<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.7-->
  <head>
    <title>2023-02-202302C116202103490-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0349-21-202207513-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="16/11/2022 11:51:56" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="kDr6Gt3gt8mawRNw1Q1Ed/8bNcLbtBQDYoBSTaDBbLxjbxE5R1FeA1CpC9rMFVLCpkzD5RUeGld0xY9jis9rDertZz0nzss9j7RB7rTkU3jz6wE129zxjsxZYK1LaUjWDKjpkOKoL5JrD6+XTZh5RBiyFZxNqPQXdaVYXNfQuRk=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="marinmn" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="3b3d9891-06f7-4d96-81d1-d447bcace952" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0349" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2021" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="marinmn" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 11/10/2022 18:58:30" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2022-10-24T13:03:55Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="baea00ab127d4bf3bf4e4ca529a1643e" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0349" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Mišljenje A. Collinsa – Predmet C‑349/21</div>
      <div id="rId21" style="default">HYA i dr. (Obrazloženje odobrenja za prisluškivanje telefonskih razgovora)</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      ANTHONYJA COLLINSA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 13. listopada 2022. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Predmet C‑349/21
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      HYA,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      IP,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      DD,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-8" title="page-1">
      ZI,
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-9" title="page-1">
      SS
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-10" title="page-1">
      druga stranka u postupku:
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-11" title="page-1">
      Specializirana prokuratura
    </p>
    <p class="C39Centreespacement" id="para-12" title="page-1">
      (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud, Bugarska))
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-13" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Obrada osobnih podataka i zaštita privatnosti – Direktiva 2002/58/EZ – Članak 5. stavak 1. i članak 15. stavak 1. – Povjerljivost elektroničkih komunikacija – Sudska odluka kojom se odobrava prisluškivanje telefonskih razgovora osoba za koje se sumnja da su počinile teško kazneno djelo – Predložak ili standardni obrazac – Obrazloženje – Nezakoniti nadzor – Dopuštenost nezakonito prikupljenih dokaza – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članci 7. i 47.”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">I.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvod</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud, Bugarska) ovim zahtjevom za prethodnu odluku želi utvrditi je li praksa prema kojoj se odobrenja za korištenje mjera tajnog nadzora namijenjenih presretanju, snimanju i pohranjivanju telefonskih razgovora između osumnjičenikâ (u daljnjem tekstu: prisluškivanje telefonskih razgovora) izdaju u obliku generičkog tekstualnog predloška koji ne sadržava individualizirano obrazloženje sukladna članku 15. stavku 1. Direktive 2002/58 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>) u vezi s njezinim člankom 5. stavkom 1. i uvodnom izjavom 11. Taj sud usto želi utvrditi može li se nepostojanje individualiziranog obrazloženja u takvim odobrenjima ispraviti naknadno, novom ocjenom od strane raspravnog suca te, ako to nije moguće, može li se prihvatiti dokaze za koje je utvrđeno da su prikupljeni suprotno tim odredbama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">II.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Europske unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodna izjava 2. Direktive 2002/58 glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-20" title="page-3">
      „Ova Direktiva traži poštovanje temeljnih prava te poštuje načela priznata posebno Poveljom o temeljnim pravima Europske unije [(u daljnjem tekstu: Povelja)]. Ova Direktiva posebno traži osiguranje punoga poštovanja prava određenih u člancima 7. i 8. navedene Povelje.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodna izjava 11. Direktive 2002/58 glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-22" title="page-4">
      „Poput Direktive 95/46/EZ (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>), ova Direktiva ne obuhvaća pitanja zaštite temeljnih prava i sloboda koje se odnose na aktivnosti koje nisu uređene pravom Zajednice. Stoga se njome ne mijenja postojeća ravnoteža između prava na privatnost pojedinca i mogućnosti država članica da poduzmu mjere iz članka 15. stavka 1. ove Direktive, koje su nužne za zaštitu javne sigurnosti, obrane, državne sigurnosti (uključujući gospodarsko blagostanje države kada se aktivnosti odnose na sigurnosna pitanja države) te za provođenje odredaba kaznenog prava. Kao posljedica toga, ova Direktiva ne utječe na sposobnost država članica da provode zakonito presretanje elektroničkih komunikacija, odnosno da poduzimaju druge mjere ako je to nužno u neku od gore navedenih svrha te u skladu s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda [(u daljnjem tekstu: EKLJP)], na način kako je tumači Europski sud za ljudska prava [(u daljnjem tekstu: ESLJP)]. Takve mjere moraju biti prikladne, strogo razmjerne svrsi za koju se poduzimaju i neophodne unutar demokratskog društva te trebaju biti podložne prikladnim zaštitnim mehanizmima u skladu s [EKLJP‑om].”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 5. Direktive 2002/58, naslovljen „Povjerljivost komunikacija”, u stavku 1. propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-24" title="page-4">
      „Države članice putem svojih zakonodavstava osiguravaju povjerljivost komunikacija i s time povezanih podataka o prometu koji se šalju preko javne komunikacijske mreže i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga. One posebno zabranjuju svim osobama koje nisu korisnici slušanje, prisluškivanje, pohranjivanje ili druge oblike presretanja odnosno nadzora nad komunikacijama i s time povezanim podacima o prometu, bez pristanka korisnika, osim u slučaju kada imaju zakonsko dopuštenje da to učine u skladu s člankom 15. stavkom 1. Ovaj stavak ne sprečava tehničko pohranjivanje koje je nužno za prijenos komunikacije, ne dovodeći u pitanje načelo povjerljivosti.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 15., naslovljen „Primjena određenih odredaba Direktive 95/46/EZ”, u stavku 1. propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-26" title="page-4">
