<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-492/22 PPU</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62022CC0492</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:845">EU:C:2022:845</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>16</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>16</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje J. Kokott – Predmet C‑492/22 (PPU)</HT></P><P><HT TYPE="SC">Openbaar Ministerie</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisne odvjetnice</HT></P><P><HT TYPE="UC">Juliane Kokott</HT></P><P>od <DATE ISO="20221027">27. listopada 2022.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P>Predmet C‑492/22 PPU</P><P>CJ</P><P>uz sudjelovanje:</P><P>Openbaar Ministerie</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio rechtbank Amsterdam<BR/>(Sud u Amsterdamu, Nizozemska))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Hitni prethodni postupak</KEYWORD><KEYWORD>Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Europski uhidbeni nalog</KEYWORD><KEYWORD>Okvirna odluka 2002/584/PUP</KEYWORD><KEYWORD>Članak 6. stavak 2.</KEYWORD><KEYWORD>Članak 12.</KEYWORD><KEYWORD>Članak 24. stavak 1.</KEYWORD><KEYWORD>Odgoda predaje tražene osobe</KEYWORD><KEYWORD>Zadržavanje</KEYWORD><KEYWORD>Zahtjev za uključivanje pravosudnog tijela izvršenja</KEYWORD><KEYWORD>Državni odvjetnik</KEYWORD><KEYWORD>Progon u državi članici izvršenja</KEYWORD><KEYWORD>Neodricanje od prava sudjelovanja na raspravi</KEYWORD><KEYWORD>Pravo na pošteno suđenje</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Ovaj zahtjev za prethodnu odluku, koji je podnio rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska) odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 2., članka 12. i članka 24. stavka 1. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od <DATE ISO="20020613">13. lipnja 2002.</DATE> o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="190" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2002">SL 2002., L 190, str. 1</REF.DOC.OJ>.), kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od <DATE ISO="20090226">26. veljače 2009.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="081" PAGE.FIRST="24" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 81, str. 24</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 83., u daljnjem tekstu: Okvirna odluka 2002/584), kao i članaka 6., 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Taj je zahtjev podnesen u okviru izvršenja europskog uhidbenog naloga u Nizozemskoj koji je <DATE ISO="20210831">31. kolovoza 2021.</DATE> izdao Sąd Okręgowy w Krakowie Wydział III Karny (Okružni sud u Krakovu, III. kazneni odjel, Poljska) u svrhu izvršenja kazne zatvora izrečene osobi CJ, poljskom državljaninu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Prethodna pitanja u biti se odnose na uvjete u kojima se predaja osobe na temelju članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584 može odgoditi u svrhu provedbe kaznenog progona koji se usporedno vodi u državi članici izvršenja, dok se ta osoba i dalje zadržava. U tom kontekstu valja pojasniti, među ostalim, opseg pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>pravosudno tijelo izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>, kao i posljedice akata nepravosudnog tijela, uključujući uvjete u kojima se djelotvornim sudskim nadzorom koji provodi neovisni sud može ispraviti takav akt.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U skladu s uvodnom izjavom 8. Okvirne odluke 2002/584:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Odluke o izvršavanju europskog uhidbenog naloga moraju biti podložne dostatnom nadzoru, a to znači da će pravosudno tijelo države članice u kojoj je tražena osoba uhićena morati donijeti odluku o njezinoj predaji.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></P></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 5. te okvirne odluke, izvršenje europskog uhidbenog naloga, koje obavlja pravosudno tijelo izvršenja, može, u skladu s pravom države članice izvršenja, biti podložno sljedećim uvjetima:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>[…]</ALINEA><ALINEA><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>ako je osoba koja je predmet europskoga uhidbenog naloga izdanog u svrhe progona državljanin ili ima boravište u državi članici izvršenja, predaja te osobe može biti podložna uvjetu da ta osoba, nakon saslušanja, bude vraćena državi članici izvršenja kako bi u njoj izdržala zatvorsku kaznu ili mjeru oduzimanja slobode koja joj je izrečena u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Člankom 6. stavkom 2. navedene okvirne odluke predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Pravosudno tijelo izvršenja jest pravosudno tijelo države članice izvršenja nadležno za izvršenje europskog uhidbenog naloga u skladu s pravom te države.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Člankom 12. te okvirne odluke, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Zadržavanje osobe<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>, određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Ako je osoba uhićena na temelju europskog uhidbenog naloga, pravosudno tijelo izvršenja odlučuje hoće li zadržati traženu osobu, u skladu s pravom države članice izvršenja. Uhićena osoba u svakom trenutku može biti privremeno puštena na slobodu u skladu s domaćim pravom države članice izvršenja, pod uvjetom da nadležno tijelo te države članice poduzme sve mjere koje smatra potrebnima kako bi spriječilo bijeg te osobe.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 23. Okvirne odluke 2002/584, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Rokovi za predaju osobe<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>, navodi se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="023.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Tražena se osoba predaje što je moguće ranije, na datum koji dogovaraju oba tijela o kojima je riječ.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="023.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Osoba se predaje najkasnije deset dana nakon donošenja pravomoćne odluke o izvršenju europskog uhidbenog naloga.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="023.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Ako je predaja tražene osobe u roku predviđenom u stavku 2. spriječena okolnostima na koje ne može utjecati nijedna od država članica, pravosudno tijelo izvršenja i pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog odmah međusobno stupaju u kontakt i dogovaraju novi datum za predaju. U tom slučaju, predaja se obavlja u roku od deset dana nakon dogovorenog novog datuma.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="3"?><PARAG IDENTIFIER="023.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Predaja može biti odgođena, u izuzetnim okolnostima, zbog ozbiljnih humanitarnih razloga, npr. ako postoji osnovani razlog za uvjerenje da bi se time ugrozilo zdravlje ili život tražene osobe. Izvršenje europskog uhidbenog naloga obavlja se odmah po nestanku tih razloga. Pravosudno tijelo izvršenja odmah obavještava pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog i dogovara novi datum predaje. U tom slučaju, predaja se obavlja u roku od deset dana od novog dogovorenog datuma.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="023.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Po isteku rokova iz stavaka 2. [do] 4., osoba se pušta na slobodu ako se još nalazi u pritvoru.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Člankom 24. te okvirne odluke, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Odgođena ili uvjetovana predaja<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>, predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="024.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Pravosudno tijelo izvršenja može, nakon donošenja odluke o izvršenju europskog uhidbenog naloga, odgoditi predaju tražene osobe kako bi se protiv nje mogao voditi kazneni progon u državi članici izvršenja, ili, ako je ona već osuđena, kako bi mogla na njezinu državnom području izdržati kaznu izrečenu za kazneno djelo na koje se ne odnosi europski uhidbeni nalog.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="024.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Umjesto odgode predaje, pravosudno tijelo izvršenja može privremeno predati traženu osobu državi članici koja izdaje uhidbeni nalog pod uvjetima koji se utvrđuju zajedničkim sporazumom između pravosudnog tijela izvršenja i pravosudnog tijela koje izdaje uhidbeni nalog. Sporazum se sastavlja u pisanom obliku, a njegovi su uvjeti obvezujući za sva tijela države članice koja izdaje uhidbeni nalog.