I.

Uvod

1.

U okviru kontinuiranog nastojanja da mjere ograničavanja koje donosi Europska unija budu što učinkovitije, Vijeće Europske unije neprestano pojašnjava kriterije na kojima se može temeljiti donošenje takvih mjera u odnosu na pojedince koji ispunjavaju uvjete za to. U sada dobro poznatom kontekstu sustava mjera ograničavanja uvedenih kao odgovor na rusku agresiju na Ukrajinu, Vijeće je prvi put donijelo kriterij koji se odnosi na vodeće poslovne osobe uključene u gospodarske sektore koji osiguravaju znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije i koji se obično naziva „kriterij (g)”. Sud je imao priliku odlučiti o tom kriteriju u presudi Pumpjanski i dr./Vijeće ( 2 ) donesenoj u ožujku ove godine.

2.

Žalitelj, German Khan, bio je među vodećim poslovnim osobama uvrštenima na temelju kriterija (g) koje su sudjelovale u postupku u kojem je donesena presuda Pumpjanski i dr./Vijeće.

3.

Ova njegova žalba podnesena je protiv presude od 4. lipnja 2025., Khan/Vijeće ( 3 ), u kojoj je Opći sud odlučio o zakonitosti akata kojima se zadržava njegovo uvrštenje na temelju prvotnog kriterija (g) ( 4 ) i na temelju izmijenjenog kriterija (g) ( 5 ). Naime, Vijeće je u lipnju 2023. izmijenilo kriterij (g) ( 6 ) na način da u biti sada obuhvaća tri a priori različite kategorije, odnosno, kao prvo, vodeće poslovne osobe koje djeluju u Rusiji, kao drugo, članove obitelji tih vodećih poslovnih osoba i, kao treće, poslovne osobe uključene u gospodarske sektore koji osiguravaju znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije.

4.

Prilikom nadzora koji Sud treba provesti u pogledu te presude Općeg suda, on će moći, među ostalim, učinkovito pojasniti tumačenje izmijenjenog kriterija (g) i njegov eventualan odnos s prvotnim kriterijem (g) (sedmi žalbeni razlog), što se zahtijeva od Vijeća kako bi se utvrdilo da gospodarski sektor osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi (šesti žalbeni razlog), i očekivani intenzitet sudskog nadzora odluka o zadržavanju na popisu kad je riječ o ispitivanju dokaza koji potkrjepljuju razloge za uvrštavanje i, konkretno, njihove vremenski relevantne prirode (deseti žalbeni razlog).

5.

Prema tome, žalitelj G. Khan ovom žalbom traži od Suda da ukine pobijanu presudu kojom je Opći sud odbio njegovu tužbu za poništenje podnesenu protiv sljedećih akata u dijelu u kojem se odnose na njega:

–

Odluke (ZVSP) 2023/572 ( 7 ) i Provedbene uredbe (EU) 2023/571 ( 8 ) (u daljnjem tekstu: akti iz ožujka 2023.);

–

Odluke (ZVSP) 2023/1767 ( 9 ) i Provedbene uredbe (EU) 2023/1765 ( 10 ) (u daljnjem tekstu: akti iz rujna 2023.);

–

Odluke (ZVSP) 2024/847 ( 11 ) i Provedbene uredbe (EU) 2024/849 ( 12 ) (u daljnjem tekstu: akti iz ožujka 2024.);

–

Odluke (ZVSP) 2024/2456 ( 13 ) i Provedbene uredbe (EU) 2024/2455 ( 14 ) (u daljnjem tekstu: akti iz rujna 2024.).

II.

Okolnosti spora, pobijana presuda, postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka

6.

Kad je riječ o relevantnim okolnostima spora i relevantnom pravnom okviru, upućujem na točke 1. do 35. pobijane presude.

7.

Za potrebe ovog mišljenja samo ću podsjetiti na sljedeće.

8.

Mjere ograničavanja koje je Unija donijela u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu prvi se put poduzimaju protiv G. Khana 15. ožujka 2022. Te su mjere produljene do 15. ožujka 2023. Protiv akata na temelju kojih su donesene navedene mjere, a zatim zadržane, podnesena je tužba za poništenje Općem sudu, a zatim žalba, koju je Sud odbio ( 15 ).

9.

Vijeće je 13. ožujka 2023. donijelo akte iz ožujka 2023., kojima su mjere produljene do 15. rujna 2023. Razlozi za njegovo uvrštavanje, koje se osobito temelji na članku 2. stavku 1. točki (g) Odluke 2014/145/ZVSP ( 16 ), kako je izmijenjena Odlukom 2022/329 ( 17 )  ( 18 ), glase kako slijedi:

10.

Od 5. lipnja 2023. članak 2. stavak 1. točka (g) Odluke 2014/145 zamijenjen je sljedećim tekstom ( 19 ):

11.

Vijeće je 13. rujna 2023. donijelo akte iz rujna 2023., kojima su mjere protiv G. Khana produljene do 15. ožujka 2024. Razlozi za uvrštavanje žaliteljeva imena na sporne popise izmijenjeni su kako slijedi:

12.

Vijeće je 12. ožujka 2024. donijelo akte iz ožujka 2024., kojima su mjere protiv žalitelja produljene do 15. rujna 2024. zbog razloga koji nisu izmijenjeni u odnosu na akte iz rujna 2023.

13.

Vijeće je 12. rujna 2024. donijelo akte iz rujna 2024., u kojima razlozi za uvrštavanje G. Khana glase kako slijedi:

14.

Tužbom koju je tajništvo Općeg suda zaprimilo 24. svibnja 2023. žalitelj je pokrenuo postupak pred Općim sudom radi poništenja spornih akata u dijelu u kojem se odnose na njega. U prilog toj tužbi istaknuo je pet tužbenih razloga koje je dopunio s dodatnih dvanaest tužbenih razloga u njegovu podnesku kojim se izvršava prilagodba i koji se odnosi na akte iz rujna 2023., dodatnim tužbenim razlogom u njegovu podnesku kojim se izvršava prilagodba i koji se odnosi na akte iz ožujka 2024., i, naposljetku, dodatnih pet tužbenih razloga u njegovu podnesku kojim se izvršava prilagodba i koji se odnosi na akte iz rujna 2024., što znači da je ukupno istaknuo 24 tužbena razloga.

15.

Pobijanom presudom Opći sud odbio je u cijelosti tužbu koju je podnio G. Khan kojem je naložio snošenje troškova.

16.

Žalbom podnesenom 3. kolovoza 2025. G. Khan od Suda zahtijeva da ukine pobijanu presudu, razmotri meritum predmeta i poništi sporne akte, a podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet Općem sudu na ponovno suđenje te u svakom slučaju naloži Vijeću snošenje troškova.

17.

Vijeće od Suda zahtijeva da odbije žalbu te podredno, u slučaju da Sud ukine pobijanu presudu, da ispita meritum predmeta i odbije tužbu te naloži žalitelju snošenje troškova.

III.

O žalbi

18.

G. Khan u žalbi ističe deset žalbenih razloga.

19.

Prvi žalbeni razlog u biti se temelji na povredi prava obrane, povredi prava na pristup spisu, bitnoj povredi postupka i na iskrivljavanju dokaza, koji su proizišli iz odbijanja Općeg suda da naloži Vijeću podnošenje dokumenata koje je zatražio G. Khan.

20.

Drugi žalbeni razlog temelji se na povredi obveze periodičnog preispitivanja koja proizlazi iz članka 3. stavka 3. Odluke 2014/145 i članka 14. stavka 2. Uredbe br. 269/2014.

21.

Treći žalbeni razlog temelji se na povredi članka 3. stavka 3. Odluke 2014/145 i članka 14. stavka 2. Uredbe br. 269/2014 te na povredi obveze obrazlaganja jer je Opći sud utvrdio da je Vijeće ispunilo svoju obvezu provođenja analize učinka mjera donesenih u odnosu na G. Khana.

22.

Četvrti žalbeni razlog temelji se na povredi načela proporcionalnosti koja proizlazi iz odbijanja Općeg suda da uzme u obzir to da je Vijeće priznalo nepostojanje učinka mjera ograničavanja donesenih u odnosu na G. Khana.

23.

Peti žalbeni razlog temelji se na povredi članka 29. UEU‑a i članka 215. stavka 2. UFEU‑a jer je Opći sud odlučio da je prvotni kriterij (g) zakonit, unatoč činjenici da se njime omogućuje sankcioniranje osoba koje nemaju dovoljnu vezu s režimom ili situacijom na koje Unija želi izvršiti pritisak.

24.

Šesti žalbeni razlog temelji se na povredi obveze obrazlaganja, iskrivljavanju dokaza i povredi prvotnog kriterija (g) zbog okolnosti u kojima je Opći sud odlučio da je utvrđeno da je ruski bankarski sektor 2023. osigurao znatne prihode ruskoj vladi.

25.

Sedmi žalbeni razlog temelji se na povredi prvog dijela izmijenjenog kriterija (g) ( 20 ) i, podredno, povredi članka 29. UEU‑a i članka 215. stavka 2. UFEU‑a te na nepostojanju pravne osnove jer je Opći sud odlučio da izmijenjeni kriterij (g), kad je riječ o pojmu „vodeće poslovne osobe”, treba tumačiti na isti način kao i prvotni kriterij (g).

26.

Osmi žalbeni razlog temelji se na bitnoj povredi postupka i iskrivljavanju dvanaestog tužbenog razloga istaknutog pred Općim sudom.

27.

Deveti žalbeni razlog temelji se na pogreški koja se tiče prava počinjenoj prilikom tumačenja prvotnog kriterija (g) i izmijenjenog kriterija (g) te pojma „poslovne osobe” kao i na nepoštovanju opsega sudskog nadzora koji treba provesti Opći sud.

28.

