Privremena verzija

MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE

TAMARE ĆAPETA

od 10. rujna 2026.(1)

Predmeti C-38/25 P, C-48/25 P, C-54/25 P i C-55/25 P

Europska komisija

protiv

Aloe Vera of Europe BV (C-38/25 P)

Aboca SpA Soc. agr.,

Coswell SpA,

Associação portuguesa de suplementos alimentares (Apard)

(C-48/25 P)

Ortis SA (C-54/25 P)

Syndicat national des compléments alimentaires (Synadiet),

Asociación Española de Fabricantes de Preparados alimenticios especiales, dietéticos y plantas medicinales (Afepadi),

Be-Sup Asbl,

Fitoform SAS,

Laboratoires Diététique et Santé SASU,

Laboratoires Forte Pharma S.A.M,

Laboratoires Ilapharm SAS,

Laboratoires Ineldea SAS,

Laboratoires Juva Santé SASU,

Laboratoire Pionneau SAS,

Laboratoires Super Diet SASU,

Laboratoires Vitarmonyl SARL,

La Source SARLU,

Les Trois Chênes SA,

Naturenvie SAS,

Noria Distribution SAS,

Pharmanager Ingrédients SAS,

Plantex SASU,

Santé Verte SAS,

Thera-Sana SASU,

Vitamins SAS,

V.S. Vecteur Santé Laboratoires (C-55/25 P)

„Žalba – Zaštita potrošača – Uredba (EZ) br. 1925/2006 – Članak 8. – Tvari koje su zabranjene, ograničene ili pod nadzorom Unije – Uredba (EU) 2021/468 – Zabrana ,pripravaka’ dobivenih od dijelova biljnih vrsta koje sadržavaju hidroksiantracenske derivate – Uvjeti kojima se uređuje postupak zabrane, ograničavanja uporabe ili stavljanja tvari pod nadzor Unije”






I.      Uvod

1.        Ako sastojak dolazi s više upozorenja nego kulinarske vrijednosti, vrijeme je da se preispita recept.

2.        U skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1925/2006 (u daljnjem tekstu: Uredba o dodavanju)(2), Komisija je u biti zadužena za prepoznavanje razloga za takva upozorenja i za odlučivanje o tome je li i u kojoj mjeri potrebno regulirati, a prema potrebi i zabraniti, dodavanje određenih tvari i sastojaka hrani s obzirom na pitanja javnog zdravlja.

3.        Ove žalbe odnose se na četiri presude Općeg suda(3). Njima je taj sud poništio Uredbu (EU) 2021/468 (u daljnjem tekstu: sporna uredba)(4) u dijelu u kojem se, zbog razloga povezanih sa zaštitom javnog zdravlja, njome zabranjuje ili stavlja pod nadzor dodavanje hrani niza tvari i „pripravaka” dobivenih od biljnih vrsta, uključujući pripravke dobivene od Aloe koji sadržavaju hidroksiantracenske derivate (u daljnjem tekstu: HAD-ovi).

4.        Europska komisija podnijela je žalbe protiv tih presuda i u biti tvrdi da je Opći sud pogrešno protumačio zahtjeve i postupak na kojima se temelji članak 8. Uredbe o dodavanju.

II.    Pravne i činjenične okolnosti žalbi

A.      Uredba o dodavanju

5.        Jedna je od osnovnih funkcija hrane osigurati hranjive tvari potrebne za rast, razvoj i održavanje zdravog života. U tu svrhu hrana mora biti sigurna. U skladu s time, zakonodavac Unije uspostavio je sveobuhvatan skup propisa Unije koji se odnose na hranjivu i zdravstvenu vrijednost hrane te njezino prezentiranje i oglašavanje(5).

6.        Dio tog okvira čini Uredba o dodavanju. U toj se uredbi objašnjava da se dodavanje hranjivih tvari i drugih sastojaka hrani ili njihova uporaba u proizvodnji hrane provodi dobrovoljno ili obvezno te u različite svrhe(6). Stoga, kako bi se olakšalo slobodno kretanje takve hrane na unutarnjem tržištu, tom uredbom nastoji se uskladiti različita nacionalna pravila o dodavanju vitamina, minerala i drugih tvari(7).

7.        Međutim, Uredba o dodavanju ima za cilj i osigurati visok stupanj zaštite zdravlja potrošača(8). U tu se svrhu njome nastoji osigurati da su tvari koje se dodaju hrani sigurne(9).

8.        U obrazloženju na kojem se temelji Uredba o dodavanju poseban se naglasak stavlja na taj aspekt sigurnosti kada se „tvari ili sastojci koji nisu vitamini i minerali” dodaju na „inovativan način”. Njihova „uporaba sve više izaziva zabrinutost […], ponajprije zbog nedostatka znanstvenih podataka koji bi dokazali da njihova uporaba u velikim količinama, često znatno većima od količina u kojima bi se te tvari unijele uobičajenom prehranom, ne predstavlja rizik za zdravlje”(10).

9.        U tom se kontekstu u Uredbi o dodavanju objašnjava da, iako „[u]običajena i raznovrsna prehrana sadrži brojne sastojke koji i sami sadrže mnogobrojne tvari [čiji] [u]nos […] ne bi trebao izazivati zabrinutost i ne treba ga regulirati”(11), „[p]ostoji širok raspon hranjivih tvari i drugih sastojaka koji se mogu koristiti u proizvodnji hrane, uključujući, ali ne ograničavajući se na, vitamine, minerale uključujući elemente u tragovima, aminokiseline, esencijalne masne kiseline, vlakna, različito bilje i biljne ekstrakte”(12). Međutim, „[h]rani se dodaju neke tvari koje nisu vitamini i minerali ili sastojci koji ih sadrže kao što su ekstrakti ili koncentrati, što može dovesti do unosa koji su znatno viši od onih koji se mogu unijeti putem uravnotežene i raznovrsne prehrane. Sigurnost takve prakse je u nekim slučajevima ozbiljno pobijana, a korist od nje nejasna, zbog [čega je] [u] takvim slučajevima primjereno da subjekti u poslovanju s hranom, odgovorni za sigurnost hrane koju stavljaju na tržište, preuzmu teret dokazivanja u pogledu njezine sigurnosti”(13).

10.      U tu se svrhu tom uredbom predviđaju dva zasebna okvira.

11.      Prvim se okvirom uređuju zahtjevi, ograničenja i uvjeti koji se odnose na dodavanje vitamina i minerala hrani. Sadržan je u člancima 3. do 7. Uredbe o dodavanju. U tim se odredbama utvrđuju pozitivni popis vrsta vitamina i minerala koji se smiju dodavati hrani i mogućih oblika tih vitamina i minerala(14), kao i određena ograničenja(15) i zahtjevi(16) povezani s njihovim dodavanjem hrani.

12.      Drugi okvir odnosi se na dodavanje tvari koje nisu vitamini i minerali. Upravo se na taj okvir, utvrđen u članku 8. Uredbe o dodavanju, odnose ove žalbe.

13.      U članku 8. stavku 1. te uredbe objašnjava se da se postupak iz tog članka „koristi […] ako se tvar koja nije vitamin ili mineral, ili sastojak koji sadrži tvar koja nije vitamin ili mineral, dodaje hrani ili se koristi u proizvodnji hrane pod uvjetima koji bi doveli do unosa te tvari u količinama koje znatno premašuju količine za koje bi se razumno očekivalo da se unose pod uobičajenim uvjetima uravnotežene i raznovrsne prehrane i/ili koje bi na neki drugi način mogle predstavljati opasnost za potrošače”(17).

