<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-608/19</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62019CJ0608</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:865">EU:C:2020:865</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>10</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>10</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20201028">28. 10. 2020</DATE>. – Predmet C‑608/19</HT></P><P>INAIL</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda suda</HT> (osmo vijeće)</P><P><DATE ISO="20201028">28. listopada 2020.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: talijanski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Državne potpore</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 1407/2013</KEYWORD><KEYWORD>Članak 3.</KEYWORD><KEYWORD><HT TYPE="ITALIC">De minimis</HT> potpora</KEYWORD><KEYWORD>Članak 6.</KEYWORD><KEYWORD>Praćenje</KEYWORD><KEYWORD>Poduzetnici koji prekoračuju gornju granicu za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore zbog kumuliranja s prethodno primljenim potporama</KEYWORD><KEYWORD>Mogućnost odabira između smanjenja ranije potpore ili odricanja od nje kako bi se poštovala gornja granica za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑608/19,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Consiglio di Stato (Državno vijeće, Italija), odlukom od <DATE ISO="20190620">20. lipnja 2019.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20190812">12. kolovoza 2019.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Istituto nazionale per l’assicurazione contro gli infortuni sul lavoro (INAIL)</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Zennaro Giuseppe Legnami Sas di Zennaro Mauro &amp; C.,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (osmo vijeće),</P><P>u sastavu: N. Wahl (izvjestitelj), predsjednik vijeća, F. Biltgen i L. S. Rossi, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Campos Sánchez‑Bordona,</P><P>tajnik: R. Schiano, administrator,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20200625">25. lipnja 2020.</DATE>,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za Zennaro Giuseppe Legnami Sas di Zennaro Mauro &amp; C., A. Santoro i A. Cevese, <HT TYPE="ITALIC">avvocati</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju G. M. De Socio i F. Severi, <HT TYPE="ITALIC">avvocati dello Stato</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za vladu Helenske Republike, K. Boskovits i V. Karra, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za latvijsku vladu, V. Soņeca i K. Pommere, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, F. Tomat i G. Braga da Cruz, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,</VISA></GR.VISA><?PAGE NO="2"?><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 3. i 6. Uredbe Komisije (EU) br. 1407/2013 od <DATE ISO="20131218">18. prosinca 2013.</DATE> o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="352" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2013">SL 2013., L 352, str. 1</REF.DOC.OJ>.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između Istituto nazionale per l’assicurazione contro gli infortuni sul lavoro (Državni zavod za osiguranje od nezgoda na radu, Italija) (u daljnjem tekstu: INAIL) i društva Zennaro Giuseppe Legnami Sas di Zennaro Mauro &amp; C. (u daljnjem tekstu: društvo Zennaro) u vezi s INAIL‑ovim odbijanjem da izvrši isplatu financijskih sredstava dodijeljenih društvu Zennaro zato što bi se time prekoračila gornja granica od <FT TYPE="NUMBER">200000</FT> eura za razdoblje od tri fiskalne godine, predviđena u članku 3. stavku 2. Uredbe br. 1407/2013 (u daljnjem tekstu: gornja granica za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>U uvodnim izjavama 3., 10., 21. i 22. Uredbe br. 1407/2013 navodi se:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><GR.CONSID><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>(3)</NO.P><TXT>Primjereno je zadržati gornju granicu od <FT TYPE="NUMBER">200000</FT> EUR za iznos <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore koju može primiti jedan poduzetnik po državi članici tijekom bilo kojeg trogodišnjeg razdoblja. Ta je gornja granica i dalje potrebna kako bi se osiguralo da se ni za jednu mjeru obuhvaćenu ovom Uredbom ne može smatrati da utječe na trgovinu među državama članicama ili da se njome narušava tržišno natjecanje odnosno prijeti njegovim narušavanjem.</TXT><P>[…]</P></NP></CONSID><CONSID><NP><NO.P>(10)</NO.P><TXT>Trogodišnje razdoblje koje se uzima u obzir za potrebe ove Uredbe potrebno je ocjenjivati na pomičnoj osnovi tako da se pri svakoj novoj dodjeli <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore uzme u obzir ukupan iznos <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora dodijeljenih u predmetnoj fiskalnoj godini te tijekom prethodne dvije fiskalne godine.