(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 12. kolovoza 2019. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom u Uniju određenih toplovaljanih limova i koluta od nehrđajućeg čelika („SSHR” ili „proizvod iz ispitnog postupka”) podrijetlom iz Indonezije, Narodne Republike Kine („NRK” ili „Kina”) i Tajvana („predmetne zemlje”) na temelju članka 5. Uredbe (EU) 2016/1036. Komisija je Obavijest o pokretanju postupka objavila u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak nakon što je Europska federacija proizvođača željeza i čelika („Eurofer” ili „podnositelj pritužbe”) 28. lipnja 2019. podnijela pritužbu u ime četiriju proizvođača iz Unije koji čine cjelokupnu proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaze o dampingu iz predmetnih zemalja i o posljedičnoj materijalnoj šteti, što je bilo dovoljno opravdanje za pokretanje ispitnog postupka.

(3)

Komisija je Provedbenom uredbom (EU) 2020/104 (3) evidentiranjem uvjetovala uvoz proizvoda iz ispitnog postupka koji je podrijetlom i poslan iz predmetnih zemalja. Evidentiranje uvoza ukinuto je stupanjem na snagu privremenih mjera navedenih u uvodnoj izjavi 5. u nastavku.

(4)

U skladu s člankom 19.a osnovne uredbe Komisija je 18. ožujka 2020. stranama dostavila sažetak predloženih pristojbi i pojedinosti o izračunu dampinških marži i marži dostatnih za uklanjanje štete nanesene industriji Unije. Zainteresirane strane pozvane su da u roku od tri radna dana dostave primjedbe na točnost izračuna. U pogledu primljenih primjedbi, ispravci su uneseni u izračune za jednog tajvanskog proizvođača izvoznika. Primjedbe koje su dostavili indonezijski i kineski proizvođači izvoznici nisu rezultirale izmjenom izračuna.

(5)

Komisija je 8. travnja 2020. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/508 (4) („privremena uredba”) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz u Uniju SSHR-a podrijetlom iz Indonezije, NRK-a i Tajvana.

(6)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 27. privremene uredbe, ispitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2019. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”), a ispitivanjem kretanja koja su važna za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2016. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(7)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je uvedena privremena antidampinška pristojba („privremena objava”), podnositelj pritužbe, jedan korisnik predmetnog proizvoda, jedno udruženje uvoznika, dva indonezijska, tri kineska i dva tajvanska proizvođača izvoznika te kineska vlada i vlada Indonezije dostavili su pisane podneske u kojima su obznanili svoja stajališta o privremenim nalazima u roku predviđenom člankom 2. stavkom 1. privremene uredbe.

(8)

Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane. Saslušanje podnositelja pritužbe održano je 5. svibnja 2020., a saslušanje proizvođača izvoznika Walsin Lihwa Co. („Walsin”) održano je 22. travnja 2020. Komisija je 19. svibnja 2020. poslala jednom proizvođaču iz Unije dodatnu objavu u vezi s izračunom njegove pojedinačne ciljne cijene. Naknadne primjedbe u odnosu na tu dodatnu objavu primljene su 25. svibnja 2020.

(9)

Komisija je obavijestila sve zainteresirane strane o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz u Uniju SSHR-a podrijetlom iz Indonezije, NRK-a i Tajvana („konačna objava”). Svim je stranama odobreno razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe na konačnu objavu.

(10)

Primljene su primjedbe od kineske vlade, vlade Indonezije, dva indonezijska, dva kineska i jednog tajvanskog proizvođača izvoznika te podnositelja pritužbe i jednog korisnika. Podnositelju pritužbe odobrena su dva saslušanja, jedno pred službama Komisije, a drugo 12. kolovoza 2020. u prisustvu službenika za saslušanje. Nakon tog saslušanja podnositelju pritužbe dostavljena je dodatna konačna objava koja se odnosi na element analize učinka na lance opskrbe europskih poduzeća u okviru ispitivanja interesa Unije u skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe (vidjeti odjeljak 6.2.3.3. u nastavku). Osim toga, s obzirom na primljene primjedbe, kineskim proizvođačima izvoznicima Fujian Fuxin Special Steel Co., Ltd. („FSS”) i Shanxi Taigang Stainless Steel Co., Ltd („STSS”) upućena je dodatna konačna objava o izračunu sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena. Nadalje, društvu FSS poslana je dodatna konačna objava s revidiranim izračunom dampinške marže jer je Komisija prihvatila tvrdnju tog poduzeća navedenu u uvodnoj izjavi 143. u nastavku.

(11)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu odabira uzorka, potvrđene su uvodne izjave od 9. do 19. privremene uredbe.

(12)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu razdoblja ispitnog postupka i razmatranog razdoblja, potvrđena je uvodna izjava 26. privremene uredbe.

(13)

Kineski proizvođač izvoznik FSS zatražio je objavu postotka troškova prodaje te općih i administrativnih troškova upotrijebljenih pri utvrđivanju ciljne cijene industrije Unije. Nadalje, društvo FSS i proizvođač izvoznik STSS zatražili su objavu obujma prodaje proizvođača iz Unije, jediničnih prodajnih cijena i neštetnih cijena te iznose sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena po modelu, tvrdeći da je to uobičajena praksa u ispitnim postupcima trgovinske zaštite. Te su tvrdnje odbačene jer većinu vrsta proizvoda proizvode jedan ili dva proizvođača u uzorku. Stoga bi se objavom obujma prodaje ili cijena po vrsti proizvoda otkrili povjerljivi podaci društava. U pogledu troškova prodaje te općih i administrativnih troškova proizvođača u uzorku, takvi su podaci, koje dostavljaju proizvođači iz Unije koji surađuju i koje provjerava Komisija, po prirodi povjerljivi i stoga ih se ne smije objaviti u skladu s člankom 19. osnovne uredbe.

(14)

Nakon konačne objave kineski proizvođači izvoznici FSS i STSS ponovili su svoj zahtjev za dodatne pojedinosti o izračunu sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena, a posebno su zatražili informacije o pojedinim vrstama proizvoda, odnosno obujmu prodaje i prodajnim cijenama industrije Unije te iznosima sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena po vrsti proizvoda. Kako bi se zaštitili povjerljivi podaci koje su dostavile druge strane, dvjema stranama koje su to zatražile upućena je dodatna objava u obliku indeksa ili raspona. Nakon toga nije zaprimljena nijedna primjedba.

(15)

Nakon privremene i konačne objave korisnik društvo Marcegaglia Specialities S.p.A. („Marcegaglia”) ponovilo je svoju tvrdnju iz uvodne izjave 39. privremene uredbe, odnosno da bi crne kolute trebalo isključiti iz područja primjene ispitnog postupka. Društvo Marcegaglia podsjetilo je na razlike u površinskoj hrapavosti i površinskoj završnoj obradi te na razlike u estetskom izgledu između crnih i bijelih koluta. Kad je riječ o posljednjoj rečenici uvodne izjave 44. privremene uredbe, društvo Marcegaglia tvrdilo je da, u pogledu zamjenjivosti, crni koluti ne bi mogli zamijeniti bijele kolute u relevantnim industrijskim primjenama. Društvo Marcegaglia u tom je pogledu dodalo da crni koluti, za razliku od bijelih, nisu zadovoljili zahtjeve koji se odnose na visoki pritisak i koroziju.

(16)

Osim toga, društvo Marcegaglia tvrdilo je da se svaki rizik od izbjegavanja mjera, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 44. privremene uredbe, činio dalekim s obzirom na to da su crni i bijeli koluti namijenjeni različitim kategorijama kupaca i da stoga nisu u međusobnoj izravnoj konkurenciji te da su izravno prepoznatljivi, i da bi Komisija mogla uvesti posebne oznake TARIC za dvije oznake proizvoda kako bi se izbjegao svaki mogući rizik od izbjegavanja mjera.

(17)

U pogledu uvodne izjave 45. privremene uredbe društvo Marcegaglia zatražilo je od Komisije da objavi obujam crnih koluta koje je industrija Unije prodala kupcima osim društvu Marcegaglia. Komisija nema podatke za cjelokupnu industriju Unije na razini vrste proizvoda; raspolaže jedino podacima koji se odnose na proizvođače u uzorku. U svakom slučaju, podaci o prodaji na razini vrste proizvoda po prirodi su povjerljivi u smislu članka 19. stavka 1. osnovne uredbe i stoga se ne smiju objavljivati.

(18)

U istom kontekstu, indonezijski izvoznici društva ITSS i GCNS tvrdili su da bi Komisija trebala upotrebljavati profitnu maržu industrije Unije koja se odnosi samo na crne kolute za potrebe zasebnog izračuna marže štete, s obzirom na to da se indonezijski izvoz sastojao gotovo isključivo od crnih koluta, za koje je profitna marža bila niža jer su crni koluti poluproizvodi.

(19)

Uzimajući u obzir prethodno navedene tvrdnje, Komisija je napomenula da je proizvod iz ispitnog postupka definiran u odjeljku 2. Obavijesti o pokretanju postupka na temelju definicije navedene u pritužbi. Podnositelj pritužbe utvrdio je proizvode koje je predmetna industrija proizvela i prodala i čiji je uvoz iz predmetnih zemalja bio dampinški i nanio štetu.

(20)

Što se tiče tvrdnji o isključenju crnih koluta, Komisija je u uvodnim izjavama od 44. do 46. privremene uredbe objasnila zašto takvo isključenje nije opravdano.

(21)

Nastavljajući na obrazloženje u privremenoj uredbi, u razdoblju ispitnog postupka prodaja crnih koluta na slobodnom tržištu obuhvaćala je [20 do 30] % (5) ukupne prodaje na slobodnom tržištu. Štoviše, isključenje crnih koluta iz područja primjene ispitnog postupka ugrozilo bi cjelokupni „zeleni” kružni poslovni model industrije Unije, a to je proizvodnja predmetnog proizvoda od ostataka od nehrđajućeg čelika za prodaju ili daljnju obradu u proizvode iz nizvodnog procesa proizvodnje. Doista, u takvim bi okolnostima i održivost proizvodnje bijelih koluta od nehrđajućeg čelika i daljnji proizvodi iz nizvodnog procesa proizvodnje industrije Unije vjerojatno bili znatno izloženi negativnom utjecaju jer bi se povećala proizvodnja bijelih koluta u Uniji od crnih koluta proizvedenih na način manje prihvatljiv za okoliš po dampinškim cijenama u predmetnim zemljama. U slučaju brzog povećanja dampinškog uvoza, takav bi razvoj srednjoročno do dugoročno gledajući prisilio industriju Unije da obustavi važne proizvodne linije. Te ozbiljne posljedice stoga ne bi ostale ograničene samo na proizvodnju crnih koluta od ostataka od nehrđajućeg čelika jer bi korisnici bijelih koluta i drugih proizvoda iz nizvodnog procesa proizvodnje i dalje imali mogućnost kupnje znatnog dijela tih proizvoda po dampinškim cijenama. Stoga bi se pošteni uvjeti tržišnog natjecanja na tržištu SSHR-a i na tržištu proizvoda iz nizvodnog procesa proizvodnje u Uniji drastično smanjili u slučaju isključenja crnih koluta, na štetu industrije Unije.

(22)

Osim toga, Komisija je napomenula da je njezina dosljedna praksa u ispitnim postupcima trgovinske zaštite podijeliti proizvod iz ispitnog postupka u različite modele i vrste (kontrolni brojevi proizvoda, „PCN-ovi”) kako bi se omogućila primjerena usporedba pri utvrđivanju dampinga i štete. Prema rezultirajućim kontrolnim brojevima proizvoda obično se razlikuju modeli različite veličine i različitih obilježja, no svaki od njih dio je proizvoda iz ispitnog postupka. U ovom slučaju završna obrada SSHR-a na isti je način identificirana pretposljednjim znakom kontrolnog broja proizvoda, odnosno B se odnosi na „crni”, a W na „bijeli”. Stoga se za potrebe utvrđivanja sniženja cijena, sniženja ciljnih cijena i dampinga osigurava primjerena usporedba jer se crni koluti ne uspoređuju s bijelim kolutima i obrnuto.

(23)

Konačno, Komisija je napomenula da proizvođači iz Unije i proizvođači izvoznici u predmetnim zemljama imaju vertikalno integrirani poslovni model koji uključuje proizvodnju i crnih i bijelih koluta. To znači da svaki takav proizvođač može odlučiti želi li prodavati crne ili bijele kolute na slobodnom tržištu.

(24)

Nakon konačne objave društvo Marcegaglia ponovilo je zahtjev za objavu broja kupaca proizvođača iz Unije i količina crnih koluta koje je industrija Unije 2018. i u razdoblju ispitnog postupka prodala postrojenjima za ponovno valjanje osim društvu Marcegaglia. Komisija je podsjetila da je ta informacija po svojoj prirodi povjerljiva. No Komisija može dati smisleni sažetak, odnosno da su u razdoblju ispitnog postupka [1–2] proizvođača iz Unije u uzorku prodala [150 000–180 000] (6) tona crnih koluta [2–4] kupcima.

(25)

Društvo Marcegaglia nadalje je tvrdilo da je u okviru ispitnog postupka potvrđeno da osim društva Marcegaglia gotovo ne postoji slobodno tržište crnih koluta u Uniji te je kritiziralo Komisiju jer nije donijela nikakve zaključke na temelju te ključne okolnosti. Utvrđeno je da je navedena kritika neutemeljena. Sama činjenica da je društvo Marcegaglia najvažniji korisnik crnih koluta na tržištu Unije ne može biti opravdanje za poseban tretman u pogledu crnih koluta ili isključenje crnih koluta iz opsega predmetnog proizvoda.

(26)

Nakon konačne objave društvo Marcegaglia uputilo je i na prethodnu uvodnu izjavu 21. i tvrdilo da se crni koluti koje uvoze upotrebljavaju isključivo kao sirovina za proizvodnju proizvoda iz nizvodnog procesa proizvodnje (hladnovaljani plosnati proizvodi od nehrđajućeg čelika, cijevi od nehrđajućeg čelika). Društvo Marcegaglia ne upotrebljava crne kolute za proizvodnju bijelih koluta radi prodaje na slobodnom tržištu Unije. S obzirom na prethodno navedeno, društvo je tvrdilo da je teško prihvatiti relevantnost Komisijine tvrdnje da bi se u slučaju isključenja crnih koluta iz opsega mjera povećala proizvodnja bijelih koluta u Uniji od crnih koluta proizvedenih na način manje prihvatljiv za okoliš po dampinškim cijenama u predmetnim zemljama.

(27)

Ta se tvrdnja morala odbaciti. Ako se ne uvedu pristojbe na crne kolute, proizvođačima iz Unije vjerojatno će se barem neizravno naštetiti na tržištu iz nizvodnog procesa proizvodnje, na kojem se natječu s društvom Marcegaglia. Može se očekivati i povećanje kapaciteta žarenja i dekapiranja u Uniji, odnosno procesa kojima se crni koluti pretvaraju u bijele, točnije preradom jeftinih uvezenih crnih koluta u bijele kolute na štetu industrije Unije, koja je uložila znatna sredstva kako bi postala potpuno integrirana. Ako se industrija Unije više ne bude mogla natjecati na toj osnovi, bit će prisiljena upotrebljavati jeftin dampinški uvoz i na taj način zaista napustiti svoj integrirani poslovni model, koji je prihvatljiviji za okoliš.

(28)

Tvrdnje koje se odnose na isključenje crnih koluta iz područja primjene ispitnog postupka stoga se odbacuju.

(29)

Nekoliko je strana ponovilo tvrdnju o isključenju koluta širine koja premašuje 1 800 mm iz područja primjene ispitnog postupka. Prema njihovim navodima širina utječe na svojstva, kao što je otpornost na pritisak.

(30)

Iz razloga navedenih u uvodnim izjavama 47. i 48. privremene uredbe te su tvrdnje odbačene.

(31)

Budući da nije bilo drugih primjedbi u pogledu opsega proizvoda, Komisija je potvrdila zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 39. do 46. privremene uredbe, kako je objašnjeno u prethodno navedenim uvodnim izjavama od 19. do 30.

(32)

Nakon privremene objave Komisija je primila primjedbe od indonezijskih proizvođača izvoznika PT Indonesia Guang Ching Nickel and Stainless Steel Industry („GCNS”) i PT Indonesia Tsingshan Stainless Steel („ITSS”) te Europske federacije proizvođača željeza i čelika (Eurofer), koja je podnositelj pritužbe, („podnesak od 4. svibnja 2020.”) o nalazima o dampingu u vezi s indonezijskim proizvođačima izvoznicima. Osim toga, Eurofer je 7. veljače 2020. dostavio primjedbe u vezi s izračunom dampinga za indonezijske proizvođače izvoznike („podnesak od 7. veljače 2020.”), koje zbog vremenskog okvira ispitnog postupka nisu mogle biti razmotrene u okviru privremene uredbe.

(33)

Sve se primjedbe navedene u podnescima iz uvodne izjave 32. razmatraju u okviru ove Uredbe.

(34)

Budući da nije bilo primjedbi u vezi s opisom indonezijskih proizvođača izvoznika i njihovih povezanih dobavljača okupljenih u društvo Indonesia Morowali Industrial Park („IMIP”), Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 50. do 51. privremene uredbe.

(35)

Pojedinosti o razlozima za primjenu članka 18. osnovne uredbe utvrđeni su u uvodnim izjavama od 52. do 63. privremene uredbe.

(36)

Eurofer je u svojem podnesku od 7. veljače 2020. tvrdio da bi sve informacije koje su dostavili indonezijski proizvođači izvoznici trebalo zanemariti jer ih se nije moglo smatrati pouzdanima u nedostatku sveobuhvatne objave povezanih društava te u nedostatku suradnje identificiranih povezanih društava koja aktivno sudjeluju u proizvodnji i prodaji predmetnog proizvoda ili u opskrbi sirovinama koje se upotrebljavaju u proizvodnom procesu.

(37)

Osim toga, Eurofer je tvrdio da Komisija ne bi trebala primijeniti odredbe članka 18. stavka 3. osnovne uredbe. U tom se pogledu podnositelj pritužbe pozvao na prijašnju sudsku praksu Suda Europske unije (7) i Žalbenog tijela Svjetske trgovinske organizacije („WTO”) (8).

(38)

Te su tvrdnje odbačene. Komisija je smatrala da su proizvođači izvoznici uložili znatan trud kako bi dostavili dostatne informacije o odnosu sa svojim dobavljačima i kupcima. No zbog odluka njihova krajnjeg dioničara i njihovih veza kao manjih dioničara s određenim povezanim kupcima, njihov je trud bio tek djelomično uspješan. Komisija je utvrdila da su dobavljači i kupci koje su proizvođači izvoznici naveli kao povezane uistinu bili povezani. Neizvjesnost u pogledu odnosa s dobavljačima i kupcima koji su navedeni kao nepovezani odrazila se u izračunu dampinške marže, odnosno kad je to bilo opravdano, informacije koje su dostavili proizvođači izvoznici bile su prilagođene ili odbačene te zamijenjene raspoloživim podacima.

(39)

Pojedinosti o izračunu uobičajene vrijednosti utvrđene su u uvodnim izjavama od 64. do 85. privremene uredbe.

(40)

Eurofer je u podnesku od 7. veljače 2020. tvrdio da je Komisija trebala zanemariti kupovnu cijenu rudače nikla koju su prijavili indonezijski proizvođači izvoznici. Eurofer je tvrdio da bi to bilo opravdano s obzirom na činjenicu da proizvođači izvoznici Komisiji nisu dostavili potrebne elemente kako bi procijenila je li rudača nikla kupljena po tržišnim uvjetima. Osim toga, predložio je da Komisija kao raspoložive podatke upotrijebi cijenu usporedive rudače nikla na Filipinima koja je navedena u pritužbi ili cijenu nikla koju navodi Londonska burza metala („LME”).

(41)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 52. do 54., 60., 68., 80. i od 82. do 85. privremene uredbe, Komisija je doista upotrijebila raspoložive podatke koji se odnose na cijene rudače nikla koje su platili proizvođači izvoznici. No Komisija je u ovom slučaju smatrala da je većina aspekata tih cijena, osim odnosa s dobavljačem, bila pouzdana. Stoga je Komisija pri utvrđivanju cijene rudače nikla po tržišnim uvjetima upotrijebila informacije koje su dostavili proizvođači izvoznici kao raspoložive podatke, uzimajući u obzir najskuplje transakcije kupnje, za koje se smatralo da je najmanje vjerojatno da je na njih utjecao potencijalni odnos s dobavljačem. Kako je utvrđeno u članku 2. stavku 5. osnovne uredbe, kada je moguće, Komisija daje prednost troškovima iz poslovnih knjiga strane nad kojom se provodi ispitni postupak ako te poslovne knjige na prihvatljiv način odražavaju troškove povezane s proizvodnjom i prodajom proizvoda iz ispitnog postupka. Komisija je stoga odbacila tvrdnju Eurofera.

(42)

Eurofer je u podnesku od 4. svibnja 2020. tvrdio da Komisija nije uspješno prilagodila troškove rudače nikla prema članku 2. stavku 3. i članku 2. stavku 5. osnovne uredbe usprkos saznanju da je Indonezija zadržala nekoliko mehanizama koji su doveli do poremećaja u pogledu rudače nikla kako je opisano u uvodnoj izjavi 342. privremene uredbe. Kako bi potkrijepio tu tvrdnju, Eurofer je uputio na prethodnu praksu Komisije (9) i sudsku praksu Svjetske trgovinske organizacije (10).

(43)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 41., Komisija je zamijenila cijenu rudače nikla pod utjecajem odnosa između proizvođača izvoznika i njihovih dobavljača prema članku 2. stavku 3. i članku 2. stavku 5. osnovne uredbe, odnosno odredila je kupovnu cijenu po tržišnim uvjetima. Osim toga, Komisija je napomenula da je pitanje učinka intervencija vlade Indonezije kao zasebno pitanje razmatrano prema članku 7. stavku 2.a osnovne uredbe, kako je opisano u odjeljku 6. privremene uredbe i ove Uredbe.

(44)

Nakon konačne objave Eurofer je ponovio svoja stajališta da je Komisija trebala prilagoditi troškove rudače nikla kako bi neutralizirala poremećaje izazvane djelovanjem države. Eurofer je prvenstveno tvrdio da zamjena troškova rudače nikla opisana u uvodnim izjavama 41. i 43. nije učinjena prema članku 2. stavku 5. osnovne uredbe, već prema članku 18. osnovne uredbe. Drugo, tvrdio je da Komisija ima pravo zamijeniti troškove na koje su utjecali poremećaji izazvani djelovanjem države u skladu s člankom 2. stavkom 5. osnovne uredbe, čak i u kontekstu obveza Unije koje proizlaze iz njezina članstva u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. U tu je svrhu Eurofer tvrdio da u skladu s najnovijom sudskom praksom Svjetske trgovinske organizacije (11) nije isključeno da se temeljem članka 2.2.1.1. Antidampinškog sporazuma WTO-a troškovi proizvođača izvoznika mogu zamijeniti, osim u dvjema okolnostima navedenima u tom članku.

