(1)

Europska komisija (dalje u tekstu: „Komisija”) Provedbenom uredbom (EU) br. 1195/2014 (2) („Privremena uredba”) uvela je privremenu kompenzacijsku pristojbu na uvoz određene kalifornijske pastrve podrijetlom iz Turske.

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak nakon što je Dansko udruženje za akvakulturu („podnositelj pritužbe”) 3. siječnja 2014. uložilo pritužbu u ime proizvođača koji predstavljaju više od 25 % ukupne proizvodnje određene kalifornijske pastrve u Uniji putem obavijesti objavljene u Službenom listu Europske unije („Obavijest o pokretanju postupka”) (3). Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 1. Privremene uredbe, na obavijest o pokretanju postupka primijenjen je ispravak objavljen u Službenom listu Europske unije4. rujna 2014. („ispravak”) (4).

(3)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 23. Privremene uredbe, ispitnim postupkom u vezi sa subvencijom i štetom obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja važnih za ocjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2010. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(4)

Nakon objave bitnih činjenica i zaključaka na temelju kojih je uvedena privremena kompenzacijska pristojba („privremena objava”) nekoliko zainteresiranih strana dostavilo je pisane podneske u pogledu privremenih nalaza. Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane.

(5)

Udruženje egejskih izvoznika („AEA”) zatražilo je saslušanje sa službenikom za saslušanje Glavne uprave za trgovinu („službenik za saslušanje”). Saslušanje je održano 26. studenoga 2014. Tijekom saslušanja raspravljalo se o navodnoj promjeni opsega proizvoda na temelju ispravka, uključenju dimljene kalifornijske pastrve u opseg proizvoda i izračunu reprezentativnosti. Drugi sastanak sa službenikom za saslušanje održan je 8. siječnja 2015. Uz pitanja o kojima se raspravljalo na saslušanju od 26. studenoga 2014., raspravljalo se i o metodologiji primijenjenoj na analizu štete i predloženom pristupu u pogledu preuzimanja obveza.

(6)

Razmotrene su pisane i usmene primjedbe zainteresiranih strana te su, prema potrebi, u skladu s tim izmijenjeni privremeni nalazi.

(7)

Komisija je obavijestila sve strane o bitnim činjenicama i zaključcima na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz kalifornijske pastrve podrijetlom iz Turske i konačno naplatiti iznose osigurane privremenom pristojbom („završna objava”). Svim stranama dano je razdoblje unutar kojega su se mogle očitovati o konačnoj objavi.

(8)

Primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane razmotrene su i prema potrebi uzete u obzir.

(9)

Nakon privremene objave, AEA je uputio na ispravak Obavijesti o pokretanju postupka naveden u uvodnoj izjavi 2. i tvrdio da je Komisija ispravkom proširila definiciju proizvoda. Zbog navodnog proširenja nije se moglo isključiti da se neki turski izvoznici ne jave pri pokretanju i ne ispune obrazac za odabir uzoraka. Stoga uzorak proizvođača izvoznika možda više nije reprezentativan. Nakon konačne objave ista je strana ponovila svoje primjedbe bez pružanja daljnjih dokaza ili objašnjenja.

(10)

Osamnaest grupacija proizvođača izvoznika iz Turske dostavilo je zatražene podatke i pristalo da ih se uključi u uzorak. Ukupne prijavljene količine izvoza tih društava u Uniju tijekom 2013. čine ukupan izvoz iz Turske u Uniju, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 14. Privremene uredbe. Kako je spomenuto u uvodnoj izjavi 15. Privremene uredbe, u skladu s člankom 27. stavkom 1. Osnovne uredbe, Komisija je odabrala uzorak od četiri skupine proizvođača izvoznika na temelju najveće reprezentativne količine izvoza u Uniju. Uzorak čini 64 % izvoza predmetnog proizvoda u Uniju. Stoga je uzorak reprezentativan te su tvrdnje strane u tom pogledu odbačene.

(11)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi u vezi s uzorkovanjem, potvrđuju se uvodne izjave 9. do 17. Privremene uredbe.

(12)

Jedanaest društava ili grupacija društava zatražilo je pojedinačno ispitivanje u skladu s člankom 27. stavkom 3. Osnovne uredbe.

(13)

Komisija je te zahtjeve odbacila jer je broj proizvođača izvoznika toliko velik da bi pojedinačna ispitivanja bila bespotrebno opterećenje te bi spriječila pravovremen dovršetak ispitnog postupka.

(14)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 24. Privremene uredbe, predmetni proizvod jest kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss):

podrijetlom iz Turske i trenutačno razvrstana u oznake KN ex 0301 91 90 , ex 0302 11 80 , ex 0303 14 90 , ex 0304 42 90 , ex 0304 82 90 i ex 0305 43 00 („predmetni proizvod”).

(15)

Nakon privremene objave, te kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 9., jedna je zainteresirana strana tvrdila da je Komisija proširila opseg proizvoda iz ispitnog postupka na temelju ispravka, što je navodno potvrđeno člankom 1. stavkom 1. Privremene uredbe. Ta je strana tvrdila da je takvo proširenje opsega proizvoda nezakonito. Nadalje, tvrdili su da se o navodnom proširenju opsega proizvoda trebalo posavjetovati sa zainteresiranim stranama. Nakon konačne objave ista je strana ponovila svoje primjedbe bez pružanja daljnjih dokaza ili objašnjenja.

(16)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 25. Privremene uredbe, ispravak nije utjecao na opseg proizvoda, nego je bio isključivo za uredničke potrebe. Stoga je kalifornijska pastrva u veličini porcije od samog početka bila obuhvaćena opsegom proizvoda u svim načinima obrade. Tijekom ispitnog postupka postalo je očito da je opis različitih načina obrade proizvoda unutar opsega proizvoda nejasan i da postoje neke nedosljednosti među različitim jezičnim verzijama objavljenima u Službenom listu Europske unije koje je potrebno objasniti. Na primjer, doslovno tumačenje opsega proizvoda podrazumijevalo bi da se živoj ribi odstranjuje utroba. Međutim, čini se da su sve zainteresirane strane od kojih se zahtijevalo da popune odgovarajuće upitnike prijavile sve vrste proizvoda unatoč administrativnim pogreškama i stoga je zaključeno da doista postoji opće razumijevanje da su sve vrste bile uključene u opseg proizvoda od pokretanja trenutačnog postupka. Zainteresirane strane odmah su e-poštom obaviještene o objavi ispravka, ali nijedna nije dostavila nikakve primjedbe ni tvrdila da su prekršena njezina prava na obranu. Osim toga, proizvođači izvoznici Komisiji su tijekom ispitnog postupka prijavili sve načine obrade proizvoda obuhvaćene definicijom proizvoda. Stoga su tvrdnje strane u tom pogledu odbačene.