Deseti žalbeni razlog temelji se na povredi obveze obrazlaganja i, podredno, povredi izmijenjenog kriterija (g) jer Opći sud nije provjerio je li potkrijepljena tvrdnja prema kojoj je G. Khan nastavio upravljati imovinom koja se nalazi Rusiji u trenutku zadržavanja njegova uvrštenja do kojih je došlo u rujnu 2023., ožujku 2024. i rujnu 2024.

29.

U skladu sa zahtjevom Suda, ovo će se mišljenje odnositi na šesti, sedmi i deseti žalbeni razlog.

30.

Budući da Sud u okviru ispitivanja sedmog žalbenog razloga G. Khana treba odlučiti o zakonitosti izmijenjenog kriterija (g), započet ću analizu tim žalbenim razlogom, a zatim ću ispitati šesti i deseti žalbeni razlog koji se odnose na osnovanost mjera donesenih protiv G. Khana.

A.

Sedmi žalbeni razlog koji se temelji na pogreški koja se tiče prava počinjenoj prilikom tumačenja izmijenjenog kriterija (g)

31.

Za daljnju analizu valja pojasniti što znači svaki od triju dijelova izmijenjenog kriterija (g). Prema tome, kao prvo, izmijenjeni kriterij (g) odnosi se na vodeće poslovne osobe koje djeluju u Rusiji (prvi dio). Nadalje, on se odnosi na članove njihove uže obitelji ili druge fizičke osobe koji od njih imaju koristi (drugi dio). Naposljetku, i alternativno ( 21 ), odnosi se na poslovne osobe koje su uključene u gospodarske sektore koji osiguravaju znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije (treći dio) ( 22 ).

1.

Sažetak argumentacije stranaka

32.

G. Khan osporava tumačenje koje je utvrdio Opći sud pri čemu je u točki 89. pobijane presude odlučio da, kad je riječ o prvom dijelu izmijenjenog kriterija (g), izraz „vodeća” treba shvatiti na isti način kao u okviru prvotnog kriterija (g).

33.

G. Khan tvrdi da bi se, s obzirom na to da je kriterij (g) izmijenjen, ta izmjena trebala uzeti u obzir za tumačenje tog kriterija. Promjena do koje je došlo u tekstu kriterija (g) izmijenila je smisao i opseg pojma „vodeće poslovne osobe”.

34.

Kao prvo, izmijenjenim kriterijem (g) prekinuta je veza između utjecaja tih poslovnih osoba i gospodarskih sektora koji osiguravaju znatan izvor prihoda ruskoj vladi. Pojam „utjecaj” na taj je način izoliran.

35.

Kao drugo, drugi dio izmijenjenog kriterija (g) primjenjuje se samo na osobe bliske vodećim poslovnim osobama, što ojačava zaključak prema kojem vodeće poslovne osobe predstavljaju zasebnu kategoriju osoba na koje Vijeće namjerava izvršiti poseban pritisak.

36.

Kao treće, novi smisao izmijenjenog kriterija (g), osobito njegova prvog dijela, pojašnjava se u uvodnoj izjavi 4. Odluke 2023/1094. Opći sud uostalom je već koristio tu uvodnu izjavu kako bi ispitao namjeru zakonodavca Unije ( 23 ).

37.

Podredno, ako tumačenje prvog dijela izmijenjenog kriterija (g) treba biti isto kao ono prvotnog kriterija (g), G. Khan upućuje na svoje zaključke iz petog žalbenog razloga iz ove žalbe kako bi tvrdio da se takvim tumačenjem povređuje članak 29. UEU‑a i članak 215. stavak 2. UFEU‑a i navedenom kriteriju oduzima pravna osnova.

38.

Vijeće zahtijeva da se odbije sedmi žalbeni razlog.

2.

Ocjena

39.

G. Khan tvrdio je pred Općim sudom da je izmijenjeni kriterij (g) nezakonit zbog nepostojanja pravne osnove, povrede načela pravne sigurnosti i povrede prava na vlasništvo i slobode poduzetništva. Ovaj žalbeni razlog odnosi se na dio analize Općeg suda posvećene navodnoj povredi načela pravne sigurnosti.

40.

Budući da G. Khan u okviru ovog žalbenog razloga prigovara Općem sudu da nije uzeo u obzir, za potrebe tumačenja pojma „utjecaj”, u smislu prvog dijela izmijenjenog kriterija (g), promjenu do koje je došlo u tekstu navedenog kriterija, ovaj se žalbeni razlog odnosi samo na tumačenje prvog dijela izmijenjenog kriterija (g) koje je utvrdio Opći sud.

41.

Kako bi se odgovorilo na taj žalbeni razlog, bit će potrebno, nakon što podsjetim na opseg prvotnog kriterija (g), analizirati taj prvi dio kako bi se provjerilo je li pravilan zaključak do kojeg je Opći sud došao u točki 89. pobijane presude.

a)

Pojam „utjecaj” u smislu prvotnog kriterija (g)

42.

Kad je riječ o prvotnom kriteriju (g), koji proizlazi iz Odluke 2022/329 i Uredbe 2023/1089, valja utvrditi sljedeće.

43.

Prvotni kriterij (g) obuhvaćao je jedinstvenu kategoriju fizičkih osoba koje su trebale ispunjavati dva kumulativna uvjeta. Kao prvo, trebala je biti riječ o vodećim poslovnim osobama. Kao drugo, te vodeće poslovne osobe trebale su biti uključene u gospodarske sektore koji osiguravaju znatan izvor prihoda vladi.

44.

Sud je nedavno odlučivao o tumačenju tog kriterija u presudi Pumpjanski i dr./Vijeće.

45.

Stoga, nakon što je ispitao njihove različite jezične verzije, Sud je odlučio da pojmovi upotrijebljeni za definiranje izmijenjenog kriterija (g) ne podrazumijevaju, sami po sebi i izvan svakog konteksta, povezanost s bilo kojim područjem, kao što su gospodarsko ili političko područje, ili s određenim osobama ili subjektima ( 24 ). Pojam „vodeća” stoga treba shvatiti na način da se odnosi na „važnost koju poslovna osoba o kojoj je riječ treba imati u svojem sektoru djelatnosti, neovisno o odnosima koje ta osoba može, osim toga, prema potrebi, održavati s [Vladom Ruske Federacije]” ( 25 ). Dok se prvotnim kriterijem (g) utvrđuje povezanost s tom vladom, ona se ne zahtijeva od vodećih poslovnih osoba, nego od gospodarskog sektora u kojem oni djeluju, s obzirom na to da taj sektor treba osigurati navedenoj vladi znatan izvor prihoda ( 26 ). Prema tome, prvotni kriteriji (g) podrazumijeva „da je samo potrebno dokazati da [vodeće] poslovne osobe imaju važnu ulogu u gospodarskom sektoru koji je unosan za Vladu Ruske Federacije, neovisno o odnosima koje te osobe mogu održavati s tom vladom, o njihovoj konkretnoj važnosti za nju ili o njihovoj stvarnoj sposobnosti utjecaja na nju” ( 27 ).

46.

Iz toga proizlazi da se, prema mišljenju Suda, pojam „utjecaj” u smislu prvotnog kriterija (g) odnosi na gospodarski sektor u kojem djeluju te poslovne osobe i da ga stoga treba tumačiti „s obzirom na gospodarski kontekst u kojem posluju, u skladu s kriterijima kao što su njihov profesionalni status ili funkcije, važnost njihovih gospodarskih djelatnosti, visina njihovih udjela u kapitalu ili ulaganja, opseg njihovih funkcija u poduzetniku u kojem izvršavaju te funkcije ili pak bilo koji drugi relevantni gospodarski kriterij” ( 28 ).

47.

Vodeće poslovne osobe u smislu prvotnog kriterija (g) stoga se smatraju osobama koje imaju važnu ulogu u gospodarskim sektorima koji su unosni za Vladu Ruske Federacije, odnosno koje mogu neizravno poticati financiranje destabilizirajućih djelovanja koja se provode u Ukrajini, s obzirom na to da pridonose održavanju profitabilnosti navedenih sektora, pa čak i njihovu prosperitetu ( 29 ).

48.

Naposljetku, utjecaj nije ograničen samo na poslovne osobe koje zbog svojih funkcija unutar društva ili zbog dionica kojima raspolažu provode stvaran i djelotvoran nadzor nad tim društvom, a važna se uloga u gospodarskom sektoru o kojem je riječ može utvrditi s obzirom na objektivne elemente različite od nadzora ( 30 ).

49.

Sud je provjerio da takvo tumačenje potvrđuju ciljevi koji se žele postići i koji se sastoje u izvršavanju dodatnog pritiska ne Rusku Federaciju i povećanju troškova njezinih djelovanja kojima se podrivaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine kako bi ona okončala svoju vojnu agresiju i, općenitije, svoja djelovanja i politike kojima se destabilizira Ukrajina ( 31 ). Naime, Sud je presudio da „[s] obzirom na to da se time ometa funkcioniranje gospodarskih sektora o kojima je riječ, izricanje mjera ograničavanja u odnosu na [vodeće poslovne osobe], neovisno o odnosima koje, prema potrebi, mogu održavati s [Vladom Ruske Federacije], stoga može povećati troškove tih djelovanja i izvršiti pritisak na tu vladu kako bi okončala navedena djelovanja” ( 32 ).

b)

Doslovno, kontekstualno, povijesno i teleološko tumačenje pojma „utjecaj” u smislu prvog dijela izmijenjenog kriterija (g)

50.

Prilikom tumačenja neke odredbe prava Unije sadržane u aktu kojim se uvode mjere ograničavanja, valja voditi računa ne samo o njezinu tekstu nego i o njezinu kontekstu, uključujući povijesni kontekst, i ciljevima koji se žele postići propisom kojega je ona dio ( 33 ).

51.

