<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑176/12</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62012CJ0176</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2">EU:C:2014:2</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>8</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>8</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>PRESUDA OD <DATE ISO="20140115">15. 1. 2014.</DATE> – PREDMET C‑176/12</P><P>ASSOCIATION DE MÉDIATION SOCIALE</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (veliko vijeće)</P><P><DATE ISO="20140115">15. siječnja 2014.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: francuski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Socijalna politika</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2002/14/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Povelja o temeljnim pravima Europske unije</KEYWORD><KEYWORD>Članak 27.</KEYWORD><KEYWORD>Uspostavljanje predstavničkih tijela osoblja pod uvjetom postojanja određenog graničnog broja zaposlenih radnika</KEYWORD><KEYWORD>Izračun graničnih brojeva</KEYWORD><KEYWORD>Nacionalni propis suprotan pravu Unije</KEYWORD><KEYWORD>Uloga nacionalnog suca</KEYWORD></INDEX><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑176/12,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je podnio Cour de cassation (Francuska), odlukom od <DATE ISO="20120411">11. travnja 2012.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20120416">16. travnja 2012.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Association de médiation sociale</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Union locale des syndicats CGT</HT>,</P><P><HT TYPE="BOLD">Hichem Laboubi</HT>,</P><P><HT TYPE="BOLD">Union départementale CGT des Bouches‑du‑Rhône</HT>,</P><P><HT TYPE="BOLD">Confédération générale du travail (CGT)</HT>,</P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (veliko vijeće),</P><P>u sastavu: V. Skouris, predsjednik, K. Lenaerts, potpredsjednik, R. Silva de Lapuerta, M. Ilešič i M. Safjan, predsjednici vijeća, J. Malenovský, E. Levits (izvjestitelj), J.-C. Bonichot, A. Arabadjiev, C. Toader, D. Šváby, M. Berger i A. Prechal, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: P. Cruz Villalón,</P><P>tajnik: V. Tourrès, administrator,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20130423">23. travnja 2013.</DATE>,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir podnesena očitovanja:</P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>za Union locale des syndicats CGT, H. Laboubi, Union départementale CGT des Bouches‑du‑Rhône i la Confédération générale du travail (CGT), H. Didier i F. Pinet, odvjetnici,</P></ITEM><ITEM><P>za francusku vladu, N. Rouam kao i G. de Bergues i J. Rossi, u svojstvu agenata,</P></ITEM><?PAGE NO="2"?><ITEM><P>za njemačku vladu, K. Petersen, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za nizozemsku vladu, M. Noort i C. Wissels, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za poljsku vladu, J. Faldyga i A. Siwek, kao i B. Majczyna i M. Szpunar, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, J. Enegren, D. Martin i G. Rozet, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>nakon saslušanja prijedloga mišljenja nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20130718">18. srpnja 2013.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 27. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (u daljnjem tekstu: Povelja), kao i Direktive 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20020311">11. ožujka 2002.</DATE> o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici (<REF.DOC.OJ COLL="L" PAGE.FIRST="29" NO.OJ="080" DATE.PUB="2002">SL L 80, str. 29</REF.DOC.OJ>.), (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 182.).</TXT></NP><NP><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između Association de médiation sociale (u daljnjem tekstu: AMS) protiv Union locale des syndicats CGT, kao i H. Laboubija, Union départementale CGT des Bouches‑du‑Rhône i Confédération générale du travail (CGT) u vezi s uspostavljanjem, od strane mjesno nadležnog sindikalnog saveza, predstavničkih tijela osoblja unutar AMS‑a.