PRESUDA SUDA (peto vijeće)

21. studenoga 2024. ( *1 )

„Zahtjev za prethodnu odluku – Okoliš – Uredba (EU) br. 995/2010 – Obveze gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva – Članak 2. točke (a) do (c) – Pojmovi ‚drvo i proizvodi od drva’, ‚stavljanje u promet’ i ‚gospodarski subjekt’”

U predmetu C‑370/23,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Najvyšší správny súd Slovenskej republiky (Vrhovni upravni sud Slovačke Republike), odlukom od 26. travnja 2023., koju je Sud zaprimio 13. lipnja 2023., u postupku

Mesto Rimavská Sobota

protiv

Ministerstvo pôdohospodárstva a rozvoja vidieka Slovenskej republiky,

SUD (peto vijeće),

u sastavu: I. Jarukaitis, predsjednik četvrtog vijeća, u svojstvu predsjednika petog vijeća, D. Gratsias (izvjestitelj) i E. Regan, suci,

nezavisna odvjetnica: T. Ćapeta,

tajnik: S. Spyropoulos, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 15. svibnja 2024.,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

–

za slovačku vladu, E. V. Larišová, u svojstvu agenta,

–

za mađarsku vladu, M. Z. Fehér i R. Kissné Berta, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, A. Tokár i C. Valero, u svojstvu agenata,

saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 4. srpnja 2024.,

donosi sljedeću

Presudu

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva (SL 2010., L 295, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 290.).

2

Upućen je u okviru spora između Mesta Rimavská Sobota (Grad Rimavská Sobota, Slovačka) i Ministerstva pôdohospodárstva a rozvoja vidieka (Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja, Slovačka) (u daljnjem tekstu: Ministarstvo poljoprivrede) u vezi sa zakonitošću novčane kazne izrečene Gradu Rimavská Sobota zbog propusta da uspostavi sustav dužne pažnje u smislu članka 4. stavka 2. i članka 6. Uredbe br. 995/2010.

Pravni okvir

Pravo Unije

3

Uvodna izjava 31. Uredbe br. 995/2010 glasi:

„Budući da cilj ove uredbe, a to je borba protiv nezakonite sječe stabala i s tim povezane trgovine, države članice ne mogu ostvariti pojedinačno nego se zbog njegove opsežnosti taj cilj može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. [UFEU‑a]. [...]”

4

Člankom 1. te uredbe, naslovljenim „Predmet”, previđeno je:

„Ovom se uredbom utvrđuju obveze gospodarskih subjekata koji prvi put stavljaju u promet drvo i proizvode od drva na unutarnje tržište, kao i obveze trgovaca.”

5

Člankom 2. navedene uredbe, naslovljenim „Definicije”, previđeno je:

„Za potrebe ove uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

‚drvo i proizvodi od drva’ znači drvo i proizvodi od drva navedeni u Prilogu, osim proizvoda od drva i njihovih dijelova proizvedenih od drva, odnosno proizvoda od drva čiji je vijek trajanja završen i koji bi se inače zbrinuli kao otpad, kako je definirano u članku 3. [točki] 1. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu [(SL 2008., L 312, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 34., str. 99.)];

(b)

‚stavljanje u promet’ znači prvu isporuku drva odnosno proizvodâ od drva na unutarnje tržište bilo kojim putem radi distribuiranja ili upotrebe u okviru poslovne djelatnosti, neovisno o primijenjenoj tehnici prodaje, bilo uz naknadu ili besplatno. To također uključuje isporuku sredstvima komunikacije na daljinu, kako je definirano u Direktivi 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. o zaštiti potrošača s obzirom na sklapanje ugovora na daljinu [(SL 1997., L 144, str. 19.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 30.)]. Opskrba na unutarnjem tržištu proizvodima od drva dobivenima iz drva ili drugim proizvodima od drva, koji su već stavljeni na unutarnje tržište, ne predstavlja ‚stavljanje u promet’;

(c)

‚gospodarski subjekt’ znači fizičku ili pravnu osob[u] koja stavlja u promet drvo ili proizvode od drva;

[...]

