<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-39/18 P</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62018CJ0039</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:584">EU:C:2019:584</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>8</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>8</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20190710">10. 7. 2019</DATE>. – Predmet C‑39/18 P</HT></P><P><HT TYPE="SC">Komisija/Icap i dr.</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (treće vijeće)</P><P><DATE ISO="20190710">10. srpnja 2019.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: engleski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Žalba</KEYWORD><KEYWORD>Tržišno natjecanje</KEYWORD><KEYWORD>Zabranjeni sporazumi</KEYWORD><KEYWORD>Sektor kamatnih izvedenica denominiranih u japanskim jenima</KEYWORD><KEYWORD>Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u</KEYWORD><KEYWORD>Odgovornost poduzetnika zbog njegove uloge pomagača u provedbi zabranjenog sporazuma</KEYWORD><KEYWORD>Izračun novčane kazne</KEYWORD><KEYWORD>Obveza obrazlaganja</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑39/18 P,</P><P>povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene <DATE ISO="20180122">22. siječnja 2018.</DATE>,</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Europska komisija</HT>, koju zastupaju B. Mongin, M. Farley, T. Christoforou i V. Bottka, u svojstvu agenata,</P><PARTY.STATUS>žalitelj,</PARTY.STATUS></PLAINTIFS><AGAINST>a druge stranke postupka su:</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">NEX International Limited</HT>, prije Icap plc, sa sjedištem u Londonu (Ujedinjena Kraljevina),</P><P><HT TYPE="BOLD">Icap Management Services Ltd</HT>, sa sjedištem u Londonu,</P><P><HT TYPE="BOLD">Icap New Zealand Ltd</HT>, sa sjedištem u Wellingtonu (Novi Zeland), koji zastupaju C. Riis‑Madsen, <HT TYPE="ITALIC">advokat</HT>, i S. Frank, <HT TYPE="ITALIC">avocat</HT>,</P><PARTY.STATUS>tužitelji u prvom stupnju,</PARTY.STATUS></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (treće vijeće),</P><P>u sastavu: A. Prechal, predsjednica vijeća, F. Biltgen, J. Malenovský, C. G. Fernlund (izvjestitelj) i L. S. Rossi, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: E. Tanchev,</P><P>tajnik: L. Hewlett, glavna administratorica,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20190214">14. veljače 2019.</DATE>,</VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20190502">2. svibnja 2019.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><?PAGE NO="2"?><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Svojom žalbom Europska komisija zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171110">10. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Icap i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑180/15</NO.CASE>, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:795">EU:T:2017:795</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), kojom je poništio Odluku Komisije C(2015) 432 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> od <DATE ISO="20150204">4. veljače 2015.</DATE> u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet AT.39861 – Kamatne izvedenice u jenima) (u daljnjem tekstu: sporna odluka).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora i sporna odluka</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Iz okolnosti spora iznesenih u točkama 1. do 21. pobijane presude proizlazi da su Icap plc (u čija je prava i obveze stupio NEX International Limited), Icap Management Services Ltd i Icap New Zealand Ltd (u daljnjem tekstu zajedno: Icap) dio društva za pružanje usluga posredovanja putem telefonskih i elektroničkih mreža koje je ujedno pružatelj usluga poslije trgovanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Komisija je u spornoj odluci utvrdila da je Icap sudjelovao u šest povreda članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru od <DATE ISO="19920502">2. svibnja 1992.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="001" PAGE.FIRST="3" DATE.PUB="1994">SL 1994., L 1, str. 3</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 4.) u vezi s manipulacijom međubankovnih referentnih stopa <HT TYPE="ITALIC">London Interbank Offered Rate</HT> (LIBOR, međubankovna stopa koja se primjenjuje u Londonu (Ujedinjena Kraljevina)) i <HT TYPE="ITALIC">Tokyo Interbank Offered Rate</HT> (TIBOR, međubankovna stopa koja se primjenjuje u Tokiju (Japan)) na tržištu kamatnih izvedenica denominiranih u japanskim jenima, koje su prethodno bile utvrđene Odlukom Komisije C(2013) 8602 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> od <DATE ISO="20131204">4. prosinca 2013.</DATE> u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet AT.39861 – Kamatne izvedenice u japanskim jenima).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Komisija je <DATE ISO="20131029">29. listopada 2013.</DATE> pokrenula postupak zbog povrede protiv Icapa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Icap je <DATE ISO="20131112">12. studenoga 2013.</DATE> obavijestio Komisiju o svojoj namjeri da ne sudjeluje u postupku nagodbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Komisija je <DATE ISO="20150204">4. veljače 2015.</DATE> donijela spornu odluku kojom je Icapu izrekla šest novčanih kazni u ukupnom iznosu od <FT TYPE="NUMBER">14960000</FT> eura jer je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>omogućio<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> počinjenje sljedećih šest povreda:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>povredu UBS/RBS iz 2007.