<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-240/17</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017CC0240</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:963">EU:C:2017:963</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>18</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>18</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje J. Kokott – Predmet C‑240/17</HT></P><P>E</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje Nezavisne Odvjetnice</HT></P><P><HT TYPE="UC">Juliane Kokott</HT></P><P>od <DATE ISO="20171213">13. prosinca 2017.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: njemački</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑240/17</HT></P><P>E</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Korkein hallinto‑oikeus (Vrhovni upravni sud, Finska))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Područje slobode, sigurnosti i pravde</KEYWORD><KEYWORD>Schengensko područje</KEYWORD><KEYWORD>Odluka o vraćanju i zabrana ulaska protiv državljanina treće zemlje</KEYWORD><KEYWORD>Upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu u svrhu zabrane ulaska</KEYWORD><KEYWORD>Državljanin treće zemlje koji je počinio kazneno djelo</KEYWORD><KEYWORD>Državljanin treće zemlje s valjanom boravišnom dozvolom u drugoj državi članici schengenskog područja</KEYWORD><KEYWORD>Obveza savjetovanja</KEYWORD><KEYWORD>Učinci savjetovanja u tijeku na izvršenje odluke o vraćanju i stupanje na snagu zabrane ulaska</KEYWORD><KEYWORD>Članak 25. stavak 2. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma (Schengenska provedbena konvencija, CISA)</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2008/115/EZ</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Od 1985. naziv luksemburške općine Schengen sinonim je za viziju slobodnog putovanja u Europi bez kontrola na unutarnjim granicama. U međuvremenu je ta vizija postala stvarnost u većini država članica Europske unije kao i u nekim susjednim trećim zemljama koje zajedno čine schengensko područje. Schengenski sustav danas spada u temeljne stupove europskog područja slobode, sigurnosti i pravde<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>S tim u vezi vidjeti članak 3. stavak 2. UEU‑a i članak 67. stavak 2. UFEU‑a kao i Protokol br. 19 uz UEU i UFEU (Protokol o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije, <REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="115" PAGE.FIRST="290" DATE.PUB="2008">SL 2008., C 115, str. 290</REF.DOC.OJ>.; taj protokol potječe iz Ugovora iz Amsterdama).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>No, kako bi se osiguralo da navedeni sustav trajno funkcionira te da i nadalje bude u najvećoj mogućoj mjeri prihvaćen, neophodna su zajednička pravila kojima se na učinkovit i dosljedan način jamči da dodatna razina slobode u tom području ne bude nauštrb sigurnosti. Zato države sudionice moraju zadržati nadzor nad ulaskom i boravkom državljana trećih zemalja a da istodobno ne zanemare zahtjeve prava Unije kao i pojedinačna prava i interese dotičnih osoba.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>U tom se raskoraku kreće i zahtjev za prethodnu odluku kojim se Sud bavi u ovom slučaju. Treba pojasniti na koji način valja postupiti ako državljaninu treće zemlje koji u jednoj državi članici schengenskog područja ima valjanu boravišnu dozvolu druga država članica schengenskog područja odredi zabranu ulaska. S obzirom na nepostojeći nadzor na unutarnjim granicama, takva zabrana ulaska načelno ima europsku dimenziju i treba vrijediti za cijelo schengensko područje pa čak i šire, to jest za sve države članice Europske unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Konkretno, radi se o osobi E, nigerijskom državljaninu koji je u Finskoj počinio kaznena djela. Finska tijela ga žele vratiti u njegovu zemlju podrijetla Nigeriju te su mu odredila zabranu ulaska u cjelokupno schengensko područje, iako u Španjolskoj još ima pravo boravka.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Za takve slučajeve pravila prava Unije o schengenskom sustavu predviđaju savjetovanje između država članica kako bi se svim tijelima koja sudjeluju omogućilo usklađeno i dosljedno postupanje. Ona država članica koja izrekne zabranu ulaska mora drugu državu članicu, koja je izdala boravišnu dozvolu, upitati namjerava li ona povući boravišnu dozvolu. No što ako država članica s kojom se savjetuje, u ovom slučaju Kraljevina Španjolska, duže vrijeme ne odgovori, iako država članica koja se savjetuje, u ovom slučaju Republika Finska, okvalificira dotičnu osobu kao opasnost za javnu sigurnost i javni poredak i stoga je želi neodložno udaljiti u njezinu zemlju podrijetla?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Ovo pitanje, koje je značajno za praksu, dosad nije razjašnjeno. Svojim odgovorom Sud može dati doprinos daljnjem razvoju zajedničkih pravila primjenjivih u schengenskom području i pritom istodobno poštovati pravilnu ravnotežu između interesa sigurnosti država članica te pojedinačnih prava i interesa državljana trećih zemalja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Osobito u vezi s potonjim aspektom vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140605">5. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Mahdi</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑146/14 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:1320">EU:C:2014:1320</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Mukarubega</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑166/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2336">EU:C:2014:2336</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150611">11. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Zh. i O</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑554/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:377">EU:C:2015:377</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Okvir prava Unije u ovom je slučaju određen, s jedne strane, Konvencijom o provedbi Schengenskog sporazuma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="239" PAGE.FIRST="19" DATE.PUB="2000">SL 2000., L 239, str. 19</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 9., str. 12.)</P></NOTE> (Schengenska provedbena konvencija, CISA) te, s druge strane, Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20081216">16. prosinca 2008.</DATE> o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="348" PAGE.FIRST="98" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 348, str. 98</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.)</P></NOTE>. Osim toga, Zakonik o schengenskim granicama, kako je izmijenjen Uredbom (EU) 2016/399<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20160309">9. ožujka 2016.</DATE> o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="077" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2016">SL L 2016., L 77, str. 1</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>, također je bitan<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Uredbom 2016/399 stavljena je izvan snage i zamijenjena prethodno važeća verzija Zakonika o schengenskim granicama iz Uredbe (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20060315">15. ožujka 2006.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="105" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 105, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 10., str. 61.). No, odredbe koje su relevantne u ovom slučaju nisu sadržajno izmijenjene tako da se u daljnjem tekstu pozivam samo na verziju Zakonika o schengenskim granicama koja je sada na snazi.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Schengenska provedbena konvencija (CISA)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Pet država članica potpisalo je CISA‑u <DATE ISO="19900619">19. lipnja 1990.</DATE> u Schengenu (Luksemburg)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Radilo se o Kraljevini Belgiji, Saveznoj Republici Njemačkoj, Francuskoj Republici, Velikom Vojvodstvu Luksemburgu i Kraljevini Nizozemskoj.</P></NOTE> te je ona stupila na snagu <DATE ISO="19950326">26. ožujka 1995.</DATE> Danas je u skladu s Protokolom br. 19 uz UEU i UFEU<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Odlukom Vijeća 1999/436/EZ od <DATE ISO="19990520">20. svibnja 1999.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="176" PAGE.FIRST="17" DATE.PUB="1999">SL 1999., L 176, str. 17</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 19.) utvrđene su nadalje različite pravne osnove osnivačkih ugovora Europske unije za svaku od odredaba koje zajedno čine schengensku pravnu stečevinu; u skladu s Prilogom A. toj odluci članak 25. CISA‑e potpada u područje primjene članka 62. točke 3. i članka 63. točke 3. UEZ‑a (danas članci 77. i 79. UFEU‑a).</P></NOTE> dio schengenske pravne stečevine koja je uključena u okvir Europske unije i vrijedi za schengensko područje, to jest za gotovo sve države članice Europske unije, među kojima su i Republika Finska i Kraljevina Španjolska. Osim toga, schengenski prostor obuhvaća i nekoliko trećih zemalja, na primjer Švicarsku Konfederaciju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Vidjeti s tim u vezi Sporazum između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine koji je <DATE ISO="20041026">26. listopada 2004.</DATE> potpisan u Luksemburgu i stupio je na snagu <DATE ISO="20080301">1. ožujka 2008.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="053" PAGE.FIRST="52" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 53, str. 52</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 111., str. 167.), u daljnjem tekstu: Sporazum o schengenskom pridruživanju Švicarske.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U glavi II. CISA‑e (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>Ukidanje kontrola na unutarnjim granicama i kretanje osoba<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>) poglavlju 5. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Dozvole boravka i upozorenja u svrhu zabrane ulaska<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>) nalazi se odredba članka 25. CISA‑e, čiji stavak 2. glasi kako slijedi:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>U slučaju kada je upozorenje u svrhu zabrane ulaska izdano strancu koji ima valjanu dozvolu boravka koju je izdala jedna od ugovornih stranaka, ugovorna stranka koja izdaje upozorenje se mora savjetovati sa strankom koja je izdala dozvolu boravka kako bi utvrdila postoje li dostatni razlozi za povlačenje dozvole boravka.