Mišljenje nezavisnog odvjetnika
1. Ovaj predmet odnosi se na pravilno tumačenje članka 4. stavka 3. Direktive 2008/95/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva)(2) . U njemu se radi o međusobnoj vezi između nacionalnih žigova s jedne strane, te žigova Zajednice s druge, te o opsegu zaštite koji valja dodijeliti ranijim žigovima Zajednice koji imaju ugled.
2. U tom se kontekstu javljaju dva pitanja: (i) kako treba tumačiti „ugled u Zajednici” u smislu članka 4. stavka 3. te (ii) može li se registracija kasnijeg nacionalnog žiga u državi članici odbiti ako žig Zajednice — koji ima ugled u drugim dijelovima Europske unije — nije široko poznat u toj državi članici?
I – Pravni okvir
3. U uvodnoj izjavi 10. Direktive 2008/95 naglašava se da je temeljno osigurati da registrirani žigovi uživaju istu zaštitu u svim državama članicama. Međutim, ističe se da to ne bi trebalo spriječiti države članice da prema vlastitom izboru dodijele veću zaštitu žigovima koji imaju ugled.
4. U članku 4. stavku 3. predviđa se relativan razlog za odbijanje registracije žiga, ili za proglašavanje žiga ništavim, ako je u sukobu s ranijim žigom Zajednice koji ima ugled. U toj odredbi stoji da žig ne smije biti registriran (ili, ako je registriran, da može biti proglašen ništavim) ako je istovjetan ili sličan ranijem žigu u smislu članka 4. stavka 2. Direktive i trebao bi biti ili već jest registriran za proizvode i usluge koji nisu slični onima za koje je registriran raniji žig, ako raniji žig Zajednice ima ugled u Zajednici i ako bi uporaba kasnijeg žiga bez opravdanog razloga nepošteno iskoristila ili naštetila razlikovnom karakteru ili ugledu ranijeg žiga Zajednice.
5. U članku 4. stavku 4. točki (a) Direktive naveden je sličan, ali neobavezan, razlog za odbijanje u pogledu nacionalnih žigova koji imaju ugled u odnosnoj državi članici.
II – Činjenično stanje, postupak i upućena pitanja
6. Iz odluke kojom su upućena prethodna pitanja proizlazi da se društvo Unilever NV, na temelju svojeg ranijeg verbalnog žiga Zajednice IMPULSE, usprotivilo prijavi društva Iron & Smith Kft. za registraciju figurativnog znaka u boji „budi impulzivan” kao mađarskog žiga. Mađarski ured za intelektualno vlasništvo (Szellemi Tulajdon Nemzeti Hivatal; u daljnjem tekstu: mađarski ured) je utvrdio da je društvo Unilever u Ujedinjenoj Kraljevini i Italiji oglašavalo i prodavalo velike količine proizvoda označenih njegovim verbalnim žigom Zajednice IMPULSE, te da je tržišni udjel tog žiga u Ujedinjenoj Kraljevini iznosio 5 %, a u Italiji 0.2 %. Na temelju tog zaključka o tržišnom udjelu — koji se nije odnosio na Mađarsku — mađarski ured je utvrdio kako je dokazano da žig Zajednice ima ugled u znatnom dijelu Europske unije(3) . Također je utvrdio da nije isključeno postojanje opasnosti da kasnijim žigom dođe do nepoštenog iskorištavanja.
7. Budući da je mađarski ured time odbio registraciju njegova žiga, društvo Iron & Smith je pred Fővárosi Törvényszék (općinski sud u Budimpešti; ili, u daljnjem tekstu: „sud koji je uputio zahtjev“) podnijelo zahtjev za poništenje odluke kojom je odbijena prijava za registraciju. S obzirom da je imao sumnje u vezi s točnim tumačenjem članka 4. stavka 3. Direktive, sud koji je uputio zahtjev je sada zatražio donošenje prethodne odluke o sljedećim pitanjima:
„(1) Je li dovoljno u svrhu dokazivanja ugleda žiga Zajednice u smislu članka 4. stavka 3. [Direktive] … da navedeni žig uživa ugled u jednoj državi članici i u slučaju kada je prijava za registraciju nacionalnog žiga koja je predmet prigovora zasnovanog na takvom ugledu podnesena u državi različitoj od te države članice?
(2) Mogu li se u okviru teritorijalnih kriterija koji se koriste pri ispitivanju ugleda žiga Zajednice primjenjivati načela koja je utvrdio [Sud] u pogledu stvarne uporabe žiga Zajednice?
(3) Ako nositelj ranijeg žiga Zajednice dokaže ugled svojeg žiga u državama različitim od države članice u kojoj je podnesena prijava za registraciju nacionalnog žiga, a koje pokrivaju znatni dio teritorija Europske unije, može li mu se, neovisno od toga, nametnuti obveza dokazivanja i u odnosu na tu državu članicu?
(4) Ako je odgovor na [treće pitanje] negativan, može li se dogoditi, uzevši u obzir posebnosti unutarnjeg tržišta, da žig koji je bio predmet intenzivne uporabe u znatnom dijelu Europske unije bude nepoznat relevantnoj nacionalnoj javnosti i da stoga ne bude ispunjen drugi uvjet za odbijanje registracije iz članka 4. stavka 3. Direktive, to jest postojanje opasnosti da se nacionalnim žigom nanese šteta tom ranijem žigu ili da se nepošteno koristi njegov razlikovni karakter odnosno ugled? Ako je tomu tako, koje činjenice mora dokazati nositelj žiga Zajednice da bi prethodni uvjet bio ispunjen?”
8. Pisana očitovanja u predmetnom postupku podnijeli su Iron & Smith, Unilever, mađarska, danska, francuska, talijanska vlada te vlada Ujedinjene Kraljevine, kao i Komisija. Sve su navedene stranke, izuzev talijanske vlade, iznijele usmena očitovanja na raspravi održanoj 4. veljače 2015.