(17)

Dvije zainteresirane strane ponovile su da je potrebno isključiti dimljenu pastrvu iz opsega proizvoda. Osporile su zaključak Komisije iz uvodne izjave 29. Privremene uredbe da različiti načini obrade („živa”, „rashlađena”, „smrznuta” ili „dimljena”) obuhvaćeni definicijom predmetnog proizvoda imaju ista osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva te su ponovno uputila na dva prethodna antidampinška ispitna postupka za druge riblje proizvode (velika kalifornijska pastrva i losos) iz 2004. (5) i 2005. (6), u kojima dimljeni proizvodi nisu bili uključeni u opseg proizvoda. Strane su dostavile informacije o učincima procesa dimljenja kojim su navodno promijenjena gore navedena svojstva. Nadalje, ponovile su da bi se struktura troškova za dimljene filete znatno razlikovala od strukture troškova za druge načine pripreme te da postupak proizvodnje dimljenih fileta obuhvaća znatne troškove dimljenja.

(18)

Nakon konačne objave AEA je tvrdio da Komisija nije objasnila koja se osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva dimljene pastrve i pastrve koja nije dimljena smatraju sličnima. AEA je nadalje tvrdio da su dostavili dokaze iz kojih je vidljivo da dimljena pastrva, primjerice ima drukčiju kemijsku strukturu, senzorna svojstva i hranjivu vrijednost od pastrve koja nije dimljena.

(19)

Unatoč učincima postupka dimljenja, Komisija je smatrala da su glavna osnovna svojstva navedena u uvodnoj izjavi 29. Privremene uredbe ostala slična te nije obrazložila isključenje dimljenih proizvoda iz opsega proizvoda. Suprotno onome što je tvrdio AEA, proizvod, tj. pastrva u različitim načinima obrade namijenjenima prehrani ljudi, zadržava svoja svojstva i osnovne kemijske i hranjive vrijednosti i kad je dimljena. Podacima o učincima postupka dimljenja koje su strane dostavile ne dokazuje se da bi se gore navedena osnovna svojstva bitno promijenila u postupku dimljenja. O tom pitanju raspravljalo se i sa službenikom za saslušanje na saslušanjima iz uvodne izjave 5. Nadalje, sve kategorije predmetnog proizvoda, uključujući dimljenu pastrvu, obuhvaćene su poglavljem 3. Kombinirane nomenklature (7) te ih se jasno razlikuje od načina obrade ribe koji su obuhvaćeni poglavljem 16. te nomenklature. U pogledu različitih struktura troškova predmetne strane nisu dodatno potkrijepile svoju tvrdnju. Nadalje, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 30. Privremene uredbe, ispitnim se postupkom utvrdilo da je struktura troškova dimljenih fileta zaista slična strukturi troškova drugih načina pripreme. Glavni element troška, koji čini više od 50 % ukupnog troška svakog načina obrade, bila je cijena uzgoja, koja se načelno sastoji od cijene hrane (riblje brašno i riblje ulje), troška energije i troška ikre ili mladih jedinki. U svakom slučaju, u skladu s uvodnim izjavama 112. i 113. Privremene uredbe izvršen je izračun obaranja cijena usporedbom cijena prema vrsti proizvoda. Na kraju, kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 31. Privremene uredbe, u prethodnim ispitnim postupcima nije utvrđeno ni izričito zaključeno da je dimljene proizvode potrebno isključiti iz opsega proizvoda. Stoga su tvrdnje iznesene u tom pogledu odbačene.

(20)

Nakon konačne objave AEA i turska vlada ponovili su da bi se uključenje dimljene pastrve u opseg proizvoda iz trenutačnog ispitnog postupka kosilo s prethodnom praksom te da Komisija nije dovoljno objasnila navodno odstupanje od prethodne prakse.

(21)

Na kraju, kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 31. Privremene uredbe, u prethodnim ispitnim postupcima nije utvrđeno ni izričito zaključeno da je dimljene proizvode potrebno isključiti iz opsega proizvoda. Naime, budući da dimljeni proizvodi nisu bili obuhvaćeni pritužbama u prethodnim ispitnim postupcima, Komisija nije ispitala mogućnost jesu li se mogli uključiti u te ispitne postupke pod pretpostavkom da bi bili obuhvaćeni pritužbom. Stoga tvrdnja da se trenutačnim ispitnim postupkom odstupa od prethodne prakse nije točna i zbog toga se odbacuje.

(22)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi u vezi s predmetnim proizvodom ili istovjetnim proizvodom, potvrđuju se uvodne izjave 24. do 32. Privremene uredbe.

(23)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu državne potpore za ulaganja, potvrđuju se uvodne izjave 38. do 49. Privremene uredbe.

(24)

Nakon privremene objave jedan proizvođač izvoznik u uzorku i turska vlada doveli su u pitanje Komisijinu metodu izračuna prosječnog iznosa neizravne subvencije uzimanjem u obzir samo proizvodnju pastrve za koju se primaju izravna plaćanja. Od Komisije su zatražili da upotrijebi iznose za ukupnu proizvodnju slatkovodne pastrve koje je u rujnu 2014. objavio zavod za statistiku Turske (8). Nakon konačne objave obje su strane ponovile svoju tvrdnju. Komisija smatra da su podaci o ukupnoj proizvodnji slatkovodne pastrve u Turskoj dostavljeni tijekom ispitnog postupka pouzdani, unatoč tome što su dostavljeni nakon posjeta radi provjere, te je stoga tu tvrdnju prihvatila.

(25)

Stoga je prosječan iznos neizravne subvencije izračunan s obzirom na kupnje dvaju proizvođača izvoznika u uzorku od nepovezanih dobavljača s 0,60 TRY izmijenjen na 0,51 TRY po kg na osnovi ekvivalenta cijele ribe, na temelju sljedećeg izračuna:

Taj je iznos zatim podijeljen iznosom ukupne proizvodnje slatkovodne pastrve i umanjen za iznos proizvodnje pastrve proizvođača izvoznika u uzorku (Özpekler, Kilic, GMS), kako se navodi u odgovoru turske vlade na upitnik.

(26)

Stoga se prosječan iznos subvencije po kg izračunan na osnovi ekvivalenta cijele ribe za proizvođače izvoznike u uzorku temeljio na iznosu izravnih subvencija primljenih za uzgoj i prosječnom iznosu subvencije koju dodjeljuje turska vlada, tj. 0,51 TRY po kg, izračunano na osnovi ekvivalenta cijele ribe, za kupnju od eventualnih nepovezanih dobavljača. Ukupna korist bila je, dakle, izražena kao postotak vrijednosti CIF.

(27)

Nakon privremene objave jedan je proizvođač izvoznik u uzorku predložio malu izmjenu metode izračuna u pogledu iznosa subvencije kupljenih sirovina od drugog proizvođača izvoznika u uzorku. Komisija je prihvatila taj prijedlog i s tim u skladu ažurirala tablicu u nastavku u uvodnoj izjavi 33.