      „Države članice mogu donijeti zakonske mjere kojima će ograničiti opseg prava i obveza koji pružaju članak 5., članak 6., članak 8. stavci 1., 2., 3. i 4., te članak 9. ove Direktive kada takvo ograničenje predstavlja nužnu, prikladnu i razmjernu mjeru unutar demokratskog društva s ciljem zaštite nacionalne sigurnosti (odnosno državne sigurnosti), obrane, javne sigurnosti te s ciljem sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela odnosno neovlaštene uporabe elektroničkog komunikacijskog sustava iz članka 13. stavka 1. Direktive 95/46/EZ. S tim u vezi, države članice mogu, između ostalog, donijeti zakonske mjere kojima se omogućuje zadržavanje podataka tijekom ograničenog razdoblja opravdane razlozima određenim u ovom stavku. Sve mjere iz ovog stavka moraju biti u skladu s općim načelima prava Zajednice, uključujući ona iz članka 6. stavaka 1. i 2. Ugovora o Europskoj uniji.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Bugarsko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 121. stavak 4. bugarskog ustava predviđa da „sudski akti moraju biti obrazloženi”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 34. Nakazatelno‑procesualenog kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku; u daljnjem tekstu: NPK) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>) predviđa da „svaki sudski akt mora sadržavati […] obrazloženje […]”</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 172. NPK‑a predviđa sljedeće:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-5">
      „1. Tijela odgovorna za predsudski stadij postupka mogu koristiti posebne istražne metode – elektroničku i tehničku opremu […], za potrebe dokumentiranja aktivnosti osoba koje se nadzire […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-32" title="page-5">
      2. Posebne istražne metode koriste se kada je to potrebno za istraživanje teških namjernih kaznenih djela […], kada je činjenice nemoguće ili izrazito teško utvrditi na drugi način.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema članku 173. stavku 1. NPK‑a:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-34" title="page-5">
      „Za korištenje posebnih istražnih metoda u predsudskom stadiju postupka potrebno je da nadležni državni odvjetnik sudu podnese pisani obrazloženi zahtjev. […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 174. NPK‑a propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-36" title="page-5">
      „[…]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-37" title="page-5">
      3. Odobrenje za korištenje posebnih istražnih metoda u postupku koji je u nadležnosti Specializiranog nakazatelenog sada [(Specijalizirani kazneni sud)] izdaje predsjednik tog suda […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-38" title="page-5">
      4. Tijelo navedeno u stavcima 2. i 3. odluku donosi u obliku obrazloženog rješenja […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 3. stavak 1. Zakona za specialnite razuznavatelni sredstva (Zakon o posebnim istražnim metodama; u daljnjem tekstu: ZSRS) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>) propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-40" title="page-5">
      „Posebne istražne metode koriste se kada je to potrebno za sprečavanje ili otkrivanje teških namjernih kaznenih djela […], kada je nemoguće ili izrazito teško prikupiti informacije na drugi način.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 12. stavak 1. točka 1. ZSRS‑a propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-42" title="page-5">
      „Posebne istražne metode koriste se za osobe u pogledu kojih postoje informacije i osnovane sumnje da pripremaju, čine ili su počinile teška namjerna kaznena djela iz članka 3. stavka 1.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U članku 13. stavku 1. ZSRS‑a navedena su tijela i agencije koje mogu zatražiti korištenje posebnih istražnih metoda te informacija i materijalnih dokaza prikupljenih tim metodama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 14. stavak 1. točka 7. ZSRS‑a predviđa:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-45" title="page-6">
      „Za korištenje posebnih istražnih metoda u predsudskom stadiju postupka potrebno je da relevantni upravni voditelj tijela iz članka 13. stavka 1. ili nadležni državni odvjetnik ili, ovisno o slučaju, tijelo iz članka 13. stavka 3. odnosno ravnatelj uprave iz članka 13. stavka 1. točke 7. podnese pisani obrazloženi zahtjev koji sadržava […] razloge zbog kojih je potrebne informacije nemoguće prikupiti na drugi način ili opis izrazitih teškoća povezanih s njihovim prikupljanjem.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 15. stavak 1. ZSRS‑a predviđa:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-47" title="page-6">
      „Voditelji tijela iz članka 13. stavka 1. ili nadležni državni odvjetnik odnosno, u slučaju uprave iz članka 13. stavka 1. točke 7., predsjednik Komisije za suzbijanje korupcije i zapljenu nezakonito stečene imovine zahtjev podnose predsjednicima Sofijskog gradskog sada [(Gradski sud u Sofiji, Bugarska)], relevantnih regionalnih ili vojnih sudova, Specializiranog nakazatelenog sada [(Specijalizirani kazneni sud)] ili potpredsjedniku kojeg su oni ovlastili, koji u roku od 48 sati izdaju pisano odobrenje za korištenje posebnih istražnih metoda ili odbijaju njihovo korištenje, u obama slučajevima obrazlažući svoje odluke.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">III.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Spor u glavnom postupku i prethodna pitanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Specializirana prokuratura (Specijalizirano državno odvjetništvo, Bugarska) pokrenula je kazneni postupak protiv pet osoba zbog njihova navodnog sudjelovanja u organiziranoj kriminalnoj skupini koja je pomagala državljanima trećih zemalja pri nezakonitom ulasku na bugarsko državno područje; te su osobe optužene i za davanje odnosno primanje mita u vezi s navedenim. Te radnje čine „teška kaznena djela” prema bugarskom pravu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Državni odvjetnik je 10. travnja 2017., tijekom predsudskog stadija postupka, podnio zahtjev za korištenje posebnih istražnih metoda, uključujući prisluškivanje telefonskih razgovora, u odnosu na jednog od optuženika, osobu IP.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev je imao više od osam stranica. Prva stranica te podnožje stranica 2. do 8. nosili su referentni broj. Zahtjev započinje s opisom traženih operativnih mjera. U njemu je imenom, identifikacijskim brojem, adresom, funkcijom i radnim mjestom određena osoba protiv koje su te mjere usmjerene. Navedeni su broj mobitela i ostale pojedinosti o prepaid kartici koju je osoba koja će se nadzirati koristila.