<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.3-->
  <head>
    <title>2020-09-202009C122201805940-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0594-18-202001984-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="27/02/2020" name="CustomProvisoryEditionDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="15/05/2020 15:40:07" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="fbjQOK6zVFJT5eZO6Fq9slGh55wNmgBbPoMqTttyt+ZIj6LvJF5vV9srxVKBMRtrU4grBzbRgMomMLLpRtWy4FMo3W4uacQaUzhKvyRIjVyZZSuGbprmM41CQeR2ULw/m3MclQswPPgyw3fxJlIqarsXQknh6LS6ueLulLdJ2qE=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="cog" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="" name="HasGenDocEndNote"/>
    <meta content="0594" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2018" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 12/11/2019 11:11:23" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="c59349d47fd04d40a923f94a8bb13c19" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0594" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="PV" name="NatureAff"/>
    <meta content="true" name="TOC_Vademecum"/>
    <meta content="PV" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="ZncCV7zVazZblD3rlM3au4srJeNB0UjLWOgWVSdzEic5d2DukM1A/SPdf1jU6eYa0ge+72jbmrYlRltPL1z1LoxDh2ZvZBwjhZ+etGq6R3QwNuvMr1d4acryHe4JZ+jW" name="GeneratedGenDocVersion"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId25" style="first"/>
      <div id="rId21" style="even">Mišljenje G. Hogana – Predmet C‑594/18 P</div>
      <div id="rId22" style="default">Austrija/Komisija</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      GERARDA HOGANA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 7. svibnja 2020. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Predmet C‑594/18 P
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      Republika Austrija
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      Europske komisije
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-8" title="page-1">
      „Žalba – Državna potpora – Potpora koju Ujedinjena Kraljevina planira dodijeliti za nuklearnu elektranu Hinkley Point C – Ugovor za razliku, Sporazum ministarstva i kreditno jamstvo – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem – Cilj od javnog interesa – Potpora za ulaganje – Operativna potpora – Članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a – Članak 194. stavak 2. UFEU‑a – Članak 106.a stavak 3. Ugovora o Euratomu – Promicanje nuklearne energije – Obavijest o jamstvu”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-1">
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">I.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvod</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ovaj se predmet može opisati kao pravna strana spora između država članica koje zagovaraju nuklearnu energiju i onih koje joj se protive. Obje strane tvrde da im je cilj zaštita okoliša (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>). U središtu rasprave leži temeljno pitanje može li Europska komisija odobriti državnu potporu za izgradnju nuklearne elektrane u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU‑a. To je možda najvažnije pitanje koje se postavlja u ovoj žalbi protiv presude Općeg suda od 12. srpnja 2018. Austrija/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>) (u daljnjem tekstu: pobijana presuda).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud tom presudom odbio tužbu Republike Austrije za poništenje Odluke Komisije (EU) 2015/658 od 8. listopada 2014. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>) (u daljnjem tekstu: sporna odluka). Ona se odnosi na financijsku potporu koju Ujedinjena Kraljevina planira dodijeliti za izgradnju nuklearne elektrane Hinkley Point C na jugozapadnoj obali Engleske. Očekivano, pojedinosti sporne odluke i pobijane presude su složene: činjenica da presuda Općeg suda ima 736 točaka govori sama za sebe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, kako sam već naveo, u samoj srži ove žalbe leži tvrdnja Republike Austrije da se, s obzirom na to da se ona (i nekoliko drugih država članica) oštro protive izgradnji nuklearnih elektrana, dodjeljivanje potpora za takve projekte drugih država članica, koje zagovaraju korištenje nuklearne energije, izričito ili prešutno protivi raznim Ugovorima koji uređuju Europsku uniju (uključujući Ugovor o Euratomu). Ujedinjena Kraljevina (koja je intervenirala u potporu spornoj odluci) pak navodi da ona ima pravo izabrati vlastitu energetsku politiku, uključujući pravo na izbor „među različitim izvorima energije i opć[e] struktur[e] svoje opskrbe energijom” u skladu s člankom 194. stavkom 2. drugim podstavkom UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud nije imao mnogo prilika izjasniti se o pravilnom tumačenju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a, odredbe u pogledu koje je Opći sud tijekom godina razvio svoju sudsku praksu. Od Suda se u ovom žalbenom postupku među ostalim traži da se izjasni o tome moraju li državne potpore ispunjavati određene ciljeve da bi bile spojive sa zajedničkim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU‑a, te ako moraju, koji su to ciljevi. Također će imati priliku odrediti moraju li se pri ocjenjivanju državne potpore za djelatnost obuhvaćenu Ugovorom o Euratomu u obzir uzeti i drugi Unijini ciljevi – u ovom slučaju, zaštita okoliša – predviđeni u UEU‑u i UFEU‑u.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">II.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 107. stavak 3. točka (c), članak 192. stavak 2. točka (c) i članak 194. stavak 2. UFEU‑a te članci 1. i 2., članak 106.a stavak 3. i članak 192. prvi stavak Ugovora o Euratomu odredbe su primarnog prava koje čine pravni okvir ovog žalbenog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 1. točka (c) Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>) sadržava sljedeću definiciju:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-18" title="page-4">
      „‚nova potpora’ znači svaka potpora, to jest programi potpora i pojedinačna potpora koje ne predstavljaju postojeću potporu, uključujući i izmjene postojećih potpora.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>) glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-20" title="page-4">
      „1. Za potrebe primjene članka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 659/1999, izmjena zatečene potpore znači svaku promjenu, osim promjene čisto formalne ili administrativne prirode koja ne može utjecati na ocjenu dopuštenosti i usklađenosti mjere potpore sa zajedničkim tržištem. Međutim, povećanje početnog iznosa zatečenog programa potpore koje ne premašuje 20 %, ne smatra se izmjenom zatečene potpore.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-21" title="page-4">
      2. Sljedeće izmjene zatečenih potpora prijavljuju se na pojednostavljenom obrascu prijave utvrđenom u Prilogu II.:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-22" title="page-4">
      (a) povećanja iznosa odobrenog programa potpore koja premašuju 20 %;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-23" title="page-4">
      (b) produljenje zatečenog odobrenog programa potpora na razdoblje od najviše šest godina, koje obuhvaća ili ne obuhvaća i povećanje iznosa sredstava;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-24" title="page-4">
      (c) pooštravanje kriterija primjene odobrenog programa potpora, smanjenje intenziteta potpore ili smanjenje opravdanih troškova;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-25" title="page-4">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-26" title="page-5">
      3. Pojednostavljeni postupak prijave ne primjenjuje se za prijavu izmjena programa potpora za koje država članica nije dostavila godišnja izvješća […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točka 3.2. Obavijesti Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ‑u na državne potpore u obliku jamstava (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>) (u daljnjem tekstu: Obavijest o jamstvima) predviđa:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-28" title="page-5">
      „Kada je riječ o pojedinačnom državnom jamstvu, Komisija smatra da je ispunjenje svih sljedećih uvjeta dovoljno da isključi postojanje državne potpore.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-29" title="page-5">
      (a) zajmoprimac nije u financijskim poteškoćama […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-30" title="page-5">
      (b) doseg jamstva može se pravilno odrediti prilikom njegova izdavanja. To znači da jamstvo mora biti povezano s konkretnom financijskom transakcijom, izdano za fiksni najviši iznos i vremenski ograničeno.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-31" title="page-5">
      (c) jamstvo ne obuhvaća više od 80 % iznosa neotplaćenog zajma ili druge financijske obveze; to ograničenje ne vrijedi za jamstva koja obuhvaćaju dužničke vrijednosne papire […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-32" title="page-5">
      (d) za jamstvo je plaćena tržišna cijena.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-33" title="page-5">
      […]” [neslužbeni prijevod]
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točke 5.1. i 5.2. Obavijesti o jamstvima predviđaju sljedeće:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-35" title="page-5">
      „5.1. Općenito
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-36" title="page-5">
      Komisija mora ispitati državna jamstva obuhvaćena područjem primjene članka 87. stavka 1. [EZ‑a (sada članak 107. stavak 1. UFEU‑a] kako bi utvrdila jesu li spojiva sa zajedničkim tržištem. Za provedbu takve ocjene spojivosti potrebno je odrediti korisnika potpore.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-37" title="page-5">
      5.2. Ocjena
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-38" title="page-5">
      Komisija će spojivost te potpore sa zajedničkim tržištem ispitati u skladu s istim pravilima koja se primjenjuju na mjere potpore drukčijeg oblika. […]” [neslužbeni prijevod]
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">III.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske prijavila je 22. listopada 2013. mjere za potporu novoj nuklearnoj elektrani koja bi se izgradila na Hinkley Point C, pokraj dvije postojeće nuklearne elektrane poznate kao Hinkley Point A i Hinkley Point B (u daljnjem tekstu: Hinkley Point C). Korisnik prijavljenih mjera je društvo NNB Generation Company Limited (u daljnjem tekstu: NNBG), društvo kći društva EDF Energy plc (u daljnjem tekstu: EDF).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Mjere koje su prijavljene i detaljno opisane u odjeljku 2. sporne odluke su sljedeće:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ugovor namijenjen osiguravanju stabilnosti cijena za prodaju električne energije proizvedene u nuklearnoj elektrani Hinkley Point C. Osnovna struktura tog ugovora je sljedeća: društvo NNBG će dobiti ili morati platiti razliku između unaprijed određene izvršne cijene, koja se izračunava na temelju predviđenih građevinskih i operativnih troškova društva NNBG te koja uključuje razumnu dobit (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>), i referentne cijene koju Ujedinjena Kraljevina utvrđuje za sve operatore koji proizvode energiju u istom segmentu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>), a koje takva mjera podupire (u daljnjem tekstu: Ugovor za razliku). Ugovor sadržava i mehanizam „podjele dobiti”. Stranke ugovora su društvo NNBG i Low Carbon Contracts Company Ltd, subjekt koji bi se financirao pomoću zakonske obveze svih ovlaštenih dobavljača električne energije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, društvo NNBG bit će zaštićeno te će moći dobiti povrat troškova koji nastanu kao posljedica određenih zakonodavnih izmjena te će ono i njegovi ulagači dobiti naknadu u slučaju prijevremenog zatvaranja nuklearne elektrane zbog političkih razloga (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>) ili razloga povezanih s nedostupnosti osiguranja za nuklearnu odgovornost prema trećim stranama. Društvo NNBG u takvim se slučajevima može prenijeti na vladu Ujedinjene Kraljevine.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prethodno navedeno pravo ulagača društva NNBG na naknadu u slučaju zatvaranja zbog političkih razloga popraćeno je sporazumom o jamstvu koji će sklopiti ministarstvo za energetiku i klimatske promjene i ulagači društva NNBG, a prema kojem će dogovorenu naknadu platiti ministarstvo ako društvo Low Carbon Contracts Company Ltd to ne bude moglo (u daljnjem tekstu: Sporazum ministarstva).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ujedinjena Kraljevina jamčit će za obveznice koje će društvo NNBG izdati radi financiranja ulaganja. Jamstvo se odnosi na pravodobno plaćanje glavnice i kamata kvalificiranog duga te bi moglo dosezati 17 milijardi britanskih funta (u daljnjem tekstu: kreditno jamstvo).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je odlukom od 18. prosinca 2013. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>) odlučila pokrenuti formalni istražni postupak o prijavljenim mjerama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je na temelju tog postupka 8. listopada 2014. usvojila spornu odluku. Ona je u toj odluci navela da prijavljene mjere čine državnu potporu, ali i da su spojive s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Izreka sporne odluke glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-49" title="page-7">
      „Članak 1.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-50" title="page-7">
      Potpora za elektranu Hinkley Point C u obliku Ugovora za razliku, Sporazuma ministarstva i kreditnog jamstva, kao i povezanih elemenata, koje Ujedinjena Kraljevina namjerava provesti, spojiva je s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) [UFEU‑a].