</TXT><P>[…]</P></NP></CONSID><CONSID><NP><NO.P>(21)</NO.P><TXT>Komisija je dužna osigurati poštovanje pravila o državnim potporama, a u skladu s načelom suradnje utvrđenim u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji, države članice trebale bi olakšati izvršenje tog zadatka uspostavom instrumenata potrebnih kako bi se osiguralo da ukupan iznos <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora koje se na temelju <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> pravila dodjeljuju jednom poduzetniku ne premašuje ukupnu dopuštenu gornju granicu. U tu bi svrhu pri dodjeli <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore država članica trebala predmetnog poduzetnika obavijestiti o dodijeljenom iznosu <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore i o tome da je riječ o <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpori, izričito se pozivajući na ovu Uredbu. Od država članica treba zatražiti da prate dodijeljenu potporu kako bi se spriječilo premašivanje primjenjivih gornjih granica i osiguralo poštovanje pravila o kumulaciji. U svrhu poštovanja te obveze, prije dodjele takve potpore predmetna država članica mora od poduzetnika dobiti izjavu o drugim <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potporama obuhvaćenima ovom Uredbom ili drugim uredbama o <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potporama, a koje je poduzetnik primio tijekom predmetne fiskalne godine i u prethodne dvije fiskalne godine. Kao alternativno rješenje državama članicama treba omogućiti da uspostave središnji registar s potpunim informacijama o dodijeljenim <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potporama i provjeravaju poštuje li se gornja granica za svaku novu dodijeljenu potporu.</TXT></NP></CONSID><?PAGE NO="3"?><CONSID><NP><NO.P>(22)</NO.P><TXT>Prije dodjele svake <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore svaka država članica treba potvrditi da se novom <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potporom u dotičnoj državi članici neće premašiti gornja granica za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore na nacionalnoj razini […]<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></TXT></NP></CONSID></GR.CONSID></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>U članku 3. te uredbe, naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/><HT TYPE="ITALIC">De minimis</HT> potpore<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>, određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ako mjere potpore ispunjavaju uvjete predviđene ovom Uredbom, smatra se da ne ispunjavaju sve kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora te se stoga izuzimaju od obveze prijave iz članka 108. stavka 3. Ugovora.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ukupan iznos <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore koja se po državi članici dodjeljuje jednom poduzetniku ne smije prelaziti <FT TYPE="NUMBER">200000</FT> EUR tijekom bilo kojeg razdoblja od tri fiskalne godine.</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA><HT TYPE="ITALIC">De minimis potpora</HT> smatra se dodijeljenom u trenutku kada poduzetnik u skladu s odgovarajućim nacionalnim pravnim poretkom stekne zakonsko pravo na primanje potpore, neovisno o datumu isplate <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore poduzetniku.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Gornje granice utvrđene u stavku 2. primjenjuju se bez obzira na oblik <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora ili na cilj koji se namjerava postići […]. Razdoblje od tri godine određuje se na temelju fiskalne godine koju poduzetnik primjenjuje u državi članici u pitanju.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.006"><NO.PARAG>6.</NO.PARAG><ALINEA>Za potrebe gornjih granica iz stavka 2. ovog članka potpore se izražavaju kao bespovratna novčana sredstva. Svi iznosi koji se primjenjuju bruto su iznosi, tj. iznosi prije odbitka poreza i drugih naknada. Ako se potpora ne dodjeljuje u obliku bespovratnih sredstava, iznos potpore jednak je bruto novčanoj protuvrijednosti potpore.</ALINEA><ALINEA>Potpore koje se isplaćuju u više obroka diskontiraju se na vrijednost potpore u trenutku njezine dodjele. Kamatna stopa koja se primjenjuje pri diskontiranju je diskontna kamatna stopa koja se primjenjuje u trenutku dodjele.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.007"><NO.PARAG>7.</NO.PARAG><ALINEA>Ako bi se dodjelom novih <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora mogla premašiti odgovarajuća gornja granica iz stavka 2., ni jedna od tih novih potpora ne može imati koristi od ove Uredbe.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>U članku 6. navedene uredbe, naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>Praćenje<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>, predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="006.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ako država članica poduzetniku namjerava dodijeliti <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potporu u skladu s ovom Uredbom, ona tog poduzetnika pismeno obavješćuje o predviđenom iznosu potpore izraženom u obliku bruto novčane protuvrijednosti potpore, kao i o tome da je riječ o <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpori […]. Prije dodjeljivanja potpore država članica od dotičnog poduzetnika mora dobiti izjavu, u pisanom ili elektroničkom obliku, o svakoj <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpori na koju se primjenjuje ova Uredba ili druge uredbe o <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potporama, primljenoj tijekom prethodne dvije fiskalne godine i u tekućoj fiskalnoj godini.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ako je država članica osnovala središnji registar <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora koji sadržava potpune informacije o svim <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potporama koje dodijeli bilo koje tijelo unutar te države članice, stavak 1. prestaje se primjenjivati od trenutka kada se registrom obuhvati razdoblje od tri fiskalne godine.