</P><P>Ako se dozvola boravka ne povuče, ugovorna stranka koja izdaje upozorenje povlači upozorenje, ali može, bez obzira na to, staviti dotičnog stranca na svoj nacionalni popis upozorenja.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Osim toga, u glavi II. CISA‑e također je sadržan članak 19. koji pripada poglavlju 4. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Uvjeti koji uređuju kretanja stranaca<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>) i čiji stavak 1. predviđa pravo stranaca da putuju unutar schengenskog područja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Stranci koji imaju jedinstvene vize i koji su na zakonit način ušli na državno područje ugovorne stranke mogu se slobodno kretati unutar državnog područja svih ugovornih stranaka tijekom razdoblja valjanosti njihovih viza, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete ulaska iz članka 5. stavka 1. točaka (a), (c), (d) i (e).<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>U tom se kontekstu pod <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>strancem<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/> podrazumijeva prema definicijama u članku 1. CISA‑e svaka osoba koja nije državljanin države članice Europske unije. Tako taj pojam ima isto značenje kao i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>državljanin treće zemlje<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> koji se također često koristi u pravu Unije. U skladu s istom odredbom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>stranac za kojeg je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>stranac za kojeg je u Schengenskom informacijskom sustavu izdano upozorenje, […] s ciljem da se toj osobi zabrani ulazak<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>. Pod <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>dozvolom boravka<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> podrazumijeva se u pravnom okviru <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>ovlaštenje bilo koje vrste, izdano od strane ugovorne stranke koja daje pravo na boravak unutar njezinog državnog područja […]<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Zakonik o schengenskim granicama</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Dodatno valja uputiti na Zakonik o schengenskim granicama, kako je izmijenjen Uredbom 2016/399, a čiji članak 6. određuje sljedeće u vezi s uvjetima ulaska državljana trećih zemalja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>1.</NO.P><TXT>Za planirani boravak na državnom području država članica u trajanju od ne više od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, koje podrazumijeva uzimanje u obzir razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka, uvjeti ulaska za državljane trećih zemalja su sljedeći:</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>da nisu osobe za koje je u [Schengenskom informacijskom sustavu] izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>5.</NO.P><TXT>Odstupajući od stavka 1.:</TXT></NP></ITEM></LIST><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>državljani trećih zemalja koji ne ispunjavaju sve uvjete iz stavka 1., ali posjeduju boravišnu dozvolu ili dugotrajnu vizu, mogu ući na državna područja drugih država članica u svrhu tranzita do državnog područja države članice koja je izdala boravišnu dozvolu ili dugotrajnu vizu, osim ako se njihova imena ne nalaze na nacionalnom popisu upozorenja države članice čije vanjske granice žele prijeći i ako je upozorenje popraćeno uputama da im se zabrani ulazak ili tranzit;</TXT></NP></ITEM></LIST><?PAGE NO="4"?><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Nadalje, članak 14. stavak 1. Zakonika o schengenskim granicama, pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>Zabrana ulaska<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, glasi:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete ulaska utvrđene u članku 6. stavku 1. i ne spada u kategoriju osoba iz članka 6. stavka 5. zabranjuje se ulazak na državna područja država članica. Time se ne dovodi u pitanje primjena posebnih odredbi o pravu na azil i na međunarodnu zaštitu ili na izdavanje viza za dugotrajni boravak.<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">C.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2008/115</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Naposljetku valja spomenuti Direktivu 2008/115, čije poglavlje I. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Opće odredbe<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>) u članku 3. točkama 3., 4., 6. i 8. sadržava sljedeće definicije:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>vraćanje<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="2019" ID="QE0017"/> znači postupak vraćanja državljanina treće zemlje – bilo kao dobrovoljno prihvaćanje obveze na povratak ili prisilno – u:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>njegovu ili njezinu državu podrijetla, ili</P></ITEM><ITEM><P>državu tranzita u skladu sa sporazumima Zajednice ili bilateralnim sporazumima o ponovnom primitku ili drugim sporazumima, ili</P></ITEM><ITEM><P>drugu treću zemlju u koju se konkretni državljanin treće zemlje dobrovoljno odluči vratiti i u kojoj će on ili ona biti prihvaćeni;</P></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>odluka o vraćanju<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="2019" ID="QE0018"/> znači upravna ili sudska odluka ili akt u kojem se navodi ili određuje da je boravak državljanina treće zemlje nezakonit i kojom se određuje ili utvrđuje obveza vraćanja;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>6.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>zabrana ulaska<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="2019" ID="QE0019"/> znači upravna ili sudska odluka ili akt kojim se zabranjuju ulazak i boravak na državnom području države članice za određeno vrijeme, zajedno s odlukom o vraćanju;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>8.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>dobrovoljni odlazak<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="2019" ID="QE0020"/> znači izvršavanje obveze vraćanja u roku koji je određen u tu svrhu u odluci o vraćanju;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>U poglavlju II. Direktive 2008/115 (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>Prestanak nezakonitog boravka<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>) sadržani su, među ostalim, članci 6., 7. i 11.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Članak 6. Direktive 2008/115 naslovljen je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>Odluka o vraćanju<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>. Njegova prva dva stavka glase ovako:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>1.</NO.P><TXT>Države članice izdaju odluku o vraćanju u pogledu svakog državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi na njihovom državnom području, ne dovodeći u pitanje iznimke iz stavaka od 2. do. 5.</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="5"?><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Državljani treće zemlje koji nezakonito borave na državnom području države članice a imaju valjanu dozvolu boravka ili drugo odobrenje koje im omogućuje pravo na boravak koju je izdala druga država članica, moraju bez odgode otići na državno područje te druge države članice. U slučaju da državljanin treće zemlje na kojeg se ovaj zahtjev odnosi ne postupi u skladu s ovom odredbom, te u slučaju kad se njegov odlazak zahtijeva odmah iz razloga javnog poretka ili javne sigurnosti, primjenjuje se stavak 1.<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>U prva dva stavka članka 7. Direktive 2008/115 određeno je sljedeće u pogledu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>dobrovoljnog odlaska<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>1.</NO.P><TXT>U odluci o vraćanju naznačuje se vrijeme potrebno za dobrovoljni odlazak koje iznosi između sedam i trideset dana, ne dovodeći u pitanje iznimke iz stavaka 2. i 4. Države članice mogu u svojim nacionalnim zakonodavstvima odrediti da se to vrijeme određuje samo na temelju zahtjeva konkretnog državljanina treće zemlje. U tom slučaju države članice obavješćuju konkretne državljane trećih zemalja o mogućnosti podnošenja takvog zahtjeva.</TXT><P>Vrijeme iz podstavka 1. ne isključuje mogućnost da konkretni državljani trećih zemalja odu ranije.</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Ako je to potrebno, države članice produljuju vrijeme za dobrovoljni odlazak za odgovarajuće razdoblje, uzimajući u obzir posebne okolnosti pojedinačnog slučaja, kao što su dužina boravka, djeca koja pohađaju školu i postojanje obiteljskih i društvenih veza.<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Članak 8. Direktive 2008/115, koji je posvećen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>udaljavanju<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>, predviđa među ostalim sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="008.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice poduzimaju potrebne mjere za izvršenje odluke o vraćanju, ako nije odobreno vrijeme za dobrovoljni odlazak u skladu s člankom 7. stavkom 4. ili ako obveza vraćanja nije izvršena u vremenu za dobrovoljni odlazak, odobren u skladu s člankom 7.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="008.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ako je država članica odobrila u skladu s člankom 7. vrijeme za dobrovoljni odlazak, odluka o vraćanju može se izvršiti samo nakon proteka tog vremena, osim ako se pojavi opasnost iz članka 7. stavka 4. tijekom tog vremena.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="008.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice mogu donijeti posebne upravne ili sudske odluke ili akte u kojima se nalaže udaljavanje.