PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto prošireno vijeće)

11. rujna 2024. ( *1 )

„Javna služba – Akreditirani parlamentarni asistenti – Prestanak dužnosti – Ugovor na određeno vrijeme – Neproduljenje – Status zviždača – Članci 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju – Mjere zaštite – Povjerljivost – Neimovinska šteta”

U predmetu T‑793/22,

TU, kojeg zastupa N. de Montigny, odvjetnica,

tužitelj,

protiv

Europskog parlamenta, koji zastupaju C. González Argüelles, I. Lázaro Betancor i L. Darie, u svojstvu agenata,

tuženika,

OPĆI SUD (četvrto prošireno vijeće),

u sastavu: R. da Silva Passos, predsjednik, S. Gervasoni, N. Półtorak, I. Reine i T. Pynnä (izvjestiteljica), suci,

tajnik: H. Eriksson, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka, osobito:

–

nove dokaze koje je tužitelj podnio tajništvu Općeg suda 5. prosinca 2023.,

–

očitovanja Parlamenta od 21. prosinca 2023. o tim novim dokazima,

–

odgovore na pisana pitanja Općeg suda od 27. studenoga 2023. koje su stranke podnijele tajništvu Općeg suda 19. prosinca 2023.,

nakon rasprave održane 18. siječnja 2024.,

donosi sljedeću

Presudu

1

Svojom tužbom na temelju članka 270. UFEU‑a, tužitelj TU traži, s jedne strane, poništenje odluke Europskog parlamenta od 22. veljače 2022. o neproduljenju njegova ugovora akreditiranog parlamentarnog asistenta (u daljnjem tekstu: APA) (u daljnjem tekstu: odluka od 22. veljače 2022.) i prešutne odluke kojom mu se, u odgovoru na zahtjev koji je 10. siječnja 2022. podnio radi priznavanja statusa zviždača i dodjele zaštite na temelju članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), odbija priznati status zviždača i odbijaju donijeti druge mjere zaštite uz mjeru oslobađanja od dužnosti (u daljnjem tekstu: prešutna odluka), kao i, s druge strane, naknadu štete procijenjene na 200000 eura, koju je pretrpio zbog nepoštovanja članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju i internih pravila o provedbi članka 22.c Pravilnika o osoblju (u daljnjem tekstu: interna pravila).

Okolnosti spora

2

Tužitelj je zaposlen kao APA u skupini zastupnika [povjerljivo] ( 1 ) (u daljnjem tekstu: skupina) kako bi pomagao zastupnici [povjerljivo] (u daljnjem tekstu: zastupnica o kojoj je riječ) na razdoblje od 26. kolovoza 2019. do 28. veljače 2022.

3

Iako je u okviru te skupine pomagao zastupnici o kojoj je riječ, njegova nadređena osoba i nadležna zastupnica u okviru skupine bila je osoba A (u daljnjem tekstu: nadležna zastupnica), koju su za predstavnicu odabrali članovi skupine na temelju članka 1. točke 5. Provedbenih mjera za glavu VII. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, koje su donesene odlukom Predsjedništva Parlamenta od 14. travnja 2014. i izmijenjene odlukama Predsjedništva Parlamenta od 2. listopada 2017. i 5. srpnja 2021. (u daljnjem tekstu: Provedbene mjere za glavu VII. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika).

4

Tužitelj je porukom elektroničke pošte od 12. srpnja 2021. podnio zahtjev za pomoć i zaštitu na temelju članka 24. Pravilnika o osoblju koji se odnosio na uznemirivanje koje je pretrpio od zastupnice o kojoj je riječ. Tužitelj je u toj poruci elektroničke pošte naveo i da želi zaštititi financijske interese Unije te je u tom zahtjevu dostavio informacije o financijskim nepravilnostima koje je navodno počinila zastupnica o kojoj je riječ.

5

Glavni direktor Glavne uprave za kadrovske poslove (u daljnjem tekstu: glavni direktor), tijelo nadležno za ispitivanje zahtjeva za pomoć podnesenih na temelju članka 24. Pravilnika o osoblju u okviru Parlamenta, donio je 20. srpnja 2021. mjeru privremene zaštite kojom je tužitelja od 22. srpnja 2021. premjestio pod nadležnost predsjednika izaslanstva [povjerljivo] i člana skupine, osobe B (u daljnjem tekstu: izaslanstvo odnosno predsjednik izaslanstva) (u daljnjem tekstu: mjera premještaja).

6

Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) obavijestio je Parlament 23. kolovoza 2021. da je zaprimio određene informacije povezane sa zahtjevom za pomoć na temelju članka 24. Pravilnika o osoblju koji je podnio tužitelj, da se namjerava pokrenuti istraga i da je ta istraga povjerljiva.

7

OLAF je porukom elektroničke pošte od 3. rujna 2021. obavijestio Parlament da mu je tužitelj prijavio financijske nepravilnosti.

8

Tužitelj je 4. studenoga 2021. podnio dopunjen zahtjev za pomoć kojem je 8. studenoga 2021. dodao novi popis priloga s elementima koji ih potkrepljuju. Ti su dokumenti sadržavali i ažurirane prijave navodnih financijskih nepravilnosti koje je počinila zastupnica o kojoj je riječ kao i elemente koji ih potkrepljuju.

9

Tužitelj je 10. siječnja 2022. glavnom direktoru prijavio navodnu osvetu koju je nad njime izvršila uprava izaslanstva nakon što je prijavio financijske nepravilnosti i uznemiravanje te je zatražio zaštitu na temelju statusa zviždača. Tužitelj je u tom dopisu zatražio da ga se oslobodi od dužnosti u izaslanstvu i premjesti na bilo koje drugo radno mjesto u okviru Parlamenta. Također je izjavio da mu nije dodijeljen nijedan zadatak i da ga je zamijenio novi zaposlenik dok je pripremao svoj zahtjev za produljenje ugovora te je zatražio da Parlament predvidi produljenje njegova ugovora kako bi mu omogućio da s tom institucijom i OLAF‑om surađuje u pogledu istraga koje su u tijeku i istodobno uživa punu zaštitu.

10

Glavni direktor tužitelja je 13. siječnja 2022. porukom elektroničke pošte obavijestio da ga do isteka njegova ugovora oslobađa od dužnosti (u daljnjem tekstu: mjera oslobađanja od dužnosti). U kopiji te poruke elektroničke pošte bio je predsjednik izaslanstva.

11

Tužitelj je 24. siječnja 2022. uputio zahtjev za produljenje ugovora nadležnoj zastupnici, koja mu je 4. veljače 2022. odgovorila da dotična zastupnica nije zatražila to produljenje i da nijedan drugi zastupnik iz skupine nije izrazio namjeru da ga zaposli kao APA‑a.

12

Tužitelj je 27. siječnja 2022. ponovno podnio zahtjev za produljenje ugovora načelnici odjela u Glavnoj upravi za kadrovske poslove, tijela nadležnog za zapošljavanje APA‑ova, te joj je objasnio svoju konkretnu situaciju.

13

Tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu u Parlamentu (u daljnjem tekstu: tijelo za sklapanje ugovora) saslušalo je 3. veljače 2022. tužitelja, koji mu je 17. veljače 2022. dostavio dodatne pisane primjedbe.

14

Tijelo za sklapanje ugovora donijelo je 22. veljače 2022. odluku o neproduljenju tužiteljeva ugovora uz obrazloženje da se člancima 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju ne omogućuje odstupanje od odredbi Pravilnika o osoblju ili Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (u daljnjem tekstu: Uvjeti zaposlenja ostalih službenika) na način da se zahtijeva produljenje ugovora APA‑a nakon njegova isteka ili sklapanje novog ugovora drukčije prirode u okviru Parlamenta.

15

Tužitelj je 28. veljače 2022. OLAF‑u prijavio čin osvete kojoj je navodno bio izložen. Istog je dana od glavnog tajnika i osobe C, koja je bila odgovorna za njegov spis u okviru ureda navedenog glavnog tajnika, zatražio i da s njime ponovno stupe u kontakt u pogledu njegova zahtjeva od 10. siječnja 2022. kojim traži da mu se prizna status zviždača i da ga se zaštiti na temelju članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju, kao i da mu se nadoknadi šteta koju je pretrpio nakon otkrivanja njegova statusa zviždača.

16

OLAF je 13. travnja 2022. završio svoju istragu o financijskim nepravilnostima i zaključio da je ona u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja. Taj je ured 4. lipnja 2022. o tome pokrenuo istragu, koja je na dan podnošenja tužbe i na dan održavanja rasprave još bila u tijeku.

17

Tužiteljev savjetnik podnio je porukom elektroničke pošte od 20. svibnja 2022. žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju kojom je tražio poništenje odluke od 22. veljače 2022. i prešutne odluke, kao i naknadu štete u iznosu od 200000 eura.

18

Glavni tajnik odbio je tužiteljevu žalbu odlukom od 13. rujna 2022. Kad je riječ o tužiteljevu zahtjevu od 10. siječnja 2022., glavni tajnik objasnio je da se status zviždača stječe čim su ispunjeni uvjeti iz članka 22.a stavka 1. Pravilnika o osoblju, a da uprava pritom nije dužna donijeti izričitu odluku u tom smislu. Naglasio je da je tužitelju pomogla osoba C i da je glavni direktor donio mjeru zaštite u obliku mjere oslobađanja od dužnosti. Kad je riječ o odluci od 22. veljače 2022., glavni tajnik potvrdio je stajalište tijela za sklapanje ugovora prema kojem se ni zaštitom koja se zviždačima dodjeljuje na temelju članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju ni dužnošću brižnog postupanja „ne može tijelu za sklapanje ugovora naložiti da djeluje protivno primjenjivim pravnim pravilima”, u ovom slučaju, pravnim pravilima kojima se uređuje zapošljavanje APA‑ova. Stoga je smatrao da je tijelo za sklapanje ugovora tužitelju pravilno priopćilo da na temelju zaštite dodijeljene tim člancima ne stječe pravo na „produljenje ugovora ili bilo kakvo zapošljavanje u okviru Parlamenta”.

19

Kad je riječ o tužiteljevim zahtjevima za naknadu štete, Parlament je smatrao da ih treba odbiti kao neosnovane, osobito zbog toga što ne postoji protupravno postupanje u pogledu odluke od 22. veljače 2022. i mjere oslobađanja od dužnosti niti je počinjena navodna povreda obveze povjerljivosti. Usto, Parlament je osporavao postojanje uzročne veze između potonje navodne povrede i navodne štete koju je pretrpio tužitelj.

Zahtjevi stranaka

20

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–

poništi odluku od 22. veljače 2022.;

–

poništi prešutnu odluku;

–

po potrebi, poništi odluku od 13. rujna 2022. kojom se odbija njegova žalba;

–

proglasi Parlament krivim za povredu pravila koja se primjenjuju na status zviždača i zaštitu koja mu se pruža;

–

naloži Parlamentu da mu plati iznos od 200000 eura na ime naknade štete koju je pretrpio zbog nepoštovanja članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju i internih pravila;

–

naloži Parlamentu snošenje troškova ili mu, podredno, u slučaju da se tužba odbije, naloži snošenje tužiteljevih troškova.

21

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva i da po potrebi OLAF‑u, na temelju članka 89. Poslovnika Općeg suda, postavi pitanja o načinu provedbe odredbi primjenjivih na zviždače.

22

Parlament od Općeg suda zahtijeva da:

–

tužbu odbaci kao djelomično nedopuštenu i odbije kao djelomično neosnovanu te je u svakom slučaju odbije kao neosnovanu;

–

naloži tužitelju snošenje troškova.

Pravo

Zahtjev za utvrđenje

23

Tužitelj petim dijelom svojeg zahtjeva od Općeg suda zahtijeva da proglasi Parlament krivim za povredu pravila koja se primjenjuju na status zviždača i zaštitu koja mu se pruža. Međutim, kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse, nije na Općem sudu da u okviru svojeg nadzora zakonitosti iznosi pravna utvrđenja (rješenja od 9. studenoga 2011., ClientEarth i dr./Komisija, T‑449/10, neobjavljeno, EU:T:2011:647, t. 26. i od 5. srpnja 2017., EEB/Komisija, T‑448/15, neobjavljeno, EU:T:2017:503, t. 40.). Iz toga slijedi da zahtjev koji se odnosi na pravno utvrđenje treba odbiti.

Zahtjev za poništenje

Predmet zahtjeva za poništenje

24

Kao prvo, tužitelj u tužbi ističe zaseban tužbeni razlog koji se odnosi na predsudski postupak i nepoštovanje članka 22.c Pravilnika o osoblju.

25

Kao drugo, tužitelj ističe nekoliko različitih tužbenih razloga koji se odnose na prešutnu odluku.

26

Kao treće, tužitelj ističe dva različita tužbena razloga protiv odluke od 22. veljače 2022.

27

Iz toga slijedi da se zahtjev za poništenje odnosi, prvo, na prešutnu odluku, drugo, na odluku od 22. veljače 2022. i, treće, po potrebi, na odluku od 13. rujna 2022. o odbijanju njegove žalbe. Tužitelj je tom žalbom zatražio poništenje prešutne odluke i odluke od 22. veljače 2022., kao i naknadu štete.

28

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, zahtjev za poništenje koji je formalno podnesen protiv odluke o odbijanju žalbe ima za učinak osporavanje pred Općim sudom akta protiv kojeg je podnesena žalba kad, kao takav, on nema autonoman sadržaj (vidjeti presudu od 13. srpnja 2018., Curto/Parlament,T‑275/17, EU:T:2018:479, t. 63. i navedenu sudsku praksu). Naime, jednostavna odluka o odbijanju žalbe, neovisno o tome je li implicitna ili eksplicitna, samo potvrđuje akt ili nedonošenje akta na koje se podnositelj žalbe žali i ne predstavlja, kao takva, akt koji se može pobijati (vidjeti presudu od 12. rujna 2019., XI/Komisija, T‑528/18, neobjavljenu, EU:T:2019:594, t. 20. i navedenu sudsku praksu).

29

Suprotno tomu, uzimajući u obzir razvojnu prirodu predsudskog postupka, u okviru ispitivanja zakonitosti pobijane odluke trebat će uzeti u obzir obrazloženje iz odluke o odbijanju žalbe (vidjeti u tom smislu presudu od 9. prosinca 2009., Komisija/Birkhoff,T‑377/08 P, EU:T:2009:485, t. 55. do 59.).