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U zahtjevu je obrazložena nužnost korištenja mjera nadzora. U prvoj točki tog odjeljka određeni su predsudski stadij postupka i kazneno djelo koje se istražuje, kako s obzirom na relevantne članke NPK‑a tako i s obzirom na narav kaznenog djela. U drugoj točki se upućivalo na svjedočenja koje je Specializirana prokuratura (Specijalizirano državno odvjetništvo) prikupila u vezi s kriminalnom aktivnosti, njezinom strukturom i ulogama sudionika u njoj. U trećoj točki nalazila su se dodatna svjedočenja u kojima se detaljno opisuje kako je kriminalna skupina djelovala te koju je ulogu u njoj imala osoba koju se nadzire. Ta je točka sadržavala i opis načina na koji je ta osoba komunicirala s drugim osobama u kriminalnoj skupini kao i broj mobilnog telefona koji je koristila, a koji je odgovarao onomu navedenom u prvoj točki zahtjeva. Taj je dio zaključen zapažanjem da svjedočenja opravdavaju zaključak da odnosna kriminalna skupina djeluje u Bugarskoj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U zahtjevu je objašnjeno zašto se tražene mjere smatralo nužnima te su navedene radnje koje su već poduzete kako bi se identificirale osobe uključene u kriminalnu skupinu. Usto je podrobno objašnjeno zašto aktivnosti osobe protiv koje su odnosne mjere usmjerene povrjeđuju razne odredbe nacionalnog prava i prava Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U sljedećoj točki zahtjeva navedeni su razlozi zbog kojih dokaze potrebne za donošenje osuđujuće presude nije bilo moguće prikupiti ni na jedan drugi način. Osobito je istaknuto da su sudionici činili zatvorenu skupinu te da je bilo teško prikupiti dokaze o njihovim sastancima. U zadnjoj točki zahtjeva navedeni su podaci o ovlaštenom službeniku kojemu su se imali priopćiti rezultati predloženog nadzora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Predsjednik Specializiranog nakazatelenog sada (Specijalizirani kazneni sud) istog je dana odobrio presretanje telefonskih razgovora, njihovo snimanje te pohranjivanje snimki za potrebe kaznenog postupka. U odobrenju su navedeni ime i funkcija osobe koja je odobrila odnosne mjere. Istaknuto je da je tijelo koje je podnijelo zahtjev djelovalo u okviru svoje nadležnosti te da su postojale dostatne indicije počinjenja kaznenog djela u smislu članka 172. stavka 2. NPK‑a odnosno članka 3. stavka 1. ZSRS‑a koje spada u nadležnost Specializiranog nakazatelenog sada (Specijalizirani kazneni sud). Navedeno je da su zahtjevi iz članaka 4., 12. i 21. ZSRS‑a odnosno članka 175. stavka 2. NPK‑a ispunjeni. Njime su odobrene metode nadzora navedene s obzirom na osobu identificiranu u zahtjevu koji nosi referentni broj koji odgovara onom koji se pojavljuje na prvoj stranici te u podnožju stranica 2. do 8. zahtjeva. Odobrenje je potpisano i plombirano, a kao datum njegova izdavanja naveden je 10. travnja 2017. Prva stranica zahtjeva za odobrenje nosi isti potpis, plombu i datum.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U pogledu drugih osoba pod istragom podneseni su slični zahtjevi u vezi s njihovim sudjelovanjem u istoj kriminalnoj skupini. Obrazloženja predsjednika Specializiranog nakazatelenog sada (Specijalizirani kazneni sud) čine se istovjetnima, osim što se u svakom odobrenju upućivalo na drugi zahtjev.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev navodi da generički tekstualni predložak odobrenja pokriva razne scenarije u kojima se tajni nadzor zakonito može odobriti. Uobičajena je praksa da odobrenje ne sadržava individualizirano obrazloženje njegova izdavanja. Sud koji je uputio zahtjev stoga dvoji jesu li odobrenja odgovarajuće obrazložena.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Određeni telefonski razgovori osumnjičenika snimljeni su i pohranjeni zahvaljujući odobrenim mjerama nadzora. Sud koji je uputio zahtjev prihvaća da su ti razgovori relevantni za dokazivanje kaznenih optužbi kojima se optuženike tereti, ali se pita jesu li oni dopušteni kao dokazi ako se odobrenja pokažu nezakonitima. On je stoga prekinuo postupak i Sudu uputio sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-59" title="page-8">
      „1. Je li u skladu s člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58, u vezi s njezinim člankom 5. stavkom 1. i uvodnom izjavom 11., praksa nacionalnih sudova u kaznenom postupku prema kojoj sud odobrava presretanje, snimanje i pohranjivanje telefonskih razgovora osumnjičenikâ unaprijed sastavljenim generičkim tekstualnim predloškom u kojem se bez bilo kakve individualizacije samo tvrdi da su se poštovale zakonske odredbe?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-60" title="page-8">
      2. U slučaju niječnog odgovora: povređuje li se pravo Unije ako se nacionalni zakon tumači na način da se informacije dobivene na temelju takvog odobrenja upotrebljavaju za dokazivanje optužbe?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osobe IP i DD, Češka Republika, Irska i Europska komisija podnijele su pisana očitovanja. Irska i Komisija su na raspravi održanoj 6. srpnja 2022. iznijele usmena očitovanja i odgovorile na pitanja Suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o prvom pitanju, osobe IP i DD smatraju da su odobrenja nezakonita jer ne sadržavaju individualizirano obrazloženje. Posljedično, njihovo pravo na privatnost nije bilo odgovarajuće zaštićeno od proizvoljnog zadiranja. One usto tvrde da ne mogu djelotvorno pobijati odnosna odobrenja, što povrjeđuje prava koja im jamči članak 47. Povelje. Češka Republika, Irska i Komisija smatraju da bi usporedno čitanje zahtjevâ i odobrenjâ moglo biti dovoljno da optuženicima omogući djelotvorno pravno pobijanje odobrenjâ s ciljem isključivanja dokaza koji su na temelju njih prikupljeni.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o drugom pitanju, osobe IP i DD smatraju da nezakonito prikupljeni dokazi nisu dopušteni. Osoba DD usto navodi da raspravni sudac ne može naknadno ocjenjivati zakonitost odobrenjâ. Irska smatra da je dopuštenost dokaza postupovno pitanje koje nije uređeno pravom Unije te je stoga u isključivoj nadležnosti država članica. Komisija se slaže s Irskom, ali pritom navodi da se, prema sudskoj praksi Suda, dokaze koji se odnose na tehničko područje o kojem suci nemaju zadovoljavajuće znanje te koji će vjerojatno presudno utjecati na ocjenu činjenica mora isključiti u svim okolnostima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">IV.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Analiza prethodnih pitanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev želi utvrditi je li sudsko odobrenje prisluškivanja telefonskih razgovora u obliku generičkog tekstualnog predloška u kojem je navedeno da su se poštovale zakonske odredbe o nadzoru, ali koje ne sadržava individualizirano obrazloženje, u skladu s člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58 u vezi s njezinim člankom 5. stavkom 1. i uvodnom izjavom 11.