III – Analiza
A – Okolnosti
9. Članak 4. stavak 3. primjenjuje se samo ako su ispunjena dva kumulativna uvjeta: (i) raniji žig Zajednice mora uživati ugled u znatnom dijelu Europske unije (u daljnjem tekstu: prvi uvjet) te (ii) uporaba kasnijeg (nacionalnog) žiga mora nepošteno iskorištavati ili nanositi štetu razlikovnom karakteru ili ugledu ranijeg žiga Zajednice (u daljnjem tekstu: drugi uvjet). Međutim, nositelj ranijeg žiga Zajednice nije obvezan dokazati postojanje vjerojatnosti dovođenja javnosti u zabludu u pogledu svojeg žiga i kasnijeg nacionalnog žiga(4) .
10. Imajući to na umu, jasno je da je prvo, drugo i treće pitanje usko povezano. Sva se ta tri pitanja odnose na prvi uvjet, odnosno na kriterije na temelju kojih se treba utvrditi uživa li raniji žig Zajednice ugled u znatnom dijelu Europske unije. U tom kontekstu, sud koji je uputio zahtjev nije siguran u to kolika se važnost treba (i treba li se uopće) pridati geografskim granicama pri provedbi te analize. S obzirom na to, prije nego razmotrim četvrto pitanje, koje se odnosi na drugi uvjet, prvo ću se pozabaviti prvim i trećim pitanjem zajedno. Unatoč tomu, prije razmatranja tih pitanja potrebno je istaknuti neka kratka zapažanja koja se tiču samog smisla relativnog razloga za odbijanje u pogledu ugleda.
11. Razlog za odbijanje (i ništavost) iz članka 4. stavka 3. Direktive (i odgovarajućeg članka 8. stavka 5. Uredbe) odražava ideju da vrijednost žiga može biti mnogo veća od njegove sposobnosti da ukazuje na podrijetlo: vrijednost žigova, između ostalog, može biti i u imidžu koji žig predstavlja. To se naziva „marketinškom funkcijom” žigova(5) . U tom smislu, predmet zaštite nije toliko naznaka podrijetla, već gospodarski uspjeh određenih žigova. Imajući to na umu, očito je da se ne može isključiti da bi se imidžu određenog žiga moglo naštetiti ako bi se dopustila uporaba istovjetnog ili sličnog žiga. To je moguće čak (te osobito) i ako proizvodi i usluge koje taj kasniji žig označuje nisu iz iste kategorije kao oni na koje se raniji žig odnosi. Može se tvrditi da je to razlog zbog kojeg je zaštitu žigova Zajednice potrebno proširiti izvan kategorija proizvoda i usluga za koje je žig registriran. S obzirom na osobito dalekosežnu narav zaštite žiga iz članka 4. stavka 3. Direktive, nije začuđujuće da se na taj razlog odbijanja može pozivati samo kada žig uživa ugled u Europskoj uniji.
B – Prvi uvjet
12. Kako je već spomenuto, problem na koji se odnosi prvo, drugo i treće pitanje proizlazi iz činjenice da ni Direktiva ni Uredba ne uređuju ništa u vezi s geografskim teritorijem koji mora biti obuhvaćen, niti drugim kriterijima koji moraju biti ispunjeni, da bi se utvrdilo ima li žig Zajednice ugled u smislu članka 4. stavka 3. Direktive. U situaciji kakva postoji, s obzirom da su članak 4. stavak 3. Direktive i članak 8. stavak 5. jednako formulirani, razumljivo je da se te odredbe trebaju dosljedno tumačiti(6) .
13. Međutim, čini mi se da je o pitanju ugleda Sud već odlučio, unatoč činjenici da je sud koji je uputio zahtjev nesiguran u pogledu primjenjivosti te ranije sudske prakse na predmet koji je pred njim u tijeku. Radi prikaza, ukratko ću opisati osnovna pravila na kojima se temelji ta sudska praksa.
14. Sud je u predmetu General Motors(7), koji se odnosio na ugled u kontekstu nacionalnih žigova (u tom slučaju, žigova Beneluksa), istaknuo da je dovoljno da žig ima ugled na „znatnom dijelu” teritorija države članice(8) . Ovdje je od osobitog značaja činjenica da je Sud dalje istaknuo da se ne može zahtijevati da žig ima ugled na „čitavom” teritoriju države članice. U slučaju Beneluksa, to je značilo da je, da bi imao ugled, dostatno da je žig bio poznat znatnom dijelu zainteresirane javnosti na znatnom dijelu tog teritorija. U tom je slučaju i samo dio jedne od zemalja koje čine taj teritorij mogao predstavljati „znatni dio teritorija”(9) .
15. Ta je izreka Suda prenesena u kontekst žiga Zajednice presudom u predmetu Pago International(10) . U toj je presudi Sud razmatrao pitanje može li se za žig Zajednice (oblik boce soka), za koji se utvrdilo da ima ugled u samo jednoj državi članici, smatrati da ima ugled u znatnom dijelu Europske unije. U tom je kontekstu Sud zaključio da za dostizanje potrebnog praga žig Zajednice mora biti poznat znatnom dijelu javnosti koje se tiču proizvodi i usluge obuhvaćeni žigom, na znatnom dijelu teritorija Europske unije. Osim toga, Sud je zaključio da se, „s obzirom na činjenično stanje iz glavnog postupka”, teritorij odnosne države članice (Austrije) može smatrati znatnim dijelom teritorija Europske unije(11) .
16. Neovisno o stajalištu Suda u pogledu tog potonjeg navoda („s obzirom na činjenično stanje iz glavnog postupka”), smatram da se iz te presude može zaključiti da, čak i općenito govoreći, ugled u jednoj državi članici — pod uvjetom da se znatan dio javnosti koje se tiču proizvodi i usluge obuhvaćeni žigom podudara s relevantnom javnosti u toj istoj državi članici — može biti dovoljan kako bi se smatralo da odnosni žig doista uživa ugled u Europskoj uniji u smislu članka 4. stavka 3. Direktive(12) .
