrđena posebna pravila, utemeljena na pravu Unije, kad je riječ o televizijskim nakladnicima, distributerima, platformama za emitiranje i medijima te da ta pravila nužno podrazumijevaju teritorijalna ograničenja. Radi se, među ostalim, o obvezama ulaganja u proizvodnju i lokalni prijenos, koje imaju za cilj različitost proizvodnje, distribucije europskih djela i izvornika na francuskom jeziku. Opći sud također je propustio uzeti u obzir činjenicu da u pogledu nematerijalnih sadržaja dostupnih na internetu ne postoji nikakva razlika između „aktivne” i „pasive” prodaje. Naime, budući da su mrežne stranice lako dostupne krajnjim korisnicima, postoji potpuna vremenska podudarnost između zahtjeva potrošača i pružanja traženog sadržaja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče presude od 4. listopada 2011., Football Association Premier League i dr. (C‑403/08 i C‑429/08, EU:C:2011:631), GCP, kojem su se priključili UPC i Francuska Republika, tvrdi da bi se iz nje moglo zaključiti da uzimanje u obzir pravnog i gospodarskog konteksta tih odredbi može dovesti do isključenja postojanja ograničenja tržišnog natjecanja ili određivanja analize učinaka sporazuma (točka 140.). Opći sud stoga je počinio pogrešku koja se tiče prava oslonivši se ponajprije na citiranu presudu Premier League, koja se nije odnosila na sektor filmske industrije (točke 43. do 50. pobijane presude), propustivši ispitati pravni i gospodarski kontekst svojstven sektoru filmske industrije, čiju je važnost, naprotiv, Sud potvrdio u presudi od 6. listopada 1982., Coditel i dr. (262/81, EU:C:1982:334, točke 15. i 16.) (u daljnjem tekstu: Coditel II). Naime, Sud u toj presudi tvrdi da elementi koji su karakteristični za filmsku industriju u Europi (osobito oni koji se odnose na sinkroniziranje ili titlovanje za publiku koja ima različite kulturne izražaje, mogućnosti televizijskog prijenosa i sustav financiranja) dokazuju da licencija za isključivo prikazivanje sâma po sebi ne može spriječiti, ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">EFADs, zajedno s UPC‑om i Francuskom Republikom, pojašnjava da za razliku od američkih djela koja se financiraju iz vlastitih sredstava studija, financiranje europskog neovisnog audiovizualnog djela u velikoj mjeri potječe od prodaje isključivih prava zastupnicima ovlaštenima za međunarodnu prodaju na pojedinim državnim područjima, distributerima i televizijskim nakladnicima, koji se obvezuju, kao protučinidbu za isključiva prava iskorištavanja, doprinijeti predfinanciranju djela. Ti subjekti dodjeljuju financiranje prije proizvodnje djela, na temelju procjene izgleda za uspjeh budućih radova na njihovu području i jamče minimalan potencijal gledatelja. Navedena metoda predfinanciranja bitna je za dobivanje sredstava potrebnih za proizvodnju sadržaja visoke kvalitete ili za ostvarivanje prihoda koji omogućuju ulaganje u nove proizvodnje. Naplatne televizije i internetske platforme stoga financiraju film isključivo u zamjenu za isključivo pravo iskorištavanja tog filma na određenim područjima EGP‑a. Na visokorizičnom tržištu korištenje teritorijalne isključivosti služi smanjivanju nesigurnosti i ublažavanju rizika ulaganja. Financiranje filma stoga se razlikuje od financiranja sportskog događaja, kao što su oni o kojima je riječ u presudi Football League Premier League; uporaba isključivih teritorijalnih licencija za prijenos sportskih događaja ima za cilj maksimiziranje dobiti, a ne isključivo dobivanje odgovarajućih financiranja. EFADs dodaje da Opći sud nije uzeo u obzir činjenicu da bi ukidanje klauzula o zabrani pasivne prodaje i posljedičnih mjera geografskog blokiranja dovelo do situacije u kojoj obje ugovorne strane ne mogu uključiti u svoje ugovore ono što im je u svakom slučaju zajamčeno autorskim pravom. Naime, pasivna prodaja i dalje bi bila zabranjena, čak i u slučaju nepostojanja tih odredbi, s obzirom na to da stjecatelj licencije ne bi imao prava potrebna za distribuciju djela izvan područja obuhvaćenog licencijom. UPC nadalje tvrdi da nepostojanje ugovornog jamstva o poštovanju teritorijalne isključivosti u praksi znači nepostojanje isključivosti licencije. Naime, isključivost licencije bez ugovornih jamstava kojima se osigurava njezino poštovanje više se ne bi cijenila niti bi se za nju kao takvu plaćala naknada. Naime, pregovori između nositelja prava i pružatelja radiodifuzijske usluge temeljili bi se na teritorijalnoj isključivosti koja im je dodijeljena i na jamstvu u pogledu neprenošenja od strane konkurenta na području obuhvaćenom licencijom za razdoblje isključivosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, GCP navodi da je Opći sud povrijedio obvezu obrazlaganja time što nije objasnio zašto su, unatoč razmatranjima iznesenima u navedenoj presudi Coditel II, osnovane zabrinutosti o postojanju negativnih učinaka u području tržišnog natjecanja koje je utvrdila Komisija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, GCP, zajedno s EFAD‑om, tvrdi da Opći sud, presudivši (točke 57. i 69. pobijane presude) da se moguće smanjenje prihoda grupacije od klijenata koji se nalaze u Francuskoj može nadoknaditi činjenicom da je grupacija slobodna okrenuti se klijentima iz cijelog EGP‑a, nije uzeo u obzir posebnosti sektora i nije ispitao sve relevantne činjenice. Smatra da Opći sud osobito nije uzeo u obzir studiju Oxera (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>), iz koje proizlazi da su teritorijalne isključivosti potrebne za financiranje europskog filma zbog različitih kulturnih osjetljivosti u Uniji, da vrijednost tih filmova varira od jedne do druge države članice ili od jednog do drugog jezičnog područja, da proizvodnju europskih filmova i, dakle, kulturnu raznolikost na europskoj razini pretežito financiraju radiotelevizijske kuće na temelju sustava apsolutne teritorijalne zaštite. Smanjenje prihoda ne može se prema njegovu mišljenju stoga nadoknaditi nestankom apsolutne isključivosti jer bi potrošači u Francuskoj u pravilu odlučili da se pretplate kod gospodarskih subjekata koji prenose sadržaje uglavnom na engleskom jeziku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">EFADs dodaje da je trošak licencije za više državnih područja mnogo veći i da je stoga zapravo nepristupačan. Trošak pribavljanja novih pretplatnika izvan tradicionalnog područja distributera ili televizijskog nakladnika doveo bi prema njegovu mišljenju do drastičnog smanjenja slobode izbora televizijskog nakladnika u pogledu proizvodnje. Naime, televizijski nakladnici bi se poticali da se usredotočuju na najširu moguću distribuciju, odnosno na proizvodnju namijenjenu široj javnosti i po mogućnosti na engleskom jeziku. Relevantne klauzule stoga su važan element promicanja europske kulturne raznolikosti, koju Unija želi ostvariti. Francuska Republika dodaje da je cilj zaštite te raznolikosti neodvojiv od pravnog i gospodarskog konteksta relevantnih klauzula i ne može se ograničiti na ispitivanje na temelju članka 101. stavka 3. UFEU‑a. EFADs također tvrdi da je u Francuskoj GCP bio podvrgnut obvezi proizvodnje europskih djela. Njegovi prihodi i broj njegovih pretplatnika mogli bi se zbog konkurencije velikih subjekata koji posluju na engleskom jeziku i sadržaja namijenjenih široj javnosti smanjiti ne dopuštajući mu da otkupi licencije za iskorištavanje u različitim europskim zemljama. Ističe da mali prihodi od pasivne prodaje europskog repertoara ni na koji način ne mogu kompenzirati gubitak prihoda i pretplatnika lokalnih televizijskih nakladnika. Napominje da nepostojanje isključivosti stavlja u povoljniji položaj platforme koje već imaju pretplatnike na globalnoj razini na štetu europskih aktera, čiji su kapaciteti istraživanja novih klijenata ograničeniji. UPC pojašnjava da to dovodi do jačanja pregovaračke moći međunarodnih producentskih grupacija u odnosu na nezavisne francuske proizvođače te do koncentracije ponude u rukama najjačih televizijskih nakladnika. Osim toga, smatra da se u slučaju pasivne prodaje naplatnih televizijskih kanala pregovaranje o naknadi za autorsko pravo ne odnosi isključivo na jedno djelo, nego na više djela, što dovodi do dodatnih poteškoća. Tvrdi da druge poteškoće proizlaze iz primjene poreza na dodanu vrijednost, čije se stope razlikuju od jedne do druge države članice. Francuska Republika dodaje da odgovarajuća naknada za autorsko pravo nije ona koja je razumno povezana isključivo sa stvarnim ili potencijalnim brojem osoba koje uživaju ili žele uživati pruženu uslugu, nego uključuje i troškove prilagodbe distribucije djela posebnim potrebama svakog nacionalnog tržišta. Osim toga, ističe da se tehnologija koja je nužna za primanje audiovizualnih djela može krivotvoriti i stoga ne omogućuje utvrđivanje stvarne i potencijalne javnosti podjelom potražnje za kupnju prema zemlji podrijetla. Navodi da mu geografska ograničenja povezana s licencijama dodijeljenima GCP‑u nipošto ne omogućuju da se slobodno okrene klijentima koji se nalaze u svim državama članicama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">GCP stoga smatra da Opći sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio prigovor koji se odnosi na kulturnu raznolikost i potrebu stavljanja na tržište djela na jeziku potrošača.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija, koju podupire BEUC, tvrdi, kao prvo, da iz informacija iznesenih u točkama 49. do 58. i 118. pobijane presude proizlazi da je Opći sud detaljno ispitao pravni i gospodarski kontekst relevantnih klauzula te je smatrao da se na temelju tog konteksta ne može utvrditi da se tim klauzulama ne može ograničiti tržišno natjecanje. Stoga je Opći sud odgovorio na GCP‑ove argumente.