(f)

‚zakonito posječeno’ znači posječeno u skladu s primjenjivim zakonodavstvom u zemlji sječe;

(g)

‚nezakonito posječeno’ znači posječeno u suprotnosti s primjenjivim zakonodavstvom u zemlji sječe;

(h)

‚primjenjivo zakonodavstvo’ znači zakonodavstvo na snazi u zemlji sječe koje se odnosi na sljedeća pitanja:

–

prava na sječu unutar područja koje je službeno oglašeno u skladu sa zakonom,

[...]

–

zakonska prava trećih osoba u vezi s upotrebom i posjedom zemljišta, a na koja utječe sječa, [...]

[...]”

6

Člankom 4. iste uredbe, naslovljenim „Obveze gospodarskih subjekata”, propisuje se:

„1.   Zabranjuje se stavljanje u promet nezakonito posječenog drva i proizvoda od drva dobivenih iz takvog drva.

2.   Kod stavljanja drva i proizvoda od drva u promet gospodarski subjekti postupaju s dužnom pažnjom. Oni u tu svrhu koriste okvir postupaka i mjera, dalje u tekstu ‚sustav dužne pažnje’, kako je određeno u članku 6.

3.   Svaki gospodarski subjekt održava i redovito procjenjuje sustav dužne pažnje koji koristi [...]”.

7

Članak 6. Uredbe br. 995/2010, naslovljen „Sustavi dužne pažnje”, u stavku 1. određuje:

„Sustav dužne pažnje iz članka 4. stavka 2. obuhvaća sljedeće elemente:

(a)

mjere i postupke koji osiguravaju pristup sljedećim informacijama u vezi s isporukom drva i proizvoda od drva koje gospodarski subjekt stavlja u promet:

–

naziv, uključujući trgovački naziv i vrstu proizvoda te uobičajeni naziv vrste drveća i, prema potrebi, puni znanstveni naziv,

–

zemlju sječe i, prema potrebi:

i.

regiju unutar zemlje gdje je izvršena sječa; i

ii.

koncesiju za sječu,

–

količinu (izraženu u volumenu, masi ili broju jedinica),

–

naziv i adresu dobavljača gospodarskog subjekta,

–

naziv i adresu trgovca kojemu su isporučeni drvo i proizvodi od drva,

–

dokumente i ostale informacije koje pokazuju da su drvo i proizvodi od drva u skladu s primjenjivim zakonodavstvom;

(b)

postup[ke] za procjenu rizika koji gospodarskom subjektu omogućuju da analizira i procijeni rizik stavljanja u promet nezakonito posječenog drva, odnosno proizvoda od drva dobivenih iz takvog drva.

Kod tih se postupaka uzimaju u obzir informacije iz točke (a) te relevantni kriteriji za procjenjivanje rizika, uključujući:

–

osiguranje usklađenosti s primjenjivim zakonodavstvom, što može uključivati certificiranje ili druge verificirane sustave trećih osoba koji obuhvaćaju provjeru usklađenosti s primjenjivim zakonodavstvom,

–

rasprostranjenost nezakonite sječe određenih vrsta drveća,

–

rasprostranjenost nezakonite sječe odnosno praksi u zemlji sječe i/ili regiji unutar zemlje gdje je drvo posječeno, također uzimajući u obzir rasprostranjenost oružanih sukoba,

–

sankcije na uvoz ili izvoz drva nametnute od strane Vijeća sigurnosti UN‑a ili Vijeća Europske unije,

–

složenost lanca opskrbe drvom i proizvodima od drva;

(c)

osim ako je kod procjenjivanja rizika iz točke (b) utvrđeno da je rizik zanemariv, postup[ke] za ublažavanje rizika koji se sastoje od niza prikladnih i primjerenih mjera i postupaka za učinkovito umanjivanje tog rizika i koji mogu uključivati traženje dodatnih informacija ili dokumenata i/ili traženje verifikacije putem trećih osoba.”

