<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-106/16</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62016CJ0106</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:804">EU:C:2017:804</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>11</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>11</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>Presuda od <DATE ISO="20171025">25. 10. 2017</DATE>. – Predmet C‑106/16</P><P>Polbud – Wykonawstwo</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (veliko vijeće)</P><P><DATE ISO="20171025">25. listopada 2017.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: poljski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Sloboda poslovnog nastana</KEYWORD><KEYWORD>Prekogranično preoblikovanje društva</KEYWORD><KEYWORD>Prijenos registriranog sjedišta društva bez prijenosa stvarnog sjedišta</KEYWORD><KEYWORD>Odbijanje zahtjeva za brisanje iz sudskog registra</KEYWORD><KEYWORD>Nacionalni propis koji brisanje iz sudskog registra uvjetuje prestankom postojanja društva nakon postupka likvidacije</KEYWORD><KEYWORD>Područje primjene slobode poslovnog nastana</KEYWORD><KEYWORD>Ograničenje slobode poslovnog nastana</KEYWORD><KEYWORD>Zaštita interesa vjerovnika, manjinskih članova društva i radnika</KEYWORD><KEYWORD>Borba protiv zloporaba</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑106/16,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska), odlukom od <DATE ISO="20151022">22. listopada 2015.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20160222">22. veljače 2016.</DATE>, u postupku koji je pokrenuo</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><P><HT TYPE="BOLD">Polbud – Wykonawstwo sp. z o.o</HT>., u stečaju,</P></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (veliko vijeće),</P><P>u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, A. Tizzano, potpredsjednik, T. von Danwitz, J. L. da Cruz Vilaça, A. Rosas, J. Malenovský i E. Levits, predsjednici vijeća, E. Juhász, A. Borg Barthet, D. Šváby, M. Berger, K. Jürimäe (izvjestiteljica) i M. Vilaras, suci,</P><P>nezavisna odvjetnica: J. Kokott,</P><P>tajnik: K. Malacek, administrator,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20170306">6. ožujka 2017.</DATE>,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za Polbud – Wykonawstwo sp. z o.o., A. Gorzka‑Augustynowicz, <HT TYPE="ITALIC">radca prawny</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za njemačku vladu, T. Henze i M. Hellmann, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za austrijsku vladu, C. Pesendorfer i B. Trefil, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za portugalsku vladu, L. Inez Fernandes, M. Figueiredo i F. de Figueiroa Quelhas, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, W. Mölls, L. Malferrari i J. Hottiaux, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><?PAGE NO="2"?><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj <DATE ISO="20170504">4. svibnja 2017.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Presudu</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 49. i 54. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru žalbe koju je društvo Polbud – Wykonawstwo sp. z o.o. (u daljnjem tekstu: Polbud) podnijelo protiv odluke o odbijanju zahtjeva za brisanje iz poljskog sudskog registra koji je podnijelo nakon prijenosa sjedišta društva u Luksemburg.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Poljsko pravo</P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Zakonik o trgovačkim društvima</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Člankom 270. Kodeksa spółek handlowych (Zakonik o trgovačkim društvima) od <DATE ISO="20000915">15. rujna 2000.</DATE>, kako je izmijenjen (Dz. U. iz 2013. br. 1030, u daljnjem tekstu: Zakonik o trgovačkim društvima), određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>Društvo prestaje postojati:</P><P>[…]</P><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>odlukom članova društva o prestanku postojanja društva ili o prijenosu sjedišta društva u inozemstvo koja je potvrđena zapisnikom sastavljenim po javnom bilježniku;</TXT></NP><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>U članku 272. Zakonika o trgovačkim društvima navodi se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Društvo prestaje postojati brisanjem društva iz registra nakon provođenja likvidacije.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Člankom 288. tog zakonika propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="288.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Nakon što skupština članova društva odobri godišnja financijska izvješća društva dan prije podjele imovine koja preostaje nakon namirenja ili osiguranja tražbina vjerovnika (likvidacijsko izvješće) i nakon završetka postupka likvidacije, likvidatori moraju u sjedištu društva podnijeti izvješće registarskom sudu zajedno sa zahtjevom za brisanje društva iz registra.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="288.001"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Poslovne knjige i dokumentacija likvidiranog društva moraju biti predani na čuvanje osobi navedenoj u statutu ili u odluci članova. Ako takva osoba nije navedena, depozitara će imenovati sud u kojem je društvo registrirano.