<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2025-11-202511C127202407460-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0746-24-202511505-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="23/12/2025 09:01:06" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="NkhFsJVZ04HLRetNX2RfHm/jsKUAh9Cw7k/5M/WlcDYgrElYPf+LGp9InaspugkRIr8zDz+F/tdXQhRslanWRBv4eQQhKT5SpmU2e+Ppb4tNMhTPiBaLt9O60T6LVN9bIKgq+bBJk9Lljgwim3E9fNUjYWJvJPbq2zrilLf7fsc=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="svc_wsgendoc" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="10, 3, 0, 1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Tag"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="759c03b2-5248-4002-a39b-e136fa35d78d" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0746" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2024" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 17-11-25 11:51:46" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2025-12-08T15:08:25Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="5ab6a46ef360425bb483c326041e682e" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0746" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId25" style="first"/>
      <div id="rId21" style="even">Presuda od 27. 11. 2025. – Predmet C‑746/24</div>
      <div id="rId22" style="default">Gryczara</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (deveto vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      27. studenoga 2025. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Direktiva 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. – Učinci utvrđivanja nepoštenosti ugovorne odredbe – Ništavost ugovora – Tužba prodavatelja robe ili pružatelja usluga radi povrata iznosa zajma isplaćenog na temelju ugovora proglašenog ništavim – Sustav raspodjele troškova – Različiti načini izračuna sudskih troškova ovisno o svojstvu tužitelja – Načelo djelotvornosti – Obveza usklađenog tumačenja”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu C‑746/24 [Gryczara] (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">i.</a>
</span>),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Sąd Okręgowy w Warszawie (Okružni sud u Varšavi, Poljska), odlukom od 25. listopada 2024., koju je Sud zaprimio 25. listopada 2024., u postupku
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      Bank Millennium SA
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-7" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      PR,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-9" title="page-1">
      SUD (deveto vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-1">
      u sastavu: M. Condinanzi, predsjednik vijeća, N. Jääskinen i R. Frendo (izvjestiteljica), suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      nezavisni odvjetnik: R. Norkus,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      tajnik: A. Calot Escobar,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Bank Millennium SA, M. Hudyma, adwokat, S. Dudzik i T. Spyra, radcowie prawni,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za PR, W. Budzewski, adwokat,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za talijansku vladu, S. Fiorentino, u svojstvu agenta, uz asistenciju C. De Nicola, procuratore dello Stato, M. Cherubinija i A. De Curtisa, avvocati dello Stato,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Europsku komisiju, P. Kienapfel i A. Stobiecka‑Kuik, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-20" title="page-1">
      odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-21" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-22" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. i ispravak SL 2024./90009, L), kao i načela djelotvornosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev je upućen u okviru spora između bankarske institucije Bank Millennium SA i potrošača PR‑a, u vezi s tužbom radi povrata iznosa zajma isplaćenog na temelju ugovora koji je poništen zbog nepoštenih odredaba koje je sadržavao.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U dvadeset i četvrtoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13 navodi se da „sudovi ili upravna tijela država članica moraju na raspolaganju imati odgovarajuća i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalne primjene nepoštenih odredaba u potrošačkim ugovorima”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 6. stavkom 1. te direktive određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-29" title="page-2">
      „Države članice utvrđuju da nepoštene odredbe upotrijebljene u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača, kako je predviđeno nacionalnim pravom, te da ugovor i dalje obvezuje stranke na temelju tih odredaba ako može i dalje važiti bez tih nepoštenih odredaba.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 7. stavkom 1. navedene direktive predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-2">
      „U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Poljsko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Građanski zakonik</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 58. stavkom 1. ustawe – Kodeks cywilny (Građanski zakonik), od 23. travnja 1964. (Dz. U. br. 16, poz. 93.), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Građanski zakonik):</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-35" title="page-2">
