<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑524/14 P</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62014CC0524</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:693">EU:C:2016:693</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>21</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>21</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>MIŠLJENJE N. WAHLA – PREDMET C‑524/14 P</P><P>KOMISIJA/HANSESTADT LÜBECK</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Nilsa Wahla</HT></P><P>od <DATE ISO="20160915">15. rujna 2016.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑524/14 P</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Europska komisija</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">protiv</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Hansestadt Lübeck</HT></P></STI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Žalba</KEYWORD><KEYWORD>Državne potpore</KEYWORD><KEYWORD>Pristojbe zračnih luka</KEYWORD><KEYWORD>Članak 108. stavak 2. UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Članak 263. četvrti stavak UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka</KEYWORD><KEYWORD>Dopuštenost tužbe za poništenje</KEYWORD><KEYWORD>Osoba na koju se akt osobno odnosi</KEYWORD><KEYWORD>Pravni interes</KEYWORD><KEYWORD>Članak 107. stavak 1. UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Kriterij selektivnosti</KEYWORD></INDEX><CONTENTS.CONCLUSION><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Svojom žalbom Europska komisija zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od <DATE ISO="20140909">9. rujna 2014.</DATE>, Hansestadt Lübeck/Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>T‑461/12, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:758">EU:T:2014:758</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE> kojom je Opći sud, s jedne strane, poništio Odluku Komisije C (2012) 1012 <HT TYPE="ITALIC">final</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Odluka od <DATE ISO="20120222">22. veljače 2012.</DATE> o državnim potporama SA.27585 i SA.31149 (2012/C) (<HT TYPE="ITALIC">ex</HT> NN/2012, <HT TYPE="ITALIC">ex</HT> CP 31/2009 i CP 162/2010) – Njemačka (u daljnjem tekstu: sporna odluka)</P></NOTE> u dijelu u kojem se ta odluka odnosi na Pravilnik o pristojbama zračne luke u Lübecku (Njemačka), usvojen 2006. (u daljnjem tekstu: Pravilnik iz 2006.), i, s druge strane, odbio tužbu u preostalom dijelu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Među pitanjima postavljenima u okviru ove žalbe, dvama treba posvetiti posebnu pozornost. Prvo pitanje odnosi se na ispitivanje dopuštenosti tužbe koju je javni subjekt koji upravlja zračnom lukom podnio protiv odluke o pokretanju formalnog istražnog postupka, osobito, u pogledu pravilnika kojim se za tu zračnu luku određuje iznos pristojbi zračnih luka koje duguju zračni prijevoznici. Drugo pitanje odnosi se na ocjenu selektivnosti mjere koja se sastoji od takvog pravilnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>U predmetu se stoga, u vrlo posebnom okviru odluke o pokretanju formalnog istražnog postupka, nudi prilika za pojašnjavanje dosega uvjeta prema kojem, da bi se predmetne sporne mjere mogle kvalificirati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>državne potpore<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>, njima se osobito mora, kao što je izričito propisano člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>stav[iti] određen[e] poduzetnik[e] ili proizvodnj[u] određene robe u povoljniji položaj<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>. Uobičajeno poznat pod nazivom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>kriterij selektivnosti<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, taj je uvjet, kao što je nezavisni odvjetnik M. Wathelet napomenuo u svojem nedavnom mišljenju u spojenim predmetima Komisija/Banco Santander i Santusa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑20/15 P i C‑21/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:624">EU:C:2016:624</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0005">5.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, koji se doduše odnose na porezne mjere koje su vrlo različite od mjera iz ovog predmeta, jedno od najspornijih pitanja u području državnih potpora. Stoga će pojašnjenja koja će Sud iznijeti u ovom predmetu pridonijeti očekivanim razjašnjenjima u posebnom okviru tarifnih mjera, kao što je propis u području pristojbi zračnih luka, koje su namijenjene financiranju infrastruktura.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>I –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>A –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Zračna luka u Lübecku</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Zračna luka u Lübecku nalazi se u Njemačkoj, u saveznoj zemlji Schleswig‑Holstein.