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Člankom 26. stavkom 1. navedene okvirne odluke predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>Država članica koja izdaje uhidbeni nalog oduzima ukupno vrijeme zadržavanja na temelju izvršenja europskog uhidbenog naloga od ukupnog vremena oduzimanja slobode koje mora biti izvršeno u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog na temelju zatvorske kazne ili mjere oduzimanja slobode.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Nizozemsko pravo</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Okvirna odluka 2002/584 prenesena je u nizozemsko pravo Wetom tot implementatie van het kaderbesluit van de Raad van de Europese Unie betreffende het Europees aanhoudingsbevel en de procedures van overlevering tussen de lidstaten van de Europese Unie (Zakon o prenošenju Okvirne odluke Vijeća Europske unije o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica), od <DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE> (Stb. (nizozemski službeni list) 2004., 195), kako je naknadno izmijenjen (u daljnjem tekstu: Zakon o predaji).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 1. točkom (e) Zakona o predaji, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>officier van justitie (državni odvjetnik)<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> obuhvaća <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>bilo kojeg officiera van justitie (državni odvjetnik, Nizozemska) i, po potrebi, officiera van justitie bij het arrondissementsparket Amsterdam (državni odvjetnik pri Općinskom državnom odvjetništvu u Amsterdamu, Nizozemska)<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Na temelju članka 27. stavka 2. Zakona o predaji:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Prije završetka rasprave sud po službenoj dužnosti odlučuje o zadržavanju tražene osobe, u slučaju kada je ona zadržana ili stavljena u pritvor.<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Člancima 33. do 36. Zakona o predaji predviđa se:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><ARTICLE IDENTIFIER="033"><TI.ART><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Članak 33.</TI.ART><ALINEA><P>Oduzimanje slobode koje se nalaže na temelju članka 27., osim u slučaju nastavljanja oduzimanja slobode iz drugih razloga, prekida se:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>a.</NO.P><TXT>čim to naloži sud ili officier van justitie (državni odvjetnik), po službenoj dužnosti ili na zahtjev tražene osobe ili njezina savjetnika;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>b.</NO.P><TXT>po isteku roka od deset dana od dana donošenja odluke, osim ako je sud u međuvremenu na prijedlog officiera van justitie (državni odvjetnik) produljio zadržavanje.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA></ARTICLE><ARTICLE IDENTIFIER="034"><TI.ART>Članak 34.</TI.ART><ALINEA><PARAG IDENTIFIER="034.001"><NO.PARAG>1.</NO.PARAG><ALINEA>Oduzimanje slobode navedeno u članku 33. točki b. može se produljiti najviše deset dana.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="034.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Odstupajući od stavka 1., oduzimanje slobode može se produljiti najviše 30 dana kada je:</P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>b.</NO.P><TXT>predaja dopuštena, ali se stvarna predaja nije mogla izvršiti u određenom roku.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA></PARAG></ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></ARTICLE><ARTICLE IDENTIFIER="035"><TI.ART>Članak 35.</TI.ART><ALINEA><PARAG IDENTIFIER="035.001"><NO.PARAG>1.</NO.PARAG><ALINEA>Stvarna predaja tražene osobe izvršava se u najkraćem mogućem roku po donošenju odluke kojom se predaja dopušta u cijelosti ili djelomično, a najkasnije u roku od deset dana od donošenja te odluke. Officier van justitie (državni odvjetnik) nakon savjetovanja s pravosudnim tijelom koje izdaje uhidbeni nalog određuje mjesto i vrijeme [stvarne predaje].</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="035.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Kada zbog posebnih okolnosti nije moguća stvarna predaja u roku određenom u stavku 1., sporazumno se određuje novi rok. U tom se slučaju stvarna predaja obavlja u roku od deset dana od dogovorenog datuma.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="035.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Stvarna predaja iznimno se može odgađati dok god postoje ozbiljni humanitarni razlozi koji joj se protive, osobito ako tražena osoba ne može putovati zbog svojeg zdravstvenog stanja. Pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog obavještava se bez odgode. Officier van justitie (državni odvjetnik) nakon savjetovanja s pravosudnim tijelom koje izdaje uhidbeni nalog određuje mjesto i vrijeme moguće stvarne predaje. U tom se slučaju stvarna predaja obavlja u roku od deset dana od dogovorenog datuma.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="035.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Tražena osoba pušta se na slobodu po isteku rokova navedenih u stavcima 1. do 3.</ALINEA></PARAG></ALINEA></ARTICLE><ARTICLE IDENTIFIER="036"><TI.ART>Članak 36.</TI.ART><ALINEA><PARAG IDENTIFIER="036.001"><NO.PARAG>1.</NO.PARAG><ALINEA>Odluka o datumu i mjestu stvarne predaje može se odgoditi ako je i dok god je protiv tražene osobe u Nizozemskoj u tijeku kazneni progon ili ako presudu u kaznenom postupku koju je protiv nje izrekao nizozemski sud još treba u potpunosti ili djelomično izvršiti.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="5"?><PARAG IDENTIFIER="036.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>U slučajevima navedenim u stavku 1. državni odvjetnik, nakon savjetovanja s državnim odvjetništvom, može odlučiti da se tražena osoba već može privremeno izručiti pravosudnom tijelu koje je izdalo uhidbeni nalog u svrhu suđenja ili izvršenja kazne zatvora koja joj je izrečena pravomoćnom sudskom odlukom te predvidjeti uvjete tog privremenog izručenja.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="036.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA><P>Uvjeti koje predviđa državni odvjetnik uključuju, ako je:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>a.</NO.P><TXT>u tijeku kazneni progon, kako je naveden u stavku 1.: u svakom slučaju, da se poštuje pravo tražene osobe da sudjeluje u kaznenom postupku u Nizozemskoj i da kaznu koja joj je izrečena u Nizozemskoj izdržava u Nizozemskoj.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA></PARAG></ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></ALINEA></ARTICLE></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak, prethodna pitanja i postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Sąd Okręgowy w Krakowie Wydział III Karny (Okružni sud u Krakovu, III. kazneni odjel) izdao je <DATE ISO="20210831">31. kolovoza 2021.</DATE> europski uhidbeni nalog protiv osobe CJ, poljskog državljanina, radi njezina uhićenja i predaje u svrhu izvršenja kazne zatvora u trajanju od dvije godine koja je dotičnoj osobi izrečena u Poljskoj za 13 kaznenih djela koja se klasificiraju kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>organizirana ili oružana pljačka<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> u smislu članka 2. stavka 2. Okvirne odluke 2002/584. U skladu s odlukom kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, osoba CJ treba izdržati još gotovo cijelu kaznu koja joj je izrečena za ta kaznena djela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>U svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga sud koji je uputio zahtjev dotičnoj je osobi odlukom od <DATE ISO="20220602">2. lipnja 2022.</DATE> odredio zadržavanje. Taj je sud odlukom od <DATE ISO="20220616">16. lipnja 2022.</DATE>, koja je postala pravomoćna, dopustio predaju dotične osobe poljskim tijelima zbog kaznenih djela navedenih u tom nalogu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je protiv osobe CJ u Nizozemskoj u tijeku kazneni progon zbog kaznenog djela na koje se ne odnosi europski uhidbeni nalog. Tako je Kantonrechter in de rechtbank Den Haag (Sud u Haagu, Kantonski odjel, Nizozemska) <DATE ISO="20211215">15. prosinca 2021.</DATE> dotičnoj osobi izrekao novčanu kaznu u iznosu od 360 eura, koja se može zamijeniti kaznom zatvora u trajanju od sedam dana, zbog upravljanja motornim vozilom bez valjane vozačke dozvole. Osoba CJ protiv te je osuđujuće presude podnijela žalbu, čije je razmatranje zakazano za <DATE ISO="20221004">4. listopada 2022.