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, Komisija smatra da iz navedene presude Premier League (točka 140.) proizlazi da je načelo, prema kojem treba smatrati da sporazum o podjeli nacionalnih tržišta unutar nacionalnih granica ima za cilj ograničiti tržišno natjecanje, u potpunosti primjenjivo na sektor prekograničnog pružanja radiodifuzijskih usluga. Navodi da se na sektor filmske industrije stoga ne primjenjuje nikakvo posebno uređenje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče prethodno navedene presude Coditel II, ona se prema mišljenju Komisije ograničava na tvrdnju da sporazum kojim se pojedinačnom nositelju licencije dodjeljuje isključivo pravo prijenosa djela iz države članice i time zabranjuje drugim osobama da ga emitiraju tijekom određenog razdoblja nema sâm po sebi protutržišni cilj. Naprotiv, napominje da, ako sporazum te vrste sadržava dodatne obveze čiji je cilj osigurati poštovanje teritorijalnih ograničenja iskorištavanja licencije, te obveze u načelu imaju za cilj ograničiti tržišno natjecanje. Osim toga, ističe da se navedena presuda Coditel II odnosila na kontekst u kojem su distributeri priopćili javnosti određeno djelo a da nisu imali potrebna prava u državi članici podrijetla tog priopćenja niti su platili ikakvu naknadu. Smatra da se taj kontekst razlikuje od konteksta ovog predmeta u kojem Sky može, nakon što je Komisija obveze učinila obvezujućima, preko satelita pružiti svoje usluge televizijske distribucije potrošačima koji su rezidenti unutar EGP‑a, ali izvan Ujedinjene Kraljevine i Irske, uz poštovanje važećih propisa, s pravima potrebnima za dotična područja i plaćanjem odgovarajuće naknade koja uzima u obzir stvarnu i potencijalnu javnost u drugim državama članicama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, navodi da je Opći sud razlikovao kontekst presude Coditel II od konteksta presude Football League Premier League pozivajući se upravo na potonju u ovom predmetu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Komisija tvrdi da Opći sud u svojoj odluci nije bio dužan osloniti se na sadržaj studije Oxera s obzirom na to da, pored podjele nacionalnih tržišta, postoje metode kojima se jamči primjerena naknada za autorsko pravo, kao što je uzimanje u obzir stvarne i potencijalne javnosti kako u državi članici emitiranja tako i u bilo kojoj drugoj državi članici, utvrđene na temelju posjedovanja uređaja za dekodiranje ili IP adrese računala ili mogućnosti ponovnog pregovaranja o naknadi ako na vrijednost sadržaja u pogledu kojeg je dodijeljena licencija utječu znatni samoinicijativni zahtjevi potrošača izvan države članice emitiranja. Osim toga, ističe da studija Oxera ne sadržava nikakvu posebnu analizu utjecaja posljedica obveza na kulturnu raznolikost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Komisija napominje da se GCP‑ov argument koji se odnosi na posljedice obveza na kulturnu raznolikost temelji na pretpostavci da će pobijana odluka dovesti do toga da će gledatelji prije svega odabrati subjekte koji prenose sadržaje uglavnom na engleskom jeziku. Međutim, smatra da bi mnogi gledatelji mogli odlučiti da se ne pretplate na usluge televizijske distribucije televizijskih nakladnika s poslovnim nastanom izvan vlastite države članice zbog jezičnih i kulturnih razloga. BEUC dodaje da samo 20 % francuskog stanovništva ima potrebnu razinu znanja za praćenje i razumijevanje audiovizualnih djela na stranom jeziku bez titlova. Opći sud je prema mišljenju Komisije i BEUC‑a pravilno presudio (točke 57. i 69. pobijane presude) da sporna odluka prije pridonosi cilju promicanja kulturne raznolikosti, nego što ga ugrožava, s obzirom na to da preuzete obveze otvaraju nove mogućnosti potrošačima da pristupe Paramountovim sadržajima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">BEUC nadalje smatra da je treći žalbeni razlog očigledno nedopušten jer, iako se poziva na postojanje pogrešaka koje se tiču prava u pobijanoj presudi, GCP‑ovi argumenti dovode u pitanje ocjene Općeg suda u pogledu određenih dokaza. Tvrdi da se GCP ograničio na ponavljanje argumenata koji su već izneseni u prvostupanjskom postupku, a koji se odnose na navodnu potrebu za teritorijalnom isključivošću radi financiranja sektora filmske industrije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjene</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini mi se prikladnim uvodno razmotriti cilj i doseg ovog predmeta kako bi se pojasnilo da se opće pitanje (politike prava) zabrane geografskog blokiranja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>) ne podudara s posebnom situacijom koja je predmet ovog spora (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>). Na Sudu je da u ovom predmetu provede sudski nadzor povodom žalbe na presudu Općeg suda kojom je potvrđena zakonitost odluke Komisije. Tom su se odlukom u okviru postupka na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003 prihvatile i učinile obvezujućima obveze koje je predložio Paramount da se izmijene određene ugovorne klauzule kojima se pojedinim europskim televizijskim nakladnicima dodjeljuje apsolutna teritorijalna isključivost za proizvode koji su predmet prijenosa. Te obveze, koje se stoga odnose na posebne i vremenski ograničene ugovorne klauzule (od srpnja 2016. do srpnja 2021.), ne mogu utjecati, upravo zbog svojeg ograničenja u pogledu cilja i trajanja, na opće pitanje zabrane geografskog blokiranja u audiovizualnom sektoru, koje je trenutačno isključeno nedavnom Uredbom 2018/302, koja će, međutim, biti predmet revizije dvije godine nakon svojeg stupanja na snagu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Trećim žalbenim razlogom Općem sudu u biti se prigovara da nije sankcionirao: 1. činjenicu da Komisija nije dovoljno uzela u obzir pravni i gospodarski kontekst izraženih zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja; 2. činjenicu da Komisija, unatoč izričitom zahtjevu koji je GCP istaknuo u postupku, nije smatrala primjenjivim okolnosti iz članka 101. stavka 3. UFEU‑a, koje su kompenzirale navodno protutržišno djelovanje spornog ponašanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu sa sudskom praksom Suda, Komisija može donijeti odluku o prihvaćanju obveza kad su ispunjena tri uvjeta (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>): 1. Komisija mora izraziti zabrinutost u pogledu tržišnog natjecanja a da pritom nije potrebno utvrditi da ponašanje predstavlja povredu; 2. poduzetnik nudi obveze koje na odgovarajući način otklanjaju zabrinutost koju je izrazila Komisija; 3. odlukom o prihvaćanju obveza mora se u svakom slučaju poštovati načelo proporcionalnosti, koje predstavlja opće načelo prava Unije i predstavlja kriterij za ocjenu zakonitosti svih akata institucija Unije, uključujući odluke Komisije u svojstvu tijela nadležnog za tržišno natjecanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Važno je naglasiti da je, kao što to proizlazi iz članka 9. Uredbe br. 1/2003, osobito ako se tumači s obzirom na uvodnu izjavu 13., „Komisija oslobođena obveze kvalifikacije i utvrđivanja povrede, s obzirom na to da je njezina uloga ograničena na nadzor i moguće prihvaćanje obveza koje su predložili predmetni poduzetnici, s obzirom na probleme koje je utvrdila u svojoj preliminarnoj ocjeni i s obzirom na ciljeve koji se njome žele postići” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom se kontekstu Komisijina provedba načela proporcionalnosti „ograničava na provjeru da se predmetnim obvezama otklanjaju negativni učinci o kojima je obavijestila predmetne poduzetnike i da potonji nisu ponudili manje otegotne obveze kojima se također na prikladan način otklanjaju ti negativni učinci. U okviru te provjere Komisija ipak mora uzeti u obzir interese trećih osoba” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svaka od tri faze u kojima se, s obzirom na sudsku praksu Suda, provodi Komisijin postupak odlučivanja u području obveza predstavlja znatne probleme koje Sud treba razjasniti. Uzgredno ističem da su ta pojašnjenja tim više potrebna u okviru sustava decentraliziranog suzbijanja zabranjenih sporazuma.