14.      Drugim riječima, člankom 8. stavkom 1. predviđa se da se postupak iz tog članka pokreće u trima situacijama: i. kada dođe do unosa hrane obogaćene tvarima koje nisu vitamini i minerali u količinama koje „znatno premašuju” količine pod uobičajenim uvjetima prehrane; ii. kada dođe do takvog unosa i kada zbog takvog načina unosa postoji mogućnost da to predstavlja potencijalni rizik za sigurnost hrane za potrošače; ili iii. kada, neovisno o količini unosa, postoji mogućnost da unos te tvari predstavlja potencijalni rizik za sigurnost hrane za potrošače.

15.      U slučaju bilo koje od tih situacija, člankom 8. stavkom 2. Uredbe o dodavanju ovlašćuje se Komisiju da od Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) zatraži procjenu „informacija koje [su] na raspolaganj[u]”, a koje se odnose na dodavanje navedenih drugih tvari hrani ili njihovu uporabu u proizvodnji hrane, i, po potrebi, uključi tu tvar u njezin Prilog III. Taj se prilog sastoji od dijela A („Zabranjene tvari”), dijela B („Ograničene tvari”) i dijela C („Tvari pod nadzorom [Unije]”). Zahtjevi za uključivanje određene tvari ili sastojka u Prilog III. opisani su u članku 8. stavku 2. točkama (a) i (b) Uredbe na sljedeći način:

„(a)      ako je utvrđen štetni učinak na zdravlje, tvar i/ili sastojak koji sadrži tu tvar se:

i.      uključuje u Prilog III., dio A., a njezino dodavanje hrani ili uporaba u proizvodnji hrane se zabranjuje; ili

ii.      uključuje u Prilog III., dio B., a njezino dodavanje hrani ili uporaba u proizvodnji hrane se dopušta jedino pod tamo navedenim uvjetima;

(b)      ako je utvrđena mogućnost štetnog učinka na zdravlje, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost, tvar se uključuje u Prilog III., dio C.”

16.      Komisija može pokrenuti prethodno navedeni postupak na vlastitu inicijativu ili na temelju informacija koje dostave države članice(18).

B.      Događaji na kojima se temeljila sporna uredba

17.      HAD-ovi čine kategoriju kemijskih tvari heterogene i različite strukture(19). U velikoj ih se mjeri upotrebljava u dodacima prehrani i biljnim lijekovima zbog njihova laksativnog učinka(20).

18.      Prema tvrdnjama Općeg suda, HAD-ovi su prirodno prisutni u različitim biljnim vrstama, uključujući određene vrste Aloe i određene vrste voća i povrća(21).

19.      Kod vrsta Aloe(22) HAD-ovi se „ponajprije nalaze u aloe lateksu, odnosno eksudatu koji se nalazi između unutrašnjeg dijela lista, odnosno prozirnog središnjeg parenhimskog tkiva lista aloje, i kore”(23).

20.      Komisija je 29. lipnja 2016. slijedom zabrinutosti koje su istaknule države članice na vlastitu inicijativu pokrenula postupak utvrđen u članku 8. Uredbe o dodavanju i zatražila od EFSA-e da ocijeni dostupne informacije o sigurnosti uporabe HAD-ova u hrani, iz bilo kojih izvora. Također ju je pozvala da pruži savjet o dnevnom unosu HAD-ova koji ne izaziva zabrinutost u pogledu mogućih štetnih učinaka na zdravlje opće populacije i, prema potrebi, na zdravlje ranjivijih podskupina stanovništva(24).

21.      EFSA je 22. studenoga 2017. donijela EFSA-ino mišljenje iz 2017., naslovljeno „Sigurnost [HAD-ova] za uporabu u hrani”. EFSA je na temelju svih dostupnih informacija zaključila da bi HAD-ove po prirodi „trebalo smatrati genotoksičnima i kancerogenima”(25) i da „nije mogla pružiti savjet o dnevnom unosu [HAD-ova] koji ne bi izazivao zabrinutost u pogledu štetnih učinaka na zdravlje”(26).

22.      Naime, iz spisa predmeta proizlazi da EFSA smatra da nije u mogućnosti utvrditi siguran dnevni unos HAD-ova jer, kada postoji zabrinutost u pogledu genotoksičnosti, ne postoji razina ispod koje bi se izloženost genotoksičnim tvarima mogla smatrati sigurnom s obzirom na to da i najniža razina izloženosti predstavlja rizik(27). Prema tome, „smatra se da nije prikladno utvrditi preporučene vrijednosti za zaštitu zdravlja”(28).

23.      S obzirom na EFSA-ino mišljenje, Komisija je 18. ožujka 2021. donijela spornu uredbu.

24.      Komisija u relevantnom dijelu te uredbe objašnjava da je EFSA „utvrdila da se pokazalo da su [HAD-ovi] aloe-emodin i emodin te strukturno srodna tvar dantron genotoksični in vitro. Pokazalo se i da su ekstrakti aloje genotoksični in vitro najvjerojatnije zbog [HAD-ova] prisutnih u ekstraktu. Nadalje, pokazalo se da je aloe-emodin genotoksičan in vivo. Pokazalo se da su ekstrakt cijelog lišća aloje i strukturno analogni dantron kancerogeni”(29). Komisija je stoga zaključila da bi, s obzirom na „ozbiljne štetne učinke na zdravlje povezane s uporabom aloe-emodina, emodina, dantrona i ekstrakata aloje koji sadržavaju [HAD-ove] u hrani i s obzirom na to da se ne može odrediti dnevni unos [HAD-ova] koji ne bi izazivao zabrinutost za zdravlje ljudi, takve […] tvari trebalo zabraniti”(30). Nadalje, „[b]udući da postoji mogućnost da uporaba biljaka Rheum, Cassia i Rhamnus i njihovih pripravaka u hrani štetno djeluje na zdravlje, iako i dalje postoji znanstvena nesigurnost u pogledu toga sadržavaju li takvi pripravci tvari navedene u dijelu A Priloga III. [Uredbi o dodavanju], te bi tvari trebalo staviti pod nadzor Unije te bi ih stoga trebalo uvrstiti u dio C Priloga III.” toj uredbi(31).

25.      Prema tome, na temelju članka 1. stavka 1. sporne uredbe, Komisija mijenja Prilog III. Uredbi o dodavanju kako slijedi: u dijelu A dodaju se „aloe-emodin i svi pripravci u kojima je ta tvar prisutna”, „emodin i svi pripravci u kojima je ta tvar prisutna”, „pripravci od lišća vrsta Aloe koji sadržavaju [HAD-ove]” te „dantron i svi pripravci u kojima je ta tvar prisutna”.

26.      Slično tomu, na temelju članka 1. stavka 2. sporne uredbe, Komisija u dio C Uredbe o dodavanju dodaje „priprav[ke] od korijena ili rizoma biljke Rheum palmatum L., biljke Rheum officinale Baillon i njihovih hibrida koji sadržavaju [HAD-ove]”, „priprav[ke] od lišća ili plodova biljke Cassia senna L. koji sadržavaju [HAD-ove]” i „priprav[ke] od kore biljke Rhamnus frangula L. [ili] biljke Rhamnus purshiana DC. koji sadržavaju [HAD-ove]”.