</DATE>, pri čemu se nije odrekla svojeg prava prisustvovanja na suđenju u okviru kaznenog postupka. Odluka o žalbi može se pobijati u kasacijskom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima državni odvjetnik pri Općinskom državnom odvjetništvu u Amsterdamu (u daljnjem tekstu: državni odvjetnik) <DATE ISO="20220617">17. lipnja 2022.</DATE> odlučio, na temelju članka 36. stavka 1. Zakona o predaji, odgoditi predaju dotične osobe te je podnio zahtjev, na temelju članka 34. stavka 2. točke b. tog zakona, u vezi s njegovim člankom 35. stavkom 2., da sud koji je uputio zahtjev zbog <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>posebnih okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> produlji njezino zadržavanje za 30 dana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev <DATE ISO="20220622">22. lipnja 2022.</DATE> prihvatio je zahtjev državnog odvjetnika i produljio zadržavanje za 30 dana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Državni odvjetnik <DATE ISO="20220706">6. srpnja 2022.</DATE> ponovno je podnio zahtjev za produljenje zadržavanja dotične osobe za dodatnih 30 dana uz obrazloženje da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>stvarna predaja zbog posebnih okolnosti ne može izvršiti u roku od deset dana<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>. Taj je zahtjev u biti opravdao činjenicom da se<?PAGE NO="6"?> osoba CJ ne želi odreći svojeg prava sudjelovanja na raspravi u okviru kaznenog postupka koji je u tijeku. Usto, pojasnio je da namjerava naložiti odgodu predaje i redovito podnositi zahtjev za produljenje zadržavanja sve dok se ne dovrši taj postupak. Sud koji je uputio zahtjev istog je dana prihvatio zahtjev državnog odvjetnika i produljio zadržavanje za dodatnih 30 dana, pri čemu je odgodio svoju odluku u pogledu toga treba li po službenoj dužnosti naložiti ukidanje ili prekid zadržavanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima rechtbank Amsterdam (sud u Amsterdamu) odlukom od <DATE ISO="20220722">22. srpnja 2022.</DATE>, koju je Sud zaprimio istog dana, odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Protivi li se članku 12. i članku 24. stavku 1. Okvirne odluke 2002/584, u vezi s člankom 6. Povelje, okolnost da se tražena osoba, čija je predaja u svrhu izvršenja kazne zatvora dopuštena na temelju pravomoćne odluke, ali je ta predaja odgođena <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>kako bi se protiv nje mogao voditi kazneni progon u državi članici izvršenja […] za kazneno djelo na koje se ne odnosi europski uhidbeni nalog<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>, zadržava tijekom tog kaznenog progona u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>Je li odluka o primjeni ovlasti za odgodu predaje koja se uređuje člankom 24. stavkom 1. Okvirne odluke 2002/584 odluka o izvršenju [europskog uhidbenog naloga] koju mora donijeti pravosudno tijelo izvršenja na temelju članka 6. stavka 2. [Okvirne odluke] u vezi s njezinom uvodnom izjavom 8.?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora: dovodi li okolnost da je ta odluka donesena bez intervencije pravosudnog tijela izvršenja u smislu članka 6. stavka 2. [Okvirne odluke] do toga da se tražena osoba više ne smije zadržavati u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga koji je izdan protiv nje?</TXT></NP></ITEM></LIST></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>Protivi li se članku 24. stavku 1. Okvirne odluke 2002/584, u vezi s člancima 47. i 48. [Povelje], okolnost da se predaja tražene osobe u svrhu kaznenog progona u državi članici izvršenja odgađa isključivo zbog toga što se tražena osoba nakon ispitivanja ne želi odreći svojeg prava prisustvovanja na suđenju u okviru tog kaznenog progona?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora: koje čimbenike pravosudno tijelo izvršenja mora u tom slučaju uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o odgodi stvarne predaje?</TXT></NP></ITEM></LIST></TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev zatražio je provedbu hitnog prethodnog postupka na temelju članka 107. Poslovnika Suda. Taj je zahtjev odobren <DATE ISO="20220803">3. kolovoza 2022.</DATE> Nizozemska vlada, Openbaar Ministerie (državno odvjetništvo, Nizozemska), osoba CJ i Europska komisija Sudu su podnijeli podneske u okviru pisanog postupka. Rasprava je održana <DATE ISO="20220921">21. rujna 2022.</DATE>, a na njoj su sudjelovali osoba CJ, državno odvjetništvo, nizozemska, francuska i poljska vlada te Komisija.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvodne napomene</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Odluka kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku u biti se odnosi na dva pravna pitanja, od kojih je prvo organizacijske i postupovne prirode, dok drugo proizlazi iz uvjetâ, u materijalnom smislu, primjene članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>S jedne strane, sud koji je uputio zahtjev pita treba li odluku o odgodi predaje tražene osobe na temelju članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, u vezi s njezinim člankom 6. stavkom 2., donijeti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>pravosudno tijelo izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> ili neovisno pravosudno tijelo i koje su posljedice mogućeg nepoštovanja tog uvjeta, osobito ako se njime zahtijeva oslobođenje dotične osobe (drugo prethodno pitanje). To pitanje proizlazi iz činjenice da je u ovom slučaju odluku o odgodi predaje dotične osobe donio samo državni odvjetnik, a taj sud ima dvojbe u pogledu toga je li on takvo neovisno pravosudno tijelo. Na temelju te odluke državni odvjetnik navedenom je sudu podnio zahtjev za produljenje zadržavanja dotične osobe za trajanje odgode njezine predaje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>S druge strane, sud koji je uputio zahtjev u biti traži pojašnjenje uvjetâ (treće prethodno pitanje) i posljedica odluke o odgodi predaje dotične osobe na temelju članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, osobito moguću potrebu njezina oslobođenja (prvo prethodno pitanje). U tom pogledu, taj sud pretpostavlja da je ta odluka o odgodi predaje zakonita, što ovdje pak ne mora nužno biti slučaj jer to ovisi o odgovoru koji treba dati na drugo prethodno pitanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Stoga je radi ekonomičnosti postupka i u skladu s Komisijinim prijedlogom potrebno prvo odgovoriti na drugo prethodno pitanje, a zatim, zajedno, na prvo i treće prethodno pitanje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugo prethodno pitanje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Prvim dijelom svojeg drugog prethodnog pitanja sud koji je uputio zahtjev u biti pita protivi li se članku 24. stavku 1. Okvirne odluke 2002/584, u vezi s njezinim člankom 6. stavkom 2., praksa koja se temelji na pravilima Zakona o predaji kojima se državnom odvjetniku dodjeljuje nadležnost za odlučivanje o odgodi predaje tražene osobe.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Nadležnost pravosudnog tijela izvršenja u smislu članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584 (prvi dio)</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>U skladu s jasnim tekstom članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, odluku o odgodi predaje tražene osobe kako bi se istodobno protiv nje mogao voditi kazneni progon u državi članici izvršenja treba donijeti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>pravosudno tijelo izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>. To je potvrđeno uvodnom izjavom 8. te Okvirne odluke i nijedna od stranaka to ne dovodi u pitanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Usto, za razliku od dvojbi koje je izrazio sud koji je uputio zahtjev, i kao što to ističe Komisija, činjenica da se u članku 24. stavku 1. Okvirne odluke 2002/584 navodi da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>pravosudno tijelo izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> tijelo nadležno za donošenje odluke o odgodi predaje dokazuje da je takvo donošenje odluke sastavni dio <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> europskog uhidbenog naloga u smislu članka 6. stavka 2. te okvirne odluke, kako se on tumači, doduše, u vezi s člankom 23. stavka 3. navedene okvirne odluke, u presudi od <DATE ISO="20220428">28. travnja 2022.</DATE>, C i CD (Pravne prepreke za izvršenje odluke o predaji)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑804/21 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:307">EU:C:2022:307</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0066">66.