</ALINEA></PARAG><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Člancima 551. do 568. Zakonika o trgovačkim društvima uređuje se preoblikovanje društva. U skladu s člankom 562. stavkom 1. tog zakonika:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>Za preoblikovanje društva potrebna je odgovarajuća odluka članova društva u slučaju društva osoba odnosno skupštine ili glavne skupštine društva u slučaju društva kapitala, […]<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Zakon o međunarodnom privatnom pravu</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Člankom 19. stavkom 1. Ustawe – Prawo prywatne mięzynarodowe (Zakon o međunarodnom privatnom pravu) od <DATE ISO="20110204">4. veljače 2011.</DATE> (Dz. U. br. 80, točka 432.) propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>Prijenosom sjedišta društva u drugu državu pravna osoba podvrgava se pravu te države. Pravna osobnost u skladu s propisima države dotadašnjeg sjedišta društva nastavlja se ako je to dopušteno pravom svih predmetnih država. Prijenos sjedišta društva unutar Europskoga gospodarskog prostora ne dovodi do gubitka pravne osobnosti.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Glavni postupak i prethodna pitanja</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Polbud je društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Łącku (Poljska). Izvanredna glavna skupština članova tog društva <DATE ISO="20110930">30. rujna 2011.</DATE> donijela je odluku da će sjedište navedenog društva u skladu s člankom 270. stavkom 2. Zakonika o trgovačkim društvima prenijeti u Luksemburg. Prema zahtjevu za prethodnu odluku, u toj se odluci ne spominje prijenos mjesta uprave Polbuda ni mjesta stvarnog obavljanja gospodarske djelatnosti tog društva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Polbud je na osnovi te odluke <DATE ISO="20111019">19. listopada 2011.</DATE> sudu nadležnom za vođenje registra (u daljnjem tekstu: registarski sud) podnio zahtjev za pokretanje postupka likvidacije. Pokretanje postupka likvidacije upisano je u taj registar <DATE ISO="20111026">26. listopada 2011.</DATE> i imenovan je likvidator.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Skupština članova društva Consoil Geotechnik Sàrl sa sjedištem u Luksemburgu <DATE ISO="20130528">28. svibnja 2013.</DATE> donijela je odluku, među ostalim, o provedbi odluke od <DATE ISO="20110930">30. rujna 2011.</DATE> i o prijenosu sjedišta društva Polbud u Luksemburg kako bi se na njega primjenjivalo luksemburško pravo a da se pritom ne okonča njegova pravna osobnost. Prema odluci od <DATE ISO="20130528">28. svibnja 2013.</DATE>, učinak prijenosa je od tog datuma. Tako je <DATE ISO="20130528">28. svibnja 2013.</DATE> sjedište društva Polbud preneseno u Luksemburg te je ono preimenovano iz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>Polbud<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/> u <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>Consoil Geotechnik<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Polbud je <DATE ISO="20130624">24. lipnja 2013.</DATE> registarskom sudu podnio zahtjev za brisanje iz poljskog sudskog registra. Taj zahtjev obrazložen je prijenosom sjedišta društva u Luksemburg. Odlukom od <DATE ISO="20130821">21. kolovoza 2013.</DATE> to je društvo pozvano da u svrhu postupka brisanja podnese, kao prvo, odluku skupštine članova u kojoj je navedeno ime depozitara knjiga i dokumentacije društva koje je prestalo postojati, kao drugo, financijska izvješća za razdoblja između <DATE ISO="20110101">1. siječnja</DATE> i <DATE ISO="20110929">29. rujna 2011.</DATE>, <DATE ISO="20110930">30. rujna</DATE> i <DATE ISO="20111231">31. prosinca 2011.</DATE>, <DATE ISO="20120101">1. siječnja</DATE> i <DATE ISO="20121231">31. prosinca 2012.</DATE> i <DATE ISO="20130101">1. siječnja</DATE> i <DATE ISO="20130528">28. svibnja 2013.</DATE> koja su potpisali likvidator i osoba zadužena za računovodstvo i, kao treće, odluku skupštine članova kojom se odobrava izvješće o radnjama likvidacije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Polbud je naveo da ne smatra nužnim podnošenje tih dokumenata jer ne prestaje postojati, jer njegova imovina nije bila raspodijeljena među članovima i jer je zahtjev za brisanje iz registra podnesen zbog prijenosa sjedišta društva u Luksemburg, gdje ono nastavlja postojati kao društvo uređeno luksemburškim pravom. U tim je okolnostima registarski sud odlukom od <DATE ISO="20130919">19. rujna 2013.</DATE> odbio zahtjev za brisanje zbog nepodnošenja navedenih dokumenata.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Polbud je protiv te odluke podnio žalbu pred Sądom Rejonowym w Bydgoszczy (Općinski sud u Bydgoszczu, Poljska), koji ju je odbio. To se društvo na to odbijanje žalilo Sądu Okręgowom w Bydgoszczy (Okružni sud u Bydgoszczu, Poljska), koji je također odbio žalbu rješenjem od <DATE ISO="20140604">4. lipnja 2014.