      „Pravni akt koji je protivan zakonu ili kojim se zakon želi zaobići je ništavan, osim ako mjerodavnom odredbom nije propisano drukčije, osobito kada je njome propisano da se nevaljane odredbe pravnog akta zamjenjuju relevantnim odredbama zakona.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju članka 385.1 stavaka 1. i 2. Građanskog zakonika:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-37" title="page-2">
      „1. Odredbe potrošačkog ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nisu obvezujuće za potrošača ako se njima utvrđuju prava i obveze potrošača na način koji nije u skladu s dobrim običajima i koji grubo narušava njegove interese (nedopuštene ugovorne odredbe). Ova se odredba ne odnosi na ugovorne odredbe kojima se uređuju glavna davanja stranaka, među kojima su cijena ili naknada, ako su sastavljene na nedvosmislen način.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-38" title="page-2">
      2. Ako neka ugovorna odredba prema stavku 1. nije obvezujuća za potrošača, u preostalom dijelu ugovor ostaje obvezujući za stranke.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 405. tog zakonika predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-40" title="page-2">
      „Svaka osoba koja je bez pravne osnove stekla imovinsku korist na štetu druge osobe dužna je tu korist vratiti u naravi, a ako to nije moguće, dužna je nadoknaditi njezinu vrijednost.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 410. navedenog zakonika određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-42" title="page-2">
      „1. Odredbe prethodnih članaka primjenjuju se, među ostalim, u slučaju neosnovane činidbe.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-43" title="page-3">
      2. Činidba je neosnovana ako je osoba koja ju je ispunila uopće nije bila dužna ispuniti ili je nije bila dužna ispuniti osobi kojoj je ispunjena, odnosno ako je osnova činidbe otpala ili nije postignuta svrha činidbe, odnosno ako je pravni akt na temelju kojeg se činidba duguje ništav ili je postao valjan tek nakon što je činidba ispunjena.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 498. istog zakonika:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-45" title="page-3">
      „1. Ako su dvije osobe istodobno i uzajamno dužnici i vjerovnici, svaka od njih može prebiti svoju tražbinu s tražbinom druge stranke ako je predmet obiju tražbina novac ili stvari iste vrste označene isključivo po rodu, ako su obje tražbine dospjele i mogu se potraživati pred sudom ili drugim državnim tijelom.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-46" title="page-3">
      2. Prijebojem se obje tražbine kompenziraju do iznosa niže tražbine.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zakonik o građanskom postupku</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 98. stavcima 1. i 3. ustawe – Kodeksa postępowania cywilnego (Zakonik o građanskom postupku), od 17. studenoga 1964. (Dz. U. iz 1964., br. 43, poz. 296.), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakonik o građanskom postupku), određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-49" title="page-3">
      „1. Stranka koja nije uspjela u postupku dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove koje je potonja nužno imala radi ostvarenja svojih prava ili radi učinkovite obrane (troškovi postupka), ako je takav zahtjev podnesen.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-50" title="page-3">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-51" title="page-3">
      3. U nužne troškove stranke koju zastupa odvjetnik ubrajaju se nagrada za rad odvjetnika do visine tarifa predviđenih posebnim propisima, troškovi odvjetnika, sudski troškovi i troškovi osobne nazočnosti stranke.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 100. Zakonika o građanskom postupku predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-53" title="page-3">
      „U slučaju djelomičnog prihvaćanja zahtjeva troškovi će se zajednički snositi ili proporcionalno raspodijeliti. Međutim, sud može naložiti jednoj od stranaka snošenje svih troškova ako protivna stranka nije uspjela samo u neznatnom dijelu svojih zahtjeva ili ako visina iznosa koji joj pripada ovisi o utvrđivanju uzajamnih obveza ili o ocjeni suda.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 101. tog zakonika:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-55" title="page-3">
      „Troškovi se nadoknađuju tuženiku i ako je tužba prihvaćena, kada ta stranka nije dala povoda za pokretanje postupka te je već u prvom postupovnom aktu priznala tužbeni zahtjev.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 102. navedenog zakonika glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-57" title="page-3">
      „U osobito opravdanim slučajevima sud može naložiti stranci koja nije uspjela u postupku da snosi samo dio troškova ili da troškove uopće ne snosi.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 103. stavkom 1. tog zakonika određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-59" title="page-4">