30

S obzirom na to da se u ovom slučaju odlukom od 13. rujna 2022. o odbijanju tužiteljeve žalbe samo potvrđuju prešutna odluka i odluka od 22. veljače 2022., pri čemu se navode razlozi koji idu u prilog tim odlukama, valja utvrditi da zahtjev za poništenje istaknut protiv odluke od13. rujna 2022. o odbijanju tužiteljeve žalbe nema autonoman sadržaj i da stoga ne treba posebno odlučivati o njemu. Međutim, prilikom ispitivanja zakonitosti prešutne odluke i odluke od 22. veljače 2022. nužno je uzeti u obzir obrazloženje navedeno u odluci o odbijanju žalbe.

31

Najprije valja ispitati tužbene razloge koje je tužitelj istaknuo u potporu trećem dijelu svojeg zahtjeva, koji se odnosi na poništenje prešutne odluke.

Zakonitost prešutne odluke

32

Tužitelj je u zahtjevu od 10. siječnja 2022. zatražio, s jedne strane, priznavanje statusa zviždača i, s druge strane, dodjelu zaštite i pomoći koje su povezane s tim statusom.

33

Tužitelj u prilog tom dijelu zahtjeva ističe tri tužbena razloga. U prvom tužbenom razlogu ističe povredu pravila kojima se on štiti u svojstvu zviždača. U drugom tužbenom razlogu ističe povredu internih pravila, nezakonitost tumačenja koje je Parlament utvrdio u pogledu tih pravila te neprikladnost i nedostatnost navedenih pravila, pod pretpostavkom da ih treba tumačiti kao što to predlaže Parlament, odnosno da se APA‑ovima onemogućuje ostvarivanje navedene zaštite. Naposljetku, tužitelj u svojem trećem tužbenom razlogu ističe povredu povjerljivosti i zaštite njegova identiteta kao zviždača.

–  Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pravila kojima se tužitelja štiti u svojstvu zviždača

34

Tužitelj ističe dva dijela, od kojih se prvi temelji na podnošenju zahtjeva na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju radi priznavanja statusa zviždača i dodjele zaštite na temelju tog svojstva, a drugi na nepravilnom odvijanju postupka iz članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju u pogledu zaštite koja se dodjeljuje zviždaču i na povredi članka 3. internih pravila.

1) Argumenti stranaka koji se odnose na prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na tužiteljevu podnošenju zahtjeva na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju radi priznavanja statusa zviždača i dodjele zaštite na temelju tog svojstva

35

Tužitelj ističe da je 10. siječnja 2022. glavnom direktoru podnio zahtjev na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju, u kojem je tražio da mu se prizna status zviždača i dodijeli zaštita koja iz toga proizlazi. Tužitelj je podnio pritužbu da mu se uprava izaslanstva osvetila zbog toga što je podnio zahtjev za pomoć i zaštitu od zastupnice o kojoj je riječ. Osim toga, zatražio je pomoć Parlamenta u postupku produljenja ugovora.

36

Istog mu je dana priopćeno da je osoba nadležna za ispitivanje njegova zahtjeva osoba C, član ureda glavnog tajnika. Predloženo mu je da ga se oslobodi od dužnosti i toj se mjeri nije protivio. Zatim je s osobom C imao sastanak 17. veljače 2022., ali u pogledu njegova zahtjeva nije donesena nikakva odluka. Od tijela za sklapanje ugovora nikad nije zaprimio obavijest o svojem statusu zviždača ni o činjenici da je pokrenuta istraga u pogledu njegovih tvrdnji o osveti. To sve potkrepljuje njegovo stajalište da Parlament nije pravodobno odgovorio na njegov zahtjev na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju.

37

Tužitelj u replici pojašnjava da mjera oslobađanja od dužnosti nije mjera u skladu s člankom 4. internih pravila i da mu je nanijela štetu u okviru njegova zahtjeva za produljenje ugovora. Tu mjeru nije osporavao jer, da je bila popraćena djelotvornom zaštitom, ne bi imao nikakav interes osporavati je. Tako u žalbi naglašava da je riječ o jedinoj mjeri donesenoj nakon što je 10. siječnja 2022. podnio zahtjev za pomoć, da je opravdana u okviru ispitivanja njegove pritužbe zbog uznemiravanja i da ne ispunjava u potpunosti obveze zaštite koje proizlaze iz njegova statusa zviždača. Činjenica da je 28. veljače 2022. podnio pritužbu jer mu nije pružena zaštita u pogledu glavne mjere osvete koju je u odnosu na njega donijela skupina, odnosno neproduljenja njegova ugovora, dokazuje da se njegov status zviždača nije propisno uzeo u obzir.

38

Parlament smatra da se ne može prihvatiti razlika koju tužitelj utvrđuje između, s jedne strane, uspostavljanja zaštite od osvete na temelju članka 24. Pravilnika o osoblju i, s druge strane, uspostavljanja zaštite zbog njegova statusa zviždača na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju.

39

Parlament smatra da tužiteljev zahtjev od 10. siječnja 2022. treba smatrati novim zahtjevom za pomoć koji se odnosi na navodnu osvetu uprave izaslanstva. Naime, donošenje mjera zaštite zviždača iz članka 4. internih pravila obuhvaćeno je područjem primjene članka 24. Pravilnika o osoblju, kojim se utvrđuje opća obveza institucije da pruža pomoć i za koji je nadležan glavni direktor za osoblje.

40

Stoga je glavni direktor, kad mu je podnesen zahtjev za pomoć zbog navodne osvete počinjene nakon prijava na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju, uzimajući u obzir mjere iz članka 4. internih pravila, donio mjeru oslobađanja od dužnosti, uz tužiteljevu suglasnost, kako bi ga zaštitio na temelju statusa zviždača.

41

Naposljetku, za davanje odgovora na tužiteljev zahtjev za zaštitu nadležan je glavni direktor, a ne član ureda glavnog tajnika, koji je odgovoran za odnose s OLAF‑om i koji je nadležan samo za pružanje savjeta i pomoći u pogledu prijava ozbiljnih nepravilnosti na temelju članka 3. internih pravila. Osim toga, navedeni član ureda surađivao je sa savjetnicima glavnog direktora kako bi se pronašao najbolji način zaštite tužitelja zbog njegova statusa zviždača.

42

Stoga Parlament smatra da je nadležno tijelo odgovorilo na tužiteljev zahtjev za zaštitu od 10. siječnja 2022. na temelju statusa zviždača, tako da nije donesena nikakva prešutna odluka o odbijanju.

43

U odgovoru na repliku Parlament pojašnjava da je cilj mjere oslobađanja od dužnosti bio zaštititi tužitelja od navodne osvete uprave izaslanstva zbog prijava financijskih nepravilnosti na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju i zbog prijava uznemiravanja.

44

Parlament navodi da tužitelj ne može tvrditi da nije znao da će mjera oslobađanja od dužnosti biti jedina mjera donesena na temelju njegova statusa zviždača. Naime, obaviješten je da se ne predviđa nijedna druga mjera u svrhu njegove zaštite na temelju tog svojstva i da se njegov ugovor ne može produljiti na inicijativu tijela za sklapanje ugovora. Usto, pod pretpostavkom da je tek nakon priopćenja odluke o neproduljenju njegova ugovora shvatio štetnost mjere oslobađanja od dužnosti, tu je mjeru i dalje mogao osporavati u roku predviđenom u članku 90. stavku 2. Pravilnika o osoblju.

2) Argumenti stranaka koji se odnose na drugi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na nepravilnom odvijanju postupka iz članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju i na povredi članka 3. internih pravila

45

Tužitelj u tom drugom dijelu ističe nepravilno odvijanje postupka iz članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju, koji se odnose na zaštitu koja se dodjeljuje zviždaču, i povredu članka 3. internih pravila.

46

Kao prvo, tužitelj ističe izostanak postupanja Parlamenta u skladu s člankom 22.a stavkom 3. Pravilnika o osoblju, kojim se predviđa da institucija ne smije štetno postupati prema zviždaču. Smatra da je dokazao uzročnu vezu između neproduljenja njegova ugovora i činjenice da je prijavio financijske malverzacije i uznemiravanje.

47

Parlamentu prigovara da mu nije službeno priznao status zviždača, da mu nije produljio ugovor i da je njegov identitet otkrio većem broju osoba nego što je to bilo potrebno. Jedine mjere zaštite koje su poduzete na temelju njegove pritužbe zbog uznemiravanja bile su da ga se izdvojilo i zatim smijenilo s dužnosti. Suprotno tomu, Parlament mu nikad nije priznao status zviždača i nije prikladno i pažljivo postupao nakon ispitivanja njegove pritužbe na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju.

48

Osim toga, OLAF‑ovi istražitelji naveli su da ih Parlament još nije kontaktirao u tom pogledu. Odgovor od osobe koja je navodno nadležna za ispitivanje njegova zahtjeva u tom svojstvu prvi je put dobio tek 4. srpnja 2022. Naime, tijelo za sklapanje ugovora dužno je dokazati da je poštovalo zaštitu koja se dodjeljuje zviždaču i da je zainteresiranu osobu obavijestilo o roku za ispitivanje njezina zahtjeva u skladu s člankom 22.b stavkom 1. točkom (b) Pravilnika o osoblju, što ovdje nije slučaj.

49

Kao drugo, tužitelj tvrdi da mu nisu pruženi nikakvo savjetovanje ni pomoć u pogledu nošenja s mjerama osvete koje su poduzete u odnosu na njega, suprotno onomu što se predviđa člankom 3. internih pravila. Usto, neproduljenje njegova ugovora postalo je neminovno s obzirom na to da je novi APA zaposlen prije nego što je njegov ugovor istekao. Do dana podnošenja tužbe nije pružen nikakav odgovor na njegov zahtjev za pomoć. To je dovelo do povrede obveza predviđenih člankom 3. internih pravila i Pravilnikom o osoblju.

50

Tužitelj u replici tvrdi da je, čak i ako se status zviždača automatski priznaje čim su ispunjeni uvjeti postavljeni Pravilnikom o osoblju, Parlament trebao barem potvrditi taj status zviždača u srpnju 2021. te ga obavijestiti namjerava li i na koji način poduzeti daljnje mjere u pogledu njegove pritužbe te mu u tom svojstvu pružiti pomoć.

51

Na prvom mjestu, Parlament osporava prigovor koji se temelji na izostanku postupanja u skladu s člankom 22.a stavkom 3. Pravilnika o osoblju.

52

U tom pogledu, kao prvo, osporava bilo kakav propust u donošenju mjera zaštite povezanih s tužiteljevim statusom zviždača. Pojašnjava da je mjera premještaja donesena kako bi se tužitelja zaštitilo u okviru njegova zahtjeva za pomoć koji se odnosio na uznemiravanje, a mjera oslobađanja od dužnosti donesena je kako bi ga se zaštitilo na temelju statusa zviždača. Međutim, tužitelj tu mjeru nije osporavao u roku predviđenom u članku 90. stavku 2. Pravilnika o osoblju. Stoga je prigovor koji se temelji na štetnosti mjere oslobađanja od dužnosti nedopušten.

53

U svakom slučaju, ta je mjera oslobađanja od dužnosti donesena uz tužiteljevu suglasnost. Tužitelj ne može tvrditi da je ta mjera ugrozila produljenje njegova ugovora s obzirom na to da su eventualno produljenje mogli zatražiti samo zastupnici iz njegove skupine, za koje je naveo da s njima više ne želi raditi.

54

Kao drugo, kad je riječ o navodnom nepriznavanju tužiteljeva statusa zviždača, Parlament najprije tvrdi da se ne može zahtijevati da uprava službeno prizna taj status, nego da ga zainteresirana osoba stječe čim su ispunjeni uvjeti predviđeni člankom 22.a stavkom 1. Pravilnika o osoblju.

55

U ovom slučaju, prema mišljenju Parlamenta, tužitelj je stekao status zviždača u trenutku kad su uprava Parlamenta ili OLAF utvrdili da su saznali za činjenice iz članka 22.a Pravilnika o osoblju. Naime, uprava Parlamenta postupala je prema tužitelju kao prema zviždaču te mu je u tom svojstvu pružena zaštita.

56

Kao treće, Parlament tvrdi da je tužitelj kontaktirao OLAF u kolovozu 2021., u vrijeme dok su savjetnici glavnog direktora ispitivali dokumente podnesene u okviru njegova zahtjeva od 12. srpnja 2021. u kojima je prijavio financijske nepravilnosti. U tim okolnostima, Parlament smatra da je članak 22.b stavak 1. točka (b) Pravilnika o osoblju, kojim se predviđa da institucija kojoj je zviždač prijavio navodne nezakonite aktivnosti treba odrediti rok za poduzimanje odgovarajućih mjera i o tome obavijestiti zviždača u roku od 60 dana, postao neprimjenjiv.

57

Na drugom mjestu, Parlament osporava da je povrijedio članak 3. internih pravila, koji se odnosi na njegovu obvezu savjetovanja i pružanja pomoći. Naime, član ureda glavnog tajnika tužitelju upravo je u tu svrhu poslao odgovor 11. siječnja 2022. i zatim s njim razgovarao o mogućim opcijama kako bi ga se zaštitilo na temelju statusa zviždača. Nadalje, navedeni član ureda priopćio mu je 17. veljače 2022. da se ne predviđa nijedna druga mjera zaštite osim oslobađanja od dužnosti i da produljenje ugovora nije mjera koja se predviđa na temelju tog statusa.

58

Parlament u odgovoru na repliku tvrdi da iz članka 6. stavka 2. internih pravila proizlazi da uprava treba u roku od dva mjeseca obavijestiti zviždače o daljnjim mjerama koje namjerava poduzeti u pogledu njihovih zahtjeva za pomoć. Međutim, navodi da je uprava poduzela daljnje mjere u pogledu zahtjeva za pomoć od 10. siječnja 2022. time što je donijela mjeru oslobađanja od dužnosti.

59

Ovim tužbenim razlogom, čija oba dijela treba ispitati zajedno, tužitelj u biti ističe tri različita prigovora, od kojih se prvi temelji na nepostojanju formalnog priznavanja njegova statusa zviždača, drugi na tome da ga se nije obavijestilo o daljnjim mjerama poduzetima u pogledu njegovih prijava, a treći na nedostatnosti mjera zaštite koje je u tom pogledu donio Parlament.

60

Najprije valja ispitati dopuštenost određenih priloga, u dijelu u kojem je Parlament osporava.