</TXT></NP><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Propisi Unije</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>3</NO.P><TXT>Članak 27. Povelje glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>Radnicima i njihovim predstavnicima moraju biti, na odgovarajućim razinama, osigurana prava na pravodobno informiranje i savjetovanje u slučajevima i pod uvjetima koje propisuju pravo Unije, nacionalni zakoni i praksa.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201C" ID="QE0001"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP><NP><NO.P>4</NO.P><TXT>Članak 1. Direktive 2002/14 naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Cilj i načela<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201C" ID="QE0002"/> propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Svrha je ove Direktive uspostaviti opći okvir kojim se utvrđuju minimalni zahtjevi u pogledu prava radnika na obavješćivanje i savjetovanje u poduzećima ili pogonima u Zajednici.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Praktična rješenja za obavješćivanje i savjetovanje definiraju se i provode u skladu s nacionalnim pravom i praksom vezanom uz odnose među socijalnim partnerima na snazi u pojedinim državama članicama tako da se osigura njihova učinkovitost.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201C" ID="QE0003"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP><NP><NO.P>5</NO.P><TXT>Članak 2. te direktive, koji se odnosi na definicije, glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:</P><P>[...]</P><?PAGE NO="3"?><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>d)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>radnik<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="2019" ID="QE0005"/> znači bilo koja osoba koja je u predmetnoj državi članici zaštićena kao radnik nacionalnim radnim zakonodavstvom i u skladu s nacionalnom praksom;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[...]<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201C" ID="QE0004"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP><NP><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 3. navedene direktive naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Područje primjene<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201C" ID="QE0006"/> utvrđuje u svom stavku 1.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Ova se Direktiva, u skladu s odabirom država članica, primjenjuje na:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>a)</NO.P><TXT>poduzeće s najmanje 50 radnika u jednoj od država članica; ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>b)</NO.P><TXT>pogone s najmanje 20 radnika u jednoj od država članica.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA><ALINEA>Država članica određuje metodu izračuna graničnog broja zaposlenih radnika.<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201C" ID="QE0007"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP><NP><NO.P>7</NO.P><TXT>Članak 4. Direktive 2002/14, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Praktična rješenja u pogledu obavješćivanja i savjetovanja<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201C" ID="QE0008"/>, navodi u prvom stavku:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Sukladno načelima iz članka 1. i ne dovodeći u pitanje bilo kakve važeće odredbe i/ili prakse koje su povoljnije za radnike, države članice utvrđuju praktična rješenja za izvršavanje prava na obavješćivanje i savjetovanje na odgovarajućoj razini u skladu s ovim člankom.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201C" ID="QE0009"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP><NP><NO.P>8</NO.P><TXT>Članak 11. Direktive 2002/14 propisuje da države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom direktivom najkasnije do <DATE ISO="20050323">23. ožujka 2005.</DATE>, ili osiguravaju da socijalni partneri do tog datuma sporazumno uvedu potrebne odredbe, s tim da su države članice obvezne poduzeti sve potrebne mjere koje im omogućuju da u svakom trenutku mogu jamčiti rezultate propisane ovom direktivom.