</DATE> Navedeno je društvo potom podnijelo žalbu u kasacijskom postupku sudu koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Društvo Polbud pred tim sudom navodi da je s danom prijenosa svojeg sjedišta u Luksemburg izgubilo status društva uređenog poljskim pravom kako bi postalo društvo uređeno luksemburškim pravom. Stoga Polbud smatra da je u tom trenutku trebalo okončati postupak likvidacije i da ga je trebalo izbrisati iz sudskog registra u Poljskoj. Usto primjećuje da poštovanje zahtjeva koji su u poljskom pravu propisani za postupak likvidacije nije ni nužno ni moguće jer ono nije izgubilo svoju pravnu osobnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku, s druge strane, kao prvo ističe da se postupak likvidacije temelji na prestanku pravne osobnosti društva i da u tom pogledu podrazumijeva određene obveze. Međutim, u ovom slučaju društvo nastavlja pravno postojati kao subjekt prava države članice koja nije Republika Poljska. Stoga se pita da li nametanje tom društvu obveza analognih onima za prestanak njegove pravne osobnosti neopravdano ograničava njegovu slobodu poslovnog nastana. Osim toga, taj se sud pita mogu li se protiv države članice podrijetla isticati odluka o ponovnom osnivanju društva, koja se temelji samo na dogovoru članova da se njegova pravna osobnost stečena prema pravu države članice podrijetla nastavi, i njegov upis u sudski registar države članice domaćina ostvaren na temelju te odluke, unatoč postupku likvidacije koji je u tijeku u državi podrijetla.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev navodi da, iako je državi članici načelno zabranjeno odbiti priznati pravnu osobnost stečenu u drugoj državi članici i ocjenjivati pravilnost mjera koje donesu tijela u toj državi članici, na brisanje iz prethodnog sudskog registra primjenjuje se pravo države članice podrijetla, koja u okviru postupka likvidacije mora osigurati zaštitu interesa vjerovnika, manjinskih članova društva i radnika. Taj sud stoga smatra da registarski sud ne bi trebao odustati od provođenja tog postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Kao treće, sud koji je uputio zahtjev ističe da je prema sudskoj praksi Suda načelno dopušteno provjeriti namjerava li društvo uspostaviti dugotrajnu ekonomsku vezu s državom članicom domaćinom i u tom smislu prenijeti svoje sjedište u smislu mjesta stvarne uprave i obavljanja svojih djelatnosti. Dvojbe se, međutim, odnose na to tko to treba provjeriti – država članica domaćin ili država članica podrijetla.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>1.</NO.P><TXT>Jesu li članci 49. i 54. UFEU‑a prepreka tomu da država članica u kojoj je osnovano društvo s ograničenom odgovornošću primjenjuje nacionalne propise na temelju kojih se brisanje društva iz sudskog registra uvjetuje prestankom njegova postojanja nakon što je provedena likvidacija ako se to društvo ponovno osnovalo u drugoj državi članici u skladu s odlukom njegovih članova o nastavku pravne osobnosti stečene u državi prvotnog osnivanja?</TXT></NP></ITEM></LIST><P>Ako je odgovor na to pitanje niječan:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Mogu li se članci 49. i 54. UFEU‑a tumačiti na način da je obveza provođenja postupka likvidacije društva propisana nacionalnim pravom – u što se ubraja dovršetak tekućih poslova, naplata potraživanja, ispunjavanje obveza i prodaja imovine društva, namirenje ili osiguranje tražbina vjerovnika, podnošenje financijskog izvješća o tim radnjama, kao i imenovanje osobe kojoj će se povjeriti poslovne knjige i dokumentacija, a koja prethodi prestanku društva, koje nastupa u<?PAGE NO="5"?> trenutku njegova brisanja iz sudskog registra – mjera koja je prikladna, nužna i proporcionalna javnom interesu koji zavrjeđuje zaštitu u obliku zaštite vjerovnika, manjinskih članova i radnika društva koje se seli?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Treba li članke 49. i 54. UFEU‑a tumačiti na način da je ograničenjem slobode poslovnog nastana obuhvaćen i slučaj u kojemu društvo u svrhu preoblikovanja u društvo neke druge države članice svoje registrirano sjedište prenosi u tu državu a da pritom ne mijenja svoje glavno sjedište, koje se i dalje nalazi u državi prvotnog osnivanja?<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Zahtjev za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Podneskom tajništvu Suda od <DATE ISO="20170628">28. lipnja 2017.</DATE> Polbud je zatražio da se naloži ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, u skladu s člankom 83. Poslovnika Suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>U prilog svojem zahtjevu Polbud u biti ističe, s jedne strane, da je, suprotno onomu što proizlazi iz zahtjeva za prethodnu odluku, njegova namjera bila prenijeti u Luksemburg svoje registrirano sjedište i svoje stvarno sjedište, što dokazuje i odluka od <DATE ISO="20130528">28. svibnja 2013.</DATE> S druge strane, Polbud primjećuje da se mišljenje nezavisne odvjetnice, iako se u njemu navode primjedbe koje je Polbud izrazio na raspravi, svejedno temelji na pogrešnom činjeničnom utvrđenju koje se nalazi u tom zahtjevu. Stoga Polbud smatra nužnim ponovno otvaranje usmenog dijela postupka kako bi se razjasnile činjenične okolnosti glavnog predmeta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Na temelju članka 83. Poslovnika, Sud može u svakom trenutku, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, osobito ako smatra da stvar nije dovoljno razjašnjena ili ako stranka po zatvaranju tog dijela postupka iznese novu činjenicu koja je takve prirode da ima odlučujući utjecaj na odluku Suda ili pak ako je u predmetu potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo među strankama ili zainteresiranim osobama iz članka 23. Statuta Suda Europske unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>To u ovom predmetu nije slučaj. Naime, Polbud