3) Dopuštenost određenih priloga

i) Dopuštenost priloga C.6 i C.7

61

Tužitelj je u prilogu C.7 replici podnio snimku razgovora s glavnim direktorom od 15. veljače 2023., iz koje proizlazi, kao prvo, da nije pokrenuta nikakva istraga u pogledu ispitivanja njegovih prijava kao zviždača, kao drugo, da je mjera oslobađanja od dužnosti zamijenila mjeru premještaja, kojom se tužitelja nije dostatno štitilo i, kao treće, da se glavni direktor nikad nije smatrao nadležnim za zaštitu koju mu treba dodijeliti nakon navodne osvete.

62

Zapisnik s tog sastanka u pisanom obliku podnesen je u prilogu C.6 replici.

63

Parlament tvrdi da su prilozi C.6 i C.7 pribavljeni nezakonito. Stoga traži da ih se izdvoji iz spisa.

64

Valja istaknuti da, prema sudskoj praksi, ne postoji odredba kojom se izričito predviđa zabrana uzimanja u obzir nezakonito prikupljenih dokaza. U tim situacijama valja ocijeniti, važući interese koje treba zaštititi, može li se neuklanjanje dokumenta opravdati posebnim okolnostima, kao što je odlučujuća priroda uzimanja u obzir dokumenta za osiguravanje nadzora pravilnosti postupka donošenja pobijanog akta (vidjeti u tom smislu presudu od 12. svibnja 2015., Dalli/Komisija,T‑562/12, EU:T:2015:270, t. 47. i 48. i navedenu sudsku praksu).

65

Prilozi C.6 i C.7 odnose se na sastanak koji se održao u veljači 2023., odnosno nakon što je tužba podnesena 22. prosinca 2022. Nije ih potrebno zadržati u spisu jer, s jedne strane, tužitelj nije istaknuo osobite okolnosti u smislu sudske prakse iz točke 64. ove presude i jer, s druge strane, njihov sadržaj, koji se odnosi na činjenice koje su nastale nakon podnošenja tužbe, nije odlučujuć za ispitivanje prigovora koje ističe.

ii) Dopuštenost priloga E.1 i popratnog dopisa

66

Tužitelj je 5. prosinca 2023. u prilogu E.1 podnio ulomke izvješća o upravnoj istrazi koje je 17. lipnja 2022. donio savjetodavni odbor zadužen za ispitivanje pritužbi zbog uznemiravanja koje se odnose na zastupnike u Parlamentu, koji su bili popraćeni dopisom s njegovim primjedbama.

67

Parlament tvrdi da je prilog E.1 nedopušten jer nije podnesen pravodobno. Ističe i da je taj prilog pribavljen nezakonito.

68

Kao prvo, valja podsjetiti na to da u skladu s člankom 85. stavcima 1. i 2. Poslovnika:

„1.   Dokazi i dokazni prijedlozi podnose se u okviru prve razmjene podnesaka.

2.   Glavne stranke mogu podnositi dokaze i stavljati dokazne prijedloge u prilog svojim argumentima i u replici i odgovoru na repliku, pod uvjetom da opravdaju kašnjenje u podnošenju takvih dokaza odnosno stavljanju dokaznih prijedloga.”

69

U ovom slučaju, nepravodobno podnošenje priloga E.1 ne može se istaknuti protiv tužitelja jer je, kao što to proizlazi iz rasprave, riječ o dokumentu koji je pribavio na drugi način nakon što ga je bezuspješno tražio od Parlamenta. Kao drugo, iz sudske prakse navedene u točki 64. ove presude proizlazi da ni eventualna povjerljivost dokumenta ni činjenica da ga se možda pribavilo nezakonito ne zahtijevaju da ga se izdvoji iz spisa.

70

Međutim, prilog E.1 i popratni dopis nije potrebno zadržati u spisu jer njihov sadržaj nije odlučujuć za ispitivanje prigovora koje je istaknuo tužitelj. Naime, izvješće o upravnoj istrazi od 17. lipnja 2022. odnosi se na ispitivanje tužiteljeve pritužbe zbog uznemiravanja, dok se ova tužba odnosi na ispitivanje njegova statusa zviždača.

iii) Dopuštenost priloga F.1 i F.2

71

Tužitelj je u prilogu F.1 svojem odgovoru od 19. prosinca 2023. na pitanja Općeg suda od 27. studenoga 2023. podnio komunikaciju, od studenoga do prosinca 2023., između Glavne uprave za kadrovske poslove i drugih APA‑ova koji su podnijeli zahtjev za pomoć. U prilogu F.2 podnio je interna pravila koja se odnose na provedbu članka 22.b Pravilnika o osoblju, a koja je Parlament donio 20. studenog 2023.

72

Parlament je na raspravi tvrdio da su prilozi F.1 i F.2 nedopušteni jer su podneseni u odgovoru na mjeru upravljanja postupkom Općeg suda koja se odnosi na drugo pitanje.

73

U skladu s člankom 89. stavkom 1. Poslovnika, mjere upravljanja postupkom imaju za cilj osigurati pripremu predmetâ za raspravu, odvijanje postupaka i rješavanje sporova u najboljim mogućim uvjetima.

74

Iz samog teksta članka 88. Poslovnika proizlazi da Opći sud može slobodno odlučiti postaviti pitanja strankama i da može slobodno i samostalno ocijeniti vrijednost koju valja pridati različitim činjeničnim i pravnim elementima koji su mu podneseni (vidjeti u tom smislu rješenje od 31. siječnja 2017., Universal Protein Supplements/EUIPO, C‑485/16 P, neobjavljeno, EU:C:2017:72, t. 15. i navedenu sudsku praksu).

75

U ovom slučaju, iako Opći sud nije formalno zatražio njihovo podnošenje, prilozi F.1 i F.2 prikazuju tužiteljev odgovor na treće pitanje koje je Opći sud postavio u okviru mjera upravljanja postupkom i u kojem je pozvao stranke da podnesu svoje eventualne primjedbe na posljedice koje za ovaj predmet proizlaze iz presude od 15. studenoga 2023., PL/Komisija (T‑790/21, EU:T:2023:724). Stoga se podnošenje priloga F.1 i F.2, koji su priloženi kao dopuna odgovorima na mjere upravljanja postupkom, može smatrati opravdanim, tako da te priloge treba smatrati dopuštenima.

4) Nepostojanje formalnog priznavanja tužiteljeva statusa zviždača

76

Tužitelj prigovara Parlamentu da mu nije formalno priznao status zviždača.

77

Valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 22.a stavcima 1. do 3. Pravilnika o osoblju, koji se po analogiji primjenjuje na APA‑ove na temelju članka 127. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika:

„1.   Svaki dužnosnik koji tijekom obavljanja poslova ili u vezi s obavljanjem tih poslova sazna činjenice zbog kojih se može pretpostaviti postojanje nezakonitih aktivnosti, uključujući prijevaru ili korupciju, koje štete interesima Unije ili za ponašanje u vezi s obavljanjem poslova koje može predstavljati neispunjavanje obveza dužnosnikâ Unije, o tome bez odgode obavješćuje neposrednog nadređenoga ili glavnog direktora ili, ako to smatra korisnim, glavnog tajnika, odnosno osobe na istovjetnim položajima, ili izravno Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF).

Informacije navedene u prvom stavku dostavljaju se u pisanom obliku.

Ovaj se stavak primjenjuje i u slučaju kada član institucije ili neka druga osoba koja je u službi institucije, ili obavlja posao za instituciju, ne ispunjuje slične obveze.

2.   Svaki dužnosnik koji primi informacije iz stavka 1. bez odgode prosljeđuje OLAF‑u sve dokaze za koje zna i na temelju kojih se može pretpostaviti postojanje nepravilnosti iz stavka 1.

3.   Institucija ne smije štetno postupati prema dužnosniku koji je dostavio informacije iz stavaka 1. i 2., uz uvjet da je djelovao opravdano i u dobroj vjeri.”

78

Stoga iz članka 22.a stavka 1. prvog podstavka Pravilnika o osoblju, koji se po analogiji primjenjuje na APA‑ove na temelju članka 127. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, proizlazi da se navedeni stavak primjenjuje na dužnosnika koji sazna činjenice „zbog kojih se može pretpostaviti” postojanje nezakonitih aktivnosti ili neispunjavanje obveza dužnosnikâ.

79

Taj je uvjet ispunjen čim dužnosnik o kojem je riječ dostavi konkretne vjerodostojne ili barem vjerojatne činjenice na temelju kojih je na prvi pogled mogao razumno pretpostaviti postojanje nezakonite aktivnosti ili neispunjavanje obveza (vidjeti presudu od 20. listopada 2021., ZU/Komisija, T‑671/18 i T‑140/19, neobjavljenu, EU:T:2021:715, t. 267. i navedenu sudsku praksu).

80

Iz toga slijedi da se otkrivanje treba odnositi na konkretne činjenice. Usto, upotreba izraza „može pretpostaviti” i uvjeta iz članka 22.a stavka 3. Pravilnika o osoblju da dužnosnik zviždač treba djelovati „u dobroj vjeri”, odnosno, prema verzijama te odredbe na španjolskom, engleskom, nizozemskom i portugalskom jeziku, da svoje prijave može „opravdano i u dobroj mjeri” smatrati „istinitima”, znači da je taj dužnosnik prije bilo kakvog otkrivanja dužan provesti minimalnu procjenu na temelju koje bi se razumno uvjerio u relevantnost činjeničnih elemenata o kojima je riječ s obzirom na moguće nepravilnosti ili neispunjavanje obveza (vidjeti u tom smislu presudu od 13. siječnja 2011., Nijs/Revizorski sud,F‑77/09, EU:F:2011:2, t. 65.).

81

Iz toga proizlazi da Parlament nije bio dužan donijeti odluku kojom priznaje da tužitelj ima status zviždača. Naime, zaštita predviđena člankom 22.a stavkom 3. Pravilnika o osoblju dodjeljuje se, bez ikakvih formalnosti, dužnosnicima koji su dali informacije o činjenicama na temelju kojih se može pretpostaviti postojanje nezakonite aktivnosti, i to samo zbog toga što su pružili navedene informacije (presuda od 12. prosinca 2014., AN/Komisija,T‑512/13 P, EU:T:2014:1073, t. 31.).

82

U ovom je slučaju, kao što je to na raspravi priznao Parlament, tužitelj stekao status zviždača čim je uprava u pisanom obliku saznala za činjenice iz članka 22.a Pravilnika o osoblju, koje je tužitelj osim toga dostavio OLAF‑u, odnosno 23. kolovoza 2021. (vidjeti točku 6. ove presude), ili najkasnije 3. rujna 2021. kad je OLAF priopćio Parlamentu da ga je tužitelj obavijestio o nepravilnostima iz članka 22.a stavka 1. Pravilnika o osoblju.

83

Iz prethodno navedenog proizlazi da tužitelj ne može valjano tvrditi da mu je zahtjev od 10. siječnja 2022. prešutno odbijen u dijelu u kojem se odnosio na to da mu se prizna status zviždača jer Parlament nije bio dužan donijeti pravni akt kojim se tužitelju navedeni status dodjeljuje ili odbija dodijeliti. Stoga, zahtjev za poništenje prešutne odluke, u dijelu kojem se njome odbija tužiteljev zahtjev od 10. ožujka 2022. za priznavanje statusa zviždača, treba odbaciti kao nedopušten jer se odnosi na akt koji nije donesen.

84

To utvrđenje ne dovodi u pitanje činjenicu da Parlament treba poštovati prava koja proizlaze iz tužiteljeva statusa zviždača, koja se ispituju u nastavku.

5) Neobavještavanje tužitelja o daljnjim mjerama poduzetima u pogledu njegovih prijava

85

Tužitelj tvrdi da je tijelo za sklapanje ugovora dužno dokazati da je obavijestilo o roku za ispitivanje njegova zahtjeva u skladu s člankom 22.b stavkom 1. točkom (b) Pravilnika o osoblju, što ovdje nije bio slučaj. Tvrdi i da Parlament nije prikladno i pažljivo postupao nakon ispitivanja njegove pritužbe na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju. U replici se oslanja na članak 5. stavak 3. internih pravila pri čemu tvrdi da ga je Parlament trebao obavijestiti o tome namjerava li poduzeti daljnje mjere u pogledu njegovu pritužbe i na koji način.

86

Na temelju članka 22.b stavka 1. Pravilnika o osoblju, koji se po analogiji primjenjuje na APA‑ove na temelju članka 127. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika:

„Institucija ne smije štetno postupati prema svojem dužnosniku koji je predsjedniku Komisije, Revizorskog suda, Vijeća ili Europskog parlamenta, odnosno Europskom ombudsmanu, otkrio informacije kako je utvrđeno člankom 22.a ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

dužnosnik opravdano i u dobroj vjeri smatra otkrivene informacije i sve u njima sadržane navode istinitima; i

(b)

dužnosnik je prethodno te informacije proslijedio OLAF‑u, odnosno svojoj instituciji, te čekao da OLAF odnosno ta institucija poduzmu odgovarajuće mjere u roku koji Ured odnosno ta institucija odredi s obzirom na složenost predmeta. O tom roku dužnosnik se obavješćuje u roku od 60 dana.”

87

U skladu s tekstom članka 22.a stavka 1. prvog i drugog podstavka Pravilnika o osoblju, svaki dužnosnik „koji […] sazna činjenice zbog kojih se može pretpostaviti” postojanje nezakonitih aktivnosti koje štete interesima Unije ili za ponašanje u vezi s obavljanjem poslova koje može predstavljati neispunjavanje obveza dužnosnikâ, o tome bez odgode i u pisanom obliku obavješćuje „neposrednog nadređenoga ili glavnog direktora ili, ako to smatra korisnim, glavnog tajnika, odnosno osobe na istovjetnim položajima, ili izravno [OLAF]”. U slučaju nepostupanja institucije ili OLAF‑a, dužnosnik može nakon isteka određenog roka, u skladu s člankom 22.b stavkom 1. Pravilnika o osoblju, informacije proslijediti predsjedniku Komisije, Revizorskog suda, Vijeća ili Parlamenta ili pak ombudsmanu (presuda od 5. prosinca 2012., Z/Sud,F‑88/09 i F‑48/10, EU:F:2012:171, t. 250.).

88

Osim toga, člankom 22.c Pravilnika o osoblju, koji se također po analogiji primjenjuje na APA‑ove na temelju članka 127. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, predviđa se:

„U skladu s člancima 24. i 90. svaka institucija uspostavlja postupak za rješavanje žalbi koje su podnijeli dužnosnici u vezi s načinom na koji se prema njima postupalo nakon ili zbog njihova ispunjenja obveza prema članku 22.a ili 22.b. Institucija o kojoj je riječ osigurava da se takve žalbe rješavaju u povjerljivosti i, ako to opravdavaju okolnosti, prije isteka rokova navedenih u članku 90.