</TXT></NP></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Francuski propisi</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>9</NO.P><TXT>U skladu s člankom L. 2312‑1 Zakonika o radu, izbor predstavnika osoblja obvezan je za sve institucije s najmanje jedanaest zaposlenika.</TXT></NP><NP><NO.P>10</NO.P><TXT>Ako poduzeće ili institucija ima pedeset zaposlenika ili više, sindikalne organizacije određuju, primjenom članaka L. 2142‑1-1 i L. 2143‑3 ovog Zakonika, sindikalnog predstavnika i osnivaju, primjenom članka L. 2322‑1 navedenog Zakonika, radničko vijeće.</TXT></NP><NP><NO.P>11</NO.P><TXT>Članak L. 1111‑2 Zakonika o radu utvrđuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Radi provedbe odredaba ovog Zakonika radna mjesta u poduzeću računaju se sukladno sljedećim odredbama:</P><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P>1°</NO.P><TXT>Zaposlenici s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme na puno radno vrijeme i radnici koji obavljaju poslove kod kuće u cijelosti se ubrajaju u radna mjesta u poduzeću;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2°</NO.P><TXT>Zaposlenici s ugovorom o radu na određeno vrijeme, zaposlenici s ugovorom o radu za povremeno obavljanje poslova, zaposlenici stavljeni na raspolaganje poduzeću od strane vanjskog poduzeća koji su prisutni u prostorima poduzeća korisnika i tamo rade najmanje jednu godinu, kao i privremeni zaposlenici, ubrajaju se u radna mjesta u poduzeću u omjeru vremena njihove prisutnosti tijekom dvanaest proteklih mjeseci. Međutim, zaposlenici s ugovorom o radu na određeno vrijeme i zaposlenici stavljeni na raspolaganje od strane vanjskog poduzeća, uključujući<?PAGE NO="4"?> privremene zaposlenike, isključeni su iz izračuna radnih mjesta kada zamjenjuju zaposlenika koji je odsutan ili čiji ugovor o radu miruje, osobito zbog rodiljnog dopusta, posvojiteljskog dopusta ili roditeljskog dopusta;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3°</NO.P><TXT>Zaposlenici na nepuno radno vrijeme, bez obzira na narav njihovog ugovora o radu, uzimaju se u obzir dijeleći ukupan zbroj sati upisanih u njihove ugovore o radu sa zakonskim trajanjem ili ugovorenim trajanjem rada.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201C" ID="QE0010"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP><NP><NO.P>12</NO.P><TXT>Članak L. 1111‑3 Zakonika o radu propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>Ne uzimaju se u obzir prilikom izračuna radnih mjesta u poduzeću:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1)</NO.P><TXT>Pripravnici;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2)</NO.P><TXT>Osobe s ugovorom za poticanje zapošljavanja tijekom trajanja sporazuma predviđenog člankom L. 5134‑66;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3)</NO.P><TXT>(Ukinut);</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4)</NO.P><TXT>Osobe s ugovorom o mentorstvu u poslu tijekom trajanja sporazuma navedenog u članku L. 5134‑19-1;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>5)</NO.P><TXT>(Ukinut);</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>6)</NO.P><TXT>Osobe s ugovorom o usavršavanju do roka predviđenog ugovorom ako je isti na određeno vrijeme ili sve do kraja aktivnosti usavršavanja ako je ugovor na neodređeno vrijeme.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA><ALINEA>Međutim, ti se zaposlenici uzimaju u obzir prilikom primjene zakonskih odredaba koje se odnose na tarifikaciju rizikâ od ozljeda na radu i profesionalnih bolesti.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201C" ID="QE0011"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>13</NO.P><TXT>AMS je udruga na koju se primjenjuje Zakon o ugovoru o udruživanju od <DATE ISO="19010701">1. srpnja 1901.</DATE> Ta udruga sudjeluje u provedbi postupaka društvenog mirenja i prevencije delinkvencije u gradu Marseilleu (Francuska). Također joj je zadaća poticanje ponovnog profesionalnog uključivanja osoba bez posla ili osoba suočenih s društvenim i profesionalnim poteškoćama u pristupu zapošljavanju. U tom pogledu AMS im predlaže stjecanje stručnog obrazovanja u području društvenog mirenja na temelju individualnog stručnog projekta.</TXT></NP><NP><NO.P>14</NO.P><TXT>Union départementale CGT des Bouches‑du‑Rhône je <DATE ISO="20100604">4. lipnja 2010.