Kao prvo, iz teksta izmijenjenog kriterija (g) proizlazi dvostruka pojava koja uključuje, s jedne strane, podjelu prvotnog kriterija (g) (prvi i treći dio) i, s druge strane, uvođenje dodatka tom kriteriju (drugi dio). Stoga se prvim dijelom izmijenjenog kriterija (g) više ne zahtijeva, za razliku od onog što je bilo predviđeno prvotnim kriterijem (g), da vodeća poslovna osoba obavlja svoju djelatnost u jednom od gospodarskih sektora koji osiguravaju znatan izvor prihoda vladi ( 34 ).

52.

I dalje s doslovnog gledišta, pridjev „vodeće” odnosi se na „poslovne osobe”, odnosno, na osobe koje rade kao poduzetnici ( 35 ). Utjecaj je stoga nužno povezan sa svojstvom poslovne osobe i njezinom važnosti u tom području. Čini mi se da je utjecaj povezan s tim svojstvom neodvojivo povezan s njihovim gospodarskim uspjehom i gospodarskom snagom ( 36 ).

53.

Kao drugo, to doslovno tumačenje prvog dijela izmijenjenog kriterija (g) potvrđuje analiza konteksta. Uvodnom izjavom 4. Odluke 2023/1094 tako se pojašnjava razlog postojanja izmijenjenog kriterija (g). Iz nje proizlazi da je Vijeće u okviru izvršavanja svoje široke diskrecijske ovlasti ( 37 ) utvrdilo postojanje odnosa uzajamne koristi i potpore između ruske vlade i vodećih poslovnih osoba koje djeluju u Rusiji. Naime, u skladu s ocjenom Vijeća, akumuliranje bogatstva tih poslovnih osoba nije moguće bez suglasnosti ruske vlade i njihova važnost u gospodarskom sektoru o kojem je riječ pokazatelj je međuovisnosti između poslovnih osoba i ruske vlade. Upravo je zbog tog razloga Vijeće propisalo prvi dio izmijenjenog kriterija (g) ( 38 ).

54.

Kao treće, predloženo tumačenje potvrđuje povijesna i teleološka analiza kriterija (g).

55.

Sustave mjera ograničavanja donesenih u odgovoru na rusku agresiju u Ukrajini obilježava postupno povećavanje njihova intenziteta, ovisno o njihovoj djelotvornosti, kako bi se izvršio što veći pritisak na Rusku Federaciju povećanjem troškova njezinih djelovanja kojima se podrivaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine, a činjenica da je Vijeće donijelo prvotni kriterij (g) predstavlja primjer tog povećanja intenziteta ( 39 ).

56.

Time što se više ne zahtijeva veza s gospodarskim sektorom koji osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi, proširenje kriterija za uvrštavanja u prvom dijelu izmijenjenog kriterija (g) slijedi logiku kontinuiranog nastojanja da mjere ograničavanja budu što učinkovitije sve dok traje očita povreda međunarodnog prava i Povelje Ujedinjenih naroda koju predstavlja invazija Ruske Federacije na Ukrajinu.

c)

Zaključak analize pojma „utjecaj” u smislu izmijenjenog kriterija (g)

57.

Iz prethodno navedenog proizlazi da se argumentacija koju je iznio G. Khan u okviru sedmog žalbenog razloga ne može prihvatiti.

58.

Moj zaključak je da, iako je izmijenjen tekst kriterija (g), ništa u tekstu, kontekstu ni cilju te izmjene ne upućuje na to da je Vijeće namjeravalo pojmu „vodeća” pridati smisao koji se razlikuje od onog koji mu je prethodno pridalo u okviru prvotnog kriterija (g). Usto, na temelju žaliteljevih argumenata ne može se utvrditi alternativno tumačenje koje može opravdati postojanje takve razlike u smislu.

59.

Prvi dio izmijenjenog kriterija (g) obuhvaća utjecaj poslovnih osoba razmatran s gospodarskog gledišta, odnosno uzimajući u obzir da se njihov gospodarski uspjeh temelji na odnosu međuovisnosti koji održavaju s ruskom vladom.

60.

Iz toga proizlazi da pojam „utjecaj”, u smislu prvotnog kriterija (g) i u smislu izmijenjenog kriterija (g), nužno treba ocijeniti s obzirom na gospodarski sektor u kojem djeluju poslovne osobe o kojima je riječ a da se pritom ipak ne zahtijeva da taj sektor ima posebnu gospodarsku važnost za Vladu Ruske Federacije te ga tako treba shvatiti s obzirom na gospodarski kontekst u kojem one posluju u skladu s kriterijima kao što su oni koji se navode u točki 46. ovog mišljenja.

61.

Prema tome i po analogiji s onim što je odlučeno u pogledu prvotnog kriterija (g), iz prvog dijela izmijenjenog kriterija (g) proizlazi da pojam „vodeća” treba shvatiti na način da se odnosi na važnost koju poslovna osoba o kojoj je riječ treba imati u svojem sektoru djelatnosti, istodobno neovisno o vezama koje ta poslovna osoba eventualno može imati s Vladom Ruske Federacije i o tome osigurava li sektor u koji je ona uključena znatan izvor prihoda toj vladi.

62.

Stoga Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kad je u točki 89. pobijane presude odlučio da pojam „vodeća” treba tumačiti na isti način u okviru prvog dijela prvotnog kriterija (g) i u okviru izmijenjenog kriterija (g), pri čemu se utjecaj odnosi na važnost poslovnih osoba s obzirom na kriterije kao što su njihov profesionalni status ili njihove funkcije, važnost njihove gospodarske djelatnosti, visina njihovih udjela u kapitalu ili njihovih ulaganja, opseg njihovih funkcija u poduzetniku u kojem izvršavaju te funkcije ( 40 ).

63.

U svakom slučaju, čak i kad bi u tom pogledu trebalo utvrditi da je počinjena pogreška koja se tiče prava, dvojim u pogledu toga da bi G. Khan od toga mogao imati bilo kakvu korist u fazi žalbe ( 41 ).

d)

Prigovor koji se temelji na nepostojanju pravne osnove izmijenjenog kriterija (g)

64.

U slučaju da Sud ipak treba odgovoriti na argumentaciju koju je podredno iznio G. Khan ( 42 ), samo ću istaknuti sljedeće.

65.

Žalitelj osporava analizu Općeg suda u pogledu prigovora koji se temelji na nepostojanju pravne osnove izmijenjenog kriterija (g) pri čemu upućuje na svoje zaključke u okviru petog žalbenog razloga kojim se pak osporava analiza iz prvostupanjskog postupka u pogledu prigovora koji se temelji na nepostojanju pravne osnove prvotnog kriterija (g) ( 43 ). G. Khan u biti osporava da članak 215. UFEU‑a, kojim se predviđaju uvjeti u kojima se mogu donijeti mjere kojima se nastoje prekinuti ili smanjiti gospodarski i financijski odnosi s nekom trećom zemljom, može biti temelj za donošenje mjera a da pritom ne postoji dovoljna veza između osoba o kojima je riječ i treće zemlje na koje se odnose navedene mjere te se takve mjere ne mogu odnositi na fizičke osobe neovisno o njihovu osobnom ponašanju. Za potrebe dokazivanja toga pozvao se osobito na presudu Tay Za/Vijeće ( 44 ).

66.

Utvrđujem da time G. Khan upućuje istu kritiku poput one iznesene pred Sudom protiv zakonitosti prvotnog kriterija (g) u okviru predmeta C‑111/24 P ( 45 ).

67.

Međutim, iz presude koju je Sud donio u tom predmetu ( 46 ) u biti proizlazi da se, kad je riječ o mjerama čije se donošenje dopušta člankom 215. stavkom 2. UFEU‑a, tim člankom zahtijeva postojanje objektivne veze između osoba na koje se odnose mjere ograničavanja i treće zemlje o kojoj je riječ kako bi se moglo smatrati da se navedenim mjerama može postići cilj pritiska koji Unija želi izvršiti na tu zemlju, i to na način koji nije očito neprikladan ( 47 ).

68.

Za usporedbu, formulacija iz druge rečenice točke 70. pobijane presude, u skladu s kojom se „člankom 215. stavkom 2. UFEU‑a Vijeće ovlašćuje da u okviru akta predviđenog člankom 288. UFEU‑a donese mjere ograničavanja protiv bilo koje ‚fizičke ili pravne osobe’, ‚nedržavnog subjekta’ ili bilo koje ‚skupine’ samo pod uvjetom da se odlukom donesenom u skladu s poglavljem 2. glave V. UEU‑a predviđaju takve mjere” ( 48 ), nije u potpunosti nedvosmislena jer se na temelju nje može zaključiti da se ne zahtijeva nikakva veza.

69.

Iako je u pogledu istovjetne formulacije Sud smatrao da je Opći sud u tom smislu „u biti pravilno podsjetio na to da se takve mjere ograničavanja mogu usvojiti samo ako postoji odluka donesena na temelju članka 29. UEU‑a” ( 49 ), Opći sud odlučio je da postoji veza, ovisno o naknadnoj provjeri Suda.

70.

Naime, Sud je podsjetio na to da je Opći sud naglasio da „kad je riječ o [prvotnom] kriteriju (g), između poslovnih osoba iz tog kriterija i treće zemlje o kojoj je riječ […] postoji barem neizravna povezanost, s obzirom na to da se navedeni kriterij odnosi, među ostalim, na kategoriju fizičkih osoba koje su uključene u određene gospodarske sektore koji Vladi Ruske Federacije osiguravaju znatan izvor prihoda zahvaljujući kojem može nastaviti svoju politiku destabilizacije i agresije na Ukrajinu” ( 50 ).

71.

Međutim, ne samo da se u rasuđivanju Općeg suda u pobijanoj presudi uopće ne navodi objektivna ili barem neizravna veza koja se zahtijeva između mjera ograničavanja i zemlje o kojoj je riječ, nego se uopće ne provjerava njezino postojanje u ovom slučaju.

72.

Taj propust, prema mojem mišljenju, predstavlja pogrešku koja se tiče prava.

73.