</ALINEA></PARAG><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Članak 9. stavak 2. Direktive 2008/115, u kojemu se radi o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>odgodi udaljavanja<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>, glasi:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>Države članice mogu odgoditi udaljavanje na određeno vrijeme uzimajući u obzir posebne okolnosti pojedinačnog slučaja. […]<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Nadalje, članak 11. Direktive 2008/115, pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>Zabrana ulaska<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>, određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="011.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Odlukama o vraćanju pridodaje se zabrana ulaska:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>ako nije odobreno vrijeme [z]a dobrovoljni odlazak; ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>ako nije poštovana obveza vraćanja.</TXT></NP></ITEM></LIST></P><P>U drugim se slučajevima odlukama o vraćanju može pridodati zabrana ulaska.</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="011.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Trajanje zabrane ulaska utvrđuje se u pogledu svih relevantnih okolnosti pojedinačnog slučaja i u pravilu ne prelazi pet godina. […]</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="6"?><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Pojašnjenja u vezi s tim odredbama nalaze se, osim toga, u uvodnim izjavama 4., 6. i 14. Direktive 2008/115:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>(4)</NO.P><TXT>Potrebno je donijeti jasna, pregledna i pravična pravila radi učinkovite politike povratka kao sastavnog dijela dobro vođene migracijske politike.</TXT></NP></ITEM></CONSID><P>[…]</P><CONSID><ITEM><NP><NO.P>(6)</NO.P><TXT>Države članice osiguravaju da se prestanak nezakonitog boravka državljana trećih zemalja provodi prema pravičnom i transparentnom postupku. […]</TXT></NP></ITEM></CONSID><P>[…]</P><CONSID><ITEM><NP><NO.P>(14)</NO.P><TXT>Učinci nacionalnih mjera za vraćanje trebali bi imati europsku dimenziju ustanovljavanjem zabrana ulaska i boravka na području svih država članica. […]<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/></TXT></NP></ITEM></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje i glavni postupak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Osoba E nigerijski je državljanin. Zbog više teških kaznenih dijela u vezi s drogama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Žalitelj je posjedovao i prodao, među ostalim, najmanje 850 tableta ecstasy, unio u Finsku ukupno 438 grama kokaina s namjerom da ga proda ili isporuči te je pokušao nabaviti najmanje 30 grama kokaina s namjerom da ga proda.</P></NOTE> počinjenih u Finskoj 2013. finski kazneni sud ju je <DATE ISO="20140124">24. siječnja 2014.</DATE> osudio na ukupnu kaznu zatvora u trajanju od pet godina. Kaznena presuda je pravomoćna. Dio kazne zatvora koja joj je izrečena osoba E izdržala je u Finskoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>U Španjolskoj, gdje je prethodno živjela 14 godina i gdje također boravi njezina obitelj, osoba E ima boravišnu dozvolu koja vrijedi do <DATE ISO="20180211">11. veljače 2018.</DATE> Shodno tomu, zatražila je od finskih tijela da je protjeraju u Španjolsku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>No, Maahanmuuttovirasto (Finska služba za imigraciju) naložio je <DATE ISO="20150121">21. siječnja 2015.</DATE> da se osobu E protjera u njezinu zemlju podrijetla Nigeriju i to je obrazložio teškim kaznenim djelima koja je ona počinila u Finskoj, zbog čega je postala opasnost za javnu sigurnost i javni poredak. Zajedno s nalogom za protjerivanje osobi E je na neodređeno vrijeme izrečena zabrana ulaska za cjelokupno schengensko područje. Nije joj bilo odobreno vrijeme za dobrovoljni odlazak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 25. stavkom 2. CISA‑e Služba za imigraciju je <DATE ISO="20150126">26. siječnja 2015.</DATE> počela savjetovanja s Kraljevinom Španjolskom i zamolila tijela te države članice da joj priopće svoje stajalište u pogledu mogućeg povlačenja boravišne dozvole koju osoba E tamo ima. Budući da španjolska tijela nisu odgovarala, Služba za imigraciju je <DATE ISO="20160620">20. lipnja 2016.</DATE> ponovila svoj zahtjev te je osim toga <DATE ISO="20160621">21. lipnja 2016.</DATE> dostavila izreku kaznene presude izrečene protiv osobe E koju je Španjolska zatražila. Dana <DATE ISO="20160628">28. lipnja 2016.</DATE> i <DATE ISO="20161109">9. studenoga 2016.</DATE> Služba za imigraciju opet je ponovila svoj upit španjolskim tijelima. Prema podacima iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, španjolska tijela još nisu dala mišljenje o meritumu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>U prvom stupnju pred Helsingin hallinto‑oikeus (Upravni sud u Helsinkiju, Finska) osoba E nije uspjela sa svojom tužbom protiv naloga za protjerivanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Prvostupanjska presuda donesena je <DATE ISO="20160405">5. travnja 2016.</DATE></P></NOTE>. Povodom žalbe osobe E spor je trenutačno u tijeku u drugom stupnju pred Korkein hallinto‑oikeus (Vrhovni upravni sud, Finska), to jest sudom koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Nacionalni sudovi, koji odlučuju u glavnom postupku, polaze od toga da osoba E predstavlja opasnost za javnu sigurnost i javni poredak. No, rješenjem od <DATE ISO="20161027">27. listopada 2016.</DATE> Korkein hallinto‑oikeus (Vrhovni upravni sud) odgodio je udaljavanje osobe E na neodređeno vrijeme.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zahtjev za prethodnu odluku i postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Međuodlukom od <DATE ISO="20170502">2. svibnja 2017.</DATE>, koja je zaprimljena <DATE ISO="20170510">10. svibnja 2017.</DATE>, Korkein hallinto‑oikeus (Vrhovni upravni sud) uputio je Sudu u skladu s člankom 267. UFEU‑a sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Ima li obveza savjetovanja između država ugovornica predviđena člankom 25. stavkom 2. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma (CISA) pravni učinak na koji bi se državljanin treće zemlje mogao pozvati kada država ugovornica protiv njega odredi zabranu ulaska u cjelokupan schengenski prostor te naloži vraćanje u zemlju podrijetla iz razloga jer predstavlja opasnost za javnu sigurnost i javni poredak?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Ako je članak 25. stavak 2. CISA‑e primjenjiv kod zabrane ulaska:</TXT><P>treba li savjetovanje provesti prije donošenja odluke o zabrani ulaska ili se savjetovanje može provesti tek nakon donošenja odluke o vraćanju i zabrani ulaska?</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Ako se savjetovanje može provesti nakon tek nakon donošenja odluke o vraćanju i zabrani ulaska:</TXT><P>protivi li se odluka o vraćanju državljanina treće zemlje u njegovu zemlju podrijetla i stupanje na snagu zabrane ulaska u cjelokupni schengenski prostor ako je savjetovanje između država ugovornica još u tijeku i druga država ugovornica nije priopćila namjerava li povući dozvolu boravka državljanina treće zemlje?</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>Kako određena država ugovornica treba postupiti u slučaju kada se država ugovornica koja je izdala dozvolu boravka, unatoč ponavljanim zamolbama, nije očitovala o povlačenju dozvole boravka izdane državljaninu treće zemlje?</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Zajedno sa svojim zahtjevom za prethodnu odluku sud koji je uputio zahtjev je nadalje od Suda zatražio da u ovom slučaju provede hitni prethodni postupak u skladu s člankom 107. Poslovnika. No, na zahtjev Suda prema članku 101. Poslovnika sud koji je uputio zahtjev pojasnio je <DATE ISO="20170602">2. lipnja 2017.</DATE> da je od <DATE ISO="20160124">24. siječnja 2016.</DATE> kazna zatvora osobe E zamijenjena uvjetnom osudom te se ona sada ne nalazi u zatvoru. U tim je okolnostima vijeće Suda određeno za hitan postupak odlučilo prema članku 108. Poslovnika da neće provesti hitni prethodni postupak. Doduše, predsjednik Suda je <DATE ISO="20170612">12. lipnja 2017.</DATE> odlučio na temelju članka 53. stavka 3. Poslovnika predmetu dati prednost pri odlučivanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>U prethodnom postupku pred Sudom pisana očitovanja podnijele su finska, belgijska, njemačka, poljska i švicarska vlada<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>U pogledu prava Švicarske da sudjeluje u prethodnom postupku vidjeti članak 8. stavak 2. Sporazuma o schengenskom pridruživanju Švicarske u vezi s člankom 23. stavkom 4. Statuta Suda Europske unije.</P></NOTE> kao i Europska komisija. Na raspravi od <DATE ISO="20171109">9. studenoga 2017.</DATE> zastupljeni su bili osoba E, Maahanmuuttovirasto, finska i španjolska vlada kao i Komisija. Valja istaknuti da je na izričit poziv Suda španjolska vlada sudjelovala na raspravi i pritom se očitovala u odnosu na prethodna pitanja kao i na određena pitanja Suda.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="8"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Kao što je pokazala rasprava pred Sudom, s ciljem da se u španjolskoj pokrene postupak za oduzimanje boravišne dozvole osobe E španjolska su tijela <DATE ISO="20171102">2. studenoga 2017.</DATE> od Službe za useljavanje zatražila rješenje o protjerivanju doneseno u odnosu na osobu E. Služba za useljavanje je <DATE ISO="20171106">6. studenoga 2017.</DATE> ispunila taj zahtjev i Španjolskoj dostavila presliku rješenja o protjerivanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Čak i ako se ostavi po strani okolnost da sud koji je uputio zahtjev nije službeno obavijestio Sud o novijem razvoju događaja u glavnom postupku, već su ga o tome obavijestile tek stranke u postupku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>S tim u vezi su Služba za useljavanje i zastupnik španjolske vlade Sudu dali suglasne izjave.