C.      Postupak pred Općim sudom

27.      Aloe Vera of Europe BV (u predmetu T-189/21), Ortis (u predmetu T-271/21), Syndicat national des compléments alimentaires (Synadiet) i dr. (u predmetu T-274/21) te Aboca, Coswell i Apard (u predmetu T-302/21), od kojih su svi proizvođači ili predstavnici proizvođača koji stavljaju na tržište proizvode koji sadržavaju tvari dobivene od biljnih vrsta koje sadržavaju HAD-ove, podnijeli su između 10. travnja i 27. svibnja 2021. tužbe za poništenje sporne uredbe.

28.      Opći sud donio je pobijane presude 13. studenoga 2024. kojima je prihvatio tužbene razloge tužiteljâ u prvostupanjskom postupku u dijelu u kojem se u njima navodila povreda zahtjeva utvrđenih u članku 8. stavcima 1. i 2. Uredbe o dodavanju. Nije ispitao druge tužbene razloge koje su te stranke istaknule.

29.      Kad je riječ o presudama T-302/21, T-271/21 i T-274/21, Opći sud utvrdio je da se člankom 8. Uredbe o dodavanju ne omogućuje uključivanje „pripravaka” na popise u dijelovima A i C njezina Priloga III.(32). Osim tog utvrđenja, kad je riječ o presudama T-189/21, T-302/21, T-271/21 i T-274/21, Opći sud utvrdio je i da je Komisija pogrešno propustila utvrditi prag rizika za zabranu dodavanja hrani ili uporabe u proizvodnji hrane tvari koje sadržavaju HAD-ove, u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Uredbe o dodavanju(33).

30.      Stoga je Opći sud poništio spornu uredbu u relevantnim dijelovima.

D.      Postupak pred Sudom

31.      Komisija svojim četirima žalbama zahtijeva od Suda da ukine pobijane presude, da sam donese konačnu presudu u svakom predmetu na način da odbije tužbe u skladu s člankom 61. Statuta Suda Europske unije ili da, podredno, vrati predmete Općem sudu na ponovno odlučivanje o tužbenim razlozima koji još nisu ispitani te da tužiteljima u prvostupanjskom postupku naloži snošenje troškova ili da naknadno odluči o troškovima ako predmete vrati Općem sudu.

32.      Komisiju u tom pogledu podupire EFSA, kojoj je dopuštena intervencija u svaki od žalbenih postupaka(34).

33.      Rasprava nije održana.

III. Analiza

34.      Moje je mišljenje strukturirano na sljedeći način. Najprije ću razmotriti argument prema kojem je Opći sud pogrešno utvrdio da se člankom 8. Uredbe o dodavanju ne dopušta uključivanje „pripravaka” tvari koje nisu vitamini i minerali na popise u Prilogu III. toj uredbi (dio A). Zatim ću se osvrnuti na argument da uvjete na kojem se temelji članak 8. stavci 1. i 2. te uredbe ne treba tumačiti kumulativno, tako da je Komisija trebala utvrditi prag rizika za dodavanje tvari koje sadržavaju HAD-ove hrani ili za njihovu uporabu u proizvodnji hrane (dio B). Naposljetku ću analizirati argument kojim se ističe nedostatak u obrazloženju i činjenica da je Opći sud prekoračio svoje ovlasti nadzora (dio C).

A.      Žalbeni razlog koji se odnosi na uključivanje „pripravaka” koji sadržavaju tvari koje nisu vitamini i minerali u Prilog III. Uredbi o dodavanju

35.      Svojim prvim žalbenim razlogom u predmetima C-48/25 P, C-54/25 P i C-55/25 P Komisija osporava utvrđenje Općeg suda prema kojem pojam „pripravci” nije obuhvaćen područjem primjene članka 8. Uredbe o dodavanju. Taj je sud u svojim presudama T-302/21, T-271/21 i T-274/21 utvrdio da se u članku 8. Uredbe o dodavanju upućuje samo na pojmove „tvari”, „sastojci” i „sastojak koji sadrži tu tvar”. Stoga je naveo da se na temelju članka 8. stavka 2. točke (a) podtočke i. Uredbe o dodavanju može zabraniti, uključivanjem u dio A Priloga III. toj uredbi, samo dodavanje hrani ili uporaba u proizvodnji hrane „tvari” ili „sastoj[ka] koji sadrži tu tvar”. Međutim, Opći sud smatrao je da pojam „pripravci” prekoračuje doseg bilo kojeg od tih pojmova. Slično tomu, naveo je da, s obzirom na to da se u članku 8. stavku 2. točki (b) te uredbe upućuje samo na „tvari”, ali ne i „sastojke”, njegovo područje primjene mora biti uže od područja primjene njezina članka 8. stavka 2. točke (a) podtočke i. Prema tome, samo se „tvari” za koje je utvrđena mogućnost štetnih učinaka na zdravlje, ali za koje postoji nesigurnost, mogu dodati u dio C Priloga III. Na temelju tih tumačenja Opći sud utvrdio je da pojam „pripravci” nije obuhvaćen ni pojmom „tvari” ni pojmom „sastojci”, da se njime ne može zamijeniti nijedan od tih pojmova i da se stoga Komisija nije mogla pozvati na te odredbe kako bi na temelju članka 1. stavaka 1. i 2. sporne uredbe donijela izmjene dijelova A i C te uredbe.

36.      Komisija, koju podupire EFSA, osporava to utvrđenje. Te stranke tvrde da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da je pojam „pripravci” širi od područja primjene članka 8. stavka 2. Uredbe o dodavanju, odnosno da nije obuhvaćen pojmom „tvari” ili „sastojci”. Obrazloženje tog suda nije u skladu s tekstom, kontekstom ni ciljem postupka utvrđenog u njezinu članku 8., niti je prikladno za osiguranje djelotvornosti te uredbe u cjelini.

37.      Druge stranke u postupku osporavaju tu argumentaciju i podupiru obrazloženje Općeg suda.

38.      Slažem se s Komisijom i EFSA-om.

39.      U tekstu članka 8. stavka 1. Uredbe o dodavanju naglašava se da se njime nastoje obuhvatiti situacije u kojima se „tvar koja nije vitamin ili mineral, ili sastojak koji sadrži tvar koja nije vitamin ili mineral, dodaje hrani ili se koristi u [njezinoj] proizvodnji”.

40.      Opći sud je prije svega na temelju doslovnog tumačenja te odredbe smatrao da se postupak koji je u njoj utvrđen ne primjenjuje na dodavanje „pripravaka” tvari koje sadržavaju HAD-ove.

41.      Razumijem zbunjenost Općeg suda u pogledu te terminologije. Riječ „pripravci” nije sadržana u članku 8. Uredbe o dodavanju, a ne upotrebljava se ni u ostatku te uredbe. Ovisno o tome kako se tu riječ tumači, može se smatrati da njezina uporaba prekoračuje područje primjene te uredbe. U spisu predmeta ne objašnjava se zašto je Komisija ipak smatrala da je potrebno upotrijebiti tu terminologiju u normativnom dijelu provedbene uredbe i time riskirati da se pogrešno shvati doseg uređenja koje je tom uredbom namjeravala izvršiti.