(28)

Nakon privremene objave i potom konačne objave dva proizvođača izvoznika u uzorku tvrdila su da je Komisija primijenila kompenzacijske mjere na iznos izravnih subvencija koji im je isplaćen, ali ne i na stvarnu korist. Međutim, primljeni bi iznosi činili oporezivu dobit. Stopu poreza na dobit od 20 % koja se primjenjuje u Turskoj stoga bi trebalo odbiti od ukupnog primljenog iznosa izravnih subvencija. Na temelju članka 7. stavka 1. točke (a) Osnovne uredbe može se zaključiti da bi „naknadu za podnošenje zahtjeva ili druge nastale troškove potrebne radi kvalifikacije ili dobivanja subvencije” trebalo odbiti od iznosa koristi. Proizvođači izvoznici smatrali su da je plaćanje primjenjivog poreza na dobit preduvjet za primanje sredstava koja im se isplaćuju te bi ga stoga trebalo smatrati „drugim nastalim troškom potrebnim radi kvalifikacije ili dobivanja subvencije”.

(29)

Komisija je tu tvrdnju odbacila. U Osnovnoj uredbi nema pravne osnove za primjenu predložene metode. Porezi se ne mogu smatrati troškom iz članka 7. stavka 1. točke (a) Osnovne uredbe. Plaćanje poreza na dobit predviđeno je turskim poreznim zakonom koji se primjenjuje na sva trgovačka društva neovisno o tome primaju li subvencije. Suprotno mišljenju proizvođača izvoznika, preduvjet za primanje sredstava nije plaćanje poreza na dobit, nego stvarni uzgoj predmetnog proizvoda.

(30)

Nakon privremene objave i potom konačne objave dva proizvođača izvoznika u uzorku tvrdila su da su morala dugo čekati na isplatu subvencija te da su u međuvremenu imala znatne financijske izdatke. Od Komisije stoga očekuju da iznos koristi prilagodi na nižu vrijednost kako bi odražavao te troškove financiranja. U tom smislu, proizvođači izvoznici u uzorku upućuju na uvodnu izjavu 42. Privremene uredbe kojom Komisija utvrđuje korist na temelju oslobođenja od poreza na dodanu vrijednost (PDV) za kupljene strojeve i tu je korist kvantificirala kao „kamatu koja se plaća komercijalnoj banci za razdoblje do povrata PDV-a”.

(31)

Ta je tvrdnja neutemeljena. Naime, nadležna administrativna tijela moraju uspostaviti potrebne postupke i mehanizme nadzora kako bi upravljale tako velikim programom subvencija. Stoga je uobičajeno da u okviru takvih programa za koji uvjete ispunjuje veliki broj uzgajivača u sektoru akvakulture u Turskoj prijenos subvencija potraje neko vrijeme. Usporedba s uvodnom izjavom 42. Privremene uredbe navodi na pogrešne zaključke. Korist od oslobođenja od PDV-a koja je u njoj opisana jest program subvencija koji je predvidjela turska vlada, a moguće troškove financiranja čine uobičajeni popratni troškovi čiju naknadu turska vlada nije predvidjela.

(32)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi u vezi s izravnim i neizravnim subvencijama za proizvođače potvrđuju se uvodne izjave 50. do 64. Privremene uredbe.

(33)

Uzimajući u obzir primjedbe zainteresiranih strana nakon privremene objave, marže izravnih i neizravnih subvencija iznose kako slijedi:

(34)

Nakon privremene objave i potom konačne objave jedan je proizvođač izvoznik u uzorku tvrdio da je Komisija zajam smatrala subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere, iako je bio namijenjen ulaganju koje nije povezano s predmetnim proizvodom.

(35)

Komisija je tu tvrdnju odbacila. Tijekom ispitnog postupka utvrđeno je da je proizvođač izvoznik kalifornijske pastrve primio takav zajam protiv kojeg se mogu uvesti kompenzacijske mjere jer je specifičan za sektor akvakulture. Smatralo se nevažnim što predmetni program nije specifičan za pravni subjekt koji proizvodi proizvod iz ispitnog postupka ako je sam program specifičan, a njegove se koristi mogu povezati s proizvodnjom predmetnog proizvoda. Potonje jest slučaj jer su se subvencioniranim zajmom smanjili ukupni troškovi financiranja proizvođača, od čega je i predmetni proizvod ostvario korist. Nije dostavljen nikakav dokaz o tome da su predmetni proizvođači izvoznici financijskim sredstvima upravljali tako da na ukupni trošak financiranja društva ne utječe dodjela zajma.

(36)

Nakon privremene objave još je jedan proizvođač izvoznik u uzorku tvrdio da Komisija nije točno raspodijelila korist subvencioniranog zajma između dva različita pravna subjekta u istoj skupini, u kojoj samo jedan pravni subjekt proizvodi predmetni proizvod.

(37)

Komisija je prihvatila tu tvrdnju i raspodijelila korist na temelju prometa tih pravnih subjekata. Korist pripisana predmetnom proizvodu gotovo je jednaka nuli te je stoga ne bi trebalo uzimati u obzir u ukupnom iznosu subvencioniranja.

(38)

Nakon privremene objave i potom konačne objave, u pogledu zajmova protiv kojih su uvedene kompenzacijske mjere, jedan je proizvođač izvoznik u uzorku doveo u pitanje Komisijin izračun koeficijenta obrtaja koji je upotrijebljen pri raspodjeli koristi izvozu predmetnog proizvoda u Uniju. Tvrdio je da iznos izvozne prodaje predmetnog proizvoda treba podijeliti ukupnim prometom društva, uključujući prodaju pastrve i drugih proizvoda koji se prodaju na domaćem tržištu i izvoze u EU kako bi se izračunao koeficijent obrtaja radi određivanja iznosa subvencioniranih zajmova.

(39)

Komisija je tu tvrdnju prihvatila. Međutim, unatoč toj novoj metodi, marže subvencioniranih zajmova ostale su iste.

(40)

Budući da nije bilo daljnjih primjedbi u vezi sa subvencioniranim zajmovima, potvrđuju se uvodne izjave 65. do 81. Privremene uredbe.

(41)

Uzimajući u obzir primjedbe zainteresiranih strana nakon privremene objave, marže subvencioniranih zajmova iznose kako slijedi:

(42)

Budući da nije bilo primjedbi u vezi sa skupinama poljoprivrednih suosiguravatelja i stopama potpore za premije, potvrđuju se uvodne izjave 82. do 90. Privremene uredbe.

(43)

S obzirom na to da nije bilo primjedbi u vezi sa subvencijama za konzultantske usluge, potvrđuje se uvodna izjava 91. Privremene uredbe.

(44)

S obzirom na to da nije bilo primjedbi u vezi sa subvencijama za gorivo i odlaganje ribarskih plovila, potvrđuje se uvodna izjava 92. Privremene uredbe.

