(1)

Prilogom XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 utvrđuju se ograničenja proizvodnje, stavljanja na tržište i uporabe određenih opasnih tvari, smjesa i proizvoda. Unos 63. tog priloga sadržava ograničenja u pogledu olova (CAS br. 7439-92-1, EZ br. 231-100-4) i spojeva olova.

(2)

Unija i 23 države članice ugovorne su stranke Sporazuma o zaštiti afričko-euroazijskih migratornih ptica močvarica (2) (AEWA). Ugovorne stranke obvezne su u skladu sa stavkom 4.1.4. akcijskog plana priloženog tom sporazumu postupno ukinuti uporabu olovnog streljiva za lov u močvarnim područjima što je prije moguće u skladu sa samozadanim i objavljenim rasporedima.

(3)

Člankom 4. stavkom 2. Direktive br. 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) od država članica se zahtijeva da obrate posebnu pozornost na zaštitu močvarnih područja, a posebno na močvarna područja od međunarodnog značaja, pri poduzimanju mjera očuvanja s obzirom na migracijske vrste koje se redovito pojavljuju.

(4)

Komisija je 3. prosinca 2015. u skladu s člankom 69. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 zatražila od Europske agencije za kemikalije („Agencija”) da pripremi dosje s ciljem proširenja ograničenja za olovo i spojeve olova u Prilogu XVII. toj uredbi kako bi se nadzirao rizik za okoliš i zdravlje ljudi koji predstavlja uporaba olova ili spojeva olova u sačmi koja se upotrebljava za pucanje u močvarnim područjima („dosje iz Priloga XV.”). Istodobno, Komisija je od Agencije zatražila i da počne prikupljati informacije o drugim uporabama olovnog streljiva, uključujući lov na terenima koji nisu močvarna područja i streljaštvo, te o uporabi olovnih utega za ribolov.

(5)

Agencija je 21. lipnja 2017. objavila dosje iz Priloga XV. (4) kojim predlaže uvođenje ograničenja za uporabu olova i spojeva olova u sačmi za pucanje iz sačmarice unutar močvarnog područja ili na mjestima na kojima bi potrošena sačma pala na tlo unutar močvarnog područja. Agencija je predložila i uvođenje ograničenja za posjedovanje sačme koja sadržava olovo u koncentraciji jednakoj ili većoj od 1 % („olovna sačma”) u močvarnim područjima kako bi se poboljšala provedivost predloženog ograničenja za uporabu olova u sačmi za pucanje. Agencija je zaključila da uporaba olova u sačmi u močvarnim područjima dovodi do rizika za ptice močvarice koje progutaju potrošenu sačmu, što dovodi do toksikoloških učinaka, uključujući smrt.

(6)

Procjenjuje se da godišnje oko milijun ptica močvarica u Uniji ugine zbog trovanja olovom. Uporaba olova u sačmi dovodi i do rizika za vrste koje se hrane pticama kontaminiranima olovnom sačmom i rizika za ljude koji konzumiraju ptice močvarice upucane olovnom sačmom, iako je Agencija samo kvalitativno procijenila potonji rizik. Izloženost olovu u ljudi povezana je s učincima na neurološki razvoj, oslabljenom funkcijom bubrega i plodnošću, hipertenzijom, nepovoljnim ishodima trudnoće i smrću.

(7)

Agencija je zaključila da je alternativna sačma koja ne sadržava olovo, kao što je čelična ili bizmutna sačma, široko dostupna, tehnički izvediva i ima povoljnije profile opasnosti i rizičnosti za zdravlje ljudi i okoliš od olovne sačme. Osim toga, čelična sačma, najizglednija alternativa za uporabu, dostupna je po cijeni usporedivoj s cijenom olovne sačme.