17. Doista, u konačnoj analizi, pitanje ugleda ovisi o relevantnom tržištu predmetnih proizvoda i usluga. Za odgovor na pitanje što predstavlja znatni dio Europske unije je, stoga, potrebna analiza okolnosti koju može provesti samo nacionalni sud koji se bavi predmetom. Kako je Sud istaknuo, tržišni udio ranijeg žiga, intenzitet, geografski opseg te trajanje njegove uporabe kao i količina sredstava koje je poduzeće uložilo u promidžbu žiga su sve čimbenici koji se pri toj analizi trebaju uzeti u obzir(13) . Drugim riječima, ugled predstavlja uvjet praga prepoznatljivosti, koji se mora odrediti na temelju kvantitativnih kriterija. Stoga, da bi se utvrdilo ima li određeni žig ugled u znatnom dijelu Europske unije, potrebno je primijeniti kombinaciju geografskih i gospodarskih kriterija. Stoga, značaj relevantnog tržišta određenih proizvoda i usluga treba imati vodeću ulogu u analizi.
18. Točnije, kako se može zaključiti na temelju predmeta Pago International, pitanje što predstavlja znatni dio Europske unije— a ovo je razlog koji se ne može dovoljno naglasiti— nužno ovisi o konkretnom žigu za koji se navodi da ima ugled, te, stoga, o zainteresiranoj javnosti. Budući da je u ovom kontekstu bitan udio, a ne apsolutne brojke, činjenica da je relevantno tržište, ukupno gledano, ograničene veličine, kao takva ne sprječava žig od stjecanja ugleda. Iako smatram da teritorij države članice (i velike i male) doista može, ovisno o slučaju, predstavljati znatni dio Europske unije, analiza na temelju koje bi se došlo do takvog zaključka se ipak mora provesti bez uzimanja u obzir geografskih granica(14) .
19. Istina, može se tvrditi da presuda u predmetu Pago International nije od pomoći s obzirom da je u tom predmetu (za razliku od razmatranog) postojanje ugleda utvrđeno u državi članici u kojoj se nositelj žiga Zajednice pozivao na ugled svojeg žiga. Međutim, mora se istaknuti da žig Zajednice počiva na načelu jedinstva. Drugim riječima, kada nositelj stekne žig Zajednice, taj žig proizvodi učinke na čitavom području Europske unije (uz određene iznimke navedene u Uredbi)(15) . Stoga, nikakvu važnost ne bih pridavao činjenici je li utvrđeno postojanje ugleda na teritoriju države članice u kojoj je podnesena prijava za kasniji nacionalni žig(16) . Doista, jedinstvena zaštita u čitavoj Europskoj uniji bila bi ugrožena kad bi žig Zajednice koji ima ugled mogao zaštitu uživati samo na geografskom području u odnosu na koje je utvrđeno postojanje ugleda(17) . Međutim, to ne znači — kako će se detaljnije objasniti u nastavku — da se nositelj žiga Zajednice automatski može pozivati na taj ugled bilo gdje u Europskoj uniji kako bi se, primjerice, usprotivio registraciji nacionalnog žiga.
20. To me dovodi do zadnje točke, odnosno do relevantnosti zaključka Suda u pogledu pojma „stvarna uporaba”. U predmetu Leno Merken(18) od Suda se tražilo da odluči može li uporaba žiga Zajednice u jednoj državi članici predstavljati stvarnu uporabu unutar Zajednice. Tom je presudom Sud jasno odbio mogućnost korištenja zaključka Suda iz predmeta Pago International, u pogledu pitanja ugleda, kao mjerila za utvrđivanje postojanja stvarne uporabe u Zajednici. Razlog tomu je, u suštini, bio taj što članak 8. stavak 5. (ugled) Uredbe i njezin članak 15. (stvarna uporaba) imaju potpuno različite ciljeve. Dok se prvonavedeni odnosi na uvjete proširene zaštite izvan kategorija proizvoda i usluga za koje je žig Zajednice registriran, pojam „stvarna uporaba” se odnosi na minimalni uvjet uporabe koji svi žigovi moraju ispunjavati kako bi bili zaštićeni: sukladno članku 15. Uredbe, kako bi se izbjegla zlouporaba registracije, žig Zajednice se mora početi „stvarno rabiti u Zajednici” u roku od pet godina. U suprotnom, žig Zajednice može se opozvati(19) .
21. Točno je, kako je nekoliko stranaka koje su podnijele očitovanja istaknulo, da se svakako može reći da zaključak Suda u predmetu Leno Merken u pogledu nepostojanja relevantnosti geografskih granica (pri razmatranju je li se žig stvarno rabio) ima određeno rubno značenje i u ovom predmetu. Razlog tomu je što taj zaključak odražava ideju jedinstvene zaštite žigova Zajednice na unutarnjem tržištu. Neovisno o tome, ne čini se poželjnim na sadašnji kontekst, čak ni analogijom, primijeniti tu konkretnu sudsku praksu u pogledu kriterija koji se trebaju koristiti za utvrđivanje je li se žig stvarno rabio. Doista, kako je Sud sam istaknuo, kriteriji za utvrđivanje postojanja stvarne uporabe moraju se jasno razlikovati od onih koji se koriste u pogledu ugleda(20) .
22. Imajući na umu da žig Zajednice može uživati ugled u znatnom dijelu Europske unije čak i ako je postojanje ugleda utvrđeno u pogledu samo jedne države članice — koja ne mora nužno biti ista ona u kojoj je podnesen prigovor — sada je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi uživa li žig društva Unilever ugled u znatnom dijelu Europske unije, uzimajući pritom, osobito, u obzir javnost koje se tiču proizvodi i usluge obuhvaćeni tim žigom. Čak i pod pretpostavkom da je preduvjet u pogledu postojanja ugleda ispunjen (kao što sud koji je uputio zahtjev vjeruje da jest), sud koji je uputio zahtjev će svejedno trebati utvrditi je li drugi uvjet iz članka 4. stavka 3. Direktive ispunjen prije nego što uvaži prigovor koji je u glavnom postupku podnijelo društvo Unilever.
C – Drugo pitanje
23. Četvrto se pitanje odnosi na drugi uvjet iz članka 4. stavka 3. Direktive. Kako bi se moglo odlučiti je li taj drugi uvjet ispunjen, mora se utvrditi iskorištava li kasniji nacionalni žig nepošteno (ili će nepošteno iskoristiti) bez opravdanog razloga, ili nanosi li (ili će nanijeti) štetu, razlikovnom karakteru ili ugledu ranijeg žiga Zajednice.