je na raspravi iznio svoju ocjenu činjeničnog okvira spora. Među ostalim, imao je priliku izraziti stajalište o prikazu činjenica spora u glavnom postupku kakav se nalazi u zahtjevu za prethodnu odluku i pojasniti svoju namjeru prijenosa u Luksemburg svojeg registriranog sjedišta i stvarnog sjedišta. Stoga Sud smatra, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da raspolaže svim elementima potrebnima za donošenje odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Usto, kad je riječ o kritikama koje se odnose na mišljenje nezavisne odvjetnice, treba, s jedne strane, podsjetiti da Statut i Poslovnik Suda ne propisuju mogućnost da odnosne stranke iznesu svoja zapažanja kao odgovor na mišljenje nezavisnog odvjetnika (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140904">4. rujna 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Vnuk</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑162/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2146">EU:C:2014:2146</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>S druge strane, na temelju članka 252. drugog stavka UFEU‑a, dužnost je nezavisnog odvjetnika, djelujući posve nepristrano i neovisno, da na javnoj raspravi iznosi obrazložena mišljenja o predmetima u kojima se u skladu sa Statutom Suda Europske unije zahtijeva njegovo sudjelovanje. U tom smislu Sud nije vezan ni mišljenjem nezavisnog odvjetnika ni obrazloženjem koje je dovelo do tog mišljenja. Stoga neslaganje jedne od stranaka s mišljenjem nezavisnog odvjetnika, bez obzira na pitanja koja je ondje razmatrao, ne može samo za sebe biti opravdan razlog za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140904">4. rujna 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Vnuk</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑162/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2146">EU:C:2014:2146</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, Sud smatra da ne treba odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="6"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>O prethodnim pitanjima</P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Uvodne napomene</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Najprije valja utvrditi da se prethodna pitanja temelje na premisi koju društvo Polbud osporava, a prema kojoj ono nije imalo namjeru prenijeti svoje stvarno sjedište u Luksemburg.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>U tom pogledu valja podsjetiti na to da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, člankom 267. UFEU‑a uspostavlja postupak u kojem Sud izravno surađuje sa sudovima država članica. U okviru tog postupka, koji se temelji na jasnom razgraničenju funkcija nacionalnih sudova i Suda, ocjena činjenica predmeta u nadležnosti je nacionalnog suca, koji ima dužnost ocijeniti koliko je, uvažavajući posebnosti predmeta, prethodna odluka potrebna kako bi bio u stanju donijeti svoju odluku te u kojoj su mjeri relevantna pitanja koja postavlja Sudu, dok je Sud jedini ovlašten očitovati se o tumačenju ili o valjanosti propisa Unije polazeći od činjenica koje mu predstavi nacionalni sud (vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150616">16. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Gauweiler i dr</NAME.CASE>., <NO.CASE>C‑62/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:400">EU:C:2015:400</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0015">15.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Stoga valja odgovoriti na pitanja postavljena na osnovi te premise, čiju osnovanost treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Treće pitanje</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Svojim trećim pitanjem, koje valja ispitati na prvome mjestu, sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku u biti pita treba li članke 49. i 54. UFEU‑a tumačiti na način da se sloboda poslovnog nastana primjenjuje na prijenos registriranog sjedišta društva osnovanog na temelju prava države članice na državno područje druge države članice u svrhu njegova preoblikovanja u društvo na koje se primjenjuje pravo te druge države članice a da pritom nema prijenosa stvarnog sjedišta navedenog društva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Poljska i austrijska vlada tvrde da se članci 49. i 54. UFEU‑a ne primjenjuju na prijenos društva o kakvom je riječ u glavnom postupku. Prema austrijskoj vladi, ne može se pozivati na slobodu poslovnog nastana kada prijenos sjedišta nije opravdan obavljanjem stvarne gospodarske djelatnosti kroz trajni poslovni nastan u državi članici domaćinu. Poljska vlada osobito navodi presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880927">27. rujna 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Daily Mail and General Trust</NAME.CASE> (<NO.CASE>81/87</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:456">EU:C:1988:456</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081216">16. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Cartesio</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑210/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:723">EU:C:2008:723</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) kako bi opravdala zaključak do kojeg je došla, prema kojem prijenos društva poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku ne potpada pod područje primjene članaka 49. i 54. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Takva se teza ne može prihvatiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Naime, valja utvrditi da članak 49. UFEU‑a u vezi s člankom 54. UFEU‑a slobodu poslovnog nastana priznaje trgovačkim društvima osnovanima u skladu s pravom neke države članice čije se registrirano sjedište, središnja uprava ili glavno mjesto poslovanja nalazi unutar Europske unije. Dakle, društvo poput Polbuda, koje je osnovano u skladu s pravom države članice, u ovom slučaju poljskim zakonodavstvom, načelno se može pozivati na tu slobodu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Na temelju članka 49. drugog stavka UFEU‑a u vezi s člankom 54. UFEU‑a, sloboda poslovnog nastana društava iz potonjeg članka obuhvaća, među ostalim, osnivanje i upravljanje tim društvima pod uvjetima koje za svoja društva u zakonodavstvu odredi država članica u kojoj su osnovana. Ona stoga podrazumijeva pravo društva osnovanog u skladu sa zakonodavstvom države članice da se preoblikuje u društvo uređeno zakonodavstvom druge države članice (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880927">27. rujna<?PAGE NO="7"?> 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Daily Mail and General Trust</NAME.CASE>, <NO.CASE>81/87</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:456">EU:C:1988:456</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), ako su ispunjeni uvjeti propisani zakonodavstvom te druge države članice i, točnije, kriterij koji ona određuje za povezanost društva sa svojim pravnim poretkom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>U tom je pogledu važno podsjetiti da, s obzirom na to da pravo Unije u tom pogledu nije usklađeno, definicija poveznice koju određuje nacionalno pravo primjenjivo na društvo, u skladu s člankom 54. UFEU‑a, potpada pod nadležnost svake države članice jer se prema navedenom članku registrirano sjedište, središnja uprava i glavno mjesto poslovanja smatraju jednakima u smislu takve poveznice (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880927">27. rujna 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Daily Mail and General Trust</NAME.CASE>, <NO.CASE>81/87</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:456">EU:C:1988:456</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Iz toga u ovom slučaju proizlazi da sloboda poslovnog nastana Polbudu, društvu uređenom poljskim pravom, dodjeljuje pravo da se preoblikuje u društvo uređeno luksemburškim pravom ako su ispunjeni uvjeti osnivanja propisani luksemburškim zakonodavstvom i posebice kriterij koji Luksemburg određuje za povezanost društva sa svojim nacionalnim pravnim poretkom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Taj zaključak ne dovode u pitanje argumenti koje su iznijele poljska i austrijska vlada.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Na prvome mjestu, ne može se prihvatiti argument austrijske vlade koji se odnosi na nepostojanje Polbudove stvarne gospodarske djelatnosti u državi članici domaćinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Naime, Sud je presudio da je slobodom poslovnog nastana obuhvaćena situacija u kojoj društvo osnovano u skladu sa zakonodavstvom države članice u kojoj ima registrirano sjedište želi osnovati podružnicu u drugoj državi članici, iako je to društvo u prvoj državi članici osnovano samo da bi imalo poslovni nastan u drugoj državi članici u kojoj bi obavljalo najvažniji dio odnosno svu svoju gospodarsku djelatnost (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990309">9. ožujka 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Centros</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑212/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:126">EU:C:1999:126</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Isto je tako slobodom poslovnog nastana obuhvaćena i situacija u kojoj se društvo osnovano u skladu sa zakonodavstvom države članice želi preoblikovati u društvo uređeno pravom neke druge države članice, poštujući kriterij koji druga država članica propisuje za dokazivanje povezanosti društva sa svojim nacionalnim pravnim poretkom, iako to društvo najvažniji dio odnosno svu svoju gospodarsku djelatnost obavlja u prvoj državi članici.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Još je važno podsjetiti da se pitanje primjenjivosti članaka 49. i 54. UFEU‑a razlikuje od onoga može li država članica poduzeti mjere kako bi spriječila da neki od njezinih državljana, koristeći se mogućnostima koje im pruža Ugovor, pokušaju zloporabom prava izbjeći primjenu njezina nacionalnog zakonodavstva, pri čemu država članica, prema ustaljenoj sudskoj praksi, može poduzeti takve mjere (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990309">9. ožujka 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Centros</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑212/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:126">EU:C:1999:126</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030930">30. rujna 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Inspire Art</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑167/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:512">EU:C:2003:512</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0098">98.