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Primjena Direktive 2002/58</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema članku 1. stavku 3. Direktive 2002/58, kako se tumači u sudskoj praksi Suda, svi postupci obrade osobnih podataka koje provode pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga obuhvaćeni su područjem primjene navedene direktive, uključujući postupke obrade koji proizlaze iz obveza koje su im nametnula tijela javne vlasti. Samo kada države članice izravno provode mjere koje odstupaju od pravila povjerljivosti elektroničkih komunikacija, a da ne određuju obveze pružateljima usluga takvih komunikacija, zaštita podataka nije obuhvaćena Direktivom 2002/58, nego nacionalnim pravom, podložno primjeni Direktive (EU) 2016/680 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>), tako da te nacionalne mjere moraju poštovati, među ostalim, nacionalno ustavno pravo i EKLJP (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U odluci kojom je upućen zahtjev nije navedeno, a stranke koje su sudjelovale na raspravi nisu mogle potvrditi, jesu li mjere nadzora o kojima je riječ u ovom predmetu proveli pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga. Na nacionalnom je sudu da utvrdi identitet tijela koje je provelo mjere nadzora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Za potrebe odgovaranja na pitanja, pretpostavit ću da su odnosne mjere proveli pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga te da su one stoga obuhvaćene područjem primjene Direktive 2002/58 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi problem proizlazi iz činjenice da članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58 dopušta državama članicama da „don[esu] zakonske mjere kojima će ograničiti opseg prava i obveza koji pruža[…] članak 5.”. Dvojbe suda koji je uputio zahtjev ne tiču se toliko nacionalnih zakonskih mjera kojima je prenesen članak 15. stavak 1. koliko načina na koji ih pravosuđe provodi. Stavljaju li te dvojbe prvo pitanje izvan područja primjene članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58? Smatram da ne. Nacionalno zakonodavstvo predviđa da se odobrenja moraju izdati u obliku obrazloženog rješenja. Elementi kojima Sud raspolaže pokazuju da je u odobrenjima navedeno da su zakonski zahtjevi ispunjeni. Postavlja se pitanje je li to obrazloženje dovoljno, s obzirom na to da rješenja imaju oblik tekstualnog predloška koji ne sadržava individualizirano obrazloženje. Dakle, dvojbe suda koji je uputio zahtjev odnose se na tumačenje prava Unije s obzirom na primjenjiva nacionalna pravila i praksu sudova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 5. stavak 1. i članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58, tumačeni zajedno, u biti zahtijevaju od država članica da zabrane slušanje, prisluškivanje, pohranjivanje ili druge oblike presretanja odnosno nadzora komunikacija bez pristanka korisnika, osim kada je to nužno, prikladno i proporcionalno za sprečavanje, istragu, otkrivanje i progon kaznenih djela. Takve mjere moraju biti u skladu s općim načelima prava Unije, uključujući načelo proporcionalnosti i načela na koja se upućuje u članku 6. stavcima 1. i 2. UEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema članku 6. stavku 1. UEU‑a, Unija priznaje prava, slobode i načela određena Poveljom. Odredbe Povelje, kako je predviđeno u njezinu članku 51. stavku 1., odnose se na države članice kada provode pravo Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odobrenja za prisluškivanje telefonskih razgovora zadiru u prava optuženika zajamčena člankom 7. Povelje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>). Takvo je zadiranje dopušteno, u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje, samo ako je predviđeno zakonom te ako je, uz poštovanje biti tih prava i sloboda te podložno načelu proporcionalnosti, nužno i zaista odgovara ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Načelo djelotvornosti opće je načelo prava Unije koje nalaže da primjena prava Unije ne smije biti nemoguća ili pretjerano otežana (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>). Ono u sebi sadržava pravo na djelotvornu sudsku zaštitu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>). Pored toga, članak 47. prvi stavak Povelje predviđa da svatko čija su prava i slobode zajamčeni pravom Unije povrijeđeni ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom, u skladu s uvjetima utvrđenima tim člankom. Ako izdavanje odobrenja ne zahtijeva saslušanje osobe koja se nadzire, kao u ovom predmetu, relevantan je prvi stavak članka 47. Povelje, koji se odnosi na djelotvornu sudsku zaštitu, a ne drugi stavak tog članka, koji se odnosi na pravo na pošteno suđenje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da djelotvornost sudske zaštite zajamčene člankom 47. Povelje zahtijeva da zainteresiranoj osobi bude omogućeno da se upozna s razlozima na kojima se temelji odluka donesena u odnosu na nju, bilo čitanjem same odluke ili priopćenjem tih razloga na njezin zahtjev, kako bi joj se omogućilo da obrani svoja prava u najboljim mogućim uvjetima i da uz potpuno poznavanje predmeta odluči hoće li pokrenuti postupak pred nadležnim sudom radi preispitivanja te odluke (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opseg dužnosti obrazlaganja može se razlikovati ovisno o naravi osporene odluke. Ta se dužnost mora analizirati s obzirom na cjelokupan postupak i imajući u vidu sve važne činjenice, s ciljem provjere mogu li dotične osobe protiv takve odluke uložiti pravni lijek na djelotvoran i učinkovit način (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odobrenja o kojima je riječ u ovom predmetu sastoje se od generičkog tekstualnog predloška u kojem su individualizirani samo određeni elementi, kao što su referentni brojevi, datumi te predmet, opseg i trajanje mjera nadzora. Optuženici stoga na temelju tih dokumenata ne mogu utvrditi zašto su suci koji su izdali odobrenja smatrali da su zakonski uvjeti pod kojima se dopušta prisluškivanje telefonskih razgovora bili ispunjeni. Posljedično, oni ne mogu braniti svoja prava u najboljim mogućim uvjetima i uz potpuno poznavanje predmeta odlučiti ima li smisla pokrenuti postupak pred nadležnim sudom radi preispitivanja zakonitosti tih odobrenja, s krajnjim ciljem da se te dokaze proglasi nedopuštenima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, pravo na djelotvornu sudsku zaštitu ne zahtijeva nužno da sudac koji je izdao odobrenje svojim riječima navede, u tom dokumentu, zašto smatra da su uvjeti za izdavanje odobrenja ispunjeni. Dovoljno je da se ti razlozi mogu nedvojbeno utvrditi. Ako je u zahtjevu za odobrenje