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, valja pojasniti što se podrazumijeva pod „zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja” i koji je, slijedom toga, okvir sudskog nadzora koji Sud mora provoditi. U tom pogledu valja voditi računa o tome da je Komisija, s obzirom na to da odluka o prihvaćanu obveza ne zahtijeva utvrđivanje povrede, izuzeta od razine izvođenja i obrazloženja dokaza koju ima u redovnom postupku za utvrđivanje protupravnog protutržišnog ponašanja. Na taj se način može udovoljiti zahtjevu na kojem se temelji navedeni članak 9. Uredbe br. 1/2003, a to je ostvarenje cilja ekonomičnosti postupka brzom i djelotvornom primjenom pravila predviđenih UFEU‑om u području tržišnog natjecanja i ograničenom uporabom resursa (kao što je Opći sud izričito priznao, osobito u točki 99. pobijane presude). Upotreba tog instrumenta omogućuje Komisiji da oslobodi resurse koje bi mogla upotrijebiti za postupanje u drugim slučajevima koji zahtijevaju odluku o postojanju povrede u smislu članka 7. Uredbe br. 1/2003 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>). Usporedno s time, poduzetnici koji sâmi odluče ponuditi obveze „svjesno prihvaćaju da njihovi ustupci mogu prekoračiti ono na što bi ih sama Komisija mogla obvezati u odluci koju bi nakon detaljnog ispitivanja donijela u skladu s člankom 7. te uredbe. S druge strane, završetak postupka zbog povrede obveze koji je pokrenut protiv tih poduzetnika omogućuje im da izbjegnu utvrđenje povrede prava tržišnog natjecanja i eventualno izricanje novčane kazne” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, Komisija može odluku o prihvaćanju obveza donijeti bez razvijanja čvrste teorije o protutržišnoj šteti, koja je inače potrebna. Međutim, složiti se s nepostojanjem potrebe za čvrstom teorijom štete ne znači da nije nužna uvjerljiva rekonstrukcija protutržišne štete. Oslobađanje Komisije od uobičajenog zahtjeva u pogledu izvođenja dokaza i davanja obrazloženja ne može opravdati pretvaranje zabrinutosti Komisije u puko cirkularno zaključivanje ili, u svakom slučaju, tvrdnju koja nije potkrijepljena izvođenjem dokaza i obrazloženjem, koji se mogu pojednostaviti, ali u svakom slučaju moraju biti uvjerljivi i sposobni pružiti odgovor na pitanja koja su se pojavila tijekom postupka. Čini mi se ključnim da zahtjev procesne ekonomije iz članka 9. Uredbe br. 1/2003 treba odvagnuti u odnosu na druge zahtjeve koji itekako postoje u pravu tržišnog natjecanja Unije. Naime, važno je poštovanje prava na obranu poduzetnika koji je predmet istrage, koji doduše samostalno odlučuje o podnošenju obveza, ali taj izbor mora postojati u kontekstu u kojem se osigurava da se obveze preuzimaju tijekom postupka u kojem se sredstva obrane poduzetnika stvarno uzimaju u obzir i temelje se na pravilno definiranoj „mogućnosti povrede”. U suprotnom bi sustav prava tržišnog natjecanja bio izložen ozbiljnim negativnim posljedicama u pogledu predvidljivosti i zakonitosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točnije, riječ je o paradoksu djelotvornosti koji ne treba zanemariti. Kao što smo vidjeli, postupci za preuzimanje obveza uvedeni su kako bi se povećala djelotvornost prava tržišnog natjecanja. Praksa Komisije i nacionalnih tijela potvrdila je njihovu korisnost u tom pogledu. Međutim, opsežna i praktično neograničena uporaba tog instrumenta može dovesti do visokog stupnja nesigurnosti prava tržišnog natjecanja: koji su okviri protutržišnog ponašanja s obzirom na odluke o prihvaćanju obveza? Što je u skladu s pravom tržišnog natjecanja, a što je, s druge strane, zabranjeno? Osim toga, valja izbjeći to da Komisija i nacionalna tijela preuzimaju zakonodavnu ulogu upotrebljavajući odluke o obvezama ne toliko kako bi ispravili protutržišna ponašanja, nego kako bi dali određeni oblik gospodarskim odnosima na tržištu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Posljedica može biti gubitak predvidljivosti protumonopolskog prava i, konačno, slabljenje njegove djelotvornosti, ali i njegove opravdanosti. Stoga je potrebno da se odluke o prihvaćanju obveza uvijek zadrže u sustavu pravnih granica, o kojima vode računa europski i nacionalni sudovi, koji ih čine korisnima za osnaživanje suzbijanja zabranjenih sporazuma, a da se pritom izbjegnu opasnosti od njihove pretjerane i prekomjerne uporabe (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak je da se odluka o prihvaćanju obveza mora temeljiti na „mogućnosti povrede”, to jest na analizi ponašanja poduzetnika i konteksta u kojem je ono smješteno, što omogućuje da se mogućom i stvarno vjerojatnom, čak i ako još nije utvrđena, smatra šteta za tržišno natjecanje koja se može pripisati predmetnim poduzetnicima. Nije riječ o utvrđivanju, ali Komisija se ne može ograničiti na nagađanja, na opće i neispitane pretpostavke, pa makar i sažeto, s obzirom na materijal koji je u svakom slučaju dostavljen tijekom postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s prethodno navedenim proizlaze dvije posljedice. Prva je okolnost da je Komisija, ako se zabrinutost odnosi na povredu s obzirom na cilj, dužna uzeti u obzir pravni i gospodarski kontekst predmetnog postupanja. Druga je da, ako su poduzetnik čije je postupanje predmet istrage ili drugi subjekti koji po različitim osnovama sudjeluju u postupku iznijeli dokaze koji opravdavaju ponašanje koje bi se na prvi pogled moglo činiti protutržišnim, Komisija mora, makar i sažeto, ispitati te elemente u svojoj odluci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Analiza pravnog i gospodarskog konteksta ponašanja na koje se odnose zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prva točka povezana je sa sudskom praksom Suda koja je jasno navela da postojanje povrede s obzirom na cilj u svakom slučaju zahtijeva analizu pravnog i gospodarskog konteksta predmetnog postupanja. U tom pogledu dovoljno je podsjetiti na bogatu sudsku praksu od predmeta Cartes Bancaires (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>) do novije presude Generics (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom je slučaju Opći sud, razvijajući sažetu argumentaciju Komisije (točke 43. i 44. pobijane odluke), analizirao pravni i gospodarski kontekst spornog ponašanja uzimajući u obzir posebnosti sustava financiranja filmske industrije prilikom utvrđivanja svrhe predmetnih sporazuma o televizijskoj distribuciji. Naime, u točkama 49. do 57. pobijane presude navodi se pravni i gospodarski kontekst relevantnih klauzula.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Upućivanja u tom pogledu na navedenu presudu Premier League nisu, kao što to tvrde GCP i stranke koje su intervenirale u potporu žalitelju, ni pogrešna ni obmanjujuća.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, podjela tržišta može se na prvi pogled smatrati nezakonitim zabranjenim sporazumom i u radiodifuzijskom sektoru (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>). Čak i ako roba koja je predmet ugovora uključuje pravo intelektualnog vlasništva (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presuda Coditel II, koju također navodi žalitelj u prilog svojim tvrdnjama, ne potvrđuje GCP‑ovu tvrdnju o nepostojanju povrede tržišnog natjecanja u ovom slučaju s obzirom na to da se Sud u njoj ograničio na utvrđenje da „[s]âma činjenica da je nositelj autorskog prava kojim se štiti film, dao jedinom stjecatelju licencije isključivo pravo da ga zastupa na državnom području države članice i da, stoga, drugima zabrani njegovo prikazivanje tijekom određenog razdoblja, ipak nije dovoljna da ga se smatra predmetom, sredstvom ili posljedicom sporazuma zabranjenog Ugovorom” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U predmetu Premier League, upravo kako bi potvrdio da dvije presude nisu međusobno isključive, kao što to čini se upućuje žaliteljeva tvrdnja, Sud navodi upravo predmet Coditel II kako bi potvrdio prethodno izloženo načelo, odnosno da se sporazumi kojima je cilj podijeliti unutarnje tržište ne smatraju uvijek ograničavajućima s obzirom na cilj, dodajući ipak da takvi sporazumi mogu zbog postojanja „sporednih obveza” koje isključivost čine „apsolutnom” ograničiti tržišno natjecanje s obzirom na cilj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pobijana presuda ne predstavlja dakle automatsko proširenje presude Premier League na predmetni slučaj, nego isključivo prilagodbu tog načela u skladu s prethodnim presudama Suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, ako se sporazumom između pojedinaca prekoračuje bitan sadržaj koristi koje se žele dodijeliti pravom intelektualnog vlasništva, on se može smatrati sporazumom kojim se ograničava tržišno natjecanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, sve to pod uvjetom da pravni i gospodarski kontekst tih sporednih pogodbi može isključiti njihovu zakonitost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Analiza Općeg suda (kojom se, kao što je prethodno navedeno, pojašnjava ona Komisije) potvrđuje i primjenjuje taj pristup na predmetni slučaj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, Opći sud uzeo je u obzir pravni i gospodarski kontekst i, posebice, posebnosti sustava financiranja filmske industrije te je predložio niz alternativa kojima bi se u dotičnom sektoru mogla osigurati odgovarajuća naknada nositelju autorskog prava, pri čemu je uvjerljivo dokazao da se audiovizualni sektor ne može apsolutno izuzeti od mogućih povreda tržišnog natjecanja na temelju sporazuma o podjeli tržišta s obzirom na postojanje robe zaštićene autorskim pravom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud podsjetio je naime da, iako se posebnim ciljem intelektualnog vlasništva nastoji nositeljima predmetnih prava zajamčiti zaštita mogućnosti gospodarskog iskorištavanja stavljanja u promet ili stavljanja na raspolaganje zaštićenih dobara, dodjeljivanjem licencija uz plaćanje naknade, „tim se posebnim ciljem ne jamči dotičnim nositeljima prava mogućnost da traže najveću moguću naknadu. Ono što im je zajamčeno, kao što je to predviđeno uvodnom izjavom 10. Direktive o autorskom pravu i uvodnom izjavom 5. Direktive o srodnim pravima, isključivo je odgovarajuća naknada za svaku upotrebu zaštićene robe” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U biti, „eventualno sniženje cijena pretplata na francuskom državnom području, koje su dotad bile konfigurirane na određenu razinu zahvaljujući apsolutnoj teritorijalnoj zaštiti primjenom relevantnih klauzula, može se nadoknaditi činjenicom da je, pri izvršavanju obveza koje su postale obvezujuće na temelju pobijane odluke, Paramount izrazio svoju namjeru da više ne primjenjuje navedene klauzule. Ta izjava znači da je tužitelj sada slobodan obratiti se klijentima koji se nalaze unutar EGP‑a, a ne samo u Francuskoj” (točka 57. pobijane presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ispitivanje pravnog i gospodarskog konteksta, koje je provela Komisija i na koje se poziva Opći sud, potvrđuje, dakle, apstraktnu prirodu „zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja”, koja ima „mogućnost povrede” u skladu s prethodno opisanim pojmovima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Primjenjivost izuzeća predviđenih člankom 101. stavkom 3. UFEU‑a na postupak na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Druga je točka problematičnija i jedan je od najrelevantnijih aspekata predmetnog slučaja. Naime, Opći sud u pobijanoj presudi (točka 62.) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>) tvrdi da provjera jesu li ispunjeni uvjeti predviđeni člankom 101. stavkom 3. UFEU‑a podrazumijeva utvrđenje protutržišnog ponašanja. Slijedeći tu shemu, Komisija bi u slučaju zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja najprije morala provjeriti postoji li povreda u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a i tek nakon što je utvrdila nezakonitost provjeriti jesu li ispunjeni razlozi za opravdanje predviđeni stavkom 3. Budući da u slučaju odluka kojima se prihvaćaju obveze ne treba utvrditi povredu, prema mišljenju Općeg suda nije potrebno provjeravati uvjete predviđene stavkom 3.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Smatram da bi rješenje koje predlaže Opći sud dovelo do paradoksalnih rezultata i do toga da se upućivanje na postojanje „mogućnosti povrede” kao temelja zabrinutosti koje bi se obvezama moralo moći prevladati lišava smisla te je u suprotnosti s logikom članka 101. UFEU‑a, koji se u biti odnosi na raspodjelu tereta dokazivanja između Komisije i stranaka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ako bi se primijenila tvrdnja Komisije, odluka o prihvaćanju obveza mogla bi dovesti do dvostrukog paradoksa. S jedne strane, spriječilo bi se ponašanje koje nije protivno pravu tržišnog natjecanja (određujući „lažno pozitivne posljedice”, što je jedna od najozbiljnijih opasnosti protumonopolskih praksi i što se lako može izbjeći makar i sažetom ocjenom ponašanja koja se provodi s obzirom na članak 101. stavak 3. UFEU‑a). S druge strane, promjena navedenog ponašanja, koja je potaknuta obvezama, dovela bi do ugrožavanja samih zahtjeva utvrđenih navedenim stavkom 3., čije se ispunjenje zahtijeva primarnim pravom u pogledu prve ocjene protutržišnog ponašanja na temelju članka 101. stavka 1. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, isključivo uzimajući u obzir prvi i treći stavak članka 101. UFEU‑a u cjelini, može se utvrditi, čak i s obzirom na sažetu analizu, „mogućnost povrede” koja opravdava prihvaćanje obveza. U suprotnom bi Komisija razvila krnju analizu dijela koji se na temelju članka 101. UFEU‑a smatra ključnim za postojanje povrede. Kao što je to više puta istaknuto, točno je da u slučaju postupka prihvaćanja obveza ne može doći do utvrđivanja povrede, ali je potrebno da postoji makar „mogućnost povrede”. Budući da se člankom 101. UFEU‑a za utvrđivanje postojanja protupravnog protutržišnog ponašanja, uključujući za isticanje „prihvaćanja povrede”, zahtijevaju dvije faze, predviđene prvim i trećim stavkom članka 101. UFEU‑a, analizom se moraju obuhvatiti oba koraka. Valja naglasiti da je to ipak s puno manjim stupnjem opsežnosti i s mnogo kraćim obrazloženjem nego kada se utvrđuje postojanje povrede.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konačno, valja napomenuti da stavci 1. i 3. članka 101. UFEU‑a također služe utvrđivanju načina raspodjele tereta dokazivanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>). U skladu sa stavkom 1., Komisija utvrđuje moguću povredu i definira teoriju o šteti uzrokovanoj protutržišnim ponašanjem, na koju pojedinac odgovara i nastoji neutralizirati tvrdnje Komisije pozivajući se na ispunjavanje uvjeta iz članka 101. stavka 3. Nije jasno zašto bi tu logiku trebalo izokrenuti kada Komisija odluči prihvatiti preuzete obveze. Stranke u postupku moraju, čak i u njegovoj početnoj fazi, u potpunosti uživati prava obrane i njihovim se izvršavanjem ne štite isključivo njihovi interesi, nego se, ako su osnovani argumenti iz članka 101. stavka 3. UFEU‑a, nastoji izbjeći sprečavanje postupanja kojim se ostvaruju interesi na kojima se temelji članak 101. stavak 3. UFEU‑a i koji se smatraju primarnima u skladu s UFEU‑om.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga smatram da se Komisija, čak i u postupku prihvaćanja obveza koje je ponudio poduzetnik, mora baviti dvjema fazama predviđenima člankom 101. stavkom 1. i stavkom 3. UFEU‑a i da se prema tome ne može osloboditi obveze da uzme u obzir, makar i sažeto s obzirom na prirodu postupka, argumente u pogledu ispunjavanja uvjeta predviđenih navedenim stavkom 3. koje su istaknule stranke ili treće osobe koje su intervenirale.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Primjenjujući prethodno izložena načela na ovaj spor, napominjem da prethodno osporavana kategorična tvrdnja Općeg suda, kojom se, čini se, općenito isključuje primjenjivost članka 101. stavka 3. UFEU‑a u slučaju postupka prihvaćanja obveza, ne može utjecati na valjanost presude u tom pogledu jer su, konkretno, Komisija i Opći sud ponudili sažeta razmatranja u skladu s naravi postupka prihvaćanja obveza, čime se isključuje nedostatak u obrazloženju na koji se odnosi jedan od žalbenih razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, tumačenje obrazloženja Općeg suda u točkama 53. do 57. i 67. do 72. u vezi s obrazloženjem odluke Komisije u točkama 40. do 44. i 50. do 53. moglo bi dovesti do zaključka da relevantne klauzule „ne ispunjavaju barem jedan od kumulativnih uvjeta predviđenih u članku 101. stavku 3. UFEU‑a, odnosno uvjet da se tim poduzetnicima ne nameću ograničenja koja nisu nužna za zaštitu tih prava” (intelektualnog vlasništva) (točka 67. pobijane presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, članak 101. stavak 3. omogućuje da se odredbe stavka 3. ne primjenjuju ako sporazum među poduzetnicima pridonosi „poboljšanju proizvodnje ili distribucije proizvoda ili promicanju tehničkog ili gospodarskog napretka, uz istodobno osiguravanje primjerenog dijela koristi koja iz toga proizlazi”, pod uvjetom da predmetnim poduzetnicima nisu nametnuta „ograničenja koja nisu nužna za postizanje tih ciljeva”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Relevantne klauzule nameću, prema mišljenju Općeg suda i Komisije, ograničenja koja premašuju „ono što je nužno za produkciju i distribuciju audiovizualnih djela u pogledu kojih je potrebna zaštita prava intelektualnog vlasništva (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>)” (točka 67. pobijane presude), te radi zaštite kulturne raznolikosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naprotiv, apsolutna teritorijalna zaštita „očito premašuje ono što je nužno za poboljšanje proizvodnje ili distribucije robe ili promicanje tehničkog ili gospodarskog napretka iz članka 101. stavka 3. UFEU‑a, kao što dokazuje zabrana koju su htjele propisati strane u predmetnim sporazumima u pogledu svakog prekograničnog pružanja usluga televizijskog emitiranja, čak i ako je riječ o djelima za koja je sam Paramount dodijelio licenciju i koja se emitiraju na području države članice (vidjeti u tom smislu presudu od 8. lipnja 1982., Nungesser i Eisele/Komisija, 258/78, EU:C:1982:211, t. 77.)” (točka 68. pobijane presude). Naime, ta podjela i razlika u cijeni koje ona uzrokuje nisu u skladu s temeljnim ciljem Ugovora, a to je dovršenje unutarnjeg tržišta (točke 43. i 44. pobijane odluke te točka 57. pobijane presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom predmetu Opći sud je dovoljno obrazložio da postoji alternativa financiranju filmske proizvodnje u zemljama EGP‑a – a time i zaštiti, među ostalim, interesa kulturne raznolikosti – u odnosu na podjelu tržišta koja imaju apsolutnu geografsku isključivost: „eventualno smanjenje tužiteljevih prihoda od klijenata koji se nalaze u Francuskoj može se nadoknaditi činjenicom da je, zbog provedbe obveza koje su postale obvezujuće na temelju pobijane odluke, tužitelj sad slobodan kontaktirati klijente koji se nalaze unutar cijelog EGP‑a, a ne samo u Francuskoj” (točka 69. pobijane presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, „čak i ako je tužitelj dio svojih prihoda namijenio financiranju proizvoda audiovizualnog sektora za koje je potrebna posebna potpora, normalno tržišno natjecanje, koje je sada otvoreno na razini EGP‑a, daje mu mogućnosti koje mu relevantne klauzule nisu dopuštale dok god je Paramount imao namjeru zahtijevati da ih se poštuje” (točka 57. pobijane presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">c)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međuzaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">99.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključno u tom pogledu smatram da se prigovor istaknut u trećem žalbenom razlogu, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja i nepotpunom ispitivanju činjenica, ne može prihvatiti ni s obzirom na činjenicu da se obveza Općeg suda da obrazloži svoje odluke ne može tumačiti na način da je dužan detaljno odgovoriti na svaki argument koji je iznijela stranka. Naprotiv, treba smatrati dovoljnim ako obrazloženje presude jasno i nedvosmisleno odražava rasuđivanje Općeg suda, tako da zainteresirane osobe mogu utvrditi razloge za odluku Općeg suda i da Sud može izvršiti svoj sudski nadzor (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>). Puka okolnost da je Opći sud u pogledu merituma došao do drukčijeg zaključka od žalitelja ne može sâma po sebi značiti da pobijana presuda sadržava nedostatak u obrazloženju (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">100.