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-51" title="page-7">
      U skladu s navedenim, odobrava se provedba potpore. […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">IV.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Republika Austrija je 6. srpnja 2015. tajništvu Općeg suda podnijela tužbu za poništenje sporne odluke. Odlukom predsjednika vijeća od 18. prosinca 2015., Velikom Vojvodstvu Luksemburgu dopušteno je da intervenira u postupak u potporu Republici Austriji. Odlukama predsjednika vijeća od 9. prosinca 2015., 6. siječnja 2016. i 11. siječnja 2016., Češkoj Republici, Francuskoj Republici, Mađarskoj, Republici Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj Republici i Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske dopušteno je da interveniraju u postupak u potporu Komisiji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Republika Austrija istaknula je deset tužbenih razloga u prilog svojoj tužbi pred Općim sudom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud pobijanom presudom u cijelosti odbio tužbu. Naložio je Republici Austriji snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije. Intervenijentima je naloženo snošenje vlastitih troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">V.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalba</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjevi stranaka i postupak pred Sudom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Republika Austrija od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">u cijelosti ukine pobijanu presudu;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">u cijelosti prihvati tužbu iz prvostupanjskog postupka za poništenje sporne odluke;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Veliko Vojvodstvo Luksemburg podupire zahtjeve Republike Austrije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije žalbu;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Republici Austriji snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Češka Republika i Slovačka Republika u potpunosti podupiru zahtjeve Komisije. Francuska Republika, Mađarska, Republika Poljska i Ujedinjena Kraljevina podupiru zahtjev Komisije za odbijanje žalbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pisana očitovanja o žalbi podnijele su sve stranke koje su intervenirale u prvostupanjski postupak, osim Rumunjske. Češka Republika, Francuska Republika, Mađarska, Republika Austrija, Ujedinjena Kraljevina i Komisija iznijele su usmena očitovanja pred Sudom na raspravi održanoj 28. siječnja 2020.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Učinak izlaska Ujedinjene Kraljevine iz EU‑a i Euratoma</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ujedinjena Kraljevina izašla je iz Europske unije u ponoć (SEV) 31. siječnja 2020. To samo po sebi ne utječe izravno na predmetni postupak jer on nije pokrenut protiv Ujedinjene Kraljevine. Međutim, valja istaknuti da će, u skladu s člankom 89. Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>), presuda Suda biti u cijelosti obvezujuća za Ujedinjenu Kraljevinu i u njoj ako se donese prije završetka prijelaznog razdoblja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, očito je da Republika Austrija ima pravo zahtijevati ukidanje pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">C.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Analiza žalbe</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalba podnesena ovom sudu sažeta je u pet zasebnih žalbenih razloga, iako oni uvelike ponavljaju pojedine tužbene razloge koji su istaknuti pred Općim sudom. Međutim, valja istaknuti da se Republika Austrija više ne poziva na određene razloge koje je pred Općim sudom istaknula za pobijanje sporne odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim prvim žalbenim razlogom Republika Austrija navodi da izgradnja nove nuklearne elektrane nije legitiman cilj u interesu Unije koji se može ostvarivati državnom potporom. Ona stoga pobija točku 79. i sljedeće točke te točke 97. i 517. pobijane presude. Republika Austrija svojim drugim žalbenim razlogom navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točkama 105., 139., 140., 144., 151. i 240. pobijane presude utvrdio da su predmetne mjere spojive s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU‑a, zato što relevantna gospodarska djelatnost nije pravilno određena te što nije prepoznao da je nefunkcioniranje tržišta uvjet da bi potpora bila spojiva s unutarnjim tržištem. Republika Austrija svojim trećim žalbenim razlogom pobija ocjenu Općeg suda u točkama 405., 413., 470., 499., 506., 507. 515. i sljedećim točkama pobijane presude u dijelu u kojem je Opći sud utvrdio da su predmetne mjere proporcionalne. Republika Austrija svojim četvrtim žalbenim razlogom navodi da je predmetna potpora operativna potpora koja se protivi Unijinim pravilima o državnim potporama, čime pobija točke 612. i 613. pobijane presude. Republika Austrija svojim petim žalbenim razlogom smatra, s jedne strane, da spornom odlukom elementi predmetne potpore nisu dovoljno definirani da bi se mogao primijeniti test proporcionalnosti i, s druge strane, da sporna odluka povrjeđuje Obavijest o jamstvima. U tom pogledu kritizira točku 251. i sljedeće točke te točke 279. i 361. pobijane presude, u kojima je Opći sud odbio primjenu smjernica i uredbi koje nisu izravno primjenjive u skladu s načelima jednakog postupanja i nediskriminacije, kao i točke 309. i 338. pobijane presude, koje se odnose na primjenu Obavijesti o jamstvima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sada ću redom razmotriti pojedine žalbene razloge.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi žalbeni razlog: izgradnja nuklearne elektrane nije legitiman cilj u interesu Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sažetak argumenata Republike Austrije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi žalbeni razlog podijeljen je na tri dijela. Kao prvo, Republika Austrija tvrdi da je Opći sud u točki 79. i sljedećim točkama pobijane presude pogrešno pretpostavio da je – za odgovor na pitanje je li potpora za nuklearnu energiju interes ostvariv državnom potporom – relevantniji kriterij: je li ciljani interes „javni interes”, nego li je li on „zajednički interes”. Vodeći se tom pretpostavkom, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava proglasivši predmetnu potporu spojivom s unutarnjim tržištem samo zato što služi javnom interesu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U okviru te ocjene, Republika Austrija navodi da je Opći sud tim zaključkom odstupio od Komisijine prakse kao i od ustaljene sudske prakse, prema kojima sve državne potpore moraju služiti „zajedničkom interesu” Unije. Republika Austrija dalje navodi da je zajednički interes Unije interes koji je zajednički svim državama članicama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U drugom dijelu svojeg prvog žalbenog razloga, Republika Austrija tvrdi da je Opći sud pogriješio kada je u točki 97. pobijane presude utvrdio da je državnu potporu za ulaganje u područje nuklearne energije moguće opravdati na temelju članka 2. točke (c) Ugovora o Euratomu. Tekst te odredbe ne obuhvaća izgradnju novih kapaciteta za proizvodnju nuklearne energije nego mu je cilj samo „olakša[ti] ulaganja i osigura[ti] […] osnivanj[e] temeljnih postrojenja potrebnih za razvoj nuklearne energije u Zajednici”. Također, državne se potpore u poglavlju IV. Ugovora o Euratomu („Ulaganje”) ne spominju kao mjere kojima se taj cilj može postići.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U trećem dijelu svojeg prvog žalbenog razloga, Republika Austrija kritizira činjenicu da se Opći sud pozvao na članak 106.a Ugovora o Euratomu kada je primjenjivao članak 107. UFEU‑a, zato što Ugovor o Euratomu ne sadržava nikakva pravila o državnim potporama. Budući da je Opći sud članak 107. stavak 3. točku (c) UFEU‑a primijenio na situaciju uređenu Ugovorom o Euratomu, u obzir je trebao uzeti i druge odredbe prava Unije, koje se ne nalaze u Ugovoru o Euratomu. To su odredbe o zaštiti okoliša – koja obuhvaća zaštitu zdravlja – to jest članak 37. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i članak 11. UFEU‑a te, konkretnije, „[u] kontekstu uspostavljanja i funkcioniranja unutarnjeg tržišta i u pogledu potrebe za očuvanjem i unapređenjem okoliša […] promica[nje] energetsk[e] učinkovitost[i] i ušted[e] energije te razvoj[a]”, što su u članku 194. stavku 1. točki (c) UFEU‑a izričito izdvojeni kao ciljevi Unijine energetske politike. Također ističe činjenicu da Opći sud te ciljeve nije uzeo u obzir, što se, kako tvrdi, protivi načelu opreznosti, načelu da onečišćivač plaća i načelu održivosti. U tom pogledu, Republika Austrija pobija točku 516. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Možda je praktično prvo razmotriti uvodno pitanje u pogledu općeg odnosa između Ugovora o Euratomu i odredbi UFEU‑a o državnim potporama o kojima je riječ u ovom slučaju, jer je to pitanje relevantno za nekoliko argumenata Republike Austrije. Pritom ću se dotaknuti i trećeg dijela prvog žalbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odnos između Ugovora o Euratomu i odredbi UEU‑a i UFEU‑a</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako ću pokazati, iako Republika Austrija tvrdi da izgradnja novih nuklearnih elektrana nije obuhvaćena člankom 2. točkom (c) Ugovora o Euratomu, ne čini se da ona upućuje na to da Ugovor o Euratomu kao takav nema nikakvu ulogu u predmetnom slučaju. Umjesto toga, ona tvrdi da se sektor nuklearne energije, s obzirom na to da se Ugovor o Euratomu ne bavi državnim potporama za taj sektor, ne bi trebao – a možda je čak točnije reći da se ne bi smio – podupirati državnim potporama. Zato je potrebno pobliže razmotriti odnos između Ugovora o Euratomu i UEU‑a, kao i UFEU‑a te, osobito, područja primjene i značaja članka 106.a stavka 3. Ugovora o Euratomu i članka 194. stavka 2. drugog podstavka UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz teksta članka 106.a stavka 3. Ugovora o Euratomu jasno proizlazi da je Ugovor o Euratomu ravnopravan UEU‑u i UFEU‑u, kao primarno pravo (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>). Predviđa da odredbe UEU‑a i UFEU‑a nije moguće primijeniti u području koje je uređeno Ugovorom o Euratomu ako one odstupaju od odredbi Ugovora o Euratomu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>). Kako je Opći sud naveo: „Stoga su odredbe Ugovora o Euratomu posebna pravila u odnosu na odredbe UFEU‑a i od njih odstupaju u slučaju proturječja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>).”</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To znači da se proturječne odredbe UEU‑a ili UFEU‑a ne mogu primjenjivati na pojedino pitanje ako je ono već posebno uređeno odredbom Ugovora o Euratomu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odgovor na pitanje što se događa ako određeno pitanje nije uređeno Ugovorom o Euratomu zapravo nije sasvim jednostavan. Kako je nezavisni odvjetnik istaknuo u svojem mišljenju u predmetu Kernkraftwerke Lippe‑Ems (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>), odnos između tih dvaju ugovora moguće je promatrati na dva načina. S jedne strane, moguće je smatrati da Ugovor o Euratomu isključivo uređuje sva pitanja povezana s područjem nuklearne energije, tako da ne ostavlja nikakav prostor za primjenu UEU‑a ili UFEU‑a. S druge strane, moguće je reći da se UEU i UFEU primjenjuju u svim područjima obuhvaćenima pravom Unije koja nisu uređena Ugovorom o Euratomu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da je Ugovor o Euratomu samo sektorski ugovor namijenjen poticanju istraživanja, razvoja i ulaganja u nuklearnu industriju (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>), a da UEU i UFEU imaju mnogo dalekosežnije ciljeve te da Unija ima opširne ovlasti u širokom spektru područja i sektora, pravila UFEU‑a čini se prikladnim primijeniti kada god Ugovor o Euratomu ne sadržava konkretnija pravila. Bilo bi neobično ako se, primjerice, odredbe članka 157. stavka 1. UFEU‑a o jednakoj plaći ne bi primjenjivale na zaposlenike u sektoru nuklearne energije. U svakom slučaju, taj je pristup prisutan i sudskoj praksi Suda (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi, prema mojem mišljenju, da odredbe Ugovora o Euratomu treba, u odnosu na odredbe UFEU‑a, smatrati posebnim propisima kojima se ne protivi primjena odredbi UFEU‑a ako Ugovor o Euratomu nema nikakvih posebnih ili konkretnih pravila u tom području. Drukčiji zaključak u bitnome bi značio da proizvodnja nuklearne energije nije uređena nikakvim općim pravilima o unutarnjem tržištu. U predmetnom je slučaju jasno da Ugovor o Euratomu ne sadržava posebna pravila o državnim potporama. Iz toga slijedi da se na potpore koje države članice dodjeljuju u području nuklearne energije primjenjuju članci 107., 108. i 109. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini se da Republika Austrija to prihvaća. Međutim, prema njezinu mišljenju, ako prihvatimo da se pravila o državnim potporama – koja su namijenjena ostvarenju cilja UFEU‑a da se postigne/održi nenarušeno tržišno natjecanje – mogu primijeniti na područje nuklearne energije, tada se u obzir moraju uzeti i drugi ciljevi Ugovora, kao što je zaštita okoliša, te načelo „onečišćivač plaća” i članak 37. Povelje (koji se odnosi na zaštitu okoliša).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, ne mogu prihvatiti taj argument. Njime se u bitnome navodi da je nuklearna energija kao takva protivna ciljevima UFEU‑a koji se odnose na okoliš te da stoga ne treba odobriti nijednu državnu potporu koja je namijenjena kao pomoć izgradnji ili radu nuklearnih elektrana.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naravno, točno je da se na političkoj razini u mnogim državama članicama burno raspravlja o prednostima (ili pak o nedostacima) nuklearne energije te da se radi o pitanju u pogledu kojeg trenutno nema pravog konsenzusa. Neki smatraju da sjena Three Mile Islanda, Fukushime i, prije svega, Černobila visi nad izgradnjom i razvojem svih nuklearnih elektrana te da su ta iskustva dovoljan pokazatelj postojanja velike opasnosti za okoliš, čije otklanjanje jednostavno nije moguće. Drugi pak smatraju da nuklearna energija, s obzirom na to da pruža održiv izvor energije s niskom emisijom ugljika, mora biti dio raznolikosti izvora energije ako se želi okončati korištenje fosilnih goriva i ostvariti ciljeve povezane s klimatskim promjenama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naravno, Sud nema ni nadležnost ni, što je jednako važno, demokratski legitimitet odlučivati o takvim pitanjima. Prema mojem mišljenju, sasvim je dovoljno reći da ako je razvoj nuklearne energije kao što se to odražava u Ugovoru o Euratomu, jasno definiran cilj primarnog prava Unije, taj cilj kao pravno pitanje ne može biti podređen drugim – moguće suprotstavljenim – ciljevima UFEU‑a. Osim toga, jasan tekst članka 194. stavka 2. drugog podstavka UFEU‑a očito potvrđuje pravo svake države članice na izbor „među različitim izvorima energije i opć[e] strukture svoje opskrbe energijom” te da to pravo mora obuhvaćati, ako država članica tako odluči, i pravo na razvoj nuklearne energije i nuklearnih elektrana kao dijela njezinih izvora za opskrbu energijom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drukčiji zaključak zapravo bi članak 106.a stavak 3. Ugovora o Euratomu i članak 194. stavak 2. drugi podstavak UFEU‑a lišio njihova korisnog učinka i cjelokupnog sadržaja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Može li se prvi žalbeni razlog istaknuti pred Sudom?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sada je potrebno razmotriti Komisijinu tvrdnju da je prvi žalbeni razlog bespredmetan. Ona se u prilog toj tvrdnji poziva na točku 85. pobijane presude i činjenicu da Republika Austrija ne kritizira taj dio presude (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>). Komisija navodi da pitanje mora li mjera potpore služiti „zajedničkom interesu” ili „javnom interesu” nije relevantno jer je Opći sud u toj točki istaknuo da je za primjenu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a potrebno praviti razliku između cilja države članice i uvjeta da državna potpora ne smije negativno utjecati na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu. Pozivajući se na tu točku, Komisija tvrdi da Opći sud nije uzeo u obzir činjenicu da potpora, da bi bila dopuštena u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU‑a, mora težiti javnom interesu. Stoga, ako Republika Austrija tvrdi da je pravilan kriterij trebao biti kriterij „zajedničkog interesa”, a ne „javnog interesa”, Komisija navodi da Opći sud u presudi nije primijenio nijedan od tih kriterija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ne slažem se s tom ocjenom. Opći je sud u točki 87. pobijane presude naveo da se „[…] ne može zaključiti da su ciljevi od javnog interesa koje bi države članice mogle nastojati postići ograničeni na ciljeve koji su zajednički svim državama članicama ili većini njih” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>). Iz toga proizlazi da je Opći sud uzeo u obzir svrhu mjere potpore, koja, prema njegovu mišljenju, mora služiti javnom interesu. Osim toga, Opći sud pojam „zajednički interes”, upotrijebljen u presudi Mediaset/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>), ne bi morao „prekvalificirati” tako da označava „javni interes”, u suprotnosti s „privatnim interesom” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>), da taj kriterij nije smatrao relevantnim (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ne mogu se složiti s Komisijinom tvrdnjom da Opći sud nije primijenio zaseban kriterij da potpora u pitanju mora doprinositi „javnom interesu”, zato što olakšavanje razvoja „određenih gospodarskih djelatnosti” – zahtjev koji je izričito predviđen u članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU‑a – sam po sebi čini taj „javni interes” odnosno da su pojmovi „zajednički interes” i „javni interes” istoznačni. Da uzmem samo tri primjera: kao prvo, Opći je sud u točki 48. pobijane presude naveo da „da bi se potpora mogla proglasiti spojivom s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a, ona se mora odnositi na razvoj djelatnosti koja predstavlja cilj od javnog interesa […]” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>). Kao drugo, Opći je sud u sljedećoj točki istaknuo da najprije valja ispitati cilj od javnog interesa na koji se pozvala Ujedinjena Kraljevina.