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>, između <DATE ISO="20070814">14. kolovoza</DATE> i <DATE ISO="20071101">1. studenoga 2007.</DATE>;</P></ITEM><ITEM><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>povredu UBS/RBS iz 2008.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, između <DATE ISO="20080828">28. kolovoza</DATE> i <DATE ISO="20081103">3. studenoga 2008.</DATE>;</P></ITEM><ITEM><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>povredu UBS/DB<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>, između <DATE ISO="20090522">22. svibnja</DATE> i <DATE ISO="20090810">10. kolovoza 2009.</DATE>;</P></ITEM><ITEM><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>povredu Citi/RBS<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>, između <DATE ISO="20100303">3. ožujka</DATE> i <DATE ISO="20100622">22. lipnja 2010.</DATE>;</P></ITEM><ITEM><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>povredu Citi/DB<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>, između <DATE ISO="20100407">7. travnja</DATE> i <DATE ISO="20100607">7. lipnja 2010.</DATE> i</P></ITEM><ITEM><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>povredu Citi/UBS<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>, između <DATE ISO="20100428">28. travnja</DATE> i <DATE ISO="20100602">2. lipnja 2010.</DATE></P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Točke 18. do 21. pobijane presude glase kako slijedi:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>18.</NO.P><TXT>Komisija uvodno podsjeća da se, primjenom Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1/2003 (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="210" PAGE.FIRST="2" DATE.PUB="2006">SL 2006., C 210, str. 2</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 58.; u daljnjem tekstu: Smjernice iz 2006.), osnovni iznos kazne mora utvrditi s obzirom na kontekst u kojem je počinjena povreda kao i, osobito, s obzirom na težinu i trajanje povrede te na to da uloga koju je imao svaki od sudionika mora biti predmet pojedinačne ocjene istodobno odražavajući eventualne otegotne odnosno olakotne okolnosti (uvodna izjava 284. [sporne] odluke).</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="3"?><ITEM><NP><NO.P>19.</NO.P><TXT>Komisija je primijetila da Smjernice iz 2006. daju malo naznaka o metodi izračuna kazne za one koji su povredu omogućili. S obzirom na to da je Icap operater aktivan na tržištu posredničkih usluga, a ne na tržištu kamatnih izvedenica, ona drži da nije mogla zamijeniti troškove posredovanja s onima cijene kamatnih izvedenica u japanskim jenima da bi ustanovila promet i utvrdila iznos kazne jer takva zamjena ne bi odražavala ni težinu ni prirodu povrede. Iz toga je u biti zaključila da valja primijeniti točku 37. Smjernica iz 2006. koja omogućuje njihovu neprimjenu prilikom utvrđivanja osnovnog iznosa kazne (uvodna izjava 287. [sporne] odluke).</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>20.</NO.P><TXT>S obzirom na težinu dotičnih ponašanja i trajanje sudjelovanja Icapa u svakoj od dotičnih šest povreda, Komisija je za svaku od njih utvrdila osnovni iznos kazne, odnosno: <FT TYPE="NUMBER">1040000</FT> eura za povredu UBS/RBS iz 2007., <FT TYPE="NUMBER">1950000</FT> eura za povredu UBS/RBS iz 2008., <FT TYPE="NUMBER">8170000</FT> eura za povredu UBS/DB, <FT TYPE="NUMBER">1930000</FT> eura za povredu Citi/RBS, <FT TYPE="NUMBER">1150000</FT> eura za povredu Citi/DB i <FT TYPE="NUMBER">720000</FT> eura za povredu Citi/UBS (uvodna izjava 296. [sporne] odluke).</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>21.</NO.P><TXT>Što se tiče utvrđivanja konačnog iznosa kazne, Komisija nije utvrdila postojanje otegotnih ili olakotnih okolnosti i uzela je u obzir činjenicu da nije premašen prag od 10 % godišnjeg prometa (uvodna izjava 299. [sporne] odluke). Člankom 2. izreke [sporne] odluke tužiteljima se prema tome izriču kazne čiji je konačni iznos jednak njihovu osnovnom iznosu.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20150414">14. travnja 2015.</DATE> Icap je pokrenuo postupak za poništenje sporne odluke i, podredno, smanjenje iznosa izrečenih novčanih kazni.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>U prilog svojem zahtjevu za poništenje Icap je istaknuo šest tužbenih razloga. Prvim četirima tužbenim razlozima osporavao je zakonitost članka 1. sporne odluke, koji se odnosi na postojanje povreda. Peti i šesti tužbeni razlog bili su usmjereni protiv članka 2. te odluke, koji se odnosi na izrečene novčane kazne.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Pobijanom presudom Opći sud je, s jedne strane, djelomično poništio članak 1. sporne odluke i, s druge strane, poništio članak 2. te odluke.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Zahtjevi stranaka pred Sudom</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Komisija od Suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem se njome poništavaju kazne iz članka 2. sporne odluke;</P></ITEM><ITEM><P>odbije peti i šesti tužbeni razlog iz Icapove tužbe pred Općim sudom, koji se odnose na novčane kazne, i u izvršavanju svoje neograničene nadležnosti Icapu utvrdi prikladne novčane kazne i</P></ITEM><ITEM><P>naloži Icapu snošenje svih troškova ovog postupka i preinači dio pobijane presude u kojem se nalaže plaćanje troškova radi usklađivanja s ishodom ove žalbe.