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Međutim, valja utvrditi da, kao što je to Sud već presudio, činjenica da je društvo u skladu sa zakonodavstvom neke države članice uspostavilo svoje sjedište, registrirano ili stvarno, s ciljem korištenja povoljnijim zakonodavstvom ne predstavlja sama po sebi zloporabu (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990309">9. ožujka 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Centros</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑212/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:126">EU:C:1999:126</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030930">30. rujna 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Inspire Art</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑167/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:512">EU:C:2003:512</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0096">96.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da u glavnom predmetu okolnost da je donesena odluka o prijenosu samo registriranog sjedišta Polbuda u Luksemburg a da se taj prijenos ne odnosi na stvarno sjedište tog društva ne može sama po sebi imati za posljedicu to da takav prijenos ne potpada pod područje primjene članaka 49. i 54. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Na drugome mjestu, kada je riječ o presudama od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880927">27. rujna 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Daily Mail and General Trust</NAME.CASE> (<NO.CASE>81/87</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:456">EU:C:1988:456</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081216">16. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Cartesio</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑210/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:723">EU:C:2008:723</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), iz njih ne proizlazi, suprotno onomu što tvrdi poljska vlada, da prijenos registriranog sjedišta društva – da bi potpadao pod slobodu poslovnog nastana – nužno mora biti popraćen prijenosom njegova stvarnog sjedišta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Naprotiv, iz tih presuda, kao i iz presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120712">12. srpnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>VALE</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑378/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:440">EU:C:2012:440</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), proizlazi da je, prema trenutačnom stanju prava Unije, svaka država članica ovlaštena definirati poveznicu koja mora postojati da bi se moglo smatrati da je društvo osnovano u skladu s njezinim nacionalnim zakonodavstvom. U slučaju kada se društvo uređeno pravom neke države članice preoblikuje u društvo uređeno zakonodavstvom druge države članice na način da ispuni uvjete koje je potonja propisala u svojem zakonodavstvu kako bi ono postojalo u njezinu pravnom poretku, navedena ovlast ne može opravdati to da država članica podrijetla – namećući, osobito, strože uvjete za takvo preoblikovanje od onih koji se primjenjuju na preoblikovanje takvog društva u navedenoj državi članici – sprečava dotično društvo da započne s tim prekograničnim preoblikovanjem ili mu to čini manje privlačnim, pri čemu to ni na koji način ne znači da je zakonodavstvo države članice podrijetla u području osnivanja ili prestanka postojanja trgovačkih društava izuzeto od pravila koja se odnose na slobodu poslovnog nastana (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880927">27. rujna 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Daily Mail and General Trust</NAME.CASE>, <NO.CASE>81/87</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:456">EU:C:1988:456</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081216">16. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Cartesio</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑210/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:723">EU:C:2008:723</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0109">109.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0112">112.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120712">12. srpnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>VALE</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑378/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:440">EU:C:2012:440</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, na treće pitanje valja odgovoriti da članke 49. i 54. UFEU‑a treba tumačiti na način da se sloboda poslovnog nastana primjenjuje na prijenos registriranog sjedišta društva osnovanog na temelju prava države članice na državno područje druge države članice u svrhu njegova preoblikovanja, u skladu s uvjetima propisanima u zakonodavstvu te druge države članice, u društvo uređeno pravom potonje a da pritom nema prijenosa stvarnog sjedišta navedenog društva.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Prvo i drugo pitanje</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Svojim prvim i drugim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 49. i 54. UFEU‑a tumačiti na način da im se protivi propis države članice koji prijenos registriranog sjedišta društva osnovanog na temelju prava države članice na državno područje druge države članice u svrhu njegova preoblikovanja u društvo uređeno pravom potonje, u skladu s uvjetima propisanima zakonodavstvom te države članice, uvjetuje likvidacijom prvog društva.