Ta pogreška koja se tiče prava, koja utječe na dio rasuđivanja Općeg suda koje se odnosi na ispitivanje zakonitosti prvotnog kriterija (g), neizravno utječe na zaključak do kojeg je Opći sud došao u točki 86. pobijane presude, kad je riječ o tvrdnji prema kojoj ne postoji pravna osnova izmijenjenog kriterija (g), s obzirom na to da se u toj točki upućuje na taj dio.

74.

Međutim, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, ako obrazloženje odluke Općeg suda sadržava povredu prava Unije, ali je njezina izreka osnovana zbog drugih pravnih razloga, takva povreda nema za posljedicu ukidanje te odluke pa valja zamijeniti obrazloženje ( 51 ). Stoga valja provjeriti je li odbijanje žalbenog razloga koji se temelji na nepostojanju pravne osnove prvotnog kriterija (g) osnovano zbog pravnih razloga različitih od onih koji sadržavaju pogrešku koju sam upravo utvrdio kako bi se osiguralo da se odbijanje prigovora koji se temelji na nepostojanju pravne osnove izmijenjenog kriterija (g) može temeljiti na drugim pravnim razlozima.

75.

U tom pogledu, rješenje ponovno treba potražiti u presudi Pumpjanski i dr./Vijeće jer je u njoj Sud smatrao da iz prvotnog kriterija (g) proizlazi da je Vijeće formuliralo kriterij koji se odnosi na osobe koje imaju objektivnu vezu s trećom zemljom o kojoj je riječ ( 52 ) i da, mutatis mutandis, takav zaključak vrijedi za izmijenjeni kriterij (g) u pogledu kojeg G. Khan ističe iste argumente ( 53 ).

76.

U tim okolnostima, unatoč pogreški koja se tiče prava utvrđenoj u točki 71. ovog mišljenja, ona ne utječe na zaključak do kojeg je Opći sud došao u točki 72. pobijane presude u pogledu prvotnog kriterija (g). Ona stoga ne utječe ni na zaključak do kojeg je Opći sud došao u točki 86. pobijane presude ovaj put u pogledu tvrdnje prema kojoj ne postoji pravna osnova izmijenjenog kriterija (g) zbog nedostatne veze između osoba o kojima je riječ i treće zemlje o kojoj je riječ.

B.

Šesti žalbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, iskrivljavanju dokaza i povredi prvotnog kriterija (g) jer je Opći sud odlučio da je u dovoljnoj mjeri utvrđena tvrdnja prema kojoj je G. Khan bio uključen u sektor koji osigurava znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije

1.

Sažetak argumentacije stranaka

77.

Žalitelj podsjeća na ustaljenu sudsku praksu Suda prema kojoj je Vijeće dužno podnijeti dokaz da uvrštena osoba ispunjava kriterij na temelju kojeg je ono izvršilo uvrštavanje i prema kojoj se Vijeće ne može osloniti na neku pretpostavku ako to nije predviđeno relevantnim propisom.

78.

Kad je riječ o uvrštavanju na temelju prvotnog kriterija (g), G. Khan tvrdi da je Vijeće trebalo dokazati da je on bio uključen u gospodarski sektor koji osigurava znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije. Pojam „znatan prihod” relativan je pojam koji zahtijeva analizu izvorâ proračuna ruske vlade.

79.

Međutim, u točkama 189. i 190. pobijane presude Opći sud samo je iznio, s jedne strane, tvrdnju prema kojoj je društvo Alfa Bank među 24 najveća ruska porezna obveznika 2020. i, s druge strane, tvrdnju prema kojoj je godišnji prihod bankarskog sektora u Rusiji 2021. dosegnuo 2,3 trilijuna ruskih rubalja (RUB) (odnosno otprilike 25,8 milijardi eura).

80.

Ti elementi nisu dostatni. G. Khan tvrdi da činjenica da je neki poduzetnik veliki ruski porezni obveznik nije dovoljna kako bi se došlo do ikakvog relevantnog zaključka u pogledu pitanja je li ispunjen prvotni kriterij (g) jer se na temelju toga ne može utvrditi da sektor djelatnosti općenito osigurava znatne prihode ruskoj vladi. Prvotnim kriterijem (g) zahtijeva se da se dokaže da gospodarski sektor predstavlja znatan izvor prihoda za tu vladu ( 54 ). Te bi prihode trebalo povezati i s poreznom politikom ruske vlade, što Opći sud nije učinio iako je žalitelj pred njim tvrdio da ruska vlada ostvaruje neznatne prihode iz izravnih i neizravnih poreza ostvarene u ruskom bankarskom sektoru ( 55 ). To stoga utječe na obrazloženje presude. G. Khan prigovara Općem sudu da nije provjerio predstavljaju li navodni prihodi ostvareni u ruskom bankarskom sektoru znatan izvor prihoda za rusku vladu. Naposljetku, čak i pod pretpostavkom da je prihod ruskog bankarskog sektora relevantan kako bi se utvrdilo da su ispunjeni uvjeti utvrđeni prvotnim kriterijem (g), G. Khan prigovara Općem sudu da se oslonio na zastarjele dokaze kako bi opravdao uvrštavanje 2023.

81.

Vijeće traži da se odbije taj šesti žalbeni razlog, koji smatra nedopuštenim i, u svakom slučaju, neosnovanim.

2.

Ocjena

82.

Dio pobijane presude na koji se odnosi taj šesti žalbeni razlog odnosi se na ispitivanje koje je Opći sud proveo u pogledu osnovanosti mjera ograničavanja koje se odnose na G. Khana i koje su donesene na temelju prvotnog kriterija (g). Konkretnije, G. Khan tvrdio je u pogledu akata iz ožujka 2023. da Vijeće nije utvrdilo da bankarski sektor osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi ( 56 ).

83.

Opći sud utvrdio je da iz obrazloženja akata iz ožujka 2023. proizlazi da je G. Khan uključen u bankarski sektor zbog njegova svojstva dioničara konglomerata Alfa Group, koji osobito uključuje društvo Alfa Bank ( 57 ). Taj je sud uputio na točke 106. do 108. svoje presude Khan/Vijeće ( 58 ) te je odlučio da taj sektor osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi. Podsjetio je i na to da je već odlučio da je društvo Alfa Bank jedan od najvećih ruskih poreznih obveznika ( 59 ). Opći sud zatim je smatrao da je važnost bankarskog sektora u Rusiji potvrđena dokumentom br. 28 iz drugog spisa s dokazima, u kojem se navodi godišnji prihod tog sektora u razdoblju od 2014. do 2021. i iz kojeg proizlazi da je taj prihod 2021. dosegnuo 2,3 trilijuna ruskih rubalja (odnosno otprilike 25,8 milijardi eura) ( 60 ). S obzirom na te elemente, Opći sud tada je zaključio da je Vijeće, u skladu s onim što se zahtijeva sudskom praksom Suda ( 61 ), iznijelo skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija kojima se može potkrijepiti činjenica da je G. Khan na dan donošenja akata iz ožujka 2023. bio vodeći poslovni čovjek koji je uključen u gospodarski sektor koji osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi u smislu prvotnog kriterija (g) ( 62 ).

a)

Dopuštenost šestog žalbenog razloga općenito i konkretno prigovora koji se temelji na iskrivljavanju

84.

Kao prvo, kad je riječ o dopuštenosti šestog žalbenog razloga, smatram, suprotno onomu što tvrdi Vijeće, da G. Khan ne traži od Suda novu ocjenu činjenica, koja je tradicionalno u isključivoj nadležnosti Općeg suda ( 63 ). Naime, žaliteljevom argumentacijom iznesenom u okviru šestog žalbenog razloga traži se od Suda da provede nadzor pravne kvalifikacije činjenica osobito navedenih u obrazloženju akata iz 2023. kako bi se utvrdilo je li ispunjen uvjet koji se odnosi na gospodarski sektor koji osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi, u smislu prvotnog kriterija (g). Tom se argumentacijom u biti tvrdi da Opći sud nije trebao priznati da se Vijeće moglo osloniti na svojstvo društva Alfa Bank kao najvećeg ruskog poreznog obveznika i na podatke o godišnjem prihodu ostvarenom u bankarskom sektoru kako bi se utvrdilo da je G. Khan uključen u gospodarski sektor koji osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi u smislu prvotnog kriterija (g). Slijedom toga, taj je šesti žalbeni razlog dopušten.

85.

Kao drugo, kad je riječ o prigovoru koji se temelji na iskrivljavanju dokaza, napominjem da se jedino navođenje takvog iskrivljavanja dokaza nalazi u naslovu šestog žalbenog razloga a da pritom G. Khan u pogledu toga ne ističe konkretna razmatranja. Međutim, u sudskoj praksi Suda obično se zahtijeva da se, kad žalitelj navodi da je Opći sud iskrivio činjenice ili dokaze, precizno navedu elementi koji su iskrivljeni i da se dokažu pogreške u analizi koje su dovele do toga da je Opći sud iskrivio dokaze ( 64 ). Budući da G. Khan nije ispunio taj standard, prigovor koji se temelji na iskrivljavanju dokaza nije dopušten.

b)

Meritum

1)

Kvalifikacija društva Alfa Bank kao najvećeg ruskog poreznog obveznika i uvjet koji se odnosi na „gospodarski sektor koji osigurava znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije” u smislu prvotnog kriterija (g)

86.

G. Khan u biti prigovara Općem sudu da se oslonio na svojstvo društva Alfa Bank kao najvećeg ruskog poreznog obveznika kako bi smatrao da je ispunjen uvjet koji se odnosi na gospodarski sektor koji osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi i koji se zahtijeva prvotnim kriterijem (g).

87.

Nije sporno da je relevantan sektor za G. Khana bankarski sektor. Usto, iz obrazloženja akata iz ožujka 2023. ( 65 ) može se zaključiti su se mjere ograničavanja na temelju prvotnog kriterija (g) primijenile na G. Khana u njegovu svojstvu bivšeg dioničara konglomerata Alfa Group, koji uključuje društvo Alfa Bank. U obrazloženju se navodi činjenica da je društvo Alfa Bank „jedan od najvećih ruskih poreznih obveznika”.