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="4"?><PARAG IDENTIFIER="006.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Država članica dodjeljuje nove <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore u skladu s ovom Uredbom tek nakon što utvrdi da to neće povisiti ukupan iznos <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora koji je taj poduzetnik primio do razine koja premašuje odgovarajuću gornju granicu iz članka 3. stavka 2. i da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni ovom Uredbom.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice bilježe i prikupljaju sve informacije u vezi s primjenom ove Uredbe. Takvi zapisi sadržavaju sve informacije koje su potrebne kako bi se pokazalo da su ispunjeni uvjeti iz ove Uredbe. Zapisi o pojedinim <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potporama čuvaju se 10 fiskalnih godina od datuma kada su dodijeljene. Zapisi koje se odnose na program <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora čuvaju se 10 fiskalnih godina od datuma kada je dodijeljena posljednja pojedinačna potpora u okviru takvog programa.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Predmetna država članica na pisani zahtjev […] dostavlja Komisiji sve informacije koje […] smatra potrebnima kako bi ocijenila jesu li ispunjeni uvjeti iz ove Uredbe, a posebno o ukupnom iznosu <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora koje je bilo koji poduzetnik primio […].<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Društvo Zennaro obavlja djelatnost u sektoru drva i drvnih prerađevina. Ono je <DATE ISO="20140616">16. lipnja 2014.</DATE> podnijelo INAIL‑u zahtjev za financiranje kojim je zatražilo dodjelu subvencije predviđene u okvirnoj javnoj obavijesti INAIL‑a iz 2013. o <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>poticajima poduzetnicima za ostvarivanje mjera u području zdravlja i sigurnosti na radu<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/> (u daljnjem tekstu: javna obavijest).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Postupak po pozivu na dostavu projekata, uređen navedenom javnom obaviješću, predviđao je četiri faze, kao prvo, dostavu zahtjeva elektroničkim putem, kao drugo, slanje dokumentacije kojom se upotpunjava zahtjev, kao treće, INAIL‑ovu provjeru dostavljenih podataka i prihvaćanje zahtjeva te naposljetku, kao četvrto, obradu zahtjeva i sastavljanje izvješća, što omogućava stvarnu isplatu subvencije. Tijekom te posljednje faze, poduzetnik mora podnijeti izjavu nazvanu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/><HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT><QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> u kojoj dokazuje da mu se subvencija smije dodijeliti u zatraženom iznosu. Ako to ne učini, dodijeljene potpore moraju se opozvati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20141030">30. listopada 2014.</DATE> INAIL je obavijestio društvo Zennaro o prihvaćanju njegova projekta u iznosu od <FT TYPE="NUMBER">130000</FT> eura te o mogućnosti dobivanja predujma, koji je i zatražen, u visini od <FT TYPE="NUMBER">65000</FT> eura, pod uvjetom prethodnog pribavljanja bankarske garancije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Međutim, tijekom postupka saznalo se da je Regione Veneto (regija Veneto, Italija) <DATE ISO="20140801">1. kolovoza 2014.</DATE> dodijelila društvu Zennaro, okupljenom s drugim poduzetnicima u privremenom udruženju, drugu subvenciju u ukupnom iznosu od <FT TYPE="DECIMAL">64483,91</FT> eura, koja mu je i isplaćena. Osim toga, spomenuto je društvo ishodilo javno financiranje iz još jednog izvora, u iznosu od <FT TYPE="DECIMAL">18985,26</FT> eura. Sud koji je uputio zahtjev navodi da se pribrajanjem tih dvaju iznosa onom od <FT TYPE="NUMBER">130000</FT> eura, koji je odobrio INAIL, dolazi do ukupnog iznosa od <FT TYPE="DECIMAL">213469,17</FT> eura odnosno do prekoračenja gornje granice za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Dopisom od <DATE ISO="20150612">12. lipnja 2015.</DATE> društvo Zennaro zatražilo je od INAIL‑a da se očituje o mogućnosti da se, radi izbjegavanja takvog prekoračenja, smanji iznos subvencije u fazi sastavljanja izvješća ili da se podnese varijanta projekta sa smanjenim iznosom u njemu predviđenih sredstava i, posljedično, smanjenim iznosom subvencije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Budući da nije dobilo odgovor na taj dopis, društvo Zennaro, porukom elektroničke pošte od <DATE ISO="20150812">12. kolovoza 2015.</DATE>, opredijelilo se za drugonavedeno rješenje, tako što je INAIL‑u podnijelo varijantu projekta u kojoj je njegov ukupni trošak smanjen na <FT TYPE="DECIMAL">171386,40</FT> eura, čime je iznos subvencije smanjen na <FT TYPE="DECIMAL">111401,16</FT> eura.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>INAIL je u odlukama od <DATE ISO="20151005">5. listopada</DATE> i <DATE ISO="20151118">18. studenoga 2015.</DATE> ocijenio dopuštenom varijantu projekta s tehničkog gledišta, ali je zaključio da društvu Zennaro ne može odobriti navedeno financiranje te je isključio mogućnost njegova djelomičnog odobravanja, osim ako se to društvo u cijelosti ne odrekne ranijeg financiranja. U drugoj odluci INAIL je tako naveo da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>subvencija može isplatiti samo pod uvjetom da se poduzetnik odrekne ranije subvencije koju je dodijelio drugi subjekt<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Društvo Zennaro podnijelo je nakon toga Tribunaleu amministrativo regionale per il Veneto (Okružni upravni sud za Veneto, Italija) tužbu za poništenje odluke od <DATE ISO="20151118">18. studenoga 2015.