</P></NOTE>, moglo bi se prilikom površnog promatranja upitati je li zahtjev za prethodnu odluku postao bespredmetan<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050120">20. siječnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>García Blanco</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑225/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:34">EU:C:2005:34</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) kao i rješenja od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160303">3. ožujka 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Euro Bank</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑537/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:143">EU:C:2016:143</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160323">23. ožujka 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Overseas Financial i Oaktree Finance</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑319/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:268">EU:C:2016:268</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> jer su uslijed događaja iz studenoga 2017. izvorno dopuštena prethodna pitanja mogla postati isključivo hipotetska pitanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Međutim, valja voditi računa o tome da španjolska tijela do sada još nisu donijela konačnu odluku o oduzimanju boravišne dozvole osobe E. Umjesto toga tek namjeravaju pokrenuti postupak koji može dovesti do njezina oduzimanja. Kao što je španjolska vlada pojasnila na izričit upit Suda, ne može se predvidjeti kada i s kojim će se ishodom, ovisno o okolnostima, navedeni nacionalni postupak dovršiti. Osobi E također su na raspolaganju redovni pravni lijekovi pred španjolskim sudovima protiv mogućeg oduzimanja njezine boravišne dozvole.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Sve dok nema pravomoćne odluke španjolskih tijela o oduzimanju boravišne dozvole osobe E, ne može se poći od toga da u smislu članka 25. stavka 2. CISA‑e postoje dostatni razlozi za povlačenje boravišne dozvole ili da je ta boravišna dozvola već povučena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>S obzirom na te okolnosti, valja poći od toga da prethodna pitanja nisu izgubila na svojoj relevantnosti za rješavanje spora u glavnom postupku te je Sud i dalje dužan odgovoriti na njih.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Meritorna ocjena prethodnih pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>U središtu interesa u ovom se slučaju nalazi odredba članka 25. stavka 2. CISA‑e, čije tumačenje sud koji je uputio zahtjev traži od Suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Ovom odredbom koja pripada schengenskoj pravnoj stečevini predviđena je obveza savjetovanja između država članica schengenskog područja ako jedna od tih država odredi državljaninu treće zemlje zabranu ulaska za cjelokupno schengensko područje, iako je druga država članica istome državljaninu treće zemlje izdala još važeću boravišnu dozvolu. Na taj način treba poticati djelotvornost, usklađenost i dosljednost postupanja nacionalnih tijela u schengenskom području.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Sa svoja ukupno četiri pitanja Korkein hallinto‑oikeus (Vrhovni upravni sud) želi s tim u vezi saznati koje konkretne učinke ima postupak savjetovanja prema članku 25. stavku 2. CISA‑e koji još nije dovršen, ali već duže vrijeme traje, na izvršenje odluka o vraćanju i zabrani ulaska donesenih protiv državljana trećih zemalja (drugo, treće i četvrto prethodno pitanje) te može li se sam državljanin treće zemlje izravno pozivati na tu odredbu pred nacionalnim sudovima (prvo prethodno pitanje).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Prilikom davanja odgovora na ova pitanja u vezi s člankom 25. stavkom 2. CISA‑e mora se paziti na uravnoteženo postupanje sa svim relevantnim odredbama prava Unije o području slobode, sigurnosti i pravde. Stoga u okviru razmatranja ovog slučaja u obzir treba uzeti odredbe Direktive 2008/115 kao i odredbe Zakonika o schengenskim granicama.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Smatram svrsishodnim prvo raspraviti drugo, treće i četvrto pitanje o meritornom tumačenju članka 25. stavka 2. CISA‑e, prije nego što se potom, u okviru prvog pitanja, posvetim izravnom učinku te odredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Vodeći računa o podjeli zadaća između Suda i suda koji je uputio zahtjev, smatram da kod svih mojih razmatranja o ovom slučaju treba poći od toga da osoba E stvarno predstavlja opasnost za javnu sigurnost i javni poredak, kao što je to izričito utvrđeno u zahtjevu za prethodnu odluku i što niti jedna stranka u postupku nije dovela u pitanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Pri tome pretpostavljam da je navedeno utvrđenje o postojanju opasnosti za javnu sigurnost i javni poredak izvedeno prema standardima koji se primjenjuju u pravu Unije te da se osobito zasniva na pažljivoj ocjeni konkretnog slučaja kod koje u obzir nisu uzeta i u konačnici bila odlučna samo kaznena djela koja je dotična osoba počinila u prošlosti, već uvelike i opasnosti koje stvarno i trenutačno potječu od nje; vidjeti s tim u vezi presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150611">11. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Zh. i O</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑554/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:377">EU:C:2015:377</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, osobito t. 50. do 52. i 54.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Samo takva opasnost koja potječe od osobe E i odnosi se na javnu sigurnost i javni poredak omogućuje osim toga finskim tijelima u ovom slučaju da dotičnu osobu udalje u njezinu zemlju podrijetla Nigeriju a da joj prethodno ne daju mogućnost odlaska u Španjolsku u kojoj ima važeću boravišnu dozvolu (vidjeti članak 6. stavak 2. drugu rečenicu u vezi sa stavkom 1. Direktive 2008/115).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Točan trenutak u kojemu počinju savjetovanja prema članku 25. stavku 2. CISA‑e (drugo pitanje)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Drugo prethodno pitanje služi tomu da se odredi trenutak u kojemu počinju savjetovanja prema članku 25. stavku 2. CISA‑e. Sud koji je uputio zahtjev konkretno želi znati moraju li se takva savjetovanja pokrenuti već prije mogućeg donošenja odluke o vraćanju i mogućeg izricanja zabrane ulaska protiv državljanina treće zemlje ili obveza savjetovanja na temelju prava Unije nastupa tek kada su upravne odluke o vraćanju i zabrani ulaska već donesene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Već se prema svojemu tekstu u većini jezičnih verzija, osobito njemačkoj, francuskoj i engleskoj verziji, članak 25. stavak 2. CISA‑e odnosi na slučajeve u kojima je državljaninu treće zemlje <HT TYPE="ITALIC">izdano upozorenje</HT> u svrhu zabrane ulaska (vidjeti prvi podstavak te odredbe), a savjetovanja između dotičnih država članica ovisno o okolnostima dovedu do toga da se upozorenje <HT TYPE="ITALIC">povuče</HT> (vidjeti drugi podstavak iste odredbe). Drukčije rečeno, savjetovanja su člankom 25. stavkom 2. CISA‑e prisilno propisana dakle tek <HT TYPE="ITALIC">nakon</HT> već izdanog upozorenja za državljanina treće zemlje u svrhu zabrane ulaska. Nasuprot tomu, u toj odredbi trenutačno nije utvrđena obveza prethodnih savjetovanja, za razliku od aktualnog prijedloga Europske komisije izmjena u pogledu dotičnog pravnog područja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Članak 26. stavak 2. Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi, radu i upotrebi Schengenskog informacijskog sustava (SIS) u području graničnih kontrola te o izmjeni Uredbe (EU) br. 515/2014 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1987/2006, koji je Komisija iznijela <DATE ISO="20161221">21. prosinca 2016.</DATE>, COM(2016) 882 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Ta se ocjena potvrđuje ako se članak 25. stavak 2. CISA‑e razmatra u vezi s Direktivom 2008/115 u kojoj su predviđeni zajednički standardi i postupci za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom. Naime, tom direktivom također nisu trenutačno propisana obvezna prethodna savjetovanja s drugim državama članicama kada se tijela države članice spremaju donijeti odluku o vraćanju sa zabranom ulaska (članak 6. u vezi s člankom 11. Direktive 2008/115).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Radi postizanja cilja učinkovite politike povratka, za što se Europska unija zauzima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>S tim u vezi vidjeti uvodnu izjavu 4. Direktive 2008/115 kao i presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Mukarubega</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑166/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2336">EU:C:2014:2336</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150423">23. travnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Zaizoune</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑38/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:260">EU:C:2015:260</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Ouhrami</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑225/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:590">EU:C:2017:590</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, osim toga je odlučno da tijela država članica u slučaju potrebe mogu brzo postupati, osobito ako državljani trećih zemalja s nezakonitim boravkom, kao u ovom slučaju, predstavljaju opasnost za javnu sigurnost i javni poredak. Pravna obveza sustavnog prethodnog savjetovanja s drugim državama članicama kojih se možda to tiče mogla bi proturječiti tom cilju.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>No, nepostojanje obveze savjetovanja s drugim državama članicama prije donošenja odluka o vraćanju i zabrani ulaska nikako ne znači da bi se članku 25. stavku 2. CISA‑e protivila provedba takvog prethodnog savjetovanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Kao što pokazuje članak 26. stavak 2. druga rečenica Prijedloga COM(2016) 882 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> (naveden u bilješci 17.), nije nezamislivo provesti prethodno savjetovanje u schengenskom sustavu.