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Njome je do <DATE ISO="20121231">31. prosinca 2012.</DATE> upravljao Flughafen Lübeck GmbH (u daljnjem tekstu: FL). FL je do <DATE ISO="20051130">30. studenoga 2005.</DATE> bio u cijelosti u vlasništvu tužitelja u prvom stupnju Hansestadta Lübeck (Grad Lübeck). U razdoblju od <DATE ISO="20051201">1. prosinca 2005.</DATE> do kraja listopada 2009. FL je bio u 90-postotnom vlasništvu novozelandskog privatnog poduzetnika Infratila i u 10-postotnom vlasništvu Grada Lübecka. Od studenoga 2009. FL je ponovno bio u cijelosti u vlasništvu Grada Lübecka. Zračna luka u Lübecku prodana je <DATE ISO="20130101">1. siječnja 2013.</DATE> društvu Yasmina Flughafenmanagement GmbH, pri čemu je Grad Lübeck preuzeo FL, koji je brisan iz trgovačkog registra <DATE ISO="20130102">2. siječnja 2013.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>B –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Pravilnik iz 2006.</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 43.a stavkom 1. Luftverkehrs‑Zulassungs‑Ordnunga (Pravilnik o dozvolama u zračnom prometu, u daljnjem tekstu: LuftVZO) od <DATE ISO="19640619">19. lipnja 1964.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>BGB1. I, str. 370.</P></NOTE>, kako je bio na snazi 2006., prije početka djelatnosti zračne luke upravitelj zračne luke trebao je na odobrenje nadzornom tijelu podnijeti pravilnik o upotrebi, a za zračne luke pravilnik o pristojbama za polijetanje, slijetanje i parkiranje zrakoplova, kao i za upotrebu infrastrukture za putnike u zračnom prometu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U skladu s tom odredbom, FL je donio Pravilnik iz 2006. kojim se određuje iznos pristojbi zračnih luka, koji je potvrdilo nadzorno tijelo, odnosno Agencija za civilno zrakoplovstvo savezne zemlje Schleswig‑Holstein, i koji se od <DATE ISO="20060615">15. lipnja 2006.</DATE> primjenjuje na sve zračne prijevoznike koji se koriste zračnom lukom u Lübecku, osim u slučaju postojanja sporazuma između upravitelja te zračne luke i zračnog prijevoznika. Tim je pravilnikom predviđena pristojba za slijetanje, pristojba <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>po putniku<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>, terminalna pristojba i pristojba za zemaljske usluge, sigurnosna pristojba, pristojba za izvanredno otvaranje kao i pristojba za parkiranje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Komisija je 2007. donijela odluku o pokretanju formalnog istražnog postupka u odnosu na ugovor sklopljen između FL‑a i zračnog prijevoznika Ryanaira, s obzirom na to da su u navedenom ugovoru za tog zračnog prijevoznika određene niže pristojbe od onih predviđenih Pravilnikom o pristojbama koji je bio na snazi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Smatrajući, među ostalim, da bi Pravilnik iz 2006. mogao sadržavati i državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, Komisija je spornom odlukom pokrenula formalni istražni postupak iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a u odnosu na različite mjere koje se odnose na zračnu luku u Lübecku, među kojima je i taj pravilnik.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>II –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>FL je <DATE ISO="20121019">19. listopada 2012.</DATE>, podnošenjem tužbe tajništvu Općeg suda, pokrenuo postupak za poništenje sporne odluke u dijelu u kojem se njome, s jedne strane, pokreće formalni istražni postupak u odnosu na Pravilnik iz 2006. (prva točka tužbenog zahtjeva) i, s druge strane, obvezuje Savezna Republika Njemačka da postupi sukladno nalogu o dostavljanju podataka u vezi s tim pravilnikom (druga točka tužbenog zahtjeva).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>U replici zaprimljenoj u tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20130220">20. veljače 2013.</DATE> Grad Lübeck izjavio je da stupa na mjesto FL‑a kako bi nastavio zastupati tužbu koju je FL prvotno podnio.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>U prilog prvoj točki tužbenog zahtjeva Grad Lübeck ističe pet tužbenih razloga, koji se temelje, prvo, na povredi prava obrane Savezne Republike Njemačke, drugo, na povredi obveze provođenja ispitnog postupka s pažnjom i na nepristran način, treće, na povredi članka 108. stavaka 2. i 3. UFEU‑a kao i članaka 4. i 6. i članka 13. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="19990322">22. ožujka 1999.