<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.7-->
  <head>
    <title>2021-07-202107C112202001260-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0126-20-202103402-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="1/07/2021 18:00:15" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="3pzJrZUxu9zwoi5T8aKT2IibJf9tNpYBXcKzOItctpdJPiBeb/bsUU8z8XZGca1MRqFADlWn0yszs3zCtp3EFEVsklg3BvScW3aBLZ6kUs5QzM8VM4y2FzR/8DxrL7U+W3zDLPa/a3P2cgLM5UK6bl60d3W61mcCZ02oWsdgJZI=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="butigga" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0126" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2020" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="butigga" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 21/05/2021 13:34:13" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="c66f01b4af1e458c86150bd976dfb20b" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0126" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId25" style="first"/>
      <div id="rId21" style="even">Mišljenje G. Hogana – Predmet C‑126/20</div>
      <div id="rId22" style="default">ExxonMobil Production Deutschland</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      GERARDA HOGANA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 3. lipnja 2021. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Predmet C‑126/20
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      ExxonMobil Production Deutschland GmbH
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      Bundesrepublik Deutschland, koju zastupa Umweltbundesamt (Savezna agencija za zaštitu okoliša)
    </p>
    <p class="C39Centreespacement" id="para-8" title="page-1">
      (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin (Upravni sud u Berlinu, Njemačka))
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-9" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Prijelazni propisi za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica – Odluka Komisije 2011/278/EU – Članak 3. točka (h) – Potpostrojenja s procesnim emisijama – Izdvajanje sumpora – ‚Clausov postupak’ – Emisija CO2 sadržanog u prirodnom plinu – Doseg pojma ‚potpostrojenje s procesnim emisijama’ – Korištenje sirovina koje sadržavaju ugljik – Hijerarhija između različitih kategorija potpostrojenja – Zahtjev za dodjelu koji nije prihvaćen na kraju razdoblja trgovanja – Prijelaz na sljedeće razdoblje trgovanja”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-1">
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">I.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvod</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ovaj zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Berlin (Upravni sud u Berlinu, Njemačka) ponajprije se odnosi na doseg pojma „potpostrojenje s procesnim emisijama” iz članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke Komisije 2011/278/EU (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>). To je jedna od kategorija na temelju kojih se postrojenju mogu besplatno dodijeliti emisijske jedinice u smislu Direktive 2003/87/EZ (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>), kojom je uspostavljen sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova za poduzeća koja posluju unutar Europske unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako je ta problematika, istina, izrazito tehničke prirode – konkretno, postavlja se pitanje treba li za emisije ugljikova dioksida (CO2) koje se prirodno otpuštaju tijekom industrijskog postupka poznatog kao „Clausov postupak” besplatno dodijeliti emisijske jedinice – ona ipak ima veliku gospodarsku važnost. Tomu svjedoči činjenica da društvo ExxonMobil Production Deutschland GmbH (u daljnjem tekstu: Exxon Mobil) potražuje otprilike 3,5 milijuna emisijskih jedinica za razdoblje od 2013. do 2019., čija je tržišna vrijednost otprilike 78,5 milijuna eura (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>). Međutim, prije razmatranja činjenica i pravnih pitanja koja se javljaju potrebno je iznijeti relevantne pravne odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">II.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Direktiva 2003/87</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Područje primjene Direktive 2003/87 određeno je u njezinu članku 2. stavku 1., koji glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-18" title="page-3">
      „Ova se Direktiva primjenjuje na emisije koje proizlaze iz djelatnosti navedenih u Prilogu I. i na stakleničke plinove navedene u Prilogu II.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Relevantne definicije nalaze se u njezinu članku 3.:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-20" title="page-4">
      „(b) ‚emisije’ znači ispuštanje stakleničkih plinova u atmosferu iz izvora na postrojenju;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-21" title="page-4">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-22" title="page-4">
      (e) ‚postrojenje’ znači nepomična tehnička jedinica u kojoj se odvija jedna ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I. i bilo koje druge izravno pridružene djelatnosti koje su tehnički povezane s djelatnostima koje se odvijaju na tom mjestu i koje mogu imati utjecaja na emisiju i onečišćavanje;”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Poglavlje III. Direktive 2003/87 sadržava pravila o stacionarnim postrojenjima. U članku 10., koji se nalazi u tom poglavlju, utvrđeno je načelo da od 2013. nadalje države članice prodaju na dražbi sve emisijske jedinice koje nisu besplatno raspodijeljene u skladu s člancima 10.a i 10.c.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 10.a naslovljen je „Prijelazna pravila na razini Zajednice o usklađenoj dodjeli besplatnih emisijskih jedinica”. U njegovu stavku 1. prvom podstavku predviđeno je da Komisija donosi potpuno usklađene mjere na razini Zajednice za dodjelu emisijskih jedinica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dok članak 10.a stavak 11. Direktive 2003/87 propisuje da se broj besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica svake godine smanjuje s ciljem da od 2027. godine uopće više ne bude besplatnih dodjela, taj članak stavak 12. predviđa da u sektorima ili podsektorima koji su izloženi velikom riziku od istjecanja ugljika nema takvog smanjivanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 10.a stavci 13. do 18. Direktive 2003/87 sadržavali su pravila o načinu određivanja sektora ili podsektora koje se smatra izloženima velikom riziku od istjecanja ugljika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 12. Direktive 2003/87, naslovljen „Prijenos, predaja i poništavanje emisijskih jedinica”, u stavku 3. propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-28" title="page-4">
      „Države članice osiguravaju da najkasnije do 30. travnja svake godine operater svakog postrojenja preda broj emisijskih jedinica koji odgovara ukupnoj emisiji iz tog postrojenja tijekom prethodne kalendarske godine […] te da one nakon toga budu poništene.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 13., koji se odnosi na valjanost emisijskih jedinica, propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-30" title="page-4">
      „1. Emisijske jedinice koje se izdaju od 1. siječnja 2013. nadalje vrijede za emisije tijekom razdoblja od osam godina, počevši od 1. siječnja 2013.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-4">
      2. Četiri mjeseca nakon početka svakog razdoblja koje se spominje u stavku 1. nadležno tijelo poništava emisijske jedinice koje više ne vrijede i koje nisu predane i poništene u skladu s člankom 12.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-32" title="page-4">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tekst članka 13. zamijenjen je Direktivom 2018/410 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>). U njemu je sada predviđeno:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-34" title="page-5">
      „Emisijske jedinice, koje se izdaju od 1. siječnja 2013. nadalje, vrijede neograničeno. Emisijske jedinice, koje se izdaju od 1. siječnja 2021. nadalje, uključuju naznaku o tome u kojem su desetogodišnjem razdoblju od 1. siječnja 2021. nadalje izdane te su valjane za emisije od prve godine tog razdoblja nadalje.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odluka 2011/278</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U uvodnoj izjavi 12. Odluke 2011/278 navedeno je sljedeće:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-37" title="page-5">
      „Ako nije bilo moguće izvesti referentnu vrijednost, a prisutni su staklenički plinovi koji ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica, te bi emisijske jedinice trebalo dodjeljivati na temelju generičkih pomoćnih metoda. Da bi se postigla najveća moguća smanjenja emisija stakleničkih plinova i uštede energije barem za dijelove proizvodnih postupaka u pitanju, utvrđena je hijerarhija triju pomoćnih metoda. Referentna vrijednost za toplinu primjenjuje se kod postupaka s potrošnjom topline u kojima se koristi mjerljivi nositelj topline. Referentna vrijednost za gorivo primjenjuje se u slučajevima kad se koristi nemjerljiva toplina. Vrijednosti referentnih vrijednosti za toplinu i gorivo izvedene su prema načelu transparentnosti i jednostavnosti, primjenom referentne učinkovitosti široko dostupnoga goriva koje se može smatrati drugim najboljim gorivom u smislu učinkovitosti što se tiče emisija stakleničkih plinova, uzimajući u obzir energetski učinkovite tehnike. U slučaju procesnih emisija, emisijske jedinice trebalo bi dodjeljivati na temelju povijesnih razina emisija. […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U članku 3. točki (h) podtočkama iv. i v. Odluke 2011/278 na sljedeći su način definirana potpostrojenja s procesnim emisijama:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-39" title="page-5">
      (h) ‚potpostrojenje s procesnim emisijama’ znači emisije stakleničkih plinova iz Priloga I. [Direktivi 2003/87] koje nastaju izvan granica sustava referentne vrijednosti za proizvod iz Priloga I., različite od emisija ugljikovog dioksida, ili emisije ugljikovog dioksida koje nastaju izvan granica sustava referentne vrijednosti za proizvod iz Priloga I. zbog niže navedenih postupaka i emisije od izgaranja nepotpuno oksidiranog ugljika nastaloga zbog niže navedenih postupaka u svrhu proizvodnje mjerljive topline, nemjerljive topline ili električne energije, s time da se emisije koje bi nastale izgaranjem količine prirodnog plina koja odgovara sadržaju tehnički iskoristive energije izgorjelog nepotpuno oksidiranog ugljika oduzimaju:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-40" title="page-5">
      […]
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-41" title="page-6">
      iv. kemijska sinteza gdje u reakciji sudjeluje ugljični materijal i čija je primarna svrha različita od proizvodnje topline;
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-42" title="page-6">
      v. korištenje aditiva ili sirovina koje sadrže ugljik, gdje je primarna svrha različita od proizvodnje topline;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-43" title="page-6">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U članku 6. Odluke 2011/278 opisan je sustav potpostrojenja. U njegovim dijelovima koji su relevantni u ovom kontekstu propisano je sljedeće:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-45" title="page-6">
      „1. Države članice za potrebe ove Odluke svako postrojenje koje ispunjava uvjete za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a [Direktive 2003/87] prema potrebi dijele na jedno ili više potpostrojenja, kako slijedi:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-46" title="page-6">
      (a) potpostrojenje s referentnom vrijednosti za proizvod;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-47" title="page-6">
      (b) potpostrojenje s referentnom vrijednosti za toplinu;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-48" title="page-6">
      (c) potpostrojenje s referentnom vrijednosti za gorivo;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-49" title="page-6">
      (d) potpostrojenje s procesnim emisijama.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-50" title="page-6">
      Potpostrojenja u najvećoj mogućoj mjeri odgovaraju fizičkim dijelovima postrojenja.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-51" title="page-6">
      Države članice za potpostrojenja s referentnom vrijednosti za toplinu, potpostrojenja s referentnom vrijednosti za goriva i potpostrojenja s procesnim emisijama jasno određuju […] služi li pojedini proces sektoru ili podsektoru koji se smatra izloženim značajnom riziku istjecanja ugljika u skladu s Odlukom 2010/2/EU.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-52" title="page-6">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-53" title="page-6">
      2. Zbroj proizvodnih ulaza, izlaza i emisija pojedinih potpostrojenja ne smije biti viši od proizvodnih ulaza, izlaza i ukupnih emisija postrojenja.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 7. stavak 7. i članak 8. stavak 5. Odluke 2011/278 predviđaju da se države članice moraju pobrinuti da ne dođe do preklapanja između potpostrojenja i dvostrukog brojanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uredba br. 601/2012</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako je predviđeno u članku 14. stavku 1. Direktive 2003/87, Uredbom Komisije (EU) br. 601/2012 od 21. lipnja 2012. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>) donesena su takva pravila.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 3. Uredbe br. 601/2012 sadržava određene definicije koje nedostaju u Direktivi 2003/87 odnosno Odluci 2011/278, primjerice:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-58" title="page-7">