</DATE> imenovao H. Laboubija za predstavnika sindikalnog odjela osnovanog unutar AMS‑a.</TXT></NP><NP><NO.P>15</NO.P><TXT>AMS osporava navedeno imenovanje. On smatra da ima manje od jedanaest radnih mjesta i, <HT TYPE="ITALIC">a fortiori</HT>, manje od pedeset zaposlenika te da stoga nije dužan, prema relevantnim nacionalnim propisima, provesti mjere za zastupljenost radnika kao što je izbor predstavnika osoblja.</TXT></NP><NP><NO.P>16</NO.P><TXT>Naime, radi utvrđivanja ispunjenosti tih graničnih brojeva od jedanaest ili pedeset zaposlenika unutar udruge, AMS smatra da iz izračuna njegovih radnih mjesta treba isključiti, u skladu s člankom L. 1111‑3 Zakonika o radu, pripravnike, radnike s ugovorom za poticanje zapošljavanja ili ugovorom o mentorstvu u poslu kao i radnike s ugovorima o usavršavanju (u daljnjem tekstu: radnici s pomoćnim ugovorima).</TXT></NP><?PAGE NO="5"?><NP><NO.P>17</NO.P><TXT>Žalbeni sud Marseillea, postupajući po tužbi AMS‑a za poništenje imenovanja H. Laboubija za predstavnika sindikalnog odjela CGT‑a kao i po protutužbi tog sindikata kojom se traži nalaganje AMS‑u organiziranja izborâ u cilju uspostave predstavničkih tijela osoblja u svojoj organizaciji, proslijedio je Cour de cassationu prioritetno pitanje o ustavnosti odredaba članka L. 1111‑3 Zakonika o radu.</TXT></NP><NP><NO.P>18</NO.P><TXT>Cour de cassation se zatim obratio Conseil constitutionnelu s navedenim pitanjem. Potonji je <DATE ISO="20110429">29. travnja 2011.</DATE> utvrdio da je članak L. 1111‑3 Zakonika o radu usklađen s Ustavom.</TXT></NP><NP><NO.P>19</NO.P><TXT>H. Laboubi i Union locale des syndicats CGT des Quartiers Nord, kojima su se dobrovoljno pridružili Union départementale CGT des Bouches‑du‑Rhône i CGT, naveli su pred Žalbenim sudom u Marseilleu da su odredbe članka L. 1111‑3 Zakonika o radu ipak suprotne pravu Unije kao i međunarodnim obvezama Republike Francuske.</TXT></NP><NP><NO.P>20</NO.P><TXT>Ponovno odlučujući <DATE ISO="20110707">7. srpnja 2011.</DATE>, Tribunal d’instance u Marseilleu usvojio je navedene navode i odbio primjenu odredaba članka L. 1111‑3 Zakonika o radu zbog neusklađenosti s pravom Unije. Stoga je navedeni sud potvrdio imenovanje H. Laboubija za predstavnika sindikalnog odjela nakon što je utvrdio da u odsutnosti primjene izuzećâ predviđenih člankom L. 1111‑3 Zakonika o radu, radna mjesta u dotičnoj udruzi uvelike nadilaze granični broj od pedeset zaposlenika.</TXT></NP><NP><NO.P>21</NO.P><TXT>AMS je protiv te presude podnio žalbu Cour de cassationu.</TXT></NP><NP><NO.P>22</NO.P><TXT>U tim je uvjetima Cour de cassation odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>1)</NO.P><TXT>Može li se na temeljno pravo na informiranje i savjetovanje radnikâ, priznato člankom 27. [Povelje] i navedeno u odredbama Direktive [2002/14], pozvati u sporu između pojedinaca u svrhu provjere usklađenosti nacionalne mjere za provedbu [ove] Direktive?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2)</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora, trebaju li se te iste odredbe tumačiti na način da se protive nacionalnoj zakonskoj odredbi koja isključuje radnike s [pomoćnim] ugovorima iz izračuna radnih mjesta poduzeća, osobito radi utvrđivanja zakonskih graničnih brojeva za uspostavu predstavničkih tijela osoblja?<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201C" ID="QE0012"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>23</NO.P><TXT>Svojim pitanjima, koje je potrebno razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 27. Povelje, sâm ili zajedno s odredbama Direktive 2002/14, tumačiti na način da se, kad se pokaže da je nacionalna odredba za provedbu ove direktive, kao što je članak L. 1111‑3 Zakonika o radu, neusklađena s pravom Unije, na taj članak Povelje može pozvati u sporu između pojedinaca kako bi se navedena nacionalna odredba izuzela od primjene.</TXT></NP><NP><NO.P>24</NO.P><TXT>U tom pogledu ponajprije valja navesti da je Sud već smatrao da, definirajući u članku 2. točki (d) Direktive 2002/14 okvir osoba koje se uzimaju u obzir prilikom izračuna radnih mjesta u poduzeću, države članice ne mogu isključiti iz navedenog izračuna određenu kategoriju osoba koja je prvotno ušla u taj okvir (vidjeti presudu od <DATE ISO="20070118">18. siječnja 2007.