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Certificiranom porukom elektroničke pošte od <DATE ISO="20160427">27. travnja 2016.</DATE> društvo Zennaro dostavilo je INAIL‑u dokumentaciju koja potvrđuje da se odrekao subvencije koju je ispatila regija Veneto, i to u iznosu od <FT TYPE="NUMBER">15000</FT> eura koji je prebačen ostalim članovima privremenog udruženja, dokazujući tako da primljene državne potpore ne prekoračuju gornju granicu za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20160606">6. lipnja 2016.</DATE> INAIL je potvrdio da ne može izvršiti isplatu zatražene subvencije zbog njezine visine, s obzirom na to da bi ukupni iznos triju javnih financiranja na taj način prekoračio gornju granicu za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore, dok bi djelomična isplata subvencije bila protivna članku 3. stavku 7. Uredbe br. 1407/2013. Primajući na znanje dokaze kojima se potvrđuje odricanje od ranije regionalne subvencije i njezina preraspodjela drugim članovima privremenog udruženja, INAIL ju je ocijenio irelevantnom, pojašnjavajući da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>taj poduzetnik nije odrekao ranije primljene subvencije prema subjektu koji ju je isplatio, da nije tom subjektu vratio subvenciju te da je njezina preraspodjela drugim članovima privremenog udruženja irelevantna<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>. Zbog tih je razloga INAIL zatražio povrat već isplaćenog predujma od <FT TYPE="NUMBER">65000</FT> eura, pod prijetnjom naplate bankarske garancije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20160626">26. lipnja 2016.</DATE> društvo Zennaro proširilo je tužbeni zahtjev, tražeći i poništenje INAIL‑ove odluke od <DATE ISO="20160606">6. lipnja 2016.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Tribunale amministrativo regionale per il Veneto (Okružni upravni sud za Veneto) prihvatio je u presudi od <DATE ISO="20160907">7. rujna 2016.</DATE> tužbu društva Zennaro, uzimajući u obzir mišljenje koje je Glavna uprava za tržišno natjecanje Europske komisije (DG COMP) dala tom društvu u odgovoru na njegovo pitanje o tumačenju članka 3. stavka 7. Uredbe br. 1407/2013. U tom je odgovoru DG COMP istaknuo da javno tijelo nadležno za isplatu subvencije potonju može razmjerno smanjiti kako bi se poštovala gornja granica za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore i da je na nacionalnim tijelima da odaberu mogućnost kojoj će dati prednost, pri čemu su dvije mogućnosti – razmjerno smanjenje subvencije i njezina potpuna uskrata – teoretski gledano, u skladu s tom uredbom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Tako je navedeni sud naveo da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>je [INAIL‑ovo] tumačenje članka 3. stavka 7. Uredbe br. 1407/2013 o nedopuštenosti smanjenja financiranja u visini dijela subvencije kojim se prekoračuje gornja granica utvrđena navedenom uredbom na <FT TYPE="NUMBER">200000</FT> eura – iako, teoretski gledano, u skladu s Unijinim propisima u području <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora – trebalo izričito navesti u [javnoj obavijesti], kako bi ga se moglo pravilno primijeniti na predmetni slučaj<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>, osobito s ciljem zaštite legitimnih očekivanja sudionika. Spomenuti sud ocijenio je da su ograničenja koja je nametnuo INAIL bila, upravo suprotno, nepredvidiva, s obzirom na kriterije navedene u javnoj obavijesti i da ih je bilo moguće <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>ukloniti manje strogim formalnopravnim tumačenjem Unijinih propisa koje bi bilo usklađenije s ciljem [javne obavijesti], a to je <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>poticanje poduzetnika na provedbu projekata namijenjenih jačanju zdravlja i sigurnosti na radu<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="2019" ID="QE0012"/><QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>INAIL se žalio na tu presudu Consigliu di Stato (Državno vijeće, Italija).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>U žalbi ističe – pozivajući se, među ostalim, na odredbe članka 3. stavaka 2., 4. i 7. Uredbe br. 1407/2013 – da <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore valja smatrati dodijeljenima u trenutku u kojem poduzetnik stječe zakonsko pravo na njihov primitak, neovisno o njihovoj stvarnoj isplati. Te odredbe sadržavaju obvezne zahtjeve koji su izravno primjenjivi u nacionalnom pravnom poretku. Posljedično, poštovanje<?PAGE NO="6"?