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, upućujući na svoju presudu Mediaset/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>), Opći je sud dao do znanja da se doista pozvao na taj zahtjev, makar samo kako bi isključio „privatne interese” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>). Pojam „cilj od javnog interesa” samo je u točkama 79. do 128. pobijane presude, naslovljenima „Argumenti kojima se dovodi u pitanje Komisijin zaključak da je promicanje nuklearne energije cilj od ‚zajedničkog’ interesa”, upotrijebljen šesnaest puta, i to, zanimljivo, čak i prilikom upućivanja na dijelove sporne odluke u kojima Komisija govori o „cilju od zajedničkog interesa” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>). Opći sud u tim upućivanjima razmatra pitanje je li promicanje nuklearne energije cilj od javnog interesa u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a, a ne je li to možda privatni, a ne javni interes. Iako Komisija možda pravilno navodi da članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a ne propisuje da potpora mora služiti javnom interesu da bi bila spojiva s unutarnjim tržištem, Opći sud taj navod nije izričito prihvatio u pobijanoj presudi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog svega navedenog ne smatram da je prvi žalbeni razlog bespredmetan na tom temelju. Riječ je o žalbenom razlogu koji Sud mora primjereno razmotriti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">„Javni interes” ili „zajednički interes” kao zahtjevi članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Republika Austrija u bitnome tvrdi da mjera potpore, da bi članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a bio primjenjiv, mora težiti „zajedničkom interesu” te da je se takvom može smatrati ako sve države članice podupiru taj interes. Opći je sud u točki 79. i sljedećim točkama pobijane presude zauzeo suprotno stajalište. To pitanje ima dva aspekta: kao prvo, predviđa li članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a dodatni zahtjev koji nije sadržan u njegovu tekstu, to jest da mjera potpore mora težiti „zajedničkom interesu” te, ako predviđa, što čini takav „zajednički interes”. Kao drugo, ako se postojanje takvog dodatnog zahtjeva može dokazati, postavlja se daljnje pitanje mora li se taj „zajednički interes” promatrati iz perspektive svih država članica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pri ocjenjivanju tih pitanja mora se imati na umu da je Sud više puta utvrdio da Komisija ima široku diskrecijsku ovlast kada na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a ispituje je li državna potpora spojiva s unutarnjim tržištem. Svako takvo ispitivanje koje uključuje procjene gospodarskog i društvenog uređenja nužno se mora izvršiti u kontekstu Zajednice (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>). Posljedično, sudski nadzor načina izvršavanja te diskrecijske ovlasti ograničen je na utvrđivanje toga jesu li postupovna pravila i pravila o obvezi obrazlaganja poštovana te na provjeru točnosti iznesenih činjenica i toga da nije počinjena pogreška koja se tiče prava, očita pogreške u ocjeni činjenica ili zlouporaba ovlasti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-29" href="#t-29">29</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U pogledu te široke diskrecijske ovlasti prvo ću ispitati tvrdnju Republike Austrije da je Opći sud, time što je zahtijevao da mjera koja se podupire državnom potporom doprinosi samo „javnom interesu”, a ne „zajedničkom interesu”, odstupio od Komisijine prakse kao i od većine sudske prakse. Republika Austrija se u prilog toj tvrdnji poziva na nekoliko instrumenata mekog prava, nijedan od kojih, međutim, nije primjenjiv na predmetni slučaj (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-30" href="#t-30">30</a>
</span>). Ona dalje upućuje na spornu odluku, u čijem se odjeljku 9.2. doista razmatra pitanje doprinosi li predmetna potpora „zajedničkom interesu” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-31" href="#t-31">31</a>
</span>). Republika Austrija se u prilog drugom navodu poziva na presude Suda u predmetima Philip Morris Holland/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-32" href="#t-32">32</a>
</span>), Deufil/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-33" href="#t-33">33</a>
</span>) i Španjolska/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-34" href="#t-34">34</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da Komisija nema zakonodavne ovlasti u području državnih potpora, to očito znači da obavijesti, smjernice i okviri ne mogu biti sami po sebi obvezujući. Da su obavijesti i smjernice na koje se Republika Austrija poziva primjenjive na okolnosti iz predmetnog slučaja, one bi doista mogle ograničavati Komisijinu diskrecijsku ovlast (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-35" href="#t-35">35</a>
</span>). Međutim, Komisija je čak i u tom slučaju njima vezana samo u mjeri u kojoj ti akti ne odstupaju od pravilne primjene pravila UFEU‑a, jer, očito, Komisijine smjernice i obavijesti ne mogu odstupati od tih odredbi Ugovora (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-36" href="#t-36">36</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sve to znači da čak ni dosljedno stajalište Komisije o pitanju što čini cilj od „zajedničkog interesa” ne može spriječiti Opći sud (ili, ovisno o slučaju, Sud) da utvrdi da to nije nužan zahtjev u primjeni članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a. Što se tiče sudske prakse na koju Republika Austrija upućuje, pitanje čini li zahtjev da potpora mora služiti cilju od „zajedničkog interesa” odstupanje od te ranije sudske prakse razmotrit ću zajedno s pitanjem moraju li sve države članice u danom trenutku podržavati neki interes da bi se on smatrao ciljem od „zajedničkog interesa” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-37" href="#t-37">37</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče pravilne primjene članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a: ta odredba predviđa da državna potpora može biti spojiva sa zajedničkim tržištem ako olakšava (i.) određene gospodarske djelatnosti te ako (ii.) ne utječe negativno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu. Iz samog teksta članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a ne proizlaze nikakvi drugi zahtjevi koje bi te „gospodarske djelatnosti” morale ispunjavati. Ta je odredba u očitoj suprotnosti s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) UFEU‑a, u smislu da se u potonjoj odredbi jasno navodi da potpora mora „promica[ti] provedb[u] važnog projekta od zajedničkog europskog interesa” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-38" href="#t-38">38</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Unatoč tomu, Opći je sud u raznim predmetima, na koje se Republika Austrija poziva, utvrdio da „potpora, da bi bila spojiva sa zajedničkim tržištem u smislu [članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a], mora imati cilj od zajedničkog interesa te mora biti nužna i proporcionalna za njegovo ostvarenje” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-39" href="#t-39">39</a>
</span>). Komisija je pak u svojoj odluci o pokretanju istrage posvetila 31 točku razmatranju pitanja ima li potpora cilj od zajedničkog interesa, dok je u odjeljku 9.2. sporne odluke razmatrajući to pitanje došla do zaključka da „mjere potpore čija je namjena promicanje nuklearne energije imaju cilj od zajedničkog interesa […]” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-40" href="#t-40">40</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a nalazi se u glavi VII. poglavlju 1. Ugovora, koji je naslovljen „Pravila o tržišnom natjecanju”. Kao dio poglavlja o tržišnom natjecanja, ta odredba ima svrhu izbjegavanja poremećaja u tržišnom natjecanju i negativnih učinaka na trgovinu. Njezino mjesto u Ugovoru ne upućuje na cilj da se Komisiji daju dodatne nadležnosti u obliku, primjerice, ovlasti kvazi‑nadzora u svrhu osiguravanja toga da države članice javna sredstva koriste na učinkovit i isplativ način.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga stoga proizlazi da ne postoji zahtjev da potpora mora imati bilo koju svrhu osim onih koje su izričito navedene u članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU‑a. Shodno tekstu i mjestu te odredbe u UFEU‑u, takva potpora, da bi bila spojiva s Ugovorom, ne mora težiti ni „cilju od zajedničkog interesa” ni „cilju od javnog interesa”. Samo mora „olakšava[ti] razvoj određenih gospodarskih djelatnosti” te ne smije „negativno [utjecati] na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu”. Stoga, tvrdnju Republike Austrije da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da potpora mora služiti samo „javnom”, a ne i „zajedničkom” interesu nije moguće prihvatiti zato što, prema mojem mišljenju i protivno zaključcima Općeg suda u pobijanoj presudi, nijedan od tih dvaju kriterija ne mora biti ispunjen.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu možda samo treba dodati da su navodi Općeg suda u nizu sudske prakse od predmeta kao što je Mediaset/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-41" href="#t-41">41</a>
</span>) nadalje prema kojima svaka potpora odobrena na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a mora služiti cilju od „zajedničkog interesa”, uz dužno poštovanje, pravno pogrešni. Kako sam upravo naveo, sâm tekst članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a ne predviđa takav zahtjev, iako ga članak 107. stavak 3. točka (b) UFEU‑a („potpore za promicanje provedbe važnog projekta od zajedničkog europskog interesa […]”) predviđa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, sve što članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a zahtijeva jest da potpora „olakšava[…] razvoj[…] određenih gospodarskih djelatnosti ili određenih gospodarskih područja”. Točno je da se pojam „zajednički interes” nalazi i u članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU‑a. Ta odredba također sadržava negativan uvjet odnosno da potpore „ne utječu negativno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu.” Ovdje se izraz „zajednički interes” koristi u poprilično drukčijem kontekstu. Tim se negativnim uvjetom uvode zahtjevi poput proporcionalnosti i nužnosti: iz teksta i strukture čitavog stavka proizlazi da to ne znači da za potrebe članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a sam cilj potpore mora služiti zajedničkom interesu. Da je to bila namjera, sastavljači članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a lako su to mogli propisati, kao što su to učinili u članku 107. stavku 3. točki (b) UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ako se Sud ne bude slagao sa zaključkom da članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a ne sadržava takav dodatni zahtjev, smatram da je u svakom slučaju jasno da je ispunjen svaki eventualni zahtjev da potpora za projekt Hinkley Point C doista mora služiti cilju od „zajedničkog interesa”. To vrijedi neovisno o tome tumači li se taj kriterij na način da mora činiti cilj koji nastoje ostvariti sve države članice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom se pogledu prvo mora podsjetiti na to da su sve države članice Europske unije također prihvatile Ugovor o Euratomu te da ih njegove odredbe obvezuju. Iako se države članice trenutno ne slažu oko teme nuklearne energije te je upravo zbog tog razloga bilo nemoguće integrirati Euratom u Uniju (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-42" href="#t-42">42</a>
</span>), ostaje činjenica da se Ugovor o Euratomu gotovo nije promijenio od kada je stupio na snagu, dok su Ugovori o Europskoj zajednici i Europskoj uniji temeljito izmijenjeni.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako sam već naveo drugdje u mišljenju (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-43" href="#t-43">43</a>
</span>), razvoj nuklearnih elektrana – kako sada tako i u vrijeme usvajanja Ugovora o Euratomu – doista je bitan cilj Ugovora o Euratomu, koji je, naravno, još uvijek dio primarnog prava Unije. Iz toga proizlazi da jasno određen cilj Ugovora može, gotovo po definiciji i neovisno o tome u kojem se osnivačkom ugovoru nalazi, činiti cilj od zajedničkog interesa za potrebe primjene pravila o državnim potporama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pritom ne previđam navod Republike Austrije da ona nikada ne bi prihvatila Ugovor o Euratomu da je znala da će se sadašnji razvoj nuklearnih elektrana moći podupirati državnim potporama. Međutim, taj je navod, uz dužno poštovanje, poprilično nerealan jer je članku 1. ili članku 2. točki (c) Ugovora o Euratomu (odredbama koje ću u nastavku detaljnije razmotriti), u vezi s člankom 106.a stavkom 3. tog ugovora, teško, kako god ih tumačili, dati ijedno drugo značenje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naravno, točno je da pojedine države članice nisu obvezne ni dopustiti rad nuklearnih elektrana na svojem državnom području niti im pružiti financijsku pomoć ako već postoje. Međutim, nije u tome poanta. Ako država članica poduzme mjere za „uspostavljanje i rast nuklearnih industrija” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-44" href="#t-44">44</a>
</span>) gradnjom nuklearnih elektrana, ona djeluje sukladno izričitoj odredbi (članku 1. u vezi s člankom 192. Ugovora o Euratomu) primarnog prava Unije koja, ponovno gotovo po definiciji, nužno čini pitanje „od zajedničkog interesa” za potrebe pravila o državnim potporama. Međutim, Republika Austrija navodi da se sudska praksa o članku 107. stavku 3. točki (c) temelji na zajedničkom, kolektivnom interesu država članica odnosno Unije, koji, kako ističe, nužno izostaje zbog njezina vlastita protivljenja sadašnjem razvoju nuklearnih elektrana. Ona se u tu svrhu poziva na tri odluke Suda za koje tvrdi da podupiru njezino stajalište. Budući da se Republika Austrija u prilog svojoj tvrdnji da bi bila riječ o odstupanju od ranije sudske prakse ako Sud ne bi primijenio kriterij da potpora mora služiti zajedničkom interesu poziva na iste dijelove istih odluka, istodobno ću razmotriti i to pitanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o prvoj od tih odluka, presudi Philip Morris Holland/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-45" href="#t-45">45</a>
</span>), Republika Austrija poziva se na sljedeći odlomak (u točkama 24. do 26. te presude):</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C10Marge1" id="para-119" title="page-19">
      „Treba imati na umu da Komisija ima diskrecijsku ovlast čije izvršavanje uključuje gospodarske i društvene procjene koje se moraju provesti u kontekstu Zajednice. […]
    </p>
    <p class="C10Marge1" id="para-120" title="page-19">
      […] Komisijin zaključak u najvećem se dijelu temelji na utvrđenju da bi predviđeno povećanje proizvodnje cigareta bilo izvezeno u druge države članice […][;] zbog toga se nije moglo smatrati da potpora neće negativno utjecati na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj se odlomak odnosi na primjenu negativnog uvjeta iz članka 92. stavka 3. točke (c) UEEZ‑a (sada članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a). U predmetnom se slučaju postavlja pitanje ometa li potpora trgovinu u neprihvatljivoj mjeri zbog čega bi bilo logično da se u tom kontekstu mora uzeti u obzir utjecaj na jedinstveno tržište kao cjelinu. Međutim, naravno, prije tog konkretnog pitanja, Sud u ovom predmetu treba razmotriti mora li potpora služiti cilju od zajedničkog interesa. Čak i ako se ne bismo vodili tom pretpostavkom, ništa u navedenoj presudi ne upućuje na to da je pri razmatranju pitanja zajedničkog interesa potrebno proučiti pojedinačne ciljeve politike svake države članice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Isto se može reći i za drugu odluku koja je u tu svrhu istaknuta, presudu u predmetu Deufil/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-46" href="#t-46">46</a>
</span>). U tom je predmetu Komisija odbila prijedlog regionalne potpore za razvoj određenog gospodarskog sektora u Njemačkoj. Sud je prvo (u točki 18. te presude) ponovio navod iz točke 24. presude Philip Morris Holland/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-47" href="#t-47">47</a>
</span>). Potom je istaknuo:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C10Marge1" id="para-123" title="page-20">
      „Komisija ni na koji način nije prekoračila granice svoje diskrecijske ovlasti time što je smatrala da se dodjela potpore za ulaganje koje povećava proizvodni kapacitet u sektoru u kojem je proizvodnja već uvelike prekomjerna protivi zajedničkom interesu […] (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-48" href="#t-48">48</a>
</span>)”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, taj je odlomak sasvim irelevantan jer se ponavljanje formule iz presude Philip Morris Holland/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-49" href="#t-49">49</a>
</span>) ponovno odnosi na primjenu negativnog uvjeta iz članka 92. stavka 3. točke (c) UEEZ‑a (sada članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a), različitog od zasebnog pitanja „zajedničkog interesa” koje je pozitivan uvjet u vezi s pitanjem služi li potpora ostvarenju cilja od zajedničkog interesa. Iako je Sud, istina, naveo da se potpora „protivi zajedničkom interesu”, to se mora promatrati u posebnom kontekstu jednog drugog izričitog kriterija predviđenog u članku 92. stavku 3. točki (c) UEEZ‑a (sada članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a). Drugim riječima, predložena državna potpora već nije zadovoljila relevantni test jer se za potporu za sektor u kojem već postoji prekomjerna proizvodnja ne može smatrati da „olakšava razvoj određenog gospodarskog područja”. U svakom slučaju, ništa u tom odlomku ne upućuje na to da zajednički interes moraju dijeliti sve države članice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treća odluka, presuda u predmetu Kraljevina Španjolska/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-50" href="#t-50">50</a>
</span>), odnosila se na španjolski program potpore za poljoprivrednike iz autonomne pokrajine Extremadura. Republika Austrija osobito se poziva na točku 67. te presude, u kojoj se također ponavlja sadržaj točke 24. presude u predmetu Philip Morris Holland/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-51" href="#t-51">51</a>
</span>). Relevatni odlomak presude Kraljevina Španjolska/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-52" href="#t-52">52</a>
</span>) glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C10Marge1" id="para-126" title="page-21">