88.

G. Khan tvrdi da činjenica da je društvo Alfa Bank jedan od najvećih ruskih poreznih obveznika ne omogućuje da se sâm bankarski sektor kvalificira kao gospodarski sektor koji osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi.

89.

Valja ipak podsjetiti na to da je Sud nedavno odlučio da „u određenim se okolnostima može smatrati da gospodarski sektor države osigurava znatan izvor prihoda njezinoj vladi ako postoji skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija kojima se dokazuje da jedno od najvažnijih društava u tom sektoru već samo po sebi osigurava znatan prihod toj vladi” ( 66 ).

90.

Stoga, iako iz teksta prvotnog kriterija (g) proizlazi da u načelu gospodarski sektor, a ne konkretna fizička osoba ili poduzetnik, treba predstavljati znatan izvor prihoda za Vladu Ruske Federacije ( 67 ), Vijeće je u određenim okolnostima ovlašteno usredotočiti se na znatne prihode koje ruskoj vladi osigurava samo jedno društvo koje je jedno od najvećih u tom sektoru.

91.

Prema tome, Opći sud trebao je provjeriti je li Vijeće potkrijepilo uvrštavanje G. Khana skupom dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se utvrđuje da društvo Alfa Bank samo po sebi osigurava znatne prihode ruskoj vladi kako bi se moglo smatrati da gospodarski sektor u koji je uključen G. Khan neizravno osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi i da je stoga ispunjen drugi kumulativni uvjet iz prvotnog kriterija (g) ( 68 ).

92.

Suprotno onomu što tvrdi G. Khan, takav skup ne zahtijeva da Vijeće podnese računovodstvene dokaze o znatnoj prirodi prihoda koje ruskoj vladi osigurava konkretno društvo Alfa Bank ili općenito bankarski sektor.

93.

U svakom slučaju, podsjećam na to da iz točke 189. pobijane presude proizlazi da se Opći sud, nakon što je napomenuo da je društvo Alfa Bank jedna od najvećih ruskih privatnih komercijalnih i poslovnih banaka ( 69 ), kako bi utvrdio znatnu prirodu prihoda koje društvo Alfa Bank osigurava navedenoj vladi, oslonio na kvalifikaciju tog društva kao „jednog od najvećih ruskih poreznih obveznika”, koja je potkrijepljena dokumentom br. 2 iz prvog spisa s dokazima. G. Khan ne osporava tu kvalifikaciju.

94.

Iz tog dokumenta, koji je Opći sud nužno ispitao ( 70 ), proizlazi da je sama ruska porezna uprava dodjeljuje taj status određenim ruskim poreznim obveznicima koji ispunjavaju uvjete i kriterije koje ona sama odredi ( 71 ). Taj je status stoga rezerviran za poduzetnike čiji godišnji prihod iznosi između 10 i 35 milijardi ruskih rubalja (odnosno između otprilike 112 milijuna eura i otprilike 394 milijuna eura). U tom se dokumentu za društvo Alfa Bank navodi da je ono 2020. jedan od najvećih ruskih poreznih obveznika, odnosno da je jedan od poduzetnika koji su osigurali najveći porezni doprinos proračunu države tijekom te godine ( 72 ). U njemu se tako ipak izričito navodi posljedični doprinos ( 73 ) društva Alfa Bank ruskom proračunu a da se pritom ne navodi njegov iznos.

95.

Međutim, za potrebe kvalifikacije izvora prihoda kao „znatnog”, Sud je već odlučio da taj pojam obuhvaća ukupan prihod koji je ostvario gospodarski sektor o kojem je riječ, što znači da treba uzeti u obzir, među ostalim, porez koji su platila društva koja posluju u tom sektoru ( 74 ). Budući da je riječ o najvećoj privatnoj komercijalnoj i poslovnoj banci Rusije, društvo Alfa Bank zauzima istaknuto mjesto unutar bankarskog sektora. Usto, taj sektor djelatnosti, koji se tradicionalno opisuje kao kamen temeljac svakog nacionalnog gospodarstva, osobito je strateški važan jer je, kao što to glasi poslovica, „novac snaga rata”.

96.

Iz svega prethodno navedenog proizlazi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kad je odlučio da je Vijeće iznijelo skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija kojima se utvrđuje da sektor u koji je uključen G. Khan osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi.

2)

Tvrdnja o povredi obveze obrazlaganja koju ima Opći sud

97.

G. Khan nadalje prigovara Općem sudu da nije odgovorio na njegove argumente koji se temelje na stopi oporezivanja bankarskog sektora, u koji je uključeno društvo Alfa Bank, a koja je neznatna.

98.

Osim toga što žaliteljeva argumentacija ponovno proizlazi iz preuskog shvaćanja pojma „prihodi”, u smislu prvotnog kriterija (g) ( 75 ), treba podsjetiti na sljedeće.

99.

Iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da iz obrazloženja presude mora jasno i nedvosmisleno slijediti ocjena Općeg suda, s obzirom na to da ga obveza obrazlaganja, koju ima na temelju članka 36. i članka 53. prvog stavka Statuta Suda Europske unije, ne obvezuje na to da pruži obrazloženje kojim bi se iscrpno i pojedinačno osvrnuo na sve tvrdnje koje su iznijele stranke u sporu. Obrazloženje može biti implicitno, ali ono uvijek mora omogućivati zainteresiranim osobama da saznaju razloge zbog kojih Opći sud nije prihvatio njihove argumente, a Sudu da raspolaže dostatnim elementima za izvršavanje svojeg nadzora u okviru žalbe ( 76 ).

100.

Međutim, iz točke 189. pobijane presude jasno proizlazi da se veza koju je Opći sud utvrdio između G. Khana i znatnih prihoda koji se osiguravaju ruskoj vladi temelji na posebnom položaju društva Alfa Bank, koji je priznala sama ruska porezna uprava i koji se opisuje u dokumentu br. 2 iz prvog spisa s dokazima. Opći sud bio je dužan provjeriti predstavlja li gospodarski sektor u kojem G. Khan obavlja svoje djelatnosti znatan izvor prihoda za rusku vladu, što je on i učinio time što se oslonio na kvalifikaciju društva Alfa Bank kao jednog od najvećih ruskih poreznih obveznika, koja suštinski proturječi argumentu G. Khana.

101.

Stoga valja utvrditi da je G. Khanu mogao saznati za razloge zbog kojih Opći sud nije prihvatio njegove argumente. Prigovor koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja koju je počinio Opći sud treba odbiti.

3)

Znatna priroda prihoda koju bankarski sektor osigurava Vladi Ruske Federacije

102.

Ovaj se prigovor odnosi na točku 190. pobijane presude, u kojoj je Opći sud ispitao može li se smatrati da bankarski sektor u Rusiji osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi.

103.

Budući da predlažem Sudu ( 77 ) da odluči da rasuđivanje Općeg suda u točki 189. pobijane presude ne sadržava nikakvu pogrešku koja se tiče prava i da se stoga može smatrati da je ispunjen drugi kumulativni uvjet iz prvotnog kriterija (g) s obzirom na ulogu i položaj društva Alfa Bank u ruskom bankarskom sektoru, koji se odražavaju u njegovu statusu velikog ruskog poreznog obveznika, čini se da je rasuđivanje koje sadržava točka 190. pobijane presude jednostavno suvišno. Stoga ću samo podredno ispitati ovaj prigovor.

104.

Prema tome, kad je riječ o argumentu G. Khana prema kojem se na temelju činjenice da neki sektor ostvaruje prihode ne može utvrditi da taj sektor osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi jer to ovisi o poreznoj politici navedene vlade, podsjećam, s jedne strane, na to da G. Khan ne osporava da ti prihodi stvaraju poreze i, s druge strane, na to da je Sud odlučio da „iako je točno da se znatnost količine može ocijeniti relativno, to jest u odnosu na referentnu količinu, takva se znatnost može ocijeniti i apsolutno. To može biti slučaj s prihodom koji je vlada države ostvarila u nekom sektoru svojeg gospodarstva. Naime, može se smatrati da gospodarski sektor takvoj vladi ostvaruje prihod u znatnoj količini, neovisno o postotku koji on čini u ukupnom prihodu te vlade, tako da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije proveo takvu usporedbu” ( 78 ).

105.

Usto, podsjećam na to da pojam „prihodi”, u smislu drugog kumulativnog uvjeta iz prvotnog kriterija (g), obuhvaća ukupna financijska sredstva koja gospodarski sektor o kojem je riječ osigurava Vladi Ruske Federacije ( 79 ).

106.

Međutim, s obzirom na to da je Opći sud prilikom ispitivanja dokumenta br. 28 iz drugog spisa s dokazima utvrdio da je godišnji prihod ruskog bankarskog sektora 2021. iznosio više od 2,3 trilijuna ruskih rubalja (odnosno otprilike 25,8 milijardi eura), on je prešutno, ali nužno utvrdio povezanost između tog godišnjeg prihoda i prihoda koji iz njega proistječu za rusku vladu kako bi na temelju toga legitimno zaključio da taj sektor osigurava znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije a da pritom nije bio obvezan povezati taj godišnji prihod s ukupnim prihodima te vlade.

107.

Ovaj prigovor, iako ga je bilo potrebno ispitati, stoga treba odbiti.

4)

Prigovor koji se temelji na neažuriranoj prirodi podataka koji se odnose na godišnji prihod bankarskog sektora

108.

G. Khan u biti tvrdi da Opći sud nije ispunio svoju obvezu da provjeri imaju li mjere ograničavanja koje se odnose na njega dovoljno čvrstu činjeničnu osnovu jer je svoju analizu temeljio na zastarjelim i stoga neažuriranim podacima sadržanima u dokumentu br. 28 iz drugog spisa s dokazima ( 80 ).