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P>Postojanje ograničenja slobode poslovnog nastana</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Člankom 49. UFEU‑a nalaže se ukidanje ograničenja slobode poslovnog nastana. Ustaljena je sudska praksa da ograničenjima slobode poslovnog nastana treba smatrati sve mjere koje zabranjuju ostvarivanje te slobode ili ga ometaju ili čine manje privlačnim (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111129">29. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>National Grid Indus</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑371/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:785">EU:C:2011:785</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>U ovom slučaju iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da prijenos sjedišta društva uređenog poljskim pravom u državu članicu koja nije Republika Poljska nema za posljedicu, u skladu s člankom 19. stavkom 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu, gubitak pravne osobnosti. Kao što je to nezavisna odvjetnica utvrdila u točki 46. svojeg mišljenja, poljsko pravo time u ovom slučaju priznaje da Consoil Geotechnik načelno može nastaviti pravnu osobnost Polbuda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Međutim, na temelju članka 270. stavka 2. Zakonika o trgovačkim društvima i članka 272. tog zakonika, odluka članova o prijenosu društva u drugu državu članicu koja nije Republika Poljska, donesena primjenom članka 562. stavka 1. navedenog zakonika, ima za posljedicu prestanak društva<?PAGE NO="9"?> nakon što je proveden postupak likvidacije. Osim toga, iz članka 288. stavka 1. istog zakonika proizlazi da, ako nije proveden postupak likvidacije, društvo koje želi prenijeti svoje sjedište u državu članicu koja nije Republika Poljska ne može biti izbrisano iz sudskog registra.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>Dakle, iako načelno može prenijeti svoje registrirano sjedište u državu članicu koja nije Republika Poljska a da ne izgubi svoju pravnu osobnost, društvo uređeno poljskim pravom poput Polbuda, koje želi učiniti takav prijenos, može biti brisano iz poljskog sudskog registra samo ako je provedena njegova likvidacija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>U tom smislu valja pojasniti da, prema zahtjevu za prethodnu odluku, radnje likvidacije obuhvaćaju dovršetak tekućih poslova i naplatu potraživanja, ispunjavanje obveza i prodaju imovine društva, namirenje ili osiguranje tražbina vjerovnika, podnošenje financijskog izvješća o tim provedenim radnjama kao i imenovanje depozitara kojem će se povjeriti poslovne knjige i dokumentacija društva u likvidaciji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>U tim okolnostima valja smatrati da nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku, time što zahtijeva likvidaciju društva, može ometati odnosno spriječiti prekogranično preoblikovanje društva. On stoga predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081216">16. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Cartesio</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑210/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:723">EU:C:2008:723</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0112">112.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0113">113.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P>Opravdanje ograničenja slobode poslovnog nastana</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>Iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da je takvo ograničenje slobode poslovnog nastana dopušteno samo ako je opravdano važnim razlozima u općem interesu. Također je potrebno da je to ograničenje prikladno za osiguranje ostvarenja predmetnog cilja i da ne prekoračuje ono što je nužno za njegovo ostvarenje (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111129">29. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>National Grid Indus</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑371/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:785">EU:C:2011:785</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Na prvome mjestu, sud koji je uputio zahtjev smatra da je ograničenje slobode poslovnog nastana u ovom slučaju opravdano ciljem zaštite vjerovnika, manjinskih članova i radnika prenesenog društva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>U tom pogledu valja podsjetiti da se zaštita interesa vjerovnika i manjinskih članova nalazi među važnim razlozima u općem interesu koje Sud priznaje (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051213">13. prosinca 2005.</DATE>, <NAME.CASE>SEVIC Systems</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑411/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:762">EU:C:2005:762</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu). Isto vrijedi i za zaštitu radnika (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161221">21. prosinca 2016.</DATE>, <NAME.CASE>AGET Iraklis</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑201/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:972">EU:C:2016:972</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0073">73.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>Dakle, načelno se ne protive člancima 49. i 54. UFEU‑a mjere države članice kojima se želi osigurati da se interesi vjerovnika, manjinskih članova i radnika društva koje je osnovano u skladu s njezinim pravom i koje nastavlja obavljati svoje djelatnosti na nacionalnom teritoriju nepravedno ne oštete prijenosom registriranog sjedišta tog društva i njegovim preoblikovanjem u društvo uređeno pravom druge države članice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom navedenom u točki 52. ove presude, valja još provjeriti je li ograničenje o kojem je riječ u glavnom postupku prikladno za jamčenje ostvarenja cilja zaštite interesa vjerovnika, manjinskih članova i radnika i ne prekoračuje li ono što je nužno da bi ga se postiglo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57</NO.P><TXT>U ovom slučaju poljski propis nameće obvezu likvidacije društva koje želi prenijeti svoje registrirano sjedište u državu članicu koja nije Republika Poljska.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58</NO.P><TXT>Valja istaknuti da taj propis kao opće pravilo predviđa obvezu likvidacije a da se ne vodi računa o stvarnoj opasnosti od nanošenja štete interesima vjerovnika, manjinskih članova i radnika te da nije moguće odabrati manje ograničavajuće mjere kojima se mogu zaštititi ti interesi. Što se osobito tiče interesa vjerovnika, kao što je to istaknula Europska komisija, izdavanje bankarskih ili drugih jednakovrijednih garancija moglo bi biti prikladna zaštita navedenih interesa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da obveza likvidacije koju propisuje nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku prekoračuje ono što je nužno za postizanje cilja zaštite interesa navedenih u točki 56. ove presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60</NO.P><TXT>Na drugome mjestu, poljska vlada kao opravdanje nacionalnog propisa o kojem je riječ navodi cilj borbe protiv zloporaba.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61</NO.P><TXT>U tom smislu države članice imaju mogućnost poduzeti sve mjere kako bi spriječile ili sankcionirale prijevare (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990309">9. ožujka 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Centros</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑212/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:126">EU:C:1999:126</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62</NO.P><TXT>Međutim, iz sudske prakse navedene u točki 40. ove presude proizlazi da činjenica da je društvo u skladu sa zakonodavstvom neke države članice ustanovilo svoje sjedište, registrirano ili stvarno, s ciljem korištenja povoljnijim zakonodavstvom sama po sebi ne predstavlja zloporabu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63</NO.P><TXT>Osim toga, ne može se općenito presumirati da sama okolnost da društvo prenosi svoje sjedište iz jedne države članice u drugu predstavlja prijevaru i time opravdati mjeru kojom se ugrožava korištenje temeljnom slobodom zajamčenom Ugovorom (vidjeti analogijom presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111129">29. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>National Grid Indus</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑371/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:785">EU:C:2011:785</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0084">84.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64</NO.P><TXT>Budući da je opća obveza provedbe postupka likvidacije izjednačena s ustanovljenjem takve općenite presumpcije o postojanju zloporabe, valja smatrati da je propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji takvu obvezu nameće, neproporcionalan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, na prvo i drugo pitanje valja odgovoriti da članke 49. i 54. UFEU‑a treba tumačiti na način da im se protivi propis države članice koji prijenos registriranog sjedišta društva osnovanog na temelju prava države članice na državno područje druge države članice u svrhu njegova preoblikovanja u društvo uređeno pravom potonje, u skladu s uvjetima propisanima zakonodavstvom te države članice, uvjetuje likvidacijom prvog društva.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Troškovi</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (veliko vijeće) odlučuje:</INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članke 49. i 54. UFEU‑a treba tumačiti na način da se sloboda poslovnog nastana primjenjuje na prijenos registriranog sjedišta društva osnovanog na temelju prava države članice na državno područje druge države članice u svrhu njegova preoblikovanja, u skladu s uvjetima propisanima u zakonodavstvu te druge države članice, u društvo uređeno pravom potonje a da pritom nema prijenosa stvarnog sjedišta navedenog društva.</HT></TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="11"?><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članke 49. i 54. UFEU‑a treba tumačiti na način da im se protivi propis države članice koji prijenos registriranog sjedišta društva osnovanog na temelju prava države članice na državno područje druge države članice u svrhu njegova preoblikovanja u društvo uređeno pravom potonje, u skladu s uvjetima propisanima zakonodavstvom te države članice, uvjetuje likvidacijom prvog društva.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>