</DATE> o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU‑a] (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="083" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1999">SL 1999., L 83, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)</P></NOTE>, četvrto, na povredi članka 107. stavka 1. UFEU‑a i, peto, na povredi obveze obrazlaganja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Pobijanom presudom Opći je sud presudio da je prva točka tužbenog zahtjeva dopuštena, smatrajući, s jedne strane, da se sporna odluka prilikom podnošenja tužbe izravno i osobno odnosila na FL te da je stoga FL imao aktivnu procesnu legitimaciju i, s druge strane, da je FL zadržao pravni interes i nakon prodaje zračne luke u Lübecku. U pogledu merituma, prihvatio je četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU‑a u pogledu kriterija selektivnosti te je, prema tome, poništio spornu odluku u dijelu u kojem se njome pokreće formalni istražni postupak u odnosu na Pravilnik iz 2006. Što se tiče druge točke tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da jedini tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 10. stavka 3. Uredbe br. 659/1999 odbijen kao očito neosnovan, tužba je odbijena u preostalom dijelu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>III –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zahtjevi stranaka i postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Komisija traži od Suda da:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>ukine pobijanu presudu;</P></ITEM><ITEM><P>proglasi tužbu nedopuštenom u prvom stupnju;</P></ITEM><ITEM><P>podredno, proglasi navedenu tužbu bespredmetnom;</P></ITEM><ITEM><P>također podredno, proglasi neutemeljenim dio četvrtog tužbenog razloga kojim Grad Lübeck ističe povredu članka 107. stavka 1. UFEU‑a glede uvjeta koji se odnosi na kriterij selektivnosti i vrati predmet Općem sudu da ponovno odluči o drugim dijelovima tog tužbenog razloga kao i o prvom, drugom, trećem i petom tužbenom razlogu; te</P></ITEM><ITEM><P>naloži Gradu Lübecku snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka odnosno, podredno, u slučaju vraćanja predmeta na odlučivanje Općem sudu, naloži da se o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Grad Lübeck od Suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>odbije žalbu u cijelosti i prihvati u cijelosti zahtjev koji je istaknuo u prvostupanjskom postupku te</P></ITEM><ITEM><P>naloži Komisiji snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Odlukama predsjednika Suda od <DATE ISO="20150326">26. ožujka</DATE> i <DATE ISO="20150414">14. travnja 2015.</DATE> Saveznoj Republici Njemačkoj i Kraljevini Španjolskoj dopušteno je da interveniraju u potporu zahtjevu Grada Lübecka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Stranke su pisano i usmeno iznijele svoja stajališta na raspravi održanoj <DATE ISO="20160531">31. svibnja 2016.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>IV –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza žalbe</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>U prilog svojoj žalbi, Komisija ističe pet žalbenih razloga. Prva dva žalbena razloga odnose se na dopuštenost tužbe u prvom stupnju. Treći žalbeni razlog odnosi se na ocjenu selektivnosti predmetnih mjera. Četvrti žalbeni razlog odnosi se na nepostojanje obrazloženja pobijane presude. Peti žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud zanemario ograničenost sudskog nadzora koji se primjenjuje na odluke o pokretanju formalnog istražnog postupka u području državnih potpora.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>A –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da se sporna odluka osobno ne odnosi na FL</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Argumentacija stranaka</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Svojim prvim žalbenim razlogom Komisija prigovara Općem sudu da je smatrao da se sporna odluka osobno odnosi na FL jer je pri dodjeli državnih potpora izvršavao nadležnosti koje su povjerene samo njemu. Time je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava jer, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, pravilnik o pristojbama mora odobriti nadzorno tijelo savezne zemlje, koje je i sâmo vezano saveznim zakonodavstvom o pristojbama zračnih luka. Stoga, sama činjenica da je na javnom poduzetniku, upravitelju zračne luke, da predloži pravilnik ne znači i to da, umjesto države, on sâm ima ovlast za određivanje načina upravljanja i politika koje primjenjuje na temelju navedenog pravilnika. Tumačenje koje je Opći sud iznio u pogledu kriterija osobnog utjecaja u tom je pogledu proturječno tumačenju koje je iznio u presudi od <DATE ISO="19860710">10. srpnja 1986.