> gornje granice za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore treba, prema INAIL‑ovu mišljenju, provjeriti u trenutku dodjele subvencije, to jest, u predmetnom slučaju, u fazi prihvaćanja zahtjeva. Eventualne ispravke podnositelj zahtjeva stoga mora dostaviti u toj fazi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Društvo Zennaro osporava tumačenje koje zagovara INAIL. Kao prvo, ono tvrdi da su isključivo mjerodavna pravila iz javne obavijesti s obzirom na to da iz članka 3. stavka 4. Uredbe br. 1407/2013 proizlazi da je na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>odgovarajućem nacionalnom pravnom poretku<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> da utvrdi trenutak u kojem <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>poduzetnik stječe zakonsko pravo na primanje potpore<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>. Kao drugo, ono ističe da se člankom 6. stavkom 5. te uredbe –koji se odnosi na obvezu države članice da Komisiji dostavi sve informacije koje ona smatra potrebnima – pokrivaju sve potpore koje je poduzetnik stvarno primio, a ne samo one priznate na temelju prvog akta o dodjeli. Naposljetku, kao treće, ono smatra da su propisi u području <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora doneseni ne zato da bi se penalizirali poduzetnici, nego da bi se smanjilo administrativno opterećenje u slučaju potpora manjeg iznosa te da strogo tumačenje koje zagovara INAIL dovodi do primjene kojom se poduzetnici penaliziraju i koja je protivna duhu tih propisa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev smatra mogućim prihvatiti oba tumačenja koja zagovaraju stranke u glavnom postupku. S jedne strane, tumačenje kojem se priklanja INAIL išlo bi u prilog neometanom upravljanju postupkom jer bi se uvjeti pristupa subvenciji razmatrali samo u trenutku prihvaćanja zahtjeva. S druge strane, tumačenje kojem se priklanja društvo Zennaro omogućilo bi proširivanje uvjeta pristupa subvenciji, uključujući konkurentima koji ne mogu izmijeniti svoj zahtjev kako bi izbjegli prekoračenje gornje granice jer još ne znaju hoće li on biti prihvaćen. Obrada eventualnih izmjena zahtjeva za financiranje bila bi teža kad bi se obavljala u fazi obrade zahtjeva jer bi se time poremetio ranije utvrđeni poredak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Kad je riječ o mjerodavnim odredbama Uredbe br. 1407/2013, sud koji je uputio zahtjev ističe, najprije, da se njezin čanak 3. stavak 4. – u skladu s kojim se potpora smatra <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>dodijeljenom u trenutku kada poduzetnik […] stekne zakonsko pravo na primanje potpore, neovisno o datumu isplate potpore<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> – s jedne strane, ne čini nespojivim s postupovnim uređenjem u kojemu nakon prve faze prihvaćanja zahtjeva slijedi faza temeljitijeg ispitivanja po čijem se završetku pravo na subvenciju može konačno smatrati <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>stečenim<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>. S druge strane, u toj se odredbi pojašnjava da se potpora smatra <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>dodijeljenom<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>u skladu s odgovarajućim nacionalnim pravnim poretkom<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>, što znači da taj režim može uključivati različita postupovna uređenja koja nisu unaprijed utvrđena. Nadalje, taj sud ističe da u skladu s člankom 6. stavkom 3. spomenute uredbe do isplate potpore dolazi tek nakon provjere poštuje li se gornja granica, iz čega se također dade izvesti zaključak da se pravo na primanje potpore konačno <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>stječe<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> tek nakon navedene provjere. Naposljetku, iz teksta posljednje rečenice u članku 6. stavku 1. te uredbe – osobito iz navoda o <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>svakoj primljenoj <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpori<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> – proizlazi to da se u izjavi moraju navesti sve primljene potpore. Važno je utvrditi mora li se odluka o odricanju od ranije potpore nužno donijeti prije njezine stvarne isplate.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Consiglio di Stato (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>1.</NO.P><TXT>Treba li pravila o dodjeli potpora utvrđena člancima 3. i 6. Uredbe (EZ) br. 1407/2013 tumačiti na način da poduzetnik koji podnosi zahtjev, a mogao bi prekoračiti dopuštenu gornju granicu zbog kumuliranja s ranijim subvencijama, može – do trenutka stvarne isplate tražene subvencije – odabrati između smanjenja financiranja (putem izmjene ili varijante projekta) i odricanja od prethodnih, eventualno već primljenih, subvencija (u cijelosti ili djelomično), kako bi poštovao spomenutu gornju granicu?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Treba li navedene odredbe tumačiti na način da različite mogućnosti (varijanta ili odricanje) vrijede čak i ako nisu izričito predviđene u nacionalnim propisima i/ili javnoj obavijesti o dodjeli potpore?<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="7"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 3. i 6. Uredbe br. 1407/2013 tumačiti na način da poduzetnik –kojemu država članica poslovnog nastana namjerava dodijeliti <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potporu kojom bi, zbog postojanja ranijih potpora, ukupni iznos dodijeljenih mu sredstava prekoračio gornju granicu za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore – može, do trenutka stvarne isplate te potpore, odabrati između smanjenja zatraženog financiranja i odricanja, u cijelosti ili u dijelu, od ranije primljenih potpora, kako ne bi prekoračio spomenutu gornju granicu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>S jedne strane, valja istaknuti da članke 3. i 6. Uredbe br. 1407/2013 treba staviti u kontekst te cijele uredbe, kojoj je cilj da za državne potpore manjeg iznosa omogući odstupanje od pravila prema kojem se o svakoj potpori treba prije svake primjene obavijestiti Komisija (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180228">28. veljače 2018.