24. Ovdje se javljaju dva pitanja. Kao prvo, koji se kriteriji trebaju primijeniti da bi se utvrdilo nanosi li se u takvim okolnostima šteta zbog umanjivanja prepoznatljivosti(21) ili kaljanja(22) ili, pak, parazitiranja(23) ? Te kao drugo, kakvu se važnost u tom kontekstu treba (te treba li se ikakvu) pridati činjenici da raniji žig koji ima ugled nije široko poznat (ili je potpuno nepoznat) u državi članici u kojoj se traži registracija nacionalnog žiga? Iako se oba pitanja apstraktno mogu razmatrati samo uz određene poteškoće, pokušat ću sudu koji je uputio zahtjev pružiti određene smjernice u pogledu čimbenika koje bi trebao uzeti u obzir pri razmatranju tih pitanja.
1. Relevantna javnost
25. Specifičnost ovog predmeta leži u činjenici da je raniji žig Zajednice, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, možda, u biti, potpuno nepoznat relevantnoj javnosti u Mađarskoj. Sud koji je uputio zahtjev treba, iz očitih razloga, utvrditi je li žig društva Unilever koji se rabi u Ujedinjenoj Kraljevini i Italiji (ne)poznat relevantnim potrošačima u Mađarskoj. U vezi s tim bih samo istaknuo da unatoč tomu što raniji žig možda ne uživa ugled (ili što nije široko poznat) u Mađarskoj, to automatski ne znači da je žig potpuno nepoznat relevantnoj javnosti u toj državi članici(24) .
26. Ipak, u potpunosti je zamislivo da raniji žig Zajednice ispunjava prvi uvjet iz članka 4. stavka 3. Direktive, ali ne i drugi. Kako je nekoliko stranaka koje su podnijele očitovanja primijetilo, da bi se utvrdilo treba li se ranijem žigu Zajednice koji ima ugled pružiti proširena zaštita u određenoj državi članici, potrebno je razmotriti situaciju u državi članici u kojoj se poziva na isključivo pravo koje pruža žig Zajednice. U predmetu pred sudom koji je uputio zahtjev, Mađarska je ta država članica.
27. U tom smislu, Sud je još u presudi u predmetu General Motors istaknuo da se registracijom kasnijeg žiga može nanijeti šteta ranijem žigu koji ima ugled ako taj žig posjeduje dostatan stupanj prepoznatljivosti. Relevantna bi javnost samo u tom slučaju, pri susretu s kasnijim žigom, mogla dovesti u vezu ta dva žiga, čak i ako se rabe za proizvode ili usluge koji nisu slični(25) . Doista, ako osnovne funkcije ranijeg žiga ni na koji način nisu pogođene, malo je vjerojatno da može nastati šteta tom žigu.
28. Kako je vlada Ujedinjene Kraljevine istaknula, to ukazuje da je, neovisno o tome što je postojanje ugleda utvrđeno (u znatnom dijelu Europske unije, ali, kako sam gore objasnio, ne nužno i u državi članici u kojoj se poziva na članak 4. stavak 3.), prepoznatljivost kasnijeg žiga među relevantnom javnosti države članice od iznimne je važnosti pri ocjeni može li taj kasniji nacionalni žig nanijeti štetu ranijem žigu. Istina, može se tvrditi da je to stajalište problematično, osobito u svjetlu načela jedinstvene zaštite: raniji žig Zajednice s ugledom može uživati pojačanu zaštitu, koja se odnosi i na proizvode i usluge koji nisu slični, u 27 država članica, ali ne i u 28.
29. Međutim, kako je Sud prihvatio u predmetu DHL Express France, isključivo pravo nositelja žiga Zajednice mora se promatrati u kontekstu. To pravo postoji kako bi nositelj mogao zaštititi svoje posebne interese kako bi osigurao da žig može ispunjavati svoje funkcije. Posljedično, isključivo pravo nositelja žiga Zajednice te, stoga, i teritorijalni opseg tog prava, ne smiju ići iznad onoga što to pravo nositelju dopušta činiti kako bi zaštitio svoj žig, odnosno, daju mu pravo samo da zabrani uporabe koje mogu utjecati na funkcije tog žiga(26) . Istina, taj je zaključak donesen u kontekstu utvrđivanja teritorijalnog opsega zabrane daljnje povrede, ili opasnosti od povrede, žiga Zajednice. Međutim, kad taj zaključak ne bi bio jednako primjenjiv u kontekstu registracije, nositelj ranijeg žiga Zajednice mogao bi se, kako Komisija ističe, usprotiviti registraciji kasnijeg žiga, ali ne bi mogao zabraniti njegovu uporabu.
30. Ovdje je također važno naglasiti kako se mora dopustiti da nacionalni žig postoji usporedno sa žigovima Zajednice(27) . Kad se prepoznatljivosti među relevantnom javnosti države članice u kojoj je zatražena registracija kasnijeg žiga ne bi pridao odgovarajući značaj u kontekstu drugog uvjeta iz članka 4. stavka 3. Direktive, usporedno postojanje dvaju sustava žigova bilo bi isprazan koncept. Takav bi pristup imao za posljedicu i nikako beznačajne troškove za one koji traže registraciju isključivo na temelju nacionalnog prava o žigu (uzimajući u obzir da već postoje troškovi kako bi se osiguralo da ne postoje slični žigovi Zajednice za koju od mogućih kategorija proizvoda ili usluga).
31. Dapače, radi zaštite interesa nositelja ranijih žigova Zajednice, članak 4. stavak 3. može se primjenjivati i nakon registracije. Prigovor nositelja ranijeg žiga koji ima ugled protiv registracije nacionalnog žiga za slične proizvode ili usluge (ili one koji to nisu) može, u određenom trenutku, biti neuspješan. Međutim, ako je prvi uvjet bio ispunjen od samog početka, proglašenje kasnijeg nacionalnog žiga ništavim moguće je u kasnijoj fazi, u skladu s člankom 4. stavkom 3. Direktive, pod uvjetom da je drugi uvjet također ispunjen.