      „Unatoč tomu, razlika između teksta točke (a) i teksta točke (c) članka 87. stavka 3. UEZ‑a ne može dovesti do zaključka da Komisija prilikom primjene točke (a) članka 87. stavka 3. UEZ‑a ne treba uzeti u obzir interes Zajednice te da se mora ograničiti na provjeravanje posebnog regionalnog utjecaja predmetnih mjera, ne ocjenjujući njihov utjecaj na relevantno tržište ili tržišta u Zajednici kao cjelini. U takvim slučajevima Komisija je dužna ne samo provjeriti jesu li te mjere takve da stvarno pridonose gospodarskom razvoju dotičnih regija nego također treba ocijeniti utjecaj tih potpora na trgovinu između država članica i osobito ispitati sektorske posljedice koje mogu izazvati na razini Zajednice. Kako je Sud već utvrdio, članak 87. stavak 3. UEZ‑a daje Komisiji diskrecijsku ovlast, čije izvršavanje uključuje ocjene gospodarskog i društvenog uređenja koje se moraju provoditi u kontekstu Zajednice.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, jasno je i da se taj odlomak odnosi na načelno zasebno pitanje koje proizlazi iz negativnog uvjeta sadržanog u članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU‑a (nekadašnji članak 87. stavak 3. točka (c) UEZ‑a), to jest da mora postojati utjecaj predmetne potpore na relevantno tržište ili tržišta u Zajednici (sada Uniji) kao cjelini u mjeri koja je protivna zajedničkom interesu. Međutim, to uopće nije relevantno ni za odvojeno pitanje mora li potpora služiti cilju od zajedničkog interesa niti za pitanje moraju li je podupirati sve države članice da bi se smatralo da potpora ima cilj od zajedničkog interesa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da nijedna od tih triju presuda ne podupire tvrdnju Republike Austrije da je za potrebe članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a nužan zahtjev da potpora ima cilj od zajedničkog interesa. Iz njih ne proizlazi ni da sve države članice moraju dijeliti neki interes da bi ga se smatralo zajedničkim.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Mora se imati na umu i da su sve države članice potpisale i ratificirale Ugovor o Euratomu te mu pristupile. Iz toga proizlazi da se za sve države članice mora smatrati da su, u pravnom smislu, načelno pristale na razvoj novih nuklearnih elektrana. Točno je da postoje države članice – kao što je to Republika Austrija – koje su odlučile da neće olakšavati pa čak ni dopuštati razvoj novih nuklearnih elektrana na svojem državnom području. Međutim, one su prihvaćanjem ciljeva Ugovora naznačile da bezuvjetno priznaju – barem načelno – pravo drugih država članica da na svojem državnom području razvijaju nuklearne elektrane ako to žele.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema tome, iz toga slijedi, kako god razmatrali relevantna pravna pitanja, da je razvoj nuklearnih elektrana cilj od zajedničkog interesa za potrebe članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a na koji su sve države članice – makar samo činjenicom da su prihvatile Ugovor o Euratomu – pristale. Stoga, čak i pod pretpostavkom da je članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a (protivno mojemu mišljenju) primjenjiv samo ako državna potpora ima cilj od zajedničkog interesa, Opći sud nije počinio nikakvu pogrešku koja se tiče prava. Također bih dodao – makar samo radi cjelovitosti – da razvoj nuklearnih elektrana ujedno čini cilj od javnog interesa, a ne cilj od privatnog interesa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">c)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Izgradnja nuklearnih elektrana nije promicanje nuklearne energije obuhvaćeno Ugovorom o Euratomu</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Republika Austrija dalje osporava utvrđenje Općeg suda u točki 97. pobijane presude da je Ujedinjena Kraljevina, s obzirom na članak 1. stavak 2. i članak 2. točku (c) Ugovora o Euratomu, imala pravo poticati stvaranje novih kapaciteta za proizvodnju nuklearne energije. Nasuprot tomu, Republika Austrija navodi, pozivajući se na tekst članka 2. točke (c) Ugovora o Euratomu, da taj ugovor ne obuhvaća promicanje izgradnje novih nuklearnih elektrana ili zamjenu postojećih nuklearnih elektrana modernijim, već razvijenim, tehnologijama. U tom se kontekstu prvo može istaknuti da članak 1. Ugovora o Euratomu kao glavni cilj tog ugovora određuje stvaranje „uvjeta potrebnih za brzo uspostavljanje i rast nuklearnih industrija”. Članak 2. točka (c) potom predviđa da Zajednica Euratom, kako bi „ispunila svoju zadaću”, „olakšava ulaganja i osigurava, posebice poticanjem inicijativa od strane poduzećâ, osnivanje temeljnih postrojenja potrebnih za razvoj nuklearne energije u Zajednici”. Usto, članci 40. i 41. Ugovora o Euratomu, kada ih se promatra u vezi s točkom 11. Priloga II. tom ugovoru, također naglašavaju činjenicu da je ulaganje u nuklearne reaktore obuhvaćeno tim ugovorom. Naposljetku, u skladu s člankom 192. Ugovora o Euratomu, države članice olakšavaju ostvarivanje zadaća Zajednice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Možda prvo što treba reći o tim općim odredbama jest da one nužno pretpostavljaju da barem u nekim državama članicama postoje nuklearne elektrane, jer bez njih ne može biti nuklearne energije a bez nuklearne energije pak ne bi bilo naročito smisleno imati Zajednicu Euratom te samim time i Ugovor o Euratomu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, očito je da su države članice namjeravale da Ugovor o Euratomu bude živući dokument, koji se može spontano razvijati i prilagođavati novim okolnostima, naravno, u okviru četiriju stupova tog ugovora. Smatram da je to samo po sebi dovoljno za pobijanje tvrdnje Republike Austrije da te odredbe Ugovora o Euratomu ne obuhvaćaju ni izgradnju novih nuklearnih elektrana ni zamjenu i modernizaciju zastarjelih elektrana modernijim, već razvijenim, tehnologijama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Da je ta tvrdnja točna, to bi značilo, primjerice, da bi se Ugovor o Euratomu primjenjivao samo tijekom prve faze izgradnje nuklearnih elektrana u 1960-ima i 1970-ima. Ujedno bi značilo da Ugovor o Euratomu nije primjenjiv na današnje okolnosti, sada kada taj prvi val nuklearnih elektrana treba postupno staviti izvan funkcije, modernizirati i zamijeniti. Međutim, sastavljači tog ugovora očito su htjeli da se primjenjuje na neodređeno razdoblje. Apsolutno ništa ne upućuje na to da je trebao imati ograničeno područje primjene, svedeno u bitnome samo na prvi val izgradnje nuklearnih elektrana.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, u svakom slučaju, toj tvrdnji Republike Austrije ne ide u prilog sâm tekst Ugovora o Euratomu. Naime, u članku 1. utvrđeno je da je jedan od ciljeva tog ugovora stvaranje uvjeta potrebnih „za brzo uspostavljanje i rast nuklearnih industrija”. U tom istom smislu, članak 2. točka (c) tog ugovora predviđa da je jedna od zadaća Zajednice Euratom osigurati, „posebice poticanjem inicijativa od strane poduzećâ, osnivanje temeljnih postrojenja potrebnih za razvoj nuklearne energije u Zajednici”. Poprilično je očito da te odredbe predviđaju rast i razvoj nuklearne industrije, uključujući – kako jasno proizlazi iz članka 2. točke (c) – sudjelovanjem privatnih poduzeća u tu svrhu. Protivna tvrdnja koju je Republika Austrija iznijela na raspravi održanoj 28. siječnja 2020., a prema kojoj članak 2. točka (c) Ugovora o Euratomu uopće nema to značenje, nego se odnosi na mogući razvoj novih tehnologija, poprilično je, uz dužno poštovanje, nerealna.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, također je potrebno ponovno uputiti na članak 194. stavak 2. UFEU‑a u tom kontekstu. Naravno, tu se odredbu mora tumačiti u vezi s Ugovorom o Euratomu. Kako sam već naveo, članak 194. stavak 2. drugi podstavak UFEU‑a predviđa da opća nadležnost Unije u području energetike ne utječe na pravo države članice da „utvrđuje uvjete za iskorištavanje svojih energetskih resursa, svoj izbor među različitim izvorima energije i opću strukturu svoje opskrbe energijom”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz te je odredbe sasvim jasno da je načelno pravo svake države članice na izbor vlastite kombinacije izvora energije – bilo da se radi o fosilnim govorima, obnovljivim izvorima energije kao što su to solarna energija ili energija vjetra ili, kao u predmetnom slučaju, o nuklearnoj energiji – u praksi nepovredivo. Kako je Ujedinjena Kraljevina navela u svojim očitovanjima, ona je nuklearnu energiju odlučila poduprijeti kao „pouzdan element s niskim emisijama ugljika unutar svojeg šireg izbora različitih vrsta izvora energije”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sve to ide u prilog zaključku da je ciljeve i područje primjene Ugovora o Euratomu moguće tumačiti na način da obuhvaćaju izgradnju modernih nuklearnih elektrana u državama članicama, a ne samo onih elektrana koje su bile planirane ili projektirane u vrijeme usvajanja Ugovora o Euratomu. Opći stav i pristup Općeg suda u pobijanoj presudi sasvim je sukladan tom tumačenju tih odredbi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">d)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud prilikom ocjenjivanja toga promiču li mjere potpore cilj od zajedničkog interesa u obzir trebao uzeti i ostale ciljeve UFEU‑a</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud u točki 517. pobijane presude, koju Republika Austrija osporava, utvrdio da bi se tumačenje načela zaštite okoliša, načela opreznosti, načela „onečišćivač plaća” i načela održivosti na način da ona onemogućuju dodjelu državne potpore za izgradnju i rad nuklearne elektrane, neovisno o tome je li Komisija ta načela trebala uzeti u obzir, protivilo članku 106.a stavku 3. Ugovora o Euratomu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Republika Austrija pak tvrdi da ako se članak 107. UFEU‑a – unatoč članku 106.a stavku 3. Ugovora o Euratomu – primijeni na nuklearnu energiju, primijeniti se moraju i druga načela prava Unije, kao što su to zahtjevi u pogledu zaštite okoliša – koji obuhvaćaju zaštitu zdravlja – na koje se upućuje u članku 37. Povelje i članku 11. UFEU‑a. Nadalje, Republika Austrija tvrdi da se na članak 106.a stavak 3. Ugovora o Euratomu nije moguće pozivati radi opravdavanja državne potpore jer se ta odredba prvenstveno odnosi na sukobe u pogledu pravnih osnova za zakonodavne mjere, kakav ne postoji u predmetnom slučaju. Te tvrdnje iziskuju sljedeći odgovor.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, protivno situaciji u području državnih potpora, pitanja u vezi s okolišem su u Ugovoru o Euratomu uređena u poglavlju 3. glave II., naslovljenom „Zaštita zdravlja” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-53" href="#t-53">53</a>
</span>). Te su odredbe nadređene u skladu s člankom 106.a stavkom 3. Ugovora o Euratomu te ne ostavljaju prostor za primjenu ostalih načela prava Unije u tom području (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-54" href="#t-54">54</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, činjenica da je neka odredba prvenstveno zamišljena u svrhu razrješavanja sukoba u pogledu pravnih osnova mjera ne isključuje njezinu primjenjivost na druga pitanja. To osobito vrijedi zato što ni tekst članka 106.a stavka 3. Ugovora o Euratomu ni kontekst te odredbe – koja je premještena iz dijela šestog Ugovora o EZ‑u, koji se odnosi na opće i završne odredbe, u poglavlje Ugovora o Euratomu naslovljeno „Primjena određenih odredaba Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije” – ne idu u prilog takvom ograničenju njegove primjene.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, članak 106.a stavak 3. Ugovora o Euratomu nije jedina odredba koju treba uzeti u obzir kad je riječ o opskrbi energijom država članica. Ako bi se Komisiji dala šira ovlast ocjenjivanja odluka država članica o državnim potporama, prema načelima koja nisu predviđena u članku 107. UFEU‑a, to bi očito ograničilo autonomiju država članica u tom području. Postavlja se pitanje je li to doista dopušteno na temelju Ugovorâ. Područje „Energije” uređeno je glavom XXI. UFEU‑a. U skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (i) UFEU‑a, Unija i države članice dijele nadležnost u tom području. Članak 194. stavak 1. UFEU‑a i članak 194. stavak 2. prvi podstavak UFEU‑a obvezuju Europski parlament i Vijeće da utvrde mjere potrebne za ostvarenje određenih ciljeva povezanih s energetskim sektorom „[u] kontekstu uspostavljanja i funkcioniranja unutarnjeg tržišta i u pogledu potrebe za očuvanjem i unapređenjem okoliša”. Kako sam već istaknuo, članak 194. stavak 2. UFEU‑a također jasno predviđa da „[t]e mjere ne utječu na pravo države članice da utvrđuje […] svoj izbor među različitim izvorima energije […]” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-55" href="#t-55">55</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da se manevarski prostor država članica u pogledu vlastite opskrbe energijom mora očuvati i uvažiti. U tom smislu, članak 194. stavak 2. UFEU‑a čini važno preoblikovanje uloge pojedinačnih država članica u odnosu na Uniju u području energetske politike. Stoga se, već zbog samih tih razloga, ne čini prikladnim Komisiji dopustiti da prilikom ocjenjivanja državnih potpora u energetskom sektoru u obzir uzima ijedne druge ciljeve Unije osim onih koji su u članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU‑a izričito predviđeni u pogledu zaštite unutarnjeg tržišta (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-56" href="#t-56">56</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sudska praksa Suda i Općeg suda, čak i u područjima izvan energetskog sektora, to ne traži od Komisije niti joj za to daje ovlast.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretna načela koja je Republika Austrija istaknula, a koja se, prema njezinu mišljenju, moralo uzeti u obzir još prilikom ocjenjivanja toga imaju li mjere potpore iz predmetnog slučaja cilj od zajedničkog interesa, su zaštita okoliša, načelo opreznosti, načelo „onečišćivač plaća” i načelo održivosti. Međutim, kako je Opći sud pravilno istaknuo u točki 515. pobijane presude, Komisija bi ta načela morala uzeti u obzir samo da ih Ujedinjena Kraljevina doista želi ostvariti svojim mjerama potpore (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-57" href="#t-57">57</a>
</span>). Komisija ih je u tom slučaju mogla razmotriti s obzirom na to jesu li mjere prikladne za njihovo ostvarenje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-58" href="#t-58">58</a>
</span>). Međutim, u ovom je slučaju cilj tih mjera olakšati proizvodnju nuklearne energije te je Komisija, u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU‑a, samo morala ocijeniti hoće li one negativno utjecati na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-59" href="#t-59">59</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj zaključak ne mijenja ni sljedeća sudska praksa: Sud je utvrdio da Komisija, kada provodi postupak u pogledu državnih potpora, mora, u skladu s općom strukturom Ugovora, osigurati da se odredbe o državnim potporama primijene u skladu s posebnim odredbama koje se ne odnose na državne potpore te stoga ocijeniti spojivost dane potpore s tim posebnim odredbama, ako su aspekti potpore tako neraskidivo povezani s predmetom potpore da ih nije moguće zasebno promatrati (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-60" href="#t-60">60</a>
</span>). U predmetnom slučaju, kako Komisija ističe, Republika Austrija nije istaknula postojanje takve neraskidive veze, niti ona postoji. Načela koja je Republika Austrija istaknula, to jest zaštita okoliša, načelo opreznosti, načelo „onečišćivač plaća” i načelo održivosti, mogu se zasebno razmotriti te, ako se to pokaže potrebnim, u drugom postupku (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-61" href="#t-61">61</a>
</span>). Valja spomenuti da Republika Austrija, u skladu s točkom 150. Komisijina odgovora, ne kritizira daljnju odluku o metodologiji određivanja cijena za ugovore o nuklearnom otpadu, koji su također proglašeni državnom potporom i spojivima s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-62" href="#t-62">62</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da pri ocjenjivanju toga imaju li mjere potpore iz predmetnog slučaja cilj od zajedničkog interesa nije morao uzeti u obzir druge ciljeve Ugovora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi žalbeni razlog: članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a je pogrešno primijenjen jer relevantni gospodarski sektor nije pravilno određen te zahtjev u pogledu nefunkcioniranja tržišta nije primijenjen</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sažetak argumenata Republike Austrije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud je u točkama 105., 139., 140. i 144. pobijane presude utvrdio da relevantnu gospodarsku djelatnost za potrebe članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a čini promicanje nuklearne energije te da razvoj nuklearne elektrane Hinkley Point C čini takvo promicanje nuklearne energije. Opći sud je u točkama 151. i 240. pobijane presude utvrdio da nefunkcioniranje tržišta može biti relevantan čimbenik za proglašavanje državne potpore spojivom s unutarnjim tržištem, ali da činjenica da tržište funkcionira ne znači nužno da uvjeti iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a nisu ispunjeni te da je, čak i ako tržište funkcionira, intervencija Ujedinjene Kraljevine zapravo bila potrebna za razvoj nuklearne elektrane Hinkley Point C.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Republika Austrija drugim žalbenim razlogom navodi da je Opći sud u trima pogledima počinio pogrešku koja se tiče prava:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-155" title="page-27">
      Kao prvo, Republika Austrija navodi da nije uvidio da u spornoj odluci nije određena predmetna gospodarska djelatnost za potrebe članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a. Ona u tom pogledu također tvrdi da Opći sud nije ispunio svoje obveze iz članka 296. drugog stavka UFEU‑a da na odgovarajući način iznese svoje činjenične i pravne razloge u pogledu gospodarske djelatnosti koja se promiče potporom za nuklearnu elektranu Hinkley Point C.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-156" title="page-27">
      Kao drugo, tvrdi da je Opći sud pogrešno odredio relevantnu gospodarsku djelatnost, jer je to proizvodnja energije, a ne proizvodnja nuklearne energije.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-157" title="page-27">
      Kao treće, navodi da Opći sud nije uvažio da je nefunkcioniranje tržišta pravni preduvjet za eventualno utvrđenje postojanja nužnosti u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče pitanja neodređivanja gospodarske djelatnosti kojoj je potpora iz predmetnog slučaja namijenjena, Opći je sud ne samo odbio tvrdnju da sporna odluka nije primjereno obrazložena (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-63" href="#t-63">63</a>