</DATE>, DEFI/Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>282/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1986:316">EU:C:1986:316</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Grad Lübeck tvrdi da Opći sud nije počinio pogrešku u ocjeni time što je presudio da se sporna odluka osobno odnosi na FL. Ističe da je FL na dan podnošenja tužbe, kada je bio u 90-postotnom vlasništvu privatnog ulagača, imao ovlast za donošenje i provedbu Pravilnika iz 2006. Osobito naglašava da je upravitelj zračne luke takav pravilnik mogao primijeniti čak i da je odbijeno odobrenje predviđeno člankom 43.a stavkom 1. LuftVZO‑a. Zaključak Općeg suda u skladu je s nacionalnim pravom te se, u svakom slučaju, ne može dovesti u pitanje u okviru žalbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Savezna Republika Njemačka navodi da u Njemačkoj pristojbe zračnih luka diskrecijski određuju poduzetnici koji upravljaju zračnim lukama putem pravilnika koji se provode ugovorima privatnog prava koji se sklapaju sa zračnim prijevoznicima. Odobrenje nadzornog tijela predviđeno člankom 43.a stavkom 1. LuftVZO‑a nema nikakav <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>konstitutivni učinak<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> u pogledu valjanosti pravilnika kojim se određuju pristojbe zračnih luka. Potonjom je odredbom samo utvrđen preventivni nadzor, namijenjen sprečavanju zloupotreba, nad izvještajima među upraviteljima zračnih luka i korisnika, u interesu dobrog funkcioniranja zračnog prometa i tržišnog natjecanja. Savezna Republika Njemačka nadalje tvrdi da su interesi poduzetnika privatnog prava koji upravljaju zračnim lukama, kao što je FL, odvojeni od interesa države i da se, za razliku od tijela u predmetu u kojem je donesena presuda od <DATE ISO="19860710">10. srpnja 1986.</DATE>, DEFI/Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>282/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1986:316">EU:C:1986:316</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, ti poduzetnici ne mogu smatrati izdankom države.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Ocjena</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Iz točaka 29. do 34. pobijane presude proizlazi da je Opći sud u biti zaključio da se sporna odluka, u dijelu koji se tiče Pravilnika iz 2006., osobno odnosila na FL jer se njome utjecalo na akt čiji je jedan od autora bio FL koji se također spriječilo da svoje ovlasti izvršava kako bi htio. Naime, Opći sud smatrao je da, iako je u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, u ovom slučaju člankom 43.a stavkom 1. LuftVZO‑a, nadzorno tijelo trebalo odobriti pravilnik o pristojbama koji je sastavio i predložio upravitelj zračne luke, to tijelo nije nadležno sâmo utvrditi pristojbe zračnih luka.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>U tom pogledu, dobro je poznato da je pretpostavka osobnog utjecaja koja proizlazi iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a zadovoljena ako pobijani akt utječe na tužitelja zbog određenih osobina koje su mu svojstvene ili zbog neke činjenične situacije koja ga razlikuje od bilo koje druge osobe, izdvajajući ga zbog toga pojedinačno, poput osoba kojima je odluka upućena<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19630715">15. srpnja 1963.</DATE>, <NAME.CASE>Plaumann/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>25/62</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1963:17">EU:C:1963:17</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, 223); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131003">3. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑583/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:625">EU:C:2013:625</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0072">72.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131219">19. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Telefónica/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑274/12 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:852">EU:C:2013:852</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Treba smatrati da se na fizičku ili pravnu osobu osobno odnosi dokument koji je izravno sprječava u izvršavanju vlastitih ovlasti kako bi htjela, a koje se osobito sastoje od dodjele navodnih potpora poduzetnicima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Vidjeti po analogiji presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19980430">30. travnja 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Vlaamse Gewest/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑214/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:1998:77">EU:T:1998:77</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990615">15. lipnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Regione Autonoma Friuli‑Venezia Giulia/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑288/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:1999:125">EU:T:1999:125</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti <HT TYPE="ITALIC">a contrario</HT> presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19860710">10. srpnja 1986.</DATE>, <NAME.CASE>DEFI/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>282/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1986:316">EU:C:1986:316</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), u kojoj je, suprotno tome, presuđeno da francuska vlada neosporno ima ovlast određivanja načina upravljanja i politika odbora DEFI te stoga i ovlast definiranja interesa koje to tijelo mora zastupati.