</P></NOTE>. Kao što njemačka vlada i Komisija s pravom naglašavaju, čak je i poželjno da se tijela države članice, koja razmatraju odluku o vraćanju s istodobnom zabranom ulaska protiv državljanina treće zemlje s nezakonitim boravkom, što je prije moguće povežu sa svim drugim dotičnim državama članicama. S jedne strane, na taj način te druge države članice najranije moguće dobivaju nužne informacije koje i njima omogućavaju donošenje mogućih mjera za zaštitu javne sigurnosti i javnog poretka. S druge strane, na taj se način potiče što veća konvergencija u postupanju država članica schengenskog područja s ciljem izbjegavanja suprotnih odluka.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Međuzaključak</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Shodno tomu, odgovor na drugo prethodno pitanje jest taj da članak 25. stavak 2. CISA‑e treba tumačiti na način da savjetovanja propisana u toj odredbi treba prema sadašnjem stanju prava Unije provesti što je prije moguće, ali ih se ne mora obvezno pokrenuti prije odluke o vraćanju i zabrane ulaska.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Učinci savjetovanja u tijeku prema članku 25. stavku 2. CISA‑e na izvršenje odluka o vraćanju i zabrani ulaska (treće i četvrto pitanje)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Svojim trećim i četvrtim prethodnim pitanjem, koja ću zbog njihove sadržajne povezanosti zajedno razmotriti, sud koji je uputio zahtjev želi u bitnome znati može li odluka o vraćanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>S tim u vezi sud koji je uputio zahtjev govori o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>protjerivanju<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> oslanjajući se vjerojatno na jezičnu uporabu relevantnih odredaba nacionalnog prava. No, u izostanku uporišta za suprotan stav, polazim od toga da se ovdje radi ni o čemu drugome doli odluci o vraćanju u smislu Direktive 2008/115 i shodno tomu ću upotrebljavati tu terminologiju poznatu iz te direktive.</P></NOTE> biti izvršena, a zabrana ulaska za cjelokupno schengensko područje stupiti na snagu prije nego što se savjetovanja koja se vode prema članku 25. stavku 2. CISA‑e dovrše.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Za razliku od prethodno razmotrenog drugog pitanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>S tim u vezi vidjeti točke 43. do 48. ovog mišljenja.</P></NOTE>, koje se odnosilo samo na <HT TYPE="ITALIC">donošenje</HT> odluke o vraćanju i zabrane ulaska, trećim i četvrtim pitanjem nameće se dakle problem smiju li se takve odluke <HT TYPE="ITALIC">izvršavati</HT> odnosno <HT TYPE="ITALIC">stupiti na snagu</HT> dok još traju savjetovanja u smislu članka 25. stavka 2. CISA‑e.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prethodna napomena o dosegu trećeg i četvrtog pitanja</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Poljska vlada naglašava da predmet savjetovanja u smislu članka 25. stavka 2. CISA‑e nisu odluke o vraćanju zbog čega ishod takvih savjetovanja već u startu ne može utjecati na njihovo izvršenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Smatram da ta argumentacija nije uvjerljiva. Doduše, može biti da se članak 25. stavak 2. CISA‑e prema svojemu tekstu odnosi samo na zabrane ulaska, točnije rečeno na poseban praktičan aspekt takvih zabrana ulaska, to jest upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu izdano u svrhu zabrane ulaska. No, valja voditi računa o tome da se zabrana ulaska u slučaju kao što je ovaj pridodaje odluci o vraćanju (vidjeti članak 3. na kraju točke 6. i članak 11. stavak 1. Direktive 2008/115) i stupa na snagu tek kada je državljanin treće zemlje s nezakonitim boravkom stvarno napustio državna područja država članica, dakle doista otišao s područja Europske unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Ouhrami</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑225/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:590">EU:C:2017:590</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, osobito t. 45. i 53.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Shodno tomu, za stupanje na snagu zabrane ulaska od velike je praktične važnosti pitanje kada se smije izvršiti odluka o vraćanju usmjerena prema državljaninu treće zemlje te u kojoj mjeri savjetovanje u tijeku prema članku 25. stavku 2. CISA‑e utječu na to izvršenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Stoga sud koji je uputio zahtjev logično očekuje koristan odgovor Suda ne samo u pogledu učinaka savjetovanja u tijeku prema članku 25. stavku 2. CISA‑e na zabranu ulaska već i u pogledu učinaka takvih savjetovanja na odluku o vraćanju na kojoj se zabrana ulaska temelji.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Praktični problemi u funkcioniranju članka 25. stavka 2. CISA‑e</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Ako, kao ovdje, u odnosu na državljanina treće zemlje koji u jednoj državi članici schengenskog područja ima valjanu boravišnu dozvolu, druga država članica schengenskog područja donese odluku o vraćanju i izrekne zabranu ulaska za cjelokupno schengensko područje s upozorenjem u svrhu zabrane ulaska, tada je člankom 25. stavkom 2. CISA‑e predviđeno da se druga država članica mora savjetovati s prvom o pitanju postoje li dostatni razlozi za povlačenje boravišne dozvole.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Istodobno postojanje odluke o vraćanju i zabrane ulaska za cjelokupno schengensko područje, na jednoj strani, i valjane boravišne dozvole, na drugoj strani, dovodi do neusklađenosti u postupanju tijela u schengenskom području koje treba riješiti savjetovanjima prema članku 25. stavku 2. CISA‑e.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Ako država članica s kojom se savjetuje povuče boravišnu dozvolu koju je izdala ili boravišna dozvola izgubi svoju valjanost iz drugih razloga, osobito uslijed isteka trajanja boravka odobrenog u njoj, zabrana ulaska za cjelokupno schengensko područje može ostati na snazi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Ako nasuprot tomu iz savjetovanja proizađe da boravišna dozvola nije povučena, već i dalje postoji, tada ona država članica koja je izrekla zabranu za cijelo schengensko područje mora tu zabranu preoblikovati u isključivo nacionalnu zabranu ulaska koja se tiče samo njezina vlastitog državnog područja te može dotičnog državljanina treće zemlje u svakom slučaju staviti na svoj nacionalni popis upozorenja u svrhu zabrane ulaska (članak 25. stavak 2. drugi podstavak CISA‑e).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Kod sadašnjeg stanja prava Unije državljanin treće zemlje nalazi se u svojevrsnoj sivoj zoni kada se odluka o vraćanju izvrši i time na snagu stupi i zabrana ulaska, iako savjetovanja između država članica prema članku 25. stavku 2. CISA‑e još traju. U tom trenutku državljanin treće zemlje podliježe zabrani ulaska za cjelokupno schengensko područje i za njega u Schengenskom informacijskom sustavu upozorenje ostaje izdano za cjelokupno schengensko područje u svrhu zabrane ulaska. No, prema zajedničkim pravilima koja vrijede u schengenskom sustavu ona država članica koja je izdala valjanu boravišnu dozvolu mora svejedno i dalje dopustiti državljaninu treće zemlje ulazak na svoje državno područje i svaka mu druga država članica schengenskog područja mora odobriti tranzit do tamo, osim ako bi dotična osoba bila stavljena na njezin nacionalni popis upozorenja u svrhu zabrane ulaska (vidjeti članak 21. CISA‑e u vezi s člankom 6. stavkom 5. točkom (a) i člankom 14. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Dakle, u konačnici ovaj zahtjev za prethodnu odluku suočava Sud s praktično krajnje relevantnom problematikom, kako da opisana siva zona ostane što je moguće manja a da se ne ugrozi učinkovitost politike Europske unije o povratku te zaštita javne sigurnosti i javnog poretka u cjelokupnom schengenskom području.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="12"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Obveza da se prilikom izvršenja odluka o vraćanju uz zabranu ulaska u obzir uzmu savjetovanja u tijeku prema članku 25. stavku 2. CISA‑a</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Ako se promatra samo tekst članka 25. stavka 2. CISA‑e kao i tekst Direktive 2008/115, tada izgleda da iz savjetovanja u tijeku između država članica ne proizlaze nikakva ograničenja za izvršenje odluke o vraćanju i za s time povezano stupanje na snagu zabrane ulaska protiv državljanina treće zemlje s nezakonitim boravkom. Naprotiv, pravilo o udaljavanju prema članku 8. stavku 1. Direktive 2008/115 obvezuje države članice na poduzimanje potrebnih mjera za izvršenje odluke o vraćanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Doduše, valja voditi računa o cilju postupka savjetovanja predviđenog u članku 25. stavku 2. CISA‑e. Njime se potiče što usklađenije i dosljednije postupanje tijela svih država članica sudionica u schengenskom području te osigurava da istodobno i trajno ne postoje valjana boravišna dozvola i zabrana ulaska u cjelokupno schengensko područje. Osobito se mora, kao što je već spomenuto<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>S tim u vezi vidjeti točku 58. ovog mišljenja.</P></NOTE>, zabrana ulaska za cjelokupno schengensko područje preoblikovati prema članku 25. stavku 2. drugom podstavku CISA‑e u nacionalnu zabranu ulaska ako država članica, koja je dotičnom državljaninu treće zemlje izdala valjanu boravišnu dozvolu, tu dozvolu ne povuče.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>S državljaninom treće zemlje istodobno treba pravično postupati<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>U vezi s pravom državljanina treće zemlje na pravičan i transparentan postupak vidjeti uvodnu izjavu 6. Direktive 2008/115 kao i presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140605">5. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Mahdi</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑146/14 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:1320">EU:C:2014:1320</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Mukarubega</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑166/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2336">EU:C:2014:2336</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> i omogućiti mu da ode u državu članicu koja mu je dodijelila boravišnu dozvolu kako bi se tamo koristio svojim pravom boravka, umjesto da se mora vratiti u treću zemlju svojeg podrijetla (s tim u vezi vidjeti članak 6. stavak 2. prvu rečenicu Direktive 2008/115 i članak 25. stavak 2. drugi podstavak CISA‑e).