<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><ORDER xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.ORDER><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑181/14</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62014CO0181</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:740">EU:C:2014:740</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>2</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>2</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.ORDER><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>RJEŠENJE OD <DATE ISO="20140506">6.5.2014.</DATE> – PREDMET C‑181/14</P><P>G</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Rješenje predsjednika Suda</HT></P><P><DATE ISO="20140506">6. svibnja 2014.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: njemački</P></NOTE></P></TI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Ubrzani postupak</KEYWORD></INDEX><ORDER.INIT><P>U predmetu C‑181/14,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio le Bundesgerichtshof (Njemačka), odlukom od <DATE ISO="20140408">8. travnja 2014.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20140414">14. travnja 2014.</DATE>, u kaznenom postupku protiv</P></ORDER.INIT><PARTIES><P>G.,</P></PARTIES><PREAMBLE.GEN><PREAMBLE.INIT><P>PREDSJEDNIK SUDA</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir prijedlog J. Malenovskog, suca izvjestitelja,</VISA><VISA>saslušavši nezavisnog odvjetnika Y. Bota,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeće</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE.GEN><CONTENTS.ORDER><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Rješenje</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>lijek<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201C" ID="QE0001"/> u smislu članka 1. stavka 2. točke (b) Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20011106">6. studenoga 2001.</DATE> o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="311" PAGE.FIRST="67" DATE.PUB="2001">SL L 311, str. 67</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 56., str. 27.), kako je izmijenjena Direktivom 2004/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040331">31. ožujka 2004.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="136" PAGE.FIRST="34" DATE.PUB="2004">SL L 136, str. 34</REF.DOC.OJ>., u daljnjem tekstu: Direktiva 2001/83).</TXT></NP><NP><NO.P>2</NO.P><TXT>Taj je zahtjev upućen u sklopu kaznenog postupka protiv G.-a, koji je optužen za prodaju biljnih mješavina koje u sebi osobito sadrže sintetičke kanabinoide, koji u vrijeme nastanka činjenica iz glavnog postupka nisu bili obuhvaćeni njemačkim zakonom o opojnim drogama (Betäubungsmittelgesetz).</TXT></NP><NP><NO.P>3</NO.P><TXT>Landgericht Itzehoe (Njemačka) osudio je u prvom stupnju G.-a na zatvorsku kaznu od četiri i pol godine i novčanu kaznu od <FT TYPE="DECIMAL">200000,00</FT> eura. Taj je sud ocijenio, u bitnom, da je prodaja tih mješavina bila čin stavljanja na tržište sumnjivih lijekova u smislu članka 5. stavka 1. i članka 4. stavka 17. njemačkog Zakona o lijekovima (Arzneimittelgesetz) i da je G. time počinio kazneno djelo na temelju članka 95. stavka 1. točke 1. tog zakona.</TXT></NP><NP><NO.P>4</NO.P><TXT>G je podnio reviziju pred sudom koji je uputio zahtjev.</TXT></NP><?PAGE NO="2"?><NP><NO.P>5</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Bundesgerichtshof odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Treba li članak 1. stavak 2. točku (b) Direktive 2001/83 [...] tumačiti tako da svaku tvar ili pripravak, shvaćene u smislu ove odredbe, koji samo mijenjaju čovjekove fiziološke funkcije a ne povraćaju ih i ne ispravljaju, treba smatrati lijekom samo onda kada proizvodi terapeutski učinak ili, u svakom slučaju, dovodi do poboljšanja fizioloških funkcija? Jesu li stoga svaka tvar ili pripravak koji se konzumiraju samo zbog svojih psihoaktivnih učinaka i izazivaju stanje opijenosti, a koji su zbog toga svakako štetni za zdravlje, isključeni iz definicije lijeka iz ove Direktive?<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201C" ID="QE0002"/></P></QUOT.S></P></NP><NP><NO.P>6</NO.P><TXT>Zasebnim aktom od <DATE ISO="20140408">8. travnja 2014.</DATE> sud koji je uputio zahtjev zatražio je od Suda, na temelju članka 107. Poslovnika Suda, primjenu ubrzanog prethodnog postupka.</TXT></NP><NP><NO.P>7</NO.P><TXT>U prilog svom zahtjevu sud koji je uputio zahtjev naveo je da ako bi Sud odgovorio potvrdno na prethodno pitanje, G.-a se ne može smatrati kazneno odgovornim za djela koja mu se stavljaju na teret, tako da mu je sloboda neopravdano oduzeta.</TXT></NP><NP><NO.P>8</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20140415">15. travnja 2014.</DATE> treće vijeće Suda odlučilo je da nema potrebe odgovoriti na zahtjev suda koji je uputio zahtjev da se u ovom predmetu odlučuje po ubrzanom prethodnom postupku predviđenom u članku 23.a Statuta Suda Europske unije i članku 107. Poslovnika, s obrazloženjem da je Direktiva 2001/83, čije se tumačenje traži, usvojena na temelju članka 95. EEZ‑a, koji je postao članak 114. UFEU‑a, a nalazi se u Glavi VII. Trećeg dijela UFEU‑a. Naime, ubrzani prethodni postupak primjenjuje se samo na zahtjeve za prethodnu odluku u kojima je postavljeno jedno ili više pitanja koja se odnose na područja iz Glave V. Trećeg dijela Ugovora.</TXT></NP><NP><NO.P>9</NO.P><TXT>Međutim, u skladu s člankom 105. stavkom 1. Poslovnika, predsjednik Suda može, po službenoj dužnosti, kad priroda predmeta zahtijeva postupanje u kratkim rokovima, nakon što sasluša suca izvjestitelja i nezavisnog odvjetnika, odlučiti da se o tom zahtjevu odluči u ubrzanom postupku predviđenom člankom 23.a Statuta Suda Europske unije i člankom 105. stavkom 1. Poslovnika Suda.</TXT></NP><NP><NO.P>10</NO.P><TXT>U ovom predmetu, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da daljnje oduzimanje slobode G.-u ovisi isključivo o odgovoru na pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev. Članak 267. četvrta alineja UFEU‑a predviđa da će Sud postupati u najkraćem mogućem roku ako se predmet koji je u tijeku pred nacionalnim sudom odnosi na osobu kojoj je oduzeta sloboda.</TXT></NP><NP><NO.P>11</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, treba ustvrditi da narav ovog predmeta opravdava da se s njim postupa u najkraćem mogućem roku.</TXT></NP><NP><NO.P>12</NO.P><TXT>U predmetu C‑181/14 treba stoga odlučiti u ubrzanom postupku.</TXT></NP></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, predsjednik Suda rješava:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">U predmetu C‑181/14 odlučuje se u ubrzanom postupku, predviđenom člankom 23.a Statuta Suda Europske unije i člankom 105. stavkom 1. Poslovnika Suda.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.ORDER><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></ORDER>