</DATE>, Confédération générale du travail i dr., <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-385/05" PAGE.ECR="I-611" YEAR="2007">C-385/05, Zb., str. I-611.</REF.DOC.ECR>, t. 34.).</TXT></NP><NP><NO.P>25</NO.P><TXT>Naime, nacionalni propis kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, koji isključuje iz izračuna radnih mjesta u poduzeću određenu kategoriju radnika, ima za posljedicu izuzimanje određenih poslodavaca od obveza predviđenih Direktivom 2002/14 i uskraćivanje njihovim radnicima<?PAGE NO="6"?> prava koja su im njome priznata. Stoga je takve naravi da oduzima navedenim pravima njihov sadržaj, a time i toj direktivi njezin koristan učinak (vidjeti ranije navedenu presudu Confédération générale du travail i dr., t. 38.).</TXT></NP><NP><NO.P>26</NO.P><TXT>Uistinu, ustaljena je sudska praksa da promicanje zapošljavanja, koje ističe francuska vlada u glavnom postupku, čini legitiman cilj socijalne politike i da države članice raspolažu širokom marginom prosudbe prilikom izbora mjera kojima se mogu ostvariti ciljevi njihove socijalne politike (vidjeti ranije navedenu presudu Confédération générale du travail i dr., t. 28. kao i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP><NP><NO.P>27</NO.P><TXT>Međutim, ta margina prosudbe kojom raspolažu države članice u području socijalne politike ne može imati za učinak onemogućavanje provedbe temeljnog načela prava Unije ili odredbe tog istog prava (vidjeti ranije navedenu presudu Confédération générale du travail i dr., t. 29.).</TXT></NP><NP><NO.P>28</NO.P><TXT>Naime, tumačenje Direktive 2002/14, prema kojem članak 3. stavak 1. iste omogućava državama članicama isključenje iz izračuna radnih mjesta u poduzeću određenu kategoriju radnika iz razloga kao što su oni koje je navela francuska vlada u glavnom postupku, bilo bi nespojivo s člankom 11. navedene direktive, koji propisuje da države članice moraju usvojiti sve potrebne odredbe kako bi mogle jamčiti rezultate koje nameće Direktiva 2002/14 jer bi impliciralo da je državama članicama dopušteno suzdržati se od te jasne i precizne obveze rezultata koja je nametnuta pravom Unije (vidjeti ranije navedenu presudu Confédération générale du travail i dr., t. 40., kao i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP><NP><NO.P>29</NO.P><TXT>Imajući u vidu prethodna razmatranja, valja zaključiti da članak 3. stavak 1. Direktive 2002/14 treba tumačiti na način da se protivi nacionalnoj odredbi kao što je članak L. 1111‑3 Zakonika o radu, koji isključuje radnike s pomoćnim ugovorima iz izračuna radnih mjesta u poduzeću prilikom utvrđivanja zakonskih graničnih brojeva za uspostavu predstavničkih tijela osoblja.</TXT></NP><NP><NO.P>30</NO.P><TXT>Kao drugo, valja ispitati ispunjava li Direktiva 2002/14, a osobito njezin članak 3. stavak 1., uvjete za stvaranje izravnog učinka i, ako je to slučaj, mogu li se na njega pozvati tuženici u glavnom postupku protiv AMS‑a.</TXT></NP><NP><NO.P>31</NO.P><TXT>U tom pogledu valja podsjetiti da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, u svim slučajevima gdje se odredbe neke direktive čine, s obzirom na njihov sadržaj, bezuvjetnima i dovoljno preciznima, pojedinci mogu na njih pozivati pred nacionalnim sudovima protiv države, bilo da je ona propustila pravodobno prenijeti direktivu u nacionalno pravo ili ju je pogrešno prenijela (vidjeti presudu od <DATE ISO="20041105">5. listopada 2004.</DATE>, Pfeiffer i dr., <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-397/01+C-398/01+C-399/01+C-400/01+C-401/01+C-402/01+C-403/01" PAGE.ECR="I-8835" YEAR="2004">C-397/01 do C-403/01, Zb., str. I-8835.</REF.DOC.ECR>, t. 103., kao i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP><NP><NO.P>32</NO.P><TXT>U ovom slučaju članak 3. stavak 1. Direktive 2002/14 propisuje da je na državama članicama određivanje načina izračuna graničnih brojeva zaposlenih radnika.</TXT></NP><NP><NO.P>33</NO.P><TXT>Ako članak 3. stavak 1. Direktive 2002/14 ostavlja državama članicama određenu marginu prosudbe prilikom usvajanja potrebnih mjera radi provedbe te direktive, ta okolnost međutim ne utječe na precizan i bezuvjetan karakter obveze uzimanja u obzir svih radnika koja je propisana tim člankom.