109.

Utvrđujem da Opći sud u pobijanoj presudi nije odlučivao o tome je li taj dokument vremenski relevantan kako bi se potkrijepila činjenica da sektor u koji je uključen G. Khan osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi u smislu drugog kumulativnog uvjeta iz prvotnog kriterija (g).

110.

Ta se šutnja objašnjava činjenicom da G. Khan nije istaknuo taj prigovor pred Općim sudom ( 81 ).

111.

Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, dopustiti stranci da prvi put iznese pred Sudom razloge i argumente na koje se nije pozvala pred Općim sudom značilo bi omogućiti joj da pred Sudom – čija je nadležnost u vezi sa žalbama ograničena – vodi širi postupak od onoga koji se vodio pred Općim sudom. Naime, nadležnost Suda u okviru žalbe ograničena je na ocjenu pravnog rješenja koje je dano na temelju razloga raspravljenih pred prvostupanjskim sudovima ( 82 ).

112.

Ovaj je prigovor stoga nedopušten.

113.

Čini mi se da se takvim može smatrati na temelju još jednog aspekta.

114.

Naime, kao što to ističe Vijeće, pod uvjetom da su dokazi koje je ispitao Opći sud pravilno prikupljeni, da su se poštovala pravila i opća načela prava u području tereta dokazivanja te postupovna pravila u području izvođenja dokaza, Sud u načelu nije nadležan za ispitivanje dokaza koje je Opći sud prihvatio u prilog činjenicama koje je utvrdio jer je isključivo na Općem sudu da ocijeni njihovu vrijednost ( 83 ).

115.

Međutim, u argumentaciji G. Khana ne utvrđuje se nijedno pravilo ni načelo te prirode koje je Opći sud povrijedio prilikom ispitivanja dokumenta br. 28 iz drugog spisa s dokazima.

116.

Naposljetku, kao što je to već navedeno, G. Khan nije uopće pokušao dokazati navodno iskrivljavanje koje se ističe ( 84 ).

117.

Stoga predlažem Sudu da utvrdi nedopuštenost prigovora koji se temelji na neažuriranosti podataka koji se odnose na godišnji prihod bankarskog sektora i koji se navodi u dokumentu br. 28 iz drugog spisa s dokazima.

118.

U svakom slučaju, ako će Sud detaljnije ispitati dokument br. 28 iz drugog spisa dokazima, trebalo bi utvrditi sljedeće.

119.

Taj dokument ( 85 ), preuzet s internetske stranice, objavljen je u svibnju2022., a Vijeće mu je pristupilo u studenom 2022. kako bi potkrijepilo uvrštavanje G. Khana u aktima iz ožujka 2023. On sadržava statističku tablicu u kojoj je prikazan razvoj godišnjeg prihoda bankarskog sektora u Rusiji nakon oporezivanja u razdoblju od 2014. do 2021.

120.

Pravilno je utvrditi da se najnoviji podaci iz te tablice odnose na 2021.

121.

Iz sudske prakse Suda proizlazi da „Vijeće može uzeti u obzir, kako bi ocijenilo ispunjava li neka osoba kriterij za uvrštavanje […] podatke ili dokaze koji se odnose na okolnosti koje su prethodile datumu donošenja akta kojim se određuju ili zadržavaju mjere ograničavanja, pod uvjetom da ti podaci ili dokazi potkrjepljuju razloge na kojima se temelji taj akt i pridonose utvrđenju da, unatoč proteku vremena i uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti svakog slučaja, osoba o kojoj je riječ ispunjava kriterij za uvrštenje o kojem je riječ […]. Osobito se ne može isključiti da se takve informacije i dokazi mogu uzeti u obzir kako bi se, s obzirom na predmetni kriterij za uvrštavanje, utvrdio kontinuitet između, s jedne strane, prijašnjeg položaja osobe o kojoj je riječ i, s druge strane, njezina trenutačnog položaja” ( 86 ).

122.

Stoga se, kao što sam već imao priliku na to podsjetiti u drugim okolnostima, skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se može utvrditi dovoljna veza između osobe na koju se odnose mjere zamrzavanja financijskih sredstava i režima protiv kojeg se vodi borba koji ističe Vijeće može, naravno, temeljiti na starim elementima koji prethode datumu donošenja akata o uvrštenju, pod uvjetom da se u svakom slučaju utvrdi i kontinuitet između tih elemenata i situacije na dan uvrštenja ( 87 ).

123.

Tako je Opći sud trebao provjeriti kontinuitet između činjenica za koje se smatra da su potkrijepljene dokumentom br. 28 iz drugog spisa s dokazima i situacije G. Khana u ožujku 2023.

124.

S obzirom na navedeno, važno je podsjetiti na to da je ispitivanje tog dokumenta Opći sud proveo u dijelu rasuđivanja koji se odnosi na provjeru drugog kumulativnog uvjeta iz prvotnog kriterija (g). Stoga je Vijeće trebalo utvrditi da bankarski sektor osigurava znatan izvor prihoda ruskoj vladi. Budući da je riječ o doprinosu čitavog sektora nacionalnom gospodarstvu, u širem smislu, može se smatrati da dokazi koji se odnose na njega obuhvaćaju različito i dulje vremensko razdoblje od onih koji se na izravniji način odnose na samu uvrštenu osobu.

125.

U svakom slučaju, budući da je internetska stranica o kojoj je riječ posjećena 2022., podaci o godišnjem prihodu ruskog bankarskog sektora za poslovnu godinu 2022. nisu bili dostupni jer 2022. još nije završila. Iz dokumenta br. 28 iz drugog spisa s dokazima stoga proizlazi da se Vijeće oslonilo na najnovije relevantne dostupne brojčane podatke kako bi potkrijepilo gospodarsku snagu navedenog sektora i na temelju toga u aktima iz ožujka 2023. zaključilo da taj sektor znatno pridonosi prihodima ruske vlade. Dodajem da je 2022. bila obilježena, kao što je općepoznato, ruskom invazijom na Ukrajinu i izrazitim narušavanjem međunarodnog poretka koje je uslijedilo, tako da brojčani podaci koji se odnose na 2022. ne odražavaju nužno u potpunosti stvarnu veličinu ruskog bankarskog sektora tijekom tog teškog razdoblja.

126.

Ovaj prigovor stoga treba odbiti zbog njegove neosnovanosti.

C.

Deseti žalbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja i pogreški koja se tiče prava i koja se temelji na povredi izmijenjenog kriterija (g)

1.

Sažetak argumentacije stranaka

127.

G. Khan u biti tvrdi da je bilo na Općem sudu da provjeri je li Vijeće u trenutku produljenja mjera iz rujna 2023., ožujka 2024. i rujna 2024. podnijelo dokaz da je on i dalje vodeći poslovni čovjek u smislu izmijenjenog kriterija (g). Tvrdnja prema kojoj G. Khan upravlja društvima u Rusiji temelji se na dokazima iz 2022., a G. Khan tvrdi da Vijeće nije podnijelo dokaze kojima se utvrđuje da je ta tvrdnja i dalje vrijedila prilikom navedenih produljenja mjera.

128.

Kad je riječ o produljenju mjera iz rujna 2023., Opći sud svoje je rasuđivanje temeljio na sudjelovanju G. Khana na kongresu Ruskog saveza industrijalaca i poduzetnika u ožujku 2023., iz čega je Opći sud zaključio da je žalitelj povezan s društvom Alfa Group a da pritom nije provjerio je li dokazan razlog koji se temelji na činjenici da je on nastavio upravljati imovinom u Rusiji. Iako je Opći sud smatrao da je to sudjelovanje dovoljno kako bi se utvrdila osnovanost tog razloga, G. Khan tvrdi da je, s jedne strane, Opći sud time zamijenio obrazloženje Vijeća vlastitim obrazloženjem i da je, s druge strane, time povrijedio izmijenjeni kriterij (g) jer ga je tumačio na način da se ne odnosi samo na poslovne osobe, nego na svaku osobu koja je održavala veze s društvima u Rusiji.

129.

Kad je riječ o produljenju mjera iz ožujka 2024 i rujna 2024., G. Khan tvrdi da Opći sud nije provjerio je li dokazana tvrdnja prema kojoj je žalitelj nastavio upravljati imovinom.

130.

Vijeće tvrdi da je deseti žalbeni razlog nedopušten. Podredno, Vijeće zahtijeva da se taj žalbeni razlog proglasi neosnovanim.

2.

Opis razvoja obrazloženja koje se odnosi na G. Khana i pravnog sustava iz akata o zadržavanju mjera

131.

Kad je riječ o aktima iz rujna 2023., podsjećam na to da su to prvi akti koji su doneseni protiv G. Khana na temelju izmijenjenog kriterija (g).

132.

U obrazloženju tih akata u biti se preuzima obrazloženje akata iz ožujka 2023. i osobito činjenica da je G. Khan nastavio upravljati imovinom u Rusiji dvaju društava (ABH Financial Limited i LetterOne) koja se spominju u prvom odlomku tog obrazloženja ( 88 ). Navedeno obrazloženje usto sadržava tvrdnju prema kojoj je G. Khan sudjelovao na kongresu Ruskog saveza industrijalaca i poduzetnika u ožujku 2023.

133.

Kao što je to utvrdio Opći sud ( 89 ), obrazloženje akata iz ožujka 2024. istovjetno je obrazloženju iz rujna 2023.

134.

Kad je riječ o aktima iz rujna 2024., u njima se u biti ponavlja obrazloženje akata iz rujna 2023. i ožujka 2024., uključujući napomenu o sudjelovanju G. Khana na kongresu Ruskog saveza industrijalaca i poduzetnika u ožujku 2023. Dodane su napomene da je Narodna banka Ukrajine prijenos dionica G. Khana u društvu ABH Holdings na njegova poslovnog partnera proglasila ništavim i da bi se prijenos njegovih dionica u društvu A1 mogao smatrati fiktivnim. U obrazloženju akata iz rujna 2024. upućuju se i na činjenicu da je G. Khan bio dioničar investicijskog društva LetterOne, da je nastavio upravljati imovinom društva Alfa Group koja se nalazi u Rusiji i da je važan dioničar društva Rosvokanal, koje se opisuje kao jedno od poduzeća društva Alfa Group i jedan od vodećih privatnih operatera vodoopskrbe u Rusiji.