</P></NOTE>, i kojim se izmjenjuju ugovorni odnosi s poduzetnikom ili poduzetnicima koji su navodni korisnici spornih mjera<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Očito je da su pravilnici kojima se određuju pristojbe zračnih luka uključeni, kao i opći uvjeti, u ugovore koje sklapaju poduzetnik koji upravlja zračnom lukom i zračni prijevoznici.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">U ovom slučaju treba utvrditi je li Opći sud pravilno zaključio da je FL, u skladu s relevantnim nacionalnim pravom (članak 43.a stavak 1. LuftVZO‑a), bio sâm nadležan donijeti i provesti Pravilnik iz 2006.</HT></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Opći sud je u točki 29. pobijane presude proveo analizu članka 43.a stavka 1. LuftVZO‑a, kojim su utvrđena detaljna pravila provedbe Pravilnika iz 2006. Iz toga je, među ostalim, zaključio da, s obzirom na to da nadzorno tijelo, za razliku od FL‑a, nije bilo sâmo nadležno u području određivanja pristojbi zračnih luka, za donošenje Pravilnika iz 2006. bio je nadležan FL, a ne državna tijela (vidjeti točku 32. pobijane presude).</HT></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Što se tiče tumačenja nacionalnog prava koje je proveo Opći sud, nadzor Suda treba ograničiti na provjeru je li Opći sud iskrivio to pravo</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20021024">24. listopada 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Aéroports de Paris/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑82/01 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:617">EU:C:2002:617</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140403">3. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Francuska/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑559/12 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:217">EU:C:2014:217</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0079">79.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">U tom pogledu, iz ustaljene sudske prakse slijedi da to iskrivljavanje mora biti jasno vidljivo iz utvrđenja čija materijalna netočnost proizlazi iz sadržaja spisa, a da pritom Sud ne treba provesti novu ocjenu činjenica i dokaza</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140403">3. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Francuska/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑559/12 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:217">EU:C:2014:217</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0080">80.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE><HT TYPE="ITALIC">. Drugim riječima, takvo iskrivljavanje mora biti očito</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081222">22. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>British Aggregates/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑487/06 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:757">EU:C:2008:757</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0098">98.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110210">10. veljače 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Activision Blizzard Germany/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑260/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:62">EU:C:2011:62</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE><HT TYPE="ITALIC">. Konkretnije, što se tiče tumačenja nacionalnog prava, Sud je nadležan ispitati, najprije, je li Opći sud na osnovi dokumenata i ostalih dokaza koji su mu podneseni iskrivio tekst odredbi nacionalnog zakonodavstva ili sadržaj s time povezane nacionalne sudske prakse ili pravne doktrine koja se na to odnosi. Nadalje, je li Opći sud obratio pozornost na nalaze dokaza koji su u očitoj suprotnosti s njihovim sadržajem; i naposljetku, je li Opći sud u provjeri svih dokaza pridodao jednome od njih, za potrebe utvrđivanja sadržaja navedenog nacionalnog zakonodavstva, doseg koji mu ne pripada u odnosu na druge dokaze, ako je to razvidno iz spisa</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Mišljenje nezavisnog odvjetnika N. Jääskinena u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Francuska/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑559/12 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:766">EU:C:2013:766</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">U ovom slučaju, unatoč sumnjama koje se mogu pojaviti u pogledu autonomije upravitelja zračne luke i, stoga, postojanja njegova vlastita interesa, koji se razlikuje od interesa nadzornog tijela, za zadržavanje Pravilnika iz 2006., dokaze koje je Komisija iznijela kako bi dovela u pitanje tumačenje relevantnog nacionalnog prava ne omogućuju otkrivanje bilo kakvog iskrivljavanja dokaza koji su izneseni pred Općim sudom.