(45)

Nakon privremene objave dva društva u uzorku istaknula su administrativnu pogrešku pri zaokruživanju iznosa u izračunu ukupnih marži subvencija. Komisija je tu tvrdnju prihvatila i s tim u skladu ažurirala tablicu u nastavku.

(46)

Budući da nije bilo primjedbi u pogledu metode izračuna ukupnih marži subvencija, potvrđuju se metode navedene u uvodnim izjavama 93. do 98. Privremene uredbe.

(47)

Uzimajući u obzir primjedbe zainteresiranih strana, konačne marže subvencija koje se primjenjuju na neto cijenu franko granica Unije, neocarinjeno, iznose kako slijedi:

(48)

Nakon privremene objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da je Komisija iz ukupne proizvodnje Unije isključila podatke proizvođača iz Unije koji prerađuju živu ribu kupljenu od drugih proizvođača iz Unije. Tvrdili su da je industrija prerade ribe u Uniji zbog toga de facto bila isključena iz ispitnog postupka.

(49)

Nakon konačne objave ta je strana ponovila svoje primjedbe i dodala da je Komisija trebala izvršiti: i. integriranu analizu na temelju ukupne kombinirane proizvodnje uzgajivača i prerađivača u Uniji ili ii. analizu u dva koraka na temelju početne segmentirane analize štete u segmentu uzgajivača s jedne strane i segmentu prerađivača s druge strane i potom ih integrirati u analizu cjelokupne industrije. Tvrdilo se da bi potonje bilo u skladu sa sudskom praksom WTO-a u predmetu EZ – Salmon (9) te s prethodnom praksom Komisije (10). Međutim, ta strana nije dostavila nikakvu procjenu eventualnih učinaka alternativnih metoda na analizu štete. Na kraju, ista je zainteresirana strana tvrdila da metodologija nije usklađena s činjenicom da je uvoz namijenjen ponovnoj preradi uključen i u količinu uvoza i u količinu proizvodnje Unije.

(50)

Nakon konačne objave i turska je vlada tvrdila da bi podatke od proizvođača Unije koji prerađuju živu ribu kupljenu od drugih proizvođača Unije trebalo uključiti u ukupnu proizvodnju Unije.

(51)

Turska vlada dodala je da se količina proizvodnje koja je korištena za potrebe analize štete razlikuje od količine proizvodnje korištene za potrebe analize reprezentativnosti i da je stoga potencijalno netočna. Turska vlada ponovila je svoju primjedbu u pogledu navodnih nedostataka analize reprezentativnosti.

(52)

U trenutačni ispitni postupak uključeni su svi proizvođači žive, svježe, smrznute, filetirane i dimljene pastrve u Uniji. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 10. Privremene uredbe, uzorak proizvođača Unije obuhvaćao je različite korake i vrste proizvodnje (proizvodnja žive, svježe, smrznute, filetirane i dimljene pastrve) te se smatrao reprezentativnim za industriju Unije u cjelini. Gore navedena tvrdnja da je industrija prerade ribe de facto bila isključena iz analize stoga je odbačena kao netočna.

(53)

Nadalje, nije bilo dostupnih podataka koji bi Komisiji omogućili da izvrši segmentiranu analizu različitih koraka i vrsta proizvodnje. Osim toga, kako se napominje u uvodnoj izjavi 10. Privremene uredbe, industrija Unije izrazito je fragmentirana, s više od 700 malih i srednjih poduzeća, što je Komisiji onemogućilo prikupljanje podataka o različitim segmentima. Predložena segmentirana analiza stoga u ovom slučaju nije bila izvediva.

(54)

Na kraju, uvoz namijenjen ponovnoj preradi uključen je u iznos proizvodnje radi postizanja najbolje procjene količine proizvodnje. U svakom slučaju, uvoz predmetnog proizvoda (osim dimljene pastrve) namijenjen ponovnoj preradi činio je manje od 3 % ukupne proizvodnje Unije izračunane tom metodom i stoga alternativna metoda njegova isključenja iz iznosa proizvodnje Unije ne bi imala značajan učinak na taj pokazatelj štete.

(55)

Razlike u količinama proizvodnje izračunanima za potrebe analize reprezentativnosti i analize štete odraz su činjenice da su tijekom ispitnog postupka postale dostupne preciznije informacije, a analiza reprezentativnosti bila je utemeljena na razboritoj ocjeni dokaza prima facie koji su bili dostupni u vrijeme te analize. Komisija je odgovorila i na posebna pitanja turske vlade u pogledu analize reprezentativnosti pojedinačnom objavom poslanom 18. prosinca 2014. te tijekom saslušanja sa službenikom za saslušanje održanog 8. siječnja 2015. Stoga se odbacuje argument da su podaci o količini proizvodnje korišteni za potrebe analize štete potencijalno netočni zbog različitih izvora za analizu reprezentativnosti i analizu štete.

(56)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 123. Privremene uredbe, količina proizvodnje temeljila se na podacima Udruženja europskih proizvođača u akvakulturi (Federation of European Aquaculture Producers – „FEAP”) koji se prikupljaju na razini franko tvornica i odnose na izlovljenu živu ribu u svakoj državi članici. Udio uvoza namijenjen ponovnoj preradi dodan je količini proizvodnje žive ribe u Uniji na temelju podatka prikupljenih i provjerenih tijekom tog ispitnog postupka. Budući da se količina proizvodnje izračunava na osnovi ekvivalenta cijele ribe, nema razlike ako se izračunava za prvi oblik prodaje, tj. „živa”, ili posljednji mogući oblik prodaje, tj. „obrađena”. Dakle, da je količina prerađene ribe dodana količini žive ribe, kako je predložila zainteresirana strana, to bi za posljedicu imalo dvostruko računanje. Unatoč činjenici da se ukupna količina proizvodnje uglavnom temeljila na podacima o proizvodnji žive ribe kako bi se izbjeglo dvostruko računanje, primijenjenom metodom nisu se isključile druge vrste proizvodnje Unije (proizvodnja svježe, smrznute, filetirane i dimljene pastrve) i čimbenici štete odnose se na cjelokupnu industriju Unije, tj. živu ribu i daljnju preradu. Dakle, za razliku od onog što tvrdi ta strana, metodom određivanja ukupne količine proizvodnje Unije nije isključena industrija prerade pastrve. Stoga je taj argument odbačen.

(57)

U svakom slučaju, čak i da se prihvati metoda koju je predložila zainteresirana strana i da se podaci proizvođača Unije koji prerađuju živu ribu dodaju podacima proizvođača žive ribe u Uniji te da to uzrokuje precjenjivanje nekih pokazatelja štete kao što su količina proizvodnje, količina prodaje, proizvodni kapacitet i zapošljavanje, rezultat bi svejedno upućivao na ista kretanja u razmatranom razdoblju jer su količine koje je ostvarila prerađivačka industrija povezani s količinama proizvodnje žive ribe.