jasno obrazloženo zašto tijelo ili službenik koji podnosi zahtjev smatra da mjere nadzora treba odobriti, može se pretpostaviti da su suca na izdavanje odobrenja nagnali upravo razlozi navedeni u zahtjevu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>). To posebno vrijedi zato što, u takvom postupku, zahtjev i popratna dokumentacija čine isključivu osnovu na kojoj se odobrenje može izdati ili odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točkama 18. do 22. ovog mišljenja navedeno je da referentni i identifikacijski brojevi koji se nalaze na prvoj strani odobrenjâ upućuju na to da se svako odobrenje odnosi na pojedinačan zahtjev, podnesen u odnosu na konkretnu osobu i telefonski broj. Zahtjevi su strukturirani i podrobni. Pravni kriteriji koje sudac mora primijeniti da bi izdao odobrenje relativno su jasni. Ako optuženik može pravodobno dobiti presliku zahtjeva na temelju kojeg je odobrenje izdano (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>), on će vjerojatno moći odrediti razloge izdavanja odobrenja i informirano odlučiti hoće li protiv njega uložiti pravni lijek. Tada je na nacionalnom sudu da utvrdi, ovisno o kontekstu konkretnog slučaja te uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, je li pravo na djelotvoran pravni lijek koje članak 47. prvi stavak Povelje jamči svim optuženicima osigurano.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 52. stavkom 3. Povelje nastoji se osigurati dosljednost između prava predviđenih Poveljom i odgovarajućih prava zajamčenih EKLJP‑om, a da se ne ugrozi autonomija prava Unije. U tom se kontekstu na raspravi govorilo o tome protivi li se pristup opisan u prethodnoj točki ovog mišljenja nedavnoj presudi ESLJP‑a u predmetu Ekimdzhiev (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>), u kojem je taj sud ocjenjivao pravne mehanizme zaštite od proizvoljnosti i zlouporaba u vezi s tajnim nadzorom, zadržavanjem i pristupom podacima o komunikacijama u kontekstu prakse Specializiranog nakazatelenog sada (Specijalizirani kazneni sud) od 2015. do 2019.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ESLJP je utvrdio da velika većina izdanih odobrenja za nadzor nije sadržavala odgovarajuće obrazloženje. Ipak, istaknuo je da izostanak obrazloženja nije sam po sebi opravdavao zaključak da suci nisu pravilno ocijenili zahtjeve za odobrenje nadzora, mada je zbog nekoliko čimbenika izrazio ozbiljnu zabrinutost u tom pogledu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Za potrebe ovog predmeta dovoljno je istaknuti da je presuda ESLJP‑a u predmetu Ekimdzhiev, iako je izazvala ozbiljne zabrinutosti u pogledu određenih aspekata sudskih odobrenja tajnog nadzora u Bugarskoj, ostavila otvorenom mogućnost da suci taj nadzor odobravaju opravdano smatrajući da je on zaista nužan, prikladan i proporcionalan. U svakom slučaju, optuženiku koji je predmet nadzora koji se provodi na temelju odobrenja mora biti omogućeno da utvrdi razloge izdavanja tog odobrenja i da informirano odluči hoće li ga osporavati. Na nacionalnom je sudu da ocijeni je li takvo osporavanje osnovano.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga predlažem da Sud na prvo pitanje odgovori na sljedeći način:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-86" title="page-12">
      Članku 47. Povelje te članku 15. stavku 1. Direktive 2002/58, u vezi s njezinim člankom 5. stavkom 1. i uvodnom izjavom 11., ne protivi se praksa prema kojoj se presretanje, snimanje i pohranjivanje telefonskih razgovora osumnjičenikâ odobrava unaprijed generičkim tekstualnim predloškom u kojem se tvrdi da su se poštovale zakonske odredbe, ali koji ne sadržava individualizirano obrazloženje u tom pogledu, pod uvjetom da optuženik koji je bio predmet nadzora može usporednim čitanjem odobrenja i zahtjeva pouzdano utvrditi i djelotvorno pobijati razloge za izdavanje odobrenja.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da je ocjena zakonitosti odobrenja zadaća nacionalnog suda, na drugo je pitanje potrebno odgovoriti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo pitanje temelji se na dvjema pretpostavkama. Prva je pretpostavka da su inkriminirajući dokazi prikupljeni tajnim nadzorom provedenim na temelju odobrenja koje je bilo nezakonito zato što nije odgovarajuće obrazloženo. Druga je pretpostavka da optuženik koji je bio predmet tog nadzora ne može djelotvorno pobijati pravnu osnovu na kojoj je nadzor odobren.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U odluci kojom je upućen zahtjev za prethodnu odluku pita se može li raspravni sudac ispraviti nezakonitost odobrenja koja je posljedica neodgovarajućeg obrazloženja. Iako mehanike i posljedice takve naknadne ocjene nisu sasvim jasne te je dvojbeno je li raspravni sudac nadležan ispraviti takvu nezakonitost, to pitanje valja razmotriti kako bi se sudu koji je uputio zahtjev dao koristan odgovor.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija ističe da je u vezi s drugim pitanjem potrebno ispitati na koji način nezakonito prikupljeni dokazi mogu utjecati na sveukupnu pravičnost suđenja u kaznenom postupku. U odluci kojom je upućen zahtjev za prethodnu odluku to pitanje nije razmatrano. Također, sud koji je uputio zahtjev ne pruža nikakve informacije o primjenjivim nacionalnim postupovnim pravilima, odnosno o tome kako bi se takve dokaze tretiralo u postupku koji se pred njim vodi. Shodno tomu, pitanje koje Komisija postavlja čini se potpuno hipotetskim, zbog čega se Sud ne bi trebao njime baviti u okviru ovog prethodnog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Može li se nepravilnost u obrazloženju odobrenja ispraviti naknadnom, novom ocjenom?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odgovor na to pitanje daje sudska praksa Suda u pogledu općeg zadržavanja podataka i pristupa podacima. Nacionalno pravo mora određivati uvjete pod kojima pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga moraju nadležnim nacionalnim tijelima dopustiti pristup podacima. Ono mora sadržavati jasna i precizna pravila o dosegu i primjeni mjera koje se u tu svrhu određuju te propisivati minimalne uvjete, na način da osobe o čijim je podacima riječ raspolažu dostatnim jamstvima da će ti podaci na učinkovit način biti zaštićeni od rizika zlouporabe. Zadiranje mora biti ograničeno na ono što je strogo nužno. S obzirom na cilj borbe protiv kriminaliteta, pristup se može odobriti samo u odnosu na podatke osoba za koje postoji sumnja da namjeravaju počiniti, da čine ili da su počinile teško kazneno djelo ili da su na kakav drugi način sudjelovale u tom kaznenom djelu. Kako bi se osiguralo puno poštovanje tih uvjeta, bitno je da sud ili neovisno upravno tijelo prije odobravanja pristupa ocijeni obrazloženi zahtjev odgovarajućih tijela podnesen u okviru nacionalnih postupaka sprečavanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela. Ta ocjena mora uvijek mora biti preliminarna, osim u slučajevima opravdane hitnosti, kada se mora provesti u kratkom roku nakon odobravanja pristupa (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>). U suprotnom bi u razdoblju prije provedbe ocjene zakonitosti mjera nadzora već došlo do ozbiljnog zadiranja u prava optuženika i posredno zahvaćenih osoba. Shodno tomu, činjenica da neovisno tijelo nije provelo ocjenu ne može se ispraviti provedbom nove, naknadne ocjene.