2. Mora se uspostaviti veza
32. Sve u svemu, može se reći da pitanje povrede zahtijeva sveobuhvatnu analizu svih relevantnih čimbenika, koji uključuju, ali nisu ograničeni na, snagu ranijeg žiga, relevantnu javnost i kategorije proizvoda i usluga na koje se odnose raniji i kasniji žig. U tom se pogledu iz sudske prakse može izvući nekoliko dodatnih pouka.
33. Osobito, iz predmeta Intel Corporation(28), koji se odnosio na neobavezan razlog za odbijanje iz članka 4. stavka 4. Direktive, proizlazi da što izravnije i što snažnije kasniji žig podsjeća na raniji, veća je vjerojatnost da se sadašnjom ili budućom uporabom znaka nepošteno iskorištava, ili nanosi šteta, razlikovnom karakteru ili ugledu tog žiga(29) . Ako se u očima relevantne javnosti ne uspostavlja veza između ranijeg i kasnijeg žiga(30), uporabom kasnijeg žiga se vjerojatno nepošteno ne iskorištava, niti se nanosi šteta, ranijem žigu(31) .
34. Također treba istaknuti, na temelju presude Suda u predmetu Intel Corporation, da se, ovisno o okolnostima pojedinog slučaja, ne može isključiti mogućnost da se relevantni dio javnosti u odnosu na proizvode ili usluge za koje je raniji žig registriran ne podudara s relevantnim dijelom javnosti u odnosu na proizvode ili usluge za koje je kasniji žig registriran. U tom smislu, narav proizvoda ili usluga za koje su sukobljeni žigovi registrirani mora se uzeti u obzir pri ocjeni dolazi li do uspostavljanja veze. Naravno, to je lakše kada šira javnost prepoznaje raniji žig ili kada se potrošači relevantnih proizvoda ili usluga u velikoj mjeri preklapaju (32) .
35. Konkretno, iz presude u predmetu Intel Corporation proizlazi da veza između dva žiga ne postoji ako kasniji žig relevantnu javnost u državi članici u kojoj se traži njegova registracija ne podsjeća na raniji žig. Doista, ako takvu vezu nije moguće uspostaviti, bilo bi nelogično tvrditi da se uporabom kasnijeg žiga parazitira ili nanosi šteta ugledu ili razlikovnom karakteru ranijeg žiga(33) .
36. Unatoč tomu, naglasio bih jednu važnu razliku između ovog predmeta i predmeta Intel Corporation: u ovom predmetu polaznu točku predstavlja činjenica da raniji žig društva nije osobito poznat (ako uopće i jest) u Mađarskoj. U predmetu Intel Corporation, s druge strane, čini se da je Sud svoje zaključke zasnivao na pretpostavci da je raniji žig s ugledom bio široko poznat u čitavoj odnosnoj državi članici (Ujedinjena Kraljevina). Zato ta presuda ne pruža jasne smjernice o tome u kolikom dijelu relevantne javnosti u pogledu odnosnih žigova — odnosno, u koliko važnom dijelu te javnosti — se mora uspostaviti potrebna veza.
37. Smatram da potrošači koji uspostave takvu vezu moraju predstavljati tako značajan dio relevantne javnosti u odnosnoj državi članici da poslovne posljedice budu znatne („poslovno značajan dio”). U suprotnom bi drugi uvjet iz članka 4. stavka 3. bio lišen bilo kakvog sadržaja. Doista, samo oni koji su upoznati s ranijim žigom će uopće moći uspostaviti takvu vezu. Zašto je onda potrebno zahtijevati da se poslovno značajan dio javnosti susreo s ranijim žigom Zajednice te da, stoga, može uspostaviti potrebnu vezu?
38. Ovdje je svakako važno istaknuti da se drugi uvjet iz članka 4. stavka 3. Direktive odnosi na stvarnu ili moguću štetu ranijem žigu koja je posljedica registracije kasnijeg nacionalnog žiga. Očito, kako bi šteta nastala, nije potrebno da dio javnosti koji je upoznat sa žigom bude velik kao onaj koji je potreban za postojanje ugleda. Ali moraju postojati uočljive posljedice. Po mojem mišljenju — te, ponovno, ovisno o vrsti odnosnih proizvoda ili usluga — o takvoj se povredi može raditi samo ako poslovno značajan dio relevantne javnosti odnosne države članice uspostavi vezu. Samo na korisnike unutar te skupine može utjecati veza koju uspostavljaju.
39. U svakom slučaju, činjenica da je stranka koja traži registraciju kasnijeg žiga svjesna postojanja ranijeg žiga Zajednice koji ima ugled nikako ne može sama za sebe biti relevantna za ocjenu postojanja parazitiranja. Naime, činjenica da je podnositelj zahtjeva upoznat s ranijim žigom ni na koji način ne govori o mogućnosti da će prosječni korisnik povezivati odnosne žigove.
40. Mogu samo ponovno istaknuti da, iako relevantna javnost države članice u kojoj je podnesena prijava za registraciju kasnijeg žiga nije odlučujuća pri ocjeni uživa li raniji žig Zajednice ugled u Europskoj uniji u smislu članka 4. stavka 3. Direktive, ta je javnost — međutim — od iznimne važnosti pri ocjeni iskorištava li nepošteno kasniji nacionalni žig, ili nanosi li štetu, ranijem žigu Zajednice koji ima ugled. Mora se imati na umu da je zaštita koju nacionalni žig uživa, načelno, ograničena na teritorij države članice u kojoj je podnesena prijava za registraciju žiga. Iz tog razloga, kada su u pitanju razlozi za odbijanje u pogledu nacionalnih žigova, razumljivo je da relevantnu javnost za potrebe utvrđivanja postojanja nanošenja štete ili nepoštenog iskorištavanja mora činiti javnost u toj državi članici.