(45)

Komisija prvo podsjeća da su troškovi rudače nikla kupljene od povezanih dobavljača doista zamijenjeni u skladu s člankom 2. stavkom 5. osnovne uredbe. Članak 18. osnovne uredbe primijenjen je isključivo u pogledu metodologije i transakcija upotrijebljenih za određivanje kupovne cijene po tržišnim uvjetima jer odnos između proizvođača izvoznika i njihovih dobavljača nije uvijek bio jasan. Drugo, kako je objašnjeno u odjeljku 6. ove Uredbe, Komisija je ostala pri svojem stajalištu da je u ovom slučaju bilo primjereno uvesti antidampinšku pristojbu na razini marže štete kada je ona bila niža od dampinške marže. U tom pogledu treba napomenuti da je marža štete utvrđena za indonezijske proizvođače izvoznike doista niža od primjenjive ponderirane prosječne dampinške marže. Stoga bi se eventualnim dodatnim povećanjem troškova rudače nikla dodatno povećala dampinška marža, što ne bi utjecalo na razinu mjera. Prema tome, Komisija je utvrdila da je Euroferova tvrdnja navedena u uvodnoj izjavi 44. postala bespredmetna.

(46)

U pogledu metodologije za određivanje cijene rudače nikla po tržišnim uvjetima proizvođači izvoznici pozdravili su činjenicu da je Komisija temeljila određivanje cijene po tržišnim uvjetima na stvarnim podacima koje su dostavila društva. No tvrdili su da je metoda koju je primijenila Komisija bila nerazmjerna i da je dovela do pretjeranih troškova rudače nikla po tržišnim uvjetima. Proizvođači izvoznici posebno su istaknuli da su se kupovne cijene rudače nikla znatno razlikovale ovisno o razlici u udjelu nikla od 0,01 postotnog boda. Stoga su proizvođači izvoznici predložili da Komisija uzme u obzir udio nikla na temelju dva decimalna mjesta umjesto upotrebe samo jednog decimalnog mjesta za prilagodbu troškova.

(47)

Komisija je ispitala tu tvrdnju i utvrdila da se na temelju informacija koje je dostavilo društvo GCNS, jedino društvo iz skupine koje je dostavilo sve informacije, razlika u udjelu nikla od 0,01 postotnog boda doista odražavala u kupovnoj cijeni rudače nikla. Komisija je stoga prihvatila tvrdnju i prema tome prilagodila troškove rudače nikla po tržišnim uvjetima.

(48)

Proizvođači izvoznici dalje su tvrdili da je Komisija trebala utvrditi kupovnu cijenu rudače nikla po tržišnim uvjetima povezanog dobavljača PT Tsingshan Steel Indonesia („TSI”) na temelju kupnji od nepovezanih dobavljača rudače nikla.

(49)

Komisija je podsjetila da je razlog odbijanja kupovne cijene rudače nikla proizvođača izvoznika bio nedostatak relevantnih informacija o strukturi grupacije na svjetskoj razini. Činjenica da Komisija nije mogla utvrditi koji su dobavljači proizvođača izvoznika stvarno bili nepovezani vrijedi i za dobavljače društva TSI.

(50)

Unatoč tome, nakon promjene cijene po tržišnim uvjetima izračunane za društvo GCNS kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 46. i 47. Komisija je prilagodila i kupovnu cijenu po tržišnim uvjetima društva TSI primjenjujući na referentnu vrijednost društva GCNS-a omjer između prosječne stvarne cijene koju plaćaju društva TSI i GCNS. To je isto tako bilo u skladu s tehničkim primjedbama proizvođača izvoznika u odnosu na alternativno određivanje kupovne cijene rudače nikla po tržišnim cijenama za društvo TSI.

(51)

Osim toga, pri ispitivanju primjedbi zainteresiranih strana Komisija je utvrdila da u privremenoj fazi u izračun uobičajene vrijednosti nije uzela u obzir određene troškove proizvodnje koje je prijavilo društvo ITSS.

(52)

Nakon ispravka tog propusta, nijedna domaća prodaja društva ITSS istovjetnog proizvoda nije bila profitabilna. Komisija je stoga izračunala uobičajenu vrijednost dodavanjem sljedećih vrijednosti prosječnom trošku proizvodnje istovjetnog proizvoda društva ITSS-a tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(53)

U pogledu određivanja uobičajene vrijednosti za društvo ITSS, Eurofer je u svojem podnesku od 4. svibnja 2020. tvrdio da Komisija nije trebala iznijeti zaključak o reprezentativnosti i profitabilnosti domaće prodaje nezavisnim kupcima u nedostatku sveobuhvatne strukture grupacije na svjetskoj razini.

(54)

Komisija je napomenula da su, s obzirom na ispravke koji se odnose na određivanje uobičajene vrijednosti za društvo ITSS opisane u uvodnoj izjavi 52., njezini prethodni zaključci i naknadne primjedbe Eurofera postali bespredmetni.

(55)

U skladu s prihvaćenim tvrdnjama i obrazloženjima iz prethodno navedenih uvodnih izjava od 39. do 50. Komisija je potvrdila zaključke navedene u uvodnim izjavama od 64. do 72. i od 80. do 85. privremene uredbe. Aspekti određivanja uobičajene vrijednosti za društvo ITSS opisani u uvodnim izjavama od 73. do 79. privremene uredbe prilagođeni su kako je opisano u uvodnim izjavama od 51. do 54.

(56)

Pojedinosti o izračunu izvozne cijene utvrđene su u uvodnim izjavama 86. i 87. privremene uredbe.

(57)

Eurofer je u svojem podnesku od 7. veljače 2020. tvrdio da Komisija ne bi trebala upotrijebiti uvozne cijene velikog kupca indonezijskih proizvođača izvoznika u Uniji kao raspoložive podatke. Podnositelj pritužbe posebno je tvrdio da su proizvođači izvoznici sudjelovali u dogovorenoj nesuradnji i da su prilagodili raspoložive podatke radi određivanja povoljnijeg dampinga. Eurofer je podupro potonji navod nizom podnesaka predmetnog kupca. Eurofer je posebno istaknuo da je kupac dostavio detaljne informacije o cijenama transakcija uvoza iz Indonezije (podnesak od 4. studenoga 2019., referentni broj t19.005668) tek nakon što je Komisija poslala svoj drugi dopis o nedostacima indonezijskim proizvođačima izvoznicima 23. listopada 2019. (referentni broj t19.005465). Eurofer je stoga zaključio da su indonezijski proizvođači izvoznici zatražili da kupac u Uniji dostavi informacije kao zamjenu za njihov vlastiti ispis izvozne prodaje.

(58)

Podnositelj pritužbe ponovio je svoje tvrdnje opisane u uvodnoj izjavi 57. u svojem podnesku od 4. svibnja 2020.

(59)

U tom je pogledu važno pojasniti da je kupac u Uniji surađivao u ispitnom postupku od samog početka. Komisija je 18. listopada 2019. poslala upit o spremnosti društva da dostavi dodatne informacije o uvozu proizvoda iz ispitnog postupka podrijetlom iz Indonezije po transakciji i vrsti proizvoda (referentni broj t20.003960). Društvo je dostavilo tražene informacije 25. listopada 2019. (referentni broj t19.005556). Podnesak od 4. studenoga 2019., na koji je uputio Eurofer, kupac u Uniji dostavio je kao obrazloženje nakon što je Komisija postavila dodatna pitanja.

(60)

Osim toga, Komisija je podsjetila da su indonezijski proizvođači izvoznici dostavili cjeloviti ispis svoje izvozne prodaje u Uniju. Komisija je među ostalim mogla provjeriti vrste proizvoda, količine, vrijednosti i odredišta tih prodaja. No s obzirom na to da povezani trgovci u trećim zemljama uključeni u izvoznu prodaju nisu surađivali u ispitnom postupku, Komisija nije mogla utvrditi izvoznu cijenu na temelju njihove preprodajne cijene prvom nezavisnom kupcu. Komisija je u ovom slučaju odlučila upotrijebiti informacije dostupne u dokumentaciji, upotpunjene detaljnim informacijama po transakciji i vrsti proizvoda koje je dostavio kupac iz Unije.

(61)

Osim toga, Komisija je usporedila te cijene sa službenim statističkim podacima o trgovini kojima raspolaže Eurostat te je utvrdila da su jedinične uvozne cijene određene na temelju svih raspoloživih izvora bile vrlo slične. Komisija je stoga smatrala da se informacije koje je dostavio vodeći kupac u Uniji mogu upotrijebiti kao raspoloživi podaci.

(62)

Stoga se tvrdnje Eurofera iz uvodnih izjava 57. i 58. odbacuju.

(63)

Budući da nije bilo dodatnih primjedbi u pogledu izvozne cijene osim onih koje su već obuhvaćene prethodno navedenim uvodnim izjavama od 56. do 62., potvrđene su uvodne izjave od 86. do 87. privremene uredbe.

(64)

Pojedinosti o usporedbi uobičajene vrijednosti i izvozne cijene utvrđene su u uvodnim izjavama 88. i 89. privremene uredbe.

(65)

Eurofer je u podnesku od 4. svibnja 2020. tvrdio da Komisija nije donijela odgovarajuće zaključke iz nesuradnje povezanih trgovaca uključenih u izvoznu prodaju indonezijskih proizvođača izvoznika u pogledu određivanja izvozne cijene radi usporedbe. Eurofer je posebno tvrdio da Komisija nije trebala nekritički uzeti informacije koji su dostavili proizvođači izvoznici, a koji se odnose na prijevoz, rukovanje i utovar, te ostale naknade (kao što su provizije, troškovi kredita, bankovni troškovi, konverzija valute).

(66)

Eurofer je imao dodatne sumnje u vezi s odbijanjima od izvozne cijene troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti povezanih trgovaca uključenih u izvoznu prodaju jer njihov identitet i odnos s proizvođačima izvoznicima nije bilo moguće provjeriti.

(67)

Naposljetku, Eurofer je tvrdio da je Komisija trebala objaviti identitet povezanog trgovca čije je javno dostupne financijske izvještaje upotrijebila za određivanje troškova prodaje te općih i administrativnih troškova koje treba oduzeti od izvozne cijene.

(68)

Komisija je smatrala da se prema indonezijskim proizvođačima izvoznicima nije odnosila povoljnije kad je upotrijebila podatke raspoložive iz javnih izvora ili podatke koje su dostavili sami proizvođači izvoznici. Komisija je podsjetila da je, kako bi odredila izvoznu cijenu za potrebe usporedbe s uobičajenom vrijednosti, odnosno na temelju cijena franko tvornica, od izvozne cijene na razini cijena CIF (troškovi, osiguranje, vozarina), utvrđene na temelju uvoznih cijena kupca u Uniji, odbila proviziju nepovezanog trgovca uključenog u izvoznu prodaju, troškove prodaje te opće i administrativne troškove nekoliko povezanih trgovaca uključenih u izvoznu prodaju, dobit nepovezanog trgovca, prekooceansku vozarinu i osiguranje, rukovanje i utovar u Indoneziji, prijevoz u Indoneziji i troškove kredita za svaku transakciju izvoza pojedinačno.

(69)

U tom je pogledu Komisija odbila za svaku transakciju troškove prodaje te opće i administrativne troškove svih povezanih trgovaca uključenih u izvoznu prodaju iako su proizvođači izvoznici tvrdili da nisu svi oni bili uključeni u svaki od prodajnih kanala. Štoviše, Komisija je odbila troškove kredita na temelju indonezijskih kamatnih stopa i prosječnog trajanja trgovačkog kredita koji je primio kupac u Uniji iako indonezijski proizvođači izvoznici nisu dostavili informacije o bilo kakvom trgovačkom kreditu pri izvozu u Uniju. U tom je slučaju Komisija smatrala da je izvozni kredit mogao osigurati jedan od povezanih trgovaca uključenih u izvoznu prodaju.

(70)

Što se tiče identiteta povezanog trgovca čiji su financijski izvještaji upotrijebljeni za određivanje troškova prodaje te općih i administrativnih troškova, treba napomenuti da su proizvođači izvoznici smatrali njegov identitet osjetljivim informacijama. Komisija stoga nije objavila te informacije u privremenoj uredbi.

(71)

Zbog razloga navedenih u uvodnim izjavama od 68. do 70. Komisija je odbacila tvrdnju Eurofera.

(72)

Proizvođači izvoznici tvrdili su da je prilagodba izvozne cijene za troškove prodaje te opće i administrativne troškove povezanih trgovaca koji se nalaze izvan Unije bila neopravdana ili da je ta prilagodba eventualno trebala biti izračunana na drugačiji način. Komisija je prihvatila predloženi alternativni izračun predmetne prilagodbe i u skladu s time prilagodila izvoznu cijenu. Budući da se prilagodba odnosila na povjerljive poslovne podatke proizvođača izvoznika, pojedinosti su objavljene proizvođačima izvoznicima u konačnoj objavi namijenjenoj odgovarajućem društvu.

(73)

Budući da nije bilo dodatnih primjedbi u vezi s usporedbom uobičajene vrijednosti s izvoznom cijenom, potvrđene su uvodne izjave od 87. do 88. privremene uredbe u pogledu prilagodbe uobičajene vrijednosti.

(74)

Kako je detaljno navedeno u uvodnim izjavama od 32. do 73., Komisija je razmotrila primjedbe zainteresiranih strana i ponovno izračunala dampinške marže za indonezijske proizvođače izvoznike.

(75)

Konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(76)

Izračuni pojedinačnih dampinških marži nakon ispravaka i prilagodbi izvršenih na temelju primjedbi zainteresiranih strana nakon privremene objave objavljeni su indonezijskim proizvođačima izvoznicima.

(77)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 95. do 99. privremene uredbe, Komisija je odlučila primijeniti članak 18. osnovne uredbe u odnosu na jednog od kineskih proizvođača izvoznika u uzorku – Zhenshi Group Eastern Special Steel Co., Ltd. („Zhenshi”). Komisija nije mogla uskladiti nekoliko brojki koje su bile ključne za izračun pojedinačne dampinške marže društva, kao što su količina proizvodnje po vrsti proizvoda, potrošnja ulazne energije, raspodjela nusproizvoda i režijski troškovi proizvodnje s revidiranim financijskim izvještajima društva, izvješćima o upravljanju troškovima i podacima u upotrijebljenima internim informatičkim aplikacijama.

(78)

Komisija je stoga utvrdila da su dostavljene informacije bile nepouzdane i odlučila je primijeniti članak 18. stavak 1. osnovne uredbe kako bi dovršila određivanje dampinških marži i marži štete proizvođača izvoznika. To je rezultiralo uvođenjem preostalih marži za predmetno društvo u privremenoj fazi.

(79)

U svojem podnesku nakon privremene objave društvo Zhenshi ponovno je iznijelo primjedbe o Komisijinoj odluci da primijeni članak 18. osnovne uredbe i uvede preostalu pristojbu. Društvo je tvrdilo da je, bez obzira na neuspjeh da dostave odgovarajuće podatke za izračun uobičajene vrijednosti, Komisija imala na raspolaganju sve provjerene podatke o izvoznoj prodaji potrebne za izračun pojedinačne marže štete. U tom je pogledu društvo zatražilo od Komisije da primijeni članak 18. stavak 3. osnovne uredbe s obzirom na to da „iako podaci koje je dostavilo društvo nisu idealni u svim aspektima, nedostaci nisu takvi da uzrokuju prekomjerne poteškoće u donošenju razumno točnog nalaza u ovom slučaju”.

(80)

Nakon ispitivanja te tvrdnje Komisija je odlučila u skladu s člankom 18. stavkom 3. osnovne uredbe izračunati pojedinačnu dampinšku maržu i pojedinačnu maržu štete za društvo Zhenshi na temelju raspoloživih podataka.

(81)

Što se tiče dampinške marže, provjereni podaci društva koji se odnose na izvoznu cijenu upotrijebljeni su za utvrđivanje izvozne cijene. Za svaku vrstu proizvoda koju izvozi društvo Zhenshi uobičajena vrijednost upotrijebljena za izračun uzeta je od jednog od druga dva kineska proizvođača izvoznika koji surađuju. Ako je uobičajena vrijednost za tu posebnu vrstu proizvoda postojala u oba predmetna društva, korištena je veća od dviju brojki. To se pokazalo razumnom metodologijom s obzirom na to da društvo Zhenshi nije dostavilo dostatne podatke za izračun njihove uobičajene vrijednosti. Ako za pojedinu vrstu proizvoda nije postojala uobičajena vrijednost ni u jednom od dvaju društava, upotrijebljena je uobičajena vrijednost vrste proizvoda koji najviše sliči vrsti proizvoda koju izvozi društvo Zhenshi. Uobičajene vrijednosti zatim su uspoređene za svaku vrstu proizvoda s izvoznim cijenama prilagođenima cijenama franko tvornica kako ih je dostavilo društvo Zhenshi i provjerene pri posjetu radi provjere.

(82)

Kao rezultat prethodnog navedenog izračuna pojedinačna dampinška marža za društvo Zhenshi, izražena kao postotak vrijednosti CIF društva, utvrđena je na razini od 71,7 %.

(83)

U skladu s člankom 9. stavkom 6., drugim podstavkom osnovne uredbe s obzirom na to da se dampinška marža društva temeljila na raspoloživim podacima, ona nije upotrijebljena za izračun ponderirane prosječne dampinške marže za društva koja surađuju, a nisu uključena u uzorak.

(84)

Eurofer je u svojem podnesku dostavljenom nakon konačne objave osporio Komisijinu odluko o izračunu pojedinačne dampinške marže za Zhenshi. Podnositelj pritužbe protivio se promjeni Komisijina stajališta u konačnoj objavi istaknuvši da je kineski izvoznik samo ponovio svoje prethodne argumente ne navodeći nikakve nove informacije. Podnositelj pritužbe naveo je da je Komisija u privremenoj fazi jasno zaključila da nije bilo moguće izračunati pojedinačnu dampinšku maržu za Zhenshi jer nekoliko ključnih brojki nije bilo u skladu s revidiranim financijskim izvještajima, izvješćima o upravljanju i informatičkim bazama podataka poduzeća.

(85)

Eurofer je nadalje tvrdio da bi se izračun dampinške marže trebao temeljiti na vlastitim podacima poduzeća, što je u suprotnosti s metodologijom koju je Komisija primijenila u konačnoj fazi.

(86)

Konačno, podnositelj pritužbe iznio je sumnje o tome kako je Komisija mogla prihvatiti izvozne cijene društva Zhenshi kada odgovori na upitnik nisu bili u skladu s revidiranim financijskim izvještajima.

(87)

Prvo, Komisija ostaje pri svojem zaključku da izračun uobičajene vrijednosti nije bio moguć na temelju podataka koje je dostavilo društvo Zhenshi. Poteškoće s usklađivanjem brojki odnosile su se isključivo na raspodjelu podataka o proizvodnji, zalihama, troškovima i potrošnji ulaznih materijala na različite vrste proizvoda te stoga nije bilo moguće izračunati uobičajenu vrijednost. No Zhenshi je dostavio sve elemente potrebne za utvrđivanje izvozne cijene, što je Komisija mogla provjeriti.

(88)

Drugo, poduzeće je nakon privremene objave dostavilo novi valjani argument i s obzirom na to da je Komisija priznala da može provjeriti podatke o izvoznoj prodaji, bilo je moguće izračunati pojedinačnu maržu štete. Komisija se složila s tim argumentom i naknadno izračunala pojedinačnu maržu štete, a posljedično i dampinšku maržu u skladu s člankom 18. stavkom 3. osnovne uredbe.

(89)

Suprotno Euroferovu navodu, nije neuobičajeno da se uobičajena vrijednost za poduzeće ne temelji na podacima koje je dostavio proizvođač izvoznik. Komisija može upotrijebiti dostupne činjenice, uključujući podatke iz drugih izvora, ako dostavljene informacije primjerice nisu pouzdane.

(90)

Stoga se u skladu s člankom 18. stavkom 3. osnovne uredbe i kako je jasno navedeno u uvodnoj izjavi 81. uobičajena vrijednost za društvo Zhenshi temelji na dostupnim činjenicama, što je objektivna procjena. U ovom konkretnom slučaju tom je procjenom utvrđena pojedinačna dampinška marža u srednjem rasponu primjenjivom na kineska poduzeća i prema najnižoj marži štete zbog razine izvoznih cijena poduzeća.

(91)

Konačno, Komisija nije pronašla nikakve temelje za odbijanje podataka poduzeća o prodaji i prometu ili izbacivanje neke izvozne transakcije iz izračuna. Usprkos poteškoćama povezanima s raspodjelom troškova i ulaznih materijala na proizvedene vrste proizvoda, bilo je moguće provjeriti podatke o izvoznoj prodaji i prometu te su oni usklađeni s revidiranim financijskim izvještajima poduzeća i objektivnim vanjskim dokumentima, kao što su izjave o PDV-u, carinske deklaracije te stvarni dokumenti o prijevozu i osiguranju.

(92)

Zbog razloga navedenih u prethodnim uvodnim izjavama od 87. do 91. odbijeni su argumenti podnositelja pritužbe protiv primjene članka 18. stavka 3. osnovne uredbe na društvo Zhenshi.

(93)

U pogledu proizvođačâ izvoznika u NRK-u Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost u zemlji podrijetla isključivo na temelju troškova proizvodnje i prodaje koji odražavaju nenarušene cijene ili referentne vrijednosti u odgovarajućoj reprezentativnoj zemlji u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe.

(94)

U uvodnim izjavama od 103. do 157. privremene uredbe detaljno je navedeno ispitivanje svih raspoloživih dokaza o intervenciji NRK-a u svoje gospodarstvo općenito i u sektoru čelika, koje je pokazalo da cijene i troškovi predmetnog proizvoda, uključujući troškove sirovina, energije i rada, nisu rezultat sila slobodnog tržišta jer na njih utječu znatne državne intervencije u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe.

(95)

Na temelju toga i zbog nesuradnje kineske vlade u ispitnom postupku, Komisija je privremeno zaključila da nije primjereno upotrijebiti domaće cijene i troškove za utvrđivanje uobičajene vrijednosti.

(96)

Nakon privremene objave od kineske vlade i kineskog proizvođača izvoznika FSS primljene su primjedbe koje se odnose na primjenu članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe.

(97)

Obje zainteresirane strane tvrdile su da članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe nije sukladan s pravilima Svjetske trgovinske organizacije, odnosno s člankom VI. stavkom 1. točkom (b) Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) i člankom 2.2. Sporazuma o provedbi članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini 1994. („Sporazum o antidampingu”) te da se u okviru osnovne uredbe uvodi pojam „znatnih poremećaja”, koji nije naveden u članku 2.2. Sporazuma o antidampingu kao jedna od okolnosti za izračun uobičajene vrijednosti. Nadalje, upućujući na troškove proizvodnje i prodaje u reprezentativnoj zemlji ili međunarodne cijene, troškove ili referentne vrijednosti, uobičajena vrijednost izračunana na temelju članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe navodno nadilazi područje primjene članka VI. stavka 1. točke (b) Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) i članka 2.2. Sporazuma o antidampingu, prema kojima je potrebno upotrebljavati troškove u zemlji podrijetla.