135.

Kad je riječ o aktima o zadržavanju mjera, valja podsjetiti na obveze koje Vijeće ima za potrebe i u trenutku njihova donošenja.

136.

Stoga, zadržavanju uvijek prethodi upravna faza koja omogućuje osobi o kojoj je riječ da iznese svoje stajalište o namjeri Vijeća i, ovisno o slučaju, o novim razlozima, pa čak i kriterijima kojima se podupire zadržavanje. Ako se navode isti razlozi, ti akti pretpostavljaju da se provjeri je li se od prvotnog uvrštavanja ili nakon prethodnog preispitivanja činjenična situacija promijenila na način da se na temelju nje više ne može izvesti isti zaključak u pogledu pitanja ispunjava li osoba o kojoj je riječ i dalje kriterij na kojem se temelji njezino uvrštavanje ( 90 ). Akti o zadržavanju stoga su valjani samo toliko dugo dok postoje činjenične i pravne okolnosti koje su dovele do njihova donošenja kao i dok postoji potreba njihova održavanja na snazi radi ostvarenja cilja s kojim su povezane ( 91 ). Kad se dodaju novi razlozi, potrebno je provesti ocjenu njihove osnovanosti u okviru koje se na potpuno klasičan način ispituju dokazi i informacije koje je podnijelo Vijeće, čime ispunjava svoju obvezu u pogledu tereta dokazivanja ako predoči skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija kojima se može utvrditi postojanje dovoljne veze između osobe o kojoj je riječ i stanja protiv kojih se vodi borba ( 92 ). Takva veza u načelu proizlazi iz činjenice da navedena osoba ispunjava uvjete utvrđene kriterijem za uvrštavanje, pod pretpostavkom da se zakonitost tog kriterija ne dovodi u pitanje.

137.

Naposljetku, nije isključeno da Vijeće može uzeti u obzir, kako bi ocijenilo ispunjava li neka osoba kriterij za uvrštavanje, podatke ili dokaze koji se odnose na okolnosti koje su prethodile datumu donošenja akta kojim se određuju ili zadržavaju mjere ograničavanja, pod uvjetom da ti podaci ili dokazi potkrjepljuju razloge na kojima se temelji taj akt i pridonose utvrđenju da, unatoč proteku vremena i uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti svakog slučaja, osoba o kojoj je riječ ispunjava kriterij za uvrštenje o kojem je riječ ( 93 ). Osobito se ne može isključiti da se takve informacije i dokazi mogu uzeti u obzir kako bi se, s obzirom na predmetni kriterij za uvrštavanje, utvrdio kontinuitet između, s jedne strane, prijašnjeg položaja osobe o kojoj je riječ i, s druge strane, njezina trenutačnog položaja ( 94 ).

138.

S obzirom na te zahtjeve iz sudske prakse sada valja ispitati argumentaciju G. Khana.

3.

Ocjena

a)

Akti iz rujna 2023. i prigovor koji se temelji na nedostatnosti obrazloženja pobijane presude kad je riječ o pitanju je li Vijeće podnijelo dokaz da je G. Khan nastavio upravljati imovinom dvaju društava koja se nalazi u Rusiji

139.

U točki 205. pobijane presude Opći sud ispitao je tužbeni razlog koji se temelji na sudjelovanju G. Khana na kongresu Ruskog saveza industrijalaca i poduzetnika 2023., koje je potkrijepljeno dokumentom br. 7 iz trećeg spisa s dokazima. U tom se dokumentu navode sudionici tog kongresa te se utvrđuje, prema ocjeni Općeg suda, kontinuiranost veze između G. Khana i društva Alfa Group, čak i nakon što je on prodao svoje dionice u društvu ABH Financial Limited, te se „potvrđuje njegovo svojstvo vodećeg poslovnog čovjeka u smislu prvog dijela izmijenjenog kriterija (g)” ( 95 ).

140.

G. Khan tvrdi da činjenica da se jednim dokumentom može potkrijepiti veza između društva Alfa Group i njega ne potkrjepljuje tvrdnju prema kojoj je on nastavio upravljati imovinom društava ABH Financial Limited i LetterOne ( 96 ). Drugim riječima, u njegovoj se argumentaciji polazi od osporavanja činjenične ocjene koju je proveo Opći sud, iz koje se čini da proizlazi da je on iz činjenice navedene u dokazu izveo drugu činjenicu sadržanu u obrazloženju.

141.

S obzirom na navedeno, pod krinkom prigovora koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, čini mi se da G. Khan zapravo pita je li Opći sud pravilno proveo nadzor koji je dužan provesti s obzirom na akte o zadržavanju.

142.

Žaliteljeva argumentacija u okviru tog desetog žalbenog razloga tako se može tumačiti na dva različita načina.

143.

S jedne strane, na nju je moguće odgovoriti na način da je se ispita samo s gledišta dostatne obrazloženosti pobijane presude kad je riječ o pitanju je li Vijeće utvrdilo da je G. Khan bio vodeći poslovni čovjek, u smislu izmijenjenog kriterija (g), u trenutku donošenja akata iz rujna 2023.

144.

S druge strane, moglo bi se utvrditi i donekle široko tumačenje tog žalbenog razloga jer bi se moglo smatrati da žalitelj zapravo prigovara Općem sudu da nije provjerio je li potkrijepljen razlog koji se temelji na tome da je on nastavio upravljati imovinom dvaju društava koja se nalazi u Rusiji.

145.

Čini mi se da bi ovaj prigovor trebalo odbiti, neovisno o odgovoru koji se odabere.

1)

Tvrdnja o povredi obveze obrazlaganja stricto sensu

146.

Dopuštenost takve tvrdnje ne stvara poteškoće ( 97 ).

147.

Kad je riječ o ispitivanju njezina meritumu, smatram da, čak i da je ocjena koju je proveo Opći sud u točki 205. pobijane presude s činjeničnog gledišta pogrešna jer se u njoj iz jednog dokaza izvodi potkrijepljenost neke druge činjenice na koju se ona ne odnosi, ona sama po sebi ne predstavlja povredu obveze obrazlaganja.

148.

U tom pogledu podsjećam na to da se sudskom praksom ( 98 ) zahtijeva da iz obrazloženja presude jasno i nedvosmisleno slijedi ocjena Općeg suda i da ono uvijek omogućuje zainteresiranim osobama da saznaju razloge zbog kojih Opći sud nije prihvatio njihove argumente, a Sudu da raspolaže dostatnim elementima za izvršavanje svojeg nadzora u okviru žalbenog postupka ( 99 ).

149.

G. Khan mogao je razumjeti razloge zbog kojih je Opći sud zaključio da su akti iz rujna 2023. dovoljno potkrijepljeni.

150.

Iz teksta točaka 204. do 206. pobijane presude proizlazi da je Opći sud smatrao da činjenica, koju podupire dokaz naveden u točki 205. te presude, da je G. Khan sudjelovao na kongresu Ruskog saveza industrijalaca u ožujku 2023. „potvrđuje kontinuitet njegovih veza s konzorcijem Alfa Group […] i njegovo svojstvo vodećeg poslovnog čovjeka”, te da je zadržao veze s društvom Alfa Group u Rusiji, čak i nakon navodne prodaje svojih dionica u društvu ABH Financial Limited. Opći sud usto je temeljio svoje stajalište na upućivanju na zaključak izveden iz ispitivanja akata iz ožujka 2023., prema kojem je Vijeće iznijelo skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se može dokazati činjenica da je žalitelj na dan donošenja akata iz ožujka 2023. bio vodeći poslovni čovjek u smislu prvotnog kriterija (g). Usto je iznio razloge zbog kojih smatra da postoji određeni kontinuitet u odnosu na izmijenjeni kriterij (g) ( 100 ).

151.

U tim okolnostima, pobijana presuda u dovoljnoj je mjeri obrazložena, pri čemu pitanje dostatnosti obrazloženja treba razlikovati od pitanja njegove osnovanosti.

2)

Široko tumačenje tvrdnje o nedostatnoj obrazloženosti pobijane presude

152.

Ako će Sud široko tumačiti ovaj prigovor, trebat će razmotriti pitanje je li Opći sud, kad je riječ o aktima iz rujna 2023., u dovoljnoj mjeri provjerio ispunjava li G. Khan i dalje uvjete kako bi bio obuhvaćen izmijenjenim kriterijem (g).

153.

U tu je svrhu potrebno ponovno razmotriti akte iz ožujka 2023.

154.

Iz analize osnovanosti uvrštavanja G. Khana na temelju prvotnog kriterija (g) proizlazi da je Opći sud ispitao može li se na temelju obrazloženja akata iz ožujka 2023. utvrditi da G. Khan ispunjava kriterij na temelju kojeg je uvršten. Opći sud utvrdio je da se Vijeće oslonilo na prošle funkcije i aktivnosti te je pritom, na temelju sudske prakse navedene u točki 137. ovog mišljenja, provjerio je li Vijeće iznijelo ozbiljne i dosljedne indicije na temelju kojih se može razumno smatrati da je G. Khan zadržao veze s tim društvima čak i nakon navodnog ustupanja njegovih dionica ( 101 ). Opći sud naveo je da je razlog koji se temelji na tome da je G. Khan nastavio upravljati imovinom „dio konteksta kontinuiteta u odnosu na njegov status dioničara navedenih društava i dokazuje da i dalje postoji njegovo svojstvo vodećeg poslovnog čovjeka, s obzirom na to da je zadržao veze s tim društvima” ( 102 ).

