(1)

Direktiva 2003/87/EZ izmijenjena je Direktivom (EU) 2023/959 Europskog parlamenta i Vijeća (2) kako bi se uskladila s Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojom je utvrđen cilj smanjenja neto emisija do 2030. za barem 55 % u odnosu na 1990.

(2)

Trebalo bi utvrditi kriterije i uvjete koje je potrebno ispuniti da bi se staklenički plinovi smatrali trajno kemijski vezanima u proizvodu.

(3)

Trenutačni postupci hvatanja i korištenja za trajno skladištenje primjenjuju se samo na emisije CO2 jer se ostali staklenički plinovi, kao što su CH4 ili N2O, ne trebaju trajno skladištiti da bi se ublažile njihove emisije. Budući da kemijske reakcije tijekom korištenja mogu dovesti do kemijske promjene molekule CO2, trebalo bi uzeti u obzir i atome ugljika koji su postali kemijski vezani.

(4)

Potrebno je zajamčiti da trajno kemijsko vezanje emisija CO2 u proizvodima ima jednako povoljan utjecaj na klimu kao i geološko skladištenje i pritom uzeti u obzir razlike između ta dva pristupa. Da bi se to postiglo, taj bi CO2 trebao ostati trajno kemijski vezan u proizvodu barem nekoliko stoljeća ili dulje, na temelju vrste kemijske veze i uobičajene upotrebe i vjerojatnog postupanja s proizvodom na kraju životnog vijeka.

(5)

Vjerojatnost da će se uskladišteni ugljik sadržan u proizvodu dobivenom od uhvaćenog CO2 ispustiti ovisi o načinu uobičajene upotrebe tog proizvoda i postupanja s njim na kraju životnog vijeka. Do ispuštanja može doći zbog izgaranja, koje može biti dio upotrebe proizvoda, kao što je slučaj sa sintetičkim gorivima, ili može nastupiti nakon zbrinjavanja, primjerice prilikom spaljivanja otpada. Kako bi se osiguralo da ugljik uskladišten u proizvodu ostane trajno kemijski vezan i ne uđe u atmosferu barem nekoliko stoljeća, CO2 bi se trebao vezati u proizvodima koji su u uvjetima uobičajene upotrebe dugog životnog vijeka, a na kraju životnog vijeka obično se odlažu na druge načine osim spaljivanja jer bi se spaljivanjem uskladišteni ugljik ispustio u atmosferu.

(6)

Karbonati kao što su kalcijev karbonat ili magnezijev karbonat zahvaljujući svojim kemijskim svojstvima imaju snažne kemijske veze koje, osim ako se izlože visokim temperaturama ili jakim kiselinama, omogućuju da se ugljik smatra trajno kemijski vezanim. Stoga bi se ugljik kao rezultat karbonizacije iznimno dugo zadržao u karbonatnoj stijeni i u normalnim se uvjetima ne bi ispustio u atmosferu (4).

(7)

Uvjeti u spalionicama otpada dovoljni su da se pokrene reakcija dekarbonizacije. Stoga se ugljik koji je uhvaćen i koristi se u proizvodima koji se na kraju životnog vijeka u velikoj mjeri spaljuju ne bi trebao smatrati trajno kemijski vezanim.

(8)

Proizvodi koji se temelje na karbonatima i koriste za građevne proizvode, kao što su agregati, cement, beton, opeke ili pločice, imaju dug vijek trajanja i mogu se koristiti desetljećima ili čak stoljećima. Ti proizvodi na kraju životnog vijeka u skladu s popisom otpada (5) pripadaju kategoriji građevinskog otpada i otpada od rušenja. Prema najnovijoj procjeni Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije (6) u Uniji se mineralna frakcija građevinskog otpada i otpada od rušenja na kraju životnog vijeka u prosjeku najčešće reciklira (79 %), nasipava (10 %) i zbrinjava na odlagalištima (11 %). Stoga bi se uhvaćeni CO2 koji se koristi u proizvodnji karbonata i u građevnim proizvodima trebao smatrati trajno kemijski vezanim u proizvodu.

(9)

Popis proizvoda za koje se smatra da zadovoljavaju kriterije utvrđene u članku 12. stavku 3.b Direktive 2003/87/EZ trebalo bi preispitati i prema potrebi ažurirati u skladu s relevantnim tehnološkim dostignućima i inovacijama u području trajnog skladištenja ugljika u proizvodima, unapređenjem praćenja, izvješćivanja i verifikacije koji omogućuju da se certificira trajnost skladištenja, kao i u skladu s iskustvom u provedbi ove Uredbe,

1.

„hvatanje” znači svaki tehnološki proces ili postupak nužan za hvatanje i, ako je potrebno, preradu ili pročišćavanje prije korištenja CO2 koji nastaje iz djelatnosti obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2003/87/EZ;

2.

„korištenje” znači svaki tehnološki proces ili praksa u kojima se uhvaćeni CO2 koristi kao sirovina u proizvodnji proizvoda;

3.

„kemijski vezan” znači da se CO2 kemijski transformira tako što se atom ugljika kemijski fiksira snažnim vezama na način koji sprečava da doprinosi globalnom zagrijavanju;

4.

„proizvod” znači roba ili materijali, uključujući njihove međuproizvode i derivate, u kojima se putem kemijskog vezivanja koriste CO2 ili ugljikovi atomi dobiveni iz CO2;

5.

„građevni proizvod” znači svaki oblikovani ili neoblikovani fizički predmet koji se stavlja na tržište radi trajne ugradnje u građevine ili njihove dijelove;

6.

„uobičajena upotreba” znači način na koji se očekuje da će krajnji korisnik koristiti proizvod s obzirom na njegove karakteristike;

7.

„uobičajena aktivnost na kraju životnog vijeka proizvoda” znači prevladavajući način postupanja s proizvodom nakon što ga krajnji korisnik odbaci u skladu s relevantnim praksama gospodarenja otpadom i propisima na snazi.