      „Neovisno o ishodu postupka, sud može stranci ili intervenijentu naložiti obvezu naknade troškova koji su prouzročeni njihovim nesavjesnim ili očito neprimjerenim postupanjem.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zakon o sudskim troškovima u građanskim predmetima</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 13. stavkom 2. ustawe o kosztach sądowych w sprawach cywilnych (Zakon o sudskim troškovima u građanskim predmetima), od 28. srpnja 2005. (Dz. U. br. 167., poz. 1398.), pročišćeni tekst (Dz. U. iz 2022., poz. 1125., u daljnjem tekstu: Zakon o sudskim troškovima), predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-62" title="page-4">
      „U imovinskopravnim predmetima, kada vrijednost predmeta spora ili vrijednost predmeta žalbe prelazi 20 000 [poljskih zlota (oko 4713 eura)], na postupovni akt se naplaćuje proporcionalna pristojba u visini od 5 % te vrijednosti, ali ne viša od 200 000 poljskih zlota [(oko 47 136 eura)].”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 13.a Zakona o sudskim troškovima:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-64" title="page-4">
      „U predmetima koji se odnose na tražbine povezane s bankarskim transakcijama, fiksni troškovi u iznosu od 1000 poljskih zlota [(oko 236 eura)] terete stranku koja je potrošač ili fizička osoba koja vodi obiteljsko poduzeće ako vrijednost predmeta spora ili vrijednost predmeta žalbe prelazi 20 000 poljskih zlota [(oko 4713 eura)].”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupak i prethodno pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">PR i Bank Millennium sklopili su 27. lipnja 2008. ugovor o kreditu u iznosu od 640 000 poljskih zlota (oko 150 000 eura), izražen u švicarskim francima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">PR je podmirio mjesečne rate tog kredita u iznosima od 126 421,23 poljskih zlota (oko 29 800 eura) i 66 600,96 švicarskih franaka (oko 71 480 eura).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">PR je podnio 26. lipnja 2020. tužbu protiv Bank Millennium radi utvrđenja ništavosti tog ugovora i povrata činidbi koje su bez pravne osnove izvršene na temelju toga ugovora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presudom od 11. svibnja 2022. Sąd Okręgowy w Warszawie (Okružni sud u Varšavi, Poljska), sud koji je uputio zahtjev, utvrdio je ništavost ugovora o kreditu zbog nepoštenih odredaba koje je sadržavao. Slijedom toga, taj je sud naložio Banku Millenniumu isplatiti PR‑u iznose od 65 907,32 poljskih zlota (oko 15 530 eura) i 66 600,96 švicarskih franaka (oko 71 480 eura), uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od 19. veljače 2022. do isplate te mu nadoknaditi troškove. Tu je presudu u žalbenom postupku potvrdio Sąd Apelacyjny w Warszawie (Žalbeni sud u Varšavi, Poljska).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Bank Millennium je 23. studenoga 2022. pred sudom koji je uputio zahtjev podnio tužbu protiv PR‑a u kojoj je zatražio da se potonjem naloži povrat glavnice kredita, odnosno iznosa od 640 000 poljskih zlota (oko 150 000 eura), uvećanog za zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate. Također je zatražio da se PR‑u naloži snošenje troškova, uključujući, s jedne strane, sudske troškove u iznosu od 5 % vrijednosti predmeta spora, odnosno 32 000 poljskih zlota (oko 7544 eura) i, s druge strane, paušalno određene troškove odvjetničkog zastupanja u iznosu od 10 800 poljskih zlota (oko 2546 eura).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev dvoji o usklađenosti sustava raspodjele troškova predviđenog poljskim pravom s Direktivom 93/13.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije ističe da, prema Zakoniku o građanskom postupku, osnovno načelo koje uređuje raspodjelu troškova u građanskim postupcima jest načelo odgovornosti za ishod postupka, prema kojem je, s jedne strane, stranka koja nije uspjela u postupku dužna naknaditi troškove stranci koja je uspjela u postupku u skladu s člankom 98. stavkom 1. tog zakonika dok se, s druge strane, u slučaju djelomičnog prihvaćanja zahtjeva, troškovi zajednički snose ili se proporcionalno dijele primjenom članka 100. navedenog zakonika. To se načelo ublažava nizom iznimaka predviđenih u člancima 101., 102. i u članku 103. stavku 1. Zakonika o građanskom postupku, odnosno mogućnošću da troškovi ostanu na teret tužitelja kada tuženik već u prvom postupovnom aktu prizna tužbeni zahtjev, primjenom načela pravičnosti te primjenom načela krivnje. Međutim, prema navedenom sudu, nijedna od tih iznimaka nije primjenjiva u ovom slučaju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, pozivajući se na sudsku praksu Suda (presude od 22. rujna 2022., Servicios prescriptor y medios de pagos EFC, C‑215/21, EU:C:2022:723, t. 41. i od 21. ožujka 2024., Profi Credit Bulgaria (Dodatne usluge uz ugovor o kreditu), C‑714/22, EU:C:2024:263, t. 83.), sud koji je uputio zahtjev naglašava da sustav raspodjele troškova, koji se primjenjuje na postupak kojim se nastoji utvrditi nepoštenost ugovorne odredbe, ne smije imati učinak odvraćanja potrošača od ostvarivanja prava koja mu priznaje Direktiva 93/13.