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Icap od Suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>odbije žalbu u cijelosti ili djelomično i</P></ITEM><ITEM><P>naloži Komisiji snošenje svih troškova ovog postupka, uključujući troškove prvostupanjskog postupka.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O žalbi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>U prilog svojoj žalbi Komisija ističe jedan žalbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava u tumačenju i primjeni sudske prakse koja se odnosi na obrazloženje odluka kojima se izriču novčane kazne.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Argumentacija stranaka</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Komisija tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je presudio da utvrđenje iznosa novčanih kazni izrečenih Icapu u spornoj odluci nije bilo u dovoljnoj mjeri obrazloženo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Ta institucija tvrdi da se Opći sud u točkama 287. do 291. pobijane presude oslonio na pogrešno tumačenje obveze obrazlaganja. Opći sud nije uzeo u obzir sudsku praksu proizašlu iz presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111208">8. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Chalkor/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑386/10 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:815">EU:C:2011:815</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151022">22. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>AC‑Treuhand/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑194/14 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:717">EU:C:2015:717</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0066">66.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0068">68.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), prema kojoj Komisija ispunjava tu obvezu kada poduzetniku koji je kao pomagač odgovoran za povredu članka 101. UFEU‑a navede elemente ocjene koji su joj omogućili da utvrdi težinu i trajanje povrede a da pritom ne mora iznositi sve brojčane podatke i izračune koje je izvršila kako bi utvrdila iznos novčane kazne.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Osim toga, Opći sud u točkama 295. i 296. pobijane presude nije uzeo u obzir presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160128">28. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Quimitécnica.com i de Mello/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑415/14 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:58">EU:C:2016:58</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), iz koje proizlazi da se obrazloženje Komisijina akta treba ocijeniti s obzirom na njegov kontekst, koji uključuje prepisku između potonje i zainteresiranih, do koje je moglo doći prije i nakon donošenja predmetnog akta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Komisija smatra da se u spornoj odluci u dovoljnoj mjeri navode čimbenici težine i trajanja Icapova sudjelovanja u povredi i da je njezino obrazloženje u tom pogledu usporedivo s onim odluke o kojoj je riječ u predmetu u kojem je donesena presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151022">22. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>AC‑Treuhand/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑194/14 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:717">EU:C:2015:717</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Komisija smatra da je učinila i više nego što je to bila dužna učiniti kako bi odgovorila Icapu, koji se smatrao žrtvom različitog postupanja u odnosu na poduzetnika R. P. Martina, kojemu je isto tako naloženo plaćanje novčanih kazni zbog njegove uloge pomagača u provedbi istog kartela, ali koji se, za razliku od Icapa, odlučio nagoditi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Komisija navodi da je, kao prvo, kao osnovu za izračun uzela vrijednost prodaje i promet na svjetskoj razini koji se primjenjuju na banke sudionice. Komisija je, nadalje, uzimajući u obzir trajanje Icapova sudjelovanja naposljetku smanjila hipotetski osnovni iznos kako bi dobila paušalni iznos novčane kazne koji je prikladan i razmjeran. Ista je metoda primijenjena i u pogledu poduzetnika R. P. Martina, poštujući načelo jednakog postupanja. Međutim, tom je potonjem poduzetniku odobreno smanjenje od 25 % na temelju pokajničkog programa i smanjenje od 10 % na temelju nagodbe. Usto je njegov promet bio gotovo dvadeset puta manji od Icapova te je njegovo sudjelovanje u povredi trajalo približno mjesec dana, dok je Icapovo sudjelovanje trajalo više od dva mjeseca.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>U slučaju da Sud želi odlučivati o iznosu novčanih kazni na temelju svoje neograničene nadležnosti, Komisija ga poziva da iznos svake novčane kazne utvrdi s obzirom na smanjenje trajanja koja je utvrdio Opći sud i koja su postala pravomoćna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Icap tvrdi da taj žalbeni razlog nije osnovan.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="5"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Ocjena Suda</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Žalbenim razlogom se u biti postavlja pitanje je li Opći sud pogrešno razumio doseg Komisijine obveze obrazlaganja presudivši u točkama 287. do 296. pobijane presude, u biti, da se potonja ne može zadovoljiti samo pružanjem općih jamstava da osnovni iznosi utvrđeni za poduzetnike odgovorne za povrede članka 101., zbog omogućavanja zabranjenog sporazuma, odražavaju težinu, trajanje i prirodu njihova sudjelovanja u povredama kao i odvraćajući učinak novčanih kazni, iako je nesporno da su ti iznosi utvrđeni u skladu s posebnom metodologijom koja tim poduzetnicima nije bila otkrivena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Kao što je to Opći sud podsjetio u točkama 287. i 288. pobijane presude, prema ustaljenoj sudskoj praksi obrazlaganje koje se zahtijeva člankom 296. UFEU‑a mora odgovarati prirodi akta o kojem je riječ i mora jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke institucije koja je donijela pobijani akt kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere, a sudu Unije omogućilo provođenje nadzora. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve činjenične i pravne okolnosti, s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a mora ocjenjivati ne samo u odnosu na svoju formulaciju već i na svoj kontekst i na sva pravna pravila kojima se uređuje predmetno pravno područje (vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19980402">2. travnja 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Sytraval i Brink’s France</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑367/95 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:154">EU:C:1998:154</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190508">8. svibnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Landeskreditbank Baden‑Württemberg/BCE</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑450/17 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:372">EU:C:2019:372</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0087">87.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Kad je riječ o odlukama kojima se izriču novčane kazne poduzetnicima zbog povrede članka 101. UFEU‑a, obveza obrazlaganja je od osobite važnosti. Komisija mora obrazložiti svoju odluku te, osobito, objasniti način na koji je odvagivala i ocjenjivala čimbenike koje je uzela u obzir. Sud mora po službenoj dužnosti provjeriti je li dano obrazloženje (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111208">8. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Chalkor/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑386/10 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:815">EU:C:2011:815</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Iako je točno da Komisija raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću glede metode izračuna novčanih kazni u slučaju povrede pravila Unije u području tržišnog natjecanja (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121219">19. prosinca 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Heineken Nederland i Heineken/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑452/11 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:829">EU:C:2012:829</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0092">92.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa), ona je unatoč tome, radi transparentnosti, donijela Smjernice iz 2006., u kojima navodi po kojoj će osnovi uzimati u razmatranje pojedine okolnosti povrede i posljedice koje iz toga mogu proizaći za iznos novčane kazne (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111208">8. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Chalkor/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑386/10 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:815">EU:C:2011:815</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Smjernice iz 2006. temelje se, dakle, na uzimanju u obzir vrijednosti prihoda od prodaje dotičnih proizvoda u vezi s povredom prilikom utvrđivanja osnovnog iznosa novčanih kazni koje se izriču. Tim se smjernicama u njihovim točkama 6. i 13. predviđa da se kombinacijom vrijednosti prihoda od prodaje i trajanja povrede nastoji odraziti <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>ekonomsk[a] važnost povrede kao i relativn[a] težin[a] svakog poduzetnika u povredi.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Međutim, ta se metoda u posebnim okolnostima nekog predmeta ponekad može pokazati neprikladnom. Takav je primjerice slučaj kada poduzetnik koji je proglašen odgovornim za povredu članka 101. UFEU‑a zbog omogućavanja zabranjenog sporazuma ne ostvaruje nikakav promet na tržištima relevantnih proizvoda. Sud je u istovrsnoj situaciji presudio da Komisija ima pravo pribjeći metodi izračuna različitoj od one opisane u Smjernicama iz 2006. i, u skladu s njihovom točkom 37., paušalno utvrditi osnovni iznos novčane kazne izrečene poduzetniku koji je obavljanjem svoje savjetodavne djelatnosti omogućio provedbu zabranjenog sporazuma (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151022">22. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>AC‑Treuhand/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑194/14 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:717">EU:C:2015:717</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0067">67.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Kad je riječ o Komisijinu opsegu obveze obrazlaganja kada odstupi od opće metodologije predviđene Smjernicama iz 2006., valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, iako se odluka Komisije koja je u skladu s njezinom ustaljenom praksom u odlučivanju može sažeto obrazložiti, posebno upućivanjem na tu praksu, kada se njome znatno udaljava od prijašnjih odluka, Komisija<?PAGE NO="6"?