</span>) nego se čitava sporna odluka temelji na tome da je u pitanju proizvodnja električne energije uporabom nuklearne energije te da odluka obiluje navodima u tom smislu. U tom je pogledu moguće istaknuti brojne primjere, ali vjerojatno je dovoljno uputiti na uvodnu izjavu 358. sporne odluke, koja predviđa:„Komisija stoga zaključuje da se Ugovorom za razliku za elektranu [Hinkley Point C] utvrđuju uvjeti za obavljanje djelatnosti proizvodnje električne energije uporabom nuklearne tehnologije […]”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga smatram da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava utvrdivši u točki 139. pobijane presude da „treba odbiti argument Republike Austrije koji se temelji na tvrdnji da Komisija nije pojasnila koja bi se gospodarska djelatnost u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a trebala promicati predmetnim mjerama”. Opći sud se u tom stavku poziva na uvodnu izjavu 392. sporne odluke, koja je još jedan primjer odredbe u kojoj je gospodarska djelatnost jasno određena. Ako Republika Austrija tu tvrdnju iznosi kako bi se odluka Komisije preispitala, to očito nije dopušteno (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-64" href="#t-64">64</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ni obrazloženje pobijane presude nije nedovoljno. Prvo treba istaknuti da se Republika Austrija pogrešno poziva na članak 296. drugi stavak UFEU‑a. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, obveza obrazlaganja koju Opći sud ima na temelju članka 53. u vezi s člankom 36. Statuta Suda Europske unije i člankom 117. točkom (m) svojeg poslovnika ne zahtijeva od njega da se iscrpno osvrne na sve argumente stranaka. Obrazloženje, dakle, može biti prešutno pod uvjetom da se njime omogućuje zainteresiranim osobama da saznaju razloge zbog kojih Opći sud nije prihvatio njihove argumente, a Sudu da raspolaže dostatnim elementima za izvršavanje sudskog nadzora (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-65" href="#t-65">65</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud u točkama 155. i 156. pobijane presude podsjeća na razloge koje je Komisija dala za svoju ocjenu, a koji pokazuju posebnu narav proizvodnje nuklearne energije kao gospodarske djelatnosti. Opći sud je stoga očito ispunio prethodno navedene standarde.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Republika Austrija navodi da je Opći sud kao relevantnu gospodarsku djelatnost trebao odrediti proizvodnju električne energije, a ne proizvodnju nuklearne energije. Tvrdi da je za potrebe primjene pravila o državnim potporama relevantan konačni proizvod, to jest električna energija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">99.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ne mogu to prihvatiti. Čitava bit primjene pravila o državnim potporama jest određivanje relevantne gospodarske djelatnosti kako bi se ocijenilo je li potpora nužna kao pomoć gospodarskom razvoju. Stoga se mora postaviti pitanje hoće li državna potpora pomoći razvoju nuklearne energije, a ne proizvodnji električne energije općenito. Komisija je raspolagala – kako je to Opći sud utvrdio (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-66" href="#t-66">66</a>
</span>) – mnoštvom dokaza o tome da tržište nije bilo voljno – ili da čak nije bilo sposobno – financirati projekt Hinkley Point C bez jamstava i drugih oblika potpore Ujedinjene Kraljevine. Za predmetne je potrebe nevažno da je tržište možda funkcioniralo u pogledu drugih oblika proizvodnje električne energije. Ovdje također treba voditi računa o pravu svake države članice na izbor vlastite raznolikosti izvora energije u skladu s člankom 194. stavkom 2. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">100.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U dijelu u kojem se Republika Austrija poziva na točku 54. i sljedeće točke rješenja Općeg suda u predmetu Greenpeace Energy i dr./Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-67" href="#t-67">67</a>
</span>), mora se istaknuti da se Opći sud u tom predmetu bavio pravom stranaka na podnošenje tužbe u skladu s člankom 263. četvrtim stavkom UFEU‑a, koje treba ocjenjivati prema kriterijima koji su utvrđeni u presudi Plaumann/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-68" href="#t-68">68</a>
</span>). Opći se sud u tu svrhu bavio pitanjem je li između korisnika potpore i tužitelja postojalo tržišno natjecanje. Cilj odgovora na to pitanje bio je odrediti je li potpora utjecala na tužitelje. Međutim, to nije sasvim isto kao određivanje toga što čini „gospodarsku djelatnost” u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a. Gospodarska se djelatnost određuje kako bi se uspostavila referentna točka za test proporcionalnosti, u okviru kojeg se utvrđuje nužnost potpore za olakšavanje gospodarske djelatnosti te, ako jest nužna, djeluje li poticajno u tu svrhu. S druge strane, postojanje tržišnog natjecanja relevantno je samo prilikom primjene daljnjeg kriterija iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a, odnosno odgovaranja na pitanje utječe li potpora negativno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-69" href="#t-69">69</a>
</span>). Opći je sud u tu svrhu promatrao čitavo tržište električne energije, a ne samo „gospodarsku djelatnost” proizvodnje električne energije uporabom nuklearne energije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-70" href="#t-70">70</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">101.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog navedenih razloga, Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da je proizvodnja nuklearne energije relevantna gospodarska djelatnost za potrebe pozitivnog kriterija iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a odnosno da potpora olakšava razvoj određenih gospodarskih djelatnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">102.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Republika Austrija navodi da je Opći sud nefunkcioniranje tržišta trebao smatrati relevantnim kriterijem za primjenu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a. Protivno utvrđenju Općeg suda, Republika Austrija tvrdi da je Komisija utvrdila nefunkcioniranje tržišta, iako je, prema navodu prvonavedene, to utvrđenje bilo pogrešno zato što je tržište pogrešno određeno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">103.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ni tu tvrdnju ne mogu prihvatiti. Za početak, Komisija je nefunkcioniranje tržišta utvrdila jer se vodila pretpostavkom da tržišta kapitala u redovnim okolnostima neće financirati izgradnju novih nuklearnih elektrana zbog veoma dugačkog trajanja takvih projekata i pretpostavljenih političkih rizika koji su s njima povezani (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-71" href="#t-71">71</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">104.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, treba imati na umu da je Opći sud do sada – prema mojem mišljenju, pravilno – odbijao tvrdnje da je utvrđivanje nefunkcioniranja tržišta ključan element prilikom ocjenjivanja potpore u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-72" href="#t-72">72</a>
</span>). Ne bih htio da me se u tom pogledu pogrešno shvati: nefunkcioniranje tržišta može, naravno, često biti najuvjerljiviji dokaz nužnosti potpore u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a. Međutim, za tu analizu nije relevantno nefunkcioniranje tržišta samo po sebi (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-73" href="#t-73">73</a>
</span>), nego pitanje bi li spomenuta državna potpora olakšala određene gospodarske djelatnosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-74" href="#t-74">74</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treći žalbeni razlog: je li nadzor Općeg suda nad primjenom testa proporcionalnosti bio pogrešan?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sažetak argumenata Republike Austrije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">105.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud u točkama 405. i 413. pobijane presude razmatrao učinke mjere potpore, to jest da se nuklearna elektrana Hinkley Point C može izgraditi, kao i značenje toga za baznu opskrbu električnom energijom u Ujedinjenoj Kraljevini. Također je utvrdio da nije bilo realno da se potreban kapacitet osigura energijom vjetra. U točki 507. pobijane presude zaključio je da Ujedinjena Kraljevina ima pravo zadržati nuklearnu energiju među svojim izvorima energije. U točki 506. nije pronašao nikakav razlog za dovođenje u pitanje Komisijina zaključka da je mogućnost narušavanja tržišnog natjecanja ograničena. U točkama 470. i 499. naveo je da mjere potpore iz predmetnog slučaja ne dovode do prekomjerne diskriminacije drugih tehnologija. Naposljetku, u točki 515. i sljedećim točkama, Opći je sud utvrdio da Komisija nije bila dužna uzeti u obzir načela navedena u točki 82. ovog mišljenja. Republika Austrija pobija ta utvrđenja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">106.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, Republika Austrija tvrdi da je Opći sud pogriješio u načinu na koji je ocijenjena proporcionalnost mjere. Konkretno, tvrdi da je kao prvo, Opći sud proporcionalnost te mjere trebao ocijeniti s obzirom na tržište električne energije kao cjelinu. Kao drugo, Opći je sud trebao uvidjeti da se predmetni postupak odnosio na ono što je u bitnome probni slučaj u pogledu proporcionalnosti izgradnje novih nuklearnih elektrana općenito. Eventualno narušavanje tržišnog natjecanja stoga se trebalo ocijeniti s time na umu. Kao treće, jedna od posljedica presude Općeg suda bit će to da će se proizvođačima nuklearne energije dati stalna prednost pred drugim proizvođačima energije. Kao četvrto, Opći sud nije odvagnuo negativne učinke nuklearne energije (uključujući dugoročne troškove povezane s odlaganjem otpada) u odnosu na njezine potencijalne prednosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">107.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ovaj se žalbeni razlog odnosi na test proporcionalnosti koji čini negativni uvjet iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a prema kojem mjera potpore mora biti ne samo nužna za olakšavanje razvoja gospodarske djelatnosti, nego ujedno to mora činiti a da ne utječe negativno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">108.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o argumentu proporcionalnosti u pogledu tržišta električne energije kao cjeline, to se zapravo čini varijantom drugog dijela drugog žalbenog razloga, to jest da relevantno tržište čini šire tržište električne energije, a ne tržište proizvodnje nuklearne energije. Međutim, u tom je kontekstu nevažna činjenica da se električna energija mogla proizvesti na druge načine.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">109.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tu se vraćamo temeljnoj tvrdnji da je Ujedinjena Kraljevina na temelju članka 194. stavka 2. UFEU‑a imala pravo izabrati svoje različite izvore energije te da je odlučila da joj nuklearna energija bude dio te energetske cjeline. Komisija je stoga zbog članka 194. stavka 2. UFEU‑a morala ispitati proporcionalnost sporne mjere namijenjene provedbi te odabrane politike, to jest izgradnje nuklearne elektrane Hinkley Point C. Stoga se ne može reći da je Komisijina ocjena proporcionalnosti bila nedopušteno uska ili da je Opći sud u tom pogledu počinio pogrešku koja se tiče prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">110.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče argumenta o probnom slučaju, Republika Austrija upućuje na odjeljak 6. Obavijesti Komisije o pojmu državne potpore iz članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-75" href="#t-75">75</a>
</span>). Priznajem da mi je to upućivanje pomalo zbunjujuće, zato što u odjeljku 6. (a zapravo ni u drugim dijelovima) te obavijesti nema ničega što se tiče pojma probnih slučajeva. Obavijest Komisije samo se bavi pitanjem čini li određena mjera državnu potporu u skladu sa značenjem iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a. U skladu s njezinom drugom uvodnom izjavom ona „ne odnosi se na spojivost državne potpore s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavcima 2. i 3. te člankom 106. stavkom 2. Ugovora, koju procjenjuje Komisija”. Obavijest Komisije kao takva je posve irelevantna za bilo koju ocjenu proporcionalnosti mjere u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a. Prema tome, ne može se reći da Obavijest daje bilo kakve stvarne smjernice kad je riječ o načelima koje treba primijeniti u okviru takve ocjene.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">111.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, Republika Austrija jednako neuvjerljivo upućuje na presudu Suda u predmetu Eventech (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-76" href="#t-76">76</a>
</span>). Taj se predmet odnosio na pitanje je li regulatorna odluka kojom je određenim vozilima za javni prijevoz putnika dopušteno korištenje autobusnih prometnih trakova na londonskim ulicama, dok druga takva vozila to nisu mogla, činila oblik državne potpore. Sud je u toj presudi istaknuo da u tu svrhu „nije potrebno utvrditi stvarni utjecaj predmetne potpore na trgovinu između država članica i stvarno narušavanje tržišnog natjecanja, već samo ispitati može li ta potpora utjecati na trgovinu i narušiti tržišno natjecanje” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-77" href="#t-77">77</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">112.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nekako mi se čini da se toj presudi, koja se odnosi na mogući utjecaj predmetne potpore, daje prevelik značaj, koliko god ona važna bila. Konkretno, u toj presudi nema apsolutno ničega što bi upućivalo na to da se ocjena spojivosti državne potpore s unutarnjim tržištem mora provesti s obzirom na išta drugo nego s obzirom na pojedinačnu potporu koja je predviđena predmetnom mjerom. Sve to znači da u presudi Eventech (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-78" href="#t-78">78</a>
</span>) nema ničega što bi išlo u prilog široj tvrdnji da Komisija treba razmotriti pitanje može li odobravanje potpore(a) takve vrste narušiti tržišno natjecanje općenito.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">113.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ne mogu prihvatiti ni tvrdnju da će ova presuda pogodovati nuklearnim operatorima koji koriste nuklearnu energiju na štetu drugih oblika proizvodnje električne energije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-79" href="#t-79">79</a>
</span>). Mora se podsjetiti na to da se svaki zahtjev za državnu potporu ili njezinu izmjenu mora ocjenjivati pojedinačno s obzirom na članak 107. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">114.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, potpuno je očito da su prepreke ulasku na tržište nuklearne energije poprilično drukčije od prepreka ulasku na tržišta drugih oblika proizvodnje električne energije: te posebne prepreke uključuju politički rizik povezan s protivljenjem nuklearnoj energiji, ogromne kapitalne troškove povezane s izgradnjom tih elektrana i posebne troškove povezane sa sigurnim odlaganjem potrošenog nuklearnog goriva. Kako sam već istaknuo, sporna mjera potpore iz predmetnog slučaja služi rješavanju tih posebnih poteškoća uspostavom, primjerice, posebnih aranžmana namijenjenih suočavanju sa specifičnim i konkretnim rizicima povezanima s projektom. Upravo zbog činjenice da su te odredbe namijenjene osporavanju tih specifičnih rizika, navod da sporna odluka na neki način diskriminira druge oblike proizvodnje električne energije je, uz dužno poštovanje, iskrivljen i nerealan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">115.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, Republika Austrija tvrdi da je Opći sud pogriješio utvrdivši da nije morao uzeti u obzir razmjer u kojem su sporne mjere bile protivne ključnim načelima zaštite okoliša, kao što su to načelo opreznosti, načelo „onečišćivač plaća” i načelo održivosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-80" href="#t-80">80</a>
</span>). Neovisno o činjenici da Republika Austrija nije navela ništa drugo osim tvrdnji o navodnoj šteti za okoliš, valja istaknuti i da se članak 107. UFEU‑a nalazi u glavi VII., koja predviđa zajednička pravila o tržišnom natjecanju, oporezivanju i usklađivanju zakonodavstava. Komisijina je zadaća stoga, kako jasno proizlazi iz članka 107. stavaka 2. i 3. UFEU‑a, samo ocijeniti može li se predmetnu mjeru državne potpore smatrati „spojivom s unutarnjim tržištem”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">116.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Samô unutarnje tržište definira se u članku 26. stavku 2. UFEU‑a kao područje „bez unutarnjih granica na kojem se slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala osigurava u skladu s odredbama Ugovorâ”. Iako je točno da se, kako je Opći sud naveo u presudi Castelnou Energía/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-81" href="#t-81">81</a>
</span>), politike zaštite okoliša moraju uključiti u određivanje i provedbu politika Unije, ostaje činjenica da, kako je Sud također naveo u toj presudi, „[z]aštita okoliša u pravom smislu riječi […] nije jedna od sastavnica tog unutarnjeg tržišta”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">117.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dakle, jasno je da je zadaća koju Komisiji nameće članak 107. UFEU‑a ograničenija nego što Republika Austrija smatra. Ta se zadaća u bitnome sastoji u ocjenjivanju spojivosti predmetne potpore s pravilima o tržišnom natjecanju i unutarnjem tržištu. Međutim, Komisija u tom kontekstu nema zadaću ocijeniti je li mjera potpore sukladna pravu Unije općenito, neovisno o posebnim zahtjevima unutarnjeg tržišta i pravila o tržišnom natjecanju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">118.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To možda osobito vrijedi u kontekstu pitanja kao što je to poštovanje pravila o zaštiti okoliša, jer je to zadaća koja je, barem u prvom stupnju, dana relevantnim lokalnim tijelima u pojedinim državama članicama čija je odgovornost odlučiti treba li predmetni projekt dobiti odgovarajuće odobrenje iz perspektive prostornog planiranja i zaštite okoliša. U tom se pogledu slažem s navodom Općeg suda iz presude BUPA i dr./Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-82" href="#t-82">82</a>