      „(30) ‚emisije iz proizvodnih procesa’ znači emisije stakleničkih plinova, osim emisija zbog izgaranja, koje nastaju kao rezultat namjernih ili nenamjernih reakcija između tvari ili njihovih pretvorbi, uključujući kemijsku ili elektrolitičku redukciju metalnih ruda, toplotnu razgradnju tvari i oblikovanje tvari za uporabu kao proizvoda ili sirovina;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-59" title="page-7">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-60" title="page-7">
      (40) ‚inherentni CO2’ znači CO2 koji je dio goriva;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-61" title="page-7">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 2. Uredbe br. 601/2012 propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-63" title="page-7">
      „Ova se Uredba primjenjuje na praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova koje su utvrđene u odnosu na djelatnosti iz Priloga I. Direktivi [2003/87]”.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 48. Uredbe br. 601/2012, koji se odnosi na inherentni CO2, propisuje sljedeće:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-65" title="page-7">
      „1. Inherentni CO2 koji je prenesen u postrojenje, uključujući inherentni CO2 sadržan u prirodnom plinu ili otpadnom plinu što uključuje plin iz visokih peći i plin iz koksara, uključen je u emisijski faktor za to gorivo.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-66" title="page-7">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-67" title="page-7">
      Međutim, ako je inherentni CO2 ispušten ili prenesen izvan postrojenja u objekte koji nisu obuhvaćeni navedenom Direktivom, ubraja se u emisije iz postrojenja u kojemu nastaje.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-68" title="page-7">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odluka 2015/1814</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odlukom 2015/1814 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>) uspostavljena je rezerva za stabilnost tržišta kako bi se riješile strukturne neravnoteže između ponude i potražnje. U članku 1. stavcima 2., 3. i 5. Odluke 2015/1814 određeno je koje se emisijske jedinice stavljaju u tu rezervu. Navedeni stavci propisuju:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-71" title="page-8">
      „2. Iznos od 900 milijuna emisijskih jedinica oduzetih od količine emisijskih jedinica za prodaju na dražbi tijekom razdoblja 2014. – 2016., kako je određeno u Uredbi (EU) br. 176/2014 u skladu s člankom 10. stavkom 4. [Direktive 2003/87], ne dodaje se količini koja se prodaje na dražbi 2019. i 2020., već se stavlja u rezervu.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-72" title="page-8">
      3. Emisijske jedinice koje nisu dodijeljene postrojenjima u skladu s [odredbom o rezervi za nove sudionike] i emisijske jedinice koje nisu dodijeljene postrojenjima zbog primjene [odredaba o prestanku rada] stavljaju se u rezervu 2020. godine. […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-73" title="page-8">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-74" title="page-8">
      5. Svake se godine od količine emisijskih jedinica koje države članice prodaju na dražbi u skladu s člankom 10. stavkom 2. [Direktive 2003/87] oduzima i u rezervu stavlja količina emisijskih jedinica koja iznosi 12 % ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju, […] na razdoblje od 12 mjeseci počevši od 1. rujna te godine, osim ako bi broj emisijskih jedinica koje se stavljaju u rezervu bio manji od 100 milijuna. […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Njemačko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treibhausgas‑Emissionshandelsgesetz (TEHG)</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tekst članka 7. stavka 2. Treibhausgas‑Emissionshandelsgesetza (Zakon o trgovanju emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, u daljnjem tekstu: TEHG) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>), u verziji koja je bila na snazi 2011., odgovarao je tekstu članka 13. Direktive 2003/87 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 9. stavak 1. TEHG‑a propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-79" title="page-8">
      „1. Operaterima postrojenja dodjeljuju se besplatne emisijske jedinice u skladu s načelima iz članka 10.a […] Direktive [2003/87] […] i Odluke [2011/278] […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U dijelu 2. točki 1. Priloga I. TEHG‑u, naslovljenom „Djelatnosti”, među postrojenjima čije su emisije obuhvaćene područjem primjene tog zakona navedene su „jedinice za izgaranje goriva u postrojenju ukupne nazivne ulazne toplinske snage jednake ili veće od 20 [megavata (MW)] […]”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">C.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zuteilungsverordnung 2020</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 2. točka 29. podtočka (b) pod (ee) Zuteilungsverordnunga über Treibhausgas‑Emissionsberechtigungen 2020 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>) (Uredba o dodjeli emisijskih jedinica stakleničkih plinova u razdoblju trgovanja 2013. do 2020., u daljnjem tekstu: ZuV 2020.) sadržava definiciju potpostrojenja s procesnim emisijama koja odgovara onoj iz članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/78.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 3. ZuV‑a 2020., naslovljen „Uspostava elemenata dodjele”, u prvom stavku predviđa:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-84" title="page-9">
      „U zahtjevu za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za postrojenje svi proizvodni ulazi, izlazi i pripadajuće emisije u referentnom razdoblju pripisuju se sljedećim elementima dodjele […]:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-85" title="page-9">
      1. jednom ili više elementu dodjele s vrijednosti emisija za proizvod u skladu s [elementom dodjele s obzirom na proizvod],
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-86" title="page-9">
      2. elementu dodjele s vrijednosti emisija za toplinu […], ako ne uključuje elemente dodjele iz točke 1.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-87" title="page-9">
      3. elementu dodjele s vrijednosti emisija za gorivo […], ako ne uključuje elemente dodjele iz točaka 1. i 2., i
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-88" title="page-9">
      4. elementu dodjele s procesnim emisijama u smislu članka 2. točke 29., ako ne uključuje elemente dodjele iz točaka 1. do 3.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">III.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Spor u glavnom postupku, prethodna pitanja i postupak pred Sudom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo ExxonMobil upravlja postrojenjem za obradu prirodnog plina izdvajanjem sumpora u Großenknetenu (Njemačka) (u daljnjem tekstu: predmetno postrojenje). Budući da ta djelatnost uključuje izgaranje goriva s ukupnom nazivnom ulaznom toplinskom snagom većom od 20 MW, predmetno postrojenje obuhvaćeno je područjem primjene TEHG‑a (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>), kojim je Direktiva 2003/87 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>) prenesena u nacionalno pravo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To postrojenje sastoji se od, među ostalim, jedinice za izdvajanje sumpora (koju čine Clausovi uređaji, pregrijači pare, parni kotao i sustav plinskih motora), jedinica za odsumporavanje (pročišćavanje) i dehidraciju prirodnog plina, jedinica za pročišćavanje otpadnih plinova i od sustava za hitno spaljivanje na baklji. Clausovi uređaji su glavni izvori emisija CO2.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Predmetno postrojenje služi za preradu prirodnog plina koji se vadi iz prirodnih ležišta koji ima visoku koncentraciju sumporovodika (H2S) kao i vodene pare (H2O), metana (CH4) i CO2. Taj se prirodni plin zbog visokih razina H2S‑a koje sadržava naziva i „kiseli plin”. CO2, kao i druge tvari, prirodno je prisutan u sirovom plinu iz podzemlja. Njegova količina varira ovisno o bušotini i nalazištu, ali je, prema navodu društva ExxonMobil (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>), prisutan u svim europskim nalazištima prirodnog plina. Kako bi plin bio kvalitete koju zahtijeva operator mreže, CO2 i druge tvari moraju se djelomično odstraniti iz prirodnog plina prije njegova ubrizgavanja u opskrbnu mrežu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prije daljnje analize potrebno je ukratko opisati Clausov postupak, koji je u središtu ovog predmeta. To je višefazni postupak odsumporavanja plina nazvan prema njegovu njemačkom izumitelju te čini standard u industriji o kojoj je riječ još otkad mu je 1883. priznat britanski patent. Primjenom tog kemijskog postupka sumpor se izdvaja iz plinovitog sumporovodika prisutnog u prirodnom plinu. Međutim, ključno je to da se prilikom tog kemijskog postupka ispušta CO2 kao prirodni nusproizvod, koji sam ne sudjeluje u nizu kemijskih reakcija koje proizvode sumpor.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U postrojenju za preradu prirodnog plina u Großenknetenu kiseli plin se pročišćava kemijskom apsorpcijom uz pomoć otapala (postupak sa sulfinolom). Otapalo se regenerira te se ispušteni H2S u Clausovim uređajima pretvara u čisti tekući sumpor. CO2 koji je uklonjen iz kiselog plina, a koji je prirodno prisutan u njemu, potom se kroz dimnjak ispušta u atmosferu. CO2 ne sudjeluje u Clausovoj kemijskoj reakciji kojom se izdvaja elementarni sumpor (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>). Toplina koja nastaje tijekom termalne faze prikuplja se u kotlu za otpadnu toplinu te se upotrebljava u predmetnom postrojenju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo ExxonMobil podnijelo je zahtjev za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica u vezi s predmetnim postrojenjem. Taj se zahtjev temeljio na različitim raspodjelama različitih referentnih vrijednosti. Deutsche Emissionshandelsstelle (Njemačka služba za trgovanje emisijma, u daljnjem tekstu: DEHSt) je odlukom od 17. veljače 2014. društvu ExxonMobil besplatno dodijelio 4 216 048 emisijskih jedinica za trgovanje u razdoblju od 2013. do 2020. Ta se dodjela djelomično temeljila na primjeni referentne vrijednosti za toplinu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>), a djelomično na primjeni referentne vrijednosti za gorivo, pri čemu je uzet u obzir rizik od istjecanja ugljika. Međutim, DEHSt je odbio društvu ExxonMobil dodijeliti besplatne emisijske jedinice koje je ono zatražilo u pogledu procesnih emisija. To je odbijanje opravdao time da emisije CO2 nisu posljedica Clausova postupka jer je on već prisutan u sirovinama koje se koriste u tom postupku. To konkretno odbijanje rezultiralo je pokretanjem ovog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">DEHSt je prigovore koje je društvo ExxonMobil podnijelo protiv te odluke odbio odlukom od 7. listopada 2019. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>) DEHSt je u toj odluci ponovio da dodjela na temelju procesnih emisija u skladu s drugom alternativom iz članka 2. točke 29. podtočke (b) pod (ee) ZuV‑a 2020. nije moguća jer je CO2 tek vezani plin koji se ispušta kao uzgredni nusproizvod postupka, a ne plin koji sudjeluje u samoj Clausovoj kemijskoj reakciji. S obzirom na to, CO2 koji se na kraju Clausova postupka kroz dimnjak ispušta u atmosferu ne ispunjava uvjete za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo ExxonMobil svoj zahtjev nastoji ostvariti tužbom koju je 8. studenoga 2019. podnijelo Verwaltungsgerichtu Berlin (Upravni sud u Berlinu, Njemačka, u daljnjem tekstu: sud koji je uputio zahtjev).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelji u predmetu C‑682/17 i ovom predmetu su isti. Međutim, postrojenje o kojem je riječ u ovom predmetu nije generator električne energije u smislu članka 3. točke (u) Direktive 2003/87 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>). Nadalje, prema navodu suda koji je uputio zahtjev, električna energija koju društvo ExxonMobil proizvodi u svojem postrojenju u Großenknetenu proizvodi se putem visokoučinkovite kogeneracije te stoga nije načelno isključena iz besplatne dodjele emisijskih jedinica (članak 10.a stavak 4. Direktive 2003/87). Budući da to kod postrojenja o kojem je bila riječ u predmetu C‑682/17 nije bio slučaj, Sud je već na temelju toga odlučio da društvo ExxonMobil nije imalo pravo na besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za to postrojenje. Zbog tog niza utvrđenja bilo je suvišno odgovarati na ostala pitanja postavljena u tom predmetu. Sud koji je uputio zahtjev u ovom predmetu u pitanjima 1. do 4. sada ponovno postavlja treće pitanje s potpitanjima (a) i (b) i četvrto pitanje iz predmeta C‑682/17.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, sud koji je uputio zahtjev odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-100" title="page-12">
      „1. Je li u slučaju CO2 izdvojenog iz smjese plinova i ispuštenog u atmosferu, u kontekstu obrade prirodnog plina (koji je u obliku kiselog plina) tijekom ‚Clausova postupka’ koji podrazumijeva izdvajanje CO2 koji je prisutan u prirodnom plinu, riječ o emisijama koje u smislu članka 3. točke (h) prve rečenice [Odluke 2011/278] nastaju zbog postupka navedenog u članku 3. točki (h) podtočki v.?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-101" title="page-12">
      2. Mogu li emisije CO2 u smislu članka 3. točke (h) prve rečenice [Odluke 2011/278] nastati ‚zbog’ postupka tijekom kojeg se CO2 koji se prirodno nalazi u sirovini ispušta u atmosferu a da se tim postupkom usto ne stvara dodatni CO2 ili ta odredba pak nužno zahtijeva da CO2 ispušten u atmosferu prvi put nastane zbog tog postupka?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-102" title="page-12">