41. Doista, osobito u slučaju parazitiranja, koje je od osobite važnosti za ovaj predmet, teško je tvrditi da ono može postojati ako lokalna javnost nije svjesna ranijeg žiga koji ima ugled (što sud koji je uputio zahtjev treba potvrditi). U svakom slučaju, kako osobito danska vlada ističe, čak i ako sud koji je uputio zahtjev bude smatrao da bi se među relevantnom javnosti mogla uspostaviti veza između žiga društva Unilever i kasnijeg nacionalnog žiga, opasnost od nanošenja štete ili parazitiranja ne može ostati jednostavna pretpostavka(34) . U pogledu prigovora, često će biti slučaj (što se čini da je slučaj i u predmetu pred sudom koji je uputio zahtjev) da do odnosne povrede još nije došlo.
3. Snaga ranijeg žiga
42. Svojim četvrtim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev konkretno traži smjernice o tome kakve dokaze nositelj ranijeg žiga mora pružiti u pogledu opasnosti od povrede njegova žiga. Međutim, to je pitanje relevantno samo ako sud koji je uputio zahtjev može utvrditi da dovoljno značajan dio relevantne javnosti odnosne države članice povezuje žigove na način da bi mogle nastati poslovne posljedice, odnosno, ako zaključi da poslovno značajan dio javnosti to čini.
43. U tom pogledu, Sud je istaknuo da postojanje veze između sukobljenih žigova u očima relevantnog dijela javnosti nije dovoljno da bi se zaključilo da je došlo ili da će doći do povrede ranijeg žiga. Zato nositelj ranijeg žiga mora dokazati ili stvarno i trenutno postojanje povrede njegova žiga, ili ozbiljnu vjerojatnost da će do takve povrede doći u buduć nosti(35) . Dok se čini da dokazivanje opasnosti od kaljanja ne ovisi o kategorijama odnosnih proizvoda i usluga, čini mi se da što su odnosni proizvodi i usluge sličniji, to je lakše dokazati da može doći od umanjivanja prepoznatljivosti (osobito putem „genericida”(36) naznake podrijetla, što je bio slučaj u predmetu Interflora i Interflora British Unit(37) ).
44. Neovisno o tome, Sud je prilično strogo odredio kriterije u pogledu dokazivanja nanošenja štete (putem umanjivanja prepoznatljivosti i kaljanja). Kako bi ti kriteriji bili ispunjeni, potrebni su dokazi da je zbog uporabe kasnijeg došlo do promjene gospodarskog ponašanja prosječnog potrošača proizvoda ili usluga za koje je raniji žig registriran, ili dokazi o ozbiljnoj vjerojatnosti da će do takve promjene doći u budućnosti. Kako sam već naveo, čini se da se taj zaključak konkretno odnosi na povrede koje se tiču umanjivanja prepoznatljivosti i kaljanja(38) .
45. Po mojem mišljenju, dvojbeno je može li se taj test izravno prenijeti na kontekst parazitiranja. U pogledu parazitiranja, perspektiva je drugačija utoliko što su u središtu pozornosti prosječni korisnici kasnijeg žiga te korist koju bi kasniji žig očekivano mogao ostvariti iz ranijeg. Osim toga, čini se da se u sudskoj praksi ne zahtijeva da se tako stečena korist očituje u, primjerice, povećanoj prodaji.
46. Naprotiv, kako je Sud istaknuo u predmetu L’Oréal i drugi(39), o nepoštenom se iskorištavanju radi ako se osoba pokuša, putem uporabe znaka sličnog žigu koji ima ugled, okoristiti snagom privlačnosti tog žiga, njegovim ugledom i prestižom, te ako pokuša, bez plaćanja ikakve financijske naknade te bez ulaganja ikakvih vlastitih napora u tom pogledu, iskoristiti marketinške napore koje je nositelj tog žiga uložio kako bi stvorio i održao imidž tog žiga, te se korist koja je ostvarena takvom uporabom mora smatrati nepoštenim iskorištavanjem razlikovnog karaktera ili ugleda tog žiga(40) . Iz toga proizlazi da iskorištavanje mora na neki način biti nepošteno. Međutim, po mojem tumačenju sudske prakse, dodana vrijednost „nepoštenosti” je ograničena — ako ne i nepostojeća — ako se stranka koja traži registraciju kasnijeg nacionalnog žiga namjerno okoristi ugledom ranijeg žiga.
47. Općenito govoreći, čini mi se, osobito ako proizvodi i usluge (izrazito)nisu slični, da se analiza koju sud koji je uputio zahtjev treba provesti mora koncentrirati na razlikovnost ranijeg žiga Zajednice koji ima ugled: što je ugled ranijeg žiga snažniji te što snažnije i brže znak za koji se registracija traži na nacionalnoj razini podsjeća na raniji žig, to je veća vjerojatnost da trenutna ili buduća uporaba znaka nepošteno iskorištava, ili će nepošteno iskorištavati, razlikovni karakter ili ugled žiga ili da im nanosi, ili će nanositi, štetu (osobito putem umanjivanja prepoznatljivosti)(41) .
48. Iako odluka kojom su upućena prethodna pitanja sadržava samo ograničene informacije na temelju kojih bi mogao iznijeti podrobnija zapažanja u pogledu predmeta pred sudom koji je uputio zahtjev, ne bih odmah isključio mogućnost da stavljanje u promet proizvoda i usluga označenih kasnijim žigom može biti lakše zbog ranijeg žiga društva Unilever. Stoga, pri ocjeni postoji li ozbiljna opasnost od nepoštenog iskorištavanja, sud koji je uputio zahtjev treba, osobito, promotriti koliko je žig društva Unilever poznat te imidž koji odaje(42), te je li kasniji žig na račun toga ostvario (ili će ostvariti) kakvu korist. Doista, u slučaju istovjetnih ili sličnih proizvoda i usluga, takva se korist doima gotovo samorazumljivom(43) . Nasuprot tomu, kada se radi o proizvodima i uslugama koji nisu slični, takvu je vrstu „unakrsnog oprašivanja”(44), općenito govoreći, teže utvrditi.