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da se samo prethodnom ocjenom može osigurati da se pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga obveze ne nameću nepotrebno, da zadiranje u temeljna prava zajamčena Poveljom nije proizvoljno te da su uvjeti iz članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58 ispunjeni. To je u skladu s pristupom koji je ESLJP upotrijebio u presudi Dragojević (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>), u kojoj nije prihvatio praksu prema kojoj su hrvatski sudovi naknadno ocjenjivali zakonitost naloga za nadzor u trenutku njihova izdavanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost nezakonito prikupljenih dokaza</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 6. EKLJP‑a jamči pravo na pošteno suđenje, ali ne sadržava nikakva pravila o dopuštenosti dokaza kao takvih, što je prvenstveno u domeni nacionalnog zakonodavstva. Ni ESLJP ne smatra da je njegova uloga ocjenjivati dopuštenost nezakonito prikupljenih dokaza (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ustaljena je sudska praksa da kada u određenom području u pravu Unije ne postoje pravila unutarnji pravni poredak svake države članice treba uspostaviti podrobna postupovna pravila za sudske postupke namijenjene osiguravanju zaštite prava koja pojedinci izvode izravno iz prava Unije, pod uvjetom da ona nisu nepovoljnija od onih koja uređuju slične situacije u unutarnjem pravu (načelo ekvivalentnosti) i da ne čine u praksi nemogućim ili pretjerano otežanim ostvarivanje tih prava (načelo djelotvornosti) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>). Takva pravila usto moraju poštovati temeljna prava, načelo zakonitosti i vladavinu prava, čija su obilježja jedna od vrijednosti na kojima se Europska unija temelji (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s načelom ekvivalentnosti, na nacionalnom je sudu koji vodi kazneni postupak koji se temelji na informacijama ili dokazima prikupljenima u suprotnosti sa zahtjevima koji proizlaze iz Direktive 2002/58 da utvrdi jesu li pravila nacionalnog prava ili prakse koja se odnose na dopuštenost i korištenje tih elemenata nepovoljnija od pravila o dopuštenosti i korištenju informacija i dokaza prikupljenih u suprotnosti s domaćim pravom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o načelu djelotvornosti, nacionalna pravila o dopuštenosti i korištenju informacija i dokaza imaju, na temelju odabira napravljenih u nacionalnom pravu, za cilj izbjeći da informacije i dokazi koji su nezakonito pribavljeni neopravdano naštete suđenju osobi koja je osumnjičena da je počinila kaznena djela. Taj se cilj može prema nacionalnom pravu postići ne samo zabranom korištenja takvih informacija i dokaza na suđenju, nego i nacionalnim pravilima te praksom kojima je uređena ocjena tih elemenata i težina koju im valja pridati ili uzimanjem u obzir u okviru određivanja kazne toga jesu li ti elementi nezakonito prikupljeni (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>). Ipak, Sud je na temelju načela djelotvornosti oblikovao pravilo koje zahtijeva obvezno isključivanje dokaza u određenim definiranim slučajevima. Ako se stranka ne može učinkovito izjasniti o dokazima koji se odnose na tehničko područje o kojem suci pred kojima se vodi postupak nemaju zadovoljavajuće znanje te koji će vjerojatno presudno utjecati na ocjenu činjenica, te se dokaze mora isključiti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini se da sud koji je uputio zahtjev svojim drugim pitanjem propitkuje taj pristup. Stoga je korisno razmotriti relevantnu sudsku praksu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U predmetu Mantovanelli, sporni dokaz bilo je stručno medicinsko izvješće utemeljeno na laboratorijskim analizama, razgovorima stručnjaka sa svjedocima i na određenim dokumentima. Supružnicima Mantovanelli nije dopušteno sudjelovanje u razgovorima ni uvid u dokumente, ali su mogli osporavati izvješće nakon što je ono podneseno sudu. ESLJP nije bio uvjeren da je takav postupak pružio supružnicima stvarnu mogućnost da se na učinkovit način izjasne o izvješću stručnjaka. Pitanje na koje je stručnjak trebao odgovoriti bilo je upravo ono koje je sud trebao riješiti, to jest je li medicinsko osoblje bolnice nemarno primjenjivalo određeni farmaceutski proizvod na pacijentu. Dakle, dokazi su se odnosili na tehničko područje o kojem suci nisu imali zadovoljavajuće znanje. Iako sud nije bio pravno vezan zaključcima stručnjaka, bilo je vjerojatno da će ti zaključci presudno utjecati na njegovu ocjenu činjenica. Budući da je i prvostupanjski i žalbeni sud odbio zahtjev tužiteljâ za podnošenje novog stručnog izvješća, oni su se prije podnošenja stručnog izvješća učinkovito mogli izjasniti samo sudjelujući u razgovorima s medicinskim osobljem i komentirajući relevantne dokumente. ESLJP je stoga utvrdio da je sudski postupak kao cjelina bio nepošten (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U predmetu Steffensen bila je riječ o laboratorijskoj analizi uzoraka prehrambenog proizvoda. Upravna tijela su na temelju rezultata te analize donijela odluku da proizvod nije bio u skladu s obveznim pravnim standardima. Prema relevantnoj direktivi, proizvođaču se trebalo omogućiti ishođenje drugog mišljenja kako bi mogao osporiti tu prvu analizu. Proizvođač nije obaviješten da su uzorci prikupljeni te stoga nije bio u mogućnosti sam prikupiti uzorke istog proizvoda. Sud je, pozivajući se na presudu Mantovanelli, istaknuo da se ESLJP‑ova ocjena pravičnosti postupka u smislu članka 6. stavka 1. EKLJP‑a odnosi na postupak kao cjelinu, uključujući način prikupljanja dokaza. Utvrdio je da je na nacionalnom sudu bilo da ispita jesu li se dokazi o kojima je bila riječ u tom postupku odnosili na tehničko područje o kojemu suci nisu imali zadovoljavajuće znanje te je li bilo vjerojatno da će oni presudno utjecati na sudsku ocjenu činjenica. Ako bi odgovori na ta dva pitanja bili potvrdni, nacionalni sud bi morao razmotriti je li J. Steffensen imao stvarnu mogućnost učinkovito se izjasniti o tim dokazima. Ako bi odgovori bili niječni, nacionalni sud bi morao isključiti te dokaze kako ne bi povrijedio načelo kontradiktornosti i pravo na pošteno suđenje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Mogućnost