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Sud je presudio da ocjena postojanja slučaja više sile u smislu potonje odredbe kao i, po potrebi, određivanje novog datuma za predaju jesu odluke o izvršenju europskog uhidbenog naloga koje mora donijeti pravosudno tijelo izvršenja, koje nadilaze okvir puke <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>praktične i administrativne pomoći<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> u smislu članka 7. te okvirne odluke, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 9.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Vidjeti i moje mišljenje u predmetu C i CD (Pravne prepreke za izvršenje odluke o predaji) (<REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑804/21 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:182">EU:C:2022:182</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0073">73.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0076">76.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Kao što to tvrdi Komisija, s obzirom na to da situacije koje se navode u članku 23. stavku 3. odnosno u članku 24. stavku 1. Okvirne odluke 2002/584 dovode do odgode predaje tražene osobe u okviru izvršenja europskog uhidbenog naloga, ne postoji uvjerljiv razlog kojim bi se opravdalo različito tumačenje opsega autonomnog pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>pravosudno tijelo izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201124">24. studenoga 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Openbaar Ministerie (Krivotvorenje isprava)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑510/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:953">EU:C:2020:953</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> u okviru primjene članka 24. stavka 1., u vezi s člankom 6. stavkom 2. te Okvirne odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 6. stavkom 2. Okvirne odluke 2002/584, pravosudno tijelo zaduženo za donošenje odluke o odgodi predaje na temelju članka 24. stavka 1. te okvirne odluke određuje se pravom države članice izvršenja, što treba biti u skladu s općim načelima prava Unije, osobito s načelom neovisnosti tog tijela. U tu svrhu države članice u načelu mogu slobodno odrediti bilo koje tijelo osim suca ili suda koje čini dio uprave njihova kaznenopravnog sustava, uključujući državna odvjetništva. Međutim, to tijelo treba postupati na temelju pravila koja se odnose na pravni položaj i ustrojstvo, koja mogu jamčiti da ono nije izloženo nikakvom riziku podređenosti, osobito, pojedinačnoj uputi izvršne vlasti. Usto, u takvom slučaju, te države trebaju osigurati da je protiv odluka navedenog tijela dopušten pravni lijek koji ispunjava zahtjeve djelotvorne sudske zaštite<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Vidjeti u tom smislu po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201124">24. studenoga 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Openbaar Ministerie (Krivotvorenje isprava)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑510/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:953">EU:C:2020:953</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Naime, u ovom je slučaju nesporno da je odluku o odgodi predaje donio državni odvjetnik, i to neovisno i bez sudjelovanja suda. U tom pogledu Sud je već presudio da se, uzimajući u obzir pravila o unutarnjem ustrojstvu i nacionalnim postupcima koja su na snazi u Nizozemskoj, državni odvjetnik pri Općinskom državnom odvjetništvu u Amsterdamu ne može smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>pravosudnim tijelom izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> u smislu zahtjevâ iz članka 6. stavka 2. Okvirne odluke 2002/584 zbog utjecaja koji izvršna vlast može imati na to tijelo, osobito davanjem pojedinačnih uputa, i zbog činjenice da ono stoga nije neovisno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201124">24. studenoga 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Openbaar Ministerie (Krivotvorenje isprava)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑510/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:953">EU:C:2020:953</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0067">67.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0072">72.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20220428">28. travnja 2022.</DATE>, <NAME.CASE>C i CD (Pravne prepreke za izvršenje odluke o predaji)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑804/21 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:307">EU:C:2022:307</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). U pogledu službi policije vidjeti i moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>C i CD (Pravne prepreke za izvršenje odluke o predaji)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑804/21 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:182">EU:C:2022:182</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0072">72.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0073">73.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Uostalom, nizozemska vlada i državno odvjetništvo pojasnili su, među ostalim, na raspravi, da je, upravo kako bi se uzela u obzir ta sudska praksa i potreba da se nadležnost za donošenje odluke o odgodi predaje dodijeli <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>pravosudnom tijelu izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/>, u tijeku priprema izmjene Zakona o predaji čiji je cilj odrediti da je sud tijelo nadležno u tom području.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Stoga predlažem da se na prvi dio drugog prethodnog pitanja odgovori da je odluka o odgodi predaje tražene osobe na temelju članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, u vezi s člankom 6. stavkom 2. i uvodnom izjavom 8. te okvirne odluke, mjera <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> europskog uhidbenog naloga te da je, prema tome, treba donijeti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>pravosudno tijelo izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Posljedice povrede članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584 (drugi dio)</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Što se tiče posljedica povrede članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584 zbog toga što je odluku o odgodi predaje donijelo nepravosudno tijelo, odnosno, u ovom slučaju, državni odvjetnik, stajališta stranaka bitno se razlikuju. Komisija i osoba CJ smatraju da je u slučaju povrede takvog formalnog zahtjeva, kao i zahtjeva predviđenih člankom 23. stavcima 2. do 4. te Okvirne odluke, dotičnu osobu potrebno pustiti na slobodu. Suprotno tomu, nizozemska vlada i državno odvjetništvo smatraju da takva povreda, iako priznaju da ona postoji, ne utječe na<?PAGE NO="9"?> drukčiju odluku suda, u smislu članka 12. navedene okvirne odluke, da se produlji zadržavanje dotične osobe. Francuska i poljska vlada su na raspravi, doduše samo u odgovoru na prvo prethodno pitanje, pojasnile da je članak 12. te okvirne odluke dovoljna pravna osnova za to da se dotična osoba zadrži tijekom trajanja odgode njezine predaje, neovisno o tome jesu li u ovom slučaju ispunjeni uvjeti predviđeni njezinim člankom 24. stavkom 1.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Kao što to ističu osoba CJ i Komisija, zahtjev dodjele ovlasti odlučivanja, na temelju članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>pravosudnom tijelu izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> koje je neovisno ili podliježe djelotvornom sudskom nadzoru<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201124">24. studenoga 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Openbaar Ministerie (Krivotvorenje isprava)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑510/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:953">EU:C:2020:953</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i t. 54. i navedena sudska praksa).</P></NOTE> pravilo je sudske nadležnosti od kojeg države članice u načelu ne mogu odstupiti. To je naglašeno sudskom praksom u kojoj se ustrajalo na toj neovisnosti, kao i na postojanju pravnog lijeka koji u potpunosti ispunjava zahtjeve djelotvorne sudske zaštite, kad to pravosudno tijelo sâmo nije sud, i na tome da odgoda predaje dovodi do uhićenja ili zadržavanja tražene osobe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201124">24. studenoga 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Openbaar Ministerie (Krivotvorenje isprava)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑510/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:953">EU:C:2020:953</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Međutim, u ovom slučaju valja utvrditi da, s jedne strane, državni odvjetnik o kojem je riječ nije neovisno pravosudno tijelo u tom smislu i da, s druge strane, osobito s obzirom na različita i nejasna stajališta nizozemske vlade i državnog odvjetništva izražena na raspravi, protiv njegove odluke o odgodi predaje tražene osobe nije dopušten djelotvoran pravni lijek.