</DATE>, <NAME.CASE>ZPT</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑518/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:126">EU:C:2018:126</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da članak 3. te uredbe – čiji je predmet definiranje <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora kojima se odstupa od načela zabrane potpora uspostavljenog Ugovorom – te njezin članak 6., koji se odnosi na praćenje koje provode države članice prilikom dodjele spomenute potpore, valja strogo tumačiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>S druge strane, pri tumačenju odredbe prava Unije u obzir treba uzeti ne samo njezin tekst nego i njezin kontekst te ciljeve akta kojeg je ona dio (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191009">9. listopada 2019.</DATE>, <NAME.CASE>BGL BNP Paribas</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑548/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:848">EU:C:2019:848</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Kad je riječ, kao prvo, o tekstu predmetnih odredbi Uredbe br. 1407/2013, važno je naglasiti, s jedne strane, to da se u njezinu članku 3. stavku 7. propisuje da „[a]ko bi se dodjelom novih <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora mogla premašiti odgovarajuća gornja granica [za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore], ni jedna od tih novih potpora ne može imati koristi od [te uredbe]. Iz teksta te odredbe proizlazi da je trenutak u kojem valja ocjenjivati dovodi li pribrajanje drugih <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora do prekoračenja gornje granice za te potpore onaj u kojem je potpora <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>dodijeljena<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>S druge strane, iz teksta članka 3. stavka 4. Uredbe br. 1407/2013 također proizlazi to da se <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora smatra <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>dodijeljenom u trenutku kada poduzetnik u skladu s odgovarajućim nacionalnim pravnim poretkom stekne zakonsko pravo na primanje potpore, neovisno o datumu isplate <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore poduzetniku<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>U tom pogledu, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, na sudu je koji je uputio zahtjev da utvrdi, na temelju primjenjivog nacionalnog prava, u kojem to trenutku navedenu potporu treba smatrati dodijeljenom (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130321">21. ožujka 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Magdeburger Mühlenwerke</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑129/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:200">EU:C:2013:200</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170706">6. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Nerea</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑245/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:521">EU:C:2017:521</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Taj sud u tu svrhu mora uzeti u obzir sve uvjete utvrđene nacionalnim pravom za dodjelu potpore o kojoj je riječ (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130321">21. ožujka 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Magdeburger Mühlenwerke</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑129/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:200">EU:C:2013:200</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Prema tome, u predmetnom je slučaju na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi datum dodjele potpore o kojoj je riječ u glavnom postupku na temelju pravila iz javne obavijesti i, ako je primjenjivo, nacionalnih propisa koji se primjenjuju na tu obavijest (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130321">21. ožujka 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Magdeburger Mühlenwerke</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑129/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:200">EU:C:2013:200</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170706">6. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Nerea</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑245/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:521">EU:C:2017:521</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>U tom pogledu valja pojasniti da iako utvrđivanje datuma dodjele potpore o kojoj je riječ može varirati ovisno o njezinoj prirodi, tu potporu nije moguće, u skladu sa sudskom praksom Suda, smatrati dodijeljenom na datum njezine isplate ako se ona ne dodjeljuje u okviru višegodišnjeg programa (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111208">8. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>France Télécom/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑81/10 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:811">EU:C:2011:811</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0082">82.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Nadalje, što se tiče članka 6. Uredbe br. 1407/2013, koji se odnosi na praćenje koje provode države članice kako bi se poštovala pravila o kumuliranju, valja istaknuti, s jedne strane, da se u glavnom predmetu ne može primijeniti članak 6. stavak 2. te uredbe – u kojem se propisuje da se stavak 1. tog članka prestaje primjenjivati ako je država članica osnovala središnji registar <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora koji sadržava informacije o svim potporama koje su dodijelila različita tijela. Naime, središnji registar <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora Talijanska Republika uspostavila je tek <DATE ISO="20170812">12. kolovoza 2017.