      3. Je li riječ o ‚korištenju’ sirovina koje sadržavaju ugljik, u smislu članka 3. točke (h) podtočke v. [Odluke 2011/278], ako se prirodni plin u svojem izvornom stanju koristi za proizvodnju sumpora tijekom tzv. Clausova postupka i ako se u tom kontekstu CO2 koji je prirodno prisutan u prirodnom plinu ispušta u atmosferu a da pritom ne sudjeluje u kemijskoj reakciji u postupku ili pojam ‚korištenje’ pak nužno podrazumijeva da ugljik sudjeluje u kemijskoj reakciji do koje dolazi, odnosno da je čak nužan za kemijsku reakciju do koje dolazi?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-103" title="page-12">
      4. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo, drugo i treće pitanje:
    </p>
    <p class="C10Marge1" id="para-104" title="page-12">
      Prema kojoj će se referentnoj vrijednosti odvijati dodjela besplatnih emisijskih jedinica kada postrojenje koje podliježe obvezi trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova ispunjava materijalne uvjete za potpostrojenje s referentnom vrijednosti za toplinu kao i materijalne uvjete za potpostrojenje s procesnim emisijama? Ima li pravo na dodjelu emisijskih jedinica na temelju referentne vrijednosti za toplinu prednost pred pravom na dodjelu na temelju procesnih emisija ili pak pravo na dodjelu emisijskih jedinica na temelju procesnih emisija, zbog načela specijalnosti, ima prednost pred pravom na dodjelu na temelju referentne vrijednosti za toplinu i na temelju referentne vrijednosti za gorivo?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-105" title="page-12">
      5. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo, drugo, treće i četvrto pitanje:
    </p>
    <p class="C10Marge1" id="para-106" title="page-12">
      Mogu li se prava na višestruku dodjelu besplatnih emisijskih jedinica za treće razdoblje trgovanja nakon završetka tog razdoblja trgovanja ostvariti emisijskim jedinicama iz četvrtog razdoblja trgovanja ako se postojanje takvog prava na dodjelu sudski utvrđuje tek nakon isteka trećeg razdoblja trgovanja ili pak sa završetkom trećeg razdoblja trgovanja prava na dodjelu koja još nisu ostvarena prestaju?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo ExxonMobil, Umweltbundesamt (Savezna agencija za zaštitu okoliša, Njemačka) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>) – u odgovoru na pisana pitanja Suda – njemačka vlada (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>) i Komisija podnijeli su Sudu pisana očitovanja te su bili zastupani na raspravi održanoj 24. veljače 2021.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">IV.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev svojim prvim, drugim i trećim pitanjem u biti pita može li ispuštanje u atmosferu CO2 koji je prirodno prisutan u sirovini koja se koristi u dobivanju proizvoda, do kojeg dolazi izvan granica sustava referentne vrijednosti za proizvod, biti obuhvaćeno „potpostrojenjem s procesnim emisijama” u smislu članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/278 kada CO2 u pitanju nije dio kemijske reakcije kojom se taj proizvod dobiva. Budući da se sva tri pitanja odnose na pojedine aspekte teksta članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/278, praktično je zajedno ih razmotriti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodna zapažanja: primjena sustava trgovanja emisijskim jedinicama na postupak izdvajanja sumpora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, ta pitanja pretpostavljaju da su emisije CO2 koji je prisutan u prirodnom plinu zapravo obuhvaćene sustavom trgovanja emisijskim jedinicama. Na prvi se pogled čini iznenađujućim da je uopće potrebno baviti se tim pitanjem jer je Sud u presudi u predmetu C‑682/17 koji se također odnosio na postrojenje u kojem se primjenjivao Clausov postupak, već utvrdio „da je postrojenje, poput onog iz glavnog postupka, obuhvaćeno područjem primjene Direktive 2003/87 i, slijedom toga, njome uspostavljenim sustavom trgovanja emisijskim jedinicama, a da pritom nije važno je li CO2 koji proizlazi iz djelatnosti tog postrojenja prirodno prisutan u sirovini koju ono obrađuje” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Neovisno o toj presudi, njemačka vlada i Komisija tvrde da se sustav trgovanja emisijskim jedinicama primjenjuje samo na emisije stakleničkih plinova nastale izgaranjem – o kakvima nije riječ u ovom predmetu – a ne i na emisije CO2 prisutnog u prirodnom plinu koji se ispušta kao prirodni nusproizvod na kraju postupka izdvajanja sumpora a da sam pritom ne sudjeluje u postupku izgaranja. Tvrde da te dvije djelatnosti treba razlikovati (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, htio bih iznijeti pristup Suda u predmetu C‑682/17, a da pritom nužno ne razmatram iznova iste argumente. To mi se čini prikladnim s obzirom na to da se stranke, kako se čini, slažu da su postrojenja iz oba predmeta međusobno usporediva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je u predmetu C‑682/17 razmatrao zahtjeve iz članka 2. stavka 1. Direktive 2003/87. Upravo ta odredba određuje područje primjene te direktive te time i primjenjivost sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova. Direktiva se na temelju te odredbe primjenjuje na emisije stakleničkih plinova navedenih u Prilogu II. toj direktivi – CO2 je jedan od njih – ako one proizlaze „iz djelatnosti navedenih u Prilogu I.” Jedna od tih djelatnosti je „[i]zgaranje goriva u postrojenjima ukupne nazivne ulazne toplinske snage iznad 20 MW […]” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je potom utvrdio, u točkama 47. do 53. te presude, da tekst članka 2. stavka 1. i članka 3. točke (b) Direktive 2003/87 – u potonjem je definiran pojam „emisije” – ne zahtijeva da sam ispušteni staklenički plin mora nastati tijekom obavljanja djelatnosti navedenih u Prilogu I. Sud je potporu za to mišljenje pronašao u članku 48. stavku 1. Uredbe br. 601/2012, koja se odnosi na praćenje i izvješćivanje o emisijama u skladu s Direktivom 2003/87. U tom je članku predviđeno da se inherentni CO2, kako je definiran u članku 3. točki 40. te uredbe, mora, kada je sadržan u prirodnom plinu, uključiti u emisijski faktor za to gorivo. Sud se pozvao i na cilj Direktive 2003/87, a to je promicanje smanjenja emisija stakleničkih plinova na način koji je učinkovit u troškovnom i gospodarskom smislu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Posljedica tog pristupa jest to da operateri postrojenja u kojima se koristi Clausov postupak, kao što je postrojenje o kojem je riječ u ovom predmetu, moraju predati broj emisijskih jedinica koji, u skladu s člankom 12. stavkom 3. Direktive 2003/87, odgovara ukupnoj emisiji iz tog postrojenja. Pojam „postrojenje” je u članku 3. točki (e) Direktive 2003/87 definiran kao „nepomična tehnička jedinica u kojoj se odvija jedna ili više djelatnosti navedenih u Prilogu I. i bilo koje druge izravno pridružene djelatnosti koje su tehnički povezane s djelatnostima koje se odvijaju na tom mjestu i koje mogu imati utjecaja na emisiju i onečišćavanje”. Ta definicija može uključivati zasebnu jedinicu ako su djelatnosti koje se u njoj odvijaju pridružene postrojenju o kojem je riječ te su s njim tehnički povezane (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>). S druge strane, tvrdnja njemačke vlade i Komisije da ako se u jednom postrojenju obavlja nekoliko djelatnosti – kao u ovom predmetu, djelatnost izgaranja goriva primjenom ukupne nazivne ulazne toplinske snage veće od 20 MW, koja je navedena u Prilogu I., i djelatnost izdvajanja sumpora, koja nije navedena u Prilogu I. – na djelatnost koja nije navedena u Prilogu I. ne primjenjuje se sustav trgovanja emisijskim jedinicama (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>), nije obuhvaćena tom definicijom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je u predmetu Trinseo Deutschland (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>), u kojem tužiteljevo postrojenje nije stvaralo emisije navedene u Prilogu II. Direktivi 2003/87, premda je njegova djelatnost bila obuhvaćena Prilogom I. toj direktivi – te koji se stoga na neki način odnosio na situaciju obratnu od one iz ovog predmeta – tvrdila da „neizravne emisije” koje proizlaze iz proizvodnje topline treba uzeti u obzir za potrebe primjene sustava trgovanja emisijskim jedinicama te je tako zagovarala tumačenje emisija koje nisu povezane s postrojenjem. Sud se ipak držao teksta članka 3. točke (b) Direktive 2003/87, koji emisije vezuje za postrojenje. Moje je mišljenje da nema razloga odstupati od tog jasnog teksta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podjela postrojenja u članku 6. Odluke 2011/278 na potpostrojenja puka je analitička tehnika upotrijebljena radi primjene referentnih vrijednosti. Ta odredba jasno predviđa da je to učinjeno isključivo za potrebe Odluke 2011/278. Tekst te odredbe, koji propisuje da se postrojenja dijele na potpostrojenja, usto daje do znanja da ta podjela ni na koji način ne dovodi u pitanje pojam „postrojenje” kako je definiran u članku 3. točki (e) Direktive 2003/87.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na ta razmatranja, smatram da se, u skladu s utvrđenjima Suda u predmetu C‑682/17, sustav trgovanja emisijskim jedinicama primjenjuje ne samo na emisije CO2 uzrokovane postupkom izgaranja nego i na emisije uzrokovane postupkom izdvajanja sumpora koji se odvija u istom postrojenju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče Komisijine tvrdnje da bi se primjena sustava na djelatnosti koje nisu navedene u Prilogu I. protivila odluci zakonodavca Unije da se tim sustavom obuhvate samo djelatnosti koje imaju izražen potencijal za troškovno učinkovito smanjenje emisija stakleničkih plinova (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>), Sud je u predmetu C‑682/17 već istaknuo da „iako je CO2 prisutan u sastavu kiselog plina, djelatnost izgaranja goriva koju postrojenje, poput postrojenja iz glavnog postupka, obavlja radi odsumporavanja prirodnog plina i izdvajanja sumpora uporabom Clausova postupka, ima određeni potencijal za smanjivanje emisija CO2 s obzirom na to da udio CO2 u kiselom plinu može varirati ovisno o nalazištima plina. Suprotno onomu što tvrdi društvo ExxonMobil, u tom pogledu nije relevantno to što se taj udio ne može uvijek predvidjeti.” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>)
      </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo, drugo i treće pitanje: čini li CO2 koji se ispušta u atmosferu prilikom obrade kiselog plina u okviru Clausova postupka „procesnu emisiju” za potrebe članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/278?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako se njemačka vlada, koju zastupa Savezno ministarstvo gospodarstva i energetike, i Komisija ne slažu sa Saveznom agencijom za zaštitu okoliša oko toga je li CO2 koji se ispušta u atmosferu prilikom postupka izdvajanja sumpora obuhvaćen sustavom trgovanja emisijskim jedinicama, te se stranke slažu da za te emisije ne treba dodjeljivati besplatne emisijske jedinice. Međutim, treba imati na umu da njemačka vlada i Komisija tvrdnju da te emisije nije moguće smatrati procesnim emisijama za potrebe članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/278 iznose smatrajući, u svojim očitovanjima, da društvo ExxonMobil u pogledu tih emisija nema obvezu predati niti jednu jedinicu u pogledu tih emisija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prva tri pitanja suda koji je uputio zahtjev odnose se na različite elemente članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/278 kojima je definirano „podpostrojenje s procesnim emisijama” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-29" href="#t-29">29</a>
</span>). Kako bi se ta odredba primjenjivala, moraju biti ispunjeni sljedeći bitni zahtjevi: moraju postojati (i) emisije CO2, koje (ii) nastaju izvan granica sustava referentne vrijednosti za proizvod iz Priloga I. i, naposljetku, (iii) zbog „korištenj[a] […] sirovina koje sadrže ugljik, gdje je primarna svrha različita od proizvodnje topline”. Stranke se slažu da su prva dva od tih zahtjeva ispunjena. Emisija (inherentnog) CO2 nastaje kao prirodni nusproizvod na kraju postupka izdvajanja sumpora, postupka za koji nema referentne vrijednosti za proizvod (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-30" href="#t-30">30</a>
</span>). Shodno tomu, u pogledu trećeg zahtjeva postoji neslaganje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev promatra tri aspekta tog trećeg kriterija: kao prvo, može li se za emisiju inherentnog CO2 smatrati da nastaje „zbog” nekog daljnjeg postupka i, kao drugo, može li se smatrati da se takav inherentni CO2 „koristi” u postupku ako ne sudjeluje u kemijskoj reakciji. Treće pitanje koje se razmatra jest radi li se o „sirovini koja sadrži ugljik”. Čini se da pristaše niječnog odgovora na to pitanje tvrde da sirovina koja se „koristi” u postupku nije kiseli plin, nego sumporovodik koji ne sadržava nikakav CO2. Međutim, sve se stranke slažu da primarna svrha postupka izdvajanja sumpora nije proizvodnja topline.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzirne samo njezin tekst – koji, „s obzirom na to da sadržava upućivanje na klasična načela tumačenja, uvijek predstavlja polazište i istodobno ograničenje svakog tumačenja” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-31" href="#t-31">31</a>
</span>) – nego i kontekst u kojemu se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-32" href="#t-32">32</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Doslovno tumačenje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Počnimo s tekstom članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/278: emisije CO2 moraju nastati zbog korištenja aditiva ili sirovina koje sadržavaju ugljik u primarnu svrhu različitu od proizvodnje topline. Budući da emisije ugljikova dioksida moraju nastati zbog postupka, a ne zbog proizvodnje ugljikova dioksida, čini mi se da je taj tekst nedvojbeno primjenjiv na ispuštanje inherentnog CO2 na kraju postupka kao što je Clausov postupak, iako se taj CO2 ne koristi kao dio kemijske reakcije tijekom tog postupka (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-33" href="#t-33">33</a>