obrane da se učinkovito izjasni o dokazima dio je načela kontradiktornosti, koje je ključan aspekt prava na pošteno suđenje zaštićenog člankom 47. drugim stavkom Povelje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>) i člankom 6. stavkom 1. EKLJP‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>). U predmetima Mantovanelli i Steffensen, oba suda su htjela izbjeći donošenje odluke na temelju dokaza koji su se odnosili na tehničko područje o kojem suci nisu ništa znali, a koje obrana nije bila u mogućnosti osporavati. Takav bi postupak nepošteno pogodovao stranci koja se pozivala na te dokaze, što bi činilo povredu prava suprotstavljene stranke na pošteno suđenje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dokazi o kojima je riječ u postupku pred sudom koji je uputio zahtjev razlikuju se od dokaza koje se razmatralo u predmetima Mantovanelli i Steffensen. Oni se sastoje od snimki telefonskih razgovora optuženikâ o aktivnostima koje su bile predmet istrage. Iako je vjerojatno da će ti dokazi presudno utjecati na sudsku ocjenu činjenica, teško je predvidjeti na koji bi se način mogli odnositi na tehničko područje o kojem suci nemaju zadovoljavajuće znanje. U svakom slučaju, činjenice u predmetima Mantovanelli i Steffensen samo su koristan primjer primjene načela koja nacionalni sudovi mogu uzeti u obzir prilikom donošenja odluke u kaznenom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja istaknuti i da bi, u interesu dobrog sudovanja, prikladan pristup u predmetu Mantovanelli bio da se supružnicima Mantovanelli omogućilo sudjelovanje u postupku koji je doveo do sastavljanja stručnog izvješća ili da im se dopustilo da podnesu stručno izvješće koje su sami naručili. Slično tomu, prikladno rješenje za osobe u situaciji poput one J. Steffensena bilo bi da im se omogući prilaganje drugog mišljenja. Isključenje dokaza postalo je relevantno samo zato što drugi, prikladniji, postupovni mehanizmi – pogrešno – nisu bili dostupni. Na nacionalnom je sudu da ocijeni mogu li takve mogućnosti biti na raspolaganju optuženicima na njihovu suđenju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, predlažem da Sud na drugo pitanje odgovori na sljedeći način:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-107" title="page-17">
      Članak 47. Povelje te članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58, u vezi s njezinim člankom 5. stavkom 1. i uvodnom izjavom 11., treba tumačiti na način da nacionalni sud:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">koji utvrdi da su dokazi nezakonito prikupljeni na temelju odobrenja koje nije odgovarajuće obrazloženo ne može tu nepravilnost ispraviti tako da se obrazloženje tog odobrenja naknadno ponudi, osim u slučajevima opravdane hitnosti;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">mora dopuštenost dokaza koji su prikupljeni u suprotnosti s tim odredbama ocijeniti u skladu sa svojim nacionalnim pravom na način koji poštuje (i.) opća načela prava Unije, osobito načela proporcionalnosti, ekvivalentnosti i djelotvornosti; i (ii.) pravo na pošteno suđenje – uključujući načelo kontradiktornosti – zajamčeno člankom 47. Povelje i člankom 6. stavkom 1. EKLJP‑a;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">mora isključiti dokaze prikupljene u suprotnosti s tim odredbama ako se stranka postupka koji se pred njim vodi ne može učinkovito izjasniti o tim dokazima, a ti se dokazi odnose na tehničko područje o kojem suci nemaju zadovoljavajuće znanje te je vjerojatno da će presudno utjecati na činjenična utvrđenja u predmetnom kaznenom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">V.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga predlažem da Sud na pitanja koja je postavio Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud, Bugarska) odgovori na sljedeći način.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-113" title="page-18">
      1. Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), u vezi s njezinim člankom 5. stavkom 1. i uvodnom izjavom 11.,
    </p>
    <p class="C10Marge1" id="para-114" title="page-18">
      treba tumačiti na način da im se:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ne protivi praksa prema kojoj se presretanje, snimanje i pohranjivanje telefonskih razgovora osumnjičenikâ odobrava generičkim tekstualnim predloškom u kojem se tvrdi da su se poštovale zakonske odredbe, ali koji ne sadržava individualizirano obrazloženje u tom pogledu, pod uvjetom da optuženik koji je bio predmet nadzora može usporednim čitanjem odobrenja i zahtjeva pouzdano utvrditi i djelotvorno pobijati razloge za izdavanje odobrenja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-116" title="page-18">
      2. Članak 47. Povelje te članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58, u vezi s njezinim člankom 5. stavkom 1. i uvodnom izjavom 11.,
    </p>
    <p class="C10Marge1" id="para-117" title="page-18">
      treba tumačiti na način da:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">nacionalni sudovi koji utvrde da su dokazi nezakonito prikupljeni na temelju odobrenja koje nije odgovarajuće obrazloženo ne mogu tu nepravilnost ispraviti tako da se obrazloženje tog odobrenja naknadno ponudi, osim u slučajevima opravdane hitnosti;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">nacionalni sudovi moraju dopuštenost dokaza koji su prikupljeni u suprotnosti s tim odredbama ocijeniti u skladu sa svojim nacionalnim pravom na način koji poštuje (i.) opća načela prava Unije, osobito načela proporcionalnosti, ekvivalentnosti i djelotvornosti; i (ii.) pravo na pošteno suđenje – uključujući načelo kontradiktornosti – zajamčeno člankom 47. Povelje i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">nacionalni sudovi moraju isključiti dokaze prikupljene u suprotnosti s tim odredbama ako se stranka postupka koji se pred njim vodi ne može učinkovito izjasniti o tim dokazima, a ti se dokazi odnose na tehničko područje o kojem suci nemaju zadovoljavajuće znanje te je vjerojatno da će presudno utjecati na činjenična utvrđenja u predmetnom kaznenom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>) Izvorni jezik: engleski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL 2002., L 201, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 111.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL 1995., L 281, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88., stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravak SL 2021., L 74, str. 35.), kako je izmijenjena.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>) DV br. 86 od 28. listopada 2005. (najnovija verzija DV br. 16 od 23. veljače 2021.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>) DV br. 95 od 21. listopada 1997. (najnovija verzija br. 69 od 4. kolovoza 2020.