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Naime, kao što to navodi sâm sud koji je uputio zahtjev, prema ustaljenoj sudskoj praksi, odluka državnog odvjetnika o odgodi predaje kao takva ne podliježe nadzoru suda kad taj sud odlučuje o zahtjevu tog državnog odvjetnika da se produlji zadržavanje tražene osobe na temelju članka 27. stavka 2. Zakona o predaji, u vezi s njegovim člankom 34. stavkom 2. točkom b. Tu ocjenu potkrepljuju pisana očitovanja nizozemske vlade i državnog odvjetništva, koji ustraju na tome da postoji razlika između, s jedne strane, odluke o odgodi predaje, koju donosi državni odvjetnik i, s druge strane, odluke o zadržavanju, koju donosi sud po zahtjevu tog državnog odvjetnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Iz toga proizlazi da je sud, u skladu s tom praksom, ovlašten samo za odlučivanje o <HT TYPE="ITALIC">zadržavanju</HT> tražene osobe na temelju članka 27. stavka 2. Zakona o predaji, u vezi s njegovim člankom 34. stavkom 2. točkom (b), u trajanju od najviše 30 dana. Suprotno tomu, čini se da je odluka o odgodi predaje, koju državni odvjetnik donosi na temelju članka 36. stavka 1. tog zakona, koji čini pravni temelj njegova zahtjeva za produljenje oduzimanja slobode toj osobi, <HT TYPE="ITALIC">ipso facto</HT> izvršna a da kao takva ne podliježe prethodnom ili naknadnom djelotvornom sudskom nadzoru koji provodi sud.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Unatoč tomu, ni člankom 36. stavkom 1. Zakona o predaji, na kojem se temelji odluka državnog odvjetnika o odgodi predaje u ovom slučaju, ni člankom 1. točkom (e) tog zakona izričito se ne određuje tijelo nadležno za donošenje odluke o odgodi predaje tražene osobe u smislu članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, a još manje u kojim bi uvjetima ili na koji način ta odluka mogla podlijegati djelotvornom sudskom nadzoru. U tim se pravilima ne navodi ni to je li sud kojem je podnesen zahtjev za produljenje zadržavanja nadležan za nadzor zakonitosti odluke državnog odvjetnika o odgodi predaje i ako jest, u kojem opsegu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>U tom je pogledu nizozemska vlada na raspravi objasnila da se članak 36. stavak 1. Zakona o predaji može tumačiti na način da je u skladu s člankom 24. stavkom 1. Okvirne odluke 2002/584 tako da sud može zamijeniti državnog odvjetnika i ispraviti povredu navedenu u točki 37. ovog mišljenja. Stoga se ne može isključiti da taj sud, barem u tom slučaju, na temelju članka 27. stavka 2., Zakona o predaji, u vezi s njegovim člankom 33. točkom (a), može provesti nadzor odluke državnog odvjetnika o odgodi predaje kako bi je poništio i nakon toga naložio puštanje tražene osobe na slobodu ili kako bi zamijenio tog državnog odvjetnika i ostao pri tome da se odgodi predaja i zadrži ta osoba.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Naime, zahtjev u skladu s kojim odluku o odgodi predaje tražene osobe treba donijeti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>pravosudno tijelo izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> koje je neovisno ili podliježe djelotvornom sudskom nadzoru podrazumijeva da nadležni sud može provesti takav nadzor zakonitosti te odluke, najkasnije prilikom ispitivanja toga jesu li ispunjeni uvjeti za odobravanje zadržavanja te osobe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Vidjeti sudsku praksu navedenu u točkama 31. i 32. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Time taj sud po potrebi može, u slučaju nepoštovanja uvjeta primjene članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, poništiti navedenu odluku i naložiti puštanje navedene osobe na slobodu, ne dovodeći u pitanje druge mjere koje nadležno pravosudno tijelo može donijeti radi sprečavanja njezina bijega u skladu s člankom 12. Okvirne odluke 2002/584.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Na sudu je koji je uputio zahtjev da ocijeni je li u ovom slučaju moguć takav pristup u skladu s člankom 24. stavkom 1. Okvirne odluke 2002/584, što su nizozemska vlada i državno odvjetništvo tvrdili na raspravi. Međutim, u tu svrhu treba osigurati da njegov mogući <HT TYPE="ITALIC">a posteriori</HT> sudski nadzor, kako je opisan u točki 42. ovog mišljenja, bude dovoljno djelotvoran i da može u cijelosti ispraviti povredu pravila sudske nadležnosti koja je počinjena tako što je odluku o odgodi predaje donio samo državni odvjetnik.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Prema tome, uzimajući u obzir činjenicu da je u ovom slučaju na temelju odluke državnog odvjetnika o odgodi predaje dotična osoba zadržana u Nizozemskoj, sud koji je uputio zahtjev treba osigurati da ta odluka ne ostane privremeno na snazi dok taj sud ne donese novu odluku, kao što su to, međutim, nizozemska vlada i državno odvjetništvo istaknuli na raspravi. Isto tako, navedeni sud treba provjeriti može li retroaktivno zamijeniti državnog odvjetnika kako bi donio novu odluku o odgodi predaje tražene osobe i, po potrebi, odobrio njezino zadržavanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev treba s obzirom na te kriterije ispitati može li se članak 27. stavak 2. Zakona o predaji, u vezi s njegovim člancima 33. i 34., tumačiti na način da je on u skladu sa zahtjevima navedenim u članku 24. stavku 1. Okvirne odluke 2002/584, u vezi s njezinim člankom 6. stavkom 2. Suprotno tomu, ako to nije slučaj i ako ne postoji pravna osnova kojom bi se opravdalo zadržavanje te osobe iz drugih razloga, kako se to dopušta člankom 12. te okvirne odluke, dotična osoba treba biti puštena na slobodu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Slijedom toga, predlažem da se na drugi dio drugog prethodnog pitanja odgovori da se u slučaju povrede članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, u vezi s njezinim člankom 6. stavkom 2., na temelju kojeg odluku o odgodi predaje tražene osobe treba donijeti pravosudno tijelo izvršenja, nalaže puštanje te osobe na slobodu, ne dovodeći u pitanje mogućnost da takvo tijelo ispravi tu povredu, konkretno, tumačenjem te odredbe u skladu s relevantnim nacionalnim propisima ili na temelju postojanja pravne osnove u nacionalnom pravu kojom se opravdava njezino zadržavanje iz drugih razloga.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvo i treće prethodno pitanje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Uvodna napomena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Prvo i treće prethodno pitanje temelje se na pretpostavci suda koji je uputio zahtjev da je odluku o odgodi predaje dotične osobe donijelo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>pravosudno tijelo izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> te da ona podliježe djelotvornom sudskom nadzoru.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>S obzirom na treće prethodno pitanje, kriterije primjene članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584 valja tumačiti u vezi s člancima 47. i 48. Povelje, odnosno pravom na djelotvoran pravni lijek i pravima obrane, na koja se osoba CJ poziva u okviru kaznenog progona koji je u tijeku u Nizozemskoj.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Kriteriji primjene članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584 u vezi s člancima 47. i 48. Povelje (treće prethodno pitanje)</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Prvim dijelom trećeg prethodnog pitanja se u biti pita protivi li se članku 24. stavku 1. Okvirne odluke 2002/584 odluka o odgodi predaje tražene osobe <HT TYPE="ITALIC">samo</HT> na temelju toga što ta osoba ustraje na ostvarivanju temeljnih prava zaštićenih člancima 47. i 48. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Kao što to ističe Komisija, na temelju članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, nakon donošenja odluke o izvršenju europskog uhidbenog naloga, pravosudno tijelo izvršenja raspolaže diskrecijskom ovlašću (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>može<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>) u pogledu donošenja odluke o odgodi predaje tražene osobe u svrhu njezina progona (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>kako bi se protiv nje mogao voditi kazneni progon<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>) u državi članici izvršenja. Međutim, iako ne postoje dodatni ili precizniji kriteriji kojima se uređuje izvršavanje te diskrecijske ovlasti, to se tijelo treba voditi osobito temeljnim pravima iz Povelje koja nacionalna tijela trebaju poštovati u okviru izvršenja europskog uhidbenog naloga (vidjeti članak 1. stavak 3. te Okvirne odluke)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201124">24. studenoga 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Openbaar Ministerie (Krivotvorenje isprava)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑510/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:953">EU:C:2020:953</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je pravosudno tijelo izvršenja obvezno uzeti u obzir temeljna postupovna jamstva na koja dotična osoba ima pravo, koja, na temelju članaka 47. i 48. Povelje, uključuju pravo na pošteno suđenje i pravo na obranu, kako ih tumači Sud<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130226">26. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Melloni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑399/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:107">EU:C:2013:107</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170810">10. kolovoza 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Tupikas</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑270/17 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:628">EU:C:2017:628</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171222">22. prosinca 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Ardic</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑571/17 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:1026">EU:C:2017:1026</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0073">73.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Ta se obveza ne primjenjuje samo na postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga kao takav nego i na, <HT TYPE="ITALIC">mutatis mutandis</HT>, sve kaznene postupke koji su u tijeku i na koje se upućuje kao na razlog odgode predaje u smislu članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584 i koji su stoga od njega neodvojivi. To je potkrijepljeno člankom 8. Direktive (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20160309">9. ožujka 2016.</DATE> o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="065" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 65, str. 1</REF.DOC.OJ>.</P></NOTE> kojim se određuje pravo osumnjičenika ili optuženika da sudjeluje na raspravi u okviru kaznenih postupaka na nacionalnoj razini.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Pravo optuženika da bude osobno nazočan na raspravi, o kojem je riječ u ovom slučaju, temeljni je element prava na pošteno suđenje u smislu članka 47. Povelje, kao i prava obrane zajamčenih njezinim člankom 48. stavkom 2.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130226">26. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Melloni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑399/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:107">EU:C:2013:107</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20220915">15. rujna 2022.</DATE>, <NAME.CASE>H. N. (Suđenje optuženiku udaljenom s državnog područja)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑420/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:679">EU:C:2022:679</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Isto tako, u skladu s tekstom članka 8. Direktive<?PAGE NO="12"?> 2016/343, države članice moraju, među ostalim, optuženicima omogućiti da budu prisutni na raspravi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20220915">15. rujna 2022.</DATE>, <NAME.CASE>H. N. (Suđenje optuženiku udaljenom s državnog područja)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑420/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:679">EU:C:2022:679</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Iako se člankom 8. stavkom 2. te direktive, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 35., državama članicama dopušta da u određenim uvjetima predvide da se rasprava vodi u odsutnosti optuženika, osobito ako se odrekao svojeg prava sudjelovati na raspravi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20220915">15. rujna 2022.</DATE>, <NAME.CASE>H. N. (Suđenje optuženiku udaljenom s državnog područja)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑420/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:679">EU:C:2022:679</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Što se tiče uvjetâ takvog odricanja, koje treba biti dobrovoljno i nedvosmisleno, vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130226">26. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Melloni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑399/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:107">EU:C:2013:107</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, situacija je drukčija kad ta osoba, kao u ovom slučaju, ustraje na ostvarivanju tog prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>S obzirom na neotuđivost temeljnog prava optuženika da se osobno pojavi na raspravi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130226">26. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Melloni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑399/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:107">EU:C:2013:107</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20220915">15. rujna 2022.</DATE>, <NAME.CASE>H. N. (Suđenje optuženiku udaljenom s državnog područja)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑420/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:679">EU:C:2022:679</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, kazneni progon osobe CJ u Nizozemskoj zbog upravljanja motornim vozilom bez valjane vozačke dozvole, za koje se izriče novčana kazna u iznosu od 360 eura, koja se može zamijeniti kaznom zatvora u trajanju od sedam dana, u načelu je dovoljan da bi se dotična osoba mogla pozvati na svoje pravo na pošteno suđenje i na svoja prava obrane, i to unatoč težoj prirodi povrede za koju je dotična osoba osuđena u Poljskoj i u pogledu koje je izdan taj nalog.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Međutim, diskrecijska ovlast pravosudnog tijela izvršenja za odlučivanje o odgodi predaje tražene osobe na temelju članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584 ne može se pretvoriti u ograničenu nadležnost <HT TYPE="ITALIC">samo</HT> zato što se ta osoba tijekom kaznenog postupka koji se vodi u državi članici izvršenja poziva na svoja temeljna postupovna jamstva. Prema tome, u ovom slučaju, kao što to ističu sud koji je uputio zahtjev i Komisija, odluku o odgodi predaje ne može jednostrano nametnuti ustrajanje dotične osobe na trenutačnom ostvarenju i poštovanju njezina prava na pošteno suđenje i njezinih prava obrane u okviru kaznenog postupka koji je u tijeku u Nizozemskoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>U tom pogledu treba provjeriti opravdava li se ciljevima od općeg interesa koji se nastoje postići člankom 24. Okvirne odluke 2002/584 ograničenje, u smislu članka 52. stavka 1. Povelje, pri ostvarivanju prava dotične osobe na pošteno suđenje i prava obrane. Naime, kao što je to priznato ustaljenom sudskom praksom, ta prava nisu apsolutna prava, nego se mogu ograničiti, pod uvjetom da ograničenja stvarno odgovaraju ciljevima u općem interesu koji se žele postići predmetnom mjerom i da u odnosu na postavljeni cilj ne predstavljaju neproporcionalan i neprihvatljiv zahvat kojim se krši sama bit tako zajamčenih prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171220">20. prosinca 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Prequ’ Italia</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑276/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:1010">EU:C:2017:1010</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t. 50); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180913">13. rujna 2018.