42.      Komisija i EFSA nisu pružile uvjerljivo objašnjenje u tom pogledu. Primjerice, činjenica da EFSA u smjernicama iz 2009.(35) koje nisu povezane s ovim postupkom upotrebljava pojam „pripravci” umjesto „tvari” ili „sastojci” kako bi dodatno pojasnila svoje analize (što u potpunosti ima pravo učiniti) svakako je korisna za razumijevanje konteksta u kojem se taj pojam upotrebljava. Međutim, to nipošto ne može utjecati na područje primjene akta Unije više pravne snage ni na terminologiju koja se u njemu upotrebljava.

43.      Istodobno se ne smije previdjeti činjenica da se na sve akte institucija Unije primjenjuje opća pretpostavka valjanosti(36). To znači da te akte treba, koliko je god to moguće, tumačiti na način koji je u skladu s tom pretpostavkom. Prema mojem mišljenju, to znači i da se samom upotrebom riječi u normativnom dijelu provedbenog akta koja se inače ne upotrebljava u temeljnom aktu ne može oboriti ta pretpostavka.

44.      To osobito vrijedi ako su, kao u ovom postupku, i Komisija i EFSA pred Općim sudom i Sudom tvrdile da bi pojam „pripravci”, kako se upotrebljava u spornoj uredbi, trebalo tumačiti na način da obuhvaća sve one proizvode koji se upotrebljavaju u postupku proizvodnje koji sadržavaju tvar za koju su utvrđeni štetni učinci.

45.      Drugim riječima, i Komisija i EFSA ustraju na tome da se upotrebom pojma „pripravci” u spornoj uredbi nastojalo obuhvatiti neizravno dodavanje zabranjene tvari hrani ili njezinu uporabu u proizvodnji hrane.

46.      Prema mišljenju tih stranaka, takvo tumačenje nije isključeno ni područjem primjene ni svrhom članka 8. Uredbe o dodavanju. Naglašavaju da se doslovnim tumačenjem te odredbe koje je primijenio Opći sud ne uzimaju u obzir ne samo drugi doslovni elementi sadržani u toj odredbi, kao što su izrazi „dodaje hrani” i „koristi u proizvodnji hrane”, nego ni činjenica da pojam „sastojci”, ovisno o njegovu tumačenju, može obuhvatiti različite oblike neizravnog dodavanja hrani ili uporabe u proizvodnji hrane tvari za koje su utvrđeni štetni učinci.

47.      Prema mojem mišljenju, tumačenjem u skladu s kojim se pojam „sastojci” smatra različitim oblicima i načinima neizravnog dodavanja štetne tvari hrani doista bi se na najbolji način očuvala funkcija članka 8. Uredbe o dodavanju.

48.      Kao što sam to objasnila, cilj je te uredbe utvrditi okvir za kontrolu „širok[og] raspon[a] hranjivih tvari i drugih sastojaka koji se mogu koristiti u proizvodnji hrane”(37), čije bi dobrovoljno dodavanje moglo izazvati zabrinutost za zdravlje potrošača(38).

49.      Člankom 8. Uredbe o dodavanju to se utvrđuje u pogledu tvari koje nisu vitamini i minerali(39).

50.      Kako bi se taj cilj postigao, ne bi smjelo biti važno je li navedena tvar u čistom obliku ili je dobivena u prethodnom postupku, kako bi je se izravno ili neizravno uključilo kao „pripravak”, mješavinu ili sastojak, pod uvjetom da je dobrovoljno dodana hrani ili upotrijebljena u proizvodnji hrane.

51.      Doista, kao što to EFSA objašnjava, važna je činjenica da se dodaje štetna tvar, neovisno o načinu na koji se to dodavanje provodi. Naposljetku, uspjeh ili neuspjeh okvira utvrđenog u članku 8. te uredbe ovisi o sposobnosti Komisije da to dodavanje regulira kad je riječ o potencijalno štetnim tvarima.

52.      Prema tome, člankom 8. Uredbe o dodavanju moraju se moći obuhvatiti različiti oblici takve tvari, kao i različiti načini na koje se ta tvar može dodati hrani ili upotrijebiti u proizvodnji hrane.

53.      Drukčije tumačenje, kao što je ono koje je primijenio Opći sud, moglo bi dovesti do situacije u kojoj bi Komisija zapravo mogla regulirati izravno dodavanje, primjerice, aloe-emodina, emodina ili dantrona hrani, ali ne i njihovo neizravno dodavanje prethodnim uključivanjem u pripravak prije nego što se doda hrani ili upotrijebi u proizvodnji hrane. Ne vidim kako bi to bilo logično ili u skladu s ciljem zaštite potrošača od štetnih dodavanja hrani.

54.      Osim toga, tim bi se tumačenjem riječi „sastojak” kako se upotrebljava u članku 8. Uredbe o dodavanju oduzeo stvaran učinak u okviru te odredbe.

55.      Stoga, neovisno o tome dodaje li se tvar izravno hrani ili se upotrebljava u njezinoj proizvodnji ili se prvo kombinira s drugim tvarima prije nego što se doda hrani ili upotrijebi u proizvodnji hrane, postupak utvrđen u članku 8. te uredbe mora je moći obuhvatiti.

56.      Ista se logika nužno treba primijeniti na članak 8. stavak 2. točku (b) Uredbe o dodavanju.

57.      Točno je da se, kao što to ističu druge stranke u postupku i kao što se to naglašava u pobijanim presudama, u toj odredbi upućuje samo na pojam „tvari”, a ne i na pojam „sastojci”. Upravo se na toj osnovi tvrdi da se člankom 8. stavkom 2. točkom (b) Uredbe o dodavanju samo dopušta stavljanje pod nadzor Unije tvari koje se izravno dodaju hrani ili upotrebljavaju u njihovoj proizvodnji. Međutim, kao što sam to objasnila, s obzirom na cilj koji se nastoji postići okvirom članka 8. Uredbe o dodavanju u cijelosti, ne bi bilo logično ograničiti taj postupak u skladu s time ni isključiti mogućnost stavljanja pod nadzor neizravnog dodavanja tvari za koje su utvrđeni mogući štetni učinci na zdravlje, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost.

58.      Ni suprotno tumačenje nema nikakvog smisla ako se promatra u kontekstu samog članka 8.: na temelju hitnog postupka iz njegova stavka 5., Komisija može „tvar” prenijeti iz dijela C Priloga III. u dio A ili B. Prema tome, kako bi takav prijenos zbog krajnje hitnih razloga bio moguć za „sastojke”, dio C mora moći obuhvaćati i „sastojke”. To znači da članak 8. stavak 2. točku (b) te uredbe treba tumačiti na način da se odnosi i na uključivanje „sastojaka” u dio C Priloga III toj uredbi. Stoga, neovisno o činjenici da argumentacija druge stranke u postupku nije nova(40), ona ni u kojem slučaju ne može spriječiti Komisiju da uredi dodavanje hrani tvari koje mogu biti štetne za zdravlje ljudi.