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud je u dovoljnoj mjeri obrazložio smještanje spornog postupanja u poseban pravni i gospodarski kontekst izvodeći zaključke različite od onih koje je iznio žalitelj, ali koji se ne čine očigledno pogrešnima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">101.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče primjenjivosti izuzeća predviđenih člankom 101. stavkom 3. UFEU‑a na postupak na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003, pobijana odluka i pobijana presuda sadržavaju dovoljno argumenata kako bi se smatralo da predviđena oslobođenja nisu primjenjiva u ovom slučaju iako je Opći sud počinio pogrešku time što je utvrdio opću neprimjenjivost. Stoga predlažem Sudu da treći žalbeni razlog odbije kao neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Četvrti žalbeni razlog, kojim žalitelj tvrdi da je Opći sud pogrešno protumačio članak 9. Uredbe br. 1/2003 i točku 128. Obavijesti Komisije o najboljoj praksi u postupcima predviđenima u člancima 101. i 102. UFEU‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>) (u daljnjem tekstu: najbolje prakse)</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">102.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">GCP, koji podupire Francuska Republika, tvrdi da je Opći sud, presudivši (u točkama 118. i 119. pobijane presude) da relevantne klauzule po svojoj prirodi imaju za cilj podijeliti nacionalna tržišta na cijelom EGP‑u, a da se na temelju njihova pravnog i gospodarskog konteksta ne može utvrditi da one ne mogu štetiti tržišnom natjecanju i da bi odgovarajuće bile isključivo one koje je predložio Paramount s manje izraženim učincima u pogledu GCP‑a, pogrešno protumačio članak 9. Uredbe br. 1/2003 i točku 128. najboljih praksi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">103.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">GCP, zajedno s Francuskom Republikom, ističe, kao prvo, da Komisija, time što je prihvatila Paramountove obveze koje se odnose na sve ugovore sklopljene s televizijskim nakladnicima u EGP‑u, iako se problemi tržišnog natjecanja sadržani u preliminarnoj ocjeni Komisije odnose samo na isključiva prava u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj, nije uzela u obzir posebnosti drugih tržišta, osobito francuskog tržišta, čiji su regulatorni i financijski sustav posebni po tome što financiranje audiovizualnog stvaralaštva uglavnom osiguravaju televizijski nakladnici poput GCP‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">104.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Potvrdivši pristup Komisije, Opći sud povrijedio je načelo proporcionalnosti i poštovanje prava trećih osoba, na koje se osobito podsjeća u presudi od 29. lipnja 2010., Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2010:377, točka 41.). Naime, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 106. pobijane presude smatrao da je Komisija djelovala u granicama ovlasti koje su joj dodijeljene člankom 9. Uredbe br. 1/2003 ostvarujući ciljeve te odredbe (ekonomičnost i postupovna učinkovitost) a da pritom nije utjecala na GCP‑ova ugovorna ili postupovna prava u mjeri većoj nego što je nužno za postizanje tih ciljeva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">105.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Francuska Republika dodaje da činjenica, da nije predložena nijedna druga obveza kojom bi se na odgovarajući način moglo odgovoriti na negativne učinke tržišnog natjecanja koje je utvrdila Komisija, nije dovoljna za zaključak da su se stvarno uzeli u obzir interesi trećih osoba. Naime, budući da su obveze rezultat isključivih pregovora između Komisije i predmetnog poduzetnika, teško je zamisliti da se interes trećih strana može uzeti u obzir u okviru postupka prihvaćanja obveza isključivo usporedbom ponuđenih obveza s drugim obvezama koje je dotični poduzetnik potencijalno predložio.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">106.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">UPC ističe da se pobijanom odlukom, naprotiv, utječe na interese svih subjekata u sektoru filmske industrije. Naime, napominje da su 2018. besplatni i naplatni televizijski kanali financirali 97,8 % francuskih filmova s proračunom od najmanje četiri milijuna eura i 77,2 % filmova sa zajamčenim proračunom u iznosu između jednog i četiri milijuna eura. GCP je prethodno otkupio 113 francuskih filmova i 93,9 % francuskih filmova koji koštaju više od sedam milijuna eura. U okviru svoje analize Opći sud nije uzeo u obzir te okolnosti ni činjenicu da bi pobijana odluka, ako bi bila potvrđena, mogla potpuno narušiti ugovorne standarde svih sudionika na tržištu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">107.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, GCP tvrdi da u skladu s točkom 128. najboljih praksi i njezinom bilješkom 76. obveze moraju biti nedvosmislene, moraju se izravno primjenjivati i njihova provedba ne smije ovisiti o volji trećih osoba za koje one nisu obvezujuće.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">108.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ističe da je Opći sud povrijedio to načelo presudivši u točki 104. pobijane presude da odluka Komisije ne predstavlja zadiranje u GCP‑ovu ugovornu slobodu s obzirom na to da se on može obratiti nacionalnom sudu radi utvrđivanja usklađenosti relevantnih klauzula s člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a i izvođenja posljedica, u pogledu Paramounta, koje su predviđene nacionalnim pravom. Osim toga, napominje da je, presudivši u točki 103. te presude da je na Komisiji da ponovno otvori istragu ako bi nacionalni sud obvezao Paramount da povrijedi obveze preuzete na temelju odluke o prihvaćanju obveza, Opći sud izričito priznao da provedba obveze ovisi o GCP‑ovoj volji, ali iz tog zaključka nije izveo sve pravne posljedice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">109.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">GCP, zajedno s Francuskom Republikom, tvrdi, kao treće, da je Opći sud ozbiljno povrijedio prava trećih osoba presudivši u točki 100. pobijane presude da bi pobijana odluka u krajnjem slučaju mogla utjecati na ocjene nacionalnog suda s obzirom na to da ta odluka sadržava samo preliminarnu ocjenu. Naime, ta odluka lišava GCP‑a njegove ugovorne slobode jer se njome zapravo ne može postići da nacionalni sud proturječi Komisiji i prizna valjanost spornih odredbi. Iz presude od 23. studenoga 2017., Gasorba i dr. (C‑547/16, EU:C:2017:891, točke 28. i 29.) proizlazi u tom pogledu da nacionalni sudovi ne mogu zanemariti odluke donesene na temelju članka 9. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 i da moraju voditi računa o preliminarnoj ocjeni Komisije te je smatrati indicijom, ili čak i prima facie dokazom, protutržišne prirode predmetnog sporazuma.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">110.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Francuska Republika dodaje da je utjecaj odluke, kao što je pobijana odluka, na ocjenu nacionalnog suda pojačan obvezama koje su dogovorene u predmetnom sektoru s drugim multinacionalnim poduzećima, zbog čega je vjerojatnije da naknadne obveze predstavljaju standard od kojeg je nacionalnom sudu sve teže odstupiti. Osim toga, smatra da činjenica, da bi Komisija, ako nacionalni sud ocijeni da se predmetnim sporazumom ne krši članak 101. stavak 1. UFEU‑a, sigurno ponovno otvorila istragu u skladu s člankom 9. stavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 1/2003, može odvratiti nacionalni sud od osporavanja preliminarne ocjene Komisije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">111.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija, zajedno s BEUC‑om, tvrdi da je Opći sud u točkama 43. do 58. i 118. pobijane presude pravilno presudio da Paramountove obveze otklanjaju zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja koje se odnose na čitav EGP. Ističe da su relevantne klauzule doista bile dodatne obveze čiji je cilj bio podijeliti nacionalna tržišta na čitavom EGP‑u, zabranjujući ili ograničavajući Skyju prekogranične pasivne prodaje usluga televizijske distribucije potrošačima koji su rezidenti unutar EGP‑a, ali izvan Ujedinjene Kraljevine i Irske, kao i prodaju televizijskih nakladnika sa sjedištem u EGP‑u, ali izvan Ujedinjene Kraljevine i Irske, potrošačima koji su rezidenti u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj. Navodi da se obvezama koje je ponudio Paramount stoga na prikladan način odgovara na zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja koje su izražene u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, a da Paramount nije ponudio manje otegotne obveze kojima se na prikladan način otklanjaju te zabrinutosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">112.