8

Članak 19. te uredbe, naslovljen „Kazne”, u stavku 1. propisuje:

„Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju u slučaju povrede odredaba ove uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu.”

9

Prilog navedenoj uredbi, naslovljen „Drvo i proizvodi od drva na koje se primjenjuje ova uredba, kako su razvrstani u Kombiniranoj nomenklaturi određenoj u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 [od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987., L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.)]”, uključuje sljedeće:

–

4401 Ogrjevno drvo, u oblicama, cjepanicama, granama, snopovima ili u sličnim oblicima; drvo u obliku iverja ili sličnih čestica; drvna piljevina te otpaci i ostaci od drva, neovisno jesu li aglomerirani u oblice, brikete, pelete ili slične oblike ili ne

–

4403 Neobrađeno drvo, neovisno ima li skinutu koru ili bjeliku ili je grubo učetvoreno ili ne

[...]”

Slovačko pravo

10

Kao što to proizlazi iz njegova članka 1. stavka 1. točke (a), zákon č. 113/2018 Z. z. o uvádzaní dreva a výrobkov z dreva na vnútorný trh a o zmene a doplnení zákona č. 280/2017 Z. z. o poskytovaní podpory a dotácie v pôdohospodárstve a rozvoji vidieka a o zmene zákona č. 292/2014 Z. z. o príspevku poskytovanom z európskych štrukturálnych a investičných fondov a o zmene a doplnení niektorých zákonov v znení neskorších predpisov (Zakon br. 113/2018 o stavljanju na unutarnje tržište drva i proizvoda od drva, o izmjenama i dopunama Zakona br. 280/2017 o dodjeli potpora i bespovratnih sredstava za poljoprivredu i ruralni razvoj te o izmjenama i dopunama Zakona br. 292/2014 o sufinanciranju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova te izmjenama i dopunama određenih zakona, kako je izmijenjen) od 14. ožujka 2018. (br. 113/2018 Z. z.) u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak (u daljnjem tekstu: Zakon o drvu) uređuje prava i obveze gospodarskog subjekta koji stavlja u promet drvo i proizvode od drva.

11

Člankom 4. Zakona o drvu određuje se sljedeće:

„1.   Gospodarski subjekt koji stavlja drvo i proizvode od drva na unutarnje tržište dužan je primjenjivati sustav dužne pažnje [...] Sustav dužne pažnje sastavlja se u papirnatom ili elektroničkom obliku prije stavljanja drva i proizvoda od drva na unutarnje tržište.

2.   Gospodarski subjekt dužan je primjenjivati i redovito ocjenjivati sustav dužne pažnje [...]

3.   Gospodarski subjekt koji stavlja na unutarnje tržište drvo i proizvode od drva od drveća ili grmlja posječenog na području Slovačke Republike i koji je vlasnik, upravitelj šumskog područja ili upravitelj šume tog područja [...] također je dužan u sustav dužne pažnje uključiti informacije, dokumente i evidencijske zapise u skladu s posebnim propisima kao i informacije o postupku sječe drva, postupanju s drvom i proizvodima od drva, prijevozu i stavljanju drva i proizvoda od drva na unutarnje tržište te s tim povezane dokumente.

[...]”

12

U skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (c) Zakona o drvu, gospodarski subjekt čini upravni prekršaj ako „ne vodi sustav dužne pažnje ili ne održava redovito i ne ocjenjuje sustav dužne pažnje iz članka 4. stavaka 1., 2., 3. ili 5. [tog zakona] [...]”. Članak 17. stavak 5. točka (b) navedenog zakona predviđa da „[n]adzorno tijelo u slučaju počinjenja [...] upravnog prekršaja iz stavka 1. točke [...] (c) [...] izriče novčanu kaznu u iznosu od 2000 eura do 10000 [eura] [...]”.