</span>). Mnogo je teže odgovoriti na pitanje može li se za te emisije CO2 smatrati da nastaju zbog korištenja aditiva ili sirovina koje sadrže ugljik.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podsjećam, pojam „sirovina” smatram jasnim. Prema Cambridgeovu rječniku (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-34" href="#t-34">34</a>
</span>) „sirovina” je „any material, such as oil, cotton, or sugar in its natural condition, before it has been processed for use (svaki materijal, kao što su ulje, pamuk ili šećer, u svojem prirodnom stanju prije obrade radi korištenja)”. Naravno, točno je da se u Clausovu postupku doista obrađuje samo sumporovodik, dok CO2 sadržan u kiselom plinu samo prolazi kroz Clausov uređaj a da pritom ne sudjeluje u postupku. Međutim, iz pukog smisla riječi mi se ne čini da je pojam „sirovina” ograničen na dijelove materijala koji se aktivno obrađuju. Moglo bi se tvrditi, kako to Savezna agencija za zaštitu okoliša čini, da CO2 ne bi bio sirovina ako bi se odvojio prije obrade kiselog plina u Clausovu uređaju zato što se, za razliku od preostalog plina, ne bi dalje prerađivao (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-35" href="#t-35">35</a>
</span>). Međutim, ako taj prethodni korak izostaje, to ne znači da materijal koji sadržava CO2 koji uđe u postrojenje radi obrade nije sirovina samo zato što se obrađuje samo jedan njegov dio.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, teže je odgovoriti na pitanje uzročnosti, to jest na pitanje može li se smatrati da emisije CO2 nastaju zbog korištenja te sirovine. Doslovno tumačenje u tom kontekstu upućuje na to da tekst članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/278 ne obuhvaća predmetne emisije. Definicija iz Cambridgeova rječnika (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-36" href="#t-36">36</a>
</span>) koja najbolje opisuje smisao u kojem se ta riječ upotrebljava u ovom predmetu jest „the act of using something, or a period of time when something is being used (čin kojim se nešto koristi ili razdoblje tijekom kojeg se nešto koristi)”, pri čemu riječ „koristiti” znači „to put something such as a tool, skill, or building to a particular purpose (upotrijebiti nešto kao što je alat, vještina ili građevina za određenu svrhu)” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-37" href="#t-37">37</a>
</span>). Smatram da to upotrebljavanje za određenu svrhu podrazumijeva da se nešto čini s tim dijelom sirovine, odnosno, ugljikom koji je u njoj sadržan na koji se konkretno upućuje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stranke se slažu da CO2 ne sudjeluje u kemijskoj reakciji tijekom Clausova postupka. Međutim, društvo ExxonMobil tvrdi da ono na određeni način upotrebljava inherentni CO2. Ono navodi da CO2 ima postupovnu ulogu u Clausovu postupku kao nezapaljivi plin koji služi regulaciji temperature za tehnički nužnu kontrolu temperature izgaranja u Clausovu postupku za proizvodnju sumpora. Čini se da Savezna agencija za zaštitu okoliša to ne osporava. Međutim, kako je njezin zastupnik istaknuo na raspravi, to nije neophodna uloga jer postoje drugi načini postizanja istog rezultata (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-38" href="#t-38">38</a>
</span>). To pak otvara daljnje pitanje je li dovoljno u bilo kojoj mjeri upotrijebiti CO2 da bi postupak činio potpostrojenje s procesnim emisijama ili pak njegovo korištenje mora biti neophodno za postupak (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-39" href="#t-39">39</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto se tvrdilo, s obzirom na to da se u članku 3. točki (h) podtočki iv. Odluke 2011/278 izričito spominje „kemijska sinteza gdje u reakciji sudjeluje ugljični materijal”, dok u članku 3. točki (h) podtočki v. to nije slučaj, da potonja odredba ne zahtijeva opisano sudjelovanje u kemijskoj reakciji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako smatram, kada je riječ o ključnoj riječi „korištenje” iz članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/278, da tekst upućuje na tumačenje prema kojem CO2 mora imati aktivnu i neophodnu ulogu u postupku, ovdje je možda prikladno zaustaviti se te – u skladu s dosljednom sudskom praksom – kao pomoć u ovom postupku tumačenja promotriti opću strukturu Direktive 2003/87 i Odluke 2011/278 i ciljeve tih propisa (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-40" href="#t-40">40</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kontekstualno i teleološko tumačenje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, svrha Direktive 2003/87, i time Odluke 2011/278 kojom se ona prenosi, uspostavljanje sustava za trgovanje emisijskim jedinicama koji teži smanjenju emisija stakleničkih plinova u atmosferu na razinu koja će spriječiti sve opasne antropogene poremećaje klimatskog sustava i čiji je krajnji cilj zaštita okoliša (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-41" href="#t-41">41</a>
</span>). Taj sustav počiva na gospodarskoj logici koja potiče svakog sudionika u tom sustavu na ispuštanje niže količine stakleničkih plinova od količine emisijskih jedinica koje su mu prvotno dodijeljene kako bi višak prenio drugim sudionicima (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-42" href="#t-42">42</a>
</span>). Radi postizanja tog cilja članak 10.a Direktive 2003/87 za postrojenja u određenim sektorima djelatnosti predviđa besplatnu dodjelu emisijskih jedinica, čija se količina – u skladu sa stavkom 11. te odredbe – postupno smanjuje u razdoblju od 2013. do 2020., s ciljem da se 2027. besplatne jedinice više ne dodjeljuju (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-43" href="#t-43">43</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To znači da su propisi za usklađenu dodjelu na temelju članka 10.a Direktive 2003/87 koji su utvrđeni Odlukom 2011/278 iznimni (i privremeni). Nadalje, u članku 3. točkama (c), (d) i (h) Odluke 2011/278 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-44" href="#t-44">44</a>
</span>) definirane su takozvane „pomoćne referentne vrijednosti” koje se primjenjuju samo ako „pripadajuće emisije […] ne potpadaju pod potpostrojenje s referentnom vrijednosti za proizvod” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-45" href="#t-45">45</a>
</span>)/„nastaju izvan granica sustava referentne vrijednosti za proizvod” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-46" href="#t-46">46</a>
</span>). Sud je u presudi INEOS već utvrdio da iz toga slijedi da članak 3. točku (h) podtočku iv. Odluke 2011/278 nije moguće široko tumačiti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-47" href="#t-47">47</a>
</span>). To mora vrijediti i za sve djelatnosti navedene u članku 3. točki (h) Odluke 2011/278.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, ne mogu se složiti da činjenica da se u članku 3. točki (h) podtočki iv. Odluke 2011/278 izričito spominje sudjelovanje ugljičnog materijala u kemijskoj sintezi, dok u članku 3. točki (h) podtočki v. te odluke to nije slučaj, znači da riječ „korištenje” iz potonje odredbe treba toliko široko tumačiti da više nije obuhvaćena riječju „korištenje” samo kako bi ju se razlikovalo od slučajeva obuhvaćenih prvonavedenom odredbom. Pojam „korištenje” zapravo je širi te može obuhvaćati „korištenje” koje se ne sastoji u kemijskoj reakciji. Međutim, pojam „korištenje” ipak pretpostavlja da sirovina koja sadržava ugljik mora biti neophodna na za primarnu svrhu koja se želi ostvariti (a koju ne čini proizvodnja topline) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-48" href="#t-48">48</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Takvo uže tumačenje možda potvrđuje definicija „emisija iz proizvodnih procesa” iz članka 3. točke 30. Uredbe br. 601/2012. Prema toj definiciji, „‚emisije iz proizvodnih procesa’ znači emisije stakleničkih plinova, osim emisija zbog izgaranja, koje nastaju kao rezultat namjernih ili nenamjernih reakcija između tvari ili njihovih pretvorbi […]”. Međutim, očito je da CO2 prisutan u kiselom plinu nije rezultat namjerne ili nenamjerne reakcije između tvari ili njihovih pretvorbi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uredba br. 601/2012 odnosi se na praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova. Članak 14. Direktive 2003/87 predviđao je da Komisija donese uredbu u tu svrhu. Uredba br. 601/2012 stoga se ne odnosi na, a kamoli da određuje, slučajeve u kojima će se emisijske jedinice besplatno dodijeliti. Zbog tog istog razloga, činjenica da članak 48. Uredbe br. 601/2012 sadržava odredbu koja propisuje kojem postrojenju treba pripisati inherentni CO2 za potrebe praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova nije nikakav stvaran pokazatelj toga mogu li se za takve inherentne emisije besplatno dodijeliti emisijske jedinice na temelju emisija iz proizvodnih procesa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako je nezavisni odvjetnik H. Saugmandsgaard Øe već istaknuo u svojem mišljenju u predmetu ExxonMobil Production Deutschland, pojam „emisije iz proizvodnih procesa” iz članka 3. točke 30. Uredbe br. 601/2012 i pojam „potpostrojenje s procesnim emisijama” iz članka 3. točke (h) Odluke 2011/278 samo se djelomično preklapaju jer su „emisije iz proizvodnih procesa” velikim dijelom obuhvaćene referentnim vrijednostima za proizvode predviđenima u Prilogu I. toj odluci (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-49" href="#t-49">49</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, ne bih mnogo iščitavao iz činjenice da članak 48. stavak 1. Uredbe br. 601/2012 sadržava odredbu koja propisuje da je „[i]nherentni CO2 koji je prenesen u postrojenje, uključujući inherentni CO2 sadržan u prirodnom plinu […], uključen […] u emisijski faktor za to gorivo”. Ako prirodni plin smatramo gorivom (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-50" href="#t-50">50</a>
</span>), a Sud u presudi u predmetu C 682/17 implicira da ga treba takvim smatrati (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-51" href="#t-51">51</a>
</span>), članak 48. stavak 1. Uredbe br. 601/2012 svejedno sadržava samo pravilo koje se odnosi na metodologiju praćenja. On ne pruža nikakav stvaran pokazatelj toga mogu li se za takve inherentne emisije besplatno dodijeliti emisijske jedinice na temelju emisija iz proizvodnih procesa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o cilju članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/278 i potpostrojenja s procesnim emisijama općenito, stranke se u tom pogledu ne slažu. Društvo ExxonMobil smatra, s obzirom na to da je postojanje rizika od istjecanja ugljika u industriji izdvajanja sumpora uvaženo, da se za emisije inherentnog CO2 moraju besplatno dodijeliti emisijske jedinice na temelju procesnih emisija. U vidu tog „nužnog rezultata” društvo ExxonMobil je mišljenja da članak 3. točka (h) podtočka v. Odluke 2011/278 mora biti primjenjiv jer je očito da se ne primjenjuje niti jedna druga opcija. Savezna agencija za zaštitu okoliša pak navodi da se potpostrojenja s procesnim emisijama mogu priznati samo za emisije koje su posljedica neke od kategorija djelatnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2003/87. Budući da u ovom predmetu samo izgaranje goriva spada u neku od tih kategorija, iz toga proizlazi da je samo za emisije koje nastaju zbog tog izgaranja moguće dodijeliti besplatne emisijske jedinice ako nema referentne vrijednosti za emisije za proizvod, kao u ovom predmetu. To bi značilo da je svrha članka 3. točke (h) ograničena na pružanje besplatnih emisijskih jedinica ako su emisije CO2 posljedica (daljnje) djelatnosti navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87 – osim izgaranja goriva – za koje ne postoji referentna vrijednost za proizvod.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uloga „značajnog rizika od istjecanja ugljika” u sustavu trgovanja emisijama</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 24. Direktive 2009/29, istjecanje ugljika podrazumijeva situaciju u kojoj „druge razvijene zemlje i ostali veliki emiteri stakleničkih plinova ne sudjeluju u [ambicioznom međunarodnom sporazumu o klimatskim promjenama] […] [zbog čega bi moglo] doći do povećanja emisija stakleničkih plinova u trećim zemljama gdje industrija ne bi podlijegala odgovarajućim ograničenjima emisija ugljika […] To bi moglo oslabiti integritet okoliša i pozitivni učinak mjera Zajednice” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-52" href="#t-52">52</a>
</span>). Kako bi se to spriječilo, Direktiva 2003/87 predviđa posebne mjere. Kao prvo, u skladu s njezinim člankom 10.a stavkom 12., godišnje besplatne emisijske jedinice – koje se dodjeljuju u skladu s člankom 10.a stavkom 1. te direktive – održat će se na razini od 100 % za treće razdoblje trgovanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-53" href="#t-53">53</a>