Tijelo za imenovanje svake institucije utvrđuje interna pravila, između ostaloga, o:

–

pružanju dužnosnicima iz članka 22.a stavka 1. ili članka 22.b informacija o rješavanju predmeta koje su prijavili,

–

zaštiti legitimnih interesa tih dužnosnika i njihove privatnosti, i

–

postupku rješavanja žalbi iz prvog stavka ovoga članka.”

89

Člankom 5. internih pravila, naslovljenim „Pravo na informacije”, kojim se provodi članak 22.c Pravilnika o osoblju, predviđa se:

„1.   Nadređena osoba potvrđuje primitak prijava zviždača u roku od pet radnih dana od njihova primitka.

2.   U skladu s člankom 22.b Pravilnika o osoblju, zviždača se u roku od 60 dana obavješćuje o roku potrebnom za poduzimanje odgovarajućih mjera. Bez odgode ga se obavješćuje u slučaju obraćanja OLAF‑u.

3.   Po isteku potrebnog roka koji je utvrdila uprava, zviždača se prikladnom mjerom i s obzirom na okolnosti slučaja i poštovanje prava trećih osoba obavješćuje o daljnjim mjerama koje je institucija poduzela u pogledu njegovih prijava, osobito o rezultatima provedenih istraga i/ili prirodi predviđenih i/ili poduzetih mjera.”

90

U ovom slučaju, kao što se to navodi u točki 82. ove presude, Parlament smatra da je informacije o konkretnim činjenicama, u smislu sudske prakse i na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju, zaprimio 23. kolovoza 2021. ili najkasnije 3. rujna 2021.

91

U svakom slučaju, neovisno o datumu koji se uzima u obzir, iz spisa ni iz rasprave ne proizlazi da je Parlament primitak tužiteljevih prijava potvrdio u roku od pet radnih dana, da ga je u roku od 60 dana obavijestio o roku potrebnom za poduzimanje odgovarajućih mjera ni da ga je obavijestio o daljnjim mjerama koje je institucija poduzela u pogledu njegovih prijava, kao što se to predviđa člankom 5. stavcima 1., 2. i 3. internih pravila, navedenim u članku 89. ove presude.

92

Parlament smatra da su ta pravila „izgubila učinak” jer je tužitelj financijske nepravilnosti prijavio OLAF‑u na način da mu se obratio izravno.

93

Međutim, iz članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju i članka 5. internih pravila ne proizlazi da obveza obavještavanja koju ima Parlament prestaje postojati ako se zviždač istodobno obratio OLAF‑u.

94

Naprotiv, člankom 22.a stavkom 1. Pravilnika o osoblju predviđa se da svaki dužnosnik ili službenik koji sazna činjenice na temelju kojih se može pretpostaviti postojanje nezakonitih aktivnosti koje štete financijskim interesima Unije o tome bez odgode obavješćuje neposrednog nadređenoga ili glavnog direktora ili, ako to smatra korisnim, glavnog tajnika, odnosno osobe na istovjetnim položajima, ili izravno OLAF. Stoga zviždač koji raspolaže informacijama iz te odredbe o njima može izravno obavijestiti OLAF ako to smatra korisnim, a da to ne dovede do manje razine zaštite ili primjene drukčijeg pravnog sustava.

95

To je potkrijepljeno činjenicom da, kao što to proizlazi iz članka 22.a stavka 2. Pravilnika o osoblju, ako zviždač OLAF‑u sam izravno ne proslijedi informacije za koje je saznao, dužnosnik koji je primio informacije iz stavka 1. te odredbe dužan OLAF‑u odmah proslijediti sve dokaze za koje sazna, a na temelju kojih se može pretpostaviti postojanje nepravilnosti iz stavka 1.

96

Usto, iz članka 22.b stavka 1. Pravilnika o osoblju proizlazi da dužnosnik ili službenik koji posjeduje informacije iz članka 22.a Pravilnika o osoblju takve informacije prethodno treba proslijediti OLAF‑u ili svojoj instituciji kako bi mogao ostvariti zaštitu od eventualne osvete. Osim toga, člankom 22.b stavkom 1. točkom (b) Pravilnika o osoblju predviđa se da se dužnosnika ili službenika propisno obavješćuje o roku koji je OLAF‑u ili instituciji potreban za poduzimanje odgovarajuće mjere.

97

Točno je da, kao što to tvrdi Parlament, iz članka 5. stavka 3. Uredbe (EU) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi OLAF i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL 2013., L 248, str. 1. i ispravak SL 2020., L 426, str. 97.) proizlazi sljedeće:

„Dok glavni direktor [OLAF‑a] na temelju zahtjeva iz stavka 2. razmatra treba li se pokretati unutarnja istraga ili ne i/ili dok [OLAF] provodi unutarnju istragu, institucije, tijela, uredi ili agencije o kojima je riječ ne smiju pokretati usporednu istragu o istim činjenicama, osim ako se nije drukčije dogovorilo s [OLAF‑om].”

98

Usto, u skladu s člankom 5. stavkom 4. drugim podstavkom Uredbe br. 883/2013, ako dužnosnik, drugi službenik, član institucije ili tijela, voditelj ureda ili agencije ili zaposlenik u skladu s člankom 22.a Pravilnika o osoblju dostavi OLAF‑u informacije vezane uz moguću prijevaru ili nepravilnost, OLAF obavještava tu osobu o odluci hoće li se pokretati istraga u vezi s tim činjenicama ili ne.

99

Parlament iz toga zaključuje da ga je, s obzirom na to da se tužitelj obratio OLAF‑u, taj ured bio dužan obavijestiti o roku u kojem će poduzeti odgovarajuće mjere.

100

Međutim, neovisno o OLAF‑ovim obvezama obavještavanja u odnosu na tužitelja, Parlament je, kao tijelo nadležno za osiguravanje zaštite službenika institucije koji su u skladu s člancima 22.a i 22.b Pravilnika o osoblju prijavili ozbiljne nepravilnosti, kojem su prijavljene činjenice iz članka 22.a Pravilnika o osoblju, bio također dužan, kao prvo, potvrditi primitak te prijave i zatim, kao drugo, tužitelja u roku od 60 dana obavijestiti o roku potrebnom za poduzimanje odgovarajućih mjera, kao što se to predviđa člankom 5. stavcima 1. i 2. internih pravila.

101

Točno je da, u skladu s Uredbom br. 883/2013, od trenutka u kojem je 23. kolovoza 2021. ili najkasnije 3. rujna 2021. obaviješten o tome da se tužitelj obratio izravno OLAF‑u (vidjeti točke 6. i 82. ove presude), Parlament nije mogao provoditi usporednu istragu o istim činjenicama. Međutim, Parlament je o tome trebao obavijestiti tužitelja u skladu sa svojom dužnosti brižnog postupanja i u skladu s člankom 5. stavkom 3. internih pravila, iz kojeg proizlazi da je on dužan zviždača obavijestiti o daljnjim mjerama koje je institucija poduzela u pogledu njegovih prijava.

102

S obzirom na prethodno navedeno, Parlament je povrijedio članak 5. svojih internih pravila.

6) Nedostatnost mjera zaštite donesenih na temelju članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju

103

Tužitelj tim prigovorom u biti prigovara Parlamentu da, time što ga je samo oslobodio od dužnosti, nije poduzeo dostatne mjere zaštite koje proizlaze iz statusa zviždača.

i) Teret dokazivanja dostatnosti mjera zaštite

104

Tužitelj tvrdi da je na Parlamentu teret dokazivanja da su se provele potrebne mjere zaštite kako bi ga se zaštitilo u svojstvu zviždača.

105

Stoga najprije valja utvrditi na kojoj je stranci teret dokazivanja dostatnosti mjera zaštite u ovom slučaju.

106

Tužitelj se poziva na Direktivu (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL 2019., L 305, str. 17.) Svrha je te direktive unaprijediti provedbu prava i politika Unije u specifičnim područjima utvrđivanjem zajedničkih minimalnih standarda kojima se pruža visoka razina zaštite osobama koje prijavljuju povrede prava Unije.

107

U članku 21. Direktive 2019/1937, naslovljenom „Mjere za zaštitu od osvete”, stavkom 5. predviđa se:

„U postupcima pred sudom ili drugim tijelom zbog štete koju je pretrpio prijavitelj te pod uvjetom da je ta osoba dokazala da je podnijela prijavu ili javno razotkrila informacije i zbog toga pretrpjela štetu, pretpostavlja se da je šteta nanesena iz osvete zbog prijave ili javnog razotkrivanja. U takvim slučajevima osoba koja je poduzela štetnu mjeru mora dokazati da je ta mjera bila utemeljena na valjano opravdanim razlozima.”

108

U uvodnoj izjavi 93. Direktive 2019/1937 objašnjava se svrha te odredbe na sljedeći način:

„Osveta bi se mogla opravdavati na nekoj drugoj osnovi, a ne na temelju podnošenja prijave i prijaviteljima može biti vrlo teško dokazati povezanost između prijave i osvete, dok počinitelji osvete mogu imati veće mogućnosti i sredstva za evidentiranje poduzetih mjera i obrazloženja. Stoga, kada prijavitelj dokaže prima facie da je prijavio povrede ili javno razotkrio informacije u skladu s ovom Direktivom i pretrpio štetu, teret dokazivanja trebao bi se prebaciti na osobu koja je poduzela štetno djelovanje i koja bi potom trebala dokazati da to djelovanje nije ni na koji način bilo povezano s podnošenjem prijave ili javnim razotkrivanjem.”

109

Točno je da se Direktiva 2019/1937 odnosi na države članice i da kao takva ne obvezuje institucije Unije.

110

Međutim, prema sudskoj praksi, činjenica da direktiva kao takva ne obvezuje institucije ne može isključiti da u određenim posebnim slučajevima može neizravno obvezivati institucije u odnosima s njihovim dužnosnicima i službenicima (vidjeti u tom smislu presudu od 8. studenoga 2012., Komisija/Strack,T‑268/11 P, EU:T:2012:588, t. 42. do 44. i navedenu sudsku praksu).

111

U situaciji u kojoj je, kao u ovom slučaju, Parlament dužan provesti odredbe predviđene člancima 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju, kojima se osobito nastoji osigurati zaštita zviždača od eventualnih mjera osvete, Parlament ne može predvidjeti pravila kojima se pruža manja razina zaštite od onih koja je u tom pogledu konkretno donio zakonodavac Unije u području zaštite zviždača koju pružaju države članice.

112

U ovom slučaju, tužitelj opisuje stanje izoliranosti i osjećaj odbacivanja na radnom mjestu s obzirom na to da se nije mogao vratiti zadaći koja mu je dodijeljena i da se rezultat njegova rada nije uzeo u obzir. Naposljetku, tužitelj podnosi poruku elektroničke pošte od 7. siječnja 2022., iz koje proizlazi da je čak i prije mjere oslobađanja od dužnosti i prije isteka njegova ugovora druga osoba zaposlena kao APA kako bi obavljala zadaće koje su mu prethodno dodijeljene.

113

Nadalje, više od dvije godine nakon činjenica koje je prijavio tužitelj, njegove se prijave navodne osvete koju je izvršila uprava izaslanstva i dalje ispituju, tako da se Parlament na raspravi nije mogao izjasniti o tom pitanju.

114

Usto, iz, među ostalim, opisa događaja koje je tužitelj istaknuo u prilogu svojem zahtjevu za pomoć od 10. siječnja 2022. proizlazi da je predsjednik izaslanstva, nakon što je tužitelj stavljen pod njegov nadzor, na tužiteljeve poruke elektroničke pošte odgovarao šturo te se nikad nije zanimao za njegovo stanje nakon doživljenog uznemiravanja.

115

Tužitelj u tim okolnostima uvjerljivo ističe da je pretrpio štetu koju su mu nanijeli ne samo zastupnica o kojoj je riječ, nego i predsjednik izaslanstva.

116

U situaciji kao što je ona u ovom slučaju, u kojoj tužitelj iznosi vjerodostojne indicije da je pretrpio štetu nakon donošenja mjere premještaja i u kojoj se njegove prijave o navodnoj osveti koju je izvršila uprava izaslanstva usto i dalje ispituju, Parlament je dužan dokazati da je ispunio svoju obvezu zaštite zviždača donošenjem dostatnih mjera u tu svrhu.

ii) Dostatnost mjera zaštite

117

U članku 22.a stavku 3. Pravilnika o osoblju, na čiji se tekst podsjeća u točki 77. ove presude, navodi se pravilo u skladu s kojim, uz uvjet da je djelovao opravdano i u dobroj vjeri, institucija ne smije štetno postupati prema dužnosniku koji je nadređenoj osobi dostavio informacije o činjenicama koje je saznao tijekom obavljanja poslova ili u vezi s obavljanjem tih poslova, a zbog kojih se može pretpostaviti postojanje nezakonitih aktivnosti ili ponašanje u vezi s obavljanjem poslova koje može predstavljati neispunjavanje obveza dužnosnikâ Unije.

– Mjera oslobađanja od dužnosti

118

Parlament je ovom slučaju donio dvije mjere zaštite. Prva mjera, odnosno mjera premještaja, uslijedila je odmah nakon tužiteljeve pritužbe zbog uznemiravanja i popratnog zahtjeva za pomoć. Naime, tužitelj je u svojem zahtjevu od 12. srpnja 2021. tvrdio da mu je odmah potrebna zaštita i da više ne može raditi za zastupnicu o kojoj je riječ. Druga mjera, odnosno mjera oslobađanja od dužnosti, uslijedila je nakon njegove pritužbe od 10. siječnja 2022., u kojoj je prijavio osvetu koju je u odnosu na njega nakon njegovih prijava izvršila uprava izaslanstva. Tužitelj je u potonjoj pritužbi zatražio prekid rada za izaslanstvo i premještaj na drugo radno mjesto.

119

Stoga je, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, Parlament donio mjeru zaštite kao odgovor na njegov zahtjev od 10. siječnja 2022. tako što je 13. siječnja 2022. donio mjeru oslobađanja od dužnosti.

120

Međutim, valja utvrditi je li ta mjera bila dostatna mjera zaštite kako bi se tužitelja zaštitilo na temelju statusa zviždača.