Glavni postupak i prethodno pitanje

13

Slovenská lesnícko – drevárska inšpekcia (Slovački inspektorat za šume i šumarstvo, Slovačka) je, na temelju članka 17. stavka 5. Zakona o drvu, odlukom od 10. travnja 2019. Gradu Rimavská Sobota izrekla novčanu kaznu u iznosu od 2000 eura zato što, kao gospodarski subjekt u smislu članka 2. točke (c) Uredbe br. 995/2010, nije uspostavio sustav dužne pažnje u smislu članka 4. stavaka 1. do 3. Zakona o drvu. Ta je odluka potvrđena odlukom Ministarstva poljoprivrede od 25. lipnja 2019.

14

Grad Rimavská Sobota protiv te je odluke podnio tužbu, koju je Krajský súd v Banskej Bystrici (Okružni sud u Banskoj Bistrici, Slovačka) odbio presudom. Protiv te je presude Grad Rimavská Sobota podnio žalbu u kasacijskom postupku Najvyššem správnem súdu Slovenskej republiky (Vrhovni upravni sud Slovačke Republike), sudu koji je uputio zahtjev.

15

Prema navodima suda koji je uputio zahtjev, Grad Rimavská Sobota prodavao je drvo, pri čemu bi kupcima samo naznačio stabla za sječu odnosno zemljišta namijenjena toj sječi, koju su pod nadzorom zaposlenikâ općine izvršavali sami kupci.

16

Stranke glavnog postupka ne slažu se oko toga je li Grad Rimavská Sobota „gospodarski subjekt” u smislu članka 2. točke (c) Uredbe br. 995/2010. On smatra da se ta kvalifikacija na njega ne primjenjuje jer nije prodavao već posječeno drvo, nego pravo na sječu neposječenog drva.

17

S druge strane, Ministarstvo poljoprivrede tvrdi da je Grad Rimavská Sobota, zbog toga što je drvo „[stavio] u promet”, u smislu članka 2. točke (b) Uredbe br. 995/2010, „gospodarski subjekt” u smislu članka 2. točke (c) te uredbe i da stoga mora poštovati obveze predviđene u njezinu članku 4. stavku 2. Prema navodima suda koji je uputio zahtjev, Ministarstvo poljoprivrede oslanja se na činjenicu da je Grad Rimavská Sobota izravno prodavao drvo koje su kupci morali sâmi sječi i prevoziti, pri čemu se na njih nije prenosilo pravo na sječu i na upravljanje dijelom predmetne šume. Kupci bi se, prema mišljenju Ministarstva poljoprivrede, samo u slučaju takvog prijenosa mogli smatrati „upraviteljima šuma”, u smislu relevantnih odredbi slovačkog prava, i tako raspolagati potrebnim informacijama kako bi mogli uspostaviti sustav dužne pažnje, kao što se to zahtijeva člankom 4. stavkom 2. navedene uredbe.

18

Sud koji je uputio zahtjev smatra da se u predmetu koji se pred njim vodi postavlja pitanje tumačenja pojmova „stavljanje u promet” i „gospodarski subjekt” u smislu članka 2. točaka (b) i (c) Uredbe br. 995/2010.

19

U tim je okolnostima Najvyšší správny súd Slovenskej republiky (Vrhovni upravni sud Slovačke Republike) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 2. točku (b) Uredbe [br. 995/2010] tumačiti na način da se stavljanjem u promet drva smatra i prodaja uz naknadu neobrađenog ili ogrjevnog drva u smislu Priloga toj uredbi ako, prema ugovoru o koncesiji za sječu drva, tu sječu obavlja kupac prema prodavateljevim smjernicama i pod njegovim nadzorom?”

Dopuštenost

20

Slovačka vlada smatra da zahtjev za prethodnu odluku nije dopušten jer se postavljenim pitanjem, kako je formulirano, Sud poziva da Uredbu br. 995/2010 primijeni na činjenice u glavnom postupku.