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija, koju podupire BEUC, osim toga smatra da je Opći sud u točkama 83. do 108. pobijane presude pravilno presudio da provedba Paramountovih obveza ne ovisi o volji trećih osoba, uključujući GCP‑a. Naime, ponudivši te obveze, Paramount je prema njezinu mišljenju iskoristio svoju slobodu ugovaranja da ne bude obvezan određenim ugovornim klauzulama i ta odluka ne ovisi o volji trećih osoba. Ističe, osim toga, da se Komisijinim prihvaćanjem tih obveza GCP‑u ne uskraćuje mogućnost pokretanja postupka pred nacionalnim sudom kako bi zaštitio svoja prava u okviru svojih ugovornih odnosa s Paramountom. Napominje da, ako bi nacionalni sud smatrao da se relevantnim klauzulama ne krši članak 101. stavak 1. UFEU‑a ili ispunjavaju uvjeti iz stavka 3. istog članka, na njemu je da ocijeni može li ishod postupka koji se pred njim vodi navesti Paramount na povredu obveza preuzetih na temelju pobijane odluke. Kako bi se izbjeglo da ishod tog postupka može dovesti do toga da Paramount povrijedi te obveze, nacionalni sud može prema mišljenju Komisije odbiti naložiti izvršenje relevantnih klauzula te istodobno u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima naložiti Paramountu provedbu za isti iznos i naknadu štete. Opći sud razmotrio je to rješenje u točki 103. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">113.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija, zajedno s BEUC‑om, ističe, kao treće, da je Opći sud u točki 102. pobijane presude pravilno smatrao da GCP od nacionalnog suda može ishoditi odluku suprotnu odluci Komisije kojom se priznaje zakonitost spornih klauzula. Navodi da iz točke 29. prethodno navedene presude Gasorba proizlazi, naime, da će nacionalni sud morati uzeti u obzir isključivo preliminarnu ocjenu Komisije iznesenu u pobijanoj odluci i smatrati je indicijom, ili čak i prima facie dokazom, protutržišne prirode spornih klauzula.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">114.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">BEUC tvrdi da je četvrti žalbeni razlog nedopušten jer GCP nastoji dovesti u pitanje zaključke i ocjene činjenica koje je Opći sud proveo prilikom ispitivanja trećeg i drugog tužbenog razloga, ponavljajući u bitnome iste argumente iznesene u prvostupanjskom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjene</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Povreda načela proporcionalnosti i povreda prava trećih osoba</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">115.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U četvrtom žalbenom razlogu prigovori u vezi s presudom Općeg suda odnose se u biti na navodnu pogrešku koja se tiče prava zbog zaključka da Komisija nije povrijedila načelo proporcionalnosti time što je obveze koje je predložio Paramount učinila obvezujućima u čitavom EGP‑u, dok su se zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja koje je Komisija izrazila u preliminarnoj analizi odnosile samo na isključiva teritorijalna prava u Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj te da odluka Komisije ne može utjecati na prava trećih osoba s obzirom na to da one mogu u svakom slučaju pred nacionalnim sudom ostvariti sudsku zaštitu u pogledu relevantnih klauzula.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">116.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osjetljivo pitanje o kojem je na Sudu da odluči odnosi se stoga na mogućnost da predložene obveze koje je Komisija prihvatila mogu imati posljedice na ugovorna prava trećih osoba. Pitanje se odnosi na osjetljivo odvagivanje između slobode ugovaranja te regulatornih načela i ciljeva utvrđenih Ugovorima EU‑a, osobito u pogledu zaštite tržišnog natjecanja. Kao što je poznato, sloboda ugovaranja izraz je slobode poduzetništva, koja je zajamčena člankom 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-29" href="#t-29">29</a>
</span>), i priznata je ustavnim tradicijama zajedničkima državama članicama. Međutim, kao što je to istaknuto u sudskoj praksi Suda, sloboda obavljanja gospodarske djelatnosti nije apsolutna vrijednost, nego se mora sagledavati u odnosu na njezinu ulogu u društvu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-30" href="#t-30">30</a>
</span>). Stoga sloboda poduzetništva može biti podvrgnuta nizu javnih intervencija koje ograničavaju izvršavanje te slobode u javnom interesu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-31" href="#t-31">31</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">117.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom se vrlo grubo opisanom okviru postavljaju određena ograničenja slobode ugovaranja stranaka o kojima je riječ u ovom predmetu, kao što su ona koja se odnose na Paramountovu obvezu da u nove ugovore o licenciji ne uključi ugovorne klauzule kojima se stvaraju apsolutne prepreke tržišnom natjecanju unutar EU‑a, čime se ugrožava cilj jedinstvenog tržišta iz članka 3. stavka 3. UEU‑a ili načelo koje je potvrđeno sudskom praksom i na koje se Opći sud pozvao, a u skladu s kojim se pravilima o autorskim pravima jamči isključivo „razumna” naknada u odnosu na gospodarsku vrijednost pružene usluge, pa eventualne klauzule kojima se predviđa veća naknada mogu biti nedopuštene ako podrazumijevaju podjelu tržišta po nacionalnoj osnovi koja proizlazi iz apsolutne teritorijalne zaštite nacionalnog nositelja licencije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">118.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Utjecaj odluka u području tržišnog natjecanja na postojeće ugovorne odnose zasigurno nije nov. Posebnost je ovog predmeta to da je Komisija radi zaštite tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu prihvatila obveze koje je ponudio poduzetnik i koje utječu na ugovorni odnos tog poduzetnika sa subjektom koji je treća strana u odnosu na postupak koji se vodi na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">119.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Može li odluka o prihvaćanju obveza dovesti do toga da poduzetnika obveže da ne ispuni ugovor sklopljen s trećim subjektom? Može li cilj zaštite tržišnog natjecanja opravdati tako veliku žrtvu slobode ugovaranja treće strane? Naime, riječ je o pitanju koje se odnosi na primjenu načela proporcionalnosti na odluke kojima se prihvaćaju obveze.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">120.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Oslanjajući se na prethodno navedenu presudu Alrosa (posebice točku 41.), Komisija podržava vrlo usko tumačenje uloge koju u tom području treba imati načelo proporcionalnosti. Komisija bi se trebala ograničiti isključivo na provjeru da se predmetnim obvezama otklanjaju negativni učinci o kojima je obavijestila predmetne poduzetnike i da potonji nisu ponudili manje otegotne obveze kojima se također na prikladan način otklanjaju ti negativni učinci. Naime, Opći sud je djelovao s tog stajališta kada je priznao da je Komisija zaista provela te provjere.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">121.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u presudi Alrosa on zapravo nije ograničio primjenu načela proporcionalnosti na navedene provjere jer je, neposredno nakon što se pozvao na potrebu da ih provede Komisija, pojasnio da „u okviru te provjere Komisija ipak mora uzeti u obzir interese trećih osoba” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-32" href="#t-32">32</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">122.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se načelo proporcionalnosti primjenjuje dvosmjerno: s jedne strane, ono se odnosi na prikladnost obveza da otklone zabrinutosti Komisije i činjenicu da poduzetnik nije predložio druge obveze koje su, iako otklanjaju zabrinutosti Komisije, manje otegotne. S druge strane, prihvaćanjem obveza primjenjuje se u određenoj mjeri na interese trećih osoba. Tako Sud priznaje da to može biti slučaj u praksi ako se odlukom o prihvaćanju obveza također uvjetuju interesi trećih osoba koje nisu poduzetnici koji su predmet istrage Komisije. Međutim, da bi odluka bila zakonita u tom slučaju, mora uspješno proći provjeru izvršenu s gledišta načela proporcionalnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">123.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točno je da se intenzitet nadzora koji se provodi s obzirom na načelo proporcionalnosti može razlikovati ovisno o predmetnom postupku, a, s obzirom na to da je riječ o ocjeni pravnih sredstava koja je poduzetnik podnio u postupku koji ne podrazumijeva utvrđenje povrede, doseg načela proporcionalnosti je, kao što smo vidjeli, ograničen (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-33" href="#t-33">33</a>
</span>). Međutim, kad obveze ne treba provjeriti u pogledu njihove prikladnosti da otklone zabrinutosti Komisije, nego s obzirom na utjecaj na interese trećih osoba, tim se načelom u najmanju ruku zahtijeva da prava kojih su one nositelji i koja su relevantna s obzirom na primarno pravo Unije ne budu u potpunosti žrtvovana ili, u svakom slučaju, lišena svojeg sadržaja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">124.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj zaključak proizlazi iz bitnog sadržaja načela proporcionalnosti koje, kao opće načelo prava Unije, „zahtijeva da akti institucija Unije ne prelaze granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje legitimnih ciljeva koji se nastoje postići zakonodavstvom o kojem je riječ, pri čemu, ako se može izabrati između više prikladnih mjera, valja odabrati onu koja je najmanje ograničavajuća i da prouzročeni nepovoljni učinci ne smiju biti nerazmjerni ciljevima koji se žele postići” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-34" href="#t-34">34</a>