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (SL 2016., L 119, str. 89. i ispravak SL 2018., L 127, str. 14.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>) Presuda od 6. listopada 2020., La Quadrature du Net i dr. (C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18, EU:C:2020:791, t. 103.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>) Vidjeti, primjerice, presude od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr. (C‑203/15 i C‑698/15, EU:C:2016:970); od 2. listopada 2018., Ministerio Fiscal (C‑207/16, EU:C:2018:788); od 6. listopada 2020., La Quadrature du Net i dr. (C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18, EU:C:2020:791); i od 2. ožujka 2021., Prokuratuur (uvjeti pristupa podacima o elektroničkim komunikacijama) (C‑746/18, EU:C:2021:152).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>) Presuda od 17. siječnja 2019., Dzivev i dr. (C‑310/16, EU:C:2019:30, t. 36. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>) Presuda od 14. prosinca 1995., van Schijndel i van Veen (C‑430/93 i C‑431/93, EU:C:1995:441, t. 19.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>) Za raspravu o odnosu između načela djelotvornosti i članka 47. Povelje vidjeti, primjerice, mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u predmetu Banger (C‑89/17, EU:C:2018:225, t. 99. do 101. i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>) Vidjeti, u tom pogledu, presude od 6. rujna 2012., Trade Agency (C‑619/10, EU:C:2012:531, t. 53. i navedena sudska praksa); od 4. lipnja 2013., ZZ (C‑300/11, EU:C:2013:363, t. 53. i navedena sudska praksa); od 23. listopada 2014., flyLAL‑Lithuanian Airlines (C‑302/13, EU:C:2014:2319, t. 51. i navedena sudska praksa); i od 24. studenoga 2020., Minister van Buitenlandse Zaken (C‑225/19 i C‑226/19, EU:C:2020:951, t. 43. i navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>) Vidjeti, u tom pogledu, presude od 6. rujna 2012., Trade Agency (C‑619/10, EU:C:2012:531, t. 60. i navedena sudska praksa); i od 23. listopada 2014., flyLAL‑Lithuanian Airlines (C‑302/13, EU:C:2014:2319, t. 51. do 53. i navedena sudska praksa).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>) Vidjeti, u tom pogledu, mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Trade Agency (C‑619/10, EU:C:2012:247, t. 89.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>) Uz izostavljanje, primjerice, poslovnih tajni te osobnih ili osjetljivih informacija</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>) Presuda ESLJP‑a od 11. siječnja 2022., Ekimdzhiev i dr. protiv Bugarske (CE:ECHR:2022:0111JUD007007812)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>) Presuda ESLJP‑a od 11. siječnja 2022., Ekimdzhiev i dr. protiv Bugarske (CE:ECHR:2022:0111JUD007007812, t. 313. do 321.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>) Presude od 21. prosinca 2016., Tele2 Sverige i Watson i dr. (C‑203/15 i C‑698/15, EU:C:2016:970, t. 120. i navedena sudska praksa); od 6. listopada 2020., La Quadrature du Net i dr. (C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18, EU:C:2020:791, t. 189. i navedena sudska praksa); od 2. ožujka 2021., Prokuratuur (uvjeti pristupa podacima o elektroničkim komunikacijama) (C‑746/18, EU:C:2021:152, t. 51. i navedena sudska praksa), i od 5. travnja 2022., Commissioner of the Garda Síochána i dr. (C‑140/20, EU:C:2022:258, t. 110. i 112. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>) Presuda ESLJP‑a od 15. siječnja 2015., Dragojević protiv Hrvatske, (CE:ECHR:2015:0115JUD006895511, t. 127. i 128. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>) Presude ESLJP‑a od 12. svibnja 2000., Khan protiv Ujedinjene Kraljevine (CE:ECHR:2000:0512JUD003539497, t. 34. i navedena sudska praksa), i od 10. ožujka 2009., Bykov protiv Rusije (CE:ECHR:2009:0310JUD000437802, t. 88. i 89. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>) Presude od 20. rujna 2001., Courage i Crehan (C‑453/99, EU:C:2001:465, t. 29. i navedena sudska praksa), od 24. rujna 2002., Grundig Italiana (C‑255/00, EU:C:2002:525, t. 33. i navedena sudska praksa), i od 6. listopada 2020., La Quadrature du Net i dr. (C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18, EU:C:2020:791, t. 223. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>) Presude od 10. travnja 2003., Steffensen (C‑276/01, EU:C:2003:228, t. 69. i navedena sudska praksa) (u daljnjem tekstu: presuda Steffensen), i od 17. siječnja 2019., Dzivev i dr. (C‑310/16, EU:C:2019:30, t. 34.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>) Presude od 6. listopada 2020., La Quadrature du Net i dr. (C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18, EU:C:2020:791, t. 225.); i od 2. ožujka 2021., Prokuratuur (uvjeti pristupa podacima o elektroničkim komunikacijama) (C‑746/18, EU:C:2021:152, t. 43. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>) To pravilo vuče korijene iz sudske prakse ESLJP‑a koja se odnosi na pravo na pošteno suđenje u skladu s člankom 6. stavkom 1. EKLJP‑a, a osobito na onu koja se tiče zaštite načela kontradiktornosti; vidjeti presudu ESLJP‑a od 18. ožujka 1997., Mantovanelli protiv Francuske (CE:ECHR:1997:0318JUD002149793) (u daljnjem tekstu: presuda Mantovanelli), na koju se upućuje u presudi od 10. travnja 2003., Steffensen (C‑276/01, EU:C:2003:228, t. 78.), kao i u sudskoj praksi Suda koja se odnosi na opće zadržavanje podataka o prometu i lokaciji (presude od 6. listopada 2020., La Quadrature du Net i dr. (C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18, EU:C:2020:791, t. 226. i 227.); i od 2. ožujka 2021., Prokuratuur (uvjeti pristupa podacima o elektroničkim komunikacijama) (C‑746/18, EU:C:2021:152, t. 44.)).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>) Presuda ESLJP‑a od 18. ožujka 1997., Mantovanelli protiv Francuske (CE:ECHR:1997:0318JUD002149793, t. 36.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>) C‑276/01, EU:C:2003:228, t. 76., 78. i 79.. Da ne bi bilo dvojbi, to se pravilo sastoji od triju kumulativnih uvjeta. Ako su ispunjena sva tri uvjeta, dokaze se mora isključiti. Međutim, iz toga ne slijedi da sud mora prihvatiti dokaze ako niti jedan od triju uvjeta nije ispunjen. Naposljetku, to se pravilo primjenjuje neovisno o tome jesu li dotični dokazi prikupljeni na zakonit ili na nezakonit način.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>) Presude od 14. veljače 2008., Varec (C‑450/06, EU:C:2008:91, t. 47.); od 4. lipnja 2013., ZZ (C‑300/11, EU:C:2013:363, t. 55.); i od 2. ožujka 2021., Prokuratuur (uvjeti pristupa podacima o elektroničkim komunikacijama) (C‑746/18, EU:C:2021:152, t. 44. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>) Objašnjenja koja se odnose na Povelju Europske unije o temeljnim pravima (SL 2007., C 303, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 120.)</p>
</body>
</html>