21

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je u okviru postupka iz članka 267. UFEU‑a, koji se temelji na jasnom razdvajanju funkcija između nacionalnih sudova i Suda, nacionalni sud jedini nadležan za utvrđivanje i ocjenjivanje činjenica u glavnom postupku kao i za tumačenje i primjenu nacionalnog prava. Nasuprot tomu, na Sudu je da nacionalnom sudu koji mu je uputio zahtjev za prethodnu odluku pruži elemente za tumačenje prava Unije koji se mogu pokazati potrebnima za rješavanje spora u glavnom postupku, vodeći računa o navodima koje sadržava odluka kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku u pogledu nacionalnog prava primjenjivog na navedeni spor i činjenica koje ga obilježavaju (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2021., Euro Box Promotion i dr., (C‑357/19, C‑379/19, C‑547/19, C‑811/19 i C‑840/19, EU:C:2021:1034, t. 134. i navedenu sudsku praksu).

22

U ovom slučaju valja utvrditi da se postavljeno pitanje, u skladu s njegovim tekstom, odnosi na tumačenje pojma „stavljanje u promet” u smislu članka 2. točke (b) Uredbe br. 995/2010. Sud koji je uputio zahtjev morat će tu odredbu, kako ju protumači Sud, primijeniti na činjenice u glavnom postupku, uzimajući u obzir korisne informacije koje mu Sud pruži u tu svrhu kako bi mu omogućio da riješi spor koji se pred njim vodi (vidjeti u tom smislu presudu od 12. rujna 2024., Chaudfontaine Loisirs, C‑73/23, EU:C:2024:734, t. 38.).

23

Zahtjev za prethodnu odluku stoga je dopušten.

O prethodnom pitanju

24

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. točke (a) do (c) Uredbe br. 995/2010 tumačiti na način da fizičku odnosno pravnu osobu koja sklopi ugovor kojim ovlašćuje svojeg suugovaratelja da prema njezinim smjernicama odnosno pod njezinim nadzorom obavlja sječu drva koje će biti neobrađeno odnosno upotrijebljeno za ogrjev treba smatrati „gospodarskim subjektom” koji „stavlja u promet”„drvo ili proizvode od drva” u smislu te odredbe.

25

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pri tumačenju odredbe prava Unije u obzir treba uzeti ne samo njezin tekst nego i njezin kontekst te ciljeve propisa kojeg je dio (presuda od 5. rujna 2024., W. GmbH, C‑67/23, EU:C:2024:680, t. 70.).

26

U skladu s člankom 2. točkom (c) Uredbe br. 995/2010, pojam „gospodarski subjekt” znači fizičku ili pravnu osob[u] koja stavlja u promet drvo ili proizvode od drva.

27

Na temelju tog članka 2. točke (b), pojam „stavljanje u promet” obuhvaća „prvu isporuku drva odnosno proizvodâ od drva na unutarnje tržište bilo kojim putem radi distribuiranja ili upotrebe u okviru poslovne djelatnosti, neovisno o primijenjenoj tehnici prodaje, bilo uz naknadu ili besplatno”.

28

Pojam „isporuk[a]” iz članka 2. točke (b) Uredbe br. 995/2010 treba prema njegovu uobičajenom značenju shvatiti kao prijenos vlasništva nad određenom količinom drva ili proizvodâ od drva.

29

Pojam „drvo ili proizvodi od drva” obuhvaća, u skladu s člankom 2. točkom (a) Uredbe br. 995/2010, „drvo i proizvod[e] od drva naveden[e] u Prilogu [toj uredbi], osim proizvoda od drva i njihovih dijelova proizvedenih od drva, odnosno proizvoda od drva čiji je vijek trajanja završen i koji bi se inače zbrinuli kao otpad, kako je definirano u članku 3. [točki] 1. Direktive [2008/98]”.

30

Iz Priloga Uredbi br. 995/2010 proizlazi da pojam „drvo ili proizvodi od drva” u smislu te uredbe uključuje „neobrađeno drvo” i „ogrjevno drvo”, ali ne i „neposječeno drvo”, odnosno drvo stabala namijenjenih za sječu koja još nisu posječena, s obzirom na to da ta vrsta drva nije navedena u tom prilogu.