(8)

U većini država članica postoji zakonodavstvo kojim se sprečava ili ograničava uporaba olova u sačmi u močvarnim područjima, ali razlike među njima dovode do različitih razina smanjenja rizika. Nadalje, migracijski putovi ptica selica obično se protežu na nekoliko država članica i stoga bi ptice mogle progutati potrošenu olovnu sačmu u državama članicama u kojima nisu uspostavljene takve mjere ili su one ograničenije. U dosjeu iz Priloga XV. pokazalo se da je djelovanje na razini Unije nužno za uklanjanje rizika koji proizlaze iz uporabe olova u sačmi u močvarnim područjima na usklađen način. Međutim, zakonodavstvo za usklađivanje trebalo bi se temeljiti na visokoj razini zaštite. Stoga ishod usklađivanja ne bi trebao biti obvezivanje država članica koje imaju strože nacionalne odredbe o olovu u sačmi da ukinu te odredbe jer bi to podrazumijevalo smanjenje razine zaštite okoliša i zdravlja u tim državama članicama.

(9)

Agencija je predložila razdoblje od tri godine za uvođenje ograničenja.

(10)

Odbor Agencije za procjenu rizika (RAC) donio je 9. ožujka 2018. mišljenje u skladu s člankom 70. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 u pogledu dosjea iz Priloga XV. U tom mišljenju RAC se složio sa zaključkom Agencije da gutanje potrošene olovne sačme uzrokuje toksikološke učinke kod ptica močvarica, uključujući smrt. Kad je posrijedi zdravlje ljudi, RAC je zaključio da je olovo vrlo toksično i da prag nije utvrđen ni za učinke na neurološki razvoj kod djece ni za učinke na krvni tlak ili bubrege kod odraslih osoba pa svaka izloženost olovu predstavlja rizik. RAC je zaključio da je predloženo ograničenje odgovarajuća mjera na razini Unije za rješavanje utvrđenih rizika.

(11)

RAC je snažno zagovarao razdoblje uvođenja kraće od tri godine koje je predložila Agencija. Kao razlog navedeno je da bi se za svaku godinu odgađanja u močvarna područja ispustilo oko 4 000 dodatnih tona olova, što bi dovelo do smrti približno jednog milijuna ptica.

(12)

Odbor Agencije za socioekonomsku analizu (SEAC) donio je 14. lipnja 2018. mišljenje u skladu s člankom 71. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 u kojem je zaključio da je predloženo ograničenje odgovarajuća mjera na razini Unije za rješavanje utvrđenih rizika, uzimajući u obzir činjenicu da bi socioekonomske koristi od mjere bile razmjerne socioekonomskim troškovima. Osim toga, SEAC je zaključio da bi troškove predloženog ograničenja uglavnom snosili lovci te da je povećanje troškova za lovce razumno.

(13)

SEAC smatra da bi razdoblje kraće od tri godine predloženo u dosjeu iz Priloga XV. moglo predstavljati poteškoće u pogledu provedbe za one države članice koje trenutačno imaju samo ograničenu zabranu uporabe olovne sačme u močvarnim područjima ili je uopće nemaju, iako SEAC priznaje i da bi kraće prijelazno razdoblje moglo biti izvedivo, s obzirom na činjenicu da je sačma koja ne sadržava olovo već dostupna na tržištu te da bi kraće razdoblje samo u manjoj mjeri utjecalo na povećanje troškova rane zamjene.

(14)

U postupku uvođenja ograničenja provedeno je savjetovanje s Forumom za razmjenu informacija o provedbi u skladu s člankom 77. stavkom 4. točkom (h) Uredbe (EZ) br. 1907/2006 te su njegove preporuke uzete u obzir.

(15)

Agencija je 17. kolovoza 2018. Komisiji podnijela mišljenja RAC-a i SEAC-a (5).

(16)

Uzimajući u obzir dosje iz Priloga XV., mišljenja RAC-a i SEAC-a, socioekonomski utjecaj i dostupnost alternativa, Komisija smatra da postoji neprihvatljiv rizik za okoliš i potencijalni rizik za zdravlje ljudi koji proizlaze iz ispaljivanja olovne sačme u močvarnim područjima ili oko njih, koje je potrebno rješavati na razini Unije. Stoga je primjereno uvesti ograničenje za čin ispaljivanja olovne sačme u močvarnim područjima ili oko njih.