59.      Ako se primijeni na okolnosti ovog postupka, to znači da se ništa u Uredbi o dodavanju ne protivi tumačenju prema kojem se pojmovi „tvari” i „sastojci” iz njezina članka 8. odnose i na neizravno dodavanje hrani tvari koje nisu vitamini i minerali ili na uporabu tih tvari u proizvodnji hrane u obliku „pripravaka”. Stoga je Opći sud počinio pogrešku time što je tu odredbu tumačio na način da se ne odnosi na takav scenarij i time što je, među ostalim, na temelju toga poništio relevantne dijelove sporne uredbe.

60.      Na temelju prethodno navedenog, predlažem Sudu da prihvati Komisijin prvi žalbeni razlog u predmetima C-48/25 P, C-54/25 P i C-55/25 P kao osnovan.

B.      Žalbeni razlozi koji se odnose na uvjete na kojima se temelji članak 8. stavci 1. i 2. Uredbe o dodavanju

61.      Opći sud u pobijanim je presudama protumačio članak 8. stavke 1. i 2. Uredbe o dodavanju na način da se njime utvrđuju dva kumulativna uvjeta kako bi Komisija mogla zabraniti dodavanje hrani ili uporabu u proizvodnji hrane tvari ili sastojka, a to su, s jedne strane, da njihovo dodavanje dovodi do unosa tvari o kojoj je riječ u količinama koje znatno premašuju količine za koje bi se razumno očekivalo da se unose pod uobičajenim uvjetima uravnotežene i raznovrsne prehrane i/ili koje bi na neki drugi način mogle predstavljati opasnost za potrošače (članak 8. stavak 1.) i, s druge strane, da je utvrđen štetni učinak na zdravlje (članak 8. stavak 2.). Na temelju toga i s obzirom na to da Komisija nije navela prag za količine HAD-ova u uravnoteženoj i raznovrsnoj prehrani, kao što se to zahtijeva člankom 8. stavkom 1. te uredbe, Opći sud poništio je relevantne dijelove sporne uredbe(41).

62.      Svojim prvim žalbenim razlogom u predmetu C-38/25 P te drugim žalbenim razlogom u predmetima C-48/25 P, C-54/25 P i C-55/25 P Komisija osporava ta utvrđenja. Ona u biti tvrdi, u čemu je podupire EFSA, da treba biti ispunjen samo uvjet koji se odnosi na utvrđivanje štetnog učinka na zdravlje iz članka 8. stavka 2. točke (a) te uredbe kako bi se zabranilo dodavanje tvari hrani ili uporaba tvari u njezinoj proizvodnji, izravno ili uporabom sastojaka koji je sadržavaju(42).

63.      Druge stranke u postupku osporavaju tu argumentaciju i podupiru obrazloženje Općeg suda.

64.      Slažem se s Komisijom i EFSA-om.

65.      Kao što se to objašnjava u točki 14. ovog mišljenja, u članku 8. stavku 1. Uredbe o dodavanju utvrđuju se tri scenarija rizika u kojima je Komisija ovlaštena pokrenuti postupak uključivanja određenih tvari i/ili sastojaka u Prilog III.: prvi, kada dođe do unosa koji premašuje onaj u uobičajenoj i uravnoteženoj prehrani; drugi, kada dođe do takvog unosa i nastane moguća opasnost za potrošače; ili treći, kada bi dodavanje navedenih tvari ili sastojaka moglo predstavljati opasnost za potrošače, neovisno o količinama unosa.

66.      Ti uvjeti očito prethode postupku donošenja odluka koji se odvija na temelju članka 8. stavka 2. Uredbe o dodavanju radi reguliranja tako utvrđenog rizika i odvojeni su od njega. Taj postupak donošenja odluka započinje tek nakon što Komisija na temelju zabrinutosti koje su istaknule države članice ili na vlastitu inicijativu utvrdi da može postojati jedan ili više rizika utvrđenih u članku 8. stavku 1. Uredbe o dodavanju.

67.      Naime, čini mi se očitim da je članak 8. Uredbe o dodavanju strukturiran u dvije različite faze: faza utvrđivanja rizika (na temelju članka 8. stavka 1. te uredbe) i faza odlučivanja o tome kako upravljati tim rizikom (na temelju njezina članka 8. stavka 2.).

68.      U drugoj fazi, odnosno fazi upravljanja rizikom, Komisija treba odabrati neku od regulatornih mogućnosti koje je zakonodavac Unije predvidio za postupanje s tvari ili sastojkom o kojima je riječ.

69.      U toj fazi scenariji za utvrđivanje rizika iz članka 8. stavka 1. Uredbe o dodavanju nisu relevantni.

70.      Naime, kao što se to navodi u njezinu članku 8. stavku 2., Komisija u toj fazi može, ovisno o EFSA-inoj procjeni, ako se utvrdi štetni učinak, uključiti tvar ili sastojak u dio A i time u potpunosti zabraniti njihovu uporabu (na temelju članka 8. stavka 2. točke (a) podtočke i.) ili uključiti tvar ili sastojak u dio B i dopustiti njihovo dodavanje pod određenim uvjetima (na temelju članka 8. stavka 2. točke (a) podtočke ii.); ili, ako se utvrdi štetni učinak, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost, uključiti tvar ili sastojak u dio C i dopustiti njihovu uporabu te ih staviti pod nadzor (na temelju članka 8. stavka 2. točke (b)). Drugim riječima, Komisija mora odlučiti koje će točno mjere poduzeti ovisno o znanstveno utemeljenoj vjerojatnosti štetnih učinaka.

71.      U kontekstu ovog postupka, prema mojem mišljenju, Komisija je pokrenula postupak utvrđen u članku 8. stavku 1. Uredbe o dodavanju samo na temelju opasnosti od unosa tvari koje sadržavaju HAD-ove koji predstavljaju rizik za zdravlje potrošača. S obzirom na EFSA-inu procjenu u skladu s kojom takvi rizici postoje za određene tvari(43), Komisija je odabrala regulatornu mogućnost utvrđenu u članku 8. stavku 2. točki (a) podtočki i. Uredbe o dodavanju.

72.      Kao što to jasno proizlazi iz teksta te odredbe, ako Komisija donese odluku u skladu s člankom 8. stavkom 2. točkom (a) podtočkom i., mora u potpunosti zabraniti tvar ili sastojak i tada nema diskrecijsku ovlast utvrditi prag potrošnje za tu određenu vrstu tvari (čak i kada bi to bilo moguće za genotoksične tvari)(44). Da ima takvu diskrecijsku ovlast, zakonodavac Unije to bi naveo, kao što je to učinio u članku 8. stavku 2. točki (a) podtočki ii. te uredbe(45).

73.      Stoga je jasno da je Opći sud počinio pogrešku time što je utvrdio da članak 8. stavak 2. Uredbe o dodavanju treba tumačiti u vezi s njezinim člankom 8. stavkom 1., tako da postoje dva uvjeta koja Komisija treba ispuniti prije nego što tvar uvrsti u Prilog III toj uredbi.

74.      Suprotno onomu što tvrde druge stranke u postupku, prethodno navedenim tumačenjem članku 8. stavku 1. Uredbe o dodavanju ne oduzima se njegova funkcija. Prema mojem mišljenju, te stranke miješaju dva različita pojma, odnosno procjenu rizika i upravljanje rizikom.