</DATE>, odnosno nakon podnošenja predmetnog zahtjeva za potporu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>S druge strane, što se tiče članka 6. stavaka 1. i 3. Uredbe br. 1407/2013, u tim se odredbama propisuje da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>[p]rije dodjeljivanja potpore država članica od dotičnog poduzetnika mora dobiti izjavu […] o svakoj de <HT TYPE="ITALIC">minimis potpori</HT> […] primljenoj tijekom prethodne dvije fiskalne godine i u tekućoj fiskalnoj godini<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> i – u svim jezičnim verzijama osim talijanske – da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0025" ID="QS0025"/>[d]ržava članica dodjeljuje nove <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore […] tek nakon što utvrdi da to neće povisiti ukupan iznos <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora koji je taj poduzetnik primio do razine koja premašuje […] gornju granicu [za te potpore]<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>. Na taj način, iz navedenih odredbi jasno proizlazi to da se praćenje koje provode države članice, kako bi se poštovala pravila o kumuliranju, mora odvijati <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0026" ID="QS0026"/>prije dodjeljivanja potpore<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>To se tumačenje ne dovodi u pitanje činjenicom da se samo u talijanskoj jezičnoj verziji stavka 3. tog članka navodi da država članica <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0027" ID="QS0027"/>isplaćuje<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> (<HT TYPE="ITALIC">eroga</HT>) novu potporu, dok se u svim ostalim jezičnim verzijama upotrebljava glagol koji u talijanskom jeziku odgovara glagolu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0028" ID="QS0028"/>dodijeliti<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> (<HT TYPE="ITALIC">concedere</HT>). Naime, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, u slučaju nepodudarnosti različitih jezičnih verzija pravnog teksta Unije, predmetnu odredbu treba tumačiti, među ostalim, s obzirom na opću strukturu propisa kojeg je ona dio (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190514">14. svibnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>M i dr. (Opoziv statusa izbjeglice)</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑391/16, C‑77/17 i C‑78/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:403">EU:C:2019:403</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0088">88.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). U uvodnim izjavama 21. i 22. navedene uredbe – koje u biti upućuju na stavke 1. i 3. tog članka 6. – upotrebljavaju se, u talijanskoj jezičnoj verziji, pojmovi <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0029" ID="QS0029"/>dodijeljene potpore<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> (<HT TYPE="ITALIC">aiuti concessi</HT>) i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0030" ID="QS0030"/>prije dodjeljivanja<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> (<HT TYPE="ITALIC">prima di concedere</HT>). Prema tome, nepodudarnost različitih jezičnih verzija članka 6. stavka 3. Uredbe br. 1407/2013 rezultat je pogreške u prijevodu te odredbe na talijanski jezik.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Kad je riječ, kao drugo, o kontekstu članaka 3. i 6. Uredbe br. 1407/2013, treba utvrditi da ona ne sadržava odredbe na temelju kojih bi poduzetnici koji podnose zahtjev za potporu mogli, prema potrebi, izmijeniti taj zahtjev smanjenjem njezina iznosa odnosno odricanjem od ranijih potpora, kako bi poštovali gornju granicu za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Prema tome, budući da je u skladu s člankom 3. stavkom 4. te uredbe dodjeljivanje potpora uređeno primjenjivim nacionalnim propisima, države članice raspolažu širokom marginom prosudbe u pogledu utvrđivanja postupka u kojem se dodjeljuju te potpore.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>U tom pogledu, valja utvrditi da se u uvodnoj izjavi 21. navedene uredbe propisuje da bi države članice trebale, u skladu s načelom suradnje utvrđenim u članku 4. stavku 3. UEU‑a, osigurati poštovanje primjenjivih pravila o državnim potporama <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0031" ID="QS0031"/>uspostavom instrumenata potrebnih kako bi se osiguralo da ukupan iznos <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpora koje se na temelju <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> pravila dodjeljuju jednom poduzetniku ne premašuje ukupnu dopuštenu gornju granicu<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Kad je riječ, kao treće, o ciljevima Uredbe br. 1407/2013, važno je istaknuti da su <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> pravila namijenjena tomu da smanje administrativno opterećenje kako poduzetnika tako i Komisije i država članica (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020307">7. ožujka 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Italija/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑310/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:143">EU:C:2002:143</NO.ECLI>,<?PAGE NO="9"?> t. <REF.NP.ECR REF="NP0094">94.