</span>), prema kojem Komisija „ocjenu mora provesti s obzirom na relevantne odredbe koje se, strogo govoreći, ne odnose na državne potpore samo ako su određeni aspekti predmetne potpore tako usko povezani s njezinim predmetom da bi eventualna neusklađenost tih aspekata s tim odredbama nužno utjecala na spojivost potpore sa zajedničkim tržištem”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">119.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema tome, iz toga proizlazi da Opći sud nije pogriješio utvrdivši da Komisija pri ocjenjivanju spojivosti predmetne potpore s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a nije bila obvezna uzeti u obzir potencijalni utjecaj nuklearne elektrane Hinkley Point C na okoliš.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Četvrti žalbeni razlog: je li predmetna potpora operativna potpora te je li takva operativna potpora dopuštena?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sažetak argumenata Republike Austrije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">120.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud u točkama 612. i 613. pobijane presude naveo da je u predmetu u kojem su Smjernice Zajednice o državnim potporama za zaštitu okoliša (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-83" href="#t-83">83</a>
</span>) bile primjenjive postojala obveza da se predmetna potpora kvalificira kao potpora za ulaganje ili operativna potpora. Međutim, smatrao je da u predmetnom slučaju to nije bilo potrebno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">121.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Republika Austrija pobija ta utvrđenja te ističe da dijelovi predmetnih mjera potpore čine operativnu potporu koja nije namijenjena poticanju ulaganja u nuklearnu elektranu, nego je riječ o obliku potpore koja je u bitnome namijenjena subvencioniranju rada elektrane. Dalje navodi da je operativna potpora u najboljem slučaju samo u iznimnim okolnostima spojiva sa zajedničkim tržištem. Republika Austrija ističe da operativna potpora nije dopuštena na funkcionalnom tržištu koje „električnu energiju” osigurava u potrebnim količinama, jer narušava tržišno natjecanje u mjeri koja je suprotna zajedničkom interesu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">122.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Unatoč tomu, Opći se sud složio s Komisijom da predmetnu potporu treba smatrati ekvivalentnom potpori za ulaganje jer je omogućila društvu NNBG da odluči uložiti u izgradnju nuklearne elektrane Hinkley Point C. Konkretno, zaključio je da se, sa stajališta financijskog modeliranja, neto sadašnja vrijednost plaćanja „izvršne cijene” može smatrati jednakovrijednom plaćanju paušalnog iznosa koji bi društvu NNBG omogućio pokrivanje troškova izgradnje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">123.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud odbio argumente Republike Austrije, utvrdivši u točki 583. pobijane presude:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C10Marge1" id="para-195" title="page-35">
      „[…] ništa se ne protivi tomu da se mjera potpore kojom se nastoji postići cilj od javnog interesa, koja je prikladna i nužna za postizanje tog cilja, a koja negativno ne utječe na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu i koja stoga ispunjava zahtjeve iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a, proglasi spojivom s unutarnjim tržištem na temelju te odredbe, neovisno o pitanju treba li je kvalificirati kao potporu za ulaganje ili operativnu potporu. Najprije valja podsjetiti da se čak i operativnu potporu može proglasiti spojivom s unutarnjim tržištem ako su ti uvjeti ispunjeni (vidjeti u tom smislu presudu od 9. lipnja 2016., Magic Mountain Kletterhallen i dr./Komisija, T‑162/13, neobjavljenu, EU:T:2016:341, t. 116. i 117.).”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">124.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim činjenice da Republika Austrija ne pobija to utvrđenje – što ovaj žalbeni razlog može učiniti bespredmetnim – četvrti žalbeni razlog ujedno je neosnovan. Komisija je također utvrdila da su predmetne mjere imale cilj od javnog interesa, to jest stvaranje novih kapaciteta za proizvodnju nuklearne energije, koji se bez državne intervencije ne bi mogao pravodobno postići. U tim je okolnostima Opći sud utvrdio da se te mjere „ne mogu smatrati potporama koje su ograničene na održavanje statusa quo” te da se, naprotiv, „u skladu s Komisijinim utvrđenjima, bez njih […] pravodobno ne bi ostvarilo nikakvo ulaganje u nove kapacitete za proizvodnju nuklearne energije” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-84" href="#t-84">84</a>
</span>). Opći je sud također zaključio – prema mojem mišljenju, pravilno – da je Ugovor za razliku u biti mehanizam stabilizacije cijena kojim se nastoje „osigurati stabilni prihodi za dovoljno dugo razdoblje kako bi predmetni poduzetnik imao poticaj ulagati sredstva potrebna za izgradnju takvih novih kapaciteta”. Osim toga, on nije usporediv s tradicionalnim oblikom potpore koji djeluje kao bespovratna subvencija. Naprotiv, on ima poticajni učinak za ulaganja zbog toga što jamči pouzdanu i stabilnu razinu cijena (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-85" href="#t-85">85</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">125.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Moglo bi se dodati da su ugovori za razliku kao takvi proporcionalni jer sadržavaju takozvani mehanizam povrata prekomjernih sredstava („clawback”) u smislu da omogućuju povrat sredstava ako referentna cijena premaši izvršnu. Sve to ide u prilog stavu da ugovor za razliku treba sastaviti na način da osigura stabilan prihod za ulagače. Ta se cijena određuje u visini koja kod ulagača stvara veće povjerenje da će s vremenom ostvariti ciljani povrat svojeg ulaganja. Dok izvršna cijena tim ulagačima osigurava razumnu dobit, mehanizam povrata prekomjernih sredstava pak osigurava da ulagači ne ostvare dodatan bonus za slučaj da referentna cijena premašuje izvršnu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">126.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud također utvrdio – prema mojem mišljenju, također pravilno – da je Komisija u tim okolnostima imala pravo uzeti u obzir činjenicu da je izvršna cijena obuhvaćala ne samo troškove izgradnje nuklearne elektrane Hinkley Point C, nego i operativne troškove. Opći sud zauzeo je stajalište – prema mojem mišljenju, također pravilno – da su ti troškovi utjecali na „profitabilnost projekta” te da su stoga imali „utjecaj na iznos koji izvršna cijena treba postići za donošenje odluke o ulaganju u nove kapacitete za proizvodnju nuklearne energije” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-86" href="#t-86">86</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">127.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako sam upravo naveo, samo se mogu složiti s tom analizom. Uz opasnost da se ponavljam: ključno pitanje u pogledu spojivosti bilo koje potpore s unutarnjim tržištem za potrebe članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a jest, u bitnome, dovodi li takva potpora do razvoja određenih gospodarskih djelatnosti koji bez nje ne bi nastupio. Smatram da se ne može unaprijed praviti razlika između potpore za ulaganje s jedne strane i operativne potpore s druge strane. Takvo razlikovanje ne samo da nije opravdano s obzirom na sâm tekst članka 107. UFEU‑a, nego bi u svakom slučaju takvo razlikovanje bilo pojednostavljeno te bi ga se moglo zaobići korištenjem neobičnih računovodstvenih tehnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">128.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Moguće je složiti se s tim da činjenica da sporna mjera čini operativnu potporu u određenim okolnostima upućuje na to da ona samo služi osnaživanju statusa quo. Kako je sâm Opći sud istaknuo, takve potpore, naravno, ne mogu, „ispuniti zahtjeve iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a” jer ne mogu „olakšati razvoj u smislu navedene odredbe” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-87" href="#t-87">87</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">129.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, predmetni slučaj sasvim je drukčiji te – možda je još preciznije reći – u nekim pogledima izniman. Točno je da, kako je Republika Austrija primijetila, neki elementi izvršne cijene nisu ograničeni isključivo na troškove izgradnje kao takve, nego obuhvaćaju i posebne troškove u vezi s proizvodnjom nuklearne energije uključujući troškove odlaganja potrošenog goriva. Unatoč tomu, ti troškovi čine troškove ulaganja, koje društvo NNBG nužno mora snositi da bi elektrana radila.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">130.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Situaciju ne mijenja ni činjenica da mehanizam izvršne cijene predviđa prilagodbu relevantnih izračuna nakon razdoblja od 15 odnosno 25 godina. Treba podsjetiti na to da su se – kako je Opći sud istaknuo – operativni troškovi na temelju kojih je izvršna cijena izvorno izračunana morali unaprijed procijeniti te da će, po definiciji, radni vijek nuklearne elektrane Hinkley Point C biti veoma dugačak – možda do 60 godina (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-88" href="#t-88">88</a>
</span>). Mehanizam revizije stoga služi tomu da za obje strane umanji rizike svojstvene tako dugotrajnom ugovoru, koji se sastoje u mogućnosti nastanka bitne razlike (u bilo kojem smjeru) između izvršne i referentne cijene. Ništa od navedenog ne umanjuje činjenicu da je mehanizam određivanja cijena inherentno povezan sa samom odlukom o ulaganju u nuklearnu elektranu Hinkley Point C.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">131.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, u presudama Suda u predmetima Italija/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-89" href="#t-89">89</a>
</span>) i Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-90" href="#t-90">90</a>
</span>) nema ničega što podupire tvrdnju Republike Austrije. Prvonavedeni predmet odnosio se na potporu kojom se određenim proizvođačima htjelo pomoći da povećaju udio alkohola u određenim vinima. Sud je jednostavno potvrdio odluku Komisije, koja je utvrdila da ta potpora nije imala cilj od javnog interesa u smislu članka 107. stavka 1. točke (c) UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">132.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Isto vrijedi i za predmet Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-91" href="#t-91">91</a>
</span>) u kojem je odnosna potpora bila namijenjena kao pomoć osposobljavanju zaposlenika u novom dostavnom centru u zračnoj luci Leipzig‑Halle. Komisija je u tom slučaju utvrdila da će se osposobljavanje provesti neovisno o potpori, tako da ona ni u kojem smislu nije bila nužna pomoć odnosnom gospodarskom području. Nije iznenađujuće da je Sud u konačnici potvrdio tu odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">133.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Shodno tomu, Opći je sud u pobijanoj presudi zaključio da je odluka Komisije da odobri predmetnu potporu zato što je ona podupirala ulaganje u projekt izgradnje nuklearne elektrane do kojeg inače ne bi došlo bila unutar njezine margine prosudbe u smislu članka 107. stavka 3. UFEU‑a. Do tog je zaključka došla unatoč tomu što se dio potpore odnosio na operativne troškove, iako je Komisija preciznost procjene tih operativnih troškova smatrala ključnim dijelom poticaja za ulaganje u projekt. Smatram da je dovoljno reći da zaključci Općeg suda na koje se ovaj žalbeni razlog odnosi ne sadržavaju nikakvu pravnu pogrešku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Peti žalbeni razlog: jesu li elementi potpore nedovoljno određeni te je li povrijeđena Obavijest o jamstvima?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sažetak argumenata Republike Austrije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">134.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud u točki 251. i sljedećim točkama pobijane presude utvrdio da se iz uvodnih izjava 23. i 25. i članaka 7. i 8. Uredbe br. 651/2014 ne može zaključiti da se samo mjere potpore čija je novčana protuvrijednost kvantificirana mogu proglasiti spojivima s unutarnjim tržištem. Ni iz drugih sekundarnih akata ne može se zaključiti da se u mjerama potpore mora precizno kvantificirati njihova novčana protuvrijednost. Opći je sud u točki 309. te presude dalje utvrdio da argumente Republike Austrije u pogledu trajanja jamstva nije moguće prihvatiti neovisno o tome je li Obavijest o jamstvima bila primjenjiva. U točki 338. te presude utvrdio je da podneseni dokazi nisu dokazivali da je društvo EDF bilo u financijskim poteškoćama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">135.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Peti žalbeni razlog ima dva dijela. Republika Austrija u prvom dijelu navodi da elementi potpore „nisu dovoljno određeni” u spornoj odluci. U okviru toga, tvrdi da taj propust dovodi do povrede Komisijinih smjernica i uredbi o pravilima o državnim potporama, koje je u predmetnom slučaju trebalo primijeniti u skladu s načelima jednakog postupanja i nediskriminacije. Republika Austrija navodi da nedovoljno određivanje elemenata potpore u svakom slučaju onemogućuje pravilnu ocjenu proporcionalnosti te da će potpore, ako dođe do zatvaranja elektrane, neizbježno rezultirati prekomjernom naknadom nakon što premaše iznos plativ u slučaju izvlaštenja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">136.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Republika Austrija u tom kontekstu iznosi još jedan opći argument o primjenjivosti članka 1. točke (c) Uredbe br. 2015/1589 u vezi s člankom 4. stavkom 1. Uredbe br. 794/2004. Navodi da primjena tih odredbi pretpostavlja da se izvorni iznos potpore može odrediti, zato što obavijest na temelju članka 4. stavka 1. Uredbe br. 794/2004 ovisi o tome hoće li se izvorni iznos povećati za više od 20 %, što nije moguće izračunati ako izvorni proračun nije određen.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">137.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Republika Austrija navodi da je Komisija trebala primijeniti Obavijest o jamstvima. Smatra da taj propust nije dopušten jer je Komisija vezana vlastitim smjernicama i obavijestima te je sve zaključke trebala donijeti na temelju navedene obavijesti. Republika Austrija upućuje na ono što smatra nedovoljnim određenjem trajanja jamstva tvrdeći da je u tom kontekstu Opći sud povrijedio točku 4.2. Obavijesti o jamstvima time što nije izračunao „novčanu protuvrijednost” jamstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">138.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s točkama 3.2.a i 4.1.a te obavijesti, Komisija je ujedno trebala provjeriti – na vlastitu inicijativu – je li zajmoprimac bio u financijskim poteškoćama. To je važno jer državne potpore društvima koja su u problemima načelno nisu dopuštene. Prema stajalištu Republike Austrije, činjenica da Opći sud nije prepoznao taj propust čini još jednu pogrešku koja se tiče prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">139.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče tvrdnje Republike Austrije da elementi predmetne potpore nisu pravilno određeni te da to čini povredu niza Komisijinih smjernica i uredbi o pravilima u pogledu državnih potpora, koje je u predmetnom slučaju trebalo primijeniti u skladu s načelima jednakog postupanja i nediskriminacije, Opći sud je uvjete primjene članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a iznio u točkama 248. i 249. pobijane presude. Budući da je Komisija na temelju tih uvjeta potporu uspjela ocijeniti ne određujući druge njezine elemente, ona nije počinila nikakvu pogrešku koja se tiče prava niti je Opći sud to učinio prihvativši njezinu ocjenu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-92" href="#t-92">92</a>
</span>). Kako proizlazi iz detaljne analize koju je Opći sud izložio u točkama 251. do 255. pobijane presude, postoje posebni razlozi u vezi s navedenim smjernicama i uredbama zbog kojih iznosi potpore moraju biti kvantificirani. To je često posljedica standardiziranog pristupa koji nije ni prikladan ni potreban kada se članak 107. stavak 3. točka (c) UFEU‑a izravno primjenjuje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">140.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Navodom da se test proporcionalnosti nije mogao pravilno provesti zbog činjenice da elementi potpore nisu dovoljno određeni, Republika Austrija zapravo pokušava ponovno iznijeti argumente koje je već iznijela u okviru četvrtog dijela trećeg žalbenog razloga. Kako sam već istaknuo, test proporcionalnosti na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a samo služi tomu da se odredi utječe li potpora negativno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj je to suprotno zajedničkom interesu. Republika Austrija čak ni ne navodi da elementi potpore koje smatra neodređenima, kao što su to trošak odlaganja otpada i krajnjeg skladištenja te konkretni uvjeti sporazuma ministarstva, imaju takav učinak. Zbog tog razloga, tvrdnja koju je Republika Austrija u tom pogledu iznijela ne može se prihvatiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">141.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče tvrdnje Republike Austrije u pogledu mogućih problema s primjenom članka 1. točke (c) Uredbe br. 2015/1589 u vezi s člankom 4. stavkom 1. Uredbe br. 794/2004, nije jasno koji se dio pobijane presude njome pobija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-93" href="#t-93">93</a>
</span>). Ta tvrdnja, neovisno o opisanom nedostatku, ni na koji način ne ide u prilog Republici Austriji. Republika Austrija navodi da ne razumije na koji se način mjere potpore iz predmetnog slučaja mogu pomiriti s prethodno navedenim odredbama. To zapravo nije potrebno. Članak 4. Uredbe br. 794/2004 odnosi se samo na iznimke od postupka prijavljivanja mjere potpore odnosno na njegova pojednostavljenja. Ako se ispunjenost tih zahtjeva, kao što je primjerice uvjet da povećanje iznosa odobrene mjere potpore ne premašuje 20 %, nije moguće dokazati, potpora će se jednostavno smatrati „novom potporom” te će se morati prijaviti na standardnom, a ne na pojednostavljenom obrascu prijave u skladu s člankom 2. Priloga I. Uredbi 2015/1589 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-94" href="#t-94">94</a>