121

Naime, tako valja razumjeti tužiteljevu argumentaciju jer se njome ne osporava mjera oslobađanja od dužnosti kao takva. Stoga treba odbiti kao bespredmetne argumente Parlamenta prema kojima je ta mjera postala konačna jer u pogledu nje nije podnesena žalba u rokovima predviđenima u tu svrhu (vidjeti točku 52. ove presude).

122

Kako bi se ocijenilo je li mjera oslobađanja od dužnosti bila dostatna mjera zaštite, valja podsjetiti na to da su kontekst obilježavali sljedeći elementi.

123

Kao prvo, Parlament ne osporava da je tužitelj u trenutku podnošenja zahtjeva za produljenje ugovora APA‑a dostavio informacije na temelju članka 22.a stavaka 1. do 2. Pravilnika o osoblju niti da je djelovao opravdano i u dobroj vjeri, tako da je samo na toj osnovi uživao status zviždača i zaštitu od eventualnih mjera osvete zbog tog svojstva (vidjeti točke 55. i 82. ove presude).

124

Kao drugo, Parlament je na raspravi naveo da se tužiteljeve prijave navodne osvete koju je izvršila uprava izaslanstva i dalje ispituju.

125

Kao treće, tužitelj je bio zaposlen na radnom mjestu APA‑a, koje obilježavaju postojanje posebnih pravila kojima se ograničava trajanje ugovora, a koja proizlaze iz članka 130. stavka 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, te sloboda izbora članova i uzajamno povjerenje koje je potrebno u službenom odnosu između njih i njihovih APA‑ova, na koje se odnose članak 21. stavak 1. Odluke 2005/684/EZ, Euratom Europskog parlamenta od 28. rujna 2005. o donošenju Statuta članova Europskog parlamenta (SL 2005., L 262, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 181., u daljnjem tekstu: Statut članova Parlamenta) odnosno članak 127. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika (vidjeti točke 129. do 132. ove presude).

126

Kao četvrto, tužiteljev ugovor trebao je isteći i istekao je 22. veljače 2022., pri čemu nijedan zastupnik iz skupine nije podnio zahtjev za produljenje tog ugovora.

127

Naposljetku, tužitelj je izrazio želju da nastavi raditi u okviru Parlamenta. Naime, u svojoj pritužbi od 10. siječnja 2022. zatražio je ne samo da ga se oslobodi od dužnosti u izaslanstvu, nego i da ga se premjesti na bilo koje drugo radno mjesto u okviru Parlamenta (vidjeti točku 9. ove presude).

128

Iz članka 22.a stavka 3. Pravilnika o osoblju proizlazi da Parlament treba poduzeti sve potrebne mjere kako bi zviždačima osigurao uravnoteženu i učinkovitu zaštitu od svih oblika osvete, uključujući prijetnje i pokušaje osvete. U slučaju da službenici institucije u skladu s člancima 22.a i 22.b Pravilnika o osoblju prijave ozbiljne nepravilnosti, Parlament je dužan zaštititi njihove legitimne interese.

– Mogućnost produljenja tužiteljeva ugovora APA‑a

129

Kad je riječ o mogućnosti premještaja APA‑a kod drugog zastupnika na inicijativu uprave kako bi ga se zaštitilo na temelju statusa zviždača, valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 130. stavkom 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika:

„Ugovori akreditiranih parlamentarnih asistenata sklapaju se na određeno vrijeme i u njima se navodi razred u koji se asistent razvrstava. Ugovor se može produžiti najviše dva puta u jednom sazivu parlamenta. Osim ako se u ugovoru navodi drugačije, a ne dovodeći u pitanje članak 139. stavak 1. točku (c), ugovor prestaje na kraju saziva parlamenta u kojem je sklopljen.”

130

Člankom 18. stavkom 3. Provedbenih mjera za glavu VII. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika u tom se pogledu predviđa da se zahtjev za produljenje ugovora APA‑a treba uputiti tijelu za sklapanje ugovora najkasnije mjesec dana prije isteka ugovora.

131

Osim toga, člankom 21. stavkom 1. Statuta članova Parlamenta predviđa se da „[č]lanovi imaju pravo na pomoć vlastitog osoblja koje mogu slobodno izabrati”.

132

Člankom 127. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika određuje se:

„Analogno se primjenjuju članci 11. do 26.a Pravilnika o osoblju. Uzimajući osobito strogo u obzir posebnu narav dužnosti i poslova akreditiranih parlamentarnih asistenata i uzajamno povjerenje koje je potrebno u službenom odnosu između njih i članova Europskog parlamenta kojima pomažu, u provedbenim mjerama koje se odnose na ovo područje, donesenim u skladu s člankom 125. stavkom 1., uzima se u obzir posebna narav radnog odnosa između članova i njihovih akreditiranih parlamentarnih asistenata.”

133

Stoga iz tih odredbi proizlazi da se ugovor APA‑a može produljiti samo na inicijativu jednog ili više zastupnika, kojima se ne može naložiti da surađuju ili nastave surađivati s APA‑om kojeg nisu slobodno izabrali. Naime, APA sa zastupnikom ili zastupnicima kojima pomaže ima radni odnos koji obilježava postojanje povjerenja.

134

U ovom slučaju, iz tih odredbi proizlazi da Parlament, kao što on to pravilno tvrdi, nije mogao produljiti tužiteljev ugovor APA‑a jer to nije izričito zatražio nijedan zastupnik iz skupine.

135

Parlament je stoga neproduljenje tužiteljeva ugovora opravdao time što u tom pogledu nijedan zastupnik iz skupine nije podnio zahtjev. To utvrđenje ne utječe na obvezu Parlamenta da poduzme sve potrebne mjere kako bi tužitelju osigurao uravnoteženu i učinkovitu zaštitu od svih oblika osvete.

– Mogućnost premještaja tužitelja na drugo radno mjesto u okviru Parlamenta

136

Valja podsjetiti na to da na temelju članka 4. stavka 2. internih pravila:

„Uprava poduzima razumne mjere kako bi zviždaču pomogla da promijeni radno mjesto ako to želi […]”.

137

Parlament je u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelja obavijestio da je mjera oslobađanja od dužnosti jedina moguća mjera zaštite. Međutim, Parlament je na raspravi priznao da se članak 4. stavak 2. internih pravila primjenjuje na APA‑ove i da se u načelu mogla donijeti mjera zaštite kojom se APA‑a sa statusom zviždača premješta u drugu službu Parlamenta, pod uvjetom da se zadrži status APA‑a i da se poštuje datum isteka ugovora. U tom pogledu, komunikacija koja se od studenoga do prosinca 2023. odvijala između Glavne uprave za kadrovske poslove i drugih APA‑ova koji su podnijeli zahtjev za pomoć, koju je tužitelj podnio u prilogu F.1 svojem odgovoru od 19. prosinca 2023. na pitanja Općeg suda od 27. studenoga 2023., prikazuju mogućnosti premještaja u druge službe Parlamenta koje su na raspolaganju APA‑ovima koji su podnijeli pritužbe zbog uznemiravanja.

138

S obzirom na tužiteljev status zviždača i na temelju članka 22.a stavka 3. Pravilnika o osoblju, Parlament mu je, uz mjeru oslobađanja od dužnosti, trebao pružiti potporu i pokušati pomoći u pronalasku rješenja.

– Obveza savjetovanja i pružanja pomoći

139

Tužitelj tvrdi i da mu nisu pruženi nikakvo savjetovanje ni pomoć u pogledu nošenja s mjerama osvete koje su donesene u odnosu na njega, suprotno onomu što se predviđa člankom 3. internih pravila (vidjeti točku 49. ove presude).

140

Člankom 3. internih pravila, naslovljenim „Savjetovanje i pomoć”, predviđa se sljedeće:

„1.   Svakom zviždaču koji to želi mogu se pružiti povjerljivo savjetovanje i pomoć u području prijave ozbiljnih nepravilnosti.

2.   Savjetovanje i pomoć osiguravaju nadređena osoba i/ili član ureda glavnog tajnika odgovoran za odnose s OLAF‑om.”

141

Parlament u tom pogledu samo tvrdi da je član ureda glavnog tajnika priopćio tužitelju da se na temelju statusa zviždača ne predviđa nijedna druga mjera zaštite osim oslobađanja od dužnosti i da produljenje njegova ugovora nije mjera koja se predviđa na temelju tog statusa (vidjeti točku 57. ove presude).

142

Budući da mu je pružio samo takve informacije, Parlament nije dokazao da je tužitelju pružio savjetovanje i pomoć koji se predviđaju člankom 3. internih pravila.

iii) Zaključak o prigovoru koji se temelji na nedostatnosti mjera zaštite koje je donio Parlament

143

Iz prethodno navedenog proizlazi da Parlament nije dokazao da je u skladu s člankom 22.a stavkom 3. Pravilnika o osoblju poduzeo sve potrebne mjere kako bi osigurao da institucija prema tužitelju ne postupa štetno zbog njegova statusa zviždača.

144

U tom pogledu valja navesti da nije zadaća Općeg suda, nego Parlamenta da u okolnostima slučaja utvrdi koje su se točno mjere zaštite mogle donijeti.

145

Stoga je u ovom slučaju dokazana povreda članka 22.a Pravilnika o osoblju te članka 4. stavka 2. i članka 3. internih pravila.

146

Prigovor koji se temelji na nedostatnosti mjera zaštite koje je Parlament donio na temelju članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju stoga treba djelomično prihvatiti.

147

Iz toga slijedi da treba djelomično prihvatiti prigovore koji se temelje na neobavještavanju tužitelja o daljnjim mjerama poduzetima u pogledu njegovih prijava (vidjeti točku 102. ove presude) odnosno na nedostatnosti mjera zaštite donesenih na temelju članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju. Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pravila kojima se tužitelja štiti u svojstvu zviždača, treba odbiti u preostalom dijelu.

–  Drugi tužbeni razlog, koji se u biti temelji, s jedne strane, na povredi članka 22.c Pravilnika o osoblju i internih pravila i, s druge strane, na neprikladnosti i nedostatnosti navedenih pravila

148

Kao prvo, tužitelj tvrdi da je, nakon što je podnio žalbu, obaviješten o tome da će je rješavati pravna služba. Prema njegovu mišljenju, to je protivno članku 22.c Pravilnika o osoblju, kojim se predviđaju posebna pravila za rješavanje žalbi koje su podnijeli zviždači.

149

Kao drugo, tužitelj prigovara Parlamentu da je povrijedio zaštitu koju zviždačima treba dodijeliti na temelju članka 4. stavka 2. internih pravila, kojim se predviđa da Parlament treba poduzeti razumne mjere kako bi zviždaču pomogao promijeniti radno mjesto ako on to želi. Parlament je pogrešno smatrao da se ta odredba ne primjenjuje na APA‑ove.

150

Time što je tužitelju uskratio dodjelu te zaštite zbog njegova statusa APA‑a, Parlament je priznao da u pogledu tužitelja nije donio posebnu zaštitu, protivno članku 22.c Pravilnika o osoblju.

151

Naposljetku, prema tužiteljevu mišljenju, kad bi se Parlament osnovano mogao pozvati na nemogućnost zaštite tužitelja u svojstvu zviždača zbog njegova statusa APA‑a, to bi značilo da se nije provela nikakva zaštita osim one iz članka 24. Pravilnika o osoblju. Parlament nije predvidio čak ni naknadu štete tužitelju zbog posljedica koje je pretrpio zbog svojih obveza na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju. Parlament nikad nije prilagodio svoja pravila na način da budu u skladu s njegovim obvezama.

152

Parlament smatra da je članak 4. stavak 2. internih pravila teško primjenjiv na APA‑ove i da ga treba uskladiti s poštovanjem pravnih pravila na snazi. Naime, člankom 4. internih pravila upravi se ne omogućuje da APA‑a premjesti na radno mjesto u okviru glavnog tajništva, a da pritom ne zaobiđe pravila primjenjiva na zapošljavanje službenika i dužnosnika koja su utvrđena Pravilnikom o osoblju i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika.

153

Isto je tako isključen premještaj APA‑a kod drugog zastupnika na inicijativu uprave. Parlament u tom pogledu podsjeća na posebnost ugovora sklopljenih između APA‑a i zastupnika ili skupine zastupnika, koji osobno povezuju APA‑a sa zastupnikom ili skupinom zastupnika kojima pomaže. Na temelju tog odnosa povjerenja između APA‑a i njegova zastupnika i na temelju slobode izbora koju imaju zastupnici, na koju se odnosi članak 21. stavak 1. Statuta članova Parlamenta, premještaj je moguć samo na inicijativu jednog ili više zastupnika.

154

Kad je riječ o tužiteljevoj situaciji, provedba članka 4. stavka 2. internih pravila bila je ograničena činjenicom da je u okviru skupine stavljen pod nadzor predsjednika izaslanstva i da je izrazio želju da više ne radi sa zastupnicima iz svoje skupine i da ga se premjesti na drugo radno mjesto. Stoga je, nakon savjetovanja s tužiteljem, glavni direktor odlučio da je oslobađanje od dužnosti mjera koja ga najbolje štiti na temelju statusa zviždača.

155

Kad je riječ o mogućnosti premještaja APA‑a u drugu službu Parlamenta kako bi ga se zaštitilo u svojstvu zviždača na temelju članka 4. stavka 2. internih pravila, taj se prigovor u biti podudara s trećim prigovorom koji se prethodno analizirao u okviru prvog tužbenog razloga. U tom pogledu stoga valja uputiti na analizu navedenu u točkama 136. do 138. ove presude.

156

Kad je riječ o mogućnosti premještaja APA‑a kod drugog zastupnika na inicijativu uprave kako bi ga se zaštitilo na temelju statusa zviždača, ona se analizirala u točkama 129. do 135. ove presude.

157

Tužitelj ističe i na neprikladnost i nedostatnost internih pravila koja su primjenjiva na APA‑ove.

158

U skladu s člankom 4. stavkom 2. internih pravila, Parlament treba poduzeti razumne mjere kako bi zviždaču pomogao promijeniti radno mjesto ako on to želi. Valja navesti da se tom odredbom ne pojašnjavaju mjere koje treba ili koje se mogu poduzeti, nego se u tom pogledu Parlamentu ostavlja određen manevarski prostor. Iz točaka 136. do 138. ove presude proizlazi da se, s jedne strane, ta odredba primjenjuje na APA‑ove i da, s druge strane, Parlament nije poduzeo dostatne mjere, tako da tu odredbu u ovom slučaju nije primijenio pravilno. Stoga mjere zaštite koje je donio Parlament nisu nedostatne zbog internih pravila, nego zbog načina na koji ih je primijenio Parlament u ovom slučaju.