</span>), te predstavlja „parametar za ocjenu zakonitosti bilo kojeg akta institucija Zajednice, uključujući odluke Komisije u svojstvu tijela nadležnog za tržišno natjecanje” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-35" href="#t-35">35</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">125.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dakle, kada na temelju odluke o prihvaćanju obveza poduzetnik koji ih predlaže ne mora poštovati svoje ugovorne obveze preuzete u odnosu na treću stranu, a koje su ključni elementi gospodarske ravnoteže koju su prilikom izvršavanja svoje slobode ugovaranja odredili, tako ozbiljna žrtva slobode ugovaranja treće strane ne čini se opravdanom s gledišta načela proporcionalnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">126.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi izbjegli taj zaključak, Komisija i Opći sud pozivaju se na pravo treće strane (GCP) da pokrene sudski postupak protiv poduzetnika koji je ponudio obveze (Paramount) radi utvrđivanja njegove ugovorne odgovornosti i ishođenja naknade štete. Naime, pozivajući se na presudu Alrosa, Opći sud napominje da činjenica da su pojedinačne obveze koje je ponudio poduzetnik postale obvezujuće ne znači da je ostalim poduzetnicima uskraćena mogućnost zaštite njihovih eventualnih prava u okviru svojih odnosa s tim poduzetnikom (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-36" href="#t-36">36</a>
</span>). Nacionalni sud može na temelju tog načela smatrati da se relevantnim klauzulama krši članak 101. stavak 1. UFEU‑a ili da one ispunjavaju uvjete navedene u stavku 3. tog članka, te će također moći ocijeniti osnovanost zahtjeva o kojem odlučuje, s obzirom na to da se članku 101. UFEU‑a ne protivi primjena relevantnih klauzula (točke 100., 101. i 102. pobijane presude).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">127.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slaba točka tog rasuđivanja, iznesenog u GCP‑ovoj žalbi, jest da odluka kojom se prihvaćaju obveze u svakom slučaju utječe na sud pred kojim je treći poduzetnik pokrenuo postupak jer se njome znatno pravno ograničava diskrecijska ovlast nacionalnog suda. Naime, iako je sigurno da se odlukom o prihvaćanju obveza koja je donesena na temelju članka 9. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 ne isključuje mogućnost da nacionalni sud različito od Komisije ocijeni praksu koja je predmet te odluke, „nacionalni sudovi ne mogu zanemariti tu vrstu odluka. Naime, takvi akti u svakom slučaju imaju odlučujući karakter. Osim toga, i načelo lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU‑a i cilj učinkovite i ujednačene primjene prava tržišnog natjecanja nalažu nacionalnom sudu da vodi računa o preliminarnoj ocjeni Komisije i da ju smatra indicijom, [ili] čak i prima facie dokazom, protutržišne prirode predmetnog sporazuma s obzirom na članak 101. stavak 1. UFEU‑a” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-37" href="#t-37">37</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">128.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Navedena sudska praksa osobito je u skladu sa zahtjevom, na koji implicira Uredba br. 1/2003, da se osigura ujednačenost primjene europskog prava tržišnog natjecanja u sustavu decentralizirane provedbe. U tom pogledu valja podsjetiti da „kako bi se osiguralo poštovanje načela pravne sigurnosti i jedinstvene primjene prava tržišnog natjecanja Zajednice u sustavu paralelnih nadležnosti, treba izbjegavati proturječne odluke. Stoga se pravni učinci odluka i postupaka Komisije na sudove i tijela država članica nadležna za tržišno natjecanje moraju tumačiti u skladu sa sudskom praksom Suda” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-38" href="#t-38">38</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">129.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ako se odlukom Komisije, donesenom na temelju u više navrata navedenog članka 9., ne bi nalagalo nacionalnom sudu da je uzme u obzir kao prima facie dokaz, otvorio bi se opasan prostor za velike razlike u primjeni europskog prava tržišnog natjecanja u svakoj državi članici, čime bi se ugrozio sustav decentralizirane provedbe uveden Uredbom br. 1/2003.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">130.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu mogućnost trećeg poduzetnika, kao što je GCP, da pred nacionalnim sudom iznese svoje argumente radi prihvaćanja zahtjeva za naknadu štete u postupku protiv Paramounta, vrlo je oslabljena s obzirom na to da se mora oboriti pretpostavka o nezakonitosti relevantnih klauzula. Konačno, kako bi se postigao cilj zaštite tržišnog natjecanja vrlo pojednostavnjenim postupkom i, stoga, uz manja jamstva zaštite na temelju postupovnih prava sudjelovanja zainteresiranih stranaka u donošenju odluka, pretjerano se žrtvuje sloboda ugovaranja trećih osoba.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">131.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tom se zaključku također ne može prigovoriti da je žrtvovanje slobode ugovaranja trećih bilo potrebno kako bi se zaštitilo tržišno natjecanje i da Komisija nije mogla izmijeniti sadržaj obveza koje su jednostrani akt poduzetnika. U tom pogledu dovoljno je istaknuti da je Komisija raspolagala drugim prikladnijim sredstvima, s obzirom na karakteristike ovog slučaja, kako bi se pobrinula za javni interes zaštićen člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a. Naime, mogla je odbiti obveze jer su u suprotnosti s načelom proporcionalnosti i primijeniti postupak iz članka 7. Uredbe br. 1/2003 kako bi utvrdila postojanje povrede (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-39" href="#t-39">39</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">132.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku valja istaknuti, kao što je GCP dobro tvrdio na raspravi, da bi rješenje koje predlaže Opći sud imalo za krajnju posljedicu ugrožavanje funkcionalnosti i učinkovitosti mehanizma zaštite tržišnog natjecanja na temelju odluka o prihvaćanju obveza. Naime, poduzetnik koji preuzima određene obveze, koje Komisija potom učini obvezujućima, izložen je, sudeći po tvrdnjama Općeg suda, dvama „Damoklovim mačevima” koji bi ozbiljno doveli u pitanje pravnu sigurnost i ravnotežu sustava: mogućnosti da nacionalni sudovi u različitim zemljama Unije uđu u ugovornu odgovornost, i još lošijoj mogućnosti za sustav, da Komisija ponovno pokrene postupak (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-40" href="#t-40">40</a>
</span>) u slučaju da nacionalni sud utvrdi da je poduzetnik povrijedio obvezu koja je postala obvezujuća.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međuzaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">133.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz prethodno navedenog proizlazi da Komisija, prihvativši Paramountove obveze, nije dovoljno uzela u obzir interese trećih osoba, u predmetnom slučaju osobito uključene zbog ugovornih sporazuma koje su s Paramountom već sklopili drugi treći subjekti, uključujući žalitelja u ovom predmetu, čime je povrijedila načelo proporcionalnosti. Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da odluka Komisije ne sadržava pogrešku u tom pogledu, pa stoga u tom smislu predlažem Sudu da prihvati četvrti žalbeni razlog.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">V.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">134.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju svih prethodnih razmatranja, predlažem Sudu da odbije kao neosnovan treći žalbeni razlog te da u navedenom smislu prihvati četvrti žalbeni razlog.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>) Izvorni jezik: talijanski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>) SL 2003., L 1, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>) SL 2004., L 123, str. 18. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 298.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>) Predmet AT.40023 – Prekogranični pristup naplatnim televizijskim uslugama, od 26. srpnja 2016.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>) Rješenje od 13. srpnja 2017., Groupe Canal +/Komisija, T‑873/16, neobjavljeno, EU:T:2017:556</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>) Presuda od 12. prosinca 2018., Groupe Canal +/Komisija, T‑873/16, EU:T:2018:904</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>) SL 2011., C 308, str. 6.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>) „The impact of cross border to audiovisual content of EU consumers”, koju je izradio GCP.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>) U tom pogledu vidjeti noviju Uredbu (EU) 2018/302 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. veljače 2018. o rješavanju pitanja neopravdanoga geografskog blokiranja i drugih oblika diskriminacije na unutarnjem tržištu na temelju državljanstva, mjesta boravišta ili mjesta poslovnog nastana klijenata te o izmjeni uredbi (EZ) br. 2006/2004 i (EU) 2017/2394 i Direktive 2009/22/EZ (SL L 60 I, 2. ožujka 2018., str. 1. do 15.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>) Vidjeti Komisijin odgovor na tužbu u kojem je u točki 11. navedeno da se „pobijana odluka ne odnosi na ‚svrhu’ ‚geografskog blokiranja’, u pogledu ‚usluga’ ili ‚audiovizualnih sadržaja’ (točke 19., 20. i 23. tužbe), nego isključivo na ugovorna ograničenja pasivne prodaje izvan područja obuhvaćenog licencijom koju je Paramount dodijelio Skyju”.