</TXT></NP><NP><NO.P>34</NO.P><TXT>Naime, Sud je već utvrdio da, kao što je istaknuto u t. 24. ove presude, s obzirom na to da je Direktiva 2002/14 definirala okvir osoba koje se uzimaju u obzir prilikom izračuna, države članice ne mogu isključiti iz navedenog izračuna određenu kategoriju osoba koja je prvotno ušla u taj okvir. Stoga, iako navedena direktiva ne propisuje državama članicama način na koji su dužne uzeti u obzir radnike na koje se odnosi njezino područje primjene kod izračuna graničnih brojeva zaposlenih radnika, ona ipak propisuje da ga moraju uzeti u obzir (ranije navedena presuda Confédération générale du travail i dr., t. 34.).</TXT></NP><NP><NO.P>35</NO.P><TXT>Imajući u vidu tu sudsku praksu u vezi s člankom 3. stavkom 1. Direktive 2002/14 (vidjeti ranije navedenu presudu Confédération générale du travail i dr., t. 40.), proizlazi da ta odredba ispunjava potrebne uvjete za stvaranje izravnog učinka.</TXT></NP><?PAGE NO="7"?><NP><NO.P>36</NO.P><TXT>Međutim, valja podsjetiti da se prema ustaljenoj sudskoj praksi čak i jasna, precizna i bezuvjetna odredba direktive koja dodjeljuje prava ili nameće obveze pojedincima ne može primijeniti kao takva u okviru spora koji suprotstavlja isključivo pojedince (vidjeti ranije navedenu presudu Pfeiffer i dr., t. 109., kao i presudu od <DATE ISO="20100119">19. siječnja 2010.</DATE>, Kücükdeveci, <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-555/07" PAGE.ECR="I-365" YEAR="2010">C-555/07, Zb., str. I-365.</REF.DOC.ECR>, t. 46.).</TXT></NP><NP><NO.P>37</NO.P><TXT>U tom pogledu, u točki 13. ove presude utvrđeno je da je AMS udruga privatnog prava, čak i ako ima društveni poziv. Iz toga proizlazi da se, iz razloga pravne naravi AMS‑a, tuženici u glavnom postupku ne mogu protiv te udruge pozivati na odredbe Direktive 2002/14 kao takve (vidjeti u tom smislu presudu od <DATE ISO="20120124">24. siječnja 2012.</DATE>, Dominguez, C‑282/10, t. 42.).</TXT></NP><NP><NO.P>38</NO.P><TXT>Ipak, Sud je smatrao da je nacionalni sud koji postupa u sporu isključivo između pojedinaca dužan, kad primjenjuje odredbe unutarnjeg prava usvojene u cilju prenošenja obveza predviđenih direktivom, uzeti u obzir sveukupnost pravila nacionalnog prava i tumačiti ih, u najvećoj mogućoj mjeri, u svjetlu teksta kao i cilja te direktive radi postizanja rješenja usklađenog s ciljem iste (vidjeti ranije navedenu presudu Pfeiffer i dr., t. 119.).</TXT></NP><NP><NO.P>39</NO.P><TXT>Međutim, Sud je naveo da to načelo usklađenog tumačenja nacionalnog prava poznaje određene granice. Stoga je obveza nacionalnog suca da se pozove na sadržaj direktive prilikom tumačenja i primjene relevantnih pravila unutarnjeg prava ograničena općim načelima prava i ne može služiti kao temelj <HT TYPE="ITALIC">contra legem</HT> tumačenja nacionalnog prava (vidjeti ranije navedene presude od <DATE ISO="20080415">15. travnja 2008.</DATE>, Impact, <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-268/06" PAGE.ECR="I-2483" YEAR="2008">C-268/06, Zb., str. I-2483.</REF.DOC.ECR>, t. 100., i Dominguez, t. 25.).</TXT></NP><NP><NO.P>40</NO.P><TXT>Iz odluke o upućivanju proizlazi da se u glavnom postupku Cour de cassation suočio s takvom granicom da se članak L. 1111‑3 Zakonika o radu ne može usklađeno tumačiti s Direktivom 2002/14.</TXT></NP><NP><NO.P>41</NO.P><TXT>U tim okolnostima valja provjeriti, kao treće, je li situacija u glavnom postupku slična onoj u predmetu koji je doveo do ranije navedene presude Kücükdeveci na način da je moguće pozvati se na članak 27. Povelje, sâm ili zajedno s odredbama Direktive 2002/14, u sporu između pojedinaca kako bi se odbacila, po potrebi, nacionalna odredba koja nije usklađena s navedenom direktivom.</TXT></NP><NP><NO.P>42</NO.P><TXT>S obzirom na članak 27. Povelje, kao takav, treba podsjetiti da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se temeljna prava koja se jamče u pravnom sustavu Unije primjenjuju na sve situacije uređene pravom Unije (vidjeti presudu od <DATE ISO="20130226">26. veljače 2013.</DATE>, Åkerberg Fransson, C‑617/10, t. 19.).