</span>). Protivno navodu Republike Austrije, iako neodređivanje izvornog iznosa potpore može onemogućiti Ujedinjenu Kraljevinu u tome da povećanje prijavi na pojednostavljenom obrascu, to je nikako ne oslobađa obveze da „povećanje iznosa” prijavi kao „novu potporu” niti je u tome ometa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">142.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Činjenica da se svaka naknadna izmjena mjera mora prijaviti odražava se i u točki 266. pobijane presude. Opći sud ondje naglašava da se odluka kojom je Komisija odobrila potporu odnosi samo na projekt koji joj je prijavljen. Republika Austrija ne osporava taj zaključak. Njezini argumenti stoga se ne mogu prihvatiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">143.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog svih navedenih razloga, prvi dio petog žalbenog razloga Republike Austrije mora se odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">144.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o Obavijesti o jamstvu, treba istaknuti da se ta obavijest, kako je Francuska Republika pravilno istaknula, odnosi na pitanje čini li jamstvo državnu potporu, a ne na ocjenu njegove spojivosti s unutarnjim tržištem. To jasno proizlazi iz točke 5. Obavijesti o jamstvu. To znači da primjena te obavijesti ne utječe na to je li kreditno jamstvo sukladno članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU‑a. U skladu s točkom 3.2. podtočkom (d) Obavijesti o jamstvu, činjenica da je „za jamstvo […] plaćena tržišna cijena” jedan je od četiriju kumulativnih kriterija koji se moraju ispuniti da bi se isključilo postojanje državne potpore. U tom pogledu valja primijetiti da ni jedna od stranaka ne osporava da kreditno jamstvo čini državnu potporu, upravo zato što se cijenu koju je društvo NNBG platilo u pogledu tog jamstva ne može smatrati tržišnom. Takvom je se ne može smatrati jer takav instrument nije bio dostupan na relevantnim tržištima kapitala (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-95" href="#t-95">95</a>
</span>). Stoga je nedvojbeno da kreditno jamstvo nije ispunjavalo kriterije potrebne da ga se isključi kao državnu potporu u skladu s Obavijesti o jamstvu. Zbog istog razloga, Opći sud nije morao dalje provjeravati da „zajmoprimac nije u financijskim poteškoćama”. To je još jedan od četiriju kriterija koji je u tu svrhu predviđen (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-96" href="#t-96">96</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">145.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nepravilan je i argument Republike Austrije da se, u skladu s točkom 4.2. Obavijesti o jamstvu, u svakom slučaju mora izračunati novčana protuvrijednost jamstva. Budući da je kreditno jamstvo, zajedno s ostalim mjerama potpore – nesporno – proglašeno državnom potporom, daljnje ispitivanje nije bilo potrebno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">146.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog tih razloga, argument Republike Austrije koji se oslanja na Obavijest o jamstvu u svakom je slučaju bespredmetan te se peti žalbeni razlog mora u cijelosti odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">147.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je izrazila zabrinutost da je prvotnom naknadom koju je Ujedinjena Kraljevina predložila za kreditno jamstvo podcijenjen relevantni rizik. Ujedinjena Kraljevina je stopu naknade za jamstvo stoga prilagodila na 295 baznih bodova (koji su odražavali, približno, kategoriju rizika BB) te je Komisija zaključila da je prilagođena stopa naknade približno odgovarala hipotetskoj tržišnoj stopi za instrument koji se zapravo nije nudio na tržištu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-97" href="#t-97">97</a>
</span>). Tom je promjenom u prilagođenoj strukturi naknade ujedno odgovoreno na zabrinutosti koje je Komisija izrazila u pogledu iznimno dugačkog razdoblja dospijeća obveznica koje je trebalo izdati (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-98" href="#t-98">98</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">148.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pitanje se stoga svodi na sljedeće: može li se smatrati da postoji ikakva stvarna nesigurnost u pogledu bilo trajanja jamstva, iznosa zajma ili načina na koji je stopa naknade izračunana? Ja se samo mogu složiti s Općim sudom, koji je odbio takvu mogućnost (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-99" href="#t-99">99</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">149.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu možda dovoljno reći da je Komisija raspolagala dokazima na temelju kojih je opravdano mogla zaključiti da jamstvo nije bilo neograničenog trajanja, nego da obuhvaća pravodobnu isplatu glavnice i kamata, pri čemu su obveznice imale ponderirano prosječno trajanje od 27,4 godina (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-100" href="#t-100">100</a>
</span>). Također se može reći da je Komisija imala smisleno opravdanje za svoj zaključak da bi prilagođena stopa naknade za kreditno jamstvo trebala iznositi 295 baznih bodova, što odražava i kreditni rejting BB i iznimno dugačko trajanje dospijeća odnosnih obveznica (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-101" href="#t-101">101</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">150.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, moram ustanoviti da argumenti Republike Austrije u pogledu navodnih nesigurnosti u vezi s razmjerom potpore jednostavno nisu osnovani.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">VI.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sažetak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">151.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, ukratko, moji glavni zaključci su sljedeći:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-228" title="page-41">
      1. Iz članka 106.a stavka 3. Ugovora o Euratomu proizlazi da je Ugovor o Euratomu kao primarni akt prava Unije ravnopravan UEU‑u i UFEU‑u.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-229" title="page-41">
      2. Članak 106.a stavak 3. Ugovora o Euratomu dalje predviđa da se ni UEU ni UFEU ne mogu primijeniti na područja uređena Ugovorom o Euratomu ako njihove odredbe odstupaju od odredbi samog Ugovora o Euratomu. Stoga, ako je neko pitanje iscrpno ili konkretno uređeno Ugovorom o Euratomu, nema prostora za primjenu UEU‑a ili UFEU‑a. Nasuprot tomu, UEU i UFEU primjenjuju se u svim područjima koja nisu uređena Ugovorom o Euratomu.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-230" title="page-41">
      3. U Ugovoru o Euratomu nema nikakvih odredbi o državnim potporama. Budući da je Ugovor o Euratomu, s jedne strane, jednostavno poseban ugovor koji uređuje pojedini sektor te da, s druge strane, UEU i UFEU imaju dalekosežnije ciljeve (od kojih je jedan od važnijih djelovanje unutarnjeg tržišta), čini se prikladnim da se pravila UFEU‑a koja se odnose na tržišno natjecanje i državne potpore primjenjuju na sektor nuklearne energije kada Ugovor o Euratomu ne sadržava posebna pravila. Zbog tih razloga, članak 107. UFEU‑a primjenjiv je na mjeru državne potpore iz predmetnog slučaja.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-231" title="page-41">
      4. Odredbe članka 1. i članka 2. točke (c) Ugovora o Euratomu nužno obuhvaćaju razvoj nuklearnih elektrana. Očito je da su države članice namjeravale da Ugovor o Euratomu bude živući dokument, koji se može nesputano razvijati i prilagođavati novim okolnostima. Iz toga proizlazi da nije moguće prihvatiti tvrdnju Republike Austrije da te odredbe Ugovora o Euratomu ne obuhvaćaju ni izgradnju novih nuklearnih elektrana ni zamjenu i modernizaciju zastarjelih elektrana modernijim, već razvijenim, tehnologijama.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-232" title="page-42">
      5. Iako je točno da se u mnogim državama članicama burno raspravlja o kvalitetama nuklearne energije, Sud nema ni nadležnost ni demokratski legitimitet odlučivati o takvim pitanjima. Međutim, budući da je razvoj nuklearne energije, kako je odraženo u Ugovoru o Euratomu, jasno definiran cilj prava Unije, taj cilj ne može biti pravno podređen drugim – moguće suprotstavljenim – ciljevima prava Unije, kao što je to zaštita okoliša u smislu poglavlja XX. UFEU‑a. Osim toga, jasan tekst članka 194. stavka 2. UFEU‑a jasno potvrđuje pravo svake države članice na izbor „među različitim izvorima energije i opć[e] struktur[e] svoje opskrbe energijom” te da to pravo nužno obuhvaća, ako država članica tako odluči, i pravo na razvoj nuklearne energije kao dijela njezine energetske opskrbe.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-233" title="page-42">
      6. Protivno stajalištu koje je Opći sud zauzeo u nizu sudske prakse od predmeta Mediaset/Komisija (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-102" href="#t-102">102</a>
</span>) nadalje, a prema kojem svaka potpora odobrena na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a mora služiti cilju od „zajedničkog interesa”, sâm tekst članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a ne predviđa takav zahtjev, iako članak 107. stavak 3. točka (b) UFEU‑a („[…] važ[an] projekt[…] od zajedničkog europskog interesa […]”) to predviđa.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-234" title="page-42">
      7. Stoga, iz toga proizlazi da ne postoji zahtjev da potpora mora imati bilo koju svrhu osim onih koje su izričito navedene u članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU‑a. Shodno tekstu i mjestu na kojem se ta odredba nalazi u UFEU‑u, potpora, da bi bila spojiva s Ugovorom, ne mora težiti ni „cilju od zajedničkog interesa” ni cilju od „javnog interesa”. Samo mora „olakšava[ti] razvoj[…] određenih gospodarskih djelatnosti” te ne smije „negativno [utjecati] na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu”. Stoga, tvrdnju Republike Austrije da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da potpora mora služiti samo „javnom”, ne i „zajedničkom” interesu nije moguće prihvatiti zato što, prema mojem mišljenju i protivno zaključcima Općeg suda u pobijanoj presudi, nijedan od tih dvaju kriterija zapravo ne mora biti ispunjen.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-235" title="page-42">
      8. U svakom slučaju, čak i ako je ta ocjena članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a pogrešna, izgradnja nuklearne elektrane Hinkley Point C služi „zajedničkom interesu” (te, moglo bi se reći, „javnoj svrsi”) u tom smislu, zato što je razvoj nuklearnih elektrana i dalje bitan cilj Ugovora o Euratomu, unatoč tomu što se pojedine države članice, kao što je Republika Austrija, protive nuklearnoj energiji. Prihvaćanjem ciljeva Ugovora o Euratomu, sve države članice jasno su naznačile da načelno bezuvjetno priznaju pravo drugih država članica da na svojem državnom području razvijaju nuklearne elektrane ako to žele. Takav jasno određeni cilj Ugovora može, gotovo po definiciji, činiti cilj od zajedničkog interesa za potrebe primjene pravila o državnim potporama.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-236" title="page-42">
      9. Opći je sud imao puno pravo utvrditi da je Komisija raspolagala mnoštvom dokaza o tome da tržište nije bilo voljno – ili da čak nije bilo sposobno – financirati projekt Hinkley Point C bez jamstava i drugih oblika potpore Ujedinjene Kraljevine. Za predmetne je potrebe nevažno da je tržište možda funkcioniralo u pogledu drugih oblika proizvodnje električne energije. Opći sud nije pogriješio zaključivši da je relevantnu gospodarsku djelatnost u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a činila proizvodnja nuklearne energije.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-237" title="page-43">
      10. Zadaća Komisije u pogledu državnih potpora je, kako jasno proizlazi iz članka 107. stavaka 2. i 3. UFEU‑a, samo ocijeniti može li se predmetnu mjeru državne potpore smatrati „spojivom s unutarnjim tržištem”. Ta se zadaća u bitnome sastoji u razmatranju spojivosti predmetne potpore s pravilima o tržišnom natjecanju i unutarnjem tržištu, a ne s pravilima o zaštiti okoliša kao takvima. Nasuprot tomu, donošenje odluka o tome treba li određenom projektu dati odgovarajuće odobrenje iz perspektive prostornog planiranja i zaštite okoliša načelno je odgovornost relevantnih tijela država članica, a ne Komisije kada primjenjuje pravila o državnim potporama.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-238" title="page-43">
      11. Ključno pitanje pri ocjenjivanju spojivosti potpore s unutarnjim tržištem za potrebe članka 107. stavka 3. UFEU‑a jest dovodi li takva potpora do ulaganja u razvoj određenih gospodarskih djelatnosti do kojeg inače ne bi došlo ili ga potiče. Nikakva se razlika ne može unaprijed praviti između potpore za ulaganje i operativne potpore. Takvo razlikovanje ne samo da nije opravdano s obzirom na sâm tekst članka 107. UFEU‑a, nego bi svako takvo razlikovanje bilo pojednostavljeno te bi ga se moglo zaobići korištenjem neobičnih računovodstvenih tehnika.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-239" title="page-43">
      12. Istina, mjere potpore iz predmetnog slučaja nisu ograničene isključivo na troškove izgradnje kao takve, nego obuhvaćaju i specifične troškove povezane s proizvodnjom nuklearne energije, uključujući troškove upravljanja potrošenim gorivom. Unatoč tomu, ti troškovi čine troškove ulaganja, koji su nužni da bi elektrana radila.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-240" title="page-43">
      13. Opći je sud u predmetnim okolnostima imao puno pravo odbiti tužbu protiv Komisijine odluke da odobri mjere potpore koje Ujedinjena Kraljevina planira dodijeliti za izgradnju nuklearne elektrane Hinkley Point C.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">VII.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">152.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, predlažem da Sud odbije žalbu koju je Republika Austrija podnijela protiv presude Općeg suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>) Izvorni jezik: engleski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>) Također vidjeti rješenje od 10. listopada 2017., Greenpeace Energy/Komisija (C‑640/16 P, neobjavljeno, EU:C:2017:752) i Komunikaciju ACCC/C/2015/128 Odboru za praćenje usklađenosti s Aarhuškom konvencijom o upravnim ili sudskim postupcima kojima se osporavaju činjenja i nečinjenja privatnih osoba i tijela javne vlasti koja su u suprotnosti s odredbama nacionalnog zakonodavstva koje se odnose na okoliš (članak 9. stavak 3. Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, potpisane u Aarhusu, Danskoj, 25. lipnja 1998.). Ta se dva postupka odnose na državnu potporu za projekt Hinkley Point C te svaki na svoj način svjedoče žestokom protivljenju s kojim se taj projekt suočava.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>) Presuda od 12. srpnja 2018. (T‑356/15, EU:T:2018:439)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>) Odluka Komisije o mjeri potpore SA.34947 (2013/C) (ex 2013/N) koju Ujedinjena Kraljevina planira provesti za potporu jedinici C nuklearne elektrane Hinkley Point (SL 2015., L 109, str. 44).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>) SL 2015., L 248, str. 9. i ispravak SL 2017., L 186, str. 17., nekadašnja Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ‑u, (SL 1999., L 83, str. 1.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>) SL 2004., L 140, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str. 9.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>) SL 2008., C 155, str. 10.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>) Izvršna cijena indeksirat će se u skladu s indeksom potrošačkih cijena te će se moći prilagoditi 15 godina od početka rada prvog reaktora kao i 25 godina od početka rada prvog reaktora na temelju poznatih stvarnih troškova i revidiranih predviđanja budućih troškova.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>) Taj segment je ovdje bazna proizvodnja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>) To jest zbog razloga koji nisu povezani sa zdravljem, nuklearnom sigurnošću, javnom sigurnošću, sigurnošću, nuklearnim prijevozom ili nuklearnim zaštitnim mjerama.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>) Državna potpora SA.34947 (2013/C) (ex 2013/N) – Ugovor o ulaganju (preliminarni Ugovor za razliku) o novoj jedinici C nuklearne elektrane Hinkley Point. Poziv na podnošenje primjedaba u skladu s člankom 108. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2014., C 69, str. 60.) (u daljnjem tekstu: odluka o pokretanju istrage).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>) Odluka Vijeća (EU) 2019/274 od 11. siječnja 2019. o potpisivanju, u ime Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, SL 2019., LI 47, str. 1. i Odluka Vijeća (EU) 2020/48 od 21. siječnja 2020. o izmjeni Odluke (EU) 2019/274 o potpisivanju, u ime Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, Sporazuma o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, SL 2020., LI 16, str. 1.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>) To je potvrdio Ugovor iz Lisabona, kojim Ugovor o Euratomu praktički nije izmijenjen: vidjeti uvodne izjave Protokola br. 2 o izmjeni Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, (SL 2007., C 306, str. 199.). To potvrđuje Izjava br. 54 nekoliko država članica priložena završnom aktu Međuvladine konferencije na kojoj je donesen Ugovor iz Lisabona, (SL 2010., C 83, str. 356.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>) Člankom 106.a stavkom 1. Ugovora o Euratomu određene institucionalne odredbe UFEU‑a učinjene su izravno primjenjivima na Ugovor o Euratom, dok je člankom 106.a stavkom 3. Ugovora o Euratomu pojašnjeno da odredbe UEU‑a i UFEU‑a ne smiju odstupati od odredbi Ugovora o Euratomu. Slične su odredbe postojale prije Ugovora iz Lisabona. Ekvivalent članku 106.a stavku 3. Ugovora o Euratomu bio je članak 305. stavak 2. Ugovora o EZ‑u.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>) Točka 72. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>) C‑5/14, EU:C:2015:51, t. 31. do 34.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>) Vidjeti preambulu i članak 2. Ugovora o Euratomu.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>) Vidjeti u tom kontekstu presudu od 29. srpnja 2019., Inter‑Environnement Wallonie i Bond Beter Leefmilieu Vlaanderen (C‑411/17, EU:C:2019:622). Vidjeti također mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Inter‑Environnement Wallonie i Bond Beter Leefmilieu Vlaanderen (C‑411/17, EU:C:2018:972, t. 42.) kao i presude na koje Opći sud upućuje u točki 73. pobijane presude, to jest presude od 29. ožujka 1990., Grčka/Vijeće (C‑62/88, EU:C:1990:153, t. 17.) i od 12. travnja 2005., Komisija/Ujedinjena Kraljevina (C‑61/03, EU:C:2005:210, t. 44.), kao i mišljenje 1/94 (Sporazumi priloženi Sporazumu o WTO‑u), od 15. studenoga 1994. (EU:C:1994:384, t. 24.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>) Budući da je Republika Austrija kao sporne točke obrazloženja pobijane presude istaknula točku 79. i sljedeće točke, pomalo je nejasno pobija li se taj dio presude ili ne.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>) Moje isticanje</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>) Presuda od 15. lipnja 2010. (T‑177/07, EU:T:2010:233, t. 125.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>) Točka 86. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>) Republika Austrija se na tu presudu pred Općim sudom pozvala u prilog tvrdnji da mjera potpore mora imati jasno definiran cilj od zajedničkog interesa.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>) Moje isticanje</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>) Presuda od 15. lipnja 2010. (T‑177/07, EU:T:2010:233, t. 125.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>) Točka 86. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>) Točka 108. pobijane presude, gdje se upućuje na uvodnu izjavu 374. sporne odluke.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>) Presude od 17. rujna 1980., Philip Morris Holland/Komisija (730/79, EU:C:1980:209, t. 24.) i od 24. veljače 1987., Deufil/Komisija (310/85, EU:C:1987:96, t. 18.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-29" href="#c-29">29</a>