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), polazeći od načela navedenog u uvodnoj izjavi 3. te uredbe prema kojem potpore u iznosu manjem od gornje granice za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore ne utječu na trgovinu među državama članicama te ne mogu narušiti tržišno natjecanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir te ciljeve, mogućnost država članica da poduzetnicima koji su podnijeli zahtjev za potporu daju pravo da ga izmijene sve do trenutka njezine dodjele, smanjenjem iznosa zatraženog financiranja odnosno odricanjem od već isplaćenih ranijih potpora ne ugrožava odvijanje postupka obrade njihova zahtjeva s obzirom na to da se ispunjavanje uvjeta za primitak potpore koji se tiču gornje granice za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore provjerava isključivo tijekom njezine dodjele. Prema tome, suprotno onomu što ističu društvo Zennaro te talijanska i grčka vlada, nemogućnost tih poduzetnika da izmjene svoj zahtjev za potporu nakon što im je dodijeljena nova potpora ne može, sama po sebi, predstavljati <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0032" ID="QS0032"/>penaliziranje<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> dotičnih poduzetnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članke 3. i 6. Uredbe br. 1407/2013 treba tumačiti na način da poduzetnik – kojemu država članica poslovnog nastana namjerava dodijeliti <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potporu kojom bi, zbog postojanja ranijih potpora, ukupni iznos sredstava dodijeljenih tom poduzetniku prekoračio gornju granicu za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore – može, do trenutka dodjele te potpore, odabrati između smanjenja zatraženog financiranja i odricanja, u cijelosti ili u dijelu, od ranije primljenih potpora, kako ne bi prekoračio spomenutu gornju granicu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugo pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 3. i 6. Uredbe br. 1407/2013 tumačiti na način da poduzetnik koji zahtijeva potporu može izmijeniti taj svoj zahtjev tako da smanji iznos zatraženog financiranja odnosno odrekne se ranijih, već primljenih potpora, kako ne bi prekoračio gornju granicu za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore, iako takva mogućnost nije predviđena propisima države članice njegova sjedišta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Odgovor na to pitanje neraskidivo je povezan s odgovorom na prvo pitanje. S jedne strane, kao što je to utvrđeno u točki 38. ove presude, Uredba br. 1407/2013 ne sadržava odredbe na temelju kojih bi poduzetnici koji podnose zahtjev za potporu mogli, prema potrebi, izmijeniti taj zahtjev smanjenjem njezina iznosa odnosno odricanjem od ranijih potpora, kako bi poštovali gornju granicu za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore i, prema tome, ne propisuje nikakvu obvezu država članica u tom pogledu. S druge strane, kao što to proizlazi iz točaka 42. i 43. ove presude, one mogu dopustiti poduzetnicima koji su podnijeli zahtjev za potporu da ga izmijene kako bi izbjegli to da zbog dodjele nove <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore ukupni iznos dodijeljenih im potpora prekorači gornju granicu, ako se takve izmjene provedu prije dodjele <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Slijedom navedenog, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članke 3. i 6. Uredbe br. 1407/2013 treba tumačiti na način da države članice nisu dužne dopustiti poduzetnicima koji podnose zahtjev za potporu da ga izmijene prije njezine dodjele, kako ne bi prekoračili gornju granicu za <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore. Na sudu je koji je uputio zahtjev da ocijeni pravne posljedice nemogućnosti poduzetnika da provedu navedene izmjene, pri čemu treba pojasniti da su potonje moguće samo prije dodjele <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="10"?><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) odlučuje:</INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članke 3. i 6. Uredbe Komisije (EU) br. 1407/2013 od <DATE ISO="20131218">18. prosinca 2013.</DATE> o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore treba tumačiti na način da poduzetnik – kojemu država članica poslovnog nastana namjerava dodijeliti <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potporu kojom bi, zbog postojanja ranijih potpora, ukupni iznos dodijeljenih mu sredstava prekoračio gornju granicu od <FT TYPE="NUMBER">200000</FT> eura za razdoblje od tri fiskalne godine predviđenu u članku 3. stavku 2. Uredbe 1407/2013 – može, do trenutka dodjele te potpore, odabrati između smanjenja zatraženog financiranja i odustajanja, u cijelosti ili u dijelu, od ranije primljenih potpora, kako ne bi prekoračio spomenutu gornju granicu.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članke 3. i 6. Uredbe br. 1407/2013 treba tumačiti na način da države članice nisu dužne dopustiti poduzetnicima koji podnose zahtjev za potporu da ga izmijene prije dodjele te potpore, kako ne bi prekoračili gornju granicu od <FT TYPE="NUMBER">200000</FT> eura za razdoblje od tri fiskalne godine predviđenu u članku 3. stavku 2. Uredbe 1407/2013. Na sudu je koji je uputio zahtjev da ocijeni pravne posljedice nemogućnosti poduzetnika da provedu navedene izmjene, pri čemu treba pojasniti da su potonje moguće samo prije dodjele <HT TYPE="ITALIC">de minimis</HT> potpore.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>