</span>). To je u suprotnosti s postrojenjima u sektorima i podsektorima koji nisu izloženi značajnom riziku od istjecanja ugljika, u pogledu kojih će se prvotna dodjela u 2013. ograničiti na 80 % količine dodijeljene u skladu s člankom 10.a stavkom 11. Direktive 2003/87. U tim će se sektorima, u skladu s člankom 10.a stavkom 11., količina besplatnih emisijskih jedinica svake godine dodatno smanjivati za jednake iznose te će 2020. iznositi 30 % (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-54" href="#t-54">54</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta direktiva u članku 10.a stavku 6. dalje propisuje da „[d]ržave članice isto tako mogu donijeti financijske mjere u korist sektora ili podsektora za koje se utvrdi da su izloženi značajnom riziku od istjecanja ugljika, zbog troškova vezanih uz emisije stakleničkih plinova ugrađenih u cijene električne energije, u svrhu kompenzacije tih troškova te u slučajevima kad su takve financijske mjere u skladu s pravilima o državnim potporama koja su u primjeni ili koja na tom području tek trebaju biti donesena”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga jasno proizlazi, kako je nezavisni odvjetnik N. Wahl već istaknuo u predmetu ArcelorMittal Atlantique i Lorraine, „da u toj direktivi nije predviđeno da sektori koje se smatra izloženima velikom riziku od istjecanja ugljika trebaju, u svim okolnostima, dobiti besplatne emisijske jedinice koje odgovaraju svim emisijama stakleničkih plinova koje ispuštaju” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-55" href="#t-55">55</a>
</span>). Umjesto toga, u pogledu besplatne dodjele emisijskih jedinica postoji obvezan zahtjev da se količine besplatnih emisijskih jedinica dodjeljuju u skladu s pravilima donesenima na temelju članka 10.a stavka 1. Direktive 2003/87. Ona određuju preliminarnu količinu emisijskih jedinica. Tek se tada članak 10.a stavak 12. Direktive 2003/87 može primijeniti, tako da se ne smanji dobiveni broj emisijskih jedinica. Nigdje u tim odredbama nije predviđeno uzimanje u obzir „značajnog rizika od istjecanja ugljika” prilikom odlučivanja mogu li se emisijske jedinice besplatno dodijeliti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-56" href="#t-56">56</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz svega navedenog slijedi da bi bilo protivno tekstu i strukturi Direktive 2003/87 ako bi se zahtjev uzročnosti sadržan u članku 3. točki (h) podtočki v. Odluke 2011/278 široko tumačio samo zato što se smatra da je postupak o kojem je riječ izložen značajnom riziku od istjecanja ugljika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svrha „potpostrojenja s procesnim emisijama”</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo ExxonMobil navodi da zakonodavac Unije potpostrojenjima s procesnim emisijama u smislu članka 3. točke (h) Odluke 2011/278 želi stvoriti potpostrojenje za postupke koji neizbježno stvaraju emisije CO2, ali za koje nije određena nikakva referentna vrijednost za proizvod. Međutim, to se ne može izravno izvesti iz Odluke 2011/278. U njezinoj uvodnoj izjavi 12. navedeno je samo da „[a]ko nije bilo moguće izvesti referentnu vrijednost, a prisutni su staklenički plinovi koji ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica, te bi emisijske jedinice trebalo dodjeljivati na temelju generičkih pomoćnih metoda. […] U slučaju procesnih emisija, emisijske jedinice trebalo bi dodjeljivati na temelju povijesnih razina emisija.” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-57" href="#t-57">57</a>
</span>)
      </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 10.a stavak 1. četvrti podstavak Direktive 2003/87 propisuje da se „[u] načelu […] za svaki sektor i podsektor izračunavaju referentne vrijednosti za proizvod, a ne za ulazne sirovine kako bi se u svakom proizvodnom postupku predmetnog sektora ili podsektora maksimalno povećala smanjenja emisija stakleničkih plinova i uštede zbog energetske učinkovitosti”. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-58" href="#t-58">58</a>
</span>) To znači da su procesne emisije općenito obuhvaćene referentnom vrijednosti za proizvod. Međutim, nije uvijek bilo moguće razviti referentnu vrijednost za proizvod. Jedan od očitih razloga za to krije se u činjenici da su mnoga postrojenja u sustav trgovanja emisijskim jedinicama uključena samo zato što upravljaju jedinicama za izgaranje goriva u postrojenjima s ukupnom nazivnom ulaznom toplinskom snagom većom od 20 MW. Ta široka definicija obuhvaća postrojenja iz raznih sektora koja inače nisu uključena u sustav trgovanja emisijskim jedinicama. Kako je objašnjeno u istraživanju koje je naručila Europska komisija, naslovljenom „Metodologija besplatnog dodjeljivanja emisijskih jedinica u Unijinu sustavu trgovanja emisijskim jedinicama nakon 2012.”, isključena su postrojenja koja imaju ukupnu nazivnu ulaznu toplinsku snagu manju od 20 MW ili koja primaju toplinu od postrojenja s drugim vlasnikom. Činjenica da značajan dio proizvodnih postrojenja koja proizvode proizvod nije obuhvaćen sustavom trgovanja emisijskim jedinicama otežala je određivanje referentne vrijednosti za proizvod. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-59" href="#t-59">59</a>
</span>). U tim okolnostima, s takvim slučajevima na umu razvijene su takozvane pomoćne opcije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sve to znači da između činjenice da emisije nije moguće izbjeći i pomoćnih opcija nema neposredne veze. Takvom širokom tumačenju u prilog ne ide ni članak 10.a stavak 3. Direktive 2003/87, koji iz besplatne dodjele emisijskih jedinica izričito isključuje (uz određene iznimke) samo proizvođače električne energije. Lako se moglo predvidjeti da se metoda zadržavanja stečenih prava treba primjenjivati na sve emisije koje podliježu sustavu trgovanja emisijskim jedinicama, osim na one obuhvaćene referentnom vrijednosti za proizvod, referentnom vrijednosti za toplinu ili referentnom vrijednosti za gorivo. Umjesto toga, izabrana je posebna definicija za potpostrojenja s procesnim emisijama. Nadalje, kako je zastupnik Savezne agencije za zaštitu okoliša istaknuo na raspravi, čak i da referentna vrijednost za proizvod postoji, nisu sve emisije koje su neizbježan nusproizvod kemijskih postupaka nužno obuhvaćene tom referentnom vrijednosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-60" href="#t-60">60</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se čini da svrha Direktive 2003/87 nije to da se emisijske jedinice besplatno dodjeljuju za sve emisije koje su neizbježan nusproizvod primjene industrijskog kemijskog postupka kao što je Clausov postupak (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-61" href="#t-61">61</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodnu teleološku analizu, zaključujem da CO2 izdvojen iz smjese plinova i ispušten u atmosferu, u kontekstu obrade prirodnog plina (koji je u obliku kiselog plina) tijekom Clausova postupka koji podrazumijeva izdvajanje CO2 koji je prisutan u prirodnom plinu, ne nastaje „zbog” postupka iz članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/278 zato što se kiseli plin, koji je sirovina koja sadržava ugljik, ne „koristi” u smislu te odredbe, premda je sam tekst te odredbe dvosmislen ako se doslovno promatra.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">C.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Četvrto pitanje: postoji li hijerarhija između pojedinih pomoćnih referentnih vrijednosti?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev svojim četvrtim pitanjem želi doznati koju referentnu vrijednost treba primijeniti ako postrojenje ispunjava i kriterije za potpostrojenje s referentnom vrijednosti za toplinu i kriterije za potpostrojenje s procesnim emisijama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodno valja istaknuti da je, u skladu s postupkom predviđenim u članku 267. UFEU‑a, koji predviđa suradnju između nacionalnih sudova i Suda, na potonjem da nacionalnom sucu pruži koristan odgovor na temelju kojega će moći riješiti predmet u kojem vodi postupak. U tom smislu Sud mora, ako je potrebno, preoblikovati postavljena pitanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-62" href="#t-62">62</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev ističe da se, podložno odgovoru koji se pruži na prvo, drugo i treće pitanje, u ovom predmetu čini mogućim da se emisije iz Clausova postupka obuhvate i definicijom potpostrojenja s referentnom vrijednosti za toplinu i definicijom potpostrojenja s procesnim emisijama. Stoga smatram da bi bilo smisleno u nekom od odgovora pozabaviti se pitanjem referentne vrijednosti koja se mora primijeniti ako emisije (protivno mojem viđenju) trebaju ispunjavati i kriterije za potpostrojenje s referentnom vrijednosti za toplinu i kriterije za potpostrojenje s procesnim emisijama (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-63" href="#t-63">63</a>
</span>). To uključuje šire pitanje postoji li između pojedinih pomoćnih referentnih vrijednosti hijerarhija ako postrojenje ispunjava kriterije za više od jednog od njih.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev navodi da je njegovo četvrto pitanje relevantno samo ako se na prvo, drugo i treće pitanje odgovori potvrdno. Budući da predlažem niječan odgovor na ta pitanja – što znači da postrojenje društva ExxonMobil ne može dobiti besplatne emisijske jedinice na temelju referentne vrijednosti za proizvod – odgovor na četvrto pitanje nije strogo nužan. Ipak ću ga razmotriti, za slučaj da Sud drugačije odgovori na prva tri pitanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o tom pitanju, njemačko provedbeno zakonodavstvo sadržano u članku 3. stavku 1. ZuV‑a 2020. u određenoj se mjeri razlikuje od teksta članka 6. Odluke 2011/278. Prvonavedena odredba jasno uspostavlja hijerarhiju referentnih vrijednosti. Podnositelji zahtjeva za emisijske jedinice moraju proizvodne ulaze, izlaze i pripadajuće emisije pripisati samo jednom od potpostrojenja. Ta odredba propisuje da se proizvodni ulazi, izlazi i pripadajuće emisije mogu potpostrojenju s referentnom vrijednosti za toplinu pripisati samo ako nisu već pripisani potpostrojenju s referentnom vrijednosti za proizvod. Pripisivanje proizvodnih ulaza, izlaza i pripadajućih emisija potpostrojenju s referentnom vrijednosti za gorivo moguće je samo ako nisu već pripisani potpostrojenju s referentnom vrijednosti za proizvod ili toplinu. Naposljetku, proizvodni ulazi, izlazi i pripadajuće emisije se potpostrojenju s procesnim emisijama mogu pripisati samo ako nisu već pripisani potpostrojenju s nekom od drugih referentnih vrijednosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-64" href="#t-64">64</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odluka 2011/278 nešto je manje jasna kada je riječ o odnosu između pomoćnih referentnih vrijednosti, iako definicije potpostrojenja s referentnom vrijednosti za toplinu, potpostrojenja s referentnom vrijednosti za gorivo i potpostrojenja s procesnim emisijama predviđaju, u članku 3. točkama (c), (d) odnosno (h), da se primjenjuju samo na proizvodne ulaze, izlaze i pripadajuće emisije koji nisu obuhvaćeni potpostrojenjem s referentnom vrijednosti za proizvod. Međutim, ako dublje promotrimo uvjete za potpostrojenja s referentnom vrijednosti za toplinu i potpostrojenja s referentnom vrijednosti za gorivo, prvonavedena potpostrojenja podrazumijevaju „proizvodne ulaze, izlaze i pripadajuće emisije […] koji se odnose na proizvodnju i/ili preuzimanje mjerljive topline (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-65" href="#t-65">65</a>
</span>) iz postrojenja ili druge jedinice obuhvaćene sustavom Unije”, što podliježe još nekim dodatnim uvjetima. Potpostrojenja s referentnom vrijednosti za gorivo pak podrazumijevaju proizvodne ulaze, izlaze i pripadajuće emisije koji se odnose na proizvodnju nemjerljive topline pod određenim dodatnim uvjetima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To je utvrdio i Sud u presudi Borealis i dr., u kojoj je naveo da se definicije pojedinih potpostrojenja s referentnom vrijednosti međusobno isključuju (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-66" href="#t-66">66</a>
</span>). To je u pogledu potpostrojenja s procesnim emisijama zaključio zato što „samo proizvodnja određenih vrsta posebnih emisija navedenih u članku 3. točki (h) podtočkama i. do vi. [Odluke 2011/278] dopušta takvu kvalifikaciju” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-67" href="#t-67">67</a>
</span>). Sud je dalje utvrdio, pozivajući se na uvodnu izjavu 12. te odluke, da je, ako nije bilo moguće izvesti referentnu vrijednost, a prisutni su staklenički plinovi koji ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica, utvrđena hijerarhija triju pomoćnih metoda (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-68" href="#t-68">68</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da je Sud u presudi Borealis i dr. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-69" href="#t-69">69</a>
</span>) zapravo već odgovorio na pitanje suda koji je uputio zahtjev.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tvrdnje društva ExxonMobil da između pomoćnih opcija nema hijerarhije ili da, podredno, potopostrojenjima s procesnim emisijama treba dati prednost zbog načela specijalnosti nisu, uz dužno poštovanje, uvjerljive. To tvrdim zbog sljedećih razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo ExxonMobil tvrdi da se potpostrojenja s referentnom vrijednosti za toplinu i potpostrojenja s procesnim emisijama mogu podudarati. Ono smatra da to jasno proizlazi iz načina na koji se, u skladu s člankom 9. stavkom 3. Odluke 2011/278, određuje godišnja povijesna razina djelatnosti vezana uz toplinu. Dodjela emisijskih jedinica za potpostrojenje s referentnom vrijednosti za toplinu ovisi o emisijama koje su posljedica proizvodnje mjerljive topline. Te emisije se izvode iz proizvedene topline izražene u teradžulima godišnje. S druge strane, potpostrojenje s procesnim emisijama, barem ono iz članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/278, obilježava činjenica da su emisije posljedica postupka „gdje je primarna svrha različita od proizvodnje topline”. Shodno tomu, godišnju povijesnu razinu djelatnosti u skladu s člankom 9. stavkom 5. Odluke 2011/278 čini količina emisija izražena u tonama ekvivalenta ugljikova dioksida. Ti se argumenti odnose na pitanje može li u istom postrojenju biti i potpostrojenje s referentnom vrijednosti za toplinu i potpostrojenje s procesnim emisijama, ali u pogledu različitih emisija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako je točno da jedno postrojenje može obuhvaćati dva (ili više) potpostrojenja koja obavljaju različite djelatnosti, isti se proizvodni ulazi, izlazi i emisije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-70" href="#t-70">70</a>