</span>) Presude od 26. rujna 2002., Španjolska/Komisija (C‑351/98, EU:C:2002:530, t. 74.) i od 11. rujna 2008., Njemačka i dr./Kronofrance (C‑75/05 P i C‑80/05 P, EU:C:2008:482, t. 59.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-30" href="#c-30">30</a>
</span>) Republika Austrija poziva se na načela za ocjenu državne potpore, sadržana u poglavlju 3. Komunikacije Komisije – Okvir Zajednice za državne potpore za istraživanje i razvoj i inovacije (SL 2014., C 198, str. 1.; t. 35.); u poglavlju 3.1. Komunikacije Komisije – Smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014. – 2020. (SL 2014., C 200, str. 1.; t. 26. i sljedeće točke) te u točki 33. Komunikacije Komisije – Smjernica EU‑a za primjenu pravila o državnim potporama u odnosu na brzi razvoj širokopojasnih mreža (SL 2013., C 25, str. 1.); kao i u točki 26. Smjernica za regionalne potpore za razdoblje 2014. – 2020. (SL 2013., C 209, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 6., str. 3.) u kojima je doprinos ostvarenju „cilja od zajedničkog interesa” naveden kao kriterij ocjene.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-31" href="#c-31">31</a>
</span>) Uvodne izjave 366. do 374. sporne odluke. To se pitanje u odluci o pokretanju istrage još detaljnije razmatralo, (SL 2014., C 69, str. 60.; t. 237. do 267.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-32" href="#c-32">32</a>
</span>) Presuda od 17. rujna 1980. (730/79, EU:C:1980:209, t. 26.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-33" href="#c-33">33</a>
</span>) Presuda od 24. veljače 1987. (310/85, EU:C:1987:96, t. 18.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-34" href="#c-34">34</a>
</span>) Presuda od 19. rujna 2002. (C‑113/00, EU:C:2002:507, t. 67.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-35" href="#c-35">35</a>
</span>) Presuda od 11. rujna 2008., Njemačka i dr./Kronofrance (C‑75/05 P i C‑80/05 P, EU:C:2008:482, t. 60. i navedena sudska praksa). Također vidjeti presude od 30. rujna 2003., Freistaat Sachsen i dr./Komisija (C‑57/00 P i C‑61/00 P, EU:C:2003:510, t. 53.) i od 21. srpnja 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija (C‑459/10 P, neobjavljena, EU:C:2011:515, t. 38.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-36" href="#c-36">36</a>
</span>) Presude od 11. rujna 2008., Njemačka i dr./Kronofrance (C‑75/05 P i C‑80/05 P, EU:C:2008:482, t. 65.) i od 21. srpnja 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen‑Anhalt/Komisija (C‑459/10 P, neobjavljena, EU:C:2011:515, t. 38.), u kojima Sud jasno navodi da se valjanost pobijane odluke mora razmatrati samo u kontekstu iznimke predviđene Ugovorom (ovdje člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU‑a), a ne s obzirom na navodnu raniju praksu.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-37" href="#c-37">37</a>
</span>) U točki 65. i sljedećim točkama ovog mišljenja</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-38" href="#c-38">38</a>
</span>) Moje isticanje</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-39" href="#c-39">39</a>
</span>) Presuda od 15. lipnja 2010., Mediaset/Komisija (T‑177/07, EU:T:2010:233, t. 125.), moje isticanje. U presudama od 14. siječnja 2009., Kronoply/Komisija (T‑162/06, EU:T:2009:2, t. 74.) i od 11. prosinca 2014., Austrija/Komisija (T‑251/11, EU:T:2014:1060, t. 208.), na koje Republika Austrija upućuje, prvostupanjski sud i Opći sud potvrdili su odluke u kojima je Komisija ocjenjivala je li potpora imala cilj od zajedničkog interesa odnosno je li doprinosila cilju od zajedničkog interesa, a da pritom nije morala razmatrati je li potpora služila samom zajedničkom interesu.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-40" href="#c-40">40</a>
</span>) Uvodne izjave 237. do 267.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-41" href="#c-41">41</a>
</span>) Presuda od 15. lipnja 2010. (T‑177/07, EU:T:2010:233)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-42" href="#c-42">42</a>
</span>) Vidjeti Kahl, W. „Die Kompetenzen der EU in der Energiepolitik nach Lissabon”, Europarecht, br. 5, 2009., str. 601.‑621. Kahl ističe da je na sastanku Europskog vijeća u Laekenu 2001. već odlučeno protiv integracije Euratoma u Uniju zbog očekivanih političkih razlika. To je dovelo do toga da se u Zaključke predsjedništva Europskog vijeća sa sastanka u Laekenu 14. i 15. prosinca 2001. (CONV 621/03, str. 1.) uključi samo jedna točka u okviru odjeljka „Razne odluke” [neslužbeni prijevod], u kojoj se spominje važnost sigurnosti u nuklearnom sektoru. Također vidjeti odjeljak III., točku 11. Zaključaka predsjedništva Europskog vijeća sa sastanka u Bruxellesu 8. i 9. ožujka 2007., 7224/1/07 REV 1, koji svjedoči suprotstavljenim stajalištima.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-43" href="#c-43">43</a>
</span>) Točka 42.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-44" href="#c-44">44</a>
</span>) Vidjeti članak 1. Ugovora o Euratomu.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-45" href="#c-45">45</a>
</span>) Presuda od 17. rujna 1980. (730/79, EU:C:1980:209)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-46" href="#c-46">46</a>
</span>) Presuda od 24. veljače 1987. (310/85, EU:C:1987:96)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-47" href="#c-47">47</a>
</span>) Presuda od 17. rujna 1980. (730/79, EU:C:1980:209)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-48" href="#c-48">48</a>
</span>) Presuda od 24. veljače 1987., Deufil/Komisija (310/85, EU:C:1987:96, t. 18.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-49" href="#c-49">49</a>
</span>) Presuda od 17. rujna 1980. (730/79, EU:C:1980:209, t. 24.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-50" href="#c-50">50</a>
</span>) Presuda od 19. rujna 2002. (C‑113/00, EU:C:2002:507)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-51" href="#c-51">51</a>
</span>) Presuda od 17. rujna 1980. (730/79, EU:C:1980:209)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-52" href="#c-52">52</a>
</span>) Presuda od 19. rujna 2002. (C‑113/00, EU:C:2002:507, t. 67.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-53" href="#c-53">53</a>
</span>) Također vidjeti navod u preambuli: „U ŽELJI da stvore sigurnosne uvjete potrebne radi uklanjanja opasnosti za život i zdravlje stanovništva”, kao i članak 2. točku (b) Ugovora o Euratomu.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-54" href="#c-54">54</a>
</span>) Činjenično stanje ovog predmeta poprilično se razlikuje od onog u presudi od 12. travnja 2005., Komisija/Ujedinjena Kraljevina (C‑61/03, EU:C:2005:210), gdje se Komisija na odredbu Ugovora o Euratomu pozivala u području nuklearne energije za vojne namjene, na koje se Ugovor o Euratomu ne primjenjuje. Sud je u tom kontekstu naveo, u točki 44., da „budući da Ugovor [o Euratomu] ne daje Zajednici izričitu ovlast [štititi zdravlje stanovništva i okoliša od opasnosti povezanih s korištenjem nuklearne energije, uključujući u vojne namjene], odgovarajuće mjere moguće je usvojiti na temelju relevantnih odredbi Ugovora o EZ‑u […]”. Činjenice ovog slučaja također se dosta razlikuju od onih u presudi od 27. listopada 2009., ČEZ (C‑115/08, EU:C:2009:660), koja se odnosi na primjenu načela jednakosti – u pogledu kojeg Ugovor o Euratomu ne sadržava nikakva izričita pravila (vidjeti točke 87. do 91. te presude) – koja, osim toga, kako Slovačka Republika ističe u ovom predmetu, ne dovodi do ishoda koji negira ciljeve Ugovora o Euratomu.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-55" href="#c-55">55</a>
</span>) Također vidjeti postupovno pravilo iz članka 192. stavka 2. točke (c) UFEU‑a za slučaj da je Unija aktivna u tom području kao i Izjavu br. 35 priloženu završnom aktu Međuvladine konferencije na kojoj je donesen Ugovor iz Lisabona, koja je potpisana 13. prosinca 2017.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-56" href="#c-56">56</a>
</span>) Austrija se zbog tih razloga ne može pozivati ni na predmete koji se odnose na državne potpore.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-57" href="#c-57">57</a>
</span>) Vidjeti presudu od 3. prosinca 2014., Castelnou Energía/Komisija (T‑57/11, EU:T:2014:1021, t. 189.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-58" href="#c-58">58</a>
</span>) Iako Republika Austrija tvrdi da su se ta načela morala uzeti u obzir još prilikom ocjenjivanja toga imaju li mjere iz predmetnog slučaja cilj od zajedničkog interesa, ona pobija točku 517. pobijane presude, koja se odnosi na pitanje proporcionalnosti mjera s obzirom na negativni uvjet iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a. Dakle, razmatranja Općeg suda u tom dijelu pobijane presude odnose se na pitanje proporcionalnosti.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-59" href="#c-59">59</a>
</span>) U pogledu te ocjene, vidjeti točku 115. i sljedeće točke ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-60" href="#c-60">60</a>
</span>) Presuda od 15. lipnja 1993., Matra/Komisija (C‑225/91, EU:C:1993:239, t. 41.). Također vidjeti zaključke Općeg suda u tom pogledu u presudama od 13. siječnja 2004., Thermenhotel Stoiser Franz i dr./Komisija (T‑158/99, EU:T:2004:2, t. 159.), od 12. veljače 2008., BUPA i dr./Komisija (T‑289/03, EU:T:2008:29, t. 315.) i od 3. prosinca 2014., Castelnou Energía/Komisija (T‑57/11, EU:T:2014:1021, t. 185. i 190.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-61" href="#c-61">61</a>
</span>) Tako, primjerice, izgradnja i rad nuklearnih elektrana u Ujedinjenoj Kraljevini zahtijevaju više odobrenja, licenci i dozvola koje se mogu odnositi na različita relevantna pitanja u vezi s okolišem. Izdavanje takvih odobrenja, licenci i dozvola također se može pobijati u sudskom postupku. Također, Komisiju se mora odgovarajuće obavijestiti, primjerice u pogledu eventualnih planova odlaganja radioaktivnog otpada u skladu s člankom 37. Ugovora o Euratomu te se ona očituje o takvim planovima. Vidjeti, primjerice, Mišljenje Komisije od 3. veljače 2012. o planu odlaganja radioaktivnog otpada iz europskih tlačnih reaktora u nuklearnoj elektrani Hinkley Point C, koja se nalazi u Somersetu, Ujedinjenoj Kraljevini (SL 2012., C 33, str. 1.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-62" href="#c-62">62</a>
</span>) Točka 359. pobijane presude u vezi s odlukom od 9. listopada 2015. u predmetu SA.34962, Waste Contract for New Nuclear Power Stations (SL 2016., C 161, str. 1.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-63" href="#c-63">63</a>
</span>) Vidjeti točke 155. do 157. kao i točku 405. pobijane presude, u kojima se Opći sud bavio posebnostima nuklearne energije (osobito u pogledu financiranja nuklearnih elektrana).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-64" href="#c-64">64</a>
</span>) U skladu s člankom 256. stavkom 1. drugim podstavkom UFEU‑a i člankom 58. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, pravni lijekovi su mogući samo protiv pogrešaka koje se tiču prava Unije koje počini Opći sud.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-65" href="#c-65">65</a>
</span>) U tom pogledu, vidjeti presudu od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM (C‑263/09 P, EU:C:2011:452, t. 64. i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-66" href="#c-66">66</a>
</span>) Vidjeti, primjerice, točke 165., 168., 171. i 174. pobijane presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-67" href="#c-67">67</a>
</span>) Rješenje od 26. rujna 2016. (T‑382/15, neobjavljeno, EU:T:2016:589). U tom postupku, Greenpeace Energy eG i druga društva za proizvodnju i distribuciju električne energije iz obnovljivih izvora pobijala su predmetnu odluku; vidjeti bilješku 2. Opći je sud u točki 55. i sljedećim točkama tog rješenja utvrdio da je priroda električna energija takva da je, nakon što je se pusti u sustav prijenosa ili distribucije, teško odrediti njezino podrijetlo te osobito izvor energije iz kojeg je proizvedena te da stoga nije moguće odrediti pojedina tržišta s obzirom na izvor energije.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-68" href="#c-68">68</a>
</span>) Presuda od 15. srpnja 1963. (25/62, EU:C:1963:17)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-69" href="#c-69">69</a>
</span>) „Negativni uvjet” iz članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a. Vidjeti točku 59. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-70" href="#c-70">70</a>
</span>) Točke 231. i 232. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-71" href="#c-71">71</a>
</span>) Uvodne izjave 382. do 385. sporne odluke</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-72" href="#c-72">72</a>
</span>) Točke 150. i 151. pobijane presude i u njima navedena sudska praksa</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-73" href="#c-73">73</a>
</span>) Nefunkcioniranje tržišta situacija je u kojoj tržište ne može zadovoljiti tržišnu potražnju. Međutim, države članice imaju pravo ostvarivati ciljeve iz članka 107. stavaka 2. i 3. UFEU‑a čak i ako na tržištu postoji nedovoljna potražnja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-74" href="#c-74">74</a>
</span>) U dijelu u kojem se Republika Austrija poziva na presudu od 9. lipnja 2016., Magic Mountain Kletterhallen i dr./Komisija (T‑162/13, neobjavljena, EU:T:2016:341, t. 81.) u prilog svojoj tvrdnji da se Opći sud ipak oslanja na nefunkcioniranje tržišta, poprilično je jasno da je Opći sud na tu presudu uputio samo kao na dodatan argument u tom konkretnom predmetu, ali to nije ograničilo njegovo utvrđenje da nefunkcioniranje tržišta nije ni u kojem smislu bilo nužan kriterij.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-75" href="#c-75">75</a>
</span>) SL 2016., C 262, str. 1.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-76" href="#c-76">76</a>
</span>) Presuda od 14. siječnja 2015. (C‑518/13, EU:C:2015:9)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-77" href="#c-77">77</a>
</span>) Presuda od 14. siječnja 2015., Eventech (C‑518/13, EU:C:2015:9, t. 65.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-78" href="#c-78">78</a>
</span>) Presuda od 14. siječnja 2015. (C‑518/13, EU:C:2015:9).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-79" href="#c-79">79</a>
</span>) Također treba istaknuti da se Ugovori za razliku nude i za obnovljive izvore energije, s posebnim odredbama prilagođenima tim industrijama.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-80" href="#c-80">80</a>
</span>) Vidjeti točku 516. pobijane presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-81" href="#c-81">81</a>
</span>) Presuda od 3. prosinca 2014., (T‑57/11, EU:T:2014:1021, t. 189.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-82" href="#c-82">82</a>
</span>) Presuda od 12. veljače 2008. (T‑289/03, EU:T:2008:29, t. 314.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-83" href="#c-83">83</a>
</span>) SL 1994., C 72, str. 3.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-84" href="#c-84">84</a>
</span>) Točka 584. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-85" href="#c-85">85</a>
</span>) Točka 589. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-86" href="#c-86">86</a>
</span>) Točka 593. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-87" href="#c-87">87</a>
</span>) Točka 580. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-88" href="#c-88">88</a>
</span>) Točke 424. i 594. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-89" href="#c-89">89</a>
</span>) Presuda od 6. studenoga 1990. (C‑86/89, EU:C:1990:373)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-90" href="#c-90">90</a>
</span>) Presuda od 21. srpnja 2011. (C‑459/10 P, neobjavljena, EU:C:2011:515)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-91" href="#c-91">91</a>
</span>) Ibid.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-92" href="#c-92">92</a>
</span>) Iz točaka 72. do 74. žalbe proizlazi da Republika Austrija, iako to poriče u točki 70. žalbe, pod nedovoljnim određivanjem elemenata potpore zapravo podrazumijeva da potpora nije kvantificirana.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-93" href="#c-93">93</a>
</span>) To nije iznenađujuće; Opći sud to pitanje nije razmatrao jer ga Republika Austrija nije istaknula.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-94" href="#c-94">94</a>
</span>) Republika Austrija se s time čak i slaže u točki 73. svoje žalbe.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-95" href="#c-95">95</a>
</span>) Uvodne izjave 336. do 339. sporne odluke</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-96" href="#c-96">96</a>
</span>) Točka 3.2. podtočka (a) Obavijesti o jamstvu</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-97" href="#c-97">97</a>
</span>) Uvodne izjave 463. do 477. sporne odluke; točke 304. i 305. pobijane presude</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-98" href="#c-98">98</a>
</span>) Uvodna izjava 472. sporne odluke</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-99" href="#c-99">99</a>
</span>) Općenito vidjeti točke 302. do 322. pobijane presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-100" href="#c-100">100</a>
</span>) Uvodna izjava 432. sporne odluke</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-101" href="#c-101">101</a>
</span>) Uvodna izjava 472. sporne odluke</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-102" href="#c-102">102</a>
</span>) Presuda od 15. lipnja 2010. (T‑177/07, EU:T:2010:233)</p>
</body>
</html>