(98)

Za potrebe ovog ispitnog postupka Komisija je u uvodnoj izjavi 95. zaključila da je primjereno primijeniti članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe. Komisija se nije složila s podneskom zainteresiranih strana da Komisija ne smije primijeniti članak 2. stavak 6.a. Naprotiv, Komisija je smatrala da je članak 2. stavak 6.a primjenjiv i da se mora primijeniti u okolnostima ovog slučaja. Osim toga, Komisija je smatrala da je ta odredba u skladu s obvezama Europske unije u okviru WTO-a. Komisija smatra da, kako je pojašnjeno u predmetu DS473 EU-biodizel (Argentina), odredbe osnovne uredbe koje se općenito primjenjuju na sve članice WTO-a, posebno članak 2. stavak 5. drugi podstavak osnovne uredbe, dopuštaju upotrebu podataka iz trećih zemalja koji su prilagođeni na odgovarajući način, ako je takva prilagodba potrebna i utemeljena.

(99)

Osim toga, kineska vlada tvrdila je da se Radni dokument službi Komisije o znatnim poremećajima u gospodarstvu Narodne Republike Kine u svrhu ispitnih postupaka trgovinske zaštite (12) ne može smatrati „izvješćem” koje bi u skladu s člankom 2. stavkom 6.a osnovne uredbe trebalo „izraditi, staviti na raspolaganje javnosti i redovito ažurirati”. Kineska vlada također je tvrdila da dokument iskrivljuje činjenice i da u znatnoj mjeri odstupa od njih.

(100)

Nadalje, kineska je vlada iznijela zapažanje da je radni dokument službi te vrste izdan samo u odnosu na Kinu i da takva procjena tržišta nije provedena za druge zemlje, uključujući reprezentativnu zemlju u ispitnom postupku ili države članice Europske unije. Prema navodima kineske vlade time se dovode u pitanje načela najpovlaštenije države i nacionalnog tretmana.

(101)

Komisija u odgovoru na te tvrdnje napominje da je izvješće stavljeno na raspolaganje javnosti u prosincu 2017. kako bi svaka zainteresirana strana mogla imati dovoljno prilika da ospori, dopuni ili dostavi primjedbe na njega i na dokaze na kojima se temelji. Kineska vlada nije pokušala osporiti ili iznijeti primjedbe na sadržaj i dokaze navedene u izvješću još od njegove objave u prosincu 2017. Kineska vlada isto tako nije dostavila dokaze da je izvješće zastarjelo. U svakom slučaju Komisija posebno napominje da su glavni dokumenti o politikama i dokazi sadržani u izvješću, uključujući odgovarajuće petogodišnje planove i zakonodavstvo primjenjivo na predmetni proizvod u razdoblju ispitnog postupka, još uvijek relevantni. U pogledu spornih pitanja koja se odnose na diskriminaciju Komisija podsjeća da se, kako je predviđeno člankom 2. stavkom 6.a točkom (c) osnovne uredbe, takvo izvješće izrađuje za bilo koju zemlju samo ako Komisija ima utemeljene naznake o mogućem postojanju znatnih poremećaja u određenoj zemlji ili sektoru u toj zemlji. Nakon odobrenja novih odredaba članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe u prosincu 2017. Komisija je imala takve naznake o znatnim poremećajima u odnosu na NRK. Komisija razmatra slična izvješća o drugim zemljama. Stoga je Komisija odbila te tvrdnje.

(102)

Nakon konačne objave kineska vlada ponovila je svoje tvrdnje koje se odnose na status Radnog dokumenta službi Komisije koji se spominje u uvodnoj izjavi 99, diskriminaciju Kine i navodno kršenje klauzula o načelima najpovlaštenije države i nacionalnog tretmana te neusklađenost članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe s člankom 2.2. Sporazuma o antidampingu. No nisu izneseni nikakvi novi argumenti ili dokazi zbog kojih bi se izmijenilo Komisijino privremeno odbijanje tih tvrdnji ili zaključci navedeni u prethodnoj uvodnoj izjavi 101.

(103)

U istom je podnesku kineska vlada tvrdila da je izvješće objavljeno kao radni dokument službi te da nema dokaza ili znakova da je dokument odobrila ili potvrdila Komisija pri objavi ili nakon nje. Budući da je dokument objavljen u obliku radnog dokumenta službi, bez formalnog odobrenja ili potvrde Komisije, postoje ozbiljne sumnje o tome može li se takav dokument smatrati Komisijinim službenim stajalištem i je li njegov pravni status u skladu sa zahtjevima članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe, koji se odnose na izvješća koja izrađuje, objavljuje i ažurira Komisija.

(104)

Izvješće je tehnički dokument koji se temelji na činjenicama i upotrebljava isključivo u kontekstu ispitnih postupaka trgovinske zaštite. Stoga se objavljuje kao radni dokument službi Komisije jer je u potpunosti opisan i njime se ne izražavaju nikakva politička stajališta, preferencije ili odluke. To ne utječe na njegov sadržaj, odnosno izvore informacija o postojanju znatnih poremećaja u kineskom gospodarstvu relevantnih za svrhu primjene članka 2. stavka 6.a točke (c) osnovne uredbe. U okviru ovog ispitnog postupka izvješće i dokazi koji su u njemu navedeni dio su dokaza iz dokumentacije kojima se opravdava primjena članka 2. stavka 6.a. Kineska vlada nije dostavila nikakve dokaze da informacije iz izvješća nisu valjane ili da se one u ovom ispitnom postupku ne mogu primijeniti. U svakom slučaju, Komisija podsjeća na to da postojanje izvješća o zemlji nije neophodan uvjet za primjenu članka 2. stavka 6.a jer je u članku 2. stavku 6.a točki (c) navedeno da, ako je to primjereno za djelotvornu primjenu te uredbe, Komisija izrađuje, stavlja na raspolaganje javnosti i redovito ažurira izvješće. Da bi se primijenila metodologija iz članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe, moraju postojati nalazi da u predmetnom slučaju postoje znatni poremećaji, kao što je slučaj u ovom ispitnom postupku. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(105)

U istom je podnesku kineska vlada postavila pitanje o navodnoj neusklađenosti članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe s člankom 2.2.1.1. Sporazuma o antidampingu jer je Komisija odbila troškove kineskih poduzeća, a da nije utvrdila vode li se njihove poslovne knjige u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima primjenjivima u Kini ili odražavaju li poslovne knjige primjereno troškove povezane s proizvodnjom i prodajom razmatranog proizvoda.

(106)

Kako je objašnjeno u prethodnim uvodnim izjavama od 93. do 98., Komisija je zaključila da je primjereno primijeniti članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe zbog postojanja znatnih poremećaja u smislu točke (b) tog članka. Kineska poduzeća imala su priliku dostaviti primjedbe, međutim nisu zaprimljene relevantne primjedbe. Stoga činjenica vode li se poslovne knjige kineskih poduzeća u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima primjenjivima u Kini ili odražavaju li poslovne knjige primjereno troškove povezane s proizvodnjom i prodajom razmatranog proizvoda ne utječe na zaključak o primjeni metodologije iz članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(107)

Konačno, kineska vlada tvrdila je da je ispitni postupak proveden na temelju pretpostavke da su postojali znatni poremećaji na kineskom tržištu i u predmetnom sektoru i da zainteresirane strane nisu imale priliku obraniti svoje interese i dokazati da njihove poslovne knjige na prihvatljiv način odražavaju troškove povezane s proizvodnjom i prodajom proizvoda iz ispitnog postupka.

(108)

Zainteresirane strane pozvane su da iznesu primjedbe o navodnom narušavanju tržišta u NRK-u i potencijalnoj primjeni članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe. Pojedini kineski proizvođači izvoznici iznijeli su primjedbe o navodnom narušavanju tržišta u svojim odgovorima u upitniku i zasebnim podnescima. Njihove su primjedbe u tom pogledu razmotrene u uvodnim izjavama od 111. do 113. privremene uredbe i u prethodno navedenim uvodnim izjavama od 98. do 101. Kineska vlada nije iskoristila priliku da iznese primjedbe o navodnom narušavanju tržišta u vremenskom roku predviđenom odjeljkom 5.3.2. Obavijesti o pokretanju postupka (13) i nije odgovorila na upitnik s posebnim pitanjima o postojanju znatnih poremećaja u NRK-u, poslan 12. kolovoza 2019. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(109)

U nedostatku dodatnih primjedbi o primjeni članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe, Komisija je potvrdila uvodne izjave od 103. do 159. privremene uredbe.

(110)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 160. do 178. privremene uredbe, Komisija je privremeno odabrala Brazil kao odgovarajuću reprezentativnu zemlju u ovom postupku koja ispunjava sve kriterije utvrđene u članku 2. stavku 6.a točki (a) prvoj alineji osnovne uredbe.

(111)

Nakon privremene objave korisnik društvo Marcegaglia iznio je primjedbe o odabiru reprezentativne zemlje. Tvrdio je da Brazil nije odgovarajuća reprezentativna zemlja jer postoji samo jedan veliki proizvođač proizvoda iz ispitnog postupka, koji je vertikalno integriran i pokreće tržište jer kontrolira cjelokupni lanac opskrbe od proizvodnje ploča do distribucije proizvodâ iz nizvodnog procesa proizvodnje. Nadalje, korisnik je tvrdio da je brazilsko tržište plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika zaštićeno nekolicinom antidampinških mjera.

(112)

Komisija je objavila svoju analizu odabira reprezentativne zemlje u dvjema uzastopnim bilješkama (14). U okviru tih bilješki zainteresirane strane su obaviještene o kriterijima upotrijebljenima pri odabiru reprezentativne zemlje i mogućim alternativama. Zainteresirane strane potaknute su da iznesu primjedbe o Komisijinu odabiru i da navedu svoje prijedloge najprimjerenije reprezentativne zemlje. Društvo Marcegaglia nije dostavilo nijedan podnesak u tom pogledu.

(113)

Ipak, navodni dominantni položaj određenih društava ili postojanje antidampinških mjera na domaćem tržištu reprezentativne zemlje u odnosu na sektor proizvoda iz ispitnog postupka beznačajan je pri odabiru reprezentativne zemlje. Komisija je za izračun referentnih vrijednosti upotrijebila brazilske uvozne cijene sirovina, pomoćnih materijala i potrošnje ulazne energije, uključujući faktore proizvodnje upotrijebljene za proizvodnju ploča ili za proizvodnju čak i daljnjih ulaznih materijala iz uzvodnog procesa proizvodnje, kao što su metalurški koks, sinterirano ili taljeno željezo. Ti se ulazni materijali upotrebljavaju u brojnim sektorima u reprezentativnoj zemlji i stoga navodno ograničeno unutarnje tržišno natjecanje na tržištu plosnatih proizvoda od nehrđajućeg čelika ili njegova zaštita u obliku antidampinških mjera ne mogu znatno utjecati na prosječnu uvoznu cijenu predmetnih ulaznih materijala.

(114)

Društvo Marcegaglia istaknulo je i da je proizvođač u reprezentativnoj zemlji povezan s jednim od podnositelja pritužbe.

(115)

Doista, proizvođač u Brazilu, Aperam Inox America do Sul S.A., povezan je s proizvođačem iz Unije u uzorku – Aperam Stainless Belgium. No Komisija nije pronašla nikakve dokaze da je taj odnos imao narušavajući učinak na troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit brazilskog društva.

(116)

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, tvrdnja društva Marcegaglia je odbačena te se uvodne izjave od 160. do 178. privremene uredbe potvrđuju.

(117)

Izvori koje je Komisija upotrijebila za utvrđivanje nenarušenih troškova faktorâ proizvodnje u izračunu izravnih troškova proizvodnje navedeni su u uvodnim izjavama od 179. do 183. privremene uredbe.

(118)

U tom je pogledu podnositelj pritužbe iznio tvrdnju koja se odnosi na upotrebu statističkih podataka Međunarodne organizacije rada („ILO”) radi utvrđivanja nenarušenog troška rada. Eurofer je tvrdio da bi se Komisija trebala osloniti na statističke podatke koji su stavljeni na raspolaganje javnosti i koje je objavilo Brazilsko udruženje proizvođača čelika jer su troškovi rada puno viši u brazilskoj industriji čelika nego u sektoru proizvodnje kao cjelini. Podnositelj pritužbe dostavio je te statističke podatke.

(119)

Komisija je analizirala statističke podatke koji su dostavljeni kako bi se potkrijepila ta tvrdnja. U izvješću Brazilskog instituta za čelik, koji pruža informacije o ukupnim plaćama, doprinosima i ukupnoj zaposlenosti u sektoru, koje je dostavio Eurofer kako bi potkrijepio svoju tvrdnju, razlikuju se ukupna evidentirana radna snaga, stvarno aktivna radna snaga i podugovorena radna snaga. Budući da izvješće uključuje samo neobrađene brojke bez opisa metodologije, nije jasno na koji se način brojke koje se odnose na ukupni „obračun plaće” i troškove doprinosa mogu povezati s brojem zaposlenika. Za podugovorene zaposlenike ne postoje podaci o razini socijalnih naknada i prosječnim satima rada. Nadalje, prosječan trošak rada u sektoru čelika prema izračunu Eurofera u njegovu podnesku gotovo je četiri puta viši od troška rada koji je privremeno izračunala Komisija na temelju službenih statističkih podataka Međunarodne organizacije rada za sektor proizvodnje u Brazilu. Čak i uz najkonzervativniji pristup i uzimajući u obzir ukupan broj zaposlenika, statistički podaci Brazilskog udruženja proizvođača čelika upućivali bi na plaću po satu za sektor čelika koja je u prosjeku gotovo 20 % viša od one u financijskom sektoru i 50 % viša od one u informatičkom sektoru u Brazilu, kada se usporede sa statističkim podacima Međunarodne organizacije rada. Budući da se brojke koje je dostavio Eurofer nisu mogle upotrijebiti kao temelj za procijenjeni trošak rada po satu i da je metodologija na kojoj su se temeljile bila nepoznata, Komisija je utvrdila da je za izračun troška rada taj izvor manje pouzdan od statističkih podataka Međunarodne organizacije rada.

(120)

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, tvrdnja Eurofera je odbačena i potvrđene su uvodne izjave od 179. do 183. privremene uredbe.

(121)

Popis faktora proizvodnje upotrijebljenih za utvrđivanje nenarušenih izravnih troškova proizvodnje, njihove nenarušene vrijednosti i metodologija njihova izračuna utvrđeni su u uvodnim izjavama od 185. do 200. privremene uredbe.

(122)

Nakon privremene objave dva kineska proizvođača izvoznika, FSS i STSS, iznijeli su nekoliko tvrdnji u odnosu na prethodno navedene uvodne izjave.

(123)

Obje zainteresirane strane tvrdile su da je u odnosu na nekoliko faktora proizvodnje nenarušena vrijednost referentnih vrijednosti previsoka, što može biti posljedica upotrebe preopćenitih brazilskih carinskih oznaka, čime se ne uspoređuje isti ulazni materijal ili se uspoređuje vrlo mali obujam brazilskog uvoza s puno većim obujmom ulaznog materijala koji su potrošili kineski proizvođači.

(124)

Zainteresirane strane obaviještene su u okviru bilješke od 10. listopada o carinskim oznakama koje Komisija namjerava upotrijebiti kao referentne vrijednosti za nenarušene vrijednosti za sve faktore proizvodnje. K tome, zainteresirane strane imale su pristup odgovarajućem obujmu i vrijednostima uvoza reprezentativne zemlje jer su izvaci iz brazilskih carinskih statističkih podataka bili priloženi bilješci. U toj fazi nisu primljene nikakve primjedbe.

(125)

Nadalje, o svim se faktorima proizvodnje vodila detaljna rasprava pri posjetima radi provjere u predmetnim društvima. To je uključivalo raspravu o točnom sastavu predmetnog ulaznog materijala i predloženoj oznaci HS, prema potrebi ispravljenoj u dogovoru s društvom.

(126)

Konačno, Komisija nije usporedila obujam uvoza u reprezentativnu zemlju s obujmom koji su kupili i potrošili kineski proizvođači izvoznici za posebne ulazne materijale. Obujam uvezen u Brazil mogao bi biti manji, no i dalje se smatrao reprezentativnim.

(127)

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, odbačene su tvrdnje koje se odnose na referentne vrijednosti, osim u odnosu na dva faktora proizvodnje, kada se nakon dodatne analize Komisija doista složila da bi obujam uvoza mogao biti suviše zanemariv da bi bio reprezentativan.

(128)

U pogledu rudače željeza Komisija se odlučila vratiti na međunarodnu referentnu vrijednost temeljenu na objavi prosječne cijene razdoblja ispitnog postupka za rudaču željeza organizacije Fast Markets. Kada je riječ o kisiku, uzimajući u obzir zanemarivi udio tog ulaznog materijala u troškovima proizvodnje, Komisija je odlučila taj trošak prebaciti u režijske troškove proizvodnje. Detaljan izračun nove referentne vrijednosti za rudaču željeza i ažurirani popis faktora proizvodnje prebačenih u režijske troškove navedeni su u konačnim objavama namijenjenima odgovarajućim društvima.

(129)

Obje zainteresirane strane nadalje su tvrdile da nenarušeni troškovi nisu odražavali troškove u Kini. Društva su tvrdila da u načelu međunarodnu vozarinu, osiguranje i carinske pristojbe ne bi trebalo dodavati referentnoj vrijednosti izračunanoj za ulazne materijale koje su kineski proizvođači kupili na domaćem tržištu.

(130)

Društvo FSS nadalje je tvrdilo da, čak i ako se vozarina i osiguranje dodaju, ne bi bilo logično temeljiti prilagodbu na brojkama koje se odnose na vozarinu i osiguranje dobivenima od kineskih izvoznika jer se one odnose na izvoz iz Kine u Uniju, a da bi trebalo provesti prilagodbu za FOB cijenu na brazilskoj granici do lokacije proizvođača.

(131)

Društvo STSS dodatno je dovodilo u pitanje stvarnu brojku upotrijebljenu za prilagodbu domaćih troškova prijevoza i dostavilo alternativni izračun temeljen na stvarnim podacima društva.

(132)

Konačno, društvo STSS dovodilo je u pitanje isključenje podataka o kineskom izvozu iz triju referentnih vrijednosti koje su se temeljile na statističkim podacima o izvozu umjesto na statističkim podacima o uvozu, odnosno referentnih vrijednosti za feroniobij, taljeno željezo i ploče od nehrđajućeg čelika.

(133)

Cilj izračuna nenarušenih troškova i referentnih vrijednosti jest odraziti situaciju u kojoj se predmetni ulazni materijali dostavljaju na lokacije proizvođača. Budući da je temelj izračuna referentne vrijednosti uvozna cijena na granici reprezentativne zemlje, njezin stvarni izvor za proizvođača u Kini je nevažan. Kao u slučaju Brazila, baza podataka GTA iskazuje uvozne cijene na razini FOB, a međunarodna vozarina i osiguranje moraju se dodati kako bi se dobila razina CIF. Nadalje, carinske pristojbe i domaći troškovi prijevoza moraju se dodati kako bi se dobila cijena na lokacijama proizvođača. Glavna tvrdnja koja se odnosila na metodologiju izračuna referentnih vrijednosti stoga je odbačena.

(134)

No Komisija je uzela u obzir posebnu tvrdnju društva FSS u pogledu metodologije prilagodbe međunarodne vozarine i osiguranja te odlučila ponovno upotrijebiti OECD-ovu bazu podataka o troškovima međunarodnog prijevoza i osiguranja (15) kako bi izračunala prosječnu maržu između iznosa FOB-a i CIF-a za Brazil za sve predmetne ulazne materijale. Posljedično, kako bi se dosegnula razina CIF, uvozne vrijednosti FOB u Brazilu povećane su za 8,58 %. Pojedinosti tog izračuna i opis metodologije dostavljeni su zainteresiranim stranama u posebnoj konačnoj objavi.

(135)

Nakon konačne objave društvo FSS istaknulo je da je u fazi privremene objave osporavalo Komisijinu metodologiju za izračun referentnih vrijednosti, pri čemu je učinjena prilagodba kako bi se dobila cijena istovarenog proizvoda u reprezentativnoj zemlji. Poduzeće je tvrdilo da je Komisija krivo shvatila njegovu tvrdnju iznesenu u fazi privremene objave ispravivši samo izračun troškova međunarodnog prijevoza i osiguranja.

(136)

Komisija je shvatila glavnu tvrdnju poduzeća i razmotrila je u prethodnoj uvodnoj izjavi 133. Kako je objašnjeno u toj uvodnoj izjavi, za izračun referentnih vrijednost nije relevantno je li kineski proizvođač kupio predmetni ulazni materijal na domaćem tržištu ili ga je uvezao. Da bi se dobila cijena ulaznog materijala na lokaciji društva u reprezentativnoj zemlji, potrebno je napraviti prilagodbu vrijednosti CIF na granici.

(137)

Tvrdnja društva STSS o izračunu domaćeg prijevoza je odbačena. No zbog povjerljivosti podataka detaljnije objašnjenje navedeno je u objavi koja je namijenjena odgovarajućem društvu.

(138)

Konačno, isključenje izvoza u NRK iz tri referentne vrijednosti utvrđene na temelju statističkih podataka o izvozu iz Brazila, Irana i Južne Koreje, kako je opisano u uvodnoj izjavi 192. privremene uredbe, bilo je nužno i opravdano. U skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe Komisija je morala utvrditi nenarušene referentne vrijednosti kako bi izračunala uobičajenu vrijednost. U ovom posebnom slučaju nije bilo moguće upotrijebiti uvoz u reprezentativnu zemlju jer nije bilo slučajeva uvoza ili se referentne vrijednosti nisu smatrale reprezentativnima zbog izvoznih ograničenja ili zanemarivih uvezenih količina te je Komisija odlučila upotrijebiti podatke o izvozu. Međutim, Komisija je smatrala potrebnim isključiti izvoz u NRK jer nije bilo nikakvih dokaza da poremećaji u NRK-u nisu utjecali i na te cijene. Doista, ako proizvođači iz trećih zemalja žele biti konkurentni na kineskom tržištu, njihove cijene odražavat će postojeće uvjete na kineskom domaćem tržištu.

(139)

Dodatna tvrdnja društva STSS odnosila se na metodologiju izračuna prilagodbe za prihode od nusproizvoda koji se ponovno ne upotrebljavaju u proizvodnji proizvoda iz ispitnog postupka. Prema navodima društva te bi prihode isto tako trebalo izračunati s nenarušenom referentnom vrijednosti i trebalo bi ih izravno odbiti od troška proizvodnje umjesto da ih se odbija od izračunane uobičajene vrijednosti.

(140)

Komisija je u privremenoj fazi prilagodila uobičajenu vrijednost odbijanjem nenarušene vrijednosti određenih nusproizvoda koji nisu ponovno upotrijebljeni u proizvodnji proizvoda iz ispitnog postupka, nego ih je društvo prodalo. Kako bi se dobila ta nenarušena vrijednost, izračunan je postotak prihoda od nusproizvoda za svaku vrstu proizvoda u odnosu na njegov trošak proizvodnje. Kasnije je isti postotak primijenjen na nenarušene troškove proizvodnje.

(141)

Nakon primjedbi zainteresirane strane Komisija je izmijenila metodologiju te prilagodbe. Kako bi se dobio nenarušeni prihod po vrsti proizvoda, količine nusproizvoda koje je prijavilo društvo pomnožene su s jediničnom cijenom brazilske referentne vrijednosti koja se odnosi na te materijale. Nenarušeni prihod odbijen je po vrsti proizvoda od izračunane uobičajene vrijednosti. Komisija je zaključila da negativna prilagodba za takve nusproizvode mora biti provedena na toj razini, a ne na razini troškova proizvodnje jer su se ti nusproizvodi prodavali te bi prihodi u uobičajenim okolnostima trebali pokriti i troškove prodaje i dobit.