</span>) ne mogu pripisati većem broju potpostrojenja jer se u suprotnom može pojaviti rizik od preklapanja i dvostrukog brojanja, što je zabranjeno člankom 6. stavkom 2. Odluke 2011/278 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-71" href="#t-71">71</a>
</span>). Ako pretpostavimo da isti proizvodni ulazi, izlazi i emisije mogu ispuniti kriterije za različita potpostrojenja, logika na kojoj se temelji Odluka 2011/278 je sljedeća: kako je objašnjeno u istraživanju koje je naručila Europska komisija, naslovljenom „Metodologija besplatnog dodjeljivanja emisijskih jedinica u Unijinu sustavu trgovanja emisijskim jedinicama nakon 2012.”, tri čimbenika uvjetuju konkretne emisije CO2. To su odabir smjese goriva, učinkovitost proizvodnje topline i učinkovitost krajnjeg korištenja topline. Referentne vrijednosti za proizvod uzimaju u obzir sva ta tri čimbenika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sve je to u skladu s uvodnom izjavom 1. Odluke 2011/278, koja predviđa da se, u mjeri u kojoj je to moguće, moraju utvrditi ex ante referentne vrijednosti kako bi se zajamčilo da se besplatna dodjela emisijskih jedinica odvija na način koji potiče smanjenja emisija stakleničkih plinova i energetski učinkovite tehnike. Metode određivanja referentnih vrijednosti za proizvodnju topline koje se koriste za potpostrojenja s referentnim vrijednostima za toplinu, metode određivanja referentnih vrijednosti za smjese goriva koje se koriste za potpostrojenja s referentnim vrijednostima za gorivo odnosno takozvana metoda zadržavanja stečenih prava (koja u obzir uzima samo povijesne podatke te se koristi za procesne emisije) koriste jedan od tih čimbenika manje od one prethodne, a metoda zadržavanja stečenih prava niti jedan od njih ne uzima u obzir (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-72" href="#t-72">72</a>
</span>). To je opravdanje za postojanje hijerarhije između pojedinih pomoćnih referentnih vrijednosti. Metode određivanja referentnih vrijednosti koje potiču smanjenje emisija imaju prednost pred potpostrojenjem s procesnim emisijama koje to ne potiče.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Neprimjena hijerarhije između pojedinih referentnih vrijednosti opisanih u uvodnoj izjavi 12. Odluke 2011/278 stoga bi se protivila strukturi članka 10.a Direktive 2003/87 i strukturi te odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedena razmatranja, ako emisije koje podliježu sustavu trgovanja emisijskim jedinicama ispunjavaju i materijalne uvjete za potpostrojenje s referentnom vrijednosti za toplinu i materijalne uvjete za potpostrojenje s procesnim emisijama, smatram da se besplatne emisijske jedinice trebaju dodijeliti prema referentnoj vrijednosti za toplinu. Razlog za to jednostavno je to da dodjela na temelju potpostrojenja s referentnom vrijednosti za toplinu ima prednost pred dodjelom na temelju potpostrojenja s procesnim emisijama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">D.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Peto pitanje: mogu li se prava na besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za treće razdoblje trgovanja ostvariti nakon završetka tog razdoblja trgovanja?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev svojim petim pitanjem želi doznati mogu li se prava na besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za treće razdoblje trgovanja čije se postojanje sudski utvrđuje tek nakon završetka tog razdoblja trgovanja ostvariti emisijskim jedinicama iz četvrtog razdoblja trgovanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-73" href="#t-73">73</a>
</span>). Podsjećam, sud koji je uputio zahtjev to je pitanje postavio samo za slučaj da se na prva četiri pitanja odgovori potvrdno. S obzirom na moje odgovore na ta pitanja, na peto pitanje nije potrebno odgovoriti. Ipak, razmotrit ću ga za slučaj da Sud odstupi od mojeg prijedloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dvojbe koje sud koji je uputio zahtjev izražava tim pitanjem uglavnom su posljedica sudske prakse Bundesverwaltungsgerichta (Savezni upravni sud, Njemačka). Taj je sud odlučio da su (otvoreni) zahtjevi za dodatne emisijske jedinice za drugo razdoblje trgovanja (2008. do 2012.) istekli najkasnije 30. travnja 2013. (u ponoć) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-74" href="#t-74">74</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, treba istaknuti da je pravna situacija na kraju drugog razdoblja trgovanja bila poprilična drukčija od one na kraju trećeg razdoblja trgovanja. U skladu s člankom 13. stavkom 1. Direktive 2003/87, emisijske jedinice izdane tijekom jednog razdoblja trgovanja vrijedile su samo tijekom tog razdoblja trgovanja, ali taj je tekst izmijenjen Direktivom 2018/410. Prva rečenica članka 13. Direktive 2003/87 sada glasi: „Emisijske jedinice, koje se izdaju od 1. siječnja 2013. nadalje, vrijede neograničeno” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-75" href="#t-75">75</a>
</span>). To je moguće zbog općeg kontinuiteta pravila između trećeg i četvrtog razdoblja trgovanja. U bitnome se postavlja pitanje može li se potencijalno pravo na besplatnu dodjelu emisijskih jedinica ostvariti ako ne postoji posebna odredba koja se odnosi na to pitanje i, ako može, na koji način.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev konkretno je upitao može li se u takvom slučaju pravo na višestruku besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za treće razdoblje trgovanja ostvariti emisijskim jedinicama u vezi s četvrtim razdobljem trgovanja. U skladu s drugom rečenicom članka 13. Direktive 2003/87 (kako je izmijenjena Direktivom 2018/410), emisijske jedinice koje se izdaju od 2021. nadalje valjane su samo od početka desetogodišnjeg razdoblja u kojem su izdane. Stoga, tužitelj kojemu je priznato pravo na dodjelu besplatnih emisijskih jedinica ne bi mogao svoje obveze na temelju članka 12. stavka 3. Direktive 2003/87 izvršiti emisijskim jedinicama za četvrto razdoblje trgovanja. Stoga, kako bi se sudu koji je uputio zahtjev pružio koristan odgovor, praktično je preoblikovati njegovo pitanje. U tom smislu, pitanje ne bi trebalo biti ograničeno na to može li se takvo pravo ostvariti jedinicama iz četvrtog razdoblja trgovanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pitanje načina na koji se može ostvariti potencijalno pravo na besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za treće razdoblje trgovanja ima dva aspekta. Kao prvo, tu je postupovna osnova za takvu promjenu u dodjeli i, kao drugo, pitanje „podrijetla” tih jedinica. Kada je riječ o prvom aspektu, njemačka vlada, koju zastupa Savezno ministarstvo gospodarstva i energetike, i Komisija istaknule su da svaka prilagodba čini promjenu nacionalne tablice dodjele emisijskih jedinica u smislu članka 52. Uredbe br. 389/2013 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-76" href="#t-76">76</a>
</span>), koja se, u skladu s člankom 88. Delegirane uredbe 2019/1122 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-77" href="#t-77">77</a>
</span>), nastavlja primjenjivati do 1. siječnja 2026. na sve potrebne operacije povezane s razdobljem trgovanja od 2013. do 2020. Ako sud presudi da operater ima pravo na višestruku besplatnu dodjelu emisijskih jedinica, dotična država članica o tome obavještava Komisiju (članak 52. stavak 2. točka (d) Uredbe br. 389/2013), a Komisija središnjem administratoru daje nalog da unese odgovarajuće promjene u nacionalnu tablicu dodjele u Dnevniku transakcija Europske unije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-78" href="#t-78">78</a>
</span>). Središnji administrator potom će osigurati, u skladu s člankom 53. stavkom 2. Uredbe br. 389/2013, da Registar Unije opće emisijske jedinice prenese, na temelju prilagođene nacionalne tablice za dodjelu, s računa EU‑a za raspodjelu emisijskih jedinica na račun operatera.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o drugom aspektu, to jest o podrijetlu tih emisijskih jedinica, iako se ni Direktiva 2003/87 ni Odluka 2011/278 ni Delegirana uredba 2019/331 ne bave izričito prilagodbom besplatnih emisijskih jedinica povodom odluke suda te iako članak 24. stavak 2. Odluke 2011/278 ne govori o povećanju emisijskih jedinica na temelju odluke suda, potonji se članak na takve slučajeve može primijeniti po analogiji. Razlika između slučaja u kojem je takva sudska odluka donesena prije završetka razdoblja trgovanja i situacije u kojoj je donesena nakon toga jest da se odnosne emisijske jedinice u potonjem slučaju ne mogu više odbiti od broja emisijskih jedinica koje će dotična država članica prodavati na dražbi tijekom tog razdoblja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako svrha rezerve za stabilnost tržišta nije pružanje emisijskih jedinica za zahtjeve koji nisu ispunjeni do završetka trećeg razdoblja trgovanja, nego rješavanje strukturnih neravnoteža između ponude i potražnje u sustavu trgovanja emisijskim jedinicama (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-79" href="#t-79">79</a>
</span>), emisijske jedinice iz tog izvora prikladne su za prvu svrhu. Razlog za to su struktura i svrha rezerve za stabilnost tržišta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 1. stavcima 2., 3. i 5. Odluke 2015/1814, rezerva za stabilnost tržišta sastoji se od: (i) 900 milijuna emisijskih jedinica namijenjenih prodaji na dražbi tijekom 2019. i 2020. godine u skladu s trećim stupcem Priloga IV. Uredbi br. 176/2014 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-80" href="#t-80">80</a>
</span>), (ii) emisijskih jedinica koje nisu dodijeljene novim pristupnicima u skladu s člankom 10.a stavkom 7. Direktive 2003/87 i postrojenjima koja su (djelomično ili potpuno) prestala s radom ili su značajno smanjila svoj kapacitet (članak 10.a stavci 19. i 20. Direktive 2003/87) i (iii) broja emisijskih jedinica koji iznosi 12 % ukupnog broja emisijskih jedinica koje su u optjecaju u danoj godini (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-81" href="#t-81">81</a>
</span>) ako je prvonavedeni broj veći od 100 milijuna.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta pravila o dodjeli samo su način uklanjanja viška emisijskih jedinica s tržišta i njihova djelomičnog ili potpunog ponovnog uvođenja na tržište za slučaj da broj emisijskih jedinica u optjecaju padne ispod praga od 400 milijuna emisijskih jedinica u optjecaju. Emisijske jedinice koje su se trebale dodijeliti operateru postrojenja da su Direktiva 2003/87 i Odluka 2011/278 pravilno primijenjene nisu takav višak te se stoga mogu uzeti iz rezerve za stabilnost tržišta a da se time ne utječe na ukupan broj emisijskih jedinica. Isto tako, svrha rezerve za stabilnost tržišta neće doći u pitanje ako se ograničen broj emisijskih jedinica uzme iz te rezerve te ih se doda broju koji je u optjecaju. Budući da emisijske jedinice za treće razdoblje trgovanja koje se tako mogu dodijeliti vrijede neograničeno u skladu s prvom rečenicom članka 13. Direktive 2003/87 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-82" href="#t-82">82</a>
</span>), njihov primatelj ih može koristiti bilo za treće razdoblje trgovanja ili tijekom kasnijih razdoblja trgovanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, predlažem da se zaključi da se prava na višestruku dodjelu besplatnih emisijskih jedinica za treće razdoblje trgovanja mogu nakon završetka tog razdoblja trgovanja ostvariti emisijskim jedinicama iz trećeg razdoblja trgovanja ako se postojanje takvog prava na dodjelu utvrdi sud tek nakon isteka trećeg razdoblja trgovanja. Emisijske jedinice za treće razdoblje trgovanja ne prestaju vrijediti sa završetkom tog razdoblja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">V.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">99.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem da Sud na prethodna pitanja koja je uputio Verwaltungsgericht Berlin (Upravni sud u Berlinu, Njemačka) odgovori na sljedeći način:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-181" title="page-32">
      1. CO2 izdvojen iz smjese plinova i ispušten u atmosferu, u kontekstu obrade prirodnog plina (koji je u obliku kiselog plina) tijekom „Clausova postupka” koji podrazumijeva izdvajanje CO2 koji je prisutan u prirodnom plinu, ali koji se sam ne rabi tijekom kemijske reakcije odsumporavanja, ne nastaje zbog postupka iz članka 3. točke (h) podtočke v. Odluka Komisije 2011/278/EU od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća zato što se kiseli plin, koji je sirovina koja sadržava ugljik, ne „koristi” u smislu te odredbe.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-182" title="page-32">
      2. Ako emisije koje podliježu sustavu trgovanja emisijskim jedinicama ispunjavaju i materijalne uvjete za potpostrojenje s referentnom vrijednosti za toplinu i materijalne uvjete za potpostrojenje s procesnim emisijama, besplatne emisijske jedinice trebaju se dodijeliti prema referentnoj vrijednosti za toplinu. Razlog za to jest to da dodjela na temelju potpostrojenja s referentnom vrijednosti za toplinu ima prednost pred dodjelom na temelju potpostrojenja s procesnim emisijama.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-183" title="page-32">
      3. Prava na višestruku dodjelu besplatnih emisijskih jedinica za treće razdoblje trgovanja mogu se nakon završetka tog razdoblja trgovanja ostvariti emisijskim jedinicama iz trećeg razdoblja trgovanja ako se postojanje takvog prava na dodjelu utvrdi sud tek nakon isteka trećeg razdoblja trgovanja. Emisijske jedinice za treće razdoblje trgovanja ne prestaju vrijediti sa završetkom tog razdoblja.