75.      Procjena rizika, s jedne strane, znanstveno je utemeljen postupak koji se sastoji od četiriju koraka: identifikacije opasnosti, karakterizacije opasnosti, procjene izloženosti i karakterizacije rizika(46). Taj postupak obuhvaća složenu znanstvenu procjenu sigurnosti određene tvari ili biološkog agensa na temelju svih relevantnih znanstvenih i tehničkih podataka, s ciljem utvrđivanja i sprečavanja rizika u nastajanju. Na razini Unije i za potrebe Uredbe o dodavanju, tu zadaću obavlja EFSA. Upravljanje rizikom, s druge strane, znači „proces, odvojen od procjene rizika, koji procjenjuje mogućnosti postupanja u suradnji sa zainteresiranim sudionicima, uzimajući u obzir procjenu rizika i druge odgovarajuće čimbenike, a ako je potrebno i proces odabiranja odgovarajućih prevencijskih i kontrolnih mjera”(47). Relevantna tijela mogu odlučiti o odgovarajućim mjerama za postizanje željene razine zaštite tek nakon što se dovrši analiza rizika(48).

76.      Kao što sam to objasnila, dok se članak 8. stavak 1. Uredbe o dodavanju može smatrati dijelom procjene rizika, u njezinu se članku 8. stavku 2. jasno utvrđuju različite mogućnosti za upravljanje rizikom koji je EFSA već utvrdila, procijenila i okarakterizirala(49). Komisija je u ovom slučaju rizikom koji je utvrdila EFSA upravljala primjenom mjere utvrđene u članku 8. stavku 2. točki (a) podtočki i. Uredbe o dodavanju tako što je tvar o kojoj je riječ uključila na popis A u Prilogu III. toj uredbi i zabranila njezino dodavanje hrani ili njezinu uporabu u proizvodnji hrane. Nadzor nad takvom odlukom Komisije zahtijeva utvrđivanje očite pogreške u ocjeni.

77.      Na temelju prethodno navedenog, predlažem Sudu da prihvati kao osnovane Komisijin prvi žalbeni razlog u predmetu C-38/25 P i drugi žalbeni razlog u predmetima C-48/25 P, C-54/25 P i C-55/25 P.

C.      Žalbeni razlozi koji se odnose na obvezu obrazlaganja Općeg suda i njegove ovlasti nadzora

78.      Svojim drugim žalbenim razlogom u predmetu C-38/25 P te trećim žalbenim razlogom u predmetima C-48/25 P, C-54/25 P i C-55/25 P Komisija, koju podupire EFSA, tvrdi da je Opći sud povrijedio svoju obvezu obrazlaganja(50) i da je prekoračio svoje ovlasti sudskog nadzora(51).

79.      Druge stranke u postupku smatraju da su Komisijini argumenti nedopušteni i da Opći sud u svakom slučaju nije povrijedio svoju obvezu obrazlaganja niti je proveo nadzor izvan svojih ovlasti.

80.      Slažem se s drugim strankama u postupku.

81.      Kad je riječ o tvrdnji da je Opći sud povrijedio svoju obvezu obrazlaganja, valja podsjetiti na to da treba razlikovati postojanje obrazloženja, kao što se to zahtijeva člankom 296. UFEU-a, i pitanje je li to obrazloženje osnovano. Samo se argument koji se odnosi na postojanje obrazloženja može obuhvatiti člankom 296. UFEU-a(52). Međutim, očito je da Komisija ne tvrdi da u pobijanim presudama ne postoji obrazloženje. Naprotiv, kritizira sadržaj tog obrazloženja u utvrđenjima o kojima je riječ. Budući da se ta vrsta argumenta ne može obuhvatiti člankom 296. UFEU-a, Komisijinu argumentaciju treba odbaciti kao nedopuštenu u tom dijelu.

82.      Kad je riječ o tvrdnji da je Opći sud prekoračio svoje ovlasti sudskog nadzora, kao prvo i suprotno onomu što tvrdi Komisija, Opći sud nije proveo sveobuhvatan nadzor nad Komisijinim činjeničnim utvrđenjem u pogledu članka 8. Uredbe o dodavanju, a stoga ni prekoračio svoje ovlasti nadzora u pogledu znanstvenih procjena(53). Taj je sud zapravo proveo nadzor nad Komisijinim tumačenjem članka 8. stavaka 1. i 2. Uredbe o dodavanju, u pogledu kojeg je, kao što sam to objasnila, pogrešno utvrdio da se tim odredbama utvrđuju kumulativni uvjeti. Budući da sudovi Unije imaju punu nadležnost za tumačenje prava, Komisijin argument treba odbiti kao neosnovan u tom dijelu. Kao drugo, u dijelu u kojem Komisija smatra da je Opći sud EFSA-ino obrazloženje zamijenio vlastitim obrazloženjem time što je zaključio da „ni iz znanstvenog mišljenja iz 2017. ni iz bilo kojeg elementa spisa ne proizlazi da su odredbe pobijane uredbe bile donesene jer predmetne tvari i pripravci na drugi način predstavljaju potencijalni rizik za potrošača”(54), taj zaključak očito predstavlja činjenično utvrđenje ograničeno na ono za što je Opći sud smatrao da je sadržano u spisu predmeta. To utvrđenje ne predstavlja znanstvenu procjenu. Prema tome, s obzirom na to da se njime nastoji osporiti činjenično utvrđenje Općeg suda a da se pritom ne ističe moguće iskrivljavanje činjenica, i taj argument treba smatrati nedopuštenim.

83.      Na temelju prethodno navedenog, predlažem Sudu da odbaci Komisijin drugi žalbeni razlog u predmetu C-38/25 P i njezin treći žalbeni razlog u predmetima C-48/25 P, C-54/25 P i C-55/25 P kao djelomično nedopuštene i da ih odbije kao djelomično neosnovane.

IV.    Posljedice

84.      Prvi žalbeni razlog u predmetu C-38/25 P te prvi i drugi žalbeni razlog u predmetima C-48/25 P, C-54/25 P i C-55/25 P su osnovani. Prema tome, pobijane presude treba ukinuti. Međutim, s obzirom na to da Opći sud nije ispitao sve tužbene razloge istaknute u prvostupanjskom postupku, Sud ne može donijeti konačnu presudu i treba vratiti relevantne predmete Općem sudu na ponovno suđenje(55).

V.      Zaključak

85.      Predlažem Sudu da:

–        ukine presude od 13. studenoga 2024., Aloe Vera of Europe/Komisija (T-189/21, EU:T:2024:802); od 13. studenoga 2024., Aboca i dr./Komisija (T-302/21, EU:T:2024:808); od 13. studenoga 2024., Ortis/Komisija (T-271/21, EU:T:2024:804); i od 13. studenoga 2024., Synadiet i dr./Komisija (T-274/21, EU:T:2024:806);

–        vrati predmet Općem sudu na ponovno suđenje radi odlučivanja o ostalim tužbenim razlozima; i

–        odredi da će se o troškovima odlučiti naknadno.


1      Izvorni jezik: engleski


2      Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o dodavanju vitamina, minerala i određenih drugih tvari hrani (SL 2006., L 404, str. 26.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 29., str. 136.)