(142)

Nakon konačne objave društvo FSS uočilo je da bi referentne vrijednosti za ulaznu energiju, kao što su električna energija, prirodni plin i voda, koje su se temeljile na brazilskim tarifama na unutarnjem tržištu, mogle uključivati neizravne poreze, koje je trebalo odbiti.

(143)

Ta je tvrdnja prihvaćena u pogledu prirodnog plina. U relevantnom prilogu posebne objave jasno je navedeno da je neizravni porez („ICMS”) Komisija uključila u izračun referentne vrijednosti. Predmetna referentna vrijednost ponovno je izračunana i prilagođena na nižu vrijednost s 3,23 CNY po kubičnom metru na 2,75 CNY po kubičnom metru. Potom je revidirana i dampinška marža primjenjiva na društvo FSS. Ta prilagodba nije utjecala na pojedinačne dampinške marže društava STSS i Zhenshi. U skladu s time prilagođena je i dampinška marža dvaju društava koja surađuju, a nisu uključena u uzorak.

(144)

Kad je riječ o električnoj energiji, u bazi podataka koja je upotrijebljena kao izvor nisu navedeni neizravni porezi. Komisija je stoga smatrala da neizravni porezi nisu uključeni u tarifu. Budući da društvo FSS nije dokazalo suprotno, ta se tvrdnja smatrala neutemeljenom. Treba napomenuti da se ICMS ne naplaćuje za vodu.

(145)

Budući da nije bilo dodatnih primjedbi na izračun nenarušenih troškova i referentnih vrijednosti, Komisija je potvrdila uvodne izjave od 179. do 183. privremene uredbe, uz ispravke unesene kako je objašnjeno u prethodno navedenim uvodnim izjavama 127., 134., 137., 141. i 143.

(146)

Uzimajući u obzir sve prilagodbe izvršene nakon što su zainteresirane strane predale svoje tvrdnje, sljedeći su faktori proizvodnje, oznake HS i nenarušene uobičajene vrijednosti utvrđeni u konačnoj fazi:

Tablica 1.

(147)

Izračun režijskih troškova proizvodnje i izvor troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti upotrijebljenih za izračun uobičajene vrijednosti opisani su u uvodnim izjavama 201. i 202. privremene uredbe.

(148)

Nakon privremene objave društvo STSS tvrdilo je da je uključivanjem određenih faktora proizvodnje u režijske troškove, kako je opisano u uvodnim izjavama 194. i 201. privremene uredbe, Komisija uvećala režijske troškove proizvodnje i time konačni trošak proizvodnje. Nadalje, društvo je istaknulo da Komisija nije dostavila nikakve dokaze da su narušeni ti faktori proizvodnje.

(149)

Komisija je odbacila tu tvrdnju. Nije potreban zaseban dokaz o poremećaju za ulazne materijale koji su prebačeni u režijske troškove proizvodnje. Komisija je u uvodnim izjavama od 103. do 157. privremene uredbe jasno pojasnila zašto se svi troškovi proizvoda iz ispitnog postupka, uključujući troškove ulaznih materijala koji su prebačeni u režijske troškove proizvodnje, smatraju narušenima. Isto tako, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 194. privremene uredbe, ti su ulazni materijali bili zanemarivi u smislu troškova i Komisija ih je prebacila u režijske troškove proizvodnje jer proizvođači izvoznici u uzorku nisu mogli odrediti obujam potrošnje u svojim poslovnim knjigama ili nije bilo moguće utvrditi odgovarajuću referentnu vrijednost u reprezentativnoj zemlji.

(150)

Nakon privremene objave, društva FSS i STSS postavila su nekoliko pitanja o razini troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te dobiti upotrijebljenih za izračun uobičajene vrijednosti.

(151)

Društvo FSS tvrdilo je da Komisija nije pružila pravno ni činjenično objašnjenje u pogledu toga da su troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi u Kini narušeni. No kako je već opisano u prethodno navedenoj uvodnoj izjavi 149., takvi zasebni dokazi nisu potrebni za određene vrste troškova jer je Komisija jasno zaključila da poremećaji postoje u odnosu na sve troškove proizvoda iz ispitnog postupka.

(152)

Društvo je nadalje tvrdilo da bi troškove prodaje te opće i administrativne troškove brazilskog proizvođača proizvoda iz ispitnog postupka upotrijebljene za izračun uobičajene vrijednosti trebalo umanjiti za troškove vlasničkog kapitala društva i financijske troškove njegovih podružnica.

(153)

Komisija je izračunala troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit kao postotak troška prodane robe na temelju javno dostupnih podataka, odnosno revidiranih financijskih izvještaja društva Aperam Inox do Sul S.A. Na temelju dostupnih informacija nije moguće zaključiti da dio financijskih troškova nije povezan s proizvodom iz ispitnog postupka. Društvo FSS nije dostavilo nikakve dokaze ili naznaku da su ti troškovi pretjerani. Nadalje, treba napomenuti da bi u slučaju odbijanja dijela tih financijskih troškova kojima se smanjuju troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi nužno došlo do ekvivalentnog povećanja dobiti. Konačni se rezultat stoga ne bi promijenio.

(154)

Društvo STSS istaknulo je da, iako su neki troškovi rada kineskih proizvođača izvoznika (npr. troškovi rada odjela za razvoj i istraživanje i odjela kontrole kvalitete) prebačeni u troškove proizvodnje, nije bilo dokaza da takvi troškovi rada nisu uključeni u troškove prodaje te opće i administrativne troškove proizvođača iz reprezentativne zemlje, što je moglo dovesti do dvostrukog računanja tih troškova u izračunu uobičajene vrijednosti.

(155)

No društvo STSS nije dostavilo nikakve dokaze da su takvi troškovi bili uključeni u troškove prodaje te opće i administrativne troškove proizvođača u reprezentativnoj zemlji. Komisija je stoga zadržala svoj pristup u tom pogledu.

(156)

Konačno, društvo FSS pozvalo se na članak 2.2.2. točku iii. Sporazuma o antidampingu, u kojem je navedeno da se dobit za potrebe izračuna uobičajene vrijednosti može utvrditi primjenom „bilo koje druge razumne metode, pod uvjetom da tako utvrđen iznos dobiti ne premašuje dobit koju uobičajeno ostvaruju drugi izvoznici ili proizvođači prodajom proizvoda iste opće kategorije na domaćem tržištu zemlje podrijetla”. Društvo je istaknulo da Komisija nije izračunala takvu gornju granicu dobiti u Kini primjenjujući za izračun uobičajene vrijednosti dobit iz reprezentativne zemlje na razini od 7,65 %.

(157)

Komisija je u odgovoru na tu tvrdnju podsjetila da je uobičajena vrijednost izračunana na temelju članka 2. stavka 6.a točke (a) osnovne uredbe jer je utvrđeno, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 103. do 157. privremene uredbe, da upotreba domaćih cijena i troškova u zemlji izvoznici nije primjerena jer u toj zemlji postoje znatni poremećaji. Svi troškovi i cijene, uključujući dobit, na koje prema definiciji utječu temeljni troškovi i cijene u domaćoj zemlji, stoga se smatraju narušenima. U skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe izračunana uobičajena vrijednost uključuje nenarušen i razuman iznos troškova prodaje te administrativnih i općih troškova i dobiti. Kako je prethodno objašnjeno u uvodnoj izjavi 98., odredbe iz članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe u potpunosti su u skladu s međunarodnim obvezama EU-a, uključujući sve odgovarajuće odredbe Sporazuma o antidampingu Svjetske trgovinske organizacije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(158)

Budući da nije bilo dodatnih primjedbi o režijskim troškovima proizvodnje, troškovima prodaje, općim i administrativnim troškovima te dobiti, Komisija je potvrdila uvodne izjave 201. i 202. privremene uredbe.

(159)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu izračuna uobičajene vrijednosti, potvrđuju se uvodne izjave od 203. do 210. privremene uredbe.

(160)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu utvrđivanja izvozne cijene, potvrđuju se uvodne izjave od 211. do 213. privremene uredbe.

(161)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu kineskog proizvođača izvoznika u uzorku na temelju cijena franko tvornica kako je opisano u uvodnim izjavama od 214. do 216. privremene uredbe.

(162)

Nakon privremene objave društvo STSS dovodilo je u pitanje činjenicu da je Komisija odbila određene troškove povezane s vozarinom od izvozne cijene, a da pritom ti troškovi nisu bili odbijeni od troškova prodaje te općih i administrativnih troškova proizvođača u reprezentativnoj zemlji.

(163)

No društvo STSS nije dostavilo nikakve dokaze da su takvi troškovi bili uključeni u troškove prodaje te opće i administrativne troškove proizvođača u reprezentativnoj zemlji. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(164)

U svrhu izračuna izvozne cijene za društvo STSS Komisija je izvršila prilagodbu u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (i) u pogledu prodaje ostvarene putem povezanog trgovca koji se nalazi u drugoj zemlji. Nakon privremene objave proizvođač izvoznik osporavao je tu prilagodbu i tvrdio da proizvođač i njegov povezani trgovac koji se nalazi u trećoj zemlji čine jedinstven gospodarski subjekt u kojem povezani trgovac obavlja poslove unutarnjeg prodajnog odjela. U skladu s time, proizvođač izvoznik zatražio je od Komisije da ne izvrši navedenu prilagodbu.

(165)

Komisija je podsjetila da u skladu sa sudskom praksom EU-a jedinstveni gospodarski subjekt postoji ako proizvođač povjeri zadaće koje su u uobičajenim uvjetima odgovornost unutarnjeg prodajnog odjela društvu za distribucijom svojih proizvoda koje je pod njegovom ekonomskom kontrolom (17). Sud je isto tako utvrdio da „institucije Unije su obvezne uzeti u obzir sve relevantne čimbenike koji omogućavaju utvrđenje obavlja li taj distributer poslove integriranog prodajnog odjela tog proizvođača, ili to nije slučaj” (18).

(166)

Komisija je u skladu s time analizirala raspoložive dokaze i došla do sljedećih nalaza. Prvo, Komisija je napomenula da je struktura društva upućivala na postojanje brojnih prodajnih poduzeća unutar grupacije, uključujući povezanog trgovca koji je predmet osporavane prilagodbe. Komisija je u tom smislu potvrdila postojanje više od jednog povezanog društva uključenog u prodaju proizvoda iz ispitnog postupka Uniji. Komisija je ocijenila ugovore između proizvođača izvoznika i navedenog povezanog trgovca i utvrdila određene odredbe kojima se reguliraju odnosi između proizvođača i povezanog trgovca koje je teško uskladiti s pojmom da ta društva čine jedinstven gospodarski subjekt (19).

(167)

Štoviše, Komisija je napomenula da je u aspekte povezane s prodajom bio uključen drugi odjel, a ne navedeni povezani trgovac. Isto tako, osnivački akt i poslovna dozvola navedenog povezanog trgovca uključivali su određene odredbe prirode koja je izvan opsega zadaća koje se obično povjeravaju unutarnjem prodajnom odjelu (20). Nadalje, postupak vođenja pregovora između proizvođača i povezanog trgovca opisan u odgovoru na upitnik, posebno u odnosu na uvjete prodaje (21), izazvao je dodatnu ozbiljnu sumnju u to da oni čine jedinstven gospodarski subjekt. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(168)

Kako bi se osiguralo da se uobičajena vrijednost izrazi na istoj razini oporezivanja kao izvozna cijena, uobičajena vrijednost prilagođena je naviše za taj dio PDV-a naplaćen na izvoz proizvoda iz ispitnog postupka, a koji nije vraćen kineskim proizvođačima izvoznicima. Nakon privremene objave društva FSS i STSS osporavala su tu prilagodbu. Društva su tvrdila da prilagodba nije bila nimalo opravdana jer Komisija ne upotrebljava kineske domaće cijene kao uobičajenu vrijednost ili da je prilagodbu trebalo izvršiti u odnosu na stvarne troškove proizvodnje, a ne na nenarušene troškove.

(169)

U tom se pogledu napominje da je Komisija prilagodila uobičajenu vrijednost u skladu s presudom Općeg suda u predmetu T-423/09 (22). Te su tvrdnje stoga odbačene.

(170)

Budući da nije bilo dodatnih primjedaba u pogledu usporedbe, potvrđene su uvodne izjave od 214. do 216. privremene uredbe.

(171)

Kako je detaljno navedeno u prethodnim uvodnim izjavama od 121. do 170., Komisija je razmotrila pojedine primjedbe društava STSS i FSS i ponovno izračunala dampinške marže za predmetna društva.

(172)

Dampinška marža kineskih društava koja surađuju, a nisu uključena u uzorak, Xiangshui Defeng Metals Co., Ltd i Fujian Dingxin Technology Co., Ltd., koja je ponderirani prosjek između dviju pojedinačnih dampinških marži za društva u uzorku, prilagođena je u skladu s time.

(173)

Komisija je smatrala visoku razinu suradnje kineskih proizvođača izvoznika, koja predstavlja 92 % ukupnog kineskog izvoza proizvoda iz ispitnog postupka u Uniju, primjerenom da utvrdi preostalu dampinšku maržu primjenjivu na sve ostale proizvođače izvoznike (koji ne surađuju). Stoga je Komisija smatrala primjerenim utvrditi dampinšku maržu za „sva ostala društva” na razini koja odgovara najvišoj pojedinačnoj dampinškoj marži kineskih društava u uzorku, isključujući društvo na koje je primijenjen članak 18. kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 77. do 82.

(174)

Nakon toga, konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(175)

Izračuni pojedinačnih dampinških marži nakon ispravaka i prilagodbi izvršenih na temelju primjedbi kineskih proizvođača izvoznika nakon privremene objave objavljeni su predmetnim društvima.

(176)

Pojedinosti o izračunu uobičajene vrijednosti utvrđene su u uvodnim izjavama od 227. do 237. privremene uredbe.

(177)

U svojim primjedbama u fazi prije objave i o privremenoj objavi, društvo Yusco Group tvrdilo je da je Komisija pogrešno odbacila njegov zahtjev za odobrenje prilagodbe za tečajnu razliku pri izračunu omjera troškova prodaje i općih i administrativnih troškova te prilagodbe za reciklirane ostatke kao troškovni odbitak od troška sirovine. Komisija je ispitala te tvrdnje.

(178)

Ponovljeni zahtjev za prilagodbu za tečajnu razliku pri izračunu omjera troškova prodaje te općih i administrativnih troškova odbačen je jer društvo Yusco nije moglo opravdati povezanost tih razlika s domaćom prodajom. Zahtjev je ponovljen nakon konačne objave, no ponovno bez dodatnih argumenata. No s obzirom na novodostavljene argumente, koji su bili u skladu s informacijama dostavljenima pri provjeri, prihvaćena je prilagodba za reciklirane ostatke, koja se odnosila na društvo Yusco i njegova povezanog proizvođača društvo Tang Eng. Revidirani trošak proizvodnje uzet je u obzir u revidiranom izračunu dampinga.

(179)

U svojim primjedbama u fazi prije objave i o privremenoj objavi društvo Walsin tvrdilo je da je Komisija pogrešno odbacila njegov zahtjev za odobrenje prilagodbe za prodaju otpadnog potrošnog materijala, prilagodbe za troškove sirovina nakon provjere fizičkih zaliha i prilagodbe za troškove obrade u njegovu postrojenju Taichung. Društvo Walsin osporavalo je i Komisijinu odluku da pri određivanju uobičajene vrijednosti zanemari domaću prodaju tvornicama pod carinskim nadzorom i morskim lukama, namijenjenu izvozu. Komisija je ispitala te tvrdnje.

(180)

U pogledu zahtjeva za prilagodbu uobičajene vrijednosti za prodaju otpadnog potrošnog materijala, s obzirom na obrazloženja koja je u vezi s time dostavilo društvo Walsin Komisija je smatrala zahtjev dobro utemeljenim te ga je prihvatila jer je društvo Walsin dokazalo da se navedeni otpadni potrošni materijal ne može ponovno uvesti u proizvodnju i da se prodaje kupcima.

(181)

S obzirom na zahtjev da bi trošak sirovine trebalo prilagoditi nakon provjere fizičkih zaliha Komisija je ocijenila dodatne informacije koje su joj stavljene na raspolaganje i odlučila potvrditi svoju privremenu odluku o odbacivanju tog zahtjeva za prilagodbu jer društvo nije moglo opravdati podrijetlo razlika u zalihama. Štoviše, te razlike nisu zabilježene u sustavu troškovnog računovodstva i navedena prilagodba nije se podudarala ni s bruto bilancom ni s odgovorom na upitnik.

(182)

S obzirom na zahtjev za prilagodbu troškova obrade u postrojenju Taichung, odbijanjem procijenjene dobiti koju ostvaruje postrojenje Taichung, Komisija je taj zahtjev smatrala neutemeljenim. Društvo Walsin nije moglo dokazati da je njegovo ispostavljanje internih računa za troškove obrade koja se odnosi na žarenje i dekapiranje obuhvaćalo samo troškove i da nije uključivalo profitnu maržu, a prilagodba u vezi s kojom je podnesen zahtjev nije bila zabilježena u sustavu troškovnog računovodstva društva.

(183)

Konačno, s obzirom na zahtjev da se prodaja tvornicama pod carinskim nadzorom i morskim lukama uključi u određivanje uobičajene vrijednosti, Komisija je taj zahtjev odbacila. Doista, društvo je tu prodaju smatralo neizravnom prodajom za izvoz u svojem odgovoru na upitnik i zato ona nije zabilježena u domaćim transakcijama prodaje. Nakon privremene objave društvo Walsin promijenilo je svoje mišljenje i tvrdilo da bi tu prodaju trebalo smatrati prodajom namijenjenom domaćoj potrošnji jer nije bilo upoznato s time jesu li proizvodi u konačnici potrošeni na domaćem tržištu ili izvezeni. U nedostatku konkretnijih informacija Komisija na temelju dostavljenih dokaza nije mogla odrediti je li navedena prodaja potrošena na domaćem tržištu ili izvezena. Kako je predviđeno člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe, tekst „za domaću potrošnju” ne temelji se na subjektivnoj namjeri prodavatelja ili na činjenici da proizvođač izvoznik nema saznanja o tome hoće li trgovac/tvornica pod carinskim nadzorom naknadno izvesti proizvod, nego na objektivnom odredištu proizvoda, objektivnoj činjenici koju se može utvrditi u svakom trenutku sve dok se u konačnici ne stigne na konačno odredište i roba se proda za potrebe potrošnje na domaćem tržištu. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(184)

Budući da nije bilo dodatnih tvrdnji, potvrđene su uvodne izjave od 227. do 237. privremene uredbe.

(185)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu izvozne cijene, potvrđene su uvodne izjave 238. i 239. privremene uredbe.

(186)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu usporedbe, potvrđene su uvodne izjave 238. i 239. privremene uredbe.

(187)

Smatralo se da je razina suradnje u tom slučaju visoka i nije bilo moguće utvrditi ostale proizvođače izvoznike. Prema tome, Komisija je smatrala reprezentativnim da utvrdi preostalu dampinšku maržu na razini proizvođača izvoznika s najvišom dampinškom maržom. Konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(188)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu definicije industrije Unije i proizvodnje Unije, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 246. do 248. privremene uredbe.

(189)

Kineski proizvođač izvoznik društvo FSS tvrdilo je da obujam proizvodnje industrije Unije pokreće ograničena potražnja, a ne prodaja na slobodnom tržištu, koja je činila tek djelić ukupne proizvodnje. Prema društvu FSS to pokazuje činjenica da se obujam proizvodnje industrije Unije povećao od 2016. do 2017. usprkos smanjenju od 94 000 tona u prodaji na slobodnom tržištu.

(190)

Kineski proizvođač izvoznik društvo STSS tvrdilo je da bi se, kad je riječ o odnosu između slobodnog i ograničenog tržišta, u okviru procjene tržišnog udjela trebalo uzeti u obzir da je tržišni udio industrije Unije iznosio 62 % na slobodnom tržištu, no da je taj segment obuhvaćao samo oko 22 % ukupnog tržišta Unije. Stoga je u preostalih 78 % tržišta, koje je bilo ograničeno, industrija Unije imala tržišni udio od 100 %. Štoviše, prema navodima društva STSS to je trebalo sagledati u odnosu na jedini tržišni udio koji se usprkos tome povećao – udio Indonezije.

(191)

Te su se tvrdnje morale odbaciti. Kako je navedeno u uvodnim izjavama 251. i 252. privremene uredbe, samo je prodaja na slobodnom tržištu vertikalno integriranih proizvođača, kako što su proizvođači iz Unije u uzorku, u izravnom tržišnom natjecanju s uvozom. Stoga je dosljedna praksa Komisije ne razmatrati ograničenu proizvodnju i prodaju u pojedinim pokazateljima štete takvih slučajeva, s obzirom na to da je ograničeno tržište zaštićeno od uvoza. No budući da se proizvodi i za ograničeno i za slobodno tržište proizvode na istim proizvodnim linijama, analiza proizvodnje i proizvodnog kapaciteta trebala bi uključivati i proizvode namijenjene ograničenom tržištu. U kapitalno intenzivnom sektoru kao što je sektor čelika, stope iskorištenosti kapaciteta trebalo bi održavati na najvišoj razini kako bi se razrijedili fiksni troškovi, a troškovi proizvodnje zadržali na najnižim razinama. Štoviše, kretanja tržišnog udjela pojedinačnih zemalja izvoznica ne bi trebalo zasebno razmatrati jer su u aktualnom ispitnom postupku ispunjeni uvjeti koji se odnose na kumulativnu procjenu uvoza iz svih predmetnih zemalja (vidjeti odjeljak 4.4. u nastavku).

(192)

Budući da nije bilo drugih primjedbi u pogledu određivanja odgovarajućeg tržišta Unije, Komisija je potvrdila svoje zaključke navedene u uvodnim izjavama od 249. do 255. privremene uredbe.

(193)

Budući da nije bilo nikakvih primjedbi u pogledu potrošnje u Uniji, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 256. do 262. privremene uredbe.

(194)

Kineski proizvođač izvoznik društvo FSS tvrdilo je da je kumulacija uvoza iz Kine, Indonezije i Tajvana bila nedosljedna. Budući da se ovaj antidampinški ispitni postupak provodio istovremeno kad i zasebni antisubvencijski ispitni postupak o istom proizvodu, procjena štete trebala bi biti jednaka u oba slučaja. No Tajvan nije bio među predmetnim zemljama zasebnog antisubvencijskog ispitnog postupka. Stoga bi kumulativna procjena u okviru ovog antidampinškog ispitnog postupka, koji uključuje uvoz iz Tajvana, slijedom toga bila u sukobu s kumulativnom procjenom u okviru tog antisubvencijskog ispitnog postupka, pri čemu bi se uvoz iz Kine i Indonezije kumulirao, no uvoz iz Tajvana ne bi. Štoviše, društvo FSS tvrdilo je da kumulacija uvoza iz Kine i Indonezije nije opravdana. I dok je kineski uvoz ostvario pad, indonezijski uvoz bio je u porastu, što je navodno pokazalo da kineski uvoz nije konkurencija indonezijskom uvozu. Osim toga, 2017., kada je obujam kineskog uvoza bio na najvišoj razini s tržišnim udjelom od 21 %, a indonezijski uvoz nije bio prisutan na tržištu, industrija Unije zabilježila je najbolju godinu, što dokazuju podaci o prodaji i profitabilnosti. Te su se tvrdnje morale odbaciti.