49. Stoga, pri provedbi analize glede drugog uvjeta iz članka 4. stavka 3. Direktive, sud koji je uputio zahtjev treba osobitu važnost pridati prepoznatljivosti odnosnog žiga među relevantnom javnosti u Mađarskoj. U tom smislu, što je ugled ranijeg žiga snažniji te što snažnije i brže znak za koji se registracija traži na nacionalnoj razini podsjeća na raniji, to je veća vjerojatnost da se sadašnjom ili budućom uporabom znaka nepošteno iskorištava, ili nanosi šteta, razlikovnom karakteru ili ugledu tog žiga.
IV – Zaključak
50. S obzirom na navedeno, predlažem da Sud na pitanja koja je uputio Fővárosi Törvényszék odgovori na sljedeći način:
(1) Za potrebe članka 4. stavka 3. Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima, može biti dovoljno — ovisno o konkretnom žigu za koji se navodi da uživa ugled te, stoga, o relevantnoj javnosti — da žig Zajednice uživa ugled u jednoj državi članici, a to ne mora biti država u kojoj se poziva na tu odredbu. U tom smislu, načela iz sudske prakse u pogledu uvjeta u vezi s dokazivanjem stvarne uporabe žiga nisu relevantna radi utvrđivanja postoji li ugled u smislu članka 4. stavka 3.
(2) Ako raniji žig Zajednice ne uživa ugled u državi članici u kojoj se poziva na članak 4. stavak 3. Direktive, kako bi se dokazalo da se bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava, ili nanosi šteta, razlikovnom karakteru ili ugledu žiga Zajednice u smislu te odredbe, potrebno je dokazati da poslovno značajni dio relevantne javnosti u toj državi članici uspostavlja vezu s ranijim žigom. U tom pogledu, snaga ranijeg žiga predstavlja važan čimbenik pri dokazivanju takve veze.
(1) .
(2) – Direktiva 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2008., L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.).
(3) – Proizvodi u pogledu kojih je žig društva Unilever registriran nisu navedeni; niti je objašnjeno na koje se proizvode odnose zaključci o tržišnim udjelima.
(4) – Primjerice, presude u predmetima Adidas‑Salomon i Adidas Benelux, C‑408/01, EU:C:2003:582, t. 27. do 31., te Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 57., 58. i 66. te navedena sudska praksa. Ako ne postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, ne može se pozivati na razloge za odbijanje iz članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive. Međutim, takav uvjet nije predviđen u članku 4. stavku 3. Direktive. Zbog toga nositelj ranijeg žiga, kako bi se zaštitio od štete razlikovnom karakteru ili ugledu svojeg žiga, može imati osobit interes da se pozove na članak 4. stavak 3. Direktive. Također vidjeti nedavnu presudu u predmetu Intra‑Presse protiv OHIM‑a, C‑581/13 P i C‑582/13 P, EU:C:2014:2387, t. 72. te navedenu sudsku praksu, u pogledu sadašnjeg članka 8. stavka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.; u daljnjem tekstu: Uredba).
(5) – Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika Jääskinena u predmetu Interflora i drugi, C‑323/09, EU:C:2011:173, t. 50.
(6) – Općenito govoreći, te u pogledu ovog konteksta, usporedne se odredbe trebaju tumačiti na istovjetan način; vidjeti presudu u predmetu PAGO International, C‑301/07, EU:C:2009:611, t. 22. i prateće točke)
(7) – Presuda u predmetu General Motors, C‑375/97, EU:C:1999:408.
(8) – Ibid ., t. 28.
(9) – Ibid ., t. 31.
(10) – Presuda u predmetu PAGO International, C‑301/07, EU:C:2009:611.
(11) – Ibid ., t. 30.
(12) – Iako se predmeti General Motors i PAGO International odnose na „ugled” u pogledu moguće povrede, smatram da se ista načela moraju primijeniti na članak 4. stavak 3. Direktive. Doista, ne vidim na koji bi se način mogla praviti razlika između ugleda potrebnog za prigovor protiv registracije zbog sukoba s ranijim žigovima, s jedne strane, te protiv povrede, s druge strane. Oba sredstva pružaju zaštitu nositelju ranijeg žiga.
(13) – Vidjeti presudu u predmetu General Motors, C‑375/97, EU:C:1999:408, t. 23., 24. i 27.
(14) – Slično tomu, vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice Sharpston u predmetu PAGO International, C‑301/07, EU:C:2009:274, t. 30. i prateće točke.
(15) – Vidjeti uvodnu izjavu 3. u preambuli Uredbe.
(16) – Također vidjeti uvodnu izjavu 10. u preambuli Direktive.
(17) – Vidjeti, u tom smislu, presudu u predmetu DHL Express France, C‑235/09, EU:C:2011:238, t. 44.
(18) – Presuda u predmetu Leno Merken, C‑149/11, EU:C:2012:816.
(19) – Vidjeti uvodnu izjavu 10. u preambuli Uredbe. Za sudsku praksu vidjeti, primjerice, presude u predmetima Ansul, C‑40/01, EU:C:2003:145, i Construcción, Promociones e Instalaciones protiv OHIM‑a — Copisa Proyectos y Mantenimientos Industriales (CPI COPISA INDUSTRIAL), T‑345/13, EU:T:2014:614.
(20) – Vidjeti presudu u predmetu Leno Merken, C‑149/11, EU:C:2012:816, t. 52. do 54.
(21) – Ta se vrsta povrede odnosi na štetu razlikovnom karakteru žiga, te se često označava i kao „rastakanje” ili „slabljenje”. Riječima Suda, „takva šteta postoji kada sposobnost tog žiga da se po njemu raspoznavaju proizvodi i usluge za koje je registriran oslabi, jer zbog uporabe istovjetnog ili sličnog znaka od treće strane dolazi do disperzije identiteta te utiska koji je raniji žig stvarao u javnosti. To je osobito slučaj kada žig, s kojim su se nekada automatski dovodili u vezu proizvodi i usluge za koje je registriran, više nije u stanju to činiti” (presuda u predmetu L’Oréal i drugi, C‑487/07, EU:C:2009:378, t. 39.).