3      Presude od 13. studenoga 2024., Aloe Vera of Europe/Komisija (T-189/21, EU:T:2024:802) (u daljnjem tekstu: presuda Aloe Vera of Europe/Komisija); od 13. studenoga 2024., Aboca i dr./Komisija (T-302/21, EU:T:2024:808) (u daljnjem tekstu: presuda Aboca i dr./Komisija); od 13. studenoga 2024., Ortis/Komisija (T-271/21, EU:T:2024:804) (u daljnjem tekstu: presuda Ortis/Komisija) i od 13. studenoga 2024., Synadiet i dr./Komisija (T-274/21, EU:T:2024:806) (u daljnjem tekstu: presuda Synadiet i dr./Komisija) (u daljnjem tekstu zajedno nazvane: pobijane presude)


4      Uredba Komisije od 18. ožujka 2021. o izmjeni Priloga III. Uredbi (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu botaničkih vrsta koje sadržavaju hidroksiantracenske derivate (SL 2021., L 96, str. 6.)


5      Vidjeti osobito Uredbu (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani (SL 2006., L 404, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 172.) i Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (SL 2011., L 304, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 168. i ispravci SL 2015., L 326, str. 73., SL 2016., L 266, str. 7. i SL 2023., L 142, str. 41.).


6      Vidjeti uvodne izjave 3. i 4. Uredbe o dodavanju. Vidjeti i Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o dodavanju vitamina, minerala i određenih drugih tvari hrani, COM(2003) 671 final (u daljnjem tekstu: Prijedlog uredbe o dodavanju), str. 3.


7      Vidjeti u tom smislu uvodne izjave 1., 2. i 22. Uredbe o dodavanju te njezin članak 1. stavak 1. i članak 10. Vidjeti i Prijedlog uredbe o dodavanju, str. 1.


8      Vidjeti u tom smislu uvodne izjave 14. i 22. Uredbe o dodavanju te njezin članak 1. stavak 1.


9      Vidjeti uvodnu izjavu 12. Uredbe o dodavanju.


10      Vidjeti Prijedlog uredbe o dodavanju, t. 21.


11      Vidjeti uvodnu izjavu 20. Uredbe o dodavanju.


12      Vidjeti uvodnu izjavu 1. Uredbe o dodavanju.


13      Vidjeti uvodnu izjavu 20. Uredbe o dodavanju. Sličnu formulaciju vidjeti i u uvodnoj izjavi 2. te uredbe.


14      Vidjeti članak 3. stavak 1. Uredbe o dodavanju, u kojem se utvrđuje da se „[s]amo vitamini i/ili minerali navedeni u Prilogu I. u oblicima navedenim u Prilogu II. smiju […] dodavati hrani, u skladu s pravilima utvrđenim u ovoj Uredbi”.


15      Vidjeti članak 4. Uredbe o dodavanju, u kojem se utvrđuju kategorije proizvoda kojima se vitamini i minerali ne smiju dodavati.


16      Vidjeti članak 6. Uredbe o dodavanju, u kojem se utvrđuju uvjeti u skladu s kojima se vitamini i minerali smiju dodavati hrani.


17      Vidjeti članak 8. stavak 1. Uredbe o dodavanju (moje isticanje). Slična formulacija upotrebljava se u njezinoj uvodnoj izjavi 2.


18      Vidjeti članak 8. stavak 2. Uredbe o dodavanju.


19      Vidjeti u tom smislu presude Aloe Vera of Europe/Komisija, t. 4.; Aboca i dr./Komisija, t. 5.; Ortis/Komisija, t. 3. i Synadiet i dr./Komisija, t. 3.


20      Vidjeti presude Aloe Vera of Europe/Komisija, t. 4.; Aboca i dr./Komisija, t. 5.; Ortis/Komisija, t. 3. i Synadiet i dr./Komisija, t. 3.


21      Vidjeti presude Aloe Vera of Europe/Komisija, t. 4.; Aboca i dr./Komisija, t. 5.; Ortis/Komisija, t. 3. i Synadiet i dr./Komisija, t. 3.


22      Opći sud u točki 3. presude Aloe Vera of Europe/Komisija objašnjava da je „Aloe vera […] vrsta aloje čiji se list sastoji od triju slojeva, od kojih je prvi debela vanjska zelena kora koja štiti biljku od vremenskih nepogoda; drugi, međusloj od žućkaste izlučine koji sadržava [HAD-ove], a treći, vlažni i transparentni unutarnji sloj želatinozne tekućine koji sadržava hranjive tvari biljke”.


23      Znanstveni odbor EFSA-e za prehrambene aditive i hranjive tvari dodane hrani, „Sigurnost hidroksiantracenskih derivata za uporabu u hrani”, EFSA Journal, sv. 16, br. 1., 5090, 2018. Dostupno na https://doi:10.2093/j.efsa.2018.5090 (u daljnjem tekstu: EFSA-ino mišljenje iz 2017.), str. 19.


24      Vidjeti u tom smislu presude Aloe Vera of Europe/Komisija, t. 5.; Aboca i dr./Komisija, t. 6.; Ortis/Komisija, t. 4. i Synadiet i dr./Komisija, t. 4.


25      Vidjeti EFSA-ino mišljenje iz 2017., str. 1.


26      Vidjeti EFSA-ino mišljenje iz 2017., str. 69.


27      Vidjeti u tom smislu Znanstveni odbor EFSA-e, Znanstveno mišljenje o strategijama ispitivanja genotoksičnosti koje se primjenjuju na procjenu sigurnosti hrane i hrane za životinje, EFSA Journal, sv. 9., br. 9., 2379, 2011. Dostupno na https://doi:10.2903/j.efsa.2011.2379. Vidjeti osobito str. 9. te odjeljak 4.2. o izloženosti, str. 23. do 25.


28      Znanstveni odbor EFSA-e, „Pojašnjenje nekih aspekata povezanih s procjenom genotoksičnosti”, EFSA Journal, sv. 15. br. 12., 5113, 2017., str. 1. Dostupno na https://doi.org/10.2903/j.efsa.2017.5113. Vidjeti i str. 14. i 15. u pogledu utvrđivanja preporučenih vrijednosti za zaštitu zdravlja koje se odnose na genotoksične tvari.


29      Sporna uredba, uvodna izjava 7.


30      Sporna uredba, uvodna izjava 9.


31      Sporna uredba, uvodna izjava 11.


32      Vidjeti presude Aboca i dr./Komisija, t. 61.; Ortis/Komisija, t. 65. i Synadiet i dr./Komisija, t. 57.


33      Vidjeti u tom smislu presude Aloe Vera of Europe/Komisija, t. 66. i 67.; Aboca i dr./Komisija, t. 90. i 91.; Ortis/Komisija, t. 95. i 96. i Synadiet i dr./Komisija, t. 86. i 87.


34      Valja navesti i da je Talijanska Republika podnijela zahtjev za intervenciju u potporu zahtjevima drugih stranaka u postupku u predmetu C-48/25 P. Međutim, s obzirom na to da je zahtjev podnesen nakon isteka roka iz članka 190. stavka 2. Poslovnika Suda, ali prije odluke o otvaranju usmenog dijela postupka, odlukom predsjednika Suda od 23. svibnja 2025. toj je stranci dopušteno podnijeti očitovanja na raspravi, u slučaju da se održi, u skladu s člankom 194. Poslovnika.


35      Znanstveni odbor EFSA-e, „Smjernice za procjenu sigurnosti biljaka i biljnih pripravaka koji se upotrebljavaju kao sastojci u dodacima prehrani”, EFSA Journal, sv. 7., br. 9., 1249, 2009., str. 2. Dostupno na https://doi:10.2093/j.efsa.2009.1249.