    </p>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>) Izvorni jezik: engleski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>) Odluka Komisije od 27. travnja 2011. o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2011., L 130, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 29., str. 257.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>) Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL 2003., L 275, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 28.), kako je izmijenjena Direktivom 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u svrhu poboljšanja i proširenja sustava Zajednice za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (SL 2009., L 140, str. 63.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 30., str. 3.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>) Navedene podatke iznio je Umweltbundesamt (Savezna agencija za zaštitu okoliša, Njemačka) tijekom rasprave.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>) Direktiva (EU) Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2018. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika te Odluke (EU) 2015/1814 (SL 2018., L 76, str. 3.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>) SL 2012., L 181, str. 30. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 308.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>) Odluka (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2015. o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ (SL 2015., L 264, str. 1.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>) Gesetz über den Handel mit Berechtigungen zur Emission von Treibhausgasen of 21 July 2011 (BGBl. 2011 I, str. 1475.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>) Sud koji je uputio zahtjev nije naveo članak 7. stavak 2. TEHG‑a. Međutim, ta je odredba spomenuta u pisanim očitovanjima društva ExxonMobil, kao osnova Bundesverwaltungsgerichtove (Savezni upravni sud, Njemačka) odluke u presudi od 26. travnja 2018. (DE:BVerwG:2018:260418U7C20.16.0). Tekst te odredbe izmijenjen je člankom 1. Gesetza zur Anpassung der Rechtsgrundlagen für die Fortentwicklung des Europäischen Emissionshandels od 18. siječnja 2019. (BGBl I S.37), s učinkom od 25. siječnja 2019.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>) Verordnung über die Zuteilung von Treibhausgas‑Emissionsberechtigungen in der Handelsperiode 2013 bis 2020 vom 26. September 2011 (BGBl. I S. 1921)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>) Članak 2. TEHG‑a u vezi s dijelom 2. Priloga I. tom zakonu</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>) Relevantna odredba te direktive je članak 2. stavak 1., tumačen u vezi s Prilogom I.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>) Niti jedna stranka to nije osporila.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>) Premda društvo ExxonMobil u svojem odgovoru ističe da CO2 ispunjava važnu operativnu zadaću u Clausovu postupku kao nezapaljivi plin koji regulira toplinu za tehnički nužnu kontrolu radne temperature. Međutim, Umweltbundesamt (Savezna agencija za zaštitu okoliša) to je osporio.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>) Za upotrebu topline prikupljene u kotlu za otpadnu toplinu koji se koristi u predmetnom postrojenju</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>) Razlog zbog kojeg je DEHSt‑u toliko dugo trebalo da donese odluku o odbijanju prigovora koji je društvo ExxonMobil podnijelo 12. ožujka 2014. bio je prekid postupka dok Sud ne donese presudu u predmetu ExxonMobil Production Deutschland (C‑682/17, EU:C:2019:518; u daljnjem tekstu: predmet C‑682/17), što je učinio 20. lipnja 2019. Taj se predmet odnosio na jedno drugo postrojenje društva ExxonMobil za obradu prirodnog plina primjenom Clausova postupka.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>) Prema navodu suda koji je uputio zahtjev, društvo ExxonMobil tek je u ljeto 2014. počelo proizvoditi električnu energiju za prodaju trećim stranama, odnosno nakon što je DEHSt donio svoju odluku.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>) Savezna Republika Njemačka je stranka postupka pred sudom koji je uputio zahtjev zato što se pobija odluka koju je donio DEHSt, koji je dio Savezne agencije za zaštitu okoliša. Savezna agencija za zaštitu okoliša zastupa Saveznu Republiku Njemačku kao stranku glavnog postupka. To je središnja agencija za zaštitu okoliša Savezne Republike Njemačke.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>) Koja nastupa kao država članica te ju zastupa njezin Bundesministerium für Wirtschaft und Energie (Savezno ministarstvo gospodarstva i energetike)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>) t. 58.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>) Ipak je pomalo iznenađujuće da, iako to zagovaraju, pritom zanemaruju presudu Suda u predmetu C‑682/17.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>) Iznimke za postrojenja za spaljivanje opasnog ili komunalnog otpada ovdje nisu relevantne.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>) Ibidem, t. 54. i 56.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>) Vidjeti presudu od 9. lipnja 2016., Elektriciteits Produktiemaatschappij Zuid‑Nederland EPZ (C‑158/15, EU:C:2016:422, t. 29.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>) Što je u suprotnosti s mišljenjem nezavisnog odvjetnika H. Saugmandsgaarda Øea u predmetu ExxonMobil Production Deutschland (C‑682/17, EU:C:2019:167, t. 74.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>) presuda od 28. veljače 2018. (C‑577/16, EU:C:2018:127)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>) Komisija se u prilog toj tvrdnji poziva na presudu Suda od 17. svibnja 2018., Evonik Degussa (C‑229/17, EU:C:2018:323, t. 42.). Međutim, Sud u toj presudi zahtijeva samo „određeni potencijal za smanjivanje emisija stakleničkih plinova”, a ne izražen potencijal za troškovno učinkovito smanjenje emisija stakleničkih plinova.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>) t. 57. Vidjeti također mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu Elektriciteits Produktiemaatschappij Zuid‑Nederland EPZ (C‑158/15, EU:C:2016:139, t. 39.), koja je istaknula da je „tržišni mehanizam osmišljen tako da se pod određenim okolnostima u potpunosti odustane od određenih djelatnosti ako više nisu konkurentne zbog troškova emisija koje se ne mogu izbjeći”, što je pristup koji se može primijeniti na određena nalazišta u ovom predmetu ako je prirodna koncentracija CO2 u njima izrazito visoka.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-29" href="#c-29">29</a>
</span>) S druge strane, „procesna emisija” kao takva nije definirana u Odluci 2011/278. Tomu ću se kasnije vratiti.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-30" href="#c-30">30</a>
</span>) Za emisije CO2 koje nastaju prilikom izgaranja mogu se dodijeliti emisijske jedinice na temelju referentne vrijednosti za toplinu u skladu s člankom 3. točkom (c) Odluke 2011/278.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-31" href="#c-31">31</a>
</span>) Vidjeti, u tom pogledu, mišljenje nezavisne odvjetnice V. Trstenjak u predmetu Agrana Zucker (C‑33/08, EU:C:2009:99, t. 37.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-32" href="#c-32">32</a>
</span>) Vidjeti, u tom pogledu, primjerice, predmet C‑682/17, t. 71. i navedenu sudsku praksu.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-33" href="#c-33">33</a>
</span>) Vidjeti također presudu od 28. veljače 2018., Trinseo Deutschland (C‑577/16, EU:C:2018:127, t. 45. do 48.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-34" href="#c-34">34</a>
</span>) Internetska verzija</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-35" href="#c-35">35</a>
</span>) To ne bi spriječilo odvijanje Clausova postupka jer CO2 u njemu nema nikakvu funkciju (o čemu se detaljnije govori u nastavku).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-36" href="#c-36">36</a>
</span>) Internetska verzija</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-37" href="#c-37">37</a>
</span>) Taj zaključak ne dovode u pitanje druge jezične verzije članka 3. točke (h) podtočke v. Odluke 2011/278, kao što su nizozemska, francuska, njemačka, talijanska, portugalska, švedska i španjolska verzija.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-38" href="#c-38">38</a>
</span>) Zastupnik Savezne agencije za zaštitu okoliša istaknuo je da se CO2 može odvojiti prije obrade plina u Clausovu postupku a da to ni na koji način ne utječe na ishod te da bi se oprema koja se koristi u Clausovu postupku u tom slučaju morala prilagoditi konkretnom sadržaju CO2 u prirodnom plinu koji se obrađuje. Društvo ExxonMobil to nije osporilo. Konačno, na sudu koji je uputio zahtjev je da utvrdi ima li CO2 neophodnu ulogu u tom postupku.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-39" href="#c-39">39</a>
</span>) Na nacionalnom je sudu da odluči je li neophodna.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-40" href="#c-40">40</a>
</span>) Presuda od 3. prosinca 2020., Ingredion Germany (C‑320/19, EU:C:2020:983, t. 50. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-41" href="#c-41">41</a>
</span>) Vidjeti, među ostalima, presude od 8. ožujka 2017., ArcelorMittal Rodange i Schifflange (C‑321/15, EU:C:2017:179, t. 24.), od 18. siječnja 2018., INEOS (C‑58/17, EU:C:2018:19, t. 22.), od 28. veljače 2018., Trinseo Deutschland (C‑577/16, EU:C:2018:127, t. 39.) i presudu u predmetu C‑682/17, t. 62.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-42" href="#c-42">42</a>
</span>) Vidjeti, među ostalima, presude od 8. ožujka 2017., ArcelorMittal Rodange i Schifflange (C‑321/15, EU:C:2017:179, t. 22.), od 18. siječnja 2018., INEOS (C‑58/17, EU:C:2018:19, t. 22.), od 28. veljače 2018., Trinseo Deutschland (C‑577/16, EU:C:2018:127, t. 40.) i C‑682/17, t. 63.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-43" href="#c-43">43</a>
</span>) Presuda od 18. siječnja 2018., INEOS (C‑58/17, EU:C:2018:19, t. 25. i navedena sudska praksa). Taj je cilj kasnije pomaknut na 2030. u odnosu na sektore za koje se smatra da su izloženi niskom ili nikakvom riziku od istjecanja ugljika, uz iznimku centralnog grijanja (premda to podliježe preispitivanju), a od njega se potpuno odustalo u odnosu na sektore i podsektore za koje se smatra da su izloženi visokom riziku od istjecanja ugljika; vidjeti drugi ulomak uvodne izjave 10. Direktive 2018/410. Shodno tomu, člankom 1. stavkom 14. točkom (k) Direktive 2018/410 je iz Direktive 2003/87 izbrisan članak 10.a stavak 11. Međutim, to ne mijenja ciljeve te direktive kako su glasili prije te promjene. Pravila u pogledu besplatne dodjele emisijskih jedinica treba smatrati iznimnima čak i nakon tog razdoblja. Prema uvodnoj izjavi 5. Direktive 2018/410, „besplatna dodjela emisijskih jedinica neće prestati važiti, nego […] će se postojeće mjere nastaviti primjenjivati nakon 2020. radi sprečavanja rizika od istjecanja ugljika zbog klimatske politike, [samo] dokle god se ne poduzimaju usporedivi napori u drugim velikim gospodarstvima”.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-44" href="#c-44">44</a>
</span>) U okviru analize četvrtog pitanja doći ću do pitanja postoji li usto (silazna) hijerarhija između tih triju „pomoćnih referentnih vrijednosti”.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-45" href="#c-45">45</a>
</span>) Vidjeti članak 3. točke (c) i (d) Odluke 2011/278.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-46" href="#c-46">46</a>
</span>) Vidjeti članak 3. točku (h) Odluke 2011/278.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-47" href="#c-47">47</a>