31

Iz tih elemenata proizlazi da fizičku odnosno pravnu osobu treba smatrati „gospodarskim subjektom” koji „stavlja u promet”„drvo ili proizvode od drva”, u smislu članka 2. točaka (a) do (c) Uredbe br. 995/2010, kada ona, neovisno o primijenjenoj tehnici prodaje te radi distribuiranja ili upotrebe u okviru poslovne djelatnosti, prvi put prenosi pravo vlasništva na neobrađenom ili ogrjevnom drvu na osobu koja obavlja transakcije na unutarnjem tržištu.

32

Slijedom toga, treba smatrati da je to neobrađeno ili ogrjevno drvo u promet stavio gospodarski subjekt u smislu te uredbe kada je ono, nakon njegove sječe, prvi put predmet prijenosa vlasništva – neovisno o primijenjenoj tehnici prodaje – radi distribuiranja ili upotrebe u okviru poslovne djelatnosti.

33

Kad je riječ o kontekstu u kojem se nalazi članak 2. točka (b) Uredbe br. 995/2010, valja istaknuti da se, u skladu s njezinim člankom 4. stavkom 1., „[z]abranjuje [...] stavljanje u promet nezakonito posječenog drva i proizvoda od drva dobivenih iz takvog drva”. U skladu s člankom 2. točkom (g) te uredbe, pojam „nezakonito posječeno” pak označava drvo koje je „posječeno u suprotnosti s primjenjivim zakonodavstvom u zemlji sječe”. Pojam „primjenjivo zakonodavstvo”, u skladu s člankom 2. točkom (h) prvom i četvrtom alinejom navedene uredbe, označava zakonodavstvo na snazi u zemlji sječe koje se odnosi na, među ostalim, prava na sječu unutar područja koje je službeno oglašeno u skladu sa zakonom i zakonska prava trećih osoba u vezi s upotrebom i posjedom zemljišta, a na koja utječe sječa.

34

Iz tih odredbi proizlazi da Uredba br. 995/2010 ne uređuje uvjete za zasnivanje prava vlasništva nad drvom pridobivenim sječom stabala ni načine stjecanja ili prijenosa tog prava.

35

Ti su uvjeti i načini predmet primjenjivog nacionalnog prava, to jest prava države na čijem se državnom području nalazi zemljište o kojemu je riječ. Stoga, predstavlja li transakcija o kojoj je riječ „stavljanje u promet” – u smislu članka 2. točke (b) Uredbe br. 995/2010 – drva ili proizvoda od drva treba utvrditi na temelju posljedica koje u skladu s tim nacionalnim pravom ima ta transakcija.

36

Kad je riječ o cilju Uredbe br. 995/2010, on je, kao što to proizlazi iz njezine uvodne izjave 31., borba protiv nezakonite sječe stabala i s tim povezane trgovine. U tu svrhu, u skladu s tekstom njezina članka 1., ta uredba konkretno utvrđuje obveze „gospodarskih subjekata”, u smislu članka 2. točke (c) navedene uredbe, to jest osoba koje drvo i proizvode od drva prvi put stavljaju u promet.

37

Kako bi se olakšalo postizanje tog cilja, primjena nacionalnog prava omogućuje da se sa sigurnošću utvrdi ima li fizička odnosno pravna osoba, u određenom slučaju, svojstvo vlasnika drva posječenog u trenutku njegove prve prodaje trećoj osobi tako da je treba kvalificirati kao „gospodarski subjekt” koji „stavlja u promet”„drvo i proizvode od drva”, u smislu članka 2. točaka (a) do (c) te uredbe, te mora li preuzeti obveze koje su posljedica tih pravnih kvalifikacija.

38

Iz toga slijedi da ugovor poput onog na koji upućuje sud koji je uputio zahtjev – na temelju kojeg upravitelj šume o kojoj je riječ ovlašćuje svojeg suugovaratelja da prema njegovim smjernicama odnosno pod njegovim nadzorom posiječe određena stabla te šume i da pridobije drvo dobiveno sječom tih stabala – može činiti „stavljanje u promet” u smislu članka 2. točke (b) Uredbe br. 995/2010, kada taj ugovor na temelju primjenjivog nacionalnog prava ima za učinak prijenos vlasništva nad tim drvom, nakon njegove sječe, s tog upravitelja na njegova suugovaratelja.