(58)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 99. i 100. Privremene uredbe.

(59)

Nakon privremene objave i kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 48., jedna zainteresirana strana tvrdila je da je Komisija isključila podatke proizvođača Unije koji prerađuju živu ribu kupljenu od drugih proizvođača žive ribe u Uniji i uključila samo količinu proizvodnje proizvođača Unije koji uvoze živu ribu radi daljnje prerade. Ta je strana tvrdila da je ukupna potrošnja u Uniji stoga podcijenjena. Nakon konačne objave ista je strana ponovila svoju primjedbu, a da je nije dodatno potkrijepila, osim hipotetskim primjerom povezanim s tržišnim udjelima, tvrdeći da je metoda Komisije za određivanje potrošnje u Uniji nelogična te da za posljedicu ima precijenjen tržišni udio turskog uvoza.

(60)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 52. i 56., industrija prerade ribe u Uniji ustvari nije bila isključena iz analize. Pa ipak, podaci o proizvodnji utvrđeni su na temelju količine žive ribe izračunane na osnovi ekvivalenta cijele ribe kako bi se izbjeglo dvostruko računanje. Isti bi se rezultat dobio da je ukupna količina proizvodnje utvrđena na temelju količine daljnje prerađene pastrve izražene u ekvivalentu cijele ribe. Međutim, da se količina prerađene ribe dodala količini žive ribe, kako je predložila zainteresirana strana, posljedica bi bila dvostruko računanje, čime bi se umjetno povećala ukupna količina proizvodnje i potrošnje u Uniji. Istodobno, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 57., ti bi pokazatelji svejedno upućivali na ista kretanja u razmatranom razdoblju. Stoga su ti argumenti odbačeni.

(61)

Navodni učinak na tržišni udio turskog uvoza ispitan je u uvodnoj izjavi 64.

(62)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 101. do 105. Privremene uredbe.

(63)

Nakon konačne objave jedna zainteresirana strana tvrdila je da je Komisija isključila podatke proizvođača Unije koji prerađuju živu ribu kupljenu od drugih proizvođača žive ribe u Uniji i uključila samo količinu proizvodnje proizvođača Unije koji uvoze živu ribu radi daljnje prerade. Ta je strana tvrdila da se tom metodom precjenjuje tržišni udio turskog uvoza. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 59., strana ni na koji način nije potkrijepila tu tvrdnju, osim hipotetskim primjerom povezanim s tržišnim udjelima.

(64)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 60., podaci o proizvodnji utvrđeni su na temelju količine žive ribe izračunane na osnovi ekvivalenta cijele ribe kako bi se izbjeglo dvostruko računanje. Da se količina prerađene ribe dodala količini žive ribe, kako je predložila zainteresirana strana, posljedica bi bila dvostruko računanje, čime bi se umanjio tržišni udio turskog uvoza. Istodobno, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 57., ti bi pokazatelji svejedno upućivali na ista kretanja u razmatranom razdoblju. Stoga je taj argument odbačen.

(65)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 106. do 108. Privremene uredbe.

(66)

Nakon privremene objave jedna je strana tvrdila da uvozne cijene iz Turske ne bi trebalo određivati na temelju prosječne vrijednosti, nego prema vrsti proizvoda jer bi sastav vrste proizvoda i ponder pojedinačnih vrsta u tom sastavu znatno utjecali na prosječnu cijenu. Nakon konačne objave ista je strana ponovila svoju primjedbu, ali je nije dodatno potkrijepila.

(67)

Smatra se primjerenim da se za potrebe utvrđivanja i ispitivanja općih kretanja pokazatelja štete povezanih s cijenama predmetnog proizvoda u razmatranom razdoblju, kako je predviđeno člankom 3. Osnovne uredbe, upotrebljava ponderirana prosječna uvozna cijena koja se odnosi na predmetni proizvod kako je definiran. Naime, detaljni podaci prikupljaju se samo za razmatrano razdoblje. Stoga podaci na razini vrste proizvoda nisu dostupni za cijelo razmatrano razdoblje. U svakom slučaju, ponderirana prosječna uvozna cijena omogućila bi ispitivanje kretanja koje je primjenjivo na predmetni proizvod. Činjenica da bi se kretanje navodno razlikovalo za određene vrste proizvoda ne može poništiti opće kretanje. Na kraju, cijena se ponderira kako bi se u obzir uzeo ponder svake vrste proizvoda u okviru različitih sastava.

(68)

S druge strane, za potrebe određivanja obaranja cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 112. i 113. Privremene uredbe, Komisija je doista upotrijebila ponderirane prosječne prodajne cijene po vrsti proizvoda proizvođača iz Unije u uzorku prema nepovezanim kupcima na tržištu Unije, prilagođene na razinu franko tvornica te ih je usporedila s odgovarajućim ponderiranim prosječnim cijenama po vrsti proizvoda za uvoz predmetnog proizvoda turskih proizvođača u uzorku koji surađuju prema prvom neovisnom kupcu na tržištu Unije, utvrđenima na osnovi CIF, uz odgovarajuće prilagodbe za carine i troškove nakon uvoza.

(69)

Argument je odbačen iz gore navedenih razloga.

(70)

Nakon privremene objave ista je strana dovela u pitanje činjenicu da Komisija nije izvršila nikakvu prilagodbu za trošak nakon uvoza. Komisija je zbog te tvrdnje dodatno analizirala dostupne podatke te su upotrijebljeni prosječni troškovi nakon uvoza koje je imao povezani uvoznik proizvođača izvoznika u uzorku.

(71)

Usporedba cijena napravljena je za svaku vrstu proizvoda za poslove na istoj razini trgovine, prema potrebi primjereno prilagođena, i nakon odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe izražen je kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka. S obzirom na prilagodbu prethodno opisanu u uvodnoj izjavi 70., ponderirana prosječna marža obaranja cijena za uvoz iz predmetne zemlje na tržištu Unije bila je između 2 % i 16 % (prosječna marža obaranja cijena bila je 6 %).

(72)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 109. do 111. i 114. do 117. Privremene odredbe.

(73)

Nakon privremene objave turska je vlada tvrdila da bi Komisija trebala dostaviti podatke o makroekonomskim pokazateljima štete izračunanima samo na razini proizvođača iz Unije u uzorku. Strana je ponovila svoju tvrdnju nakon konačne objave. Praksa je Komisije da se makroekonomski pokazatelji utvrđuju i analiziraju na razini Unije, a ne na razini proizvođača iz Unije u uzorku. Štoviše, smatra se da u pogledu makroekonomskih pokazatelja potpuni podaci o cjelokupnoj industriji Unije, koji obuhvaćaju podatke od društava u uzorku, bolje odražavaju stanje tijekom razmatranog razdoblja od podataka koji se odnose samo na dio industrije. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(74)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 118. do 122. Privremene uredbe.