(22) – Ovdje se radi o šteti ugledu žiga, što se također naziva i „degradacija”. Riječima Suda, takva vrsta povrede postoji „kada javnost proizvode i usluge za koje se istovjetan ili sličan znak rabi percipira na način da se smanjuje snaga privlačnosti žiga. Vjerojatnost takve štete može osobito proizaći iz činjenice da proizvodi ili usluge koje treća strana nudi imaju određenu karakteristiku ili kvalitetu koja može imati negativan učinak na imidž žiga” (presuda u predmetu L’Oréal i drugi, C‑487/07, EU:C:2009:378, t. 40.).
(23) – Što se tiče treće vrste povrede, koja se također naziva „parazitiranje” ili „free‑riding”, taj se izraz odnosi na korist koju je treća strana neopravdano ostvarila uporabom istovjetnog ili sličnog znaka. Osobito se odnosi na situacije u kojima se, zbog prijenosa imidža ili karakteristika na proizvode koji su označeni istovjetnim ili sličnim znakom, očito radi o parazitskom iskorištavanju žiga koji ima ugled. Vidjeti presudu u predmetu L’Oréal i drugi, C‑487/07, EU:C:2009:378, t. 41.
(24) – Iz odluke kojom su upućena prethodna pitanja, kao i iz očitovanja iznesenih na raspravi, proizlazi da je društvo Unilever još prije stavljalo svoje proizvode u promet u Mađarskoj. Smatram da to upućuje na to (što sud koji je uputio zahtjev treba utvrditi) da žig društva Unilever u stvarnosti ne može biti potpuno nepoznat relevantnoj javnosti u Mađarskoj.
(25) – Presuda u predmetu General Motors, C‑375/97, EU:C:1999:408, t. 23. Također vidjeti presudu u predmetu Adidas‑Salomon i Adidas Benelux, C‑408/01, EU:C:2003:582, t. 29.
(26) – Presuda u predmetu DHL Express France, C‑235/09, EU:C:2011:238, t. 47. i 48. Također vidjeti, u tom smislu, presudu u predmetu Interflora i Interflora British Unit, C‑323/09, EU:C:2011:604, t. 37.
(27) – Vidjeti uvodnu izjavu 6. u preambuli Uredbe.
(28) – Presuda u predmetu Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655.
(29) – Ibid ., t. 67. U pogledu relevantnih čimbenika koji se trebaju uzeti u obzir pri ocjeni postoji li takva veza, vidjeti, osobito, presude u predmetima Adidas‑Salomon i Adidas Benelux, C‑408/01, EU:C:2003:582, t. 30., te adidas i adidas Benelux, C‑102/07, EU:C:2008:217, t. 42.
(30) – Treba istaknuti da relevantna javnost ovisi o vrsti predmetne povrede: dok se postojanje povrede zbog nanošenja štete treba ocijeniti s obzirom na potrošače proizvoda i usluga za koje je raniji žig koji ima ugled registriran, postojanje povrede kao posljedice parazitiranja (iako se može tvrditi da je gubitak tu manje očit) se mora ocijeniti u pogledu potrošača proizvoda ili usluga za koje je kasniji žig registriran. U oba je slučaja polazna točka za analizu prosječni potrošač koji je dobro informiran te razumno pažljiv i oprezan. Vidjeti presudu u predmetu Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 35. i t. 36.
(31) – Ibid ., t. 31.
(32) – Međutim, to nije uvijek slučaj te se često može pretpostaviti da je žig stekao tako širok ugled da nadilazi relevantnu javnost u pogledu proizvoda ili usluga za koje je registriran. U pogledu tih pitanja vidjeti presudu u predmetu Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 48. do 51.
(33) – U tom smislu, ne bi bilo potrebe da se nositelj žiga Zajednice protivi registraciji kako bi zaštitio svoje interese. Vidjeti, u tom pogledu, presudu u predmetu DHL Express France, C‑235/09, EU:C:2011:238, t. 46. i 47.
(34) – Među mnogima vidjeti, primjerice, rješenja u predmetima Aktieselskabet af 21. november 2001 protiv OHIM‑a, C‑197/07 P, EU:C:2008:721, t. 21. te navedenu sudsku praksu, i Japan Tobacco protiv OHIM‑a, C‑136/08 P, EU:C:2009:282, t. 42. i navedenu sudsku praksu.
(35) – Vidjeti presudu u predmetu Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 38. U najmanju ruku, opasnost nije isključivo hipotetske naravi. Također vidjeti presudu u predmetu Rubinstein i L'Oréal protiv OHIM‑a, C‑100/11 P, EU:C:2012:285, t. 95.
(36) – Bently, L., i Sherman, B., Intellectual Property Law, 4. izdanje, Oxford University Press, 2014., str. 1004.
(37) – Presuda u predmetu Interflora i Interflora British Unit, C‑323/09, EU:C:2011:604.
(38) – Vidjeti presudu u predmetu Intel Corporation, C‑252/07, EU:C:2008:655, t. 77. Također vidjeti presudu u predmetu Environmental Manufacturing protiv OHIM‑a, C‑383/12 P, EU:C:2013:741, t. 36. i 37.
(39) – Presuda u predmetu L’Oréal i drugi, C‑487/07, EU:C:2009:378.
(40) – Ibid ., t. 49.
(41) – Ibid ., t. 44.
(42) – Vidjeti, primjerice, presude u predmetima Sigla protiv OHIM‑a – Elleni Holding (VIPS ) , T‑215/03, EU:T:2007:93, t. 35., i Antartica protiv OHIM‑a – Nasdaq Stock Market (nasdaq), T‑47/06, EU:T:2007:131, t. 60.
(43) – Još u presudi u predmetu Davidoff, C‑292/00, EU:C:2003:9, Sud je prihvatio da se, iako se čini da tekst sadašnjeg članka 4. stavka 3. Direktive upućuje na suprotno, na tu odredbu moguće pozivati ne samo u sklopu prigovora protiv uporabe istovjetnih ili sličnih znakova u odnosu na proizvode i usluge koji nisu slični, već i u odnosu na proizvode i usluge koji su istovjetni ili slični onima koji su obuhvaćeni žigom koji ima ugled. Vidjeti, osobito, t. 24, 25. i 30. te presude.
(44) Bently i Sherman, op.cit ., str. 1007.