39

Suprotno tomu, kada na temelju primjenjivog nacionalnog prava navedeni ugovor ne dovodi do takvog prijenosa vlasništva nad posječenim drvom, nego suugovaratelj izravno i automatski postaje vlasnik tog drva samo zbog sječe stabala o kojima je riječ, ugovor sklopljen s upraviteljem zemljišta ne može činiti takvo „stavljanje u promet”. Pod pretpostavkom da se takva transakcija može kvalificirati kao isporuka neposječenog drva, dovoljno je podsjetiti na to da neposječeno drvo, kao što je to istaknuto u točki 30. ove presude, nije obuhvaćeno pojmom „drvo i proizvodi od drva” u smislu Uredbe br. 995/2010. U tom će slučaju do stavljanja u promet doći kada osoba koja je obavila sječu predmetnog drva prenese vlasništvo nad tim drvom na treću osobu radi distribuiranja ili upotrebe u okviru poslovne djelatnosti.

40

U ovom je slučaju na sudu koji je uputio zahtjev – koji je jedini nadležan za utvrđivanje i ocjenu činjenica spora koji se pred njim vodi, kao i za tumačenje i primjenu slovačkog prava te, konkretno, pravila kojima se uređuje zasnivanje, stjecanje i prijenos prava vlasništva nad određenom količinom posječenog drva – da ocijeni je li Grad Rimavská Sobota, u svojstvu upravitelja predmetne šume, nakon sječe postao vlasnik drva koje su posjekli njegovi suugovaratelji. Ako bi to bio slučaj, naknadni prijenos vlasništva nad tim drvom na suugovaratelje na temelju ugovora koje je Grad Rimavská Sobota s njima sklopio činio bi „stavljanje u promet” u smislu članka 2. točke (b) Uredbe br. 995/2010, pod uvjetom da je taj prijenos bio izvršen radi distribuiranja ili upotrebe u okviru poslovne djelatnosti, što je također na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

41

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 2. točke (a) do (c) Uredbe br. 995/2010 treba tumačiti na način da fizičku odnosno pravnu osobu koja sklopi ugovor kojim svojeg suugovaratelja ovlašćuje da prema njezinim smjernicama odnosno pod njezinim nadzorom obavlja sječu drva koje će biti neobrađeno odnosno upotrijebljeno za ogrjev treba smatrati „gospodarskim subjektom” koji „stavlja u promet”„drvo ili proizvode od drva” u smislu te odredbe, kada taj suugovaratelj, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, ne postaje izravno i automatski vlasnik posječenog drva samo zbog sječe stabala, nego kada, na temelju tog ugovora, ta osoba – koja ostaje nositelj prava vlasništva – to pravo vlasništva nakon sječe prenosi na tog suugovaratelja.

Troškovi

42

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

 

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

 

Članak 2. točke (a) do (c) Uredbe (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva

 

treba tumačiti na način da:

 

fizičku odnosno pravnu osobu koja sklopi ugovor kojim svojeg suugovaratelja ovlašćuje da prema njezinim smjernicama odnosno pod njezinim nadzorom obavlja sječu drva koje će biti neobrađeno odnosno upotrijebljeno za ogrjev treba smatrati „gospodarskim subjektom” koji „stavlja u promet”„drvo ili proizvode od drva” u smislu te odredbe, kada taj suugovaratelj, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, ne postaje izravno i automatski vlasnik posječenog drva samo zbog sječe stabala, nego kada, na temelju tog ugovora, ta osoba – koja ostaje nositelj prava vlasništva – to pravo vlasništva nakon sječe prenosi na tog suugovaratelja.

 

Potpisi


( *1 ) Jezik postupka: slovački