</DATE>, <NAME.CASE>UBS Europe i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑358/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:715">EU:C:2018:715</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t. 62) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191016">16. listopada 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Glencore Agriculture Hungary</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑189/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:861">EU:C:2019:861</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Stoga je pravosudno tijelo izvršenja prilikom izvršavanja svoje diskrecijske ovlasti u pogledu provedbe mogućnosti predviđenih člankom 24. Okvirne odluke 2002/584 dužno uzeti u obzir interes države članice izvršenja da okonča kazneni postupak koji se vodi protiv tražene osobe i interes države članice koja izdaje uhidbeni nalog da se izvrši predaja te osobe u najkraćem mogućem roku te postići ravnotežu između tih interesa kako bi se utvrdilo je li moguće, i u kojem opsegu, ograničenje pri ostvarivanju prava na pošteno suđenje i pravâ obrane. Ta dužnost proizlazi i iz obveze lojalne suradnje, na temelju članka 4. stavka 3. prvog podstavka UEU‑a, koja natkriva dijalog između pravosudnih tijela izvršenja i pravosudnih tijela koja izdaju nalog kako bi se zajamčilo djelotvorno funkcioniranje sustava pravosudne suradnje između država članica, u kojemu je europski uhidbeni nalog jedan od ključnih elemenata<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20211026">26. listopada 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Openbaar Ministerie (Pravo na saslušanje od strane pravosudnog tijela izvršenja)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑428/21 PPU i C‑429/21 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:876">EU:C:2021:876</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> te navedena sudska praksa) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20220222">22. veljače 2022.</DATE>, <NAME.CASE>Openbaar Ministerie (Zakonom ustanovljen sud u državi članici izdavateljici naloga)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑562/21 PPU i C‑563/21 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:100">EU:C:2022:100</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Kao prvo, pravosudno tijelo izvršenja treba uzeti u obzir legitiman interes države članice izvršenja, zaštićen člankom 24. stavkom 1. Okvirne odluke 2002/584, da okonča kazneni postupak koji je u tijeku prije nego što traženu osobu preda državi članici koja je izdala uhidbeni nalog. Taj je interes slabiji kada je težina kaznenog djela u pogledu kojeg je pokrenut postupak i težina predviđene sankcije, kao u ovom slučaju, znatno manja od težine djela koja su dovela do donošenja europskog uhidbenog naloga. Prema tome, pravosudno tijelo izvršenja može morati, na temelju obveze lojalne suradnje, prekinuti kazneni postupak koji je u tijeku i izvršiti privremenu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>uvjetovanu<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> predaju tražene osobe u smislu članka 24. stavka 2. te okvirne odluke, te pritom, u dogovoru s pravosudnim tijelom koje je izdalo uhidbeni nalog, predvidjeti povratak te osobe nakon što odsluži kaznu u državi članici koja je izdala uhidbeni nalog, u svrhu provedbe kaznenog postupka u državi članici izvršenja. Iz toga proizlazi ograničenje prava na pošteno suđenje i pravâ obrane navedene osobe koje se odnosi na odgodu njihova ostvarenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>U ovom je slučaju na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni, s jedne strane, je li takav pristup izvediv, u pogledu čega su stranke na raspravi izrazile dvojbe, i, s druge strane, mogu li se uslijed nastavka postupka nakon mogućeg povratka dotične osobe u Nizozemsku u potpunosti poštovati njezina postupovna prava, uključujući pravo na to da se njezin slučaj ispita u razumnom roku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Vidjeti rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190212">12. veljače 2019.</DATE>, <NAME.CASE>RH</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑8/19 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:110">EU:C:2019:110</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i sljedeće) i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190729">29. srpnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Gambino i Hyka</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑38/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:628">EU:C:2019:628</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i sljedeće).</P></NOTE>. U svakom slučaju, odgoda ostvarenja tih prava kao takva u slučaju takve privremene predaje dotične osobe ne može se kvalificirati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>neproporcionalan i neprihvatljiv zahvat<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> kojim se krši sama njihova bit.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Kao drugo, pravosudno tijelo izvršenja treba uzeti u obzir legitiman interes države članice koja izdaje uhidbeni nalog da joj se preda tražena osoba te da se u najkraćem mogućem roku izvrši kazna zatvora te osobe na njezinu državnom području. Međutim, taj je interes relativan zbog mogućnosti, koja je predviđena člankom 12. Okvirne odluke 2002/584, da se ta osoba zadrži u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga. Ekvivalent tog zadržavanja implicitno je utvrđen člankom 26. stavkom 1. te okvirne odluke, na temelju kojeg država članica koja izdaje uhidbeni nalog treba oduzeti sva razdoblja oduzimanja slobode od ukupnog vremena oduzimanja slobode koje tražena osoba mora izdržati u državi članici izvršenja. Isto tako, u slučaju kao što je ovaj, cilj društvene reintegracije nakon odslužene kazne može predstavljati zapreku zadržavanju tražene osobe u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog kad ta osoba već određeno vrijeme boravi ili je društveno dobro integrirana u državi članica izvršenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181113">13. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Raugevicius</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑247/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:898">EU:C:2018:898</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i sljedeće).</P></NOTE>. Pravosudno tijelo izvršenja treba odrediti koja od tih dviju mogućnosti najviše odgovara tom cilju s obzirom na okolnosti i može li legitiman interes države članice koja izdaje uhidbeni nalog, koji, ako se uzme u obzir, može dovesti do privremenog ograničavanja postupovnih jamstava dotične osobe, imati prednost pred interesom države članice izvršenja kako je opisan u točki 57. ovog mišljenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, predlažem da se na prvi dio trećeg prethodnog pitanja odgovori da se članku 24. stavku 1. Okvirne odluke 2002/584, u vezi s člancima 47. i 48. Povelje, u načelu ne protivi okolnost da se predaja tražene osobe u svrhu kaznenog progona u državi članici izvršenja odgađa zbog toga što se ta osoba ne želi odreći svojeg prava prisustvovanja na suđenju u okviru tog kaznenog progona. Međutim, u okviru izvršavanja svoje diskrecijske ovlasti na temelju članka 24. te Okvirne odluke, pravosudno tijelo izvršenja treba ispitati može li se ograničavanje ostvarenja temeljnih postupovnih jamstava navedenoj osobi opravdati s obzirom na eventualno različite legitimne interese države članice koja izdaje uhidbeni nalog i države članice izvršenja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>S obzirom na taj odgovor na prvi dio trećeg prethodnog pitanja, koji je u biti niječan, nije potrebno odgovoriti na drugi dio tog pitanja, koji je postavljen samo za slučaj potvrdnog odgovora na prvi dio.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Zadržavanje tražene osobe nakon zakonite odgode njegove predaje (prvo prethodno pitanje)</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev u prvom prethodnom pitanju želi znati može li se tražena osoba, u slučaju da se njezina predaja zakonito odgodi u smislu članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, zadržati tijekom cijelog trajanja te odgode i dok se ne izvrši predaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>U članku 24. te okvirne odluke ne navodi se odgovor na to pitanje. Suprotno tomu, na temelju općeg pravila predviđenog člankom 12. navedene okvirne odluke, na pitanje može li se traženoj osobi odrediti zadržavanje ili daljnje zadržavanje treba odgovoriti u skladu s nacionalnim pravom. Na temelju članka 34. stavka 2. Zakona o predaji, zadržavanje je moguće produljiti za najviše 30 dana, a sud koji je uputio zahtjev u ovom je slučaju već u dva navrata tako i odlučio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti točke 19. i 20. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Prema tome, takvo se produljenje zadržavanja u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga ne protivi ni članku 12. ni članku 24. te okvirne odluke kao takvima, s obzirom na to da odgoda predaje čini sastavni dio tog izvršenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Vidjeti točku 29. ovog mišljenja.</P></NOTE>, iako to produljenje može premašiti određeno razdoblje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Suprotno onomu što tvrdi Komisija, tu ocjenu ne dovode u pitanje opća ekonomičnost sustava pravosudne suradnje, čiji je cilj izvršenje europskog uhidbenog naloga, strogi rokovi za predaju tražene osobe koji se navode u članku 23. stavcima 2. do 4. Okvirne odluke 2002/584 ni zahtjevi koji proizlaze iz članka 6. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Točno je da je Sud već presudio da mogućnost produljenja tih rokova zbog slučaja više sile predviđenog u članku 23. stavku 3. Okvirne odluke 2002/584 treba tumačiti usko, kao iznimku od pravila utvrđenog u članku 23. stavku 2. te okvirne odluke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20220428">28. travnja 2022.</DATE>, <NAME.CASE>C i CD (Pravne prepreke za izvršenje odluke o predaji)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑804/21 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:307">EU:C:2022:307</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. U tom je pogledu pojasnio da su pravne prepreke koje proizlaze iz pravnih sredstava koja je podnijela tražena osoba predvidljive i da ne mogu biti slučaj više sile u tom smislu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20220428">28. travnja 2022.</DATE>, <NAME.CASE>C i CD (Pravne prepreke za izvršenje odluke o predaji)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑804/21 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:307">EU:C:2022:307</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Međutim, članak 24. stavak 1. Okvirne odluke 2002/584 posebno je pravilo u odnosu na opća pravila u pogledu strogih rokova odgode kako su predviđena člankom 23. stavcima 1. i 2. te okvirne odluke jer se odnosi na poseban slučaj odgode predaje tražene osobe čiji je cilj, među ostalim, zaštititi legitiman interes države članice izvršenja da okonča kazneni progon koji je u tijeku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti točke 55. do 57. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Taj poseban slučaj stoga treba jasno razlikovati od slučaja iznimne odgode na temelju članka 23. stavaka 3. ili 4. navedene okvirne odluke, s obzirom na opća pravila utvrđena u članku 23. stavcima 1. i 2. te okvirne odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Tu ocjenu potvrđuje činjenica da zakonodavac Unije u članak 24. stavak 1. Okvirne odluke 2002/584 nije uključio točno određene rokove niti je barem uputio na rokove predviđene člankom 23. te okvirne odluke. Iz toga, <HT TYPE="ITALIC">a contrario</HT>, proizlazi da je, u skladu s načelom utvrđenim u<?PAGE NO="15"?> članku 12. prvoj rečenici navedene okvirne odluke, u toj okvirnoj odluci državama članicama prepuštena diskrecijska ovlast za određivanje vremena zadržavanja tražene osobe tijekom trajanja zakonite odgode njezine predaje na temelju članka 24. stavka 1. te okvirne odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Usto, u ovom slučaju dotična osoba ustraje na trenutačnom ostvarenju svojih temeljnih postupovnih jamstava u okviru kaznenog progona u Nizozemskoj, što je temeljni razlog zbog kojeg je državni odvjetnik odgodio njezinu predaju na temelju članka 36. stavka 1. Zakona o predaji. Međutim, ta okolnost ne predstavlja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>pravnu prepreku<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> u smislu sudske prakse navedene u točki 65. ovog mišljenja jer se u toj sudskoj praksi upućuje samo na primjenu članka 23., a ne i članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, kao što je to ovdje slučaj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Naime, točno je da je odluka, koja se temelji na članku 24. stavku 1. Okvirne odluke 2002/584, da se tražena osoba zadrži u državi članici izvršenja umjesto da se preda državi članici koja izdaje uhidbeni nalog u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga, kao i kazna koju izriče država članica koja izdaje uhidbeni nalog, mjera obuhvaćena područjem primjene članka 6. Povelje i treba biti vremenski ograničena<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150716">16. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Lanigan</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑237/15 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:474">EU:C:2015:474</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170125">25. siječnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Vilkas</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑640/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:39">EU:C:2017:39</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Međutim, eventualno odgovarajuće ograničenje slobode tražene osobe u potpunosti se nadoknađuje obvezom države članice koja izdaje uhidbeni nalog da oduzme sva razdoblja zadržavanja u državi članici izvršenja od ukupnog vremena oduzimanja slobode koje mora biti izvršeno u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog. U takvim okolnostima, zadržavanje te osobe ne može se kvalificirati kao dodatno ograničenje prava na slobodu kojem navedena osoba u svakom slučaju podliježe u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog niti kao neproporcionalna mjera u skladu s člankom 52. stavkom 1. drugom rečenicom Povelje, pod uvjetom da vrijeme oduzimanja slobode ne premašuje vrijeme oduzimanja slobode koje mora biti izvršeno u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Slijedom toga, predlažem da se na prvo prethodno pitanje odgovori da se članku 12. i članku 24. stavku 1. Okvirne odluke 2002/584, u vezi s člankom 6. Povelje, ne protivi okolnost da se tražena osoba, čija je predaja u svrhu izvršenja kazne zatvora odobrena na temelju pravomoćne odluke, ali je odgođena <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>kako bi se protiv nje mogao voditi kazneni progon u državi članici izvršenja […] za kazneno djelo na koje se ne odnosi europski uhidbeni nalog<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/>, zadržava u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga tijekom cijelog trajanja tog kaznenog progona, pod uvjetom da vrijeme oduzimanja slobode ne premašuje vrijeme oduzimanja slobode koje mora biti izvršeno u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska), odgovori na sljedeći način:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Članku 12. i članku 24. stavku 1. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od <DATE ISO="20020613">13. lipnja 2002.</DATE> o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od <DATE ISO="20090226">26. veljače 2009.</DATE>, u vezi s člankom 6. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, ne protivi se okolnost da se tražena osoba, čija je predaja u svrhu izvršenja kazne zatvora odobrena na temelju pravomoćne odluke, ali je odgođena <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>kako bi se protiv nje mogao voditi kazneni progon u državi članici izvršenja […] za kazneno djelo na koje se ne odnosi europski uhidbeni nalog<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>, zadržava u svrhu izvršenja<?PAGE NO="16"?> europskog uhidbenog naloga tijekom cijelog trajanja tog kaznenog progona, pod uvjetom da vrijeme oduzimanja slobode ne premašuje vrijeme oduzimanja slobode koje mora biti izvršeno u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Odluka o odgodi predaje tražene osobe na temelju članka 24. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, u vezi s člankom 6. stavkom 2. i uvodnom izjavom 8. te okvirne odluke, mjera je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> europskog uhidbenog naloga te je, prema tome, treba donijeti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>pravosudno tijelo izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/>.</TXT><P>U slučaju povrede članka 24. stavka 1. navedene okvirne odluke, u vezi s njezinim člankom 6. stavkom 2., na temelju kojeg odluku o odgodi predaje tražene osobe treba donijeti pravosudno tijelo izvršenja, nalaže se puštanje te osobe na slobodu, ne dovodeći u pitanje mogućnost da takvo tijelo ispravi tu povredu, konkretno, tumačenjem te odredbe u skladu s relevantnim nacionalnim propisima ili na temelju postojanja pravne osnove u nacionalnom pravu kojom se opravdava njezino zadržavanje iz drugih razloga.</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Članku 24. stavku 1. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, u vezi s člancima 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u načelu se ne protivi okolnost da se predaja tražene osobe u svrhu kaznenog progona u državi članici izvršenja odgađa zbog toga što se ta osoba ne želi odreći svojeg prava prisustvovanja na suđenju u okviru tog kaznenog progona. Međutim, u okviru izvršavanja svoje diskrecijske ovlasti na temelju članka 24. te okvirne odluke, pravosudno tijelo izvršenja treba ispitati može li se ograničavanje ostvarenja temeljnih postupovnih jamstava traženoj osobi opravdati s obzirom na eventualno različite legitimne interese države članice koja izdaje uhidbeni nalog i države članice izvršenja.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>