159

Kad je riječ o navodnoj povredi članka 22.c Pravilnika o osoblju, u dijelu u kojem tužitelju prilikom rješavanja njegove žalbe s gledišta povjerljivosti i s gledišta roka za rješavanje nije dodijeljena posebna zaštita primjenjiva na zviždače, valja podsjetiti na to da se tom odredbom predviđa da institucija o kojoj je riječ treba osigurati da se žalbe koje su podnijeli dužnosnici u vezi s načinom na koji se prema njima postupalo nakon njihova ispunjenja obveza prema članku 22.a ili 22.b Pravilnika o osoblju rješavaju u povjerljivosti i, ako to opravdavaju okolnosti, prije isteka rokova navedenih u članku 90. Pravilnika o osoblju.

160

U ovom slučaju, kao prvo, tužitelj ne navodi zašto se ispitivanjem njegove žalbe koje provodi pravna služba ne bi moglo osigurati povjerljivo postupanje. Osim toga, suprotno onomu što predlaže, činjenica da se člankom 22.c Pravilnika o osoblju predviđa da svaka institucija uspostavlja postupak za rješavanje takvih žalbi ne isključuje da bi ih rješavala ista služba kao druge žalbe.

161

Kao drugo, člankom 6. stavkom 3. internih pravila predviđa se da se rokovi za odgovor na takve žalbe, „osim u valjano opravdanim slučajevima, skraćuju na dva mjeseca”. U ovom je slučaju Parlament riješio tužiteljevu žalbu u roku od tri mjeseca i 24 dana (vidjeti točke 17. i 18. ove presude). To je očito opravdano složenošću predmeta, koji obilježavaju činjenica da je tužitelj prijavio, s jedne strane, financijske nepravilnosti na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju i, s druge strane, uznemiravanje, te opsežnošću žalbe koja je sadržavala gotovo 120 stranica priloga.

162

Iz toga slijedi da treba odbiti drugi tužbeni razlog, u dijelu u kojem se temelji na povredi članka 22.c Pravilnika o osoblju i internih pravila te na neprikladnosti i nedostatnosti navedenih pravila.

–  Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi povjerljivosti i zaštite tužiteljeva identiteta kao zviždača

163

Tužitelj smatra da se njegov zahtjev za pomoć i prijave nisu ispitivale na način kojim se jamči povjerljivost njegovih podataka i štiti njegov identitet.

164

U ovom slučaju nije bilo potrebno da predsjednik izaslanstva bude upoznat s razlozima zbog kojih je tužitelj premješten kod njega. Usto, tijelo za sklapanje ugovora od njega nije zatražilo suglasnost da se tom zastupniku otkrije njegov status zviždača. Naime, nakon što je naveden njegov identitet, više nijedan zastupnik nije htio zatražiti produljenje njegova ugovora.

165

Tužitelj u replici tvrdi da je na Parlamentu teret dokazivanja da su se provele povjerljivost i potrebna pravila zaštite kako bi ga se zaštitilo u svojstvu zviždača. Usto, suprotno onomu što tvrdi Parlament, predsjednik izaslanstva nije trebao znati razloge zbog kojih je tužitelj oslobođen od dužnosti, tim više što su se i na njega odnosile tužiteljeve prijave povezane s mjerama osvete izvršenima u odnosu na tužitelja.

166

Osim toga, tužitelj tvrdi da Parlament ne može tvrditi da ne postoje dokazi o mjerama osvete koje su uslijedile nakon otkrivanja njegova statusa zviždača jer je OLAF pokrenuo istragu upravo o tom pitanju. U ovoj se fazi u najmanju ruku može pretpostaviti uzročna veza te je na Parlamentu da podnese dokaz o protivnom.

167

Naposljetku, tužitelj smatra da valja razlikovati, s jedne strane, činjenicu da je predsjedniku izaslanstva skrenuo pozornost na nepravilnosti i uznemiravanje koje je zastupnica o kojoj je riječ počinila u svibnju 2021. i, s druge strane, činjenicu da je navedeni predsjednik preko glavnog direktora saznao da je tužitelj te prijave podnio izvan skupine, odnosno navedenom glavnom direktoru i OLAF‑u, na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju. Stoga Parlament ne može tvrditi da je tužitelj sam otkrio svoj status zviždača u izaslanstvu.

168

Parlament tvrdi, kao prvo, da mu tužitelj prigovara da je predsjedniku izaslanstva naveo razloge zbog kojih je tužitelj premješten kod njega. Međutim, iz spisa ne proizlazi da je uprava obavijestila predsjednika izaslanstva o njegovu statusu zviždača.

169

Kao drugo, Parlament tvrdi da je poruka elektroničke pošte od 13. siječnja 2022. bila upućena predsjedniku izaslanstva kako bi ga se obavijestilo o situaciji jer se tužitelja namjeravalo osloboditi od dužnosti kod njega. Usto, s obzirom na to da je mjera zaštite o kojoj je riječ donesena u okviru članka 6. stavka 1. internih pravila, predsjednik izaslanstva bio je vezan obvezom povjerljivosti iz članka 6. stavka 4. navedenih pravila.

170

U svakom slučaju, Parlament osporava tužiteljevu nepotkrijepljenu tvrdnju prema kojoj više nijedan zastupnik nije htio zatražiti produljenje njegova ugovora nakon što je otkriven njegov status zviždača. Osim toga, Parlament navodi da je tužitelj tijekom sastanka održanog 31. svibnja 2021. sam obavijestio određene zastupnike, među kojima i predsjednika izaslanstva, o navodnom uznemiravanju i financijskim nepravilnostima koje je počinila zastupnica o kojoj je riječ.

171

Parlament osporava da se može pretpostaviti uzročna veza između neproduljenja tužiteljeva ugovora i toga da je Parlament obavijestio predsjednika izaslanstva o njegovu statusu zviždača.

172

Usto osporava da je predsjednik izaslanstva iz poruke elektroničke pošte od 13. siječnja 2022. koju je poslao glavni direktor saznao da je tužitelj podnio prijave izvan skupine. Naime, iz tužiteljeve poruke elektroničke pošte od 10. siječnja 2022. izričito proizlazi da je on prijavio osvetu koju je pretrpio ne samo zbog prijava podnesenih unutar skupine, nego i zbog prijava podnesenih Glavnoj upravi za kadrovske poslove i OLAF‑u.

173

Člankom 4. stavkom 1. internih pravila predviđa se sljedeće:

„Zviždač ne može djelovati anonimno. Zajamčena mu je povjerljivost identiteta. Zviždač može odobriti otkrivanje svojeg identiteta određenim osobama ili tijelima”.

174

Kao prvo, tužitelj u tužbi tvrdi da se predsjednika izaslanstva nije trebalo obavijestiti o razlozima zbog kojih je premješten kod njega. Međutim, u replici tvrdi da se „povjerljivost njegova statusa zviždača nije odmah povrijedila s obzirom na to da je u srpnju 2021. u okviru privremene mjere „službeno” premješten samo zbog svojeg statusa žrtve mogućih uznemiravanja koja je provodila [zastupnica o kojoj je riječ]”.

175

U tom pogledu valja navesti da tužitelj prilikom donošenja mjere premještaja, koja je poduzeta kao odgovor na pritužbu zbog uznemiravanja, još nije imao status zviždača. Stoga se obavještavanjem predsjednika izaslanstva o razlozima zbog kojih se tužitelja tada premjestilo kod njega nisu mogla povrijediti interna pravila kojima se štite zviždači. Iz toga slijedi da taj prigovor valja odbiti.

176

Kao drugo, tužitelj se žali na to se predsjednika izaslanstva porukom elektroničke pošte od 13. siječnja 2022. obavijestilo o razlozima zbog kojih ga se oslobodilo od dužnosti, tim više što su se i na predsjednika izaslanstva odnosile tužiteljeve prijave povezane s mjerama osvete koje su izvršene u odnosu na njega.

177

Valja podsjetiti na to da je glavni tajnik u svojoj odluci o odbijanju tužiteljeve žalbe u tom pogledu smatrao sljedeće:

„[…] kad je riječ o poruci elektroničke pošte od 13. siječnja 2022., utvrđujem da je bila namijenjena, osim administratorâ GU‑a za kadrovske poslove, [predsjedniku izaslanstva] kod kojeg je vaš klijent privremeno premješten. Ako svoju argumentaciju temeljite na članku 4. stavku 1. internih pravila kojima se jamči povjerljivost identiteta vašeg klijenta, ističem da je [predsjednika izaslanstva] trebalo obavijestiti o situaciji jer će se vašeg klijenta osloboditi od dužnosti kod njega. To je obavještavanje bilo potrebno tim više jer se na [predsjednika izaslanstva] nisu odnosile prijave nepravilnosti i jer je sam bio vezan obvezom povjerljivosti iz članka 6. stavka 4. istih pravila […]”.

178

Međutim, Parlament pogrešno tvrdi da se na predsjednika izaslanstva nisu odnosile prijave iz tužiteljeve poruke elektroničke pošte od 10. siječnja 2022.

179

Naime, iako su se u početku tužiteljeve prijave odnosile na zastupnicu o kojoj je riječ, mjera oslobađanja od dužnosti uslijedila je nakon tužiteljevih prijava od 10. siječnja 2022. koje su se odnosile na navodne mjere osvete koje je u odnosu na njega izvršila uprava izaslanstva, uključujući predsjednika izaslanstva. Točno je da su se te nove tužiteljeve prijave odnosile na osvetu čijom se smatrao žrtvom, a ne na financijske nepravilnosti koje je prethodno prijavio. Parlament u odluci o odbijanju žalbe ipak ne može samo tvrditi da se na predsjednika izaslanstva nisu odnosile tužiteljeve prijave nepravilnosti jer su se na tog predsjednika odnosile prijave osvete navedene u tužiteljevoj poruci elektroničke pošte od 10. siječnja 2022.

180

Stoga je Parlament povrijedio članak 4. stavak 1. internih pravila time što je predsjednika izaslanstva porukom elektroničke pošte od 13. siječnja 2022. obavijestio da će se tužitelja osloboditi od dužnosti kod njega zbog njegova zahtjeva za pomoć, ali i zbog statusa zviždača, pri čemu tužitelj nije odobrio otkrivanje tog statusa.

181

S obzirom na prethodno navedeno, treba prihvatiti treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi povjerljivosti i tužiteljeva statusa zviždača.

182

Iz prethodno navedenog proizlazi da je Parlament povrijedio članke 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju time što je donio samo mjeru oslobađanja od dužnosti i time što tužitelju na temelju tih odredbi nije ponudio dostatnu zaštitu.

183

Iz toga slijedi da treba prihvatiti zahtjev za poništenje podnesen protiv prešutne odluke u dijelu u kojem je Parlament njome, kao odgovor na tužiteljev zahtjev od 10. siječnja 2022., odbio donijeti mjere zaštite na temelju članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju, osim same mjere oslobađanja od dužnosti.

Zakonitost odluke od 22. veljače 2022.

184

U prvom tužbenom razlogu, koji se odnosi na odluku od 22. veljače 2022., tužitelj ističe „povredu načela jednakog postupanja i nediskriminacije, nezakonitu pozitivnu diskriminaciju između APA‑ova i nezakonitu negativnu diskriminaciju s drugim zviždačima, povredu član[aka] 22.a do [22.]c Pravilnika o osoblju, povredu članka 24. Pravilnika o osoblju i dužnost brižnog postupanja, povredu zaštite doušnika i pravo na postupak koji ima barem privid objektivnosti”. Tužitelj u tom tužbenom razlogu u biti ističe prigovore koji se temelje na povredi članaka 22.a do 22.c i članka 24. Pravilnika o osoblju, povredi načela jednakog postupanja odnosno povredi dužnosti brižnog postupanja.

185

U drugom tužbenom razlogu, koji se odnosi na odluku od 22. veljače 2022., tužitelj ističe „zlouporabu postupka kako bi se uprava oslobodila svojih obveza”.

–  Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja, članaka 22.a do 22.c i članka 24. Pravilnika o osoblju te dužnosti brižnog postupanja

186

Tužitelj tvrdi da ne osporava samu zakonitost pravila kojima se uređuju odnosi između APA‑ova i zastupnika, nego da Parlamentu prigovara da nije donio pravila kojima se omogućuje zaštita APA‑ova na istoj osnovi kao drugih službenika i dužnosnika koji rade u okviru Parlamenta i koji prijavljuju nezakonita postupanja. Parlamentu prigovara i da je prema njemu postupao kao prema drugim APA‑ovima koji nisu prijavili nepravilnosti. Stoga postoji nejednako postupanje protivno članku 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Parlament je dužan dokazati da ga nije diskriminirao ili opravdati diskriminaciju.

187

U svakom slučaju, Parlament ne može opravdati potpuno nepostojanje zaštite koja proizlazi iz tužiteljeva statusa zviždača te bi trebao, među ostalim, predvidjeti provedbu druge vrste zaštite ili barem provedbu kompenzacijskih mehanizama, inače dolazi do smanjenja učinkovitosti zaštite koja se Pravilnikom o osoblju dodjeljuje zviždačima. Navodi da ga je jedina mjera zaštite koja je donesena protiv uznemiravanja kojeg je bio žrtva samo stavila u nepovoljniji položaj jer predsjednik izaslanstva, kod kojeg ga se premjestilo, nije aktivno surađivao s njime.

188

Prema tužiteljevu mišljenju, prikladna zaštita trebala je uključivati njegov premještaj na drugo radno mjesto kako mu se ne bi oduzelo pravo na mogućnost podnošenja zahtjeva za produljenje ugovora koje ima svaki drugi APA ili, podredno, primjenu posebnog postupka za produljenje kojim bi se u većoj mjeri zaštitili interesi povezani s njegovim statusom zviždača. To nepostojanje prikladnog okvira za APA‑ove značilo je da, s obzirom na to da dovoljno dugo nije bio pod nadzorom nijednog zastupnika, nijedan zastupnik nije zatražio produljenje njegova ugovora.

189

Tužitelj u replici pojašnjava da ne tvrdi da ima pravo na produljenje ugovora niti da je zatražio sklapanje novog ugovora drukčije prirode u okviru Parlamenta. Samo smatra da se trebao provesti postupak koji bi omogućio ispitivanje njegove situacije i eventualnog produljenja njegova ugovora.

190

Parlament osporava tužiteljevu argumentaciju.