(75)

Nakon privremene objave i kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 9., jedna zainteresirana strana tvrdila je da je Komisija isključila podatke proizvođača iz Unije koji prerađuju živu ribu kupljenu od drugih proizvođača žive ribe u Uniji i uključila samo količinu proizvodnje proizvođača iz Unije koji uvoze živu ribu radi daljnje prerade. Ta je strana tvrdila da je ukupna količina proizvodnje u Uniji stoga podcijenjena.

(76)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 52., Komisija je analizirala cjelokupnu industriju Unije uključujući proizvođače žive, svježe, smrznute, filetirane i dimljene pastrve i, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 56. i 60., na ukupnu količinu proizvodnje u Uniji nije utjecala metoda koju je primijenila Komisija. Stoga je taj argument odbačen.

(77)

Turska vlada tvrdila je da su podaci FEAP-a obuhvaćali podatke samo za 13 država članica te da je zbog toga ukupna količina proizvodnje Unije podcijenjena.

(78)

Podaci FEAP-a zaista ne obuhvaćaju države članice čija je ukupna količina proizvodnje manja od 1 000 tona („ekvivalent cijele ribe”) godišnje, ali to, s obzirom na male količine, ne bi znatno utjecalo na utvrđena kretanja. Osim toga, ta strana nije pokazala nijedan mogući učinak uključivanja preostalih država članica u ukupne podatke. Stoga je taj argument odbačen.

(79)

Nakon konačne objave turska je vlada tvrdila da su iznosi proizvodnje za dvije države članice koje su isključene, Bugarsku i Rumunjsku, u 2011. u stvari bili veći od 1 000 tona. Međutim, podaci o količini proizvodnje koje je dostavila turska vlada u osnovi se odnose na proizvodnju velike pastrve koja nije predmetni proizvod u trenutačnom ispitnom postupku. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(80)

Nakon privremene objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da je proizvodni kapacitet, kako je prikazan u uvodnoj izjavi 124. Privremene uredbe, netočan jer je izračunan na osnovi netočno utvrđene količine proizvodnje iz uvodne izjave 75. Osim toga, ta zainteresirana strana tvrdila je da se stopa iskorištenosti kapaciteta ne bi trebala temeljiti na podacima koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku jer su u uzorku bili proizvođači iz Unije koji predstavljaju razne faze proizvodnje, npr. dimljenje, a količina proizvodnje navodno je obuhvaćala samo živu pastrvu. Nakon konačne objave ta je strana tvrdila da je korištena formula bila pogrešna jer se temeljila na prosječnoj stopi iskorištenosti kapaciteta proizvođača u uzorku, a trebalo je upotrijebiti podatke industrije žive ribe, s jedne strane, i prerađivačke industrije, s druge strane. Strana je dodala da nisu uključeni ni podaci za prerađivačku industriju koja kupuje živu pastrvu u Uniji, što je navodno znatno utjecalo na određivanje ukupnog proizvodnog kapaciteta u Uniji. Strana je na kraju dodala da se određivanje kapaciteta nikako ne bi trebalo temeljiti na formuli, nego na stvarnim podacima proizvođača iz Unije.

(81)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 52., 56. i 60., Komisija nije isključila prerađivačku industriju u Uniji iz svoje analize i stoga je argument da je količina proizvodnje netočno izračunana odbačen. Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 53., nije bilo dostupnih podataka koji bi Komisiji omogućili da izvede segmentiranu analizu s pomoću podataka o te dvije industrije. Iz istog razloga određenje kapaciteta nije se moglo temeljiti na stvarnim podacima za više od 700 malih i srednjih proizvođača iz Unije. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 123. i 124. Privremene uredbe, stopa iskorištenosti kapaciteta koju je utvrdila Komisija dosljedna je s količinom proizvodnje Unije. Stoga su odbačeni i argumenti da je kapacitet određen na temelju nepotpunih podataka o ukupnoj proizvodnji i da se stopa iskorištenosti kapaciteta ne bi trebali temeljiti na podacima proizvođača iz Unije u uzorku. U svakom slučaju, čak i da je alternativna metoda za izračun količine proizvodnje koju je predložila zainteresirana strana prihvaćen i da su podaci prerađivačke industrije u Uniji koja kupuje živu pastrvu u Uniji dodani podacima proizvođača žive ribe iz Unije, što bi za posljedicu imalo dvostruko računanje objašnjeno u uvodnoj izjavi 56., razvoj stope iskorištenosti kapaciteta pratio bi ista kretanja u razmatranom razdoblju. Stoga je taj argument odbačen.

(82)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 123. do 128. Privremene uredbe.

(83)

Nakon privremene objave i kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 9., jedna zainteresirana strana tvrdila je da je Komisija isključila podatke proizvođača iz Unije koji prerađuju živu ribu kupljenu od drugih proizvođača žive ribe u Uniji i uključila samo količinu proizvodnje proizvođača iz Unije koji uvoze živu ribu radi daljnje prerade. Ta je strana tvrdila da je dio prerađivačke industrije u Uniji isključen iz analize i da je stoga količina prodaje industrije Unije podcijenjena, a tržišni udio izračunan na toj osnovi netočan. Nakon konačne objave ista je strana ponovila svoje primjedbe i dodala da se Komisija trebala osloniti na alternativne metode opisane u uvodnoj izjavi 49., ali nije potkrijepila tvrdnju o njihovoj važnosti za ovaj nalaz.

(84)

Zbog razloga navedenih u uvodnim izjavama 52., 56. i 60., odbačen je argument da je količina proizvodnje netočno utvrđena i da dio industrije Unije nije uzet u obzir u analizi. U skladu s tim odbačen je i argument da su količina prodaje i tržišni udio netočno utvrđeni. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 53., segmentirana analiza nije bila izvediva i odbačena je. Međutim, prihvaćanje metode izračuna količine prodaje koju je predložila zainteresirana strana uzrokovalo bi dvostruko računanje i posljedično precjenjivanje količine prodaje i tržišnog udjela industrije Unije. Istodobno, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 57., ti bi pokazatelji svejedno ukazivali na ista kretanja u razmatranom razdoblju. Stoga je taj argument odbačen.

(85)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 129. i 133. Privremene uredbe.

(86)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 134. Privremene uredbe.

(87)

Nakon privremene objave i kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 9., jedna je strana tvrdila da je Komisija isključila podatke od proizvođača iz Unije koji prerađuju živu ribu koju su kupili od drugih proizvođača žive ribe iz Unije i da je zaposlenost stoga podcijenjena. Nakon konačne objave ta je strana tvrdila da je korištena formula bila pogrešna jer se temeljila na podacima o zaposlenosti za proizvođače u uzorku, a trebalo je upotrijebiti podatke za te dvije industrije. Strana je dalje tvrdila da nisu bili uključeni podaci prerađivača koji kupuju živu pastrvu u Uniji, što je navodno znatno utjecalo na određivanje ukupne zaposlenosti u Uniji. Strana je na kraju dodala da se određivanje zaposlenosti nikako ne bi trebalo temeljiti na formuli, nego na stvarnim podacima proizvođača iz Unije.