</TXT></NP><NP><NO.P>43</NO.P><TXT>Stoga, budući da se nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku provodi Direktiva 2002/14, članak 27. Povelje primjenjiv je na predmet u glavnom postupku.</TXT></NP><NP><NO.P>44</NO.P><TXT>Valja također navesti da članak 27. Povelje naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>Pravo radnika na informiranje i savjetovanje u poduzeću<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201C" ID="QE0013"/> propisuje da radnicima moraju biti, na različitim razinama, osigurana prava na informiranje i savjetovanje u slučajevima i pod uvjetima propisanima pravom Unije kao i nacionalnim zakonima i praksom.</TXT></NP><NP><NO.P>45</NO.P><TXT>Stoga iz teksta članka 27. Povelje jasno proizlazi da ga, u cilju postizanja svih njegovih učinaka, treba precizirati odredbama prava Unije ili nacionalnog prava.</TXT></NP><NP><NO.P>46</NO.P><TXT>Naime, postojanje zabrane, propisane člankom 3. stavkom 1. Direktive 2002/14 i upućene državama članicama, isključivanja iz izračuna radnih mjesta u poduzeću određene kategorije radnika koja je prvotno ušla u okvir osoba koje se uzima u obzir kod navedenog izračuna, ne može se zaključiti, kao izravno primjenjivo pravno pravilo, ni iz teksta članka 27. Povelje ni iz objašnjenja u vezi s navedenim člankom.</TXT></NP><?PAGE NO="8"?><NP><NO.P>47</NO.P><TXT>Valja navesti u tom pogledu da se okolnosti predmeta u glavnom postupku razlikuju od onih koje su dovele do ranije navedene presude Kücükdeveci utoliko što je načelo nediskriminacije s obzirom na dob, o kojem je riječ u potonjem predmetu, utvrđeno člankom 21. stavkom 1. Povelje, dovoljno sâmo po sebi za davanje pojedincima subjektivnog prava na koje se može pozvati kao takvo.</TXT></NP><NP><NO.P>48</NO.P><TXT>Stoga se u sporu kao što je onaj u glavnom postupku ne može pozvati na članak 27. Povelje kao takav, a kako bi se zaključilo da se odbacuje nacionalna odredba koja nije usklađena s Direktivom 2002/14.</TXT></NP><NP><NO.P>49</NO.P><TXT>Tu tvrdnju nije moguće osporiti spojem članka 27. Povelje s odredbama Direktive 2002/14, s obzirom na to da, u mjeri u kojoj navedeni članak nije sâm po sebi dovoljan za davanje pojedincima prava na koje se može pozvati kao takvo, drugačije ne može biti ni u slučaju takvog spoja.</TXT></NP><NP><NO.P>50</NO.P><TXT>Međutim, stranka koja je oštećena zbog neusklađenosti nacionalnog prava s pravom Unije može se pozvati na sudsku praksu proizašlu iz presude od <DATE ISO="19911119">19. studenoga 1991.</DATE>, Francovich i dr. (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-6/90+C-9/90" PAGE.ECR="I-5357" YEAR="1991">C-6/90 i C-9/90, Zb.,, str. I-5357.</REF.DOC.ECR>), kako bi ostvarila, po potrebi, naknadu pretrpljene štete (vidjeti ranije navedenu presudu Dominguez, t. 43.).</TXT></NP><NP><NO.P>51</NO.P><TXT>Iz svega prethodnog proizlazi da članak 27. Povelje, sâm ili zajedno s odredbama Direktive 2002/14, treba tumačiti na način da se, ako se pokaže da je nacionalna odredba za prijenos ove direktive, kao što je članak L. 1111‑3 Zakonika o radu, neusklađena s pravom Unije, na taj članak Povelje ne može pozvati u sporu između pojedinaca kako bi se navedena nacionalna odredba izuzela od primjene.</TXT></NP></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>52</NO.P><TXT>Budući da postupak, u odnosu na stranke glavnog postupka, ima svojstvo prethodnog pitanja pred nacionalnim sudom, na nacionalnom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, različiti od troškova spomenutih stranaka, ne mogu biti predmet naknade.</TXT></NP></GR.SEQ></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Članak 27. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, sâm ili zajedno s odredbama Direktive 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20020311">11. ožujka 2002.</DATE> o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici, treba tumačiti na način da se, ako se pokaže da je nacionalna mjera za provedbu ove direktive, kao što je članak L. 1111‑3 francuskog Zakonika o radu, neusklađena s pravom Unije, na taj članak Povelje ne može pozvati u sporu između pojedinaca kako bi se navedena nacionalna odredba izuzela od primjene.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>