(195)

Prvo, nema nedosljednosti kad je riječ o činjenici da se u okviru ovog ispitnog postupka kumulativno procjenjuje uvoz iz triju zemalja, odnosno Kine, Indonezije i Tajvana, dok se u okviru zasebnog antisubvencijskog ispitnog postupka kumulativno procjenjuje uvoz iz samo dvije od navedenih zemalja, odnosno Kine i Indonezije. Svaki se slučaj procjenjuje na temelju vlastitih specifičnosti. U oba su slučaja ispunjeni pravni zahtjevi za kumulativnu procjenu uvoza.

(196)

Drugo, u pogledu Komisijine odluke da kumulativno procijeni uvoz iz predmetnih zemalja u ovom antidampinškom ispitnom postupku, podsjeća se da se uvoz iz svake od triju zemalja povećao u razmatranom razdoblju. Zbog razloga navedenih u uvodnoj izjavi 269. privremene uredbe, čak i ako je kretanje uvoza iz Kine u razmatranom razdoblju bilo drugačije od kretanja uvoza iz Indonezije, ispunjeni su uvjeti kumulativne procjene u skladu s člankom 3. stavkom 4. osnovne uredbe.

(197)

Kineski proizvođač izvoznik društvo STSS tvrdilo je da kumulacija uvoza iz Kine, Indonezije i Tajvana nije bila opravdana zbog različitih uvjeta tržišnog natjecanja između Kine i Tajvana s jedne strane i Indonezije s druge strane. I dok Indonezija ima izravan pristup niklu, jednoj od glavnih sirovina potrebnih za proizvodnju nehrđajućeg čelika, Kina i Tajvan morali su se osloniti na uvoz, koji je bio manje dostupan nego prije zbog indonezijske zabrane izvoza. Ta se tvrdnja morala odbaciti. Sličan pristup sirovinama nije među uvjetima za kumulativnu procjenu utvrđenima u članku 3. stavku 4. osnovne uredbe. Iako se izvoznici u različitim zemljama mogu suočavati s različitim uvjetima za nabavu ulaznih materijala (kao što su sirovine ili ljudski resursi), oni se i dalje mogu međusobno natjecati za ista odredišta prodaje na strani proizvodnje. To je slučaj i u ovom primjeru, što pokazuje činjenica da je u ovom slučaju jedan važan korisnik koji surađuje uvezao znatan obujam iz Kine, Indonezije i Tajvana.

(198)

Proizvođač izvoznik društvo STSS nadalje je tvrdilo da su se u isto vrijeme, odnosno 2017., povećali i cijene prodaje industrije Unije i obujam kineskog uvoza. Slično tome, nije postojala nikakva poveznica između obujma kineskog uvoza i obujma prodaje industrije Unije. Blago povećanje kineskog uvoza u razmatranom razdoblju (+28 000 tona) matematički nije moglo uzrokovati više od četiri puta veće smanjenje prodaje proizvođača iz Unije na otvorenom tržištu (– 116 000 tona). Štoviše, u razdoblju ispitnog postupka kineski je uvoz činio samo 4,6 % ukupne potrošnje u Uniji.

(199)

Te su tvrdnje odbačene. Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 263. do 270. privremene uredbe, kineski uvoz nije se trebao procjenjivati zasebno nego kumulativno s uvozom iz Indonezije i Tajvana. Kumulativni uvoz iz predmetnih zemalja povećao se u razmatranom razdoblju za 147 000 tona, što jasno premašuje gubitak industrije Unije od 116 000 tona u istom razdoblju. Štoviše, tržišni udio koji je ostvario kineski uvoz u razdoblju ispitnog postupka, kao rezultat primjenjivanja štetnog dampinga, iznosio je 18,3 %, a ne 4,6 %, koliko bi iznosio kineski tržišni udio da se obujam ograničenog tržišta pridodao tržištu Unije za potrebe ovog ispitnog postupka.

(200)

Budući da nije bilo drugih primjedbi u pogledu uvoza iz predmetnih zemalja, Komisija je potvrdila sve druge zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 263. do 270. privremene uredbe.

(201)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu obujma i tržišnog udjela uvoza iz predmetnih zemalja, Komisija je potvrdila sve zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 271. do 277. privremene uredbe.

(202)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 278. do 282. privremene uredbe.

(203)

Nastavljajući na tablicu 7. privremene uredbe, vlada Indonezije tvrdila je da je povećanje proizvodnog kapaciteta industrije Unije pokazalo da je industrija u odličnom stanju. Ista tvrdnja ponovljena je nakon konačne objave. Komisija je napomenula da se proizvodni kapacitet povećao za 1 % u razmatranom razdoblju, što podupire zaključak da je proizvodni kapacitet ostao gotovo stabilan u razmatranom razdoblju (uvodna izjava 284. privremene uredbe). Tvrdnja je stoga ocijenjena neutemeljenom.

(204)

Kad je riječ o tablici 8. privremene uredbe, društvo STSS istaknulo je pad ograničene upotrebe i obujma prodaje proizvođača iz Unije između 2018. i razdoblja ispitnog postupka, što je pripisalo smanjenju nerazmjerno velikog ograničenog tržišta. Ta je tvrdnja odbačena. Komisija je napomenula da ne postoji veza između kretanja obujma na slobodnom i ograničenom tržištu, posebno zbog toga što je u čitavom razmatranom razdoblju industrija Unije poslovala uz rezervni proizvodni kapacitet od više od 30 %. Štoviše, navod društva STSS čini se činjenično manjkavim jer je kretanje na ograničenom tržištu bilo stabilno u razmatranom razdoblju (tablica 9. i uvodne izjave od 290. do 292. privremene uredbe), a industrija Unije izgubila je znatan tržišni dio (9,3 postotna boda) na slobodnom tržištu u istom razdoblju.

(205)

Vlada Indonezije napomenula je da je prema tablici 10. privremene uredbe smanjenje produktivnosti bilo uzrokovano povećanjem zaposlenosti. Ista tvrdnja ponovljena je nakon konačne objave. No ne može se zaključiti da je takvo smanjenje produktivnosti, čak i ako je samo uzrokovano blagim povećanjem zaposlenosti za 4 % u razmatranom razdoblju, bilo uzrok štete koju je pretrpjela industrija Unije. Pretrpljena materijalna šteta iskazana je drugim pokazateljima, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama od 307. do 310. privremene uredbe. Komisija je podsjetila da u skladu s člankom 3. stavkom 5. osnovne uredbe, jedan ili više tih faktora ne može nužno dati odlučujuću smjernicu.

(206)

Vlada Indonezije tvrdila je da je prema tablici 14. privremene uredbe učinak „ograničene prodaje” koju su ostvarili proizvođači iz Unije izostavljen iz procjene profitabilnosti. Ista tvrdnja ponovljena je nakon konačne objave. Ta je tvrdnja odbačena. Komisija je podsjetila da u skladu s dosljednom praksom u slučaju da je industrija uključena u proizvodnju za prodaju na slobodnom tržištu i proizvodnju za ograničenu upotrebu, potonje se za potrebe procjene nekoliko faktora štete isključuje iz opsega ispitnog postupka. To je već na odgovarajući način objašnjeno u uvodnim izjavama 254. i 255. privremene uredbe.

(207)

Vlada Indonezija nadalje je tvrdila da je udio prodaje industrije Unije na slobodnom tržištu bio prenizak (20 % ukupne prodaje u Uniji) u usporedbi s ograničenom potrošnjom da bi utjecao na cjelokupno stanje industrije Unije i stoga nije zabilježena nikakva šteta. Ista tvrdnja ponovljena je nakon konačne objave. Kako je već navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 191., Komisija je podsjetila da u skladu s njezinom dosljednom praksom u slučaju da je industrija jednako uključena u prodaju na slobodnom tržištu i ograničenu upotrebu, potonje se za potrebe procjene većine faktora štete isključuje iz područja primjene ispitnog postupka. Za sljedeće gospodarske pokazatelje koji se odnose na industriju Unije utvrđeno je da se valjana analiza i procjena trebaju usmjeriti na stanje koje prevladava na slobodnom tržištu: obujam prodaje i prodajne cijene na tržištu Unije, tržišni udio i profitabilnost. Kada je bilo moguće i opravdano, ti su nalazi naknadno uspoređeni s podacima za ograničeno tržište kako bi se dobila potupna slika o stanju industrije Unije.

(208)

Budući da nije bilo drugih primjedbi u pogledu makroekonomskih pokazatelja, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 283. do 296. privremene uredbe.

(209)

Kineski proizvođač izvoznik društvo FSS tvrdilo je da je Komisija temeljila svoj nalaz na potpunoj analizi bez procjene pozitivnih kretanja u odnosu na stanje industrije Unije u pogledu prodajnih cijena do 2018., odnosno u najvećem dijelu razmatranog razdoblja, i ignorirajući činjenicu da je do pada prodaje došlo kada je industrija Unije bila u najprofitabilnijem položaju. Prema društvu FSS Komisija ne može temeljiti svoje nalaze o šteti na padu prodajnih cijena industrije Unije od 4 % između 2018. i razdoblja ispitnog postupka naspram pada troškova od 2 % u istom razdoblju. Drugim riječima, nalaz o materijalnoj šteti ne može se poduprijeti padom neto cijena od 2 % u izoliranom razdoblju (razdoblju ispitnog postupka). Osim toga, prema navodima društva FSS od 2018. do razdoblja ispitnog postupka industrija Unije prodavala je dosta iznad svojeg troška proizvodnje. Ta se tvrdnja morala odbaciti. Komisija se složila da su se od 2016. do 2018. cijene i troškovi razvijali paralelno, kako je prikazano povećanjem za 22 % za obje stavke, no to više nije bio slučaj između 2018. i razdoblja ispitnog postupka, kada su cijene pale za 5 postotnih bodova, a troškovi za samo 2 postotna boda. Tržište SSHR-a vrlo je cjenovno osjetljivo i industrija Unije bila je prisiljena zbog dodatnog snažnog povećanja dampinškog uvoza po niskim cijenama ne uzeti u potpunosti u obzir povećanje troškova pri određivanju svojih prodajnih cijena. To je rezultiralo znatnim pogoršanjem njezinih financijskih pokazatelja, uključujući pad dobiti s 5,1 % na 3,5 %, kako je prikazano u tablici 14. privremene uredbe.

(210)

Kineski proizvođač izvoznik društvo FSS tvrdilo je da se trošak proizvodnje industrije Unije najznačajnije povećao između 2016. i 2017. U istom je razdoblju ostvareno najveće povećanje obujma uvoza iz predmetnih zemalja i razlika u cijeni između tog uvoza i prodaje industrije Unije iznosila je oko 200 EUR po toni, kao što je bio slučaj u razdoblju ispitnog postupka. No bez obzira na to, od 2016. do 2017. industrija Unije mogla je povećati svoje prodajne cijene za 19 % i prenijeti puno povećanje troška na svoje kupce. Ta je tvrdnja odbačena. Od 2016. do 2017. svoje cijene povećali su proizvođači iz Unije, ali i proizvođači u zemljama izvoznicama, točnije za 21 % ili 316 EUR po toni (vidjeti tablicu 6. privremene uredbe). To pokazuje da su u tržišnom okruženju koje karakterizira barem stabilna potražnja proizvođači iz Unije mogli tek djelomično ostvariti koristi od tog kretanja jer su već bili pod pritiskom od uvoza iz predmetnih zemalja, koji je snižavao prodajne cijene industrije Unije. Štoviše, zbog tog pritiska i kako bi zadržala razine profitabilnosti, industrija Unije izgubila je znatan tržišni udio u korist uvoza iz predmetnih zemalja od 2016. do 2017.

(211)

Kineski proizvođači izvoznici društva FSS i STSS tvrdila su da su, iako je u razdoblju ispitnog postupka industrija Unije tvrdila da je ostvarila znatno nižu dobit nego 2016., njezina ulaganja bila 57 % viša nego 2016. To se pitanje već razmatralo u uvodnoj izjavi 306. privremene uredbe. Komisija je podsjetila da povećane razine ulaganja nisu rezultirale odgovarajućim povećanjima kapaciteta (vidjeti tablicu 7. privremene uredbe). Nakon toga cilj ulaganja bio je samo zadržati postojeće kapacitete i na odgovarajući način zamijeniti potrebna proizvodna sredstva.

(212)

Kad je riječ o tablici 11. privremene uredbe, društvo STSS tvrdilo je da bi manje smanjenje prodajnih cijena proizvođača iz Unije između 2018. i razdoblja ispitnog postupka trebalo razmotriti usporedno s naglim porastom uvoza iz Indonezije po niskim cijenama. Komisija je podsjetila da su ispunjeni uvjeti za kumulativnu procjenu uvoza iz sve tri predmetne zemlje i stoga se uvoz iz jedne zemlje ne može razmatrati odvojeno od uvoza iz drugih predmetnih zemalja.

(213)

S obzirom na tablicu 13. privremene uredbe vlada Indonezije tvrdila je da je smanjenje zaliha između 2018. i razdoblja ispitnog postupka upućivalo na pozitivne rezultate prodaje industrije Unije. Ista tvrdnja ponovljena je nakon konačne objave. Ta je tvrdnja odbačena. Prodaja na slobodnom tržištu Unije smanjila se za 13 % u razmatranom razdoblju, kako je prikazano u tablici 8. privremene uredbe. Malo smanjenje zaliha u tom razdoblju prema tvrdnjama Indonezije nije bilo reprezentativno i nije prikladno da se dovede u pitanje zapaženo kretanje prodaje.

(214)

Vlada Indonezije tvrdila je s obzirom na tablicu 14. privremene uredbe da je štetu koju je pretrpjela industrija Unije uzrokovala visoka razina ulaganja u 2017., što je predstavljalo financijsko opterećenje u razdoblju nakon toga, odnosno 2018. i u razdoblju ispitnog postupka. Ista tvrdnja ponovljena je nakon konačne objave. Ta je tvrdnja odbačena. Ulaganja se obično financiraju iz zadržanih sredstava ili zajmova. U pogledu troškova i učinka na dobit takva se ulaganja amortiziraju tijekom dugog razdoblja od najmanje pet godina. Posljedično tome, smanjenje dobiti od više od 50 milijuna EUR, kako je zapaženo od 2017. do 2018., ili čak više od 80 milijuna EUR, što je bio slučaj između 2017. i kraja razdoblja ispitnog postupka, ne može se pripisati ulaganjima izvršenima 2017., koja su u cjelini iznosila 48 milijuna EUR, no koja su amortizirana tijekom najmanje pet godina.

(215)

Kineski proizvođač izvoznik društvo STSS tvrdilo je da iskorištenost kapaciteta od približno 70 % nije bila znak štete jer je bila slična cjelokupnom prosječnom kapacitetu utvrđenom u svim kategorijama čelika u ispitnom postupku o zaštitnim mjerama koje se odnose na čelik. Ta je tvrdnja odbačena. Prvo, Komisija je istaknula da se stopa iskorištenosti kapaciteta industrije Unije smanjila u razmatranom razdoblju sa 69 % na 66 %. Drugo, antidampinški ispitni postupak i ispitni postupak o zaštitnim mjerama podliježu različitim pravnim okvirima. Sva zapažanja ili zaključci doneseni u okviru ispitnog postupka o zaštitnim mjerama stoga se ne mogu prenijeti u antidampinški ispitni postupak. Komisija mora ocijeniti sve relevantne gospodarske čimbenike i indekse koji utječu na stanje industrije u skladu s člankom 3. stavkom 5. osnovne uredbe, i iako jedan ili više pokazatelja ne mogu nužno dati odlučujuću smjernicu, kretanje i razina iskorištenosti kapaciteta u ovom ispitnom postupku ukazuju na štetu koju je uzrokovao dampinški uvoz.

(216)

Budući da nije bilo drugih primjedbi u pogledu mikroekonomskih pokazatelja, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 297. do 306. privremene uredbe.

(217)

Budući da nije bilo drugih primjedbi u pogledu zaključka o šteti, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 307. do 310. privremene uredbe.

(218)

Nastavljajući na tvrdnju iz prethodno navedene uvodne izjave 189., proizvođač izvoznik društvo FSS tvrdilo je da je smanjenje prodaje industrije Unije (–94 000 MT) i tržišnog udjela (– 7,3 %) bilo najznačajnije u 2017. No industrija Unije nije pretrpjela štetu te godine nego ostvarila izuzetnu dobit. Prema stajalištu društva FSS predmetni se uvoz povećao zbog dobrovoljnog povlačenja prodaje industrije Unije sa slobodnog tržišta Unije (zbog većeg fokusa na nizvodni proces proizvodnje). Ta je tvrdnja odbačena. Ne može se tvrditi da je industrija Unije bila pod ikakvim pritiskom da obustavi prodaju sa slobodnog tržišta. Za usporedbu, industrija Unije imala je u čitavom razmatranom razdoblju na raspolaganju dovoljne rezervne kapacitete za prodaju većih količina na slobodnom tržištu nego što je to doista činila (vidjeti uvodne izjave od 283. do 285. i tablicu 7. privremene uredbe).

(219)

S obzirom na tablicu 7. privremene uredbe vlada Indonezije tvrdila je da povećanje uvoza iz predmetnih zemalja nije imalo znatan učinak na proizvodnju industrije Unije jer se ona u razmatranom razdoblju smanjila za samo 3 %. Ista tvrdnja ponovljena je nakon konačne objave. Komisija je napomenula da smanjenje od 3 % nije beznačajno iako su drugi faktori štete ukazali na trend još većeg pogoršanja u razmatranom razdoblju i u tom pogledu podsjeća na uvodne izjave od 307. do 311. privremene uredbe.

(220)

S obzirom na tablicu 8. privremene uredbe vlada Indonezije tvrdila je da se prodaja industrije Unije na slobodnom tržištu stabilizirala nakon 2017. i povećala od 2018. do razdoblja ispitnog postupka, što bi značilo da uvoz proizvoda iz ispitnog postupka nije imao nikakav utjecaj na prodaju industrije Unije. Ista tvrdnja ponovljena je nakon konačne objave. Komisija je napomenula da se tržišni udio industrije Unije smanjio sa 71,2 % na 63,9 % između 2016. i 2017. i da je smanjenje između 2017. i razdoblja ispitnog postupka sa 63,9 % na 61,9 % bilo manje izraženo. Iako je sveukupno smanjenje doista bilo znatno u prvom dijelu razmatranog razdoblja, ne može se tvrditi da se tržišni udio industrije Unije vratio na zdravu razinu jer je sveukupno zabilježeno smanjenje sa 71,2 % na 61,9 %. Tvrdnja je stoga odbačena.

(221)

Kineski proizvođači izvoznici društva FSS i STSS tvrdili su da uvoz iz Kine nije prouzročio štetu proizvođačima iz Unije već da je štetu prouzročio uvoz iz Indonezije. Tvrdili su da kineski uvoz nije utjecao na dobit proizvođača iz Unije jer se dobit smanjila s 10,2 % na 5,1 % između 2017. i 2018., što se podudaralo s naglim rastom uvoza iz Indonezije, dok se u istom vremenskom razdoblju kineski uvoz smanjio. Te su tvrdnje odbačene. Kako je utvrđeno u uvodnim izjavama od 263. do 270. privremene uredbe, ispunjeni su uvjeti za kumulativnu procjenu. Stoga se uvoz iz Kine ne može razmatrati odvojeno od uvoza iz Indonezije ili Tajvana.

(222)

Budući da nije bilo drugih primjedbi u pogledu pripisivanja utvrđene štete predmetnom uvozu, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodne izjave 312. privremene uredbe.

(223)

S obzirom na tablicu 11. privremene uredbe društvo STSS tvrdilo je da se trošak proizvodnje koji je snosila industrija Unije povećao za 20 % u razmatranom razdoblju, navodeći da je to povećanje bilo uzrok štete koju je pretrpjela industrija Unije. Ta je tvrdnja odbačena. U uvodnoj izjavi 319. privremene uredbe već je objašnjeno da industrija Unije u određenom trenutku više nije mogla prenijeti globalno povećanje troškova sirovina na svoje prodajne cijene zbog pritiska na cijene koje je vršio dampinški uvoz. Stoga štetu nije uzrokovalo povećanje troška proizvodnje kao takvo, nego nemogućnost njegova prijenosa zbog dampinškog uvoza.

(224)

Vlada Indonezije tvrdila je da je štetu uzrokovao razvoj ograničenog tržišta, a ne razvoj slobodnog tržišta. Ista tvrdnja ponovljena je nakon konačne objave. Ta je tvrdnja odbačena. Razvoj ograničenog tržišta nije oslabio uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije. Prodaja na slobodnom tržištu smanjila se za 13 % (– 150 000 tona) u razmatranom razdoblju, dok je ograničena potrošnja bila relativno stabilna (–20 000 tona).

(225)

Vlada Indonezije nadalje je tvrdila da Komisija nije razmotrila pitanje cijena unutarnje prodaje industrije Unije jer su one trebale uzrokovati štetu. Ista tvrdnja ponovljena je nakon konačne objave. Ta je tvrdnja odbačena. Komisija je utvrdila da unutarnja prodaja nije izvršena po tržišnim uvjetima i stoga nije uzeta u obzir za potrebe procjene štete.

(226)

Proizvođač izvoznik društvo STSS tvrdilo je da će se nakon uvođenja antidampinških pristojbi vjerojatno pojaviti različiti izvori uvoza, npr. Republika Koreja. No s obzirom na to da su uvozne cijene iz Republike Koreje stalno bile znatno niže od onih iz Kine, takav bi uvoz proizvođačima iz Unije nanio veću štetu nego uvoz iz Kine. Ta je tvrdnja odbačena. Prvo, ne postoje dostatni dokazi o štetnom dampingu u odnosu na taj uvoz, koji se prema dokazima iz ispitnog postupka razlikuje od uvoza iz Kine. Drugo, iako su prosječne uvozne cijene SSHR-a iz Kine bile više od cijena iz Republike Koreje u razmatranom razdoblju, kineski uvoz bez obzira na to stalno snižava prodajne cijene industrije Unije. Ti izračuni sniženja cijena, koje nije osporila nijedna zainteresirana strana, izvršeni su na temelju usporedbe sličnih vrsta proizvoda, što nije moguće na temelju statističkih podataka Eurostata, a južnokorejske cijene koje se navode jesu cijene Eurostata. Treće, kineski je uvoz prouzročio štetu i zbog svojeg obujma, koji se povećao za 14 % u razmatranom razdoblju, dok se obujam uvoza iz Republike Koreje u istom razdoblju smanjio za 49 %. Štoviše, obujam kineskog uvoza bio je približno tri puta veći 2016. i približno sedam puta veći u razdoblju ispitnog postupka u usporedbi s obujmom uvoza iz Republike Koreje.