(88)

Zbog razloga navedenih u uvodnim izjavama 52., 56. i 60. odbačen je argument da dio industrije Unije nije uzet u obzir u analizi. Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 53., nije bilo dostupnih podataka koji bi Komisiji omogućili da izvede segmentiranu analizu s pomoću podataka o industriji žive ribe, s jedne strane, i industriji prerade, s druge. Iz istog razloga određivanje zaposlenosti nije se moglo temeljiti na stvarnim podacima za više od 700 malih i srednjih proizvođača iz Unije. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 136. Privremene uredbe, podaci o zaposlenosti koje je utvrdila Komisija dosljedni su s količinom proizvodnje Unije. Naime, Komisija je pri utvrđivanju podataka o zapošljavanju uzela u obzir cjelokupnu industriju Unije, uključujući prerađivačku industriju. Iz toga slijedi da je odbačen i argument da su podaci za zapošljavanje netočno utvrđeni. U svakom slučaju, čak i da je alternativna metoda za izračun količine proizvodnje koju je predložila zainteresirana strana prihvaćena i da su podaci prerađivačke industrije u Uniji koja kupuje živu pastrvu u Uniji dodani podacima proizvođača žive ribe iz Unije, što bi za posljedicu imalo dvostruko računanje objašnjeno u uvodnoj izjavi 56., razvoj zaposlenosti pratio bi ista kretanja u razmatranom razdoblju. Stoga je taj argument odbačen.

(89)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 135. do 137. Privremene uredbe.

(90)

Nakon privremene objave jedna je strana tvrdila da prodajne cijene industrije Unije ne bi trebalo utvrđivati na temelju prosječne vrijednosti, nego prema vrsti proizvoda jer bi sastav vrste proizvoda i ponder pojedinačnih vrsta u tom sastavu znatno utjecali na prosječnu cijenu. Nakon konačne objave ista je strana ponovila svoje primjedbe, ali ih nije dodatno potkrijepila.

(91)

Međutim, primjenom analogije, iz razloga navedenih u uvodnim izjavama 67. i 68., taj je argument odbačen.

(92)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 140. do 142. Privremene uredbe.

(93)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 143. i 144. Privremene uredbe.

(94)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 145. Privremene uredbe.

(95)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 146. do 151. Privremene uredbe.

(96)

Na temelju gore navedene ukupne analize relevantnih makroekonomskih i mikroekonomskih čimbenika te s obzirom na to da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se zaključci navedeni u uvodnim izjavama 152. do 155. Privremene uredbe da je cijela industrija Unije, uključujući sve različite korake i vrste proizvodnje (proizvodnja živih, svježih, smrznutih pastrva, fileta pastrve i dimljene pastrve) pretrpjela znatnu štetu u smislu članka 8. stavka 4. Osnovne uredbe.

(97)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 157. do 161. Privremene uredbe.

(98)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 162. do 165. Privremene uredbe.

(99)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 166. i 168. Privremene uredbe.

(100)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 169. i 170. Privremene uredbe.

(101)

Nakon privremene objave neke su zainteresirane strane ponovile svoju tvrdnju da je znatna šteta koju je pretrpjela industrija Unije bila uzrokovana tržišnim natjecanjem s drugim vrstama riba. Strane su navele studije (11) koje navodno pokazuju da druge vrste riba konkuriraju kalifornijskoj pastrvi u veličini porcije na njemačkom tržištu. Te su strane još tvrdile da je osim navodnog tržišnog natjecanja s velikom pastrvom, lososom i somom postojalo i tržišno natjecanje s bakalarom, velikim listom (ploča), skušom i škarpinom, što je uzrokovalo štetu industriji Unije.

(102)

Navedene studije na koje su upućivale te strane ne nude nikakve konačne dokaze ni u pogledu njemačkog tržišta ni u pogledu tržišta Unije u cjelini, kojima bi se te tvrdnje potkrijepile. Te se tvrdnje kose i s činjenicom da se turski uvoz kalifornijske pastrve u Uniji povećao tijekom razmatranog razdoblja i u smislu tržišnog udjela i u smislu količine prodaje.

(103)

Navodnim tržišnim natjecanjem s drugim vrstama ribe nikako se ne bi moglo objasniti općenito pogoršanje gospodarskog i financijskog stanja industrije Unije i posebno gubitak tržišnog udjela u odnosu na uvoz iz Turske koji je tijekom razmatranog razdoblja bio u porastu.

(104)

Stoga su tvrdnje iznesene u tom pogledu odbačene.

(105)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 171. do 175. Privremene uredbe.

(106)

Nakon privremene objave neke su zainteresirane strane ponovile svoju tvrdnju da se analizom nije uzeo u obzir negativan učinak administrativnog opterećenja u državama članicama.

(107)

Administrativno i regulatorno opterećenje, uključujući navodna ograničenja upotrebe određenih zemljopisnih područja u državama članicama za potrebe akvakulture kao mogući drugi uzročnik štete industriji Unije, obuhvaćeni su uvodnim izjavama 176. do 178. Privremene uredbe. Predmetne strane nisu dodatno potkrijepile svoju tvrdnju niti su u tom pogledu dostavile dodatne informacije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(108)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 176. do 178. Privremene uredbe.

(109)

Nakon privremene objave neke su zainteresirane strane ponovile svoju tvrdnju da se analizom nije uzeo u obzir negativan učinak pritiska na cijene i velika pregovaračka snaga u sektoru trgovine na malo.

(110)

Pritisak na cijene i pregovaračka snaga u sektoru trgovine na malo kao mogući drugi uzročnici štete industriji Unije obuhvaćeni su uvodnim izjavama 179. do 181. Privremene uredbe. Te strane nisu dodatno potkrijepile svoju tvrdnju niti su u tom pogledu dostavile dodatne informacije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(111)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 179. do 181. Privremene uredbe.

(112)

Nakon privremene objave neke su zainteresirane strane ponovile svoju tvrdnju da se analizom nije uzeo u obzir negativan učinak nekoliko drugih čimbenika koji utječu na pojedinačne proizvođače iz Unije, npr. navodna prekomjerna ulaganja, pitanja zaštite okoliša i sudski sporovi.

(113)

Međutim, ti su čimbenici obuhvaćeni uvodnim izjavama 182. do 186. Privremene uredbe. Te strane nisu dodatno potkrijepile svoju tvrdnju niti su u tom pogledu dostavile dodatne informacije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(114)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 182. do 186. Privremene uredbe.

(115)

Na temelju prethodno navedenog i budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 187. do 189. Privremene uredbe da je znatnu štetu industriji Unije uzrokovao subvencionirani uvoz iz predmetne zemlje i da drugi pojedinačno i skupno analizirani čimbenici nisu prekinuli tu uzročno-posljedičnu vezu.