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Oba cilja postupka savjetovanja prema članku 25. stavku 2. CISA‑e, to jest usklađeno i dosljedno postupanje tijela, s jedne strane, i mogućnost korištenja valjanom boravišnom dozvolom, s druge strane, ne bi se mogla ostvariti jednako učinkovito ako bi država članica koja se savjetuje bila slobodna odluku o vraćanju koju su donijela njezina tijela svakako izvršiti već prije dovršetka savjetovanja, s posljedicom da bi dotični državljanin treće zemlje morao napustiti područje Europske unije i od tada bi podlijegao zabrani ulaska koja je na snazi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Stoga iz cilja članka 25. stavka 2. CISA‑e proizlazi da se izvršenje odluke o vraćanju i stupanje na snagu zabrane ulaska načelno protivi savjetovanjima u tijeku prema toj odredbi. Takav postupak savjetovanja koji je u tijeku treba osim toga prema mojem mišljenju smatrati posebnom okolnošću pojedinačnog slučaja uslijed koje prema članku 9. stavku 2. Direktive 2008/115 u pravilu treba doći do odgode udaljavanja državljanina treće zemlje u njegovu zemlju podrijetla.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Mogućnost izvršenja odluka o vraćanju prije dovršetka savjetovanja prema članku 25. stavku 2. CISA‑e</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Neovisno o tome, naravno da mogu postojati situacije u kojima s obzirom na posebne okolnosti pojedinačnog slučaja ne bi bilo opravdano čekati do dovršetka savjetovanja u tijeku prema članku 25. stavku 2. CISA‑e, već državljana treće zemlje treba odmah udaljiti prema članku 8. Direktive 2008/115.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Ako se konkretno upravljanje postupkom savjetovanja na što uravnoteženiji način uskladi s drugim relevantnim odredbama o području slobode, sigurnosti i pravde i ako se članak 25. stavak 2. CISA‑e promatra u vezi s odredbama Direktive 2008/115, tada se pojavljuju osobito dvije skupine slučajeva u kojima se pokazuje potrebnim da se odluka o vraćanju izvrši i da zabrana ulaska stupi na snagu iznimno već i prije dovršetka savjetovanja prema članku 25. stavku 2. CISA‑e:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>s jedne strane, ako mišljenje države članice, s kojom se savjetuje, izostane unatoč isteku primjerenog roka za odgovor (<HT TYPE="ITALIC">prva skupina slučajeva</HT>);</P></ITEM><ITEM><P>s druge strane, ako dotični državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javnu sigurnost i javni poredak (<HT TYPE="ITALIC">druga skupina slučajeva</HT>).</P></ITEM></LIST></P><P>U obje je skupine slučajeva u skladu s temeljnim ciljem politike povratka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>S tim u vezi vidjeti još jednom uvodnu izjavu 4. Direktive 2008/115 kao i presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Mukarubega</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑166/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2336">EU:C:2014:2336</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150423">23. travnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Zaizoune</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑38/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:260">EU:C:2015:260</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Ouhrami</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑225/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:590">EU:C:2017:590</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> da se odluka o vraćanju u odnosu na državljanina treće zemlje s nezakonitim boravkom brzo izvrši i time zapravo također ishodi stupanje na snagu zabrane ulaska koja se odnosi na njega.</P></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Prva skupina slučajeva: Prekoračenje primjerenog roka za odgovor</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Što se prve skupine slučajeva tiče, valja utvrditi da CISA kao takva ne predviđa konkretan rok unutar kojeg država članica, s kojom se savjetuje prema članku 25. stavku 2. CISA‑e, mora dati svoje mišljenje. No, iz načela lojalne suradnje (članak 4. stavak 3. UEU‑a)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Općenito u vezi s načelom lojalne suradnje među državama članicama vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19830322">22. ožujka 1983.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Francuska</NAME.CASE> (<NO.CASE>42/82</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1983:88">EU:C:1983:88</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880927">27. rujna 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Matteucci</NAME.CASE> (<NO.CASE>235/87</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:460">EU:C:1988:460</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19910611">11. lipnja 1991.</DATE>, <NAME.CASE>Athanasopoulos i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑251/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1991:242">EU:C:1991:242</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). U novije je vrijeme Sud istaknuo važnost načela lojalne suradnje među državama članicama i u kontekstu područja slobode, sigurnosti i pravde, i to, s jedne strane, u odnosu na schengenski sustav (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060131">31. siječnja 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Španjolska,</NAME.CASE> <NO.CASE>C‑503/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:74">EU:C:2006:74</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) te, s druge strane, s obzirom na obradu zahtjeva za međunarodnu zaštitu (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Jafari</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑646/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:586">EU:C:2017:586</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, kraj t. 88.).</P></NOTE> proizlazi da država članica s kojom se savjetuje mora u razumnom roku zauzeti stajalište koristeći se za to posebno predviđenim obrascem<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti točku 4.5.1. Priručnika Sirene tiskanog u prilogu Provedbenoj odluci Komisije 2013/115/EU od <DATE ISO="20130226">26. veljače 2013.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="071" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2013">SL 2013., L 71, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 211.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Oslanjajući se na članak 7. stavak 1. Direktive 2008/115<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Ravnanje prema rokovima sadržanima u Direktivi 2008/115 tim se više čini potrebnim jer, kako proizlazi iz njezina članka 21., ta direktiva zamjenjuje određene odredbe CISA‑e.</P></NOTE> može se osim toga konkretizirati koji rok za odgovor treba smatrati primjerenim: redovito bi državi članici s kojom se savjetuje trebalo dodijeliti između sedam i trideset dana za davanje njezina mišljenja, dakle u konačnici usporedivi rok kao i onaj koji se može odrediti dotičnom državljaninu treće zemlje za dobrovoljni odlazak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Takav rok za odgovor između sedam i trideset dana za savjetovanja prema članku 25. stavku 2. CISA‑e može se doduše činiti relativno kratkim ako se uzme u obzir da u državi članici s kojom se savjetuje može biti potrebno uključiti područna ili lokalna tijela kao i ispitati osobne odnose dotičnog državljanina treće zemlje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>U vezi s potonjim aspektom vidjeti osobito članak 12. Direktive Vijeća 2003/109/EZ od <DATE ISO="20031125">25. studenoga 2003.</DATE> o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="016" PAGE.FIRST="44" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 16, str. 44</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 41.).</P></NOTE>. No, kratak rok za odgovor nije uopće rijetka pojava u području slobode,<?PAGE NO="14"?> sigurnosti i pravde<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>To su na primjer rokovi za odgovor koji se primjenjuju u okviru Dublinskog sustava III. i relevantni su u slučaju X. koji je u tijeku (spojeni predmeti C‑47/17 i C‑48/17); s tim u vezi vidjeti članak 22. stavke 1. i 6. kao i članak 25. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20130626">26. lipnja 2013.</DATE> o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="180" PAGE.FIRST="31" DATE.PUB="2013">SL 2013., L 180, str. 31</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108.).</P></NOTE>. To se u ovom kontekstu objašnjava već spomenutim temeljnim ciljem u vidu osiguravanja djelotvornosti politike Europske unije o povratku, što od svih nacionalnih tijela koja sudjeluju zahtijeva znatne napore i krajnje brzo postupanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Još je strože stajalište Komisije u članku 26. stavku 2. drugoj rečenici njezina Prijedloga COM(2016) 882 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> (navedenog u bilješci 17.), u kojemu krajnje kratak rok za odgovor od sedam dana ona smatra primjerenim.</P></NOTE>. Kratak rok služi osim toga i za usklađenost postupanja svih tijela u schengenskom području.