(17)

S obzirom na činjenicu da izvršnim tijelima nije lako uhvatiti lovce na djelu pri ispaljivanju sačme, ograničenje bi trebalo uključivati i nošenje olovne sačme za vrijeme pucanja. Time će se omogućiti daleko djelotvornija provedba ograničenja za ispaljivanje sačme te će se stoga osigurati djelotvornost ograničenja pri uklanjanju rizika za okoliš i zdravlje ljudi. Ograničenje ne bi trebalo biti povezano s pravima vlasništva. Stoga bi umjesto „posjedovanje” trebalo koristiti termin „nošenje”, koji je predložila Agencija.

(18)

Međutim, ograničenje za nošenje olovne sačme trebalo bi se primjenjivati izričito na nošenje za vrijeme pucanja, a ne na nošenje u nekom drugom kontekstu, na primjer pri prijevozu sačme preko močvarnih područja za isporuku na nekom drugom mjestu. Osim toga, Komisija smatra da bi ograničenje za nošenje trebalo biti izravno povezano s određenom vrstom pucanja unutar područja primjene ograničenja (pucanje u močvarnim područjima ili oko njih). Time se uzima u obzir činjenica da je u primjedbama podnesenima tijekom javnog savjetovanja o dosjeu iz Priloga XV. navedeno da je vrlo vjerojatno da će u nekim državama članicama lovci uključeni u druge vrste pucanja hodati po različitim vrstama terena, močvarnim područjima i drugim terenima, za vrijeme uobičajenih aktivnosti pucanja. Komisija također smatra da, kako bi se pomoglo u provedbi propisa, ograničenje za nošenje ne bi trebalo obuhvaćati samo nošenje za vrijeme pucanja u močvarnom području, već i nošenje u okviru pohoda u močvarno područje s namjerom pucanja, drugim riječima ako postoji uska povezanost sa stvarnim činom pucanja. Time bi se obuhvatilo, na primjer, nošenje pri odlasku na jednodnevno pucanje u močvarnim područjima ili povratku s njega ili nošenje kod osobe koja pomaže lovcima na lovačkom pohodu.

(19)

S obzirom na praktične poteškoće u dokazivanju da osoba za koju se utvrdi da nosi olovnu sačmu namjerava izvršiti određenu vrstu pucanja, primjereno je utvrditi pravnu pretpostavku da se za svaku osobu za koju se utvrdi da u močvarnim područjima ili oko njih nosi olovnu sačmu za vrijeme pucanja, ili u okviru pohoda s namjerom pucanja, pretpostavlja da nosi tu sačmu za vrijeme pucanja u močvarnom području, ili u okviru pohoda u močvarno područje s namjerom pucanja. Drugim riječima, bilo bi na toj osobi da dokaže da je zapravo namjeravala ići pucati na neko drugo mjesto i da je samo prolazila kroz močvarno područje kako bi pucala na nekom drugom mjestu.

(20)

Kad je riječ o geografskom području primjene, Agencija je predložila da se ograničenje za ispaljivanje olovne sačme ne bi trebalo primjenjivati samo u močvarnim područjima, već i u područjima u kojima bi „potrošena sačma pala na tlo unutar močvarnog područja”. Komisija napominje da je u RAC-u određena podrška iskazana kvantitativnom definiranju fiksne sigurnosne zone oko močvarnih područja bila veća od podrške ispitivanju koje se temelji na određivanju mjesta pada potrošene sačme na tlo. Komisija se slaže da će fiksna sigurnosna zona vjerojatno olakšati poštovanje i izvršenje ograničenja. Ograničenje bi se stoga trebalo primjenjivati na ispaljivanje olovne sačme ne samo u močvarnim područjima, već i u fiksnoj sigurnosnoj zoni oko močvarnih područja, koja je definirana kvantitativno. Budući da treba osigurati proporcionalnost, veličina fiksne sigurnosne zone trebala bi iznositi 100 metara oko močvarnih područja.