191

Tužitelj u biti tvrdi da se njegov ugovor nije produljio zbog mjera osvete koje je donijela uprava izaslanstva slijedom njegove pritužbe zbog uznemiravanja i prijava nepravilnosti na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju. Time što je zauzeo stajalište prema kojem se njegov ugovor nije mogao produljiti jer nijedan zastupnik nije podnio zahtjev za to, Parlament je povrijedio načelo jednakog postupanja, članke 22.a do 22.c i članak 24. Pravilnika o osoblju te svoju dužnost brižnog postupanja.

192

Najprije valja podsjetiti na to da je tužitelj svoj ugovor u svojstvu APA‑a sklopio sa skupinom na razdoblje od 26. kolovoza 2019. do 28. veljače 2022.

193

Naime, u skladu s člankom 2. stavkom 1. Provedbenih mjera za glavu VII. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, „[z]astupnici mogu osnovati skupinu radi zajedničkog korištenja usluga jednog ili više asistenata”. S obzirom na zaključke navedene u točkama 133. i 134. ove presude, pravom Unije ne predviđa se produljenje ugovora APA‑a ako skupina ili neki njezin član nije podnio zahtjev za to.

194

U ovom slučaju, s obzirom na to da se tužiteljev ugovor APA‑a sklopio na zahtjev skupine, a ne samo na zahtjev zastupnice o kojoj je riječ, u načelu ništa nije sprečavalo to da se taj ugovor produlji na zahtjev skupine ili nekog njezina člana i da tužitelj nastavi izvršavati svoje dužnosti APA‑a kod drugog člana skupine.

195

Međutim, kao što to tvrdi Parlament, skupina ni nijedan njezin član nisu tijelu za sklapanje ugovora podnijeli nikakav zahtjev u tom smislu, tako da se tužiteljev ugovor nije mogao produljiti a da se pritom ne povrijedi članak 21. Statuta članova Parlamenta.

196

Budući da nijedan zastupnik nije podnio zahtjev za produljenje tužiteljeva ugovora APA‑a, tijelo za sklapanje ugovora pravilno je smatralo da ga ne može produljiti a da pritom ne povrijedi primjenjiva pravila, osobito članak 21. stavak 1. Statuta članova Parlamenta (točke 129. do 134. ove presude).

197

To utvrđenje ne dovodi u pitanje obvezu Parlamenta da na temelju članka 22.a stavka 3. Pravilnika o osoblju poduzme sve potrebne mjere kako bi osigurao da institucija prema tužitelju ne postupa štetno zbog njegova statusa zviždača (vidjeti točku 143. ove presude).

198

Kad je riječ o prigovoru koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja, tužitelj prigovara Parlamentu da je prema njemu postupao kao prema drugim APA‑ovima koji nisu prijavili nepravilnosti.

199

Valja podsjetiti na to da je načelo jednakog postupanja, kako je zajamčeno u članku 20. Povelje o temeljnim pravima, opće načelo prava Unije, kojim se nalaže da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano. Razlika u postupanju opravdana je kada je utemeljena na objektivnom i razumnom kriteriju, odnosno kada je u vezi s pravno dopuštenim ciljem kojem teži dotični propis i kada je ta razlika proporcionalna cilju koji se želi postići predmetnim postupanjem (vidjeti presudu od 30. studenoga 2023., MG/EIB,C‑173/22 P, EU:C:2023:932, t. 45. i navedenu sudsku praksu).

200

U tom je pogledu točno da se prema tužitelju i APA‑ovima koji nisu prijavili financijske nepravilnosti, iako se nalaze u različitim situacijama, postupa na jednak način kad je riječ o produljenju njihovih ugovora. Međutim, činjenica da se u tim različitim situacijama postupa jednako opravdava se odnosom povjerenja koje treba postojati između APA‑a i zastupnika za kojeg radi, kao i neovisnošću kojom političke skupine raspolažu u pogledu svoje unutarnje organizacije (vidjeti točke 131. do 133., 153. i 193. ove presude).

201

Taj prigovor stoga treba odbiti.

202

Kad je riječ o prigovoru koji se temelji na povredi dužnosti brižnog postupanja, ta dužnost ne može značiti da Parlament protivno pravilu sadržanom u članku 21. Statuta članova Parlamenta, u skladu s kojim zastupnici slobodno izabiru svoje osobne suradnike, produlji ugovor APA‑a, iako je on stekao status zviždača.

203

Stoga valja odbiti prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja, članaka 22.a do 22.c i članka 24. Pravilnika o osoblju te dužnosti brižnog postupanja.

–  Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi postupka

204

Tužitelj smatra da se Parlament, time što je smatrao da tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između osvete i odluke o neproduljenju njegova ugovora, nije izjasnio o njegovu argumentu iz točke 118. njegove žalbe, u skladu s kojim dokaze o zlouporabi postupka ne mora podnijeti zviždač, nego je uprava dužna dokazati da odluka o neproduljenju nije povezana s tim statusom zviždača. Parlament je na tužitelja radije primijenio uobičajeni postupak za produljenje.

205

Tužitelj u replici pojašnjava da Parlament ne podnosi dokaze o tome da se pokrenula interna istraga o prijavljenim nepravilnostima i mjerama osvete provedenima u odnosu na njega. Usto, Parlamentu je dužan dokazati da ne postoji veza između odluke o neproduljenju njegova ugovora i njegova statusa zviždača, tim više jer je tužitelj u ovom slučaju istaknuo dovoljno elemenata i jer OLAF istražuje mjere osvete provedene u odnosu na njega.

206

Parlament osporava tužiteljevu argumentaciju.

207

Tužitelj svojom argumentacijom u biti kritizira činjenicu da Parlament nije dokazao da neproduljenje njegova ugovora nije sadržavalo zlouporabu postupka nakon prijava koje je u svojstvu zviždača podnio na temelju članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju.

208

Međutim, taj se prigovor u biti podudara s prigovorom koji se prethodno analizirao u okviru prvog tužbenog razloga koji se odnosi na odluku od 22. veljače 2022.

209

Pod pretpostavkom da tužitelj doista ističe zlouporabu postupka, takav prigovor treba odbiti.

210

Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, zlouporaba postupka poseban je izraz pojma „zlouporabe ovlasti”, čiji je doseg točno određen, a odnosi se na uporabu ovlasti upravnih tijela u svrhu različitu od one za koju im je dodijeljena. Akt sadržava zlouporabu ovlasti samo ako je na temelju objektivnih, relevantnih i podudarnih indicija razvidno da je njegov isključivi ili barem odlučujući cilj bio postići ciljeve koji se razlikuju od proglašenih ciljeva ili zaobići postupak posebno predviđen Pravilnikom o osoblju za rješavanje okolnosti konkretnog slučaja (vidjeti presudu od 16. lipnja 2021., CE/Odbor regija, T‑355/19, EU:T:2021:369, t. 59. i navedenu sudsku praksu).

211

Međutim, tužitelj u ovom slučaju ne pojašnjava po čemu je odluka od 22. veljače 2022., koja je donesena u skladu s člankom 21. Statuta članova Parlamenta i u skladu s postupkom za produljenje ugovora, donesena s ciljem koji je različit od onog koji se predviđa tim postupkom.

212

Iz toga slijedi da treba odbiti drugi tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi postupka, pod pretpostavkom da ga se može ispitati odvojeno od prvog tužbenog razloga, koji se odnosi na odluku od 22. veljače 2022.

213

Zahtjev za poništenje podnesen protiv odluke od 22. veljače 2022. stoga treba odbiti.

Zahtjev za naknadu štete

214

Tužitelj tvrdi je njegov zahtjev za naknadu štete povezan sa svim pogreškama koje je Parlament počinio zbog povrede članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju, koja proizlazi iz nepostojanja dostatnih mjera zaštite, nedostatnih mjera podrške i pomoći u okviru postupka produljenja njegova ugovora, kao i povrede povjerljivosti njegove pritužbe.

215

Kao prvo, kad je riječ o odbijanju zahtjeva za naknadu štete u dijelu u kojem se odnosi na mjeru oslobađanja od dužnosti, tužitelj pojašnjava da potonju mjeru nije osporavao jer nije imao interes vratiti se na svoju dužnost s obzirom na to da se njegova poruka elektroničke pošte od 10. siječnja 2022. odnosila na osobu kod koje je raspoređen. Suprotno tomu, glavnom direktoru i glavnom tajniku podnio je žalbu zbog nedostatnosti mjere donesene na temelju članka 24. Pravilnika o osoblju. Mjera oslobađanja od dužnosti ne može se retroaktivno kvalificirati kao mjera zaštite u korist zviždača s obzirom na to da se još nije provjerila ozbiljnost njegovih tvrdnji (vidjeti točku 37. ove presude).

216

Kao drugo, tužitelj upućuje na elemente koji se odnose na zahtjev za poništenje kad je riječ o povredi povjerljivosti povezanoj s njegovim svojstvom zviždača, koja je dovela do neproduljenja njegova ugovora te je također nanijela štetu njegovim ambicijama u pogledu karijere u njegovoj državi podrijetla.

217

Tužitelj u tom pogledu traži naknadu štete u iznosu od 200000 eura ex æquo et bono na temelju nepovratnih posljedica za njegovo mentalno zdravlje, profesionalni ugled, vezu i karijeru koju je želio ostvariti.

218

Kao treće, kad je riječ o posljedicama odluke od 22. veljače 2022., tužitelj je u svojoj žalbi zadržao pravo da naknadno zahtijeva naknadu štete pretrpljene zbog nezakonitosti te odluke, koja se neće u dovoljnoj mjeri popraviti njezinim poništenjem. Tužitelj u tom pogledu podsjeća na to da nije zatražio automatsko produljenje ugovora, nego da se pozvao na to da mu je uskraćeno pravo na traženje takvog produljenja.

219

Parlament upućuje na razmatranja koja se odnose na zahtjev za poništenje kad je riječ o neosnovanosti tužiteljevih tvrdnji koje se odnose na navodno nepostojanje djelotvorne provedbe obveze zaštite i navodnu povredu obveze povjerljivosti. Stoga nije ispunjen prvi uvjet za utvrđivanje odgovornosti Unije, koji se odnosi na nezakonitost postupanja Parlamenta.

220

U svakom slučaju, s jedne strane, tužitelj nije dokazao štetu koju ističe u pogledu svojeg mentalnog zdravlja, profesionalnog ugleda, veze i karijere. Usto, time što upućuje na svu štetu opisanu u svojoj žalbi, tužitelj ne ispunjava zahtjeve iz članka 76. točke (d) Poslovnika.

221

Parlament dodaje da su nedopušteni elementi koje je tužitelj u tom pogledu podnio u replici jer njihovo nepravodobno podnošenje nije opravdano, suprotno onomu što se predviđa člankom 85. stavkom 2. Poslovnika.

222

S druge strane, tužitelj ne podnosi nikakvu naznaku o uzročnoj vezi između navodne štete i eventualnog nezakonitog postupanja uprave. Kad je konkretno riječ o navodnoj povredi obveze povjerljivosti, sam je tužitelj podijelio informacije o financijskim nepravilnostima s više osoba. Uostalom, ta se navodna povreda dogodila nakon tužiteljeva zahtjeva u kojem prijavljuje navodnu osvetu čiji je cilj bio spriječiti produljenje njegova ugovora.

223

Naposljetku, kad je riječ o šteti koju tužitelj ističe zbog neproduljenja njegova ugovora, Parlament tumači zahtjev za naknadu štete na način da se ne odnosi na tu odluku u okviru ove tužbe.

224

Valja podsjetiti na to da se, kako bi se utvrdila odgovornost institucije, tijela, ureda ili agencije Unije, mora ispuniti nekoliko uvjeta, odnosno njihovo postupanje mora biti nezakonito, mora se pretrpjeti stvarna šteta i mora postojati uzročna veza između tog ponašanja i navodne štete, pri čemu su ta tri uvjeta kumulativna (vidjeti presudu od 3. listopada 2019., DQ i dr./Parlament, T‑730/18, EU:T:2019:725, t. 47. i navedenu sudsku praksu).

Dopuštenost zahtjeva za naknadu štete

225

Parlament tvrdi da je nedopušten tužiteljev zahtjev za naknadu štete povezan s navodno nezakonitim postupanjima koja nemaju svojstvo odluke jer tužitelj prethodno nije podnio zahtjev na temelju članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju kako bi mu se dodijelila naknada štete, nakon kojeg bi uslijedila eventualna žalba u slučaju odbijanja tog zahtjeva.

226

Iz sudske prakse proizlazi da je, ako postoji izravna veza između tužbe za poništenje i tužbe za naknadu štete, potonja tužba dopuštena kao dodatak tužbi za poništenje, pri čemu joj ne moraju nužno prethoditi zahtjev kojim se od uprave traži naknada navodno pretrpljene štete i žalba kojom se osporava osnovanost prešutnog ili izričitog odbijanja zahtjeva (vidjeti presudu od 22. studenoga 2018., Brahma/Sud Europske unije,T‑603/16, EU:T:2018:820, t. 227. (neobjavljena) i navedenu sudsku praksu).

227

U ovom je slučaju tužitelj podnio zahtjev za naknadu štete zbog razloga navedenih u točki 214. ove presude. Naime, nepravilna postupanja Parlamenta koja tužitelj ističe u prilog svojem zahtjevu za naknadu štete izravno su povezana s prešutnom odlukom i odlukom od 22. veljače 2022. Usto, tužitelj je podnio žalbu protiv prešutne odluke i odluke od 22. veljače 2022. (vidjeti točku 17. ove presude).

228

Stoga valja odbiti zapreku vođenju postupka koju je istaknuo Parlament.

Nezakonitost postupanja Parlamenta

229

Kad je riječ o prvom uvjetu, koji se odnosi na nezakonitost postupanja Parlamenta, tužitelj u biti ističe sve pogreške koje je Parlament počinio zbog povrede članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju.

230

Naime, iz ispitivanja zahtjeva za poništenje proizlazi da je Parlament povrijedio određena pravila kojima se tužitelja štiti u svojstvu zviždača, odnosno članak 5. internih pravila, koji se odnosi na obvezu obavještavanja (vidjeti točke 85. do 102. ove presude), članak 22.a Pravilnika o osoblju te članak 3. i članak 4. stavak 2. internih pravila, koji se odnose na obvezu savjetovanja i pružanja pomoći te na pravo podnošenja zahtjeva za promjenu radnog mjesta (vidjeti točke 103. do 145. ove presude), i, naposljetku, članak 4. stavak 1. internih pravila, koji se odnosi na pravo na povjerljivost (vidjeti točke 173. do 181. ove presude).

231

Stoga je ispunjen prvi uvjet, koji se odnosi na nezakonitost postupanja Parlamenta.