(227)

Proizvođač izvoznik društvo STSS ponovilo je tvrdnju da je da je prekomjerni kapacitet u Uniji uzrok štete industriji Unije. Ta je tvrdnja odbačena zbog razloga utvrđenih u uvodnoj izjavi 322. privremene uredbe.

(228)

Budući da nije bilo drugih primjedbi u pogledu pripisivanja utvrđene štete čimbenicima osim predmetnom uvozu, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 319. do 325. privremene uredbe.

(229)

Na temelju prethodno navedenog i u izostanku drugih primjedbi Komisija je zaključila da nijedan od drugih čimbenika ispitanih u privremenoj fazi te u konačnoj fazi nije mogao znatnije utjecati na štetno stanje industrije Unije. Stoga nijedan od pojedinačno ili zajednički analiziranih čimbenika nije oslabio uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog izvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije na način da ta veza više ne bi bila stvarna i znatna, čime se potvrđuje zaključak iz uvodnih izjava 326. i 327. privremene uredbe.

(230)

Kineski izvoznik društvo FSS tvrdilo je da je ciljna cijena izračunana za potrebe procjene marži sniženja ciljnih cijena uvećana subvencijama koje su primili proizvođači iz Unije. Što se tiče primljenih subvencija, nije postojao razlog za dodavanje iznosa za buduće troškove usklađivanja. Isto tako, troškove istraživanja i razvoja te troškove rada trebalo bi smanjiti za iznos subvencija primljenih u razdoblju ispitnog postupka. U suprotnom bi došlo do davanja dvostrukih naknada društvima u uzorku.

(231)

Ta je tvrdnja odbačena. Prvo, nije potkrijepljena odgovarajućim dokazima. Drugo, ne postoji dvostruko računanje jer se u okviru provjerenih podataka o trošku proizvodnje za industriju Unije u razdoblju ispitnog postupka već uzimaju u obzir sve subvencije koje su primili proizvođači iz Unije i njihovi sadašnji troškovi usklađivanja, dok se svaki dodatak odnosi samo na buduće troškove usklađivanja u smislu članka 7. stavka 2.d osnovne uredbe, koji će se snositi u drugom vremenskom razdoblju. U skladu s time Komisija je prema potrebi odbila postojeće troškove koji su već uzeti u obzir kako bi došla do iznosa budućeg troška.

(232)

Nakon privremene objave i ponovno nakon konačne objave nekoliko strana dovodilo je u pitanje primjenu ciljne dobiti od 8,7 %, što je bio prosjek profitnih marži koje je industrija Unije ostvarila 2016. (7,2 %) i 2017. (10,2 %). Strane su posebno tvrdile da je Komisija navela da je 2017. bila izuzetna godina za industriju Unije i da je stoga vjerojatno da je profitabilnost te godine nepouzdana. Isto je navedeno u uredbi o uvođenju konačnih zaštitnih mjera za proizvode od čelika. Štoviše, tržišni udio uvoza iz predmetnih zemalja već je 2017. iznosio 25 %, dok je 2016. tržišni udio tog uvoza bio znatno niži nego 2017. (18,3 %). Stoga bi Komisija trebala upotrebljavati samo profitnu maržu od 6 % ili umjesto toga profitnu maržu ostvarenu 2016. Suprotno tome, Eurofer je naveo da je industrija Unije 2017. izgubila znatan tržišni udio (7,3 postotna boda) u usporedbi s 2016. zbog povećanja razine uvoza te da stoga profitabilnost od 10,2 % postignuta te godine nije bila iznimno visoka i trebala bi se upotrijebiti kao ciljna dobit.

(233)

Komisija je potvrdila da je upotreba ciljne dobiti od 8,7 % opravdana zbog razloga utvrđenih u uvodnoj izjavi 331. privremene uredbe. Kako je predviđeno člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe, upotrijebljena ciljna dobit utvrđuje se uzimajući u obzir čimbenike kao što su razina profitabilnosti prije povećanja uvoza iz predmetnih zemalja, razina profitabilnosti potrebna za pokrivanje svih troškova i ulaganja, istraživanja, razvoja i inovacije te razina profitabilnosti koja se očekuje u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Iako je uvoz iz NRK-a i Tajvana već bio očigledno prisutan, uvoz iz Indonezije bio je 2017. još uvijek na vrlo niskoj razini (24) te stoga podaci o dobiti za 2017. odražavaju razinu profitabilnosti prije povećanja uvoza iz svih predmetnih zemalja. Štoviše, ukupni je tržišni udio uvoza iz predmetnih zemalja 2017. iznosio 25 %, što je zaista znatno, te je stoga profitna marža koju je ostvarila industrija Unije te godine vjerojatno niža, zbog čega bi to mogla biti neprimjerena godina za utvrđivanje primjerene ciljne dobiti. No kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 331. privremene uredbe, 2017. bila je izuzetna godina i svejedno je bila na dovoljno visokoj razini, čak i ako je profitna marža industrije Unije bila snižena i usprkos tome što je izvedena iz godine koja ne odražava u potpunosti uobičajene uvjete tržišnog natjecanja. Stoga je Komisija potvrdila da je uključivanje 2017. u jednadžbu i utvrđivanje ciljne dobiti na temelju prosjeka dobiti iz 2016. i 2017. u potpunosti usklađeno sa zahtjevima članka 7. stavka 2.c osnovne uredbe.

(234)

Štoviše, nakon konačne objave društvo Marcegaglia tvrdilo je da je Komisija trebala postaviti ciljnu cijenu crnih SSHR-a na temelju niže ciljne dobiti, čime bi se uvažile specifične značajke polugotovih crnih SSHR-a u usporedbi s gotovim bijelim SSHR-ima.

(235)

Ta je tvrdnja odbačena. Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 30. i uvodnoj izjavi 46. privremene uredbe, crni i bijeli koluti imaju iste osnovne fizikalne i kemijske karakteristike te se obje vrste smatraju predmetnim proizvodom. Ciljna dobit koju je upotrijebila Komisija stoga se temelji na podacima o dobiti za obje vrste i na taj način odražava specifične značajke polugotovih crnih SSHR-a i gotovih bijelih SSHR-a.

(236)

Eurofer je tvrdio da su marže štete utvrđene u privremenoj uredbi podcijenjene. Eurofer je posebno dostavio nove dokaze koji bi trebali opravdati povećanje prilagodbi izvršenih prema članku 7. stavku 2.c i članku 7. stavku 2.d osnovne uredbe s obzirom na uvodne izjave 332. i 333. privremene uredbe. Te su tvrdnje djelomično prihvaćene. Kao rezultat, prilagodbe su ispravljene na višu vrijednost u odnosu na neostvarena ulaganja (članak 7. stavak 2.c) za jednog proizvođača iz Unije i u odnosu na buduće troškove usklađivanja (članak 7. stavak 2.d) za dva proizvođača iz Unije. Nakon konačne objave ponovljene su dvije tvrdnje u pogledu jednog od proizvođača iz uzorka, no nije bilo moguće prihvatiti daljnje prilagodbe.

(237)

Nakon konačne objave Eurofer je ponovio svoju tvrdnju da prilagodbe ciljne cijene industrije Unije, koje je Komisija učinila u skladu s člankom 7. stavkom 2.c i člankom 7. stavkom 2.d osnovne uredbe nisu bile dovoljne. Prema njegovu stajalištu Komisija bi trebala ostati fleksibilna i dozvoliti poduzećima da dostave dodatne dokaze kojima podupiru svoje tvrdnje, čak i nakon provjera na licu mjesta kada se takve informacije više ne mogu provjeriti.

(238)

Ta je tvrdnja odbačena. Većina je tih tvrdnji (osim tvrdnji za koje je utvrđeno da su opravdane, koje su djelomično prihvaćene i za koje je odobrena prilagodba, kako je pojašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 236.) prvi puta iznesena tek nakon privremene objave jer proizvođači u uzorku nisu odgovorili na relevantna pitanja iz upitnika ili iznijeli takve tvrdnje pri provjerama na licu mjesta te nisu naveli objektivne razloge zbog kojih nisu bili u mogućnosti pravodobno dostaviti navedene informacije. Stoga je Komisija smatrala neopravdanim to što su proizvođači u uzorku vrlo kasno dostavili informacije koje su u brojnim slučajevima sadržavale potpuno nove brojke i tvrdnje koje nije bilo moguće provjeriti u toj fazi ispitnog postupka.

(239)

Kad je riječ o prilagodbama iz članka 7. stavka 2.d osnovne uredbe o budućim troškovima socijalne zaštite i zaštite okoliša, Eurofer je optužio Komisiju da je primijenila diskriminirajući pristup u odnosu na industriju Unije jer je odbila ekstrapolirati podatke jednog proizvođača u uzorku i primijeniti ih na druga dva proizvođača u uzorku, nego je izračunala pojedinačnu dampinšku maržu za kineskog proizvođača izvoznika Zhenshi upotrebom informacija dostupnih za ostale proizvođače izvoznike u NRK-u.

(240)

Ta je tvrdnja odbačena. Eurofer navodi dvije različite situacije, odnosno izračun dampinške marže proizvođača izvoznika u okviru članka 18. stavka 3. i izračun pojedinačne ciljne cijene specifične za poduzeće, koje stoga nisu usporedive. Kako je objašnjeno u prethodnim uvodnim izjavama od 87. do 92., uobičajena vrijednost za društvo Zhenshi izračunana je u skladu s člankom 18. stavkom 3. osnovne uredbe upotrebom činjenica dostupnih samo za neke podatke, dok u slučaju ciljne cijene proizvođača iz Unije nije bilo poteškoća povezanih s nesuradnjom i Komisija je imala sve činjenice potrebne za utvrđivanje svojih nalaza. Štoviše, buduća ulaganja povezana sa zaštitom okoliša i operativni troškovi koji se ovdje navode bili su specifični za pojedina poduzeća te stoga bilo kakva ekstrapolacija na druga poduzeća u uzorku nije primjerena.

(241)

Eurofer je nadalje tvrdio da se stanje štete dodatno pogoršalo nakon 30. lipnja 2019., odnosno nakon kraja razdoblja ispitnog postupka, i da bi Komisija trebala uzeti u obzir to pogoršanje pri donošenju odluke o razini konačnih mjera. U tom se pogledu Eurofer pozvao na članak 14. stavak 5., članak 9. stavak 4. te članak 7. stavke 2.c i 2.d osnovne uredbe. Komisija je napomenula da su prilagodbe u okviru članka 7. stavaka 2.c i 2.d odobrene kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 236. Error! No bookmark name given.i uvodnim izjavama od 330. do 334. privremene uredbe. Štoviše, uvoz je evidentiran, no uvjeti retroaktivne naplate nisu ispunjeni (vidjeti uvodne izjave od 321. do 325.). Isto tako, Komisija nije zaključila „da u razdoblju prethodnog objavljivanja dolazi do daljnjeg bitnog povećanja uvoza podložnog ispitnom postupku” u pogledu članka 9. stavka 4., koje bi u suprotnom zahtijevalo uvažavanje dodatne štete koja proizlazi iz takvog povećanja pri utvrđivanju marže štete. Tvrdnja se stoga smatrala neutemeljenom.

(242)

U pogledu prethodno navedenih izmjena izračuna sniženja ciljnih cijena i izmjene dampinških marži navedenih u prethodnim uvodnim izjavama 178. i 180., tablica u okviru uvodne izjave 336. privremene uredbe ažurira se kako slijedi:

(243)

Budući da nije bilo nikakvih drugih primjedbi u pogledu ispitivanja marže prikladne za uklanjanje štete nanesene industriji Unije za Tajvan, Komisija je potvrdila svoje zaključke navedene u uvodnim izjavama od 330. do 336. privremene uredbe.

(244)

U skladu s presudom Općeg suda od 10. travnja 2019. u predmetu T-301/16, Jindal Saw Ltd i Jindal Saw Italia S.p.A. protiv Europske komisije („Jindal Saw”) (25), kineski izvoznik društvo FSS tvrdilo je da usporedba izvoznih cijena i prodajnih cijena industrije Unije možda nije bila izvršena na istoj razini trgovine jer su proizvođači iz Unije obično prodavali putem podružnica (odnosno povezanih poduzeća). U tom je pogledu društvo FSS zatražilo objavu dodatnih pojedinosti o izračunu marže štete. U odnosu na navedenu tvrdnju Komisija pojašnjava da je za potrebe izračuna marži sniženja cijena u obzir uzeta samo prodaja proizvođača iz Unije nepovezanim poduzećima. Što se tiče izračuna sniženja ciljnih cijena, prodajne cijene industrije Unije nisu upotrijebljene jer su se ciljne cijene temeljile na trošku proizvodnje proizvođača u uzorku. Štoviše, nikakve druge informacije u dokumentaciji nisu upućivale na potrebu za primjenom bilo koje razine prilagodbe trgovine. Konačno, Komisija ne smije objaviti temeljne podatke dobivene od proizvođača iz Unije jer su ti podaci povjerljivi u smislu članka 19. osnovne uredbe.

(245)

Nastavno na privremenu objavu i nakon konačne objave društvo STSS tvrdilo je da pri usporedbi njegovih prodajnih cijena s prodajnim cijenama industrije Unije Komisija nije trebala oduzeti troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit njegova povezanog uvoznika jer se time krši presuda Jindal Saw, što je potvrđeno presudom Općeg suda od 2. travnja 2020. u predmetu T-383/17 Hansol Paper Co. Ltd. protiv Europske komisije („Hansol Paper”) (26).

(246)

Komisija je odbacila tu tvrdnju. Kada je riječ o elementima koji se uzimaju u obzir pri izračunu sniženja cijena (posebno izvozne cijene), Komisija mora utvrditi prvu točku na kojoj dolazi (ili može doći) do natjecanja s proizvođačima Unije na tržištu Unije. Ta je točka zapravo kupovna cijena prvog nepovezanog uvoznika jer to društvo u načelu može odabrati da izvor robe bude industrija Unije ili dobavljač izvan Europe.

(247)

U ovom slučaju uvozna cijena za neke od izvoznih prodaja ne može se razmotriti po tržišnoj vrijednosti jer su proizvođač izvoznik i uvoznik povezani. Stoga se pouzdana uvozna cijena po tržišnim uvjetima mora izračunati na temelju preprodajne cijene povezanog uvoznika prvom neovisnom kupcu kao početne točke. Za provedbu tog izračuna primjenjuju se pravila o izračunu izvozne cijene iz članka 2. stavka 9. osnovne uredbe, a ta se pravila analogijom primjenjuju i za utvrđivanje izvozne cijene za potrebe utvrđivanja dampinga. Primjenom članka 2. stavka 9. osnovne uredbe analogijom omogućuje se utvrđivanje cijene koja je u potpunosti usporediva s cijenom koja se upotrebljava pri ispitivanju prodaje nepovezanim kupcima, a usporediva je i s prodajnom cijenom industrije Unije.

(248)

Stoga je radi poštene usporedbe opravdano od preprodajne cijene koju povezani uvoznik naplaćuje nepovezanim kupcima odbiti troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit kako bi se dobila pouzdana cijena (27).

(249)

Takav odbitak mora se primijeniti i na izračun sniženja ciljnih cijena. Ciljna cijena industrije Unije doista se temelji na troškovima proizvodnje kojima se dodaje ciljna dobit, pri čemu se ne uzima u obzir prodaje li se proizvod u Uniji povezanim ili nepovezanim kupcima, te se stoga mora usporediti s CIF (istovarenom) cijenom izvoza, koja po definiciji ne uključuje troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit povezanih uvoznika u Uniji.

(250)

Nastavno na privremenu objavu društvo FSS tvrdilo je da se, s obzirom na to da se 32 % njegova obujma izvoza odnosi na PCN-ove koje ne prodaju proizvođači iz Unije u uzorku i stoga nisu uključeni u izračun sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena, tim izračunima krši presuda Općeg suda od 24. rujna 2019. u predmetu T-500/17 Hubei Xinyegang Special Tube Co. Ltd. protiv Europske komisije („Hubei Xinyegang”), točka 74. (28). Društvo STSS iznijelo je sličnu tvrdnju u pogledu 8 % svojeg obujma prodaje u Uniji. Te su tvrdnje ponovljene nakon konačne objave.

(251)

Komisija je odbacila te tvrdnje. Prvo, predmet Hubei Xinyegang u postupku je žalbe pred Sudom. Stoga nalazi presude o pitanju koje je predmetom žalbenog zahtjeva nisu konačni. Drugo, Komisija je napomenula da su kao referenca za usporedbu pri procjeni marži sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena upotrijebljeni modeli izvezeni u Uniju iz predmetnih zemalja. Zbog prirode usporedbe izvozne prodaje proizvođača izvoznika s prodajom industrije Unije podrazumijeva se da sve izvezene modele nije prodala industrija Unije. U ovom je slučaju stopa podudaranja iznosila 84 % za sve kineske proizvođače izvoznike koji su predmet ispitnog postupka, što je Komisija smatrala dovoljnim da bi se osigurala opširna i poštena usporedba izvezenih modela i modela koje je prodala industrija Unije. Treće, osnovnom se uredbom Komisija ne obvezuje na provedbu analize cijene za svaku pojedinačnu vrstu proizvoda. Umjesto toga, zakonska je obveza utvrđivanje cijene na razini istovjetnog proizvoda. Konačno, Komisija je zaključila da su svi PCN-ovi dio predmetnog proizvoda i da si međusobno konkuriraju, barem u određenoj mjeri. Stoga postotak izvoza proizvođača izvoznika u uzorku koji nije prodala industrija Unije nije zasebna kategorija predmetnog proizvoda, no u potpunosti konkurira preostalim razredima za koje je utvrđeno podudaranje.

(252)

Kad je riječ o točki 71. predmeta Hubei Xinyegang, društvo STSS primijetilo je da obujam prodaje industrije Unije u uzorku upotrijebljen za izračun sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena ne odgovara ukupnoj prodaji istovjetnog proizvoda koju su izvršile strane u uzorku koje pripadaju industriji Unije. Tvrdilo je da to nije dozvoljeno u skladu s točkom 71 te presude. Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 250., ta je presuda u postupku žalbe. Komisija je u suštini navela da se usporedbi prodaje industrije Unije ne mogu dodati određeni PCN-ovi koje ne prodaju proizvođači izvoznici. Doista, kako bi se osigurala poštena usporedba, Komisija je međusobno usporedila istovjetne proizvode i nije uzela u obzir modele koji su obuhvaćeni definicijom proizvoda i koje prodaje industrija Unije, ali ih društvo STSS ne izvozi. Drugo, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi, osnovnom se uredbom Komisija ne obvezuje na provedbu analize cijene za svaku pojedinačnu vrstu proizvoda. Umjesto toga, zakonska je obveza utvrđivanje cijene na razini istovjetnog proizvoda. Iako su PCN-ovi upotrijebljeni kao početna točka za takvu procjenu, to ne znači da si različiti PCN-ovi međusobno ne konkuriraju. Stoga činjenica da se neki PCN-ovi industrije Unije nisu uspoređivali s uvozom u Uniju putem društva STSS ne znači da zbog tog uvoza nije bilo pritiska na cijene. Treće, Komisija je nadalje istaknula da je obujam prodaje industrije Unije koji se odnosi na podudarne PCN-ove upotrijebljene u izračunima za društvo STSS bio približno dvostruko veći od obujma prodaje društva STSS na tržištu Unije i stoga je vrlo reprezentativan. Tvrdnja je stoga odbačena.

(253)

Vlada Indonezije postavila je pitanje jesu li uvozne cijene i prodajne cijene industrije Unije bile usporedive u pogledu ponude proizvoda. Komisija je pojasnila da su se izračuni marži sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena temeljili na usporedbi u kojoj se u obzir uzimaju PCN-ovi, što osigurava usporedbu isključivo istovjetnih proizvoda u smislu članka 1. stavka 4. osnovne uredbe. U svakom slučaju uvoz iz predmetnih zemalja konkurencija je svim proizvodima koje prodaje industrija Unije i ne postoje dokazi da manji dio ukupnog uvoza koji se ne može izravno usporediti s vrstama proizvoda koje prodaju proizvođači iz Unije u uzorku ne može izvršiti konkurentni pritisak na industriju Unije.

(254)

U skladu s promjenama dampinških marži, kako je objašnjeno u prethodno navedenom odjeljku 3., i promjenama koje se odnose na marže sniženja ciljnih cijena, kako je objašnjeno u prethodno navedenom odjeljku 6.1., tablica iz uvodne izjave 337. privremene uredbe ažurira se kako slijedi:

(255)

Budući da nije bilo primjedbi koje se odnose na postojanje poremećaja u vezi sa sirovinama u Indoneziji i udio sirovina s narušenim cijenama u odnosu na troškove proizvodnje proizvoda iz ispitnog postupka, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 342. do 346. privremene uredbe.

(256)

Nakon objave privremenih nalaza dva kineska proizvođača izvoznika dostavila su zahtjeve koji se odnose na primjenu i nalaze Komisije iz članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe. Komisija je prihvatila jedan zahtjev i odbacila ostale, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama u nastavku. Osim toga, Komisija je ispravila administrativnu pogrešku koja se odnosila na jednog kineskog proizvođača izvoznika, koja bez obzira na to nije utjecala na nalaze (29).

(257)

Jedan kineski proizvođač izvoznik tvrdio je da je pri usporedbi razlike u cijeni između referentne cijene i stvarne kupovne cijene sirovine s narušenim cijenama tog društva (kako je propisano člankom 7. stavkom 2.a drugim podstavkom) Komisija usporedila te cijene na temelju različitih uvjeta isporuke, što je rezultiralo umjetno stvorenom većom razlikom između tih dviju cijena.

(258)

Komisija je izrazila suglasnost s tom tvrdnjom i sukladno tome revidirala izračun. Komisija je dostavila revidirani izračun u posebnoj objavi za predmetno društvo. No navedena izmjena nije dovela do izmjene nalaza da je cijena sirovine bila znatno niža u usporedbi s nenarušenom referentnom cijenom.

(259)

Dva kineska proizvođača izvoznika tvrdila su da Komisija nije odabrala odgovarajući nazivnik pri izračunu pondera za jednu od sirovina u odnosu na njezin ukupan trošak proizvodnje kako bi se utvrdilo je li postignut prag od 17 %. Ta su društva tvrdila da je Komisija isključila iz troška proizvodnje troškove prodaje te opće i administrativne troškove i na taj način umjetno uvećavala ponder za tu sirovinu u odnosu na troškove proizvodnje društava. Navedena su društva tvrdila da je Komisija umjesto toga nazivniku trebala dodati troškove prodaje te opće i administrativne troškove.

(260)

Komisija je napomenula da je neosporno da se članak 7. stavak 2.a odnosi na trošak proizvodnje predmetnog proizvoda kao vrijednost koju se mora upotrijebiti u izračunu (kao nazivnik). Komisija je isto tako podsjetila da pojam troška proizvodnje u osnovnoj uredbi ne uključuje troškove prodaje te opće i administrativne troškove. To se potvrđuje člankom 2. stavkom 3. osnovne uredbe, u kojem se navodi: „uobičajena vrijednost istovjetnog proizvoda izračunava se na temelju troška proizvodnje u zemlji podrijetla na koji se nadodaje razuman iznos troškova prodaje, općih i administrativnih troškova (...)”.

(261)

Stoga je prema Komisijinu mišljenju jasno da nazivnik upotrijebljen u primjeni odredbi članka 7. stavka 2.a, odnosno trošak proizvodnje, ne bi trebao uključivati troškove prodaje te opće i administrativne troškove. Komisija je u skladu s time odbacila tu tvrdnju.

(262)

Drugo, dva proizvođača izvoznika osporavala su činjenicu da je Komisija upotrijebila nenarušeni trošak dane sirovine kao brojnik (pomnožen potrošenom količinom) s jedne strane, a stvarni trošak proizvodnje kao nazivnik s druge strane. Ta su društva stoga tvrdila da se tim pristupom iskrivio izračun i stoga su zatražila da Komisija u skladu s time revidira taj aspekt izračuna, uspoređujući nenarušene vrijednosti i kao brojnik i kao nazivnik.

(263)

Komisija je u tom pogledu zaključila da je tekst relevantne pravne odredbe jasan: „Za potrebe ove Uredbe, pojedinačna sirovina, bilo neprerađena ili prerađena, uključujući energiju u pogledu koje je utvrđen poremećaj, mora činiti najmanje 17 % troška proizvodnje dotičnog proizvoda. Za potrebe ovog izračuna upotrebljava se neporemećena cijena sirovine kako je ustanovljena na reprezentativnim međunarodnim tržištima.”

(264)

Stoga je Komisija upotrebom neporemećene vrijednosti za predmetnu sirovinu kao brojnik i upotrebom stvarnog troška proizvodnje društava kao nazivnik na ispravan način primijenila tu odredbu osnovne uredbe.

(265)

Dva kineska proizvođača izvoznika u uzorku iznijela su dodatne tvrdnje o primjeni članka 7. stavka 2.a o pitanjima specifičnima za pojedina društva. U skladu s time i radi očuvanja povjerljivosti njihovih podataka Komisija je detaljno razmotrila njihove tvrdnje u okviru pojedinačne objave. U svakom slučaju te su dodatne primjedbe odbačene.

(266)

Konačno, Komisija je procijenila posebnu situaciju kineskog proizvođača izvoznika u odnosu na kojega zbog nedovoljne suradnje nije mogla provjeriti relevantne informacije potrebne za provedbu odgovarajuće procjene u skladu s člankom 7. stavkom 2.a (30). Komisija je u tom kontekstu pribjegla primjeni članka 18. osnovne uredbe. U skladu s time Komisija je smatrala da bi se nalazi doneseni u odnosu na dva kineska proizvođača izvoznika u uzorku, odnosno postojanje poremećaja u vezi sa sirovinama u skladu s odredbama članka 7. stavka 2.a, koji su se temeljili na provjerenim podacima, trebali primjenjivati i na ovo društvo.

(267)

Budući da nije bilo dodatnih primjedbi koje se odnose na postojanje poremećaja u vezi sa sirovinama u NRK-u i udio sirovina s narušenim cijenama u odnosu na troškove proizvodnje proizvoda iz ispitnog postupka, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 347. do 350. privremene uredbe.

(268)

Budući da nije bilo primjedbi koje se odnose na postojanje rezervnih kapaciteta u NRK-u i Indoneziji, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama 352. i 353. privremene uredbe.

(269)

Budući da nije bilo primjedbi koje se odnose na tržišno natjecanje u području sirovina, Komisija je potvrdila svoje zaključke utvrđene u uvodnim izjavama od 354. do 357. privremene uredbe.

(270)

Nakon privremene objave Eurofer je tvrdio da Komisija nije iznijela dosljedno objašnjenje svojeg zaključka jer je provela ispitivanje „učinka na lance opskrbe Unijinih trgovačkih društava” u okviru naslova ispitivanja „interes korisnika” i na taj način učinila pogrešku koja se tiče prava. Eurofer je nadalje tvrdio da je Komisija sjedinila dva ispitivanja interesa Unije u jedno: ispitivanje interesa Unije iz članka 7. stavka 2.b i ispitivanje iz članka 21. osnovne uredbe. Eurofer je ponovio tu tvrdnju nakon konačne objave, tvrdeći da je Komisija neispravno primijenila ispitivanje interesa Unije iz članka 21. prije onoga iz članka 7. stavka 2.b osnovne uredbe.

(271)

Utvrđeno je da su ti navodi neutemeljeni. U članku 7. stavku 2.b osnovne uredbe navedeno je da „ako Komisija na osnovi svih podnesenih podataka može jasno zaključiti da je u interesu Unije odrediti količinu privremenih pristojbi u skladu sa stavkom 2.a ovog članka, ne primjenjuje se stavak 2. ovog članka. Komisija aktivno traži podatke od zainteresiranih stranki kako bi mogla odrediti primjenjuje li se stavak 2. ili 2.a ovog članka. U tom pogledu, Komisija ispituje sve relevantne podatke, poput neiskorištenih kapaciteta zemlje izvoznice, konkurencije u vezi sa sirovinama i učinka na lance opskrbe Unijinih trgovačkih društava. U nedostatku suradnje, Komisija može zaključiti da je primjena stavka 2.a ovog članka u skladu s interesima Unije. Posebna pozornost posvećuje se tom pitanju pri provođenju ispitivanja interesa Unije u skladu s člankom 21.”.

(272)

Posljednja rečenica te odredbe sadržava posebno upućivanje na članak 21. osnovne uredbe. U okviru odgovarajuće procjene interesa Unije u skladu s člankom 21. osnovne uredbe izvršene za privremenu uredbu utvrđeno je da se glavni učinak na lance opskrbe mogao osjetiti na razini korisnika. Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 358. privremene uredbe, mogući učinak na lance opskrbe trgovačkih društava iz Unije naveden u članku 7. stavku 2.b osnovne uredbe ocijenjen je, s obzirom na važnu razliku između dampinških marži i marži štete za zemlje izvoznice, u kontekstu ispitivanja interesa Unije u skladu s člankom 21. osnovne uredbe. Komisija nije ni u kojem slučaju sjedinila dva ispitivanja. Umjesto toga, u okviru analize učinka na lance opskrbe iz članka 7. stavka 2.b. osnovne uredbe nužno se uzimaju u obzir informacije koje dostavljaju korisnici i koje se isto tako obično upotrebljavaju za procjenu interesa Unije prema članku 21. osnovne uredbe. Komisija je stoga odbacila primjedbe Eurofera i potvrdila da su odgovarajuća ispitivanja interesa Unije primijenjena na odgovarajući način i u okviru članka 7. stavka 2.b i u okviru članka 21. osnovne uredbe.

(273)

Eurofer je u suštini tvrdio da bi predmetni korisnik na kojem se temeljila analiza mogao zamijeniti uvoz iz Kine uvozom iz brojnih drugih izvora, uključujući Indoneziju i Tajvan, kad bi pristojba na kineski uvoz na razini dampinga bila obeshrabrujuće visoka.

(274)

Komisija je razmotrila tu tvrdnju i utvrdila da bi po tržišnoj vrijednosti navedeni korisnik doista mogao zamijeniti svoj uvoz iz Kine kupnjom od [1–2] (31) proizvođača iz Unije. I drugi proizvođači iz Unije imali su na raspolaganju znatne rezervne kapacitete, no oni gotovo i da nisu opskrbljivali predmetnog korisnika u razmatranom razdoblju. Na temelju tokova uvoza u razmatranom razdoblju mogućnosti nabave mogle bi postojati i u drugim trećim zemljama, posebno Republici Koreji i Južnoj Africi. No na toj je osnovi potencijalni obujam uvoza iz tih zemalja bio ograničen, a trenutačno se barem na uvoz iz Republike Koreje primjenjuju ograničenja u obliku zaštitnih mjera (32). Što se tiče uvoza iz Indonezije i Tajvana, Komisija je napomenula da je važni korisnik doista nabavu vršio ne samo iz Kine nego i iz Indonezije. No to ne znači da je prijelaz s jednog izvora na drugi jednostavan i lak. Komisija je napomenula da se predmetni proizvod sastoji od mnogo različitih PCN-ova. Štoviše, zbog potrebe tog korisnika da reorganizira vrijednosne lance kako bi ublažio učinak mjera temeljenih na marži štete i s obzirom na vjerojatni učinak tih mjera na profitabilnost, Komisija nije smatrala da je opravdano izložiti tog korisnika daljnjim nesigurnostima uvođenjem mjera na razini dampinških marži. Predmetni korisnik stoga vjerojatno može diversificirati i prilagoditi svoju nabavu samo u ograničenoj mjeri. Komisija u takvim okolnostima nije mogla razumno tvrditi da pristojbe na višoj razini ne bi neopravdano nanijele štetu tom korisniku jer bi takve pristojbe vjerojatno učinile poslovne aktivnosti korisnika neodrživima.

(275)

Nakon konačne objave Eurofer je podsjetio da Južna Afrika ne podliježe zaštitnim mjerama od 15. studenoga 2018. i da se od 1. srpnja 2020. više ne primjenjuju kvote za SSHR za pojedine zemlje, nego opća kvota koja uvoznicima omogućuje da uvezu znatan obujam iz zemalja koje nisu zahvaćene pojedinačnim mjerama. Tom bi se prilagodbom osiguralo da korisnici iz Unije imaju dovoljno fleksibilnosti da promijene dobavljača ako je to potrebno. Komisija se složila s činjenicom, kojom se međutim ne mijenjaju rezultati prethodne analize temeljene na stvarnim podacima iz razdoblja ispitnog postupka, da se dodatno uzmu u obzir razine pristojbi uvedenih ovom Uredbom.

(276)

Eurofer je više puta kritizirao, prema njegovu stajalištu, pretjerano pojednostavnjenu Komisijinu procjenu učinka mjera na korisnikovu financijsku situaciju jer je učinjena primjenom nepromjenjivih izvora, obujma i cijena te pod pretpostavkom da korisnik ne bi mijenjao svoje lance opskrbe usprkos činjenici da je proizvod dostupan iz više drugih izvora, uključujući od proizvođača iz Unije, po nižim cijenama i da ne bi prenio dio povećanja troškova na svoje kupce. To, prema stajalištu Eurofera, nije svrha ispitivanja interesa Unije.

(277)

Komisija je pojasnila da je provedena analiza, koju je u privremenoj uredbi (uvodna izjava 373.) opisala kao najlošiji scenarij, najrazumniji pristup u predmetnoj situaciji. Da bi bila pouzdana, takva procjena mora se temeljiti na stvarnim podacima iz razdoblja ispitnog postupka, dodatno uzimajući u obzir razine pristojbi uvedenih ovom Uredbom. Doista, kako je istaknuo Eurofer, obično se očekuje da se dio povećanja troškova prenese na kupce te se prema tome učinak čini precijenjenim. No nije poznato koji se dio povećanja može prenijeti na tu razinu. U trenutačnoj je situaciji veliki prijenos svakako upitan jer su korisnikovi glavni konkurenti isti proizvođači SSHR-a iz Unije. Iako se statičnom analizom može precijeniti učinak pristojbe jer se njome ne predviđa nikakvo povećanje prometa, kako je pojašnjeno, njome se istovremeno može podcijeniti negativan učinak pristojbe jer se Komisijinim statičnim pretpostavkama među ostalim implicira da se ne očekuje povećanje troška kupnji od industrije Unije, koja je u ovom slučaju vodeći dobavljač predmetnog korisnika. Komisija je nadalje pojasnila da su pretpostavke o promjeni obrazaca nabave isto tako neprimjerene u predmetnom slučaju jer će, kako je objašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 274., predmetni korisnik zbog različitih razloga vjerojatno imati ograničene mogućnosti u tom pogledu. Stoga bi svako odstupanje od metodologije koju Komisija primjenjuje u ovim okolnostima analizu učinilo još spekulativnijom.

(278)

Prema tome, uzimajući sve u obzir, Komisija je smatrala da najsigurniji pristup za procjenu učinka mjera na predmetnog korisnika ne uključuje očekivanje promjena na strani prometa ili na strani troškova kad je riječ o kupnjama iz zemalja na koje se ne primjenjuju mjere.

(279)

Konačno, s obzirom na Euroferov zahtjev u pogledu objave bitnih činjenica iz procjene izvršene u odnosu na profitabilnost predmetnog korisnika, Komisija je utvrdila da se takva objava ne može odobriti jer su temeljni podaci po prirodi povjerljivi u smislu članka 19. osnovne uredbe. No nakon konačne objave Komisija je Euroferu dostavila sažetak analize učinka mjera predloženih u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe u verziji koja nije povjerljiva. Budući da se ta objava odnosila samo na učinak mjera na predloženoj razini, Eurofer je na tu objavu odgovorio zaključkom da Komisija nije analizirala učinak mjera u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe. Komisija je čvrsto odbacila taj navod. Komisija je doista zaključila da mjere na razini višoj od one prema članku 7. stavku 2. ne bi bile u skladu s interesom Unije iz članka 7. stavka 2.b s obzirom na već ozbiljne posljedice mjera uz primjenu pravila niže pristojbe, kako je sažeto navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 274. Stoga nije smatrala relevantnim objaviti provedeni izračun učinka mjera iz članka 7. stavka 2.a. Štoviše, iako su primjenjivi iznosi za NRK i Indoneziju izmijenjeni u skladu s objavljenim dampinškim maržama, taj izračun načinjen je primjenom iste metodologije kao u objavljenoj dokumentaciji.

(280)

Eurofer je nadalje tvrdio da bi učinak na profitabilnost pojedinačnog korisnika bio manje negativan nego što to Komisija pretpostavlja, no u svakom slučaju manje ozbiljan nego učinak nižih antidampinških pristojbi na čitavu industriju Unije. Eurofer je naveo da bi predmetni korisnik trebao biti sposoban izaći na kraj s povećanjem troška i da su njegove aktivnosti povezane s predmetnim proizvodom bile samo mali dio njegova poslovanja te da stoga ne bi bio izložen neopravdanom učinku u slučaju utvrđivanja mjera u skladu s člankom 7. stavkom 2.a. Kako bi potkrijepio tvrdnju, Eurofer je izračunao da bi u slučaju primjene članka 7. stavka 2.a učinak na troškove tog korisnika bio „marginalan” i „manji od 2 %”. Eurofer je tvrdio da je odjel ugljičnog čelika tog korisnika znatno premašivao (9 puta) njegov odjel nehrđajućeg čelika i naveo je da bi samo operacije povezane s proizvodnjom hladnovaljanih materijala (i proizvoda iz nizvodnog procesa proizvodnje odjela nehrđajućeg čelika) trebalo uzeti u obzir pri ispitivanju interesa Unije. Predmetni je korisnik diversificirano poduzeće čija se financijska održivost nije oslanjala isključivo na proizvodnju proizvoda SSHR iz nizvodnog procesa proizvodnje. Budući da je dodana vrijednost operacija tog korisnika koje se odnose na nehrđajući čelik bila niska, poduzeće se uvelike moralo osloniti na najjeftnije moguće ulazne materijale (crne kolute) kako bi ostvarilo dobit. Kad je riječ o uvodnoj izjavi 377. privremene uredbe Eurofer je zatražio od Komisije i da objavi bitne činjenice iz procjene izvršene u vezi s profitabilnošću tog korisnika.

(281)

Te su tvrdnje odbačene. Komisija je utvrdila da su Euroferovi izračuni bili manjkavi i da je to poduzeće korisnika ostvarivalo [20 do 30] % (33) prometa cijele grupacije kojoj je pripadalo. Komisija je na temelju provjerenih informacija utvrdila da je dobit tog korisnika u razdoblju ispitnog postupka povezana s proizvodima koji uključuju SSHR bila na razini od [1 do 4] % (34). Pod uvjetom da svi relevantni čimbenici (posebice izvori, obujam i cijene kupnje prije pristojbi te promet ostvaren proizvodima iz nizvodnog procesa proizvodnje) ostanu nepromijenjeni u odnosu na razdoblje ispitnog postupka, uvođenje konačnih pristojbi na razini niže pristojbe dovelo bi operativni rezultat korisnika (koji je uključivao i proizvode koji se temelje na ugljičnom čeliku) gotovo na razinu profitabilnosti (i [od –2 do –5] % (35) na proizvode koji uključuju SSHR).

(282)

Komisija nije isključila mogućnost da će predmetni korisnik, koji zapošljava [500–700] (36) radnika u ekvivalentu punog radnog vremena u segmentu proizvoda SSHR, moći diversificirati i prilagoditi svoju nabavu te upotrijebiti svoju tržišnu snagu i da će stoga takav učinak niže pristojbe vjerojatno biti djelomično ublažen. No Komisija je zaključila da bi u skladu s prethodno navedenom analizom pristojbe na razini višoj od marže sniženja ciljnih cijena nanijele neopravdanu štetu tom važnom korisniku.

(283)

Nastavno na dodatnu konačnu objavu, Eurofer je tvrdio i da bi Komisija trebala objaviti točne vrste proizvoda uključene u procjenu profitabilnosti skupine proizvoda SSHR. Eurofer smatra da s obzirom na to da korisnik objavljuje katalog svojih proizvoda, ta informacija nije povjerljive prirode. To bi omogućilo Euroferu da procijeni jesu li svi proizvodi koji su uzeti u obzir relevantni za procjenu, jesu li na cijene tih proizvoda izravno utjecali troškovi SSHR-a i mogu li predložene mjere rezultirati dodatnim prihodima u slučaju tih proizvoda. Komisija je zaključila da je Euroferov zahtjev neutemeljen i da bi na taj način moglo doći do otkrivanja nekih povjerljivih podataka o korisniku. Prvo, Komisija je naglasila da je u dodatnoj objavi jasno prikazano da su troškovima proizvoda u toj skupini proizvoda dodani samo dodatni troškovi povezani s predloženim pristojbama na kupnje SSHR-a korisnika u skladu s metodologijom pojašnjenom u uvodnoj izjavi 371. privremene uredbe i prethodnoj uvodnoj izjavi 277. te prikazanom u dodatnoj objavi. Stoga se ne može smatrati da bi dodatni troškovi (a time i negativni učinak na profitabilnost) bili precijenjeni da je Komisija uključila proizvode koji nisu napravljeni od SSHR-a u tom segmentu. Drugo, Komisija je pojasnila da je predmetna procjena učinjena na najsveobuhvatniji način, odnosno da je uključivala samo prodaju svih proizvoda iz nizvodnog procesa proizvodnje koje je od SSHR-a izradio predmetni korisnik. Promet ostvaren od tih proizvoda činio je najveći dio prometa predmetnog korisnika (ali ne i grupacije kojoj pripada). Informacije o pojedinim proizvodima korisnika, uključujući njegove proizvode iz nizvodnog procesa proizvodnje načinjene od SSHR-a, dostupne su iz otvorenih izvora, primjerice objavljenih kataloga. Komisija je stoga zaključila da je Eurofer imao sve relevantne informacije o tome kako je Komisija procijenila utjecaj mjera na profitabilnost korisnika u pogledu skupine proizvoda SSHR-a. Zahtjev je stoga odbijen.

(284)

Nadalje, Eurofer je tvrdio objava nije sadržavala nikakve naznake o razini ukupne dobiti korisnika bez pristojbi („dobit predmetnog korisnika iznosila je (%)”). Ta bi informacija pak bila ključna u procjeni učinka pristojbi na korisnika. Kad je riječ o drugim stvarnim ili teoretskim informacijama o dobiti, one bi se mogle navesti u obliku raspona kako bi se sačuvala povjerljivost podataka. Budući da nema te informacije, podnositelj pritužbe smatra da bi učinak pristojbi koje se primjenjuju na „skupinu proizvoda SSHR” na ukupnu dobit korisnika mogao biti zanemariv.

(285)

Ta se tvrdnja morala odbaciti. Komisija je podsjetila da se ne smije ugroziti načelo zaštite povjerljivosti informacija koje su dostavile strane u postupcima trgovinske zaštite. U ovom bi predmetu otkrivanje profitne marže korisnika (koji se s industrijom Unije natječe i na tržištima proizvoda iz nizvodnog procesa proizvodnje), čak i ako se izrazi u obliku raspona, moglo naštetiti legitimnim poslovnim interesima korisnika.

(286)

U pogledu učinka na lance opskrbe Eurofer je tvrdio i da ne bi trebalo promicati poslovni model predmetnog korisnika, koji se temelji na kupnji iz zemalja niskih razina troškova (često onih koje onečišćuju okoliš) s ograničenom dodanom vrijednošću. Komisija je u skladu s tim istaknula da se pitanje ekološkog otiska uvoza proizvoda iz ispitnog postupka u okviru osnovne uredbe može razmatrati samo u ograničenoj mjeri, točnije prilagodbom ciljne cijene industrije Unije prema članku 7. stavku 2.d osnovne uredbe. Takve su prilagodbe odobrene u trenutačnom ispitnom postupku, kako je objašnjeno u okviru uvodne izjave 333. privremene uredbe i potvrđeno u prethodno navedenoj uvodnoj izjavi 236. Što se tiče poslovnog modela, Komisija je isto tako napomenula da korisnik nabavlja niz proizvoda u velikim količinama od proizvođača u Uniji i da se to odnosi i na SSHR. Štoviše, ima važnu ulogu na tržištima SSHR-a iz nizvodnog procesa proizvodnje, na kojima je jedini značajni neintegrirani europski proizvođač.

(287)

Eurofer je naposljetku tvrdio da Komisija ne može ograničiti svoj zaključak o učinku na lance opskrbe na učinak pojedinačnog korisnika, nego da bi trebala izvršiti svoju procjenu uzimajući u obzir sve korisnike kao cjelinu, bez obzira na to uvoze li predmetni proizvod ili kupuju istovjetni proizvod na domaćem tržištu. Komisija je tu tvrdnju odbacila. Predmetni korisnik sam je obuhvaćao [30 do 40] % (37) potrošnje SSHR-a na slobodnom tržištu u razdoblju ispitnog postupka, pri čemu je jedini drugi korisnik koji surađuje obuhvaćao manje od 10 % potrošnje. Uzimajući u obzir važnost predmetnog korisnika i njegov jedinstveni položaj kao dio industrije korisnika, Komisija je stoga smatrala da bi određivanje pristojbi u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe sveukupno gledajući imalo jasan negativan učinak na lance opskrbe društva u Uniji.

(288)

Nakon konačne objave Eurofer je tvrdio da Komisija nije uspjela pokazati da bi se nalazi koji se odnose na predmetnog korisnika mogli proširiti na korisnike koji ne surađuju. No kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi 287., predmetni korisnik obuhvaćao je [30 do 40] % (38) potrošnje SSHR-a na slobodnom tržištu. Isto tako obuhvaćao je [60 do 70] % (39) uvoza SSHR-a iz predmetnih zemalja. Stoga je legitimno pripisati popriličan značaj nalazima u odnosu na tog korisnika u analizi učinka viših pristojbi na lanac opskrbe, čak i ako je on samo jedna strana.

(289)

Komisija je u okviru privremene uredbe zaključila da nije u interesu Unije da razinu mjera utvrdi na dampinškoj razini jer je vjerojatno da će to uzrokovati nerazmjerno negativan učinak na lance opskrbe društava u Uniji.

(290)

Nastavljajući na privremenu objavu, Eurofer je tvrdio da Komisija ne bi trebala primijeniti pravilo niže pristojbe i postupati u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe. Eurofer je naveo da bi u okviru ispitivanja interesa Unije, interes svih proizvođača iz Unije trebao biti važniji od interesa pojedinog korisnika. Tvrdio je da su dva znatna poremećaja u vezi sa sirovinama u Kini i pet u Indoneziji opravdali utvrđivanje pristojbe za razini dampinških marži. Isto tako je spomenuo znatne rezervne kapacitete u zemljama izvoznicama i da će prema procjeni Eurofera samo u Indoneziji ukupni kapacitet nehrđajućeg čelika (odnosno ne samo proizvoda iz ispitnog postupka) premašiti 10 milijuna tona do 2025., nadmašujući proizvodni kapacitet Unije gotovo za trećinu. Prema tvrdnjama Eurofera učinak na lanac opskrbe korisnika u smislu članka 7. stavka 2.b osnovne uredbe mora se ponderirati s učincima poremećaja, postojanjem rezervnih kapaciteta i tržišnim natjecanjem u pogledu sirovina. Eurofer je dodao i da je potrebno ne primjenjivati pravilo niže pristojbe u slučajevima u kojima je Unija razmatrala poremećaje koje je u Indoneziji utvrdila Svjetska trgovinska organizacija (WTO) (40).

(291)

Nastavljajući na konačnu objavu, Eurofer je ponovio tvrdnju koju je Komisija već razmotrila u prethodnim uvodnim izjavama od 270. do 272., odnosno da je Komisija neispravno provela ispitivanje interesa Unije iz članka 21. prije onoga iz članka 7. stavka 2.b osnovne uredbe. U tom je pogledu Eurofer uputio i na uvodnu izjavu 21. Uredbe (EU) 2018/825 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1036 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije i Uredbe (EU) 2016/1037 o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije. Prema Euroferu Komisija je umjetno proširila ispitivanje interesa Unije i zamijenila da/ne pitanje u okviru ispitivanja interesa Unije iz članka 21. „je li uvođenje mjera u interesu Unije ili nije?” otvorenim pitanjem „na kojoj je razini u interesu Unije da uvede mjere”, što nije predviđeno osnovnom uredbom.

(292)

U istom je kontekstu Eurofer tvrdio da je Komisija nesrazmjerno uračunala kriterij „lanca opskrbe” u ispitivanju iz članka 7. stavka 2.b. U svojem podnesku u okviru saslušanja od 12. kolovoza 2020. upitao je na kojoj bi razini rezervni kapaciteti bili dovoljno veliki da se ne primijeni pravilo niže pristojbe i kakva bi vrsta komparativno nepovoljnog položaja uzrokovanog poremećajima trebala biti prisutna da se odluči u korist neprimjenjivanja pravila niže pristojbe.

(293)

Štoviše, Eurofer je tvrdio da Komisija nije procijenila i nije uzela u obzir druge „relevantne informacije” koje utječu na zaključke iz članka 7. stavka 2.b, kao što su:

(294)

Nadalje, Eurofer je tvrdio da je Komisija počinila očigledne greške pri procjeni neproporcionalnosti pristojbi postavljenih na razini dampinške marže. Kad je riječ o pristojbama primjenjivima na Indoneziju, Eurofer je tvrdio da pristojbe na razini dampinške marže od 17,7 % umjesto na razini marže štete od 17,3 % gotovo nemaju nikakav dodatan financijski učinak na glavnog korisnika i da se ne može smatrati da neproporcionalno utječu na tog korisnika. Prema tome, pošteno tržišno natjecanje bilo bi ponovno uspostavljeno bez ikakve štete za korisnika. Kad je riječ o pristojbama primjenjivima na Kinu, Eurofer je tvrdio da su kod uvoza iz Kine prisutne promjenjive, ali znatne razlike između dampinške marže i marže štete (od 87,5 % za Tisco do 4 % za Fujian Fuxin Special Steel). Ta razlika i visoke dampinške marže ukazuju na znatnu sposobnost kineskih proizvođača da uzrokuju štetu industriji Unije.

(295)

Te su se tvrdnje morale odbaciti. Komisija je prihvatila i potvrdila postojanje znatnih rezervnih kapaciteta u Kini i Indoneziji i da je industrija Unije u komparativno nepovoljnijem položaju u usporedbi s kineskim i indonezijskim proizvođačima izvoznicima u pogledu pristupa sirovinama. Posljedično tome, na temelju dva od tri kriterija posebno navedena u članku 7. stavku 2.b osnovne uredbe za procjenu primjerenosti utvrđivanja pristojbe u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe doista je potrebno primijeniti članak 7. stavak 2.a.

(296)

Činjenica da se samo prema jednom od tri elementa izričito navedena u članku 7. stavku 2.b osnovne uredbe ne bi trebala utvrditi pristojba u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe i činjenica da je podnositelj pritužbe usto utvrdio druge nenavedene elemente na temelju kojih bi isto tako trebalo primijeniti članak 7. stavak 2.a ne mogu biti dovoljne da se utvrdi da je nerazmjerna težina dodijeljena trećem kriteriju, odnosno, učinku na lance opskrbe. No da se primjenjuje članak 7. stavak 2.a, analiza trećeg kriterija, odnosno učinka na lance opskrbe, pokazala bi nerazmjerne posljedice za industriju korisnika, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 370. do 377. privremene uredbe i potvrđeno u prethodno navedenim uvodnim izjavama od 270. do 287. Doista, da se pristojbe temelje na dampinškim maržama, korisnikov ukupni operativni rezultat, a posebno rezultat skupine proizvoda SSHR mogao bi se pogoršati drastično ispod razina navedenih u prethodnoj uvodnoj izjavi 281. Stoga u okolnostima u kojima postoji jedan korisnik, koji zapošljava velik broj ljudi u Uniji, obuhvaća većinu uvoza i vrlo znatan udio potrošnje te bi očito bio ozbiljno zahvaćen pristojbama kada bi se one utvrđivale na temelju članka 7. stavka 2.a, zbog važnosti nalaza u analizi učinka na lance opskrbe za poduzeća u Uniji može se zaključiti da primjena članka 7. stavka 2.a nije u interesu Unije. Činjenicom da je na temelju drugih elemenata, primjerice dodatna dva izričito navedena u članku 7. stavku 2.b koje je analizirala Komisija, kao i oni koje je naveo Eurofer, kako je spomenuto u prethodnoj uvodnoj izjavi 291., potrebno primijeniti članak 7. stavak 2. ne mijenja se taj zaključak.

(297)

Kad je riječ o razlikama između dampinških marži i marži štete, ne može se zaključiti da bi zbog razlike koja u slučaju jedne od dvije predmetne zemlje, odnosno Indonezije, iznosi samo 0,4 postotna boda, bilo razmjerno uvođenje pristojbi na razini dampinške marže. Slično kao u slučaju Kine, Komisija je morala sveobuhvatno procijeniti učinak pristojbe na razini dampinške marže u usporedbi s kriterijima navedenima u članku 7. stavku 2.b osnovne uredbe. Štoviše, budući da je profitna marža predmetnog korisnika već relativno niska uz pristojbu na razini marže štete, postavljanjem pristojbe na razinu koja je viša za 0,4 postotnih bodova situacija bi se dodatno pogoršala.

(298)

Komisija se složila s Euroferom da su dostupne druge „relevantne informacije”, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 287. No tim se informacijama ne mijenjaju rezultati prethodno navedene analize. Zaista, „relevantne informacije” odnose se na poremećaje u vezi sa sirovinama kako je navedeno u članku 7. stavku 2.a osnovne uredbe te na njihov opseg i učinke, a Komisija je potvrdila da takvi poremećaji postoje. S obzirom na pozitivne nalaze Komisija je zatim provela analizu interesa Unije u skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe. Nijedna od činjenica koje je Eurofer naveo kao „relevantne informacije” ne utječe na Komisijinu analizu učinka primjene članka 7. stavka 2.a na lance opskrbe za poduzeća u Uniji te se njima stoga ne mijenja Komisijin zaključak da primjena članka 7. stavka 2.a nije u interesu Unije.

(299)

Zbog toga je Komisija zaključila da je procjena izvršena u skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe razmjerna i prikladna.

(300)

Komisija je na temelju toga pomno usporedila sve elemente i nije mogla jasno zaključiti da je u interesu Unije da odredi iznos pristojbi u skladu s člankom 7. stavkom 2.a te je stoga potvrdila da bi mjere trebalo utvrditi u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe. Komisija je pojasnila i da se njezin zaključak temelji isključivo na dokazima i činjenicama prikupljenima za potrebe ovog ispitnog postupka i ne dovodeći u pitanje odgovarajuća savjetovanja pri Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

(301)

Na temelju prethodno navedenog i u nedostatku drugih primjedbi, Komisija je stoga potvrdila da nije u interesu Unije da utvrdi razinu mjera na dampinškoj razini jer je vjerojatno da će to uzrokovati nerazmjerno negativan učinak na lance opskrbe društava u Uniji, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 360. privremene uredbe.

(302)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu interesa industrije Unije, potvrđeni su zaključci utvrđeni u uvodnim izjavama od 362. do 364. privremene uredbe.

(303)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu interesa nepovezanih uvoznika, potvrđeni su zaključci utvrđeni u uvodnim izjavama od 365. do 367. privremene uredbe.

(304)

Društvo Marcegaglia tvrdilo je da uvođenje antidampinških mjera za crne kolute nije u interesu nezavisnih korisnika jer su primjenjive zaštitne mjere već ograničavale prisutnost uvoza. Nakon uvođenja antidampinških pristojbi cijene proizvođača iz Unije vjerojatno će dalje rasti. Kad bi Komisija prihvatila zahtjev društva Marcegaglia da isključi crne kolute iz primjene mjera, proizvođači iz Unije bili bi prisiljeni natjecati se s uvozom po štetnim dampinškim cijenama u tržišnom segmentu crnih koluta. Kako je navedeno u odjeljku 2. ove Uredbe, crni koluti jasno čine dio predmetnog proizvoda i pitanje nepoštenog tržišnog natjecanja u pogledu te vrste proizvoda ne može ostati nerazmotreno. Štoviše, crni koluti široko su dostupni iz čitavog niza izvora. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(305)

Budući da nije bilo drugih primjedbi u pogledu interesa korisnika, potvrđeni su zaključci utvrđeni u uvodnim izjavama od 368. do 377. privremene uredbe. Primjedbe u pogledu interesa korisnika u kontekstu učinka na lance opskrbe društava iz Unije u skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe razmotrene su u odjeljku 6. ove Uredbe.

(306)

Kineski proizvođač izvoznik društvo STSS tvrdilo je da uvođenje antidampinških pristojbi nije u interesu Unije jer na tržištu Unije već prevladavaju proizvođači iz Unije. Postoji rizik od gubitka konkurencije i prekomjerne koncentracije proizvođača iz Unije na tržištu Unije.

(307)

Komisija podsjeća da je cilj antidampinških mjera upravo ponovna uspostava poštene trgovine, a time i tržišnog natjecanja na tržištu Unije. Tvrdnja se stoga odbacuje.

(308)

Na temelju prethodno navedenog i s obzirom na to da nije bilo drugih primjedbi, potvrđeni su zaključci iz uvodne izjave 378. privremene uredbe.

(309)

Nakon privremene objave nekoliko strana tvrdilo je da bi uvođenje antidampinških pristojbi rezultiralo prekomjernom zaštitom industrije Unije jer je industrija Unije u pogledu SSHR-a već zaštićena od uvoza primjenom zaštitnih mjera. Tajvanski proizvođač izvoznik društvo Walsin zatražilo je izmjenu Provedbene uredbe Komisije 2019/1382 (41), kojom su se izmijenile određene uredbe o uvođenju antidampinških ili antisubvencijskih mjera za proizvode od čelika koji podliježu zaštitnim mjerama, kako bi se spriječila primjena dvostrukih mjera zbog kombiniranog učinka zaštitnih mjera i antidampinških pristojbi uvedenih na toplovaljane plosnate proizvode od nehrđajućeg čelika iz Tajvana. Nadalje, zatražilo je i spajanje carinskih kvota za kategoriju 8. Provedbene uredbe Komisije 2019/1382 za Tajvan i Kinu.

(310)

Prvo, Komisija želi razjasniti da u ovom slučaju ne postoji dvostruka mjera. Proizvod iz ispitnog postupka doista podliježe zaštitnim mjerama koje se odnose na čelik (kategorija proizvoda 8.) s pojedinačnim kvotama za NRK, Republiku Koreju, Tajvan i SAD te kombinacijom kvota za sve ostale zemlje. Te su mjere na snazi do 30. lipnja 2021. Komisija je 3. rujna 2019. objavila Provedbenu uredbu 2019/1382 navodeći u njoj sve antidampinške i antisubvencijske mjere za proizvode koji podliježu i zaštitnim mjerama, navodeći usto da se u svakom od tih slučajeva antidampinška i/ili antisubvencijska pristojba primjenjuje unutar kvote, a da se nakon što se kvota iscrpi, s jedne strane primjenjuje antidampinška i/ili antisubvencijska pristojba, ovisno o tome koja je viša, a s druge strane 25 % zaštitne mjere izvan kvote. To se načelo primjenjuje i na sadašnje antidampinške mjere te sukladno tome ne postoji dvostruka mjera.

(311)

U pogledu zahtjeva za spajanje carinskih kvota za Tajvan i Kinu za kategoriju 8. Provedbene uredbe Komisije 2019/1382 takav se zahtjev može podnijeti samo u okviru ispitnog postupka o zaštitnim mjerama i stoga se odbacuje.

(312)

S obzirom na donesene zaključke u pogledu dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije te u skladu s člankom 9. stavkom 4. osnovne uredbe, trebalo bi uvesti konačne antidampinške mjere kako bi se spriječila daljnja šteta koja se industriji Unije nanosi dampinškim uvozom predmetnog proizvoda. Zbog razloga utvrđenih u odjeljku 6., a posebno u pododjeljku 6.2.3.4. ove Uredbe, antidampinške pristojbe trebalo bi utvrditi u skladu s pravilom niže pristojbe.

(313)

Na temelju prethodno navedenog stope pristojbi koje će se uvesti određene su kako slijedi:

(314)

Stope pojedinačne antidampinške pristojbe za svako društvo određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga one odražavaju stanje utvrđeno u ovom ispitnom postupku u odnosu na ta društva. Te se stope pristojbi stoga primjenjuju isključivo na uvoz proizvoda iz ispitnog postupka podrijetlom iz predmetnih zemalja koji proizvode navedeni pravni subjekti. Na uvoz predmetnog proizvoda koji proizvodi bilo koje društvo koje nije izričito navedeno u izvršnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte povezane s tima posebno navedenima, ne može se ostvariti korist od tih stopa i trebalo bi primjenjivati stopu pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(315)

Društvo može zatražiti primjenu svoje pojedinačne stope antidampinške pristojbe ako naknadno promijeni naziv subjekta. Zahtjev se mora poslati Komisiji (42). Zahtjev mora sadržavati sve relevantne informacije kako bi se dokazalo da ta promjena ne utječe na pravo društva na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje.

(316)

Kako bi se rizik od izbjegavanja mjera zbog razlike u stopama pristojbi sveo na najmanju moguću razinu, potrebne su posebne mjere kako bi se osigurala pravilna primjena pojedinačnih antidampinških pristojbi. Društva na koja se primjenjuju pojedinačne antidampinške pristojbe moraju carinskim tijelima država članica predočiti valjani trgovački račun. Račun mora biti u skladu sa zahtjevima iz članka 1. stavka 3. ove Uredbe. Na uvoz uz koji nije priložen takav račun trebalo bi primjenjivati antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(317)

Iako je predočenje tog računa potrebno carinskim tijelima država članica za primjenu pojedinačnih stopa antidampinške pristojbe na uvoz, to nije jedini element o kojem carinska tijela trebaju voditi računa. Naime, čak i ako im se predoči račun koji ispunjava sve zahtjeve iz članka 1. stavka 3. ove Uredbe, carinska tijela država članica trebala bi provesti uobičajene provjere i mogu, kao u svim drugim slučajevima, zatražiti dodatne dokumente (otpremne dokumente itd.) radi provjere točnosti pojedinosti navedenih u izjavi te bi trebala osigurati da daljnja primjena stope pristojbe bude opravdana, u skladu s carinskim propisima.

(318)

Ako se obujam izvoza jednog od društava koja se koriste pojedinačnom nižom stopom pristojbe znatno poveća, posebno nakon uvođenja predmetnih mjera, takvo bi se povećanje moglo smatrati promjenom strukture trgovine zbog uvođenja mjera u smislu članka 13. stavka 1. osnovne uredbe. U takvim se okolnostima može pokrenuti ispitni postupak za sprečavanje izbjegavanja mjera ako su za to ispunjeni uvjeti. U tom se postupku među ostalim može ispitati potreba za ukidanjem pojedinačnih stopa pristojbe i naknadnim uvođenjem pristojbe na razini zemlje.

(319)

Kako bi se osigurala ispravna primjena antidampinških pristojbi, antidampinšku pristojbu za „sva ostala društva” potrebno je primjenjivati ne samo na proizvođače izvoznike koji ne surađuju u ovom ispitnom postupku već i na proizvođače koji nisu izvozili u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(320)

S obzirom na utvrđene dampinške marže i razinu štete nanesene industriji Unije, iznosi osigurani privremenom antidampinškom pristojbom uvedenom na temelju privremene uredbe trebali bi se konačno naplatiti do razina utvrđenih u okviru ove Uredbe.

(321)

Kako je prethodno navedeno u odjeljku 1.2., Komisija je nastavljajući na zahtjev podnositelja pritužbe podvrgnula uvoz određenih toplovaljanih limova i koluta od nehrđajućeg čelika evidentiranju u skladu s člankom 14. stavkom 5. osnovne uredbe.

(322)

Tijekom konačne faze ispitnog postupka ocijenjeni su podaci prikupljeni u kontekstu evidentiranja. Komisija je analizirala jesu li ispunjeni kriteriji za retroaktivnu naplatu konačnih pristojbi na temelju članka 10. stavka 4. osnovne uredbe.

(323)

U okviru Komisijine analize utvrđeno je da nema dodatnog znatnog povećanja uvoza u usporedbi s razinom uvoza koja je nanijela štetu u razdoblju ispitnog postupka, kako je propisano člankom 10. stavkom 4.d. osnovne uredbe. Za potrebe navedene analize Komisija je usporedila prosječan mjesečni obujam uvoza predmetnog proizvoda u razdoblju ispitnog postupka s prosječnim mjesečnim obujmom uvoza u razdoblju od mjeseca nakon pokretanja ovog ispitnog postupka do posljednjeg čitavog mjeseca koji je prethodio uvođenju privremenih mjera. Isto tako, pri usporedbi prosječnog mjesečnog obujma uvoza predmetnog proizvoda u razdoblju ispitnog postupka s prosječnim mjesečnim obujmom uvoza u razdoblju od mjeseca nakon pokretanja ovog ispitnog postupka do i uključujući mjesec u kojem su uvedene privremene mjere, nije zabilježeno dodatno znatno povećanje:

(324)

Stoga uvjet iz članka 10. stavka 4.d osnovne uredbe nije ispunjen.

(325)

Komisija je na temelju toga zaključila da retroaktivna naplata konačnih pristojbi za razdoblje tijekom kojeg je evidentiran uvoz nije opravdana u ovom slučaju.

(326)

Nakon konačne objave dva kineska proizvođača izvoznika dostavila su ponudu za preuzimanje obveze u pogledu cijena u skladu s člankom 8. osnovne uredbe.

(327)

Komisija je ocijenila te ponude i zaključila da bi prihvaćanje tih preuzimanja bilo nepraktično u smislu članka 8. osnovne uredbe. Razlog tomu su brojne vrste proizvoda obuhvaćene ponudama koje je vrlo teško međusobno razaznati i znatno se razlikuju u cijeni, ograničenja predloženog sustava indeksiranja kojim se u obzir uzima izračun fluktuacija cijena i, u slučaju jednog poduzeća, složena struktura grupacije poduzeća.

(328)

Zbog velikog broja vrsta proizvoda za koje je predana ponuda za preuzimanje obveze postoji visok rizik od međusobne kompenzacije sa skupljim vrstama proizvoda koje se u tom slučaju mogu prodavati ispod predložene minimalne uvozne cijene i deklarirati kao jeftinije vrste proizvoda u okviru preuzimanja obveze.

(329)

Isto tako, postoje ozbiljni rizici povezani s praćenjem i međusobnom kompenzacijom zbog strukture grupacije Taiyuan Iron and Steel Group Co., Ltd. („TISCO”), kojoj pripada društvo STSS. TISCO je velika grupacija u industriji željeza i čelika, koja se bavi rudarenjem željezne rudače, proizvodnjom i obradom čelika te distribucijom i trgovanjem robom. S obzirom na prirodu proizvoda ne može se isključiti da grupacija prodaje ili da će prodavati razne proizvode, uključujući predmetni proizvod, istim kupcima. Komisija ne može pratiti takve transakcije kako bi osigurala da se primjenjuje minimalna uvozna cijena za predmetni proizvod te da se preuzimanje obveze učinkovito provodi.

(330)

Nadalje, oba poduzeća predložila su u svojim ponudama za preuzimanje obveze kvartalno indeksiranje koje se odnosi na kotacije cijene gotovog proizvoda, a ne sirovine. Predloženo se indeksiranje nije smatralo primjerenim, a s obzirom na broj različitih vrsta proizvoda njegovo bi praćenje također bilo komplicirano, ako ne i neizvedivo.

(331)

Komisija je obama podnositeljima zahtjeva poslala dopise u kojima navodi razloge za odbijanje pojedinih ponuda za preuzimanje obveze i dala im priliku da se očituju.

(332)

Komisija je primila odgovor društva STSS, u kojemu je poduzeće revidiralo neke elemente ponude za preuzimanje obveze, uključujući razinu predložene minimalne uvozne cijene. No ta je revidirana ponuda za preuzimanje obveze predana nakon zakonskog roka navedenog u članku 8. osnovne uredbe. Iako je poduzeće moglo predati ponudu za preuzimanje obveze od trenutka uvođenja privremenih mjera, to je učinilo tek na posljednji dan zakonskog roka, odnosno 5 dana prije roka za podnošenje primjedbi na konačnu objavu. Kako je prethodno navedeno, društvo STSS predalo je revidiranu verziju ponude za preuzimanje obveze izvan primjenjivog roka i ona je stoga zanemarena.

(333)

Nadalje, usprkos pokušajima poduzeća da pojednostavni svoju izvornu ponudu za preuzimanje obveze u pogledu broja minimalnih uvoznih cijena i predlaganja određenih obveza u pogledu prodajnih kanala i prodaje drugih proizvoda poduzeća iz grupacije TISCO u Uniji, zbog vrlo složene strukture grupacije poduzeća i razine minimalne uvozne cijene u slučaju prihvaćanja preuzete obveze povećala bi se vjerojatnost međusobne kompenzacije. Stoga je Komisija ostala pri svojem nalazu da bi učinkovito praćenje preuzete obveze bilo neizvedivo.

(334)

Stoga su zbog razloga navedenih u uvodnim izjavama od 327. do 333. odbijene obje ponude za preuzimanje obveze.

(335)

Uzimajući u obzir članak 109. Uredbe 2018/1046 (43), kada se iznos treba nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije, kamata koju treba platiti trebala bi biti kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca.

(336)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,