(21)

S obzirom na prednosti i djelotvornost provedbe ograničenja kao rezultat toga što lovci ne moraju biti uhvaćeni na djelu pri ispaljivanju olovne sačme, Komisija smatra da je primjereno primijeniti ograničenje za nošenje olovne sačme ne samo na nošenje u močvarnim područjima, već i na nošenje u fiksnoj sigurnosnoj zoni oko močvarnih područja.

(22)

Budući da se sačma općenito ne izrađuje niti stavlja na tržište posebno ili isključivo za uporabu u močvarnim područjima ili oko njih, ograničenje za stavljanje na tržište olova u sačmi utjecalo bi na pucanje na svim terenima. Stoga bi ograničenje trebalo biti primjenjivo samo na ispaljivanje i nošenje olovne sačme.

(23)

Ograničenje bi se trebalo primjenjivati na sačmu koja sadržava olovo u koncentraciji jednakoj ili većoj od 1 %. 1 % je granična vrijednost koncentracije koja se primjenjuje za potrebe postupka odobravanja „netoksične” sačme u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi se izbjegla znatna opasnost od toksičnosti za ptice selice te ostalu divlju faunu i floru ili njihova staništa. Osim toga, smatra se da je prag koncentracije od 1 % za ograničenje dovoljan za uklanjanje rizika koje predstavlja ispucani materijal koji sadržava olovo te da ga proizvođači alternativne sačme mogu lako poštovati, s obzirom na to da će neke od tih alternativa vjerojatno sadržavati olovo kao nečistoću.

(24)

Za potrebe ograničenja primjereno je preslikati definiciju „močvarnih područja” koja se upotrebljava u Konvenciji o močvarnim područjima od međunarodne važnosti (Ramsarska konvencija), potpisanoj u Ramsaru 2. veljače 1971., kao što je predložila Agencija te je potvrđeno u mišljenjima RAC-a i SEAC-a, budući da je ta definicija sveobuhvatna i obuhvaća sve vrste močvarnih područja (uključujući tresetišta, u kojima se mogu pronaći mnoge ptice močvarice) i budući da je u Ramsarskoj konvenciji izrađen i klasifikacijski sustav za vrste močvarnih područja kako bi se pomoglo pri utvrđivanju močvarnih područja.

(25)

Dionicima bi trebalo omogućiti dovoljno vremena da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi postupali u skladu s ograničenjem, a državama članicama trebalo bi omogućiti dovoljno vremena da se pripreme za provedbu. Uzimajući u obzir stajališta RAC-a i SEAC-a o izvedivosti i primjerenosti razdoblja kraćeg od tri godine, koje je predložila Agencija, te posebno uzimajući u obzir procijenjeni utjecaj unošenja dodatne količine olova u močvarna područja svake godine uporabom olovne sačme, primjenu ograničenja trebalo bi odgoditi za 24 mjeseca.

(26)

Agencija je u rujnu 2018. objavila rezultate izvješća o istrazi (6) u kojem se preispituju dostupne informacije o raznim uporabama olova, uključujući, među ostalim, u sačmi koja se upotrebljava na terenima izvan močvarnih područja, odnosno u kopnenom okolišu. Budući da je u izvješću o istrazi, među ostalim, utvrđeno da dostupne informacije upućuju na to da uporaba olovne sačme u kopnenom okolišu predstavlja rizik za zdravlje ljudi i okoliš, Komisija je 2019. od Agencije zatražila da pripremi dosje iz Priloga XV. radi mogućeg ograničenja za stavljanje na tržište i uporabu olova u streljivu i u priboru za ribolov (7).