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Osim toga, kratim rokom za odgovor štiti se, s jedne strane, interes dotičnog državljanina treće zemlje za pravnom sigurnošću i, u slučaju njegova zadržavanja, za što kraćim oduzimanjem slobode. S druge strane, kratak rok služi interesima države članice koja se savjetuje, a koja ne treba prekomjerno snositi teret i moguće troškove za nezakonit boravak državljanina treće zemlje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Ako bi država članica s kojom se savjetuje ipak trebala više vremena za svoje mišljenje prema članku 25. stavku 2. CISA‑e, načelo lojalne suradnje (članak 4. stavak 3. UEU‑a) nalaže da se ona poveže s državom članicom koja se savjetuje i navede joj dostatne razloge za produljenje roka za odgovor. Sa svoje strane, država članica koja se savjetuje dužna je u duhu lojalne suradnje konstruktivno razmotriti tvrdnje države s kojom se savjetuje. U idealnom bi se slučaju obje države trebale, oslanjajući se na članak 7. stavak 2. Direktive 2008/115, usuglasiti oko primjerenog produljenja roka. Država članica koja se savjetuje trebala bi državi članici s kojom se savjetuje odobriti barem jedno produljenje roka za odgovor za daljnjih trideset dana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Ako i produljeni rok bezuspješno istekne, tada se u izostanku jednoznačnoga pravila ne može predmnijevati da postoji pozitivan ili negativan odgovor države članice s kojom se savjetuje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>U vezi s pojedinim pravnim područjima u kojima je zakonodavac Unije šutnju tijela izričito smatrao odgovorom, <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>vidjeti moje mišljenje u predmetu Housieaux</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑186/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:70">EU:C:2005:70</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. No, država članica koja se savjetuje tada može bez daljnjeg smatrati da je vremenski okvir za razuman rok za odgovor prekoračen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Država članica koja se savjetuje može tada izvršiti svoju odluku o vraćanju neovisno o još nepoznatom ishodu savjetovanja i tako staviti na snagu zabranu ulaska. Ta zabrana ulaska vrijedi za cjelokupno schengensko područje (i osim toga za sve države članice Unije koje ne pripadaju schengenskom području<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>S tim u vezi vidjeti članak 3. točku 6. Direktive 2008/115, prema kojoj se zabranom ulaska u smislu te direktive zabranjuje ulazak na <HT TYPE="ITALIC">državno područje</HT> <HT TYPE="ITALIC">države članice</HT>; vidjeti osim toga uvodnu izjavu 14. te direktive, u kojoj je potvrđeno da bi učinci nacionalnih mjera za vraćanje trebali imati <HT TYPE="ITALIC">europsku dimenziju</HT> ustanovljavanjem zabrana ulaska i boravka na <HT TYPE="ITALIC">području svih država članica</HT>.</P></NOTE>), no, kako je već spomenuto<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>S tim u vezi vidjeti točku 59. ovog mišljenja.</P></NOTE> pod uvjetom da se dotičnom državljaninu treće zemlje omogući ulazak odnosno tranzit u državu članicu s kojom se savjetuje i u kojoj (još) ima valjanu boravišnu dozvolu (u tom pogledu vidjeti članak 21. CISA‑e u vezi s člankom 6. stavkom 5. točkom (a) i člankom 14. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Druga skupina slučajeva: Opasnost za javnu sigurnost i javni poredak</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Što se tiče druge skupine slučajeva, u kojoj državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javnu sigurnosti i javni poredak, samo po sebi se podrazumijeva da se odluka o vraćanju smije izvršiti i da time zabrana ulaska smije stupiti na snagu a da se ne mora čekati na ishod savjetovanja prema članku 25. stavku 2. CISA‑e.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Naime, s obzirom na nepostojeći nadzor na unutarnjim granicama schengenskog područja redovito valja očekivati da se opasnost za javnu sigurnost i javni poredak, koja u državi članici schengenskog područja potječe od dotičnog državljanina treće zemlje, brzo može pojaviti i u svim drugim državama schengenskog područja. Shodno tomu, država članica, koja donese odluku o vraćanju i zabranu ulaska, djeluje radi zaštite javne sigurnosti i javnog poretka ne samo na vlastitom državnom području već i u cijelom schengenskom području.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Interesi sigurnosti svih država članica schengenskog područja i stanovništva koje živi na njihovu državnom području imaju u takvom slučaju prednost pred nastojanjem za usklađenim i dosljednim upravnim odlukama u schengenskom području i također pred interesom dotičnog državljanina treće zemlje da se koristi svojom postojećom boravišnom dozvolom u državi članici s kojom se savjetuje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Shodno tomu, za takav slučaj članak 6. stavak 2. druga rečenica Direktive 2008/115 također ne predviđa obvezu da se omogući odlazak u državu članicu koja je za dotičnog državljanina treće zemlje izdala boravišnu dozvolu, već izravno upućuje na pravilo iz članka 6. stavka 1. o povratku državljanina treće zemlje u svoju zemlju podrijetla.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Taj zaključak potvrđuje članak 7. stavak 4. Direktive 2008/115, prema kojemu se osobama koje predstavljaju opasnost za javnu sigurnost i javni poredak ne mora odobriti rok za dobrovoljni odlazak ili se on može odobriti samo u vrlo kratkom trajanju. Oslanjajući se na to pravilo, od države članice koja se savjetuje ne može se zahtijevati da prije izvršenja svoje odluke o vraćanju i stupanja na snagu svoje zabrane ulaska pričeka mišljenje države članice s kojom se savjetuje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Posljedice za glavni postupak</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Slučaj kao što je onaj osobe E spada prema svim informacijama kojima Sud raspolaže u obje gore prikazane skupine slučajeva: s jedne strane je Španjolska u okviru članka 25. stavka 2. CISA‑e uvelike prekoračila razumni rok za odgovor<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Do trenutka u kojemu je Sud zaprimio zahtjev za prethodnu odluku savjetovanja prema članku 25. stavku 2. CISA‑e trajala su već više od dvije godine a da Kraljevina Španjolska nije konačno zauzela stajalište.</P></NOTE> a da nije, koliko je vidljivo, zamolila za bilo kakvo produljenje roka, a kamoli da je navela dostatne razloge za takvo produljenje roka (prva skupina slučajeva). S druge strane, prema utvrđenjima nacionalnih tijela i sudova, osoba E predstavlja opasnost za javnu sigurnost i javni poredak (druga skupina slučajeva). Iz jednog kao i iz drugog razloga, od kojih bi već svaki za sebe bio dostatan, izvršenju odluke o vraćanju i stupanju na snagu zabrane ulaska ne protivi se u slučaju, kao što je ovaj, okolnost da savjetovanja prema članku 25. stavku 2. CISA‑e još nisu dovršena.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Međuzaključak</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Sve u svemu, u odgovoru na treće i četvrto prethodno pitanje u vezi s tumačenjem članka 25. stavka 2. CISA‑e može se stoga utvrditi sljedeće:</TXT><P>Odluka o vraćanju smije se izvršiti i zabrana ulaska stupiti na snagu tek kada je država s kojom se savjetuje prema članku 25. stavku 2. CISA‑e dala svoje mišljenje ili kada savjetovanja nisu dovršena unatoč isteku razumnog roka za odgovor. Obje se odluke mogu izvršiti već i prije isteka tog roka ako državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javnu sigurnost i javni poredak.</P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">C.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Izravan učinak članka 25. stavka 2. CISA‑e (prvo pitanje)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Naposljetku preostaje ispitati u okviru prvog prethodnog pitanja može li se pred nacionalnim sudovima državljanin treće zemlje izravno pozivati na članak 25. stavak 2. CISA‑e.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Izvorno se kod članka 25. stavka 2. CISA‑e nije radilo o aktu Unije, već o odredbi koja je bila sadržana u međudržavnom sporazumu izvan okvira Europske unije. No, Ugovorom iz Amsterdama, kojim je schengenska pravna stečevina uključena u okvir Europske unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti s tim u vezi današnji Protokol br. 19 uz UEU‑u i UFEU‑u.</P></NOTE>, ta je konvencija postala sastavni dio prava Unije koji države članice koje sudjeluju u schengenskom području moraju primjenjivati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Za razliku od okvirnih odluka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>S tim u vezi vidjeti članak 34. stavak 2. točku (b) treću rečenicu UEZ‑a u verziji Ugovora iz Amsterdama.</P></NOTE> izravni učinak sporazuma među državama članicama u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde nije isključen. CISA također uopće ne zabranjuje izravnu primjenu svojih odredaba<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Priznato je upravo suprotno, to jest da odredbe CISA‑e mogu pred nacionalnim sudovima dovesti do neprimjene sadržajno različitih nacionalnih propisa ili praksi (vidjeti načelnu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030211">11. veljače 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Gözütok i Brügge</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑187/01 i C‑385/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:87">EU:C:2003:87</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, osobito kraj t. 33. u odnosu na članak 54. CISA‑e).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Stoga izravan učinak odredaba CISA‑e treba ocijeniti prema istim općim kriterijima kao što su oni iz međunarodnih sporazuma kojima je Unija vezana<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Pri tome se prema ustaljenoj sudskoj praksi može raditi o sporazumima u kojima Unija sama ne sudjeluje kao ugovorna strana; vidjeti s tim u vezi osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19721212">12. prosinca 1972.</DATE>, <NAME.CASE>International Fruit Company i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>21/72 do 24/72</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1972:115">EU:C:1972:115</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111221">21. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Air Transport Association of America i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑366/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:864">EU:C:2011:864</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> te oni iz drugih odredaba sekundarnog prava Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Za izravnu primjenu odredbe prava Unije ona mora s gledišta svojeg sadržaja biti bezuvjetna i dovoljno precizna. Taj je uvjet ispunjen ako ta odredba sadržava jasnu i preciznu obvezu koja u svojoj provedbi ili u svojim učincima nije podređena donošenju naknadnog akta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19870930">30. rujna 1987.</DATE>, <NAME.CASE>Demirel</NAME.CASE> (<NO.CASE>12/86</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1987:400">EU:C:1987:400</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111221">21. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Air Transport Association of America i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑366/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:864">EU:C:2011:864</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); s tim u vezi je od temeljne važnosti i presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19630205">5. veljače 1963.</DATE>, <NAME.CASE>van Gend &amp; Loos</NAME.CASE> (<NO.CASE>26/62</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1963:1">EU:C:1963:1</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 25. i 26. njemačke verzije).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Članak 25. stavak 2. CISA‑e obvezuje državu članicu schengenskog područja koja je u Schengenskom informacijskom sustavu izdala upozorenje za državljanina treće zemlje u svrhu zabrane ulaska da se savjetuje sa svakom drugom državom članicom schengenskog područja koja je državljaninu treće zemlje izdala valjanu boravišnu dozvolu, kako bi saznala namjerava li potonja država članica povući tu boravišnu dozvolu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>U tom pogledu članak 25. stavak 2. CISA‑e sadržava, dakle, jasnu i preciznu obvezu koja u svojoj provedbi ili u svojim učincima nije osim toga podređena donošenju naknadnih akata bilo koje vrste. Iako točne posljedice izostalog ili manjkavog savjetovanja nisu izričito uređene u članku 25. stavku 2. CISA‑e, ipak su uvjet savjetovanja kao i predmet tog savjetovanja u toj odredbi tako jasno uređeni da ih svaki sud može bez daljnjeg primijeniti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19800522">22. svibnja 1980.</DATE>, <NAME.CASE>Santillo</NAME.CASE> (<NO.CASE>131/79</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1980:131">EU:C:1980:131</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0013">13.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); vidjeti po analogiji presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19860226">26. veljače 1986.</DATE>, <NAME.CASE>Marshall</NAME.CASE> (<NO.CASE>152/84</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1986:84">EU:C:1986:84</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19930802">2. kolovoza 1993.</DATE>, <NAME.CASE>Marshall</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑271/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1993:335">EU:C:1993:335</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) kao i mišljenje nezavisnog odvjetnika W. Van Gervena u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Banks</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑128/92</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1993:860">EU:C:1993:860</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> zadnji odlomak).</P></NOTE>. Shodno tomu su u odnosu na članak 25. stavak 2. CISA‑e ispunjene pretpostavke za izravnu primjenu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Izravna primjena članka 25. stavka 2. CISA‑e ne može se osim toga osporiti isticanjem da se kod te odredbe radi isključivo o postupovnoj odredbi kojom se uz to samo uređuje odnos među državama članicama. Naime, s jedne strane je u pravu Unije priznato da i odredbe koje su po svojemu tekstu upućene samo državama članicama mogu proizvoditi izravan učinak<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19630205">5. veljače 1963.</DATE>, <NAME.CASE>van Gend &amp; Loos</NAME.CASE> (<NO.CASE>26/62</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1963:1">EU:C:1963:1</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 25. i 26. njemačke verzije) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19760408">8. travnja 1976.</DATE>, <NAME.CASE>Defrenne</NAME.CASE> (<NO.CASE>43/75</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1976:56">EU:C:1976:56</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. S druge strane, kao što je Sud tek nedavno presudio u vezi s jednim drugim aspektom područja slobode, sigurnosti i pravde, pojedinci smiju pred nacionalnim sudovima isticati i isključivo postupovne odredbe prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Mengesteab</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑670/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:587">EU:C:2017:587</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, osobito t. 56.); vidjeti u istom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171025">25. listopada 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Shiri</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑201/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:805">EU:C:2017:805</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, osobito t. 39. i 44.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, onda kada primjena ili neprimjena postupovne odredbe koja je upućena državama članicama i uređuje odnos među njima može imati vrlo konkretne učinke na prava i interese pojedinaca, ti pojedinci moraju radi zaštite svojih prava i interesa imati mogućnost izravno se pozivati pred nacionalnim sudovima na navedenu postupovnu odredbu, i to uvijek pod uvjetom da je ona s gledišta svojeg sadržaja bezuvjetna i dovoljno precizna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>To posebno plastično prikazuje odredba članka 25. stavka 2. CISA‑e o kojoj je ovdje riječ: naime, ako država članica s kojom se savjetuje da mišljenje u kojemu je navedeno da ne postoje dostatni razlozi za povlačenje boravišne dozvole dotičnog državljanina treće zemlje, tada je sa svoje strane država članica koja se savjetuje dužna prema članku 25. stavku 2. drugom podstavku CISA‑e preoblikovati zabranu ulaska za cjelokupno schengensko područje koju je izrekla u isključivo nacionalnu zabranu ulaska ograničenu na svoje vlastito državno područje i državljanina treće zemlje može staviti samo na svoj nacionalni popis upozorenja u svrhu zabrane ulaska.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Suprotno od ocjene koju su iznijele neke od stranaka u postupku, postupak savjetovanja prema članku 25. stavku 2. CISA‑e uopće nužno ne dovodi dakle do pogoršanja pravnog položaja državljanina treće zemlje uslijed povlačenja njegove valjane boravišne dozvole. Naime, postupak savjetovanja svakako može dovesti do poboljšanja tog pravnog položaja i to onda kada država članica s kojom se savjetuje održi na snazi boravišnu dozvolu koju je izdala i na taj način prisili državu članicu koja se savjetuje da umjesto zabrane ulaska za cjelokupno schengensko područje izrekne tek nacionalnu zabranu ulaska.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Kao što sam osim toga objasnila u okviru trećeg i četvrtog prethodnog pitanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>S tim u vezi vidjeti osobito točke 61. do 80. ovog mišljenja.</P></NOTE>, osim u slučajevima postojanja opasnosti za javnu sigurnost i javni poredak, država članica koja se savjetuje smije odluku o vraćanju izvršiti, a zabranu ulaska za cijelo schengensko područje staviti na snagu tek kada pribavi mišljenje države članice s kojom se savjetuje prema članku 25. stavku 2. CISA‑e ili nakon što joj je barem dodijelila razuman rok za davanje takvog mišljenja koji je istekao bez rezultata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Sve u svemu, dotični državljanin treće zemlje može dakle iz primjene članka 25. stavka 2. CISA‑e imati konkretnu korist za svoj pravni položaj i svoje interese, a iz neprimjene ili manjkave primjene te odredbe prijete mu konkretne negativne posljedice. Shodno tomu, taj državljanin treće zemlje mora imati mogućnost pozivati se pred nacionalnim sudovima na obvezu savjetovanja utvrđenu u članku 25. stavku 2. CISA‑e kako bi osporavao zakonitost ili izvršenje odluke o vraćanju koja se odnosi na njega ili zabrane ulaska za cjelokupno schengensko područje koja mu je određena u smislu Direktive 2008/115. U tom su se smislu točno očitovale posebno finska, španjolska i švicarska vlada kao i Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Belgijska vlada također se izjašnjava u korist priznanja izravnog učinka članka 25. stavka 2. CISA‑e ako se time državljaninu treće zemlje treba omogućiti da se izbriše upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu izdano za njega u svrhu zabrane ulaska.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Međuzaključak</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Stoga zaključno proizlazi sljedeći odgovor na prvo prethodno pitanje:</TXT><P>Državljanin treće zemlje može se pred nacionalnim sudovima izravno pozivati na članak 25. stavak 2. CISA‑e kako bi osporavao zakonitost i izvršenje odluke o vraćanju donesene protiv njega kao i zabrane ulaska koja mu je izrečena u smislu Direktive 2008/115.</P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="18"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VII.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja predlažem Sudu da na zahtjev za prethodnu odluku koji je Korkein hallinto‑oikeus (Vrhovni upravni sud, Finska) uputio u vezi s tumačenjem Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma (CISA), potpisane <DATE ISO="19900619">19. lipnja 1990.</DATE>, odgovori na sljedeći način:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Državljanin treće zemlje može se pred nacionalnim sudovima izravno pozivati na članak 25. stavak 2. CISA‑e kako bi osporavao zakonitost i izvršenje odluke o vraćanju donesene protiv njega kao i zabrane ulaska koja mu je izrečena u smislu Direktive 2008/115/EZ.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Članak 25. stavak 2. CISA‑e treba tumačiti na način da savjetovanja propisana u toj odredbi treba prema sadašnjem stanju prava Unije provesti što je prije moguće, ali ih se ne mora obvezno pokrenuti prije odluke o vraćanju i zabrane ulaska.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Odluka o vraćanju smije se izvršiti i zabrana ulaska stupiti na snagu tek kada je država s kojom se savjetuje prema članku 25. stavku 2. CISA‑e dala svoje mišljenje ili kada savjetovanja nisu dovršena unatoč isteku razumnog roka za odgovor. Obje se odluke mogu izvršiti već i prije isteka tog roka ako državljanin treće zemlje predstavlja opasnost za javnu sigurnost i javni poredak.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>