</HT></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Osim toga, što se tiče argumenata Komisije koji se temelje na proturječnosti između ocjene Općeg suda u ovom slučaju i njegova rješenja u presudi od <DATE ISO="19860710">10. srpnja 1986.</DATE>, DEFI/Komisija</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>282/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1986:316">EU:C:1986:316</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE><HT TYPE="ITALIC">, ni njima se ne može osporiti taj zaključak. Naime, iako činjenice iz predmeta DEFI/Komisija naizgled imaju određene sličnosti s ovim predmetom, kao što je mogućnost nadzornog tijela da ne odobri detaljna pravila provedbe predmetne mjere, čini mi se da se ovaj predmet razlikuje po ograničenijem nadzoru koji savezna zemlja izvršava nad utvrđivanjem cijena koje predlaže subjekt koji upravlja zračnom lukom, s obzirom na to da ne može spriječiti primjenu Pravilnika iz 2006., kao i po različitim interesima nadzornog tijela, FL‑a i korisnika zračne luke. Naime, Sud je u presudi DEFI/Komisija presudio da francuska vlada neosporno ima ovlast određivanja načina upravljanja i politike odbora DEFI te stoga i ovlast definiranja interesa koje taj odbor mora zastupati (t. 18.).</HT></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">S obzirom na ta razmatranja, smatram da prvi žalbeni razlog nije moguće prihvatiti.</HT></TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>B –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da Grad Lübeck nema postojeći pravni interes</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Argumentacija stranaka</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Svojim drugim žalbenim razlogom Komisija ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao, s jedne strane, da je FL imao pravni interes, čak i nakon prodaje zračne luke u Lübecku privatnom ulagaču (Yasmina Flughafenmanagement GmbH), s obzirom na to da formalni istražni postupak nije bio dovršen i da sporna odluka nije prestala proizvoditi svoje učinke te da je, s druge strane, u svakom slučaju FL zadržao pravni interes i u razdoblju nakon prodaje. Ona ističe da je, čak i u slučaju da ne postoji konačna odluka o dovršetku formalnog istražnog postupka, sporna odluka prestala proizvoditi svoj jedini pravni učinak, a to je obveza odgađanja provedbe mjere potpore tijekom istrage<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>U prilog tom argumentu, Komisija upućuje na presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141016">16. listopada 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Alro/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑517/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:890">EU:T:2014:890</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0067">67.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141016">16. listopada 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Alpiq RomIndustries i Alpiq RomEnergie/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑129/13</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:895">EU:T:2014:895</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, s obzirom na to da prije <DATE ISO="20121231">31. prosinca 2012.</DATE> nije bila određena obustava i da se Pravilnik iz 2006. nakon <DATE ISO="20130101">1. siječnja 2013.</DATE>, dana kada je privatizirana zračna luka u Lübecku, nije mogao smatrati programom potpore u fazi izvršavanja jer se ta zračna luka više nije financirala iz javnih sredstava. Ocjena Općeg suda protivna je sudskoj praksi prema kojoj interes mora biti stvaran i postojeći te nastavlja postojati samo ako tužba može svojim ishodom donijeti korist stranci koja ju je podnijela. Grad Lübeck nije dokazao da ima bilo kakav interes ostati pri tužbi nakon privatizacije zračne luke u Lübecku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Grad Lübeck, koji podupire Savezna Republika Njemačka, tvrdi da je FL svakako imao pravni interes u trenutku podnošenja tužbe, što je relevantan trenutak za ocjenu njezine dopuštenosti. Tvrdi da su se na datum podnošenja tužbe nepovoljni učinci sporne odluke sastojali osobito od obveze obustave koju je FL imao u skladu sa zadnjom rečenicom članka 108. stavka 3. UFEU‑a. Osim toga, Grad Lübeck imao bi još i danas pravni interes jer bi, da Opći sud nije proglasio poništenje, sporna odluka i dalje proizvodila pravne učinke koji mu sada nanosili štetu, nakon prodaje zračne luke. Osobito tvrdi da su nacionalni sudovi dužni, na zahtjev, naložiti povrat navodnih prednosti. Također smatra da je, bez odluke kojom se zaključuje da ne postoji državna potpora, izložen riziku od ponavljanja nezakonitosti. Naposljetku, tvrdi da bi mu poništenje sporne odluke moglo poslužiti za pripremu tužbe za utvrđivanje odgovornosti, s obzirom na to da bi, bez odluke o pokretanju formalnog istražnog postupka, mogao uvjeriti druge zračne prijevoznike da se koriste zračnom lukom u Lübecku te pri prodaji zračne luke dobiti višu cijenu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="7"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Ocjena</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>U ovom slučaju stranke nisu osporavale da je FL, na čije je mjesto stupio Grad Lübeck, imao stvaran i postojeći interes u trenutku podnošenja tužbe protiv sporne odluke. U tom pogledu, Opći sud utvrdio je u točki 36. pobijane presude da je FL tijekom podnošenja tužbe imao pravni interes za osporavanje sporne odluke, s obzirom na to da je ta odluka proizvodila obvezujuće pravne učinke koji su mogli utjecati na njegove vlastite interese.