> mora na jasan način objasniti svoje rasuđivanje (vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19751126">26. studenoga 1975.</DATE>, <NAME.CASE>Groupement des fabricants de papiers peints de Belgique i dr./Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>73/74</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1975:160">EU:C:1975:160</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110929">29. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Elf Aquitaine/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑521/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:620">EU:C:2011:620</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0155">155.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Također valja podsjetiti na ustaljenu sudsku praksu kojom se priznalo da navedene smjernice daju pravilo ponašanja za praksu koju treba slijediti od koje Komisija u konkretnom slučaju ne može odstupiti, osim ako pruži razloge koji su sukladni, među ostalim, načelu jednakog postupanja (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130530">30. svibnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Quinn Barlo i dr./Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑70/12 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:351">EU:C:2013:351</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130711">11. srpnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Ziegler/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑439/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:513">EU:C:2013:513</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Komisija je dakle, kada se poziva na točku 37. Smjernica iz 2006., obvezna iznijeti razloge na temelju kojih je zaključila da posebnosti predmeta koji se pred njom vodi ili potreba za postizanjem odvraćajućeg učinka opravdavaju njezino odstupanje od metode iz navedenih smjernica, kao što je to u biti presudio Opći sud u točki 289. pobijane presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Osim toga, Komisija ispunjava svoju obvezu obrazlaganja kada u svojoj odluci navede elemente na kojima se temelji ocjena, a koji su joj omogućili da odredi težinu i trajanje povrede (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151022">22. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>AC‑Treuhand/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑194/14 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:717">EU:C:2015:717</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0068">68.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Iako nije obvezna navesti sve brojke koje se odnose na svaki međukorak načina izračuna utvrđene novčane kazne, ona ipak mora, kao što je to Opći sud utvrdio u točki 291. pobijane presude, objasniti način na koji je odvagivala i ocjenjivala čimbenike koje je uzela u obzir (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111208">8. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Chalkor/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑386/10 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:815">EU:C:2011:815</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Iako je navođenje tih elemenata nužno, pitanje je li ono dovoljno valja ocjenjivati s obzirom na predmetne okolnosti i kontekst Komisijine odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Istina, Sud je u predmetu u kojem je Komisija paušalno utvrdila osnovni iznos novčane kazne izrečene poduzetniku koji je omogućio zabranjeni sporazum presudio da je obrazloženje u kojem se samo navodi da su prilikom utvrđivanja tog iznosa u obzir uzeti težina i trajanje povreda dovoljno (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151022">22. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>AC‑Treuhand/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑194/14 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:717">EU:C:2015:717</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0068">68.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0069">69.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Međutim, iz te se presude ne može izvesti da je takvo obrazloženje uvijek dovoljno, bez obzira na posebnosti predmetne situacije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Osim toga, kad Komisija odstupi od Smjernica iz 2006. i primijeni drugu metodologiju koja je posebno prilagođena posebnostima situacije poduzetnika koji su omogućili provedbu zabranjenog sporazuma, tu je metodologiju, s obzirom na prava obrane, potrebno otkriti zainteresiranim osobama kako bi im se omogućilo da iznesu svoja stajališta u vezi s elementima na kojima Komisija namjerava temeljiti svoju odluku (vidjeti analogijom presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131022">22. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Sabou</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑276/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:678">EU:C:2013:678</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu). Naime, tim se otkrivanjem doprinosi pravičnosti, nepristranosti i kvaliteti Komisijinih odluka o kojima u konačnici ovisi povjerenje koje javnost i poduzetnici daju legitimnosti djelovanja te institucije u području tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190116">16. siječnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/United Parcel Service</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑265/17 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:23">EU:C:2019:23</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>U ovom je slučaju nesporno da je Komisija utvrdila osnovni iznos novčanih kazni izrečenih Icapu i R. P. Martinu na temelju iste metode koja je posebno izrađena kako bi se odgovorilo na posebnu situaciju pomagačâ i koja se temelji na testu u pet stadija kojim se mogu izmjeriti trajanje i težina njihova sudjelovanja u predmetnim povredama. Stoga se okolnosti u ovom predmetu razlikuju od onih iz predmeta u kojem je donesena presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151022">22. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>AC‑Treuhand/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑194/14 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:717">EU:C:2015:717</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), u kojem je Komisija paušalno utvrdila osnovni iznos novčane kazne izrečene jedinom pomagaču u provedbi zabranjenog sporazuma.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Osim toga, Opći sud je u točki 293. pobijane presude istaknuo da uvodna izjava 287. sporne odluke <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>ne pruža pojašnjenja o alternativnoj metodi koju je primijenila Komisija, nego samo pruža opća jamstva za to da osnovni iznosi odražavaju težinu, trajanje i prirodu Icapova sudjelovanja u dotičnim povredama, kao i potrebu da se osigura da kazne u dovoljnoj mjeri imaju odvraćajući učinak.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>S obzirom na pravna pitanja istaknuta u točkama 28. do 34. ove presude, Opći sud je ispravno potvrdio ocjenu iz točke 294. pobijane presude, prema kojoj, s jedne strane, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>[s]astavljena na taj način, uvodna izjava 287. [sporne odluke] ne omogućuje ni tužiteljima da shvate utemeljenost metodologije kojoj je Komisija dala prednost ni Općem sudu da je provjeri<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> i, s druge strane, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>[t]a nedostatnost obrazloženja postoji također i u uvodnim izjavama 290. do 296. navedene odluke, koje ne pružaju ni minimalne informacije koje bi mogle omogućiti razumijevanje i provjeru relevantnosti i ocjene elemenata koje je Komisija uzela u obzir prilikom utvrđivanja osnovnog iznosa kazni te se time odstupa od sudske prakse<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111208">8. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Chalkor/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑386/10 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:815">EU:C:2011:815</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Suprotno onomu što tvrdi Komisija, obveza dovoljnog obrazlaganja relevantnosti i ocjene elemenata koje je uzela u obzir prilikom utvrđivanja alternativne metode kojoj je dala prednost ne podrazumijeva, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 31. ove presude, da je Komisija obvezna pružiti brojčane podatke koji se odnose na način izračuna kazne ili da je dužna detaljno pojasniti interne izračune koje je izvršila. Uostalom, u ovom slučaju Komisija nije tvrdila da ju je navođenje pet stadija od kojih se sastoji odabrana alternativna metoda, koju je razotkrila tek u stadiju postupka pred Općim sudom, navelo na otkrivanje brojčanih podataka ili njezinih internih izračuna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Komisija prigovara i da je Opći sud propustio uzeti u obzir informacije u vezi s metodologijom izračuna, koje su tužitelju bile dostavljene u okviru upravnog postupka kao i u stadiju sudskog postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Međutim, s obzirom na važnost obveze obrazlaganja u pogledu elemenata koji su navedeni u točki 34. ove presude, Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava presudivši, u točki 295. pobijane presude, da iako <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>obrazloženje pobijanog akta treba ispitati uzimajući u obzir njegov kontekst, ne može se smatrati da vođenje […] pripremnih i neformalnih rasprava može osloboditi Komisiju njezine obveze da u pobijanoj odluci iznese metodologiju koju je primijenila u svrhu utvrđivanja iznosa izrečenih kazni.<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Osim toga, s obzirom na nepostojanje objašnjenja u vezi s relevantnosti i ocjenom elemenata koje je Komisija uzela u obzir prilikom utvrđivanja metode za izračun osnovnog iznosa novčane kazne izrečene Icapu, Opći sud je u točki 296. pobijane presude pravilno presudio da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>objašnjenje pruženo u stadiju postupka pred Općim sudom [nije moglo] uzeti u obzir u svrhu ocjene je li Komisija poštovala svoju obvezu obrazlaganja.<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Stoga jedini žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da žalbu treba odbiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju članka 184. stavka 1. istoga Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Icap postavio zahtjev da se Komisiji naloži snošenje troškova i da ona nije uspjela u postupku, Komisiji valja naložiti snošenje troškova.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="8"?><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) proglašava i presuđuje:</INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Žalba se odbija.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>