36      Vidjeti ex multis presude od 13. veljače 1979., Granaria (101/78, EU:C:1979:38, t. 4.) i od 27. siječnja 2026., Komisija/Mađarska (Ponovno razvrstavanje kanabisa) (C-271/23, EU:C:2026:45, t. 124. i navedena sudska praksa).


37      Vidjeti uvodnu izjavu 1. Uredbe o dodavanju.


38      Vidjeti u tom smislu uvodnu izjavu 20. Uredbe o dodavanju. Komisija smatra da je „nenamjerna” prisutnost štetnih tvari u hrani uređena Uredbom Vijeća (EEZ) br. 315/93 od 8. veljače 1993. o utvrđivanju postupaka Zajednice za kontrolu kontaminanata u hrani (SL 1993., L 37, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 9.), u skladu s kojom Komisija može utvrditi najviše razine kontaminanta u hrani.


39      Kao što sam to objasnila u točki 11. ovog mišljenja, drugi se postupak odnosi na dodavanje vitamina i minerala.


40      Vidjeti u tom smislu Prijedlog uredbe o dodavanju, u čijoj se točki 21. navodi da „[uporaba određenih drugih tvari] i način njihova navođenja na oznaci ponekad mogu dovesti do pitanja treba li ih smatrati sastojcima koji se upotrebljavaju u proizvodnji hrane ili ih treba smatrati ,dodanim’ tvarima. Neovisno o odgovoru na to pitanje, bilo bi prikladno ovom predloženom Uredbom urediti sigurnu uporabu takvih tvari ili sastojaka i, po potrebi, zabraniti njihovu uporabu”.


41      Vidjeti u tom smislu presude Aloe Vera of Europe/Komisija, t. 51. i 59.; Aboca i dr./Komisija, t. 75. i 83.; Ortis/Komisija, t. 79. i 87. i Synadiet i dr./Komisija, t. 70. i 78.


42      Iako druge stranke u postupku u predmetima C-54/25 P i C-55/25 P tvrde da je taj žalbeni razlog nedopušten jer ga je Komisija prvi put istaknula u žalbi, jasno je da Komisija samo izložila argumentaciju koji proizlazi iz pobijanih presuda i koji se odnosi na prirodu uvjeta na kojima se temelji članak 8. stavci 1. i 2. Uredbe o dodavanju. Stoga se taj argument ne može prihvatiti; vidjeti po analogiji presude od 29. studenoga 2007., Stadtwerke Schwäbisch Hall i dr./Komisija (C-176/06 P, EU:C:2007:730, t. 17.) i od 10. travnja 2014., Komisija/Siemens Österreich i dr. i Siemens Transmission & Distribution i dr./Komisija (C-231/11 P do C-233/11 P, EU:C:2014:256, t. 101. i 102.).


43      Odnosno tvari navedene u točki 25. ovog mišljenja.


44      Kao što to objašnjavam u točki 22. ovog mišljenja, EFSA smatra da jednostavno ne postoji razina ispod koje unos genotoksične tvari ne predstavlja štetne učinke ni rizik za zdravlje ljudi. Prema tome, zauzima stajalište da se za genotoksične tvari ne može utvrditi prag.


45      Podsjećam na to da Komisija na temelju te odredbe treba uključiti tvar ili sastojak koji sadržava tvar o kojoj je riječ u dio B Priloga III. i odrediti da je njezino dodavanje hrani ili uporaba u proizvodnji hrane dopuštena samo pod određenim uvjetima. Međutim, čak se ni tom odredbom ne nalaže utvrđivanje praga potrošnje ispod kojeg dodavanje te tvari ne bi izazvalo zabrinutost za zdravlje ljudi, iako se u „dodatnim zahtjevima” koji se odnose na unose u dijelu B Priloga III. za uvrštene tvari doista utvrđuje takav prag. Vidjeti primjerice Uredbu Komisije (EU) 2022/2340 od 30. studenoga 2022. o izmjeni Priloga III. Uredbi (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu ekstrakata zelenog čaja koji sadržava (-)-epigalokatehin-3-galat (SL 2022., L 310, str. 7.).


46      Vidjeti u tom pogledu članak 3. točku 11. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju [EFSA-e] te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL 2002., L 31, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 91.), u kojoj se pojam „procjena rizika” definira kao „znanstveno utemeljen postupak koji se sastoji od četiri koraka: identifikacije opasnosti, karakterizacije opasnosti, procjene izloženosti i karakterizacije rizika”. Vidjeti po analogiji i moje mišljenje u spojenim predmetima Francuska/Komisija i Komisija/CWS Powder Coatings i dr. (C-71/23 P i C-82/23 P, EU:C:2025:65, t. 75. i 76.).


47      Vidjeti članak 3. točku 12. Uredbe br. 178/2002. Moje isticanje.


48      Vidjeti po analogiji i Komunikaciju Komisije o načelu predostrožnosti, COM(2000) 1 final od 2. veljače 2000., str. 15., u kojoj se navodi da se, „[k]ada donositelji odluka postanu svjesni rizika za okoliš ili zdravlje ljudi, životinja ili biljaka koji bi u slučaju nedjelovanja mogao imati ozbiljne posljedice, postavlja pitanje odgovarajućih zaštitnih mjera. Donositelji odluka trebaju primjenom strukturiranog pristupa pribaviti što potpuniju znanstvenu procjenu rizika za okoliš ili zdravlje kako bi mogli odabrati najprikladniji način djelovanja”.


49      Kao što sam to prethodno objasnila u kontekstu razvrstavanja tvari kao štetne za zdravlje ljudi, Komisija prilikom donošenja mjera upravljanja rizikom raspolaže ograničenom diskrecijskom ovlasti u okviru mjera koje je utvrdio zakonodavac. Vidjeti moje mišljenje u spojenim predmetima Francuska/Komisija i Komisija/CWS Powder Coatings i dr. (C-71/23 P i C-82/23 P, EU:C:2025:65, t. 78.).


50      Komisija ističe taj argument u pogledu utvrđenja sadržanih u presudama Aloe Vera of Europe/Komisija, t. 58. i 60.; Aboca i dr./Komisija, t. 82. i 84.; Ortis/Komisija, t. 86. i 88. te Synadiet i dr./Komisija, t. 77. i 79.


51      Komisija ističe taj argument u pogledu utvrđenja sadržanog u presudama Aloe Vera of Europe/Komisija, t. 60.; Aboca i dr./Komisija, t. 84.; Ortis/Komisija, t. 88. i Synadiet i dr./Komisija, t. 79.


52      Vidjeti u tom smislu presude od 18. lipnja 2015., Ipatau/Vijeće (C-535/14 P, EU:C:2015:407, t. 37. i navedena sudska praksa) i od 10. rujna 2024., Komisija/Irska i dr. (C-465/20 P, EU:C:2024:724, t. 390. i navedena sudska praksa).


53      Vidjeti primjerice presudu od 1. kolovoza 2025., Francuska i Komisija/CWS Powder Coatings i dr. (C-71/23 P i C-82/23 P, EU:C:2025:601, t. 106. i navedena sudska praksa).


54      Vidjeti točku 78. ovog mišljenja.


55      Vidjeti u tom smislu članak 61. Statuta Suda Europske unije.