155.

Opći sud ispitao je u točki 178. pobijane presude četiri dokumenta iz rujna 2022. i studenoga 2022. kojima se podupiru te tvrdnje, koji datiraju i koji sadržavaju novinske članke objavljene na internetu ili izvatke s internetske stranice. U tim se dokumentima navodi činjenica da se G. Khan vratio živjeti u Rusiju i da upravlja imovinom društva Alfa Group. Nakon što je ispitao te dokumente, Opći sud odlučio je da „[o]kolnost da više vjerodostojnih izvora prenosi tu informaciju prema kojoj tužitelj upravlja imovinom društva Alfa Group ili je nadzire dokazuje da je on ostao uključen u konzorcij Alfa Group u Rusiji, čak i nakon navodne prodaje svojih dionica, time što je osiguravao upravljanje imovinom navedene grupe u Rusiji” ( 103 ). Iz toga je zaključio da je Vijeće iznijelo ozbiljne i dosljedne indicije na temelju kojih se može smatrati da je G. Khan zadržao veze s društvom Alfa Group zbog upravljanja imovinom te grupe ( 104 ).

156.

Ne čini se da G. Khan osporava taj zaključak ( 105 ).

157.

Budući da je u kontekstu ocjene osnovanosti akata iz ožujka 2023. Opći sud odlučio da se time što se u obrazloženju uputilo na činjenicu da je G. Khan nastavio upravljati imovinom u Rusiji nastojalo utvrditi da je on zadržao veze s društvom Alfa Group, on je provjerio je li ta veza nastavila postojati kad je riječ o obrazloženju akata iz rujna 2023., čija se ocjena osnovanosti nastavlja na ocjenu koja se navodi u točki 154. ovog mišljenja. Međutim, smatrao je da su te veze zadržane na temelju novog dokumenta koji se ispituje u točki 205. pobijane presude i koji se odnosi, kao što je to prethodno navedeno, na sudjelovanje G. Khana na kongresu Ruskog saveza industrijalaca i poduzetnika u ožujku 2023.

158.

Smatram da je time Opći sud provjerio, kao što je to bio obvezan učiniti ( 106 ), da postoje činjenične i pravne okolnosti koje su dovele do uvrštenja G. Khana.

159.

Argumentacija G. Khana stoga se ne može prihvatiti.

b)

Akti iz ožujka 2024. i prigovor koji se temelji na nedostatku u obrazloženju pobijane presude jer Opći sud nije provjerio je li razlog u skladu s kojim je G. Khan nastavio upravljati imovinom u Rusiji potkrijepljen dokazima

1)

Dopuštenost

160.

G. Khan prigovara Općem sudu da nije provjerio postoje li i dalje činjenične i pravne okolnosti koje su dovele do zadržavanja mjera donesenih protiv njega, pri čemu takav propust, prema njegovu mišljenju, predstavlja povredu obveze obrazlaganja. Takav je prigovor u nadležnosti Suda u fazi žalbe ( 107 ), tako da je ovaj prigovor dopušten.

2)

Meritum

161.

Opći sud ispitao je osnovanost akata iz ožujka 2024. zajedno s osnovanosti akata iz rujna 2023. Naime, utvrdio je da „s obzirom na to da se razlozi za zadržavanje tužiteljeva imena na spornim popisima , nije potrebno praviti razliku između, s jedne strane, akata iz rujna 2023. i, s druge strane, akata iz ožujka 2024. jer se provjera informacija navedenih u obrazloženju i dokazima […] u biti odnosi na iste činjenične okolnosti” ( 108 ).

162.

Formalno, u pobijanoj se presudi navode razlozi zbog kojih je Opći sud proveo zajedničko ispitivanje akata iz rujna 2023. i ožujka 2024. Budući da je pitanje osnovanosti obrazloženja različito od pitanja njegova postojanja ili njegove dostatnosti, to je utvrđenje dovoljno da se odbije ovaj prigovor.

163.

Međutim, i ovdje je moguće tumačiti argumentaciju G. Khana na način da on prigovara Općem sudu da nije provjerio valjanost zadržavanja koje se provelo aktima iz ožujka 2024. s obzirom na daljnje postojanje činjeničnih i pravnih okolnosti koje su dovele do njihova donošenja ( 109 ).

164.

U tom pogledu, s obzirom na mali vremenski razmak između akata iz rujna 2023. i akata iz ožujka 2024., smatram da isti zaključci izvedeni iz analize činjenica i dokaza za akte iz rujna 2023. mogu vrijediti za akte iz ožujka 2024., s obzirom na to da je G. Khan imao priliku iznijeti svoje stajalište prije donošenja akata iz ožujka 2024. ( 110 ) i da je stoga mogao istaknuti svaku relevantnu promjenu svoje situacije koja može dovesti u pitanje njegovo zadržavanje. U tom pogledu utvrđujem da, iako u okviru svoje argumentacije koja se odnosi na ovaj prigovor G. Khan osporava upravljanje društvima u Rusiji, on nije dokazao da s njima više nema nikakve veze.

165.

Ovaj prigovor stoga treba odbiti kao neosnovan.

c)

Akti iz rujna 2024. i prigovor koji se temelji na nedostatku u obrazloženju jer Opći sud nije provjerio je li razlog u skladu s kojim je G. Khan nastavio upravljati imovinom društva Alfa Group potkrijepljen dokazima

1)

Dopuštenost

166.

G. Khan u biti prigovara Općem sudu da nije provjerio, kao što je to bio dužan učiniti, počiva li zadržavanje njegova uvrštavanja u aktima iz rujna 2024., na temelju prvog dijela izmijenjenog kriterija (g), na dovoljno aktualnoj i čvrstoj činjeničnoj osnovi. Konkretnije, Opći sud povrijedio je svoju obvezu obrazlaganja jer nije provjerio je li ga se na dan donošenja navedenih akata moglo i dalje smatrati upraviteljem imovine društva Alfa Group u Rusiji. Slijedom toga, ovaj je prigovor dopušten.

2)

Meritum

167.

Iako je ovaj prigovor dopušten, ne čini mi se da će Sud trebati odgovoriti na njegov meritum jer je argumentacija G. Khana koja se odnosi na akte iz rujna 2024. bespredmetna.

168.

Naime, G. Khan prigovara Općem sudu da nije provjerio je li Vijeće podnijelo dokaz o tome da je on i dalje upravljao imovinom društva Alfa Group koja se nalazi u Rusiji na dan donošenja akata iz rujna 2024.

169.

Međutim, čak i da Opći sud to nije učinio, valja utvrditi da je on provjerio da su drugi razlozi obuhvaćeni aktima iz rujna 2024. dovoljno potkrijepljeni kako bi se moglo poduprijeti zadržavanje uvrštenja G. Khana na temelju izmijenjenog kriterija (g) na taj dan.

170.

Naime, iz točke 217. pobijane presude proizlazi da je Opći sud ispitao tvrdnju prema kojoj je G. Khan „na prvom mjestu” nastavio upravljati imovinom društva Alfa Group.

171.

Iz toga slijedi da je Opći sud „na drugom mjestu” ispitao tvrdnju prema kojoj je G. Khan velik dioničar društva Rosvodokanal i da je provjerio je li dovoljno potkrijepljen taj dio obrazloženja akata iz rujna 2024., u odnosu na koje je Opći sud odlučio da se odnose na prvi dio izmijenjenog kriterija (g) ( 111 ).

172.

Nakon što je utvrdio da iz sedmog spisa s dokazima proizlazi da G. Khan držao 27,58 % udjela tog društva koje je najveći privatni operater sustavâ za pročišćavanje vode i vodoopskrbu u Rusiji, čija je veličina i gospodarska dinamičnost također potkrijepljena dokazima iz tog spisa, Opći sud zaključio je da je Vijeće iznijelo „skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se može dokazati činjenica da je tužitelj na dan donošenja akata iz rujna 2024. bio vodeći poslovni čovjek koji djeluje u Rusiji u smislu prvog dijela izmijenjenog kriterija (g)” ( 112 ).

173.

G. Khan ne osporava taj zaključak u fazi žalbe.

174.

Međutim, iz sudske prakse Suda proizlazi da, u pogledu nadzora zakonitosti odluke Unije o određivanju mjera ograničavanja, s obzirom na njihovu preventivnu prirodu, ako sud Unije smatra da je barem jedan od spomenutih razloga dovoljno precizan i konkretan, da je dokazan i da predstavlja dovoljnu osnovu za tu odluku, tada okolnost da ostali razlozi to nisu ne opravdava poništenje navedene odluke ( 113 ).

175.

Slijedom toga, s obzirom na to da je Opći sud odlučio da se aktima iz rujna 2024. u dovoljnoj mjeri utvrđuje da G. Khan ispunjava dva uvjeta koji se zahtijevaju prvim dijelom izmijenjenog kriterija (g) ( 114 ) kad je riječ o razlogu koji se temelji na njegovu svojstvu velikog dioničara društva Rosvodokanal, G. Khan ne bi imao nikakvu korist u slučaju da Sud utvrdi da je Opći sud povrijedio svoju obvezu obrazlaganja prilikom ispitivanja razloga koji se temelji na tome da je žalitelj nastavio upravljati imovinom društva Alfa Group koja se nalazi u Rusiji.

176.

Budući da se prigovor koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja koju je počinio Opći sud prilikom njegova ispitivanja tog razloga odnosi na suvišno obrazloženje iz pobijane presude, on ne može dovesti do njezina ukidanja i stoga ga treba smatrati bespredmetnim ( 115 ).

4.

Zaključak o desetom žalbenom razlogu

177.

Slijedom analize koju sam upravo proveo, potrebno je odbiti deseti žalbeni razlog u cijelosti.

IV.

Zaključak

178.

S obzirom na sva prethodno navedena razmatranja, predlažem Sudu da odbije šesti, sedmi i deseti žalbeni razlog iz ove žalbe.