(27)

Nadalje, u svojim mišljenjima o dosjeu iz Priloga XV. o uporabi olova u sačmi za pucanje u močvarnim područjima, RAC i SEAC izrazili su slaganje s mišljenjem Agencije da bi zabrana stavljanja na tržište i uporabe olovne sačme na svim terenima imala za posljedicu višu razinu zaštite okoliša te bi bila djelotvornija u smislu praktičnosti i provedivosti.

(28)

U nekim državama članicama ograničenje uvedeno ovom Uredbom može uzrokovati posebne poteškoće zbog specifičnih geografskih uvjeta. Za države članice koje imaju znatan udio močvarnih područja na svojem državnom području zabrana ispaljivanja i nošenja olovne sačme u močvarnim područjima i oko njih mogla bi u praksi imati sličan učinak kao potpuna zabrana svih aktivnosti pucanja na cijelom državnom području jer bi se lovci svih vrsta gotovo neizbježno često nalazili u močvarnim područjima ili blizu njih. Nadalje, sredstva koja bi se morala namijeniti za provedbu ograničenja usmjerenog isključivo na močvarna područja i područja oko njih možda ne bi bila znatno manja, nego čak i veća od sredstava potrebnih za provedbu ograničenja koje obuhvaća njihovo državno područje u cijelosti.

(29)

S obzirom na opisane poteškoće, potrebu da mjera ne bude samo djelotvorna, već i jednostavna i pravedna za lovačku zajednicu u cjelini, kao i rezultate izvješća o istrazi Agencije te stajališta RAC-a i SEAC-a, Komisija smatra da bi se državama članicama u kojima je vjerojatno da će doći do takvih poteškoća trebala dati mogućnost da na svojem državnom području uvedu drukčije ograničenje kojim bi se zabranilo i stavljanje na tržište olovne sačme, kao i ispaljivanje i nošenje olovne sačme na cijelom državnom području, bilo u močvarnim područjima ili na drugim mjestima, u vezi s bilo kojom vrstom pucanja.

(30)

U interesu pravne sigurnosti važno je jasno utvrditi države članice koje će imati pravo iskoristiti tu mogućnost. Mogućnost bi trebala biti dostupna onim državama članicama u kojima najmanje 20 % državnog područja čine močvarna područja. Prag od 20 % trebao bi obuhvaćati države članice koje će se vjerojatno susresti s poteškoćama zbog specifičnih geografskih uvjeta.

(31)

Budući da bi ograničenje koje bi te države članice mogle uvesti bilo strože od onog primjenjivog samo na močvarna područja i područja oko njih, primjereno je utvrditi dulje razdoblje za uvođenje tog ograničenja. To razdoblje trebalo bi iznositi 36 mjeseci, što odgovara razdoblju koje je Agencija izvorno predložila u dosjeu iz Priloga XV.

(32)

Radi transparentnosti i pravne sigurnosti od država članica koje se koriste tom mogućnošću trebalo bi zahtijevati da obavijeste Komisiju o svojoj namjeri i da priopće mjere koje su donijele za njezinu provedbu u određenim rokovima, a Komisija bi trebala bez odgode objaviti te obavijesti i tekstove donesenih nacionalnih mjera.

(33)

Nekoliko država članica ima nacionalne odredbe kojima se radi zaštite okoliša ili zdravlja ljudi olovo u sačmi zabranjuje ili ograničava strože nego kako je utvrđeno u ovoj Uredbi. Prisiljavanje tih država članica da smanje postojeću razinu zaštite radi usklađivanja s ovom Uredbom moglo bi dovesti do povećanja uporabe olova u sačmi u tim državama članicama. Takav ishod ne bi bio u skladu s visokom razinom zaštite koja se zahtijeva člankom 114. stavkom 3. Ugovora. Stoga bi državama članicama trebalo dopustiti da zadrže takve strože odredbe.

(34)

Uredbu (EZ) br. 1907/2006 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(35)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 133. Uredbe (EZ) br. 1907/2006,