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, taj sud napominje da bi se, u glavnom postupku, PR‑u moglo naložiti da Bank Millennium isplati, osim pozajmljene glavnice u iznosu od 640 000 poljskih zlota (oko 150 000 eura), uvećane za zakonske zatezne kamate, i ukupan iznos od 42 800 poljskih zlota (oko 10 090 eura) na ime troškova. Takav financijski teret, koji odgovara približno 6-mjesečnoj prosječnoj plaći u Poljskoj, moglo bi dovesti u pitanje ciljeve Direktive 93/13 i načelo djelotvornosti prava Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, kad je riječ o strukturi troškova u dvama predmetnim sudskim postupcima, navedeni sud pojašnjava da je, iako je iznos nagrada za rad odvjetnika, odnosno 10 800 poljskih zlota (oko 2546 eura), jednak, neovisno o tome pokreće li postupak prodavatelj robe odnosno pružatelj usluga ili potrošač, drukčije je kada se radi o sudskim troškovima. Naime, u okviru postupka radi utvrđenja ništavosti ugovora o kreditu, PR je, kada je podnio tužbu protiv banke, morao platiti iznos od 1000 poljskih zlota (oko 236 eura) u skladu s člankom 13.a Zakona o sudskim troškovima, dok banka u glavnom postupku potražuje 32 000 poljskih zlota (oko 7544 eura) na ime sudskih troškova koje mora snositi u skladu s člankom 13. stavkom 2. tog zakona.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, sud koji je uputio zahtjev utvrđuje da je, s jedne strane, PR bio propisno obaviješten, kako od svojeg punomoćnika tako i od samog suda, u okviru prvotnog postupka koji je pokrenuo, o posljedicama ništavosti ugovora o kreditu, osobito o obvezi povrata pozajmljene glavnice, mogućim zakonskim zateznim kamatama kao i troškovima. Stoga se ne može valjano tvrditi da bi za potrošača nalaganje snošenja troškova bilo nepredvidivo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, taj sud ističe da je PR mogao, odmah po primitku tužbe, priznati tužbeni zahtjev banke. To bi dovelo do primjene članka 101. Zakonika o građanskom postupku te bi Bank Millennium tada bio dužan snositi troškove u cijelosti. Osim toga, PR se mogao pozvati na prijeboj tražbine u skladu s člankom 498. stavkom 1. Građanskog zakonika. Da je nakon primitka tužbe podnio izjavu o prijeboju, međusobne tražbine stranaka ugasile bi se do iznosa niže tražbine, u skladu sa stavkom 2. potonjeg članka. Tako bi tražbina banke bila znatno umanjena. Međutim, PR je odabrao drukčiju postupovnu strategiju koja se sastojala u osporavanju tražbine banke isticanjem prigovora zastare, koji taj sud smatra neosnovanim.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, sud koji je uputio zahtjev pita nalaže li mu članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 obvezu da prodavatelju robe ili pružatelju usluga pripiše sve negativne posljedice uključivanja nedopuštenih ugovornih odredaba u ugovor. Naime, da ugovor o kreditu nije sadržavao nepoštene odredbe, ne bi došlo do glavnog postupka. Stoga valja utvrditi treba li u takvom slučaju prodavatelj robe ili pružatelj usluga snositi sve troškove u okviru ovog postupka, bez obzira na njihov ishod, čak i u slučaju da uspije u cijelosti u postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Sąd Okręgowy w Warszawie (Okružni sud u Varšavi) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-80" title="page-6">
      „Treba li članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive [93/13], i načelo djelotvornosti tumačiti na način da im se protive nacionalne odredbe kojima se omogućuje da potrošač snosi troškove postupka u kojem je nacionalni sud prihvatio tužbu prodavatelja robe ili pružatelja usluga kojom od potrošača zahtijeva povrat tražbina izvršenih na temelju ugovora koji je ništav jer sadržava nepoštene ugovorne odredbe?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O prethodnom pitanju</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Bank Millennium ističe prigovor nedopuštenosti prethodnog pitanja, uz obrazloženje da se ono ne odnosi na tumačenje prava Unije, s obzirom na to da se odredbe Direktive 93/13 ne primjenjuju na učinke uklanjanja nepoštenih odredaba. Naime, to se pitanje, koje se odnosi na naknadu troškova u okviru tužbe radi povrata koju je podnijela banka, tiče samo tumačenja nacionalnog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da se sustav suradnje koji je ustanovljen člankom 267. UFEU‑a zasniva na jasnoj razdiobi ovlasti između nacionalnih sudova i Suda. U okviru postupka koji je uveden tim člankom, odredbe unutarnjeg prava tumače sudovi država članica, a ne Sud, te Sud nema nadležnost za odlučivanje o usklađenosti normi unutarnjeg prava s odredbama prava Unije. Nasuprot tomu, Sud je nadležan pružiti nacionalnom sudu sve odgovarajuće elemente tumačenja prava Unije koji mu omogućuju ocjenu usklađenosti normi unutarnjeg prava s propisima Unije (vidjeti presude od 16. ožujka 1978., Oehlschläger, 104/77, EU:C:1978:69, t. 4. i od 17. ožujka 2021., Consulmarketing, C‑652/19, EU:C:2021:208, t. 32. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, u okviru suradnje između Suda i nacionalnih sudova uspostavljene člankom 267. UFEU‑a, isključivo je na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da, uzimajući u obzir posebnosti predmeta u glavnom postupku, ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Posljedično, kada se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud je u načelu obvezan donijeti odluku (vidjeti presude od 29. studenoga 1978., Redmond, 83/78, EU:C:1978:214, t. 25. i od 2. veljače 2023., Towarzystwo Ubezpieczeń Ż (Zavaravajući tipski osiguravajući ugovori), C‑208/21, EU:C:2023:64, t. 42. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz navedenoga proizlazi da pitanja koja se odnose na pravo Unije uživaju presumpciju relevantnosti. Sud može odbiti odgovoriti na prethodno pitanje nacionalnog suda samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom glavnog postupka, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi mogao dati koristan odgovor na postavljena pitanja (vidjeti presude od 7. rujna 1999., Beck i Bergdorf, C‑355/97, EU:C:1999:391, t. 22. i od 2. veljače 2023., Towarzystwo Ubezpieczeń Ż (Zavaravajući tipski osiguravajući ugovori), C‑208/21, EU:C:2023:64, t. 43. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, to nije slučaj u ovom predmetu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da se glavni postupak odnosi na tužbu radi povrata pozajmljene glavnice, koju je Bank Millennium podnio protiv PR‑a, nakon prvog postupka koji je doveo do poništenja ugovora o kreditu zato što je sadržavao nepoštene odredbe. Svojim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev izričito traži od Suda tumačenje prava Unije, a osobito tumačenje članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13, u vezi s načelom djelotvornosti. Taj sud želi znati treba li te odredbe tumačiti na način da im se protivi nacionalno zakonodavstvo koje dovodi do toga da se, u okviru takve tužbe radi povrata, potrošaču koji ne uspije u postupku može naložiti snošenje sudskih troškova, uključenih u troškove postupka, koji znatno premašuju one koje bi taj potrošač morao snositi u slučaju neuspjeha u postupku po tužbi koju je sam podnio radi utvrđenja nepoštenosti tih odredaba i, ovisno o slučaju, ništavosti tih odredaba i ugovora o kreditu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima nije očito da zatraženo tumačenje Direktive 93/13 nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku ili da je istaknuti problem hipotetski. Stoga se, u ovom slučaju, prigovor koji se temelji na neprimjenjivosti toga akta na glavni predmet ne odnosi na dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku, nego na meritum pitanja (vidjeti u tom smislu presudu od 24. veljače 2022., TGSS (Nezaposlenost osoba koje pružaju usluge u kućanstvu), C‑389/20, EU:C:2022:120, t. 31. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je prethodno pitanje dopušteno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Meritum</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene člankom 267. UFEU‑a, na Sudu da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti rješavanje spora koji se pred njim vodi. U tom smislu, Sud će, ovisno o slučaju, preoblikovati pitanja koja su mu postavljena. Na Sudu je, u vezi s tim, da iz svih podataka koje je dostavio nacionalni sud, a osobito iz obrazloženja odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, izvede one dijelove prava Unije koje je potrebno tumačiti uzimajući u obzir predmet spora (vidjeti presude od 29. studenoga 1978., Redmond, 83/78, EU:C:1978:214, t. 26.; od 28. studenoga 2000., Roquette Frères, C‑88/99, EU:C:2000:652, t. 18. i od 16. srpnja 2020., Caixabank i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria, C‑224/19 i C‑259/19, EU:C:2020:578, t. 47.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, kako to proizlazi iz zahtjeva za prethodnu odluku, sud koji je uputio zahtjev pita se o usklađenosti s člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. Direktive 93/13, u vezi s načelom djelotvornosti, nacionalnog propisa kojim se predviđa da se potrošaču koji nije uspio u postupku nalaže snošenje troškova povodom tužbe radi povrata pozajmljene glavnice koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga podnio nakon što je poništen ugovor o kreditu jer je sadržavao nepoštene odredbe. Taj sud ističe da sudski troškovi, uključeni u troškove postupka, koji se potrošaču stavljaju na teret, mogu znatno premašiti one koje bi taj potrošač morao snositi da nije uspio u postupku koji je sam pokrenuo radi utvrđenja nepoštenosti tih odredaba i, ovisno o slučaju, njihove ništavosti i ništavosti ugovora o kreditu. Ta bi situacija proizlazila iz razlikovanja uvedenog poljskim zakonodavstvom u području sudskih troškova, i to glede načina njihova izračuna ovisno o tome podnosi li tužbu prodavatelj robe odnosno pružatelj usluga ili potrošač.