(116)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 191. do 194. Privremene uredbe.

(117)

Nakon uvođenja privremenih mjera javila su se još dva uvoznika tvrdeći da bi uvođenje pristojbi za pastrvu iz Turske imalo negativan učinak na njih. Međutim, te strane nisu potkrijepile svoju tvrdnju. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(118)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 195. i 198. Privremene uredbe.

(119)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 199. do 203. Privremene uredbe.

(120)

Na temelju gore navedenog i budući da nema drugih primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 204. Privremene uredbe da ne postoje uvjerljivi razlozi na temelju kojih bi se zaključilo da uvođenje mjera na uvoz predmetnog proizvoda iz Turske nije u interesu Unije.

(121)

Na temelju zaključaka koje je Komisija donijela u vezi sa subvencioniranjem, štetom, uzročnosti i interesom Unije potrebno je uvesti konačne kompenzacijske mjere kako bi se spriječilo da subvencionirani uvoz i dalje uzrokuje štetu industriji Unije.

(122)

S obzirom na prilagodbu prethodno opisanu u uvodnim izjavama 70. i 71. marže štete revidirane su u skladu s uvodnom izjavom 127. u nastavku.

(123)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 206. do 217. Privremene uredbe.

(124)

S obzirom na prethodno navedeno i u skladu s člankom 15. Osnovne uredbe, konačne bi kompenzacijske pristojbe trebalo uvesti u skladu s pravilom o manjem iznosu pristojbe iz članka 15. stavka 1. Osnovne uredbe. Komisija je usporedila marže štete i marže subvencije. Iznos tih pristojbi potrebno je postaviti na razinu najniže marže subvencije i štete.

(125)

S obzirom na visoku stopu suradnje turskih proizvođača izvoznika, pristojba za „sva ostala društva” utvrđena je na razini najviše pristojbe koja će se uvesti za društva u uzorku ili koja surađuju u ispitnom postupku. Pristojbe za „sva ostala društva” primjenjivat će se na ona društva koja ne surađuju u ispitnom postupku.

(126)

Za turska društva koja surađuju izvan uzorka koja su navedena u Prilogu, konačna stopa pristojbe utvrđena je u visini ponderiranog prosjeka stopa društava u uzorku.

(127)

Na temelju prethodno navedenog konačne stope kompenzacijske pristojbe, izražene na razini cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose kako slijedi:

(128)

Prethodno navedene kompenzacijske pristojbe utvrđuju se u obliku pristojbi ad valorem, tj. razmjerno vrijednosti uvoza.

(129)

Pojedinačne stope kompenzacijske pristojbe određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. One stoga odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u pogledu tih društava. Te se stope pristojbi primjenjuju isključivo na uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom iz predmetne zemlje koji proizvode navedeni pravni subjekti.

(130)

Uvoz predmetnog proizvoda koji proizvodi bilo koje društvo koje nije posebno navedeno u izvršnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte povezane s tim posebno navedenim subjektima, trebao bi podlijegati stopi pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(131)

Društva mogu zahtijevati primjenu tih pojedinačnih stopa kompenzacijske pristojbe ako naknadno promijene naziv subjekta. Zahtjev se mora poslati Komisiji (12). Zahtjev mora sadržavati sve bitne podatke kojima se dokazuje da promjena ne utječe na pravo društva na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje. Ako promjena naziva društva ne utječe na pravo društva na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje, u Službenom listu Europske unije objavit će se obavijest o promjeni imena.

(132)

Kako bi se osigurala ispravna primjena kompenzacijskih mjera, preostalu pristojbu za sva ostala društva potrebno je primjenjivati ne samo na proizvođače izvoznike koji ne surađuju u ovom ispitnom postupku, nego i na proizvođače koji nisu izvozili u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(133)

Nakon objave Privremene uredbe 15 proizvođača izvoznika ponudilo je preuzimanje obveza u pogledu cijena u skladu s člankom 13. Osnovne uredbe.

(134)

Komisija je pažljivo analizirala te ponude s obzirom na specifični kontekst odnosa s Turskom. Komisija je, međutim, smatrala da takvo preuzimanje obveza ne bi bilo praktično u trenutačnom postupku zbog velikog broja načina obrade predmetnog proizvoda, znatnih razlika u cijeni među različitim načinima obrade predmetnog proizvoda i rizika međusobne kompenzacije zbog prodaje drugih proizvoda istim kupcima.

(135)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana (AEA) tvrdila da razlozi zbog kojih se preuzimanje obveza smatra nepraktičnim nisu točni. Prvo, tvrdila je da je broj načina obrade ograničen i da ih se jasno može odrediti s pomoću oznaka TARIC te da se određene načine obrade prema potrebi može grupirati; drugo, da postojanje velikih razlika u cijeni među različitim načinima obrade ne bi učinilo preuzimanje obveza nepraktičnim jer bi se mogle odrediti različite najniže uvozne cijene za različite načine obrade i, na kraju, da je prethodno bilo prihvaćeno slično preuzimanje obveza u slučaju drugih ribljih proizvoda (losos) (13).

(136)

Prvo, proizvođači izvoznici u uzorku koji su ponudili preuzimanje obveza i o kojima je Komisija imala detaljne informacije izvozili su sedam različitih načina obrade predmetnog proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ti se načini obrade ne mogu jasno odrediti s pomoću oznaka TARIC. Nadalje, svako grupiranje načina obrade za koje su potrebne različite cijene moglo bi dovesti do međusobne kompenzacije među najnižim uvoznim cijenama različitih načina obrade. Drugo, ako bi se veliki broj proizvođača izvoznika i načina obrade te znatne razlike u cijeni među načinima obrade mogli ublažiti velikim brojem najnižih uvoznih cijena kako je predložila zainteresirana strana, praćenje preuzimanja obveza bilo bi još nepraktičnije. Treće, ublažavanje rizika međusobne kompenzacije stalnim praćenjem odredbe da se drugi proizvodi više ne prodaju istim kupcima značilo bi nerazmjerno trošenje sredstava te bi stoga bilo nepraktično. Na kraju, preuzimanje obveza koje je bilo prihvaćeno u slučaju lososa pokazalo se nepraktičnim, o čemu svjedoči veliki broj povlačenja obveza u razdoblju trajanja tih mjera. Iz gore navedenih razloga odbačeni su argumenti da bi preuzimanje obveza bilo praktično u ovom slučaju.

(137)

Stoga je ponuđeno preuzimanje obveza u pogledu cijena odbačeno.

(138)

S obzirom na utvrđene marže subvencije i razinu štete koja je prouzročena industriji Unije, trebalo bi konačno naplatiti iznose osigurane privremenom kompenzacijskom pristojbom uvedenom Privremenom uredbom. Osigurane iznose koji premašuju konačne stope kompenzacijske pristojbe trebalo bi osloboditi.

(139)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (14),