Šteta

232

Tužitelj ističe štetu nanesenu njegovu mentalnom zdravlju, profesionalnom ugledu, vezi i karijeri koju je želio ostvariti, čiji iznos procjenjuje na 200000 eura ex æquo et bono.

233

Međutim, valja napomenuti, kao što to navodi Parlament, da tužitelj u tužbi nije podnio dokaz na temelju kojeg bi se moglo utvrditi postojanje imovinske šteta koju ističe ili njezin opseg. Konkretno, ta imovinska šteta, kao što je šteta nanesena karijeri koju tužitelj ističe, nije dovoljno potkrijepljena. Stoga će se ispitivanje Općeg suda ograničiti na neimovinsku štetu. Usto, time što upućuje na svu štetu opisanu u svojoj žalbi, tužitelj ne ispunjava zahtjeve iz članka 76. točke (d) Poslovnika.

234

Tužitelj je u replici podnio nove dokaze kako bi dokazao postojanje štete koju ističe. Međutim, kao što to tvrdi Parlament, nije opravdao nepravodobno podnošenje tih dokaza, suprotno onomu što se predviđa člankom 85. Poslovnika (vidjeti točku 68. ove presude). Stoga te dokaze treba odbaciti kao nedopuštene.

235

Valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, poništenje nezakonitog akta može samo za sebe predstavljati primjerenu naknadu i načelno dostatnu za svu neimovinsku štetu koju je taj akt mogao prouzročiti, osim ako tužitelj ne dokaže da je pretrpio neimovinsku štetu koja se ne može u potpunosti popraviti tim poništenjem (vidjeti u tom smislu rješenje od 3. rujna 2019., FV/Vijeće, C‑188/19 P, neobjavljeno, EU:C:2019:690, t. 26. i presudu od 28. travnja 2021., Correia/EGSO,T‑843/19, EU:T:2021:221, t. 86.).

236

Međutim, iz sudske prakse proizlazi da, kako bi se u tužiteljevu interesu osigurao koristan učinak poništavajuće presude, sud Unije može primijeniti neograničenu nadležnost koja mu je povjerena u sporovima financijske prirode i čak po službenoj dužnosti naložiti tuženoj instituciji da plati naknadu štete koju je uzrokovala svojom krivnjom. U takvom je slučaju na Općem sudu da, s obzirom na sve okolnosti predmeta, ex æquo et bono procijeni štetu koju je pretrpjela zainteresirana osoba (vidjeti presudu od 28. svibnja 2020., Cerafogli/ESB, T‑483/16 RENV, neobjavljenu, EU:T:2020:225, t. 447. i navedenu sudsku praksu).

237

U tom se pogledu u sudskoj praksi priznaje da osjećaj nepravde i duševne boli uzrokovane činjenicom da je određena osoba morala voditi predsudski, a potom i sudski postupak kako bi joj se priznala njezina prava, može predstavljati štetu koja može proizaći iz same činjenice da je uprava počinila nezakonitosti. Ta se šteta može popraviti ako to već nije učinjeno zadovoljštinom zbog poništenja akta o kojoj je riječ (vidjeti presudu od 28. svibnja 2020., Cerafogli/ESB, T‑483/16 RENV, neobjavljenu, EU:T:2020:225, t. 448. i navedenu sudsku praksu).

238

U ovom slučaju valja uzeti u obzir sljedeće elemente kad je riječ o neimovinskoj šteti koju je pretrpio tužitelj.

239

Kao prvo, Parlament ne osporava da je tužitelj mogao patiti od prilične anksioznosti zbog prijava koje je podnio.

240

Kao drugo, poništenje prešutne odluke, u dijelu u kojem je Parlament njome, u odgovoru na tužiteljev zahtjev od 10. siječnja 2022., tužitelju odbio dodijeliti drugu mjeru zaštite osim mjere oslobađanja od dužnosti, ne može samo po sebi predstavljati dostatnu naknadu štete. Naime, posljedice različitih nezakonitosti koje je Parlament počinio zbog nedonošenja dostatnih mjera zaštite koje proizlaze iz tužiteljeva statusa zviždača, osobito za njegovo zdravlje, profesionalni ugled i profesionalnu budućnost u europskom političkom okruženju, neće se moći lako popraviti (vidjeti u tom smislu presudu od 16. prosinca 2020., VP/Cedefop, T‑187/18, neobjavljenu, EU:T:2020:613, t. 205. i navedenu sudsku praksu).

241

Stoga valja zaključiti da postoji neimovinska šteta koju je pretrpio tužitelj, a koja se ne može popraviti samim poništenjem prešutne odluke u dijelu u kojem je Parlament njome, u odgovoru na tužiteljev zahtjev od 10. siječnja 2022., tužitelju odbio dodijeliti drugu mjeru zaštite osim mjere oslobađanja od dužnosti.

Uzročna veza

242

Kad je riječ o postojanju uzročne veze, u ovom slučaju nije sporno da su različite nezakonitosti koje je počinio Parlament glavni uzrok neimovinske štete koju je pretrpio tužitelj. Naime, Parlament ne osporava da je tužitelj mogao patiti od prilične anksioznosti zbog prijava koje je podnio.

243

Kad je konkretnije riječ o povredi obveze povjerljivosti koja proizlazi iz poruke elektroničke pošte od 13. siječnja 2022., Parlament tvrdi da ona ne može biti uzrok štete nanesene tužitelju jer je on sam informacije o financijskim nepravilnostima podijelio s osobama koje nisu obuhvaćene člankom 22.a Pravilnika o osoblju, osobito tijekom sastanka održanog 31. svibnja 2021.

244

Međutim, valja razlikovati, kao što to čini tužitelj, s jedne strane, činjenicu da je predsjedniku izaslanstva skrenuo pozornost na nepravilnosti i uznemiravanje koje je zastupnica o kojoj je riječ počinila u svibnju 2021. i, s druge strane, činjenicu da je navedeni predsjednik preko poruke elektroničke pošte glavnog direktora od 13. siječnja 2022. saznao da je tužitelj podnio prijave izvan skupine, odnosno navedenom glavnom direktoru i OLAF‑u (vidjeti točku 167. ove presude). Stoga Parlament ne može tvrditi da je tužitelj otkrio svoj status zviždača u skupini.

245

Točno je, kao što to tvrdi Parlament, da iz tužiteljeve poruke elektroničke pošte od 10. siječnja 2022. proizlazi da je on prijavio osvetu koju je pretrpio ne samo zbog prijava podnesenih unutar skupine, nego i zbog prijava podnesenih Glavnoj upravi za kadrovske poslove i OLAF‑u. Iz toga se može zaključiti da su mjere osvete koje je tužitelj prijavio prethodile slanju poruke elektroničke pošte od 13. siječnja 2022.

246

Slanje poruke elektroničke pošte od 13. siječnja 2022. predsjedniku izaslanstva bez tužiteljevu suglasnosti ipak je bilo protivno članku 4. stavku 1. internih pravila, kao što je to utvrđeno u točki 180. ove presude.

247

S obzirom na prethodno navedeno, uzročna veza između neimovinske štete koju je pretrpio tužitelj i nezakonitosti koje je počinio Parlament u dovoljnoj je mjeri dokazana.

248

U okolnostima slučaja neimovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio zbog različitih nezakonitosti koje je počinio Parlament valja ex æquo et bono procijeniti na 10000 eura.

249

S obzirom na sve prethodno navedeno, valja poništiti prešutnu odluku u dijelu u kojem je Parlament njome, u odgovoru na tužiteljev zahtjev od 10. siječnja 2022., odbio donijeti drugu mjeru zaštite osim mjere oslobađanja od dužnosti, djelomično prihvatiti zahtjev za naknadu štete u iznosu od 10000 eura i odbiti tužbu u preostalom dijelu.

Zahtjevi za određivanje mjera upravljanja postupkom ili izvođenja dokaza

250

Ako Opći sud ne prihvati da je nezakonito usko tumačenje članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju koje je primijenio Parlament, tužitelj od njega traži da na temelju članka 89. Poslovnika zatraži od OLAF‑a da pojasni način na koji treba primijeniti taj propis, osobito u pogledu potvrde o primitku zahtjeva podnesenog na temelju članka 22.a, stupanja u kontakt s OLAF‑om, kao i načina zaštite službenika koji je dostavio takve informacije.

251

Usto, tužitelj predlaže da se donesu sljedeće mjere u okviru mjera izvođenja dokaza na temelju članka 88. i članka 91. točke (b) Poslovnika, kako bi se u spis uložili:

–

odgovor Parlamenta na OLAF‑ov zahtjev za informacije i odgovor na OLAF‑ovu komunikaciju o predmetu koji se odnosi na prijavljene nepravilnosti i o svim drugim istragama koje se odnose na tužitelja;

–

dokaz o navodnom ispitivanju, koje provode savjetnici glavnog direktora, u pogledu informacija koje je tužitelj u svojstvu zviždača dostavio u svojem zahtjevu od 12. srpnja 2021.;

–

dokaz o datumu sastavljanja zapisnika s tužiteljeva sastanka održanog 3. veljače 2022. s tijelom za sklapanje ugovora i o datumu njegova unošenja u elektronički sustav upravljanja administrativnim dokumentima Parlamenta;

–

izvješće o upravnoj istrazi sastavljeno prije nego što je predsjednica Parlamenta izrekla sankciju zastupnici o kojoj je riječ.

252

Parlament smatra da tužiteljev zahtjev treba odbiti.

253

Valja podsjetiti na to da je na Općem sudu da odluči o potrebi primjene svoje ovlasti za donošenje mjera upravljanja postupkom ili mjera izvođenja dokaza kako bi dopunio informacije kojima raspolaže s obzirom na to da pitanje dokazne vrijednosti postupovnih dokumenata ulazi u njegovu samostalnu ocjenu činjenica (vidjeti presudu od 7. rujna 2022., WT/Komisija, T‑91/20, neobjavljenu, EU:T:2022:510, t. 183. i navedenu sudsku praksu).

254

Kad je riječ o zahtjevu navedenom u točki 250. ove presude, ne treba ga prihvatiti jer nije OLAF‑ova zadaća da pojasni način na koji treba primijeniti propis kojim se štite zviždači, nego je na Općem sudu ili Sudu da to učine tumačenjem relevantnih odredbi Pravilnika o osoblju.

255

Osim toga, nijedan dokument naveden u točki 251. ove presude nije potreban da bi se odlučilo o ovom sporu.

256

Stoga valja odbiti zahtjeve za određivanje mjera upravljanja postupkom i izvođenja dokaza koje je podnio tužitelj.

Troškovi

257

U skladu s člankom 134. stavkom 3. Poslovnika, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. Međutim, na temelju članka 135. stavka 1. tog poslovnika, Opći sud može odlučiti da, kad to zahtijeva pravičnost, stranka koja ne uspije u postupku, osim vlastitih troškova, snosi samo dio troškova druge stranke ili da ih ne snosi uopće.

258

U ovom se slučaju, s obzirom na konkretan kontekst predmeta i osobito povrede pravilâ o zaštiti statusa zviždača koje je počinio Parlament, smatra pravičnim naložiti Parlamentu da snosi vlastite troškove i tužiteljeve troškove.

 

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (četvrto prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

 

1.

Poništava se prešutna odluka Europskog parlamenta kojom se, u odgovoru na zahtjev osobe TU podnesen 10. siječnja 2022. da joj se dodijeli zaštita na temelju članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije, odbijaju donijeti druge mjere zaštite uz mjeru oslobađanja od dužnosti.

 

2.

Parlamentu se nalaže da osobi TU isplati iznos od 10000 eura.

 

3.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

 

4.

Parlamentu se nalaže snošenje troškova.

 

da Silva Passos

Gervasoni

Półtorak

Reine

Pynnä

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 11. rujna 2024.

Potpisi

Sadržaj

 

Okolnosti spora

 

Zahtjevi stranaka

 

Pravo

 

Zahtjev za utvrđenje

 

Zahtjev za poništenje

 

Predmet zahtjeva za poništenje

 

Zakonitost prešutne odluke

 

– Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi pravila kojima se tužitelja štiti u svojstvu zviždača

 

1) Argumenti stranaka koji se odnose na prvi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na tužiteljevu podnošenju zahtjeva na temelju članka 22.a Pravilnika o osoblju radi priznavanja statusa zviždača i dodjele zaštite na temelju tog svojstva

 

2) Argumenti stranaka koji se odnose na drugi dio prvog tužbenog razloga, koji se temelji na nepravilnom odvijanju postupka iz članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju i na povredi članka 3. internih pravila

 

3) Dopuštenost određenih priloga

 

i) Dopuštenost priloga C.6 i C.7

 

ii) Dopuštenost priloga E.1 i popratnog dopisa

 

iii) Dopuštenost priloga F.1 i F.2

 

4) Nepostojanje formalnog priznavanja tužiteljeva statusa zviždača

 

5) Neobavještavanje tužitelja o daljnjim mjerama poduzetima u pogledu njegovih prijava

 

6) Nedostatnost mjera zaštite donesenih na temelju članaka 22.a do 22.c Pravilnika o osoblju

 

i) Teret dokazivanja dostatnosti mjera zaštite

 

ii) Dostatnost mjera zaštite

 

– Mjera oslobađanja od dužnosti

 

– Mogućnost produljenja tužiteljeva ugovora APA‑a

 

– Mogućnost premještaja tužitelja na drugo radno mjesto u okviru Parlamenta

 

– Obveza savjetovanja i pružanja pomoći

 

iii) Zaključak o prigovoru koji se temelji na nedostatnosti mjera zaštite koje je donio Parlament

 

– Drugi tužbeni razlog, koji se u biti temelji, s jedne strane, na povredi članka 22.c Pravilnika o osoblju i internih pravila i, s druge strane, na neprikladnosti i nedostatnosti navedenih pravila

 

– Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi povjerljivosti i zaštite tužiteljeva identiteta kao zviždača

 

Zakonitost odluke od 22. veljače 2022.

 

– Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja, članaka 22.a do 22.c i članka 24. Pravilnika o osoblju te dužnosti brižnog postupanja

 

– Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi postupka

 

Zahtjev za naknadu štete

 

Dopuštenost zahtjeva za naknadu štete

 

Nezakonitost postupanja Parlamenta

 

Šteta

 

Uzročna veza

 

Zahtjevi za određivanje mjera upravljanja postupkom ili izvođenja dokaza

 

Troškovi


( *1 ) Jezik postupka: francuski

( 1 ) Povjerljivi podaci su izostavljeni.