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima valja smatrati da svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13, u vezi s načelom djelotvornosti, tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis koji dopušta da se potrošaču, kao tuženiku koji nije uspio u postupku povodom tužbe radi povrata pozajmljene glavnice koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga podnio nakon poništenja ugovora o kreditu zbog nepoštenosti u njemu sadržanih odredaba, naloži snošenje troškova postupka koji uključuju i sudske troškove koji, zbog razlikovanja uvedenog tim propisom pri izračunu iznosa tih troškova ovisno o tome je li tužitelj potrošač ili nije, znatno premašuju one koje bi taj potrošač morao snositi da nije uspio u postupku koji je sam pokrenuo radi utvrđenja nepoštenosti tih odredaba i, ovisno o slučaju, njihove ništavosti i ništavosti ugovora o kreditu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive 93/13, države članice utvrđuju da nepoštene odredbe upotrijebljene u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluga sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača, kako je to predviđeno nacionalnim pravom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prirodu i važnost javnog interesa na kojem se zasniva zaštita potrošača, koji se nalaze u slabijem položaju u odnosu na prodavatelje robe ili pružatelje usluga, Direktiva 93/13 državama članicama nameće, kao što to proizlazi iz njezina članka 7. stavka 1. u vezi s njezinom dvadeset i četvrtom uvodnom izjavom, da osiguraju primjerena i djelotvorna sredstva „za sprečavanje stalnoga korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koje prodavatelj robe ili pružatelj usluga sklapa s potrošačima” (presuda od 21. prosinca 2016., Gutiérrez Naranjo i dr., C‑154/15, C‑307/15 i C‑308/15, EU:C:2016:980, t. 56. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je utvrdio da posljedice koje valja izvesti iz utvrđenja nepoštenosti odredbe sadržane u ugovoru sklopljenom između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača moraju omogućiti ostvarenje dvaju ciljeva. S jedne strane, sud mora osigurati mogućnost ponovne uspostave jednakosti između ugovornih stranaka koju bi ugrozila primjena nepoštene odredbe na potrošača. S druge strane, valja osigurati da se prodavatelj robe ili pružatelj usluga odvrati od umetanja takvih odredaba u ugovore koje nudi potrošačima (presuda od 25. studenoga 2020., Banca B., C‑269/19, EU:C:2020:954, t. 38.). Stoga, obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koje se utvrdi da su neosnovani ima, u načelu, odgovarajući restitucijski učinak u pogledu tih iznosa (presuda od 21. prosinca 2016., Gutiérrez Naranjo i dr., C‑154/15, C‑307/15 i C‑308/15, EU:C:2016:980, t. 62.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, valja istaknuti da raspodjela troškova sudskog postupka pred nacionalnim sudovima ulazi u postupovnu autonomiju država članica pod uvjetom poštovanja načela ekvivalentnosti i djelotvornosti (presuda od 22. rujna 2022., Servicios prescriptor y medios de pagos EFC, C‑215/21, EU:C:2022:723, t. 34. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče načela djelotvornosti, koje je jedino predmet pitanja suda koji je uputio zahtjev, valja podsjetiti na to da svaki slučaj u kojem se postavlja pitanje onemogućuje li nacionalna postupovna odredba ili pretjerano otežava primjenu prava Unije mora biti analiziran uzimajući u obzir mjesto te odredbe u cjelokupnom postupku, njegovo odvijanje i osobitosti pred različitim nacionalnim sudovima. U tom pogledu valja, ovisno o slučaju, uzeti u obzir načela na kojima se temelji nacionalni pravosudni sustav, kao što su to zaštita prava obrane, načelo pravne sigurnosti i dobro odvijanje postupka (presuda od 22. rujna 2022., Servicios prescriptor y medios de pagos EFC, C‑215/21, EU:C:2022:723, t. 35. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako se načelu djelotvornosti općenito ne protivi to da potrošač snosi određene sudske troškove kada podnese tužbu radi utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe (presuda od 7. travnja 2022., Caixabank, C‑385/20, EU:C:2022:278, t. 51.), također valja primijetiti da Direktiva 93/13 potrošaču daje pravo da se obrati sudu kako bi se utvrdila nepoštenost ugovorne odredbe i kako se ona ne bi primijenila, pri čemu se mora sačuvati djelotvornost tog prava. Stoga, sustav raspodjele troškova takvog postupka ne smije odvratiti potrošača od ostvarivanja tog prava (vidjeti u tom smislu presudu od 22. rujna 2022., Servicios prescriptor y medios de pagos EFC, C‑215/21, EU:C:2022:723, t. 37. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz sudske prakse također proizlazi da bi, kada bi ishod raspodjele troškova tog postupka ovisio isključivo o neosnovano plaćenim iznosima čiji je povrat naložen, to moglo potrošača odvratiti od ostvarivanja tog prava, s obzirom na troškove sudskog postupka. Stoga se članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 1. Direktive 93/13 kao i načelu djelotvornosti protivi sustav koji dopušta da dio troškova postupka snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošače može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvoran sudski nadzor moguće nepoštenosti ugovornih odredaba, kao što je to pravo dodijeljeno tom direktivom (presuda od 16. srpnja 2020., Caixabank i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria, C‑224/19 i C‑259/19, EU:C:2020:578, t. 98. i 99.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da postupke pokrenute primjenom članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13 u načelu pokreće potrošač, koji djeluje u svojstvu tužitelja, protiv prodavatelja robe ili pružatelja usluga, kao tuženika. Kako bi se očuvao koristan učinak te direktive i osigurala djelotvorna zaštita potrošača od osobito štetnih posljedica koje bi poništenje predmetnog ugovora o kreditu moglo izazvati, valja smatrati da se ocjena Suda u pogledu raspodjele troškova u okviru postupka za utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe, iz točaka 48. i 49. ove presude, također, po analogiji, primjenjuje u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj je potrošač tuženik povodom tužbe radi povrata pozajmljene glavnice koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga podnio nakon poništenja ugovora o kreditu zbog toga što je on sadržavao nepoštene odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom smislu valja istaknuti da je Sud utvrdio da bi postupovna pravila koja za potrošača uzrokuju prevelike troškove mogla dovesti do odvraćanja potrošača od toga da na koristan način intervenira u obranu svojih prava pred sudom pred kojim je prodavatelj robe ili pružatelj usluga pokrenuo postupak (vidjeti u tom smislu presudu od 7. travnja 2022., Caixabank, C‑385/20, EU:C:2022:278, t. 54. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da, u poljskom pravu, sudsko utvrđenje ništavosti ugovora o zajmu zbog u njemu sadržane nepoštene odredbe ima za posljedicu to da plaćanja izvršena na temelju tog ugovora, neovisno o tome potječu li od zajmoprimaca ili od bankarske institucije, predstavljaju neosnovana plaćanja u smislu članka 410. stavka 2. Građanskog zakonika, koja se moraju vratiti na temelju odredaba članka 410. stavka 1. u vezi s člankom 405. tog zakonika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga također proizlazi da, s jedne strane, članak 98. stavak 1. Zakonika o građanskom postupku predviđa da je stranka koja nije uspjela u postupku dužna naknaditi troškove stranci koja je u njemu uspjela. S druge strane, poljsko pravo u pogledu sudskih troškova uvodi razlikovanje ovisno o tome podnosi li tužbu prodavatelj robe odnosno pružatelj usluga ili potrošač. Naime, u skladu s člankom 13. stavkom 2. Zakona o sudskim troškovima, tužbe koje se odnose na imovinska prava dovode do primjene proporcionalne pristojbe od 5 % vrijednosti spora, uz zakonom propisanu gornju granicu. Suprotno tomu, u predmetima koji se odnose na tražbine povezane s bankarskim transakcijama, člankom 13.a toga zakona uvode se, za tužbe koje podnosi potrošač, fiksni troškovi u iznosu od 1000 poljskih zlota (oko 236 eura), kada vrijednost predmeta spora ili žalbe prelazi 20 000 poljskih zlota (oko 4713 eura).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema navodima suda koji je uputio zahtjev, ta razlika u načinima izračuna sudskih troškova može dovesti do situacija u kojima se potrošaču, kada je tuženik povodom tužbe radi povrata pozajmljene glavnice koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga podnio nakon poništenja ugovora o kreditu koji sadržava nepoštene odredbe i ako u tom postupku ne uspije, nalaže snošenje troškova postupka koji uključuju sudske troškove koji su znatno viši od onih koje bi taj potrošač morao snositi da nije uspio u postupku koji je sam pokrenuo radi utvrđenja nepoštenosti tih odredaba i, ovisno o slučaju, njihove ništavosti i ništavosti ugovora o kreditu. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja istaknuti da je propis, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se predviđaju smanjeni fiksni sudski troškovi kada potrošač podnese tužbu koja se odnosi na tražbine povezane s bankarskim transakcijama, u načelu, povoljan za njega.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, uzimajući u obzir znatno višu razinu sudskih troškova primjenjivih na tužbe koje podnese prodavatelj robe ili pružatelj usluga u području imovinskih prava i činjenicu da iznos tih troškova koji potrošač može biti dužan nadoknaditi izravno ovisi o iznosu tražbine na koju se poziva prodavatelj robe ili pružatelj usluga, automatska primjena načela prema kojem je stranka koja nije uspjela u postupku dužna snositi cjelokupne troškove postupka, uključujući navedene troškove, može dovesti do toga da potrošač, ako ne uspije u postupku povodom takve tužbe, mora snositi neproporcionalno financijsko opterećenje. Naime, iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da je, s jedne strane, PR morao platiti iznos od 1000 poljskih zlota (oko 236 eura) na ime sudskih troškova u okviru tužbe podnesene protiv Banka Millenniuma, koja je dovela do toga da ta banka bude osuđena da mu isplati iznos od oko 101 280 eura. S druge strane, PR bi, kao tuženik u okviru postupka koji je naknadno pokrenuo Bank Millennium radi povrata pozajmljene glavnice, odnosno tražbine u iznosu od 640 000 poljskih zlota (oko 150 000 eura) i u kojem na kraju ne uspije, bio dužan naknaditi toj banci sudske troškove u visini od 5 % vrijednosti spora, u ovom slučaju 32 000 poljskih zlota (oko 7544 eura).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Takvi troškovi koje potrošač može snositi na temelju zajedničke primjene nacionalnih pravila o izračunu sudskih troškova i automatske primjene načela prema kojem je stranka koja nije uspjela u postupku dužna snositi cjelokupne troškove postupka, uključujući te sudske troškove, mogu spriječiti ili odvratiti potrošača od učinkovitog ostvarivanja prava koja su mu dodijeljena Direktivom 93/13 pred sudom pred kojim je prodavatelj robe ili pružatelj usluga pokrenuo postupak, što je protivno sudskoj praksi navedenoj u točkama 48. i 51. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, takva postupovna pravila mogu odvratiti potrošača, kada ima svojstvo tuženika u okviru tužbe radi povrata pozajmljene glavnice koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga podnio nakon poništenja ugovora o kreditu koji sadržava nepoštene odredbe, od ustrajanja u svojim zahtjevima, neovisno o njihovoj osnovanosti, s obzirom na to da takvo ustrajanje može dovesti do toga da mu se naloži snošenje troškova postupka, uključujući nerazmjerno visoke sudske troškove, u slučaju nepovoljnog ishoda postupka. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini se da ta postupovna pravila također mogu ugroziti odvraćajući učinak koji proizlazi iz poništenja ugovora zbog u njemu sadržanih nepoštenih odredaba, s obzirom na to da je, neovisno o tom poništenju, potrošač dužan snositi osobito visoke sudske troškove u okviru tužbe radi povrata koju je podnio prodavatelj robe ili pružatelj usluga, osim ako, među ostalim, taj potrošač prihvati zahtjeve prodavatelja robe ili pružatelja usluga. Slijedom toga, navedena se pravila u konačnici svode na povredu načela djelotvornosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, valja podsjetiti na to da načelo usklađenog tumačenja nacionalnog prava s pravom Unije zahtijeva da nacionalni sudovi, poštujući, među ostalim, zabranu tumačenja nacionalnog prava contra legem, učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje, kako bi se zajamčila puna djelotvornost predmetne direktive i došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome želi postići (vidjeti u tom smislu presude od 5. listopada 2004., Pfeiffer i dr., C‑397/01 do C‑403/01, EU:C:2004:584, t. 118. i 119. i od 15. listopada 2024., KUBERA, C‑144/23, EU:C:2024:881, t. 51. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, poljska vlada i Europska komisija u svojim pisanim očitovanjima pred Sudom tvrde da se članak 98. stavak 1. Zakonika o građanskom postupku može tumačiti u skladu s člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1. Direktive 93/13, u vezi s načelom djelotvornosti. Naime, na nacionalnom je sudu da, ovisno o slučaju, uzme u obzir iznimke predviđene, među ostalim, člancima 102. i 103. tog zakonika kojima se omogućuje prilagodba troškova s obzirom na načelo pravičnosti ili pak moguće protupravno postupanje koje se može pripisati jednoj od stranaka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U konačnici je na sudu koji je uputio zahtjev da ispita može li se nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku tumačiti u skladu s Direktivom 93/13 i, u slučaju potvrdnog odgovora, da iz toga izvede pravne posljedice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13, u vezi s načelom djelotvornosti, treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis koji dopušta da se potrošaču, kao tuženiku koji nije uspio u postupku povodom tužbe radi povrata pozajmljene glavnice koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga podnio nakon poništenja ugovora o kreditu zbog nepoštenosti u njemu sadržanih odredaba, naloži snošenje troškova postupka koji uključuju i sudske troškove koji, zbog razlikovanja uvedenog tim propisom pri izračunu iznosa tih troškova ovisno o tome je li tužitelj potrošač ili nije, znatno premašuju one koje bi taj potrošač morao snositi da nije uspio u postupku koji je sam pokrenuo radi utvrđenja nepoštenosti tih odredaba i, ovisno o slučaju, njihove ništavosti i ništavosti ugovora o kreditu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-118" title="page-13">
      Slijedom navedenog, Sud (deveto vijeće) odlučuje:
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-119" title="page-13">
      Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, u vezi s načelom djelotvornosti, 
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-120" title="page-13">
      treba tumačiti na način da im se:
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-121" title="page-14">
      protivi nacionalni propis koji dopušta da se potrošaču, kao tuženiku koji nije uspio u postupku povodom tužbe radi povrata pozajmljene glavnice koju je prodavatelj robe ili pružatelj usluga podnio nakon poništenja ugovora o kreditu zbog nepoštenosti u njemu sadržanih odredaba, naloži snošenje troškova postupka koji uključuju i sudske troškove koji, zbog razlikovanja uvedenog tim propisom pri izračunu iznosa tih troškova ovisno o tome je li tužitelj potrošač ili nije, znatno premašuju one koje bi taj potrošač morao snositi da nije uspio u postupku koji je sam pokrenuo radi utvrđenja nepoštenosti tih odredaba i, ovisno o slučaju, njihove ništavosti i ništavosti ugovora o kreditu.
    </p>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-122" title="page-14">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: poljski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">i.</a>
</span>) Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.</p>
</body>
</html>