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>) Vidjeti noviju presudu od 29. lipnja 2010., Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2010:377), t. 40. i sljedeće.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>) Presuda od 29. lipnja 2010., Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2010:377), t. 40.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>) Presuda od 29. lipnja 2010., Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2010:377), t. 41.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>) U pogledu prihvatljive primjedbe prema kojoj bi za razliku od postupka na temelju članka 9. Uredbe br. 1/2003, u kojem se Komisija oslanja na obveze koje su stranke dobrovoljno ponudile, „u okviru odluke na temelju članka 7. Komisija eventualno sâma trebala pronaći pravna sredstva, što bi od nje zahtijevalo znatno širu i dugotrajniju istragu te cjelovitu ocjenu činjenica”, vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2009:555), t. 51.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>) Presuda od 29. lipnja 2010., Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2010:377), t. 48.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>) Načelu pravne sigurnosti, jednom od općih načela prava, kako je navedeno u presudi od 24. lipnja 2019., Popławski (C‑573/17, EU:C:2019:530), t. 75., pandan je „načelo zaštite legitimnih očekivanja i zahtijeva, s jedne strane, da su pravna pravila jasna i precizna i, s druge strane, da je njihova primjena predvidljiva za pojedince”; u tom smislu, presuda od 11. rujna 2019., Călin (C‑676/17, EU:C:2019:700), t. 50. i navedena sudska praksa. Vidjeti u istom smislu presudu od 19. prosinca 2019., GRDF (C‑236/18, EU:C:2019:1120), t. 42.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>) Presuda od 11. rujna 2014., CB/Komisija (C‑67/13 P, EU:C:2014:2204), t. 55.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>) Presuda od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52), t. 82.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>) Presuda od 4. listopada 2011., Football Association Premier League i dr. (C‑403/08 i C‑429/08, EU:C:2011:631), u kojoj se navodi da „sporazum kojim se želi ponovno uspostaviti podjela nacionalnih tržišta može biti protivan cilju Ugovora koji se odnosi na ostvarivanje integracije nacionalnih tržišta stvaranjem jedinstvenog tržišta” (t. 139.). Osim toga, „ta se sudska praksa u potpunosti može prenijeti na područje prekograničnog pružanja radiodifuzijskih usluga” (t. 140.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>) To je tumačenje Sud uveo presudom u predmetu Consten Grunding, u kojem je dodjela registriranog žiga bila jedan od načina da se distributeru dodijeli teritorijalna zaštita, presuda od 13. srpnja 1966., Consten i Grundig/Komisija (56/64 i 58/64, EU:C:1966:41); nakon toga, presuda od 8. lipnja 1982., Nungesser i Eisele/Komisija (258/78, EU:C:1982:211). Što se tiče farmaceutskog sektora, vidjeti noviju presudu od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C‑307/18, EU:C:2020:52), u kojoj je u točki 79. navedeno da „pravo industrijskog ili trgovačkog vlasništva, kao pravni institut, nema elemente [sporazuma] ili usklađenog djelovanja iz članka 101. stavka 1. UFEU‑a, nego da njegovo ostvarivanje može potpasti pod zabrane iz Ugovora ako proizađe da je on predmet, sredstvo ili posljedica zabranjenog sporazuma […] unatoč činjenici da može biti legitiman izraz prava intelektualnog vlasništva koji svojeg nositelja ovlašćuje, među ostalim, da se usprotivi svako[m] [krivotvorenju]”.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>) Presuda od 6. listopada 1982., Coditel i dr. (262/81, EU:C:1982:334), t. 15.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>) Presuda od 4. listopada 2011., Football Association Premier League i dr. (C‑403/08 i C‑429/08, EU:C:2011:631), t. 107. i 108.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>) Ali i Komisija na raspravi održanoj 6. veljače 2020. (str. 7. i 8. cjelovitog prijepisa rasprave).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>) Prema uobičajenoj shemi podjele tereta dokazivanja iz članka 2. Uredbe br. 1/2003, koja je ponovljena u ustaljenoj sudskoj praksi, „na stranci ili tijelu koje tvrdi da je došlo do povrede pravila o tržišnom natjecanju je da iznese dokaze kojima se potvrđuje postojanje povrede, a […] na poduzetniku ili udruženju poduzetnika, koji se pozivaju na sredstvo obrane protiv utvrđenja povrede tih pravila, [je] da dokažu da su ispunjeni uvjeti potrebni za primjenu pravila iz kojeg proizlazi to sredstvo obrane tako da navedeno tijelo mora iznijeti druge dokaze”, presuda od 26. siječnja 2017., Duravit i dr./Komisija (C‑609/13 P, EU:C:2017:46), t. 56. i navedena sudska praksa. Vidjeti u istom smislu presudu od 17. lipnja 2010., Lafarge/Komisija (C‑413/08 P, EU:C:2010:346), t. 29.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>) Naime, posebnim ciljem intelektualnog vlasništva ne jamči se da nositelji predmetnih prava imaju mogućnost zahtijevati najvišu moguću razinu naknade; što se tiče emitiranja, ta naknada mora osobito biti razumna u odnosu na parametre predmetnog prijenosa, kao što su njihova stvarna javnost i njihova potencijalna javnost (točke 41. i 42. odluke Komisije te 53. i 54. pobijane presude).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>) Mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2009:555), t. 100.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>) Mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2009:555), t. 102.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>) SL 2011., C 308, str. 6.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-29" href="#c-29">29</a>
</span>) Zaštita dodijeljena člankom 16. Povelje „obuhvaća slobodu obavljanja gospodarske ili komercijalne djelatnosti, slobodu ugovaranja i slobodno tržišno natjecanje. Osim toga, sloboda ugovaranja obuhvaća, među ostalim, slobodu izbora gospodarskog partnera kao i slobodu određivanja cijene usluge”, presuda od 20. prosinca 2017., Polkomtel (C‑277/16, EU:C:2017:989), t. 50. U istom smislu, presuda od 12. srpnja 2018., Spika i dr. (C‑540/16, EU:C:2018:565), t. 34., presuda od 26. listopada 2017., BB construct (C‑534/16, EU:C:2017:820), t. 34. i 35., te presuda od 22. siječnja 2013., Sky Österreich (C‑283/11, EU:C:2013:28), t. 42.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-30" href="#c-30">30</a>
</span>) Presuda od 9. rujna 2004., Španjolska i Finska/Parlament i Vijeće (C‑184/02 i C‑223/02, EU:C:2004:497), t. 51. i 52.; presuda od 6. rujna 2012., Deutsches Weintor (C‑544/10, EU:C:2012:526), t. 54.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-31" href="#c-31">31</a>
</span>) Presuda od 22. siječnja 2013., Sky Österreich (C‑283/11, EU:C:2013:28), t. 46.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-32" href="#c-32">32</a>
</span>) Presuda od 29. lipnja 2010., Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2010:377), t. 41.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-33" href="#c-33">33</a>
</span>) Presuda od 29. lipnja 2010., Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2010:377), t. 47., u skladu s kojom, „iako je točno da svaka od odluka donesenih na temelju tih dviju odredbi podliježe načelu proporcionalnosti, primjena tog načela ipak se razlikuje ovisno o tome je li riječ o jednoj ili drugoj odredbi”.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-34" href="#c-34">34</a>
</span>) Presuda od 11. siječnja 2017., Španjolska/Vijeće (C‑128/15, EU:C:2017:3), t. 71. Vidjeti u istom smislu, među ostalim, presudu od 15. veljače 2016., N. (C‑601/15 PPU, EU:C:2016:84), t. 54., presudu od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland (C‑293/12 i C‑594/12, EU:C:2014:238), t. 46., te presudu od 23. listopada 2012., Nelson i dr. (C‑581/10 i C‑629/10, EU:C:2012:657), t. 71.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-35" href="#c-35">35</a>
</span>) Mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2009:555), t. 42. i presude navedene u bilješkama 22. i 23.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-36" href="#c-36">36</a>
</span>) Presuda od 29. lipnja 2010., Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2010:377), t. 49.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-37" href="#c-37">37</a>
</span>) Presuda od 23. studenoga 2017., Gasorba i dr. (C‑547/16, EU:C:2017:891), t. 29.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-38" href="#c-38">38</a>
</span>) Uvodna izjava 22. Uredbe br. 1/2003</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-39" href="#c-39">39</a>
</span>) S druge strane, kada se „obveze jednog ili više poduzetnika pokažu neproporcionalnima s obzirom na cilj Komisije koji se sastoji u osiguravanju da tržišno natjecanje nije narušeno, ona ih ne može proglasiti obvezujućima. Umjesto toga, mora skrenuti pažnju poduzetnika ili poduzetnikâ na nedostatak proporcionalnosti i po potrebi poticati izmjene obveza”, mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Komisija/Alrosa (C‑441/07 P, EU:C:2009:555), t. 43. U svakom slučaju, i dalje prema riječima nezavisne odvjetnice J. Kokott, „Komisija ne smije prihvatiti obveze čiju se prikladnost može ocijeniti tek nakon što ih je temeljito ispitala” (t. 53.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-40" href="#c-40">40</a>
</span>) U skladu s člankom 9. stavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 1/2003</p>
</body>
</html>