</span>) Presuda od 18. siječnja 2018., INEOS (C‑58/17, EU:C:2018:19, t. 36.). Sud je u toj presudi procesne emisije čak nazvao „posljednjom ‚pomoćnom’ opcijom”.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-48" href="#c-48">48</a>
</span>) Čini se da u ovom predmetu niti jedna od stranaka ne osporava da svrha postupka izdvajanja sumpora nije proizvodnja topline.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-49" href="#c-49">49</a>
</span>) bilješka 42.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-50" href="#c-50">50</a>
</span>) „Inherentni CO2” je u članku 3. točki 40. Uredbe br. 601/2012 definiran kao CO2 koji je dio goriva.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-51" href="#c-51">51</a>
</span>) t. 54.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-52" href="#c-52">52</a>
</span>) Uvjeti za to da se sektor ili podsektor smatra izloženim značajnom riziku od istjecanja ugljika utvrđeni su u članku 10.a stavcima 14. do 17. Direktive 2003/87. Popis sektora i podsektora izloženih značajnom riziku od istjecanja ugljika u skladu s člankom 10.a stavkom 13. Direktive 2003/87 nalazi se u Odluci Komisije od 24. prosinca 2009. (2010/2/EU) o utvrđivanju, u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, popisa sektora i podsektora koji se smatraju izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika (SL 2010., L 1, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 29., str. 236.). U točki 1.4. Priloga toj odluci navedeno je „vađenje sirove nafte i prirodnog plina”.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-53" href="#c-53">53</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu u predmetu C 682/17, t. 94., ali vidjeti i bilješku 44. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-54" href="#c-54">54</a>
</span>) Vidjeti, u tom smislu, presudu od 26. listopada 2016., Yara Suomi i dr. (C‑506/14, EU:C:2016:799, t. 47.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-55" href="#c-55">55</a>
</span>) C‑80/16, EU:C:2017:192, t. 47.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-56" href="#c-56">56</a>
</span>) Vidjeti također, po analogiji, presudu od 26. listopada 2016., Yara Suomi i dr. (C‑506/14, EU:C:2016:799, t. 54.), koja se odnosila na situaciju u kojoj su tužitelji osporavali jedinstveni međusektorski faktor korekcije koji se može primijeniti kako bi se maksimalna godišnja količina emisijskih jedinica u skladu s člankom 10.a stavkom 5. Direktive 2003/87 ograničila na sve preliminarne količine emisijskih jedinica, ne izuzimajući postrojenja u sektorima ili podsektorima u kojima postoji značajan rizik od istjecanja ugljika.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-57" href="#c-57">57</a>
</span>) Moje isticanje.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-58" href="#c-58">58</a>
</span>) Moje isticanje.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-59" href="#c-59">59</a>
</span>) Ecofys, Institut „Fraunhofer” za istraživanje sustava i inovacija, Öko‑Institut, studeni 2009. (istraživanje koje je naručila Europska komisija), str. ii. i 25.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-60" href="#c-60">60</a>
</span>) Kako je taj zastupnik istaknuo, za „proizvodnju sumpora” u rafinerijama postoje posebne referentne vrijednosti za proizvod u skladu s Prilogom II. Odluci 2011/278. Referentne vrijednosti za proizvod za sektor rafinerija općenito se temelje na pristupu „ponderirane tone CO2”, koji također ne uzima u obzir inherentni CO2. U pogledu tog pristupa vidjeti uvodnu izjavu 24. Odluke 2011/278.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-61" href="#c-61">61</a>
</span>) Iako je, kako sam istaknuo, upitno treba li emisije o kojima je riječ u ovom predmetu uopće smatrati neizbježnima. Vidjeti točku 47. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-62" href="#c-62">62</a>
</span>) Presuda od 7. studenoga 2019., K. H. K. (Blokada računa) (C‑555/18, EU:C:2019:937, t. 28. i navedena sudska praksa)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-63" href="#c-63">63</a>
</span>) To ostavlja po strani pitanje je li to moguće jer je Sud u presudi od 8. rujna 2016., Borealis i dr. (C‑180/15, EU:C:2016:647, t. 62. do 69.) utvrdio da su ti kriteriji međusobno isključivi.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-64" href="#c-64">64</a>
</span>) Isti je pristup sada preuzet u članku 10. stavku 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/331 оd 19. prosinca 2018. o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2019., L 59, str. 8.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-65" href="#c-65">65</a>
</span>) Moje isticanje.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-66" href="#c-66">66</a>
</span>) Presude od 8. rujna 2016., Borealis i dr. (C‑180/15, EU:C:2016:647, t. 62. do 65.), od 18. siječnja 2018., INEOS (C‑58/17, EU:C:2018:19, t. 29.) i od 3. prosinca 2020., Ingredion Germany (C‑320/19, EU:C:2020:983, t. 68.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-67" href="#c-67">67</a>
</span>) Presuda od 8. rujna 2016., Borealis i dr. (C‑180/15, EU:C:2016:647, t. 66.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-68" href="#c-68">68</a>
</span>) Ibidem, t. 67.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-69" href="#c-69">69</a>
</span>) Presuda od 8. rujna 2016., Borealis i dr. (C‑180/15, EU:C:2016:647)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-70" href="#c-70">70</a>
</span>) Koristim formulaciju koja se sada koristi u članku 10. Delegirane uredbe 2019/331, koja je jasnija u smislu da ne govori samo o emisijama, nego i o „proizvodnim ulazima, izlazima i emisijama postrojenja” koji se pripisuju jednom ili više potpostrojenja. To je adekvatnije upućivanje na različita potpostrojenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-71" href="#c-71">71</a>
</span>) Države članice su obvezne to osigurati na temelju članka 7. stavka 7. i članka 8. stavka 5. Odluke 2011/278. Dodatno vidjeti presudu od 8. rujna 2016., Borealis i dr. (C‑180/15, EU:C:2016:647, t. 69.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-72" href="#c-72">72</a>
</span>) Ecofys, Institut „Fraunhofer” za istraživanje sustava i inovacija, Öko‑Institut, „Metodologija besplatnog dodjeljivanja emisijskih jedinica u Unijinu sustavu trgovanja emisijskim jedinicama nakon 2012.: Izvješće o projektnom pristupu i općim pitanjima”, studeni 2009. (istraživanje koje je naručila Europska komisija), str. 38. i 39.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-73" href="#c-73">73</a>
</span>) Društvo ExxonMobil obavijestilo je Sud da je sudu koji je uputio zahtjev 16. srpnja 2020. podnijelo zahtjev za privremenu pravnu zaštitu. Zatražilo je od tog suda da obveže DEHSt da osigura da se na njegov račun operatora postrojenja, najkasnije do 31. prosinca 2020., unese broj ekvivalentan broju emisijskih jedinica čija je dodjela zatražena u postupku na kojem se temelji ovaj zahtjev za prethodnu odluku, kako bi se zajamčila njegova prava na dodjelu. DEHSt je povodom toga, ali prije odluke suda koji je uputio zahtjev o tom pitanju, zatražio od Komisije prijenos tog broja emisijskih jedinica ili na nacionalni račun Savezne Republike Njemačke za emisijske jedinice ili na račun operatora postrojenja koji je u vlasništvu društva ExxonMobil. Komisija je taj zahtjev odbila dopisom koji je DEHSt‑u poslala 8. prosinca 2020. Sud koji je uputio zahtjev je 15. prosinca 2020. donio rješenje o privremenim mjerama (VG 10 L 216/2020) kojim je naveo DEHSt da se obveže da će, ako emisijske jedinice za razdoblje trgovanja od 2013. do 2020. isteknu, prema društvu ExxonMobil postupati kao da se to nije dogodilo. Oberverwaltungsgericht Berlin‑Brandenburg (Visoki upravni sud za Berlin‑Brandenburg, Njemačka) je 23. prosinca 2020. ukinuo to rješenje te konačno odbio zahtjev društva ExxonMobil (ECLI:DE:OVGBEBB:2020:0323.OVG11S12.20.00). Zahtjev podnesen Bundesverfassungsgerichtu (Savezni ustavni sud, Njemačka) za privremenu pravnu zaštitu je odbijen (ECLI:DE:BVerfG:2020:qk20201229.1bvq016120). Društvo ExxonMobil je usporedno, 17. prosinca 2020., na temelju članka 263. UFEU‑a podnijelo tužbu kojom je pobijalo zakonitost Odluke Komisije od 8. prosinca 2020. upućene DEHSt‑u. Pritom je podnijelo i zahtjev za privremene mjere na temelju članka 279. UFEU‑a. Predsjednik Općeg suda tu je tužbu odbio rješenjem od 31. prosinca 2020., ExxonMobil Production Deutschland/Komisija (T‑731/20 R, neobjavljeno, EU:T:2020:654), među ostalim zato što se smatralo malo vjerojatnim da će neostvarena prava na besplatnu dodjelu emisijskih jedinica isteći završetkom trećeg razdoblja trgovanja (točka 17.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-74" href="#c-74">74</a>
</span>) Presuda Bundesverwaltungsgerichta (Savezni upravni sud) od 26. travnja 2018. (ECLI:DE:BVerwG:2018:260418U7C20.16.0)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-75" href="#c-75">75</a>
</span>) U skladu s člankom 27. Delegirane uredbe 2019/331, Odluka 2011/278 se i nakon njezina stavljanja izvan snage primjenjuje na dodjele emisijskih jedinica koje se odnose na razdoblje prije 1. siječnja 2021.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-76" href="#c-76">76</a>
</span>) Uredba Komisije (EU) br. 389/2013 od 2. svibnja 2013. o uspostavi Registra Unije u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odlukama br. 280/2004/EZ i br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o ukidanju uredbi Komisije (EU) br. 920/2010 i br. 1193/2011 (SL 2013., L 122, str. 1.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-77" href="#c-77">77</a>
</span>) Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/1122 od 12. ožujka 2019. o dopuni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu funkcioniranja Registra Unije (SL 2019., L 177, str. 3.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-78" href="#c-78">78</a>
</span>) Komisija će provjeriti, u skladu s člankom 52. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe br. 389/2013, je li takva promjena sukladna s, prije svega, Direktivom 2003/87 i Odlukom 2011/278 te će ju odbiti ako to nije slučaj.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-79" href="#c-79">79</a>
</span>) Vidjeti, u tom pogledu, uvodnu izjavu 4. Odluke 2015/1814.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-80" href="#c-80">80</a>
</span>) Uredba Komisije (EU) br. 176/2014 оd 25. veljače 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1031/2010, posebno radi utvrđivanja količina emisijskih jedinica stakleničkih plinova za prodaju na dražbi u razdoblju 2013. – 2020. (SL 2014., L 56, str. 11.). Te su emisijske jedinice, kao privremena mjera usmjerena protiv viška emisijskih jedinica na tržištu, prvotno „prebačene” tako da su količine za 2014. do 2016. smanjene s namjerom da ih se 2019. i 2020. proda na dražbi.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-81" href="#c-81">81</a>
</span>) U skladu s člankom 1. stavkom 4. Odluke 2015/1814, to je ukupan broj emisijskih jedinica izdanih u razdoblju od 1. siječnja 2008., uključujući prava na uporabu međunarodnih jedinica koja postrojenja imaju u okviru ETS‑a EU‑a u odnosu na emisije do 31. prosinca te dane godine, umanjen za ukupan broj tona potvrđenih emisija iz postrojenja u okviru ETS‑a EU‑a između 1. siječnja 2008. i 31. prosinca te iste dane godine, broj svih poništenih emisijskih jedinica i broj emisijskih jedinica iz rezerve.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-82" href="#c-82">82</a>
</span>) Kako je izmijenjen Direktivom 2018/410</p>
</body>
</html>