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Međutim, Komisija osporava da je taj interes postojao i nakon prodaje zračne luke u Lübecku privatnom društvu. Prema mišljenju Komisije, obveza obustave provedbe navodnog programa potpora bila bi jedini učinak odluke o pokretanju formalnog istražnog postupka. Međutim, budući da se takva obustava nije ostvarila prije prodaje zračne luke u Lübecku privatnom društvu, pravni interes Grada Lübecka prestao je postojati tijekom postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>U tom pogledu, valja podsjetiti na to da je Opći sud u točki 37. pobijane presude odbio Komisijin argument prema kojem prodaja zračne luke u Lübecku privatnom društvu <DATE ISO="20130101">1. siječnja 2013.</DATE>, nakon sporne odluke i podnošenja tužbe pred Općim sudom, znači prestanak postojanja predmetnog programa potpora te time obveza obustave navedenog programa više ne nanosi štetu Gradu Lübecku i on više nema pravni interes za traženje poništenja sporne odluke. Opći sud smatrao je da, s obzirom na to da formalni istražni postupak nije bio dovršen, navedena odluka i dalje proizvodi učinke i da je Grad Lübeck zadržao barem pravni interes za razdoblje koje je prethodilo prodaji zračne luke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Radi utvrđivanja je li ocjena Općeg suda točna, potrebno je ukratko podsjetiti na sudsku praksu u pogledu zahtjeva stvarnog i postojećeg pravnog interesa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Najprije, dobro je poznato da pravni interes, koji je bitna i primarna pretpostavka svake tužbe tužitelja koja se razlikuje od aktivne procesne legitimacije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150917">17. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Mory i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑33/14 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:609">EU:C:2015:609</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> kao i navedena sudska praksa).</P></NOTE>, s obzirom na predmet tužbe mora postojati u stadiju njezina podnošenja; u suprotnome ta je tužba nedopuštena. Taj predmet spora kao i pravni interes moraju postojati do proglašenja sudske odluke pod prijetnjom obustave postupka, što pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti korist stranci koja ju je podnijela. U tom pogledu, postojanje pravnog interesa tužitelja mora biti ocijenjeno <HT TYPE="ITALIC">in concreto</HT>, uzimajući u obzir, među ostalim, posljedice navodne nezakonitosti i naravi navodno pretrpljene štete<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130528">28. svibnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Abdulrahim/Vijeće i Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑239/12 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:331">EU:C:2013:331</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> kao i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Sud nastoji ne protumačiti pojam tog interesa preusko.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Što se tiče odluke o pokretanju formalnog istražnog postupka, kao što je sporna odluka, Sud je priznao da takva odluka može proizvoditi više samostalnih pravnih učinaka. Stoga, osim obveze obustave navodne mjere potpore tijekom tužbenog postupka protiv te odluke, treba uzeti u obzir mogućnost da se pred nacionalnim sudom pokrene postupak radi utvrđivanja svih posljedica koje proizlaze iz povrede zadnje rečenice članka 108. stavka 3. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131024">24. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Post/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑77/12 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:695">EU:C:2013:695</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Sud je stoga zaključio da, unatoč privremenom karakteru ocjena danih prilikom donošenja odluke o pokretanju formalnog istražnog postupka, ta odluka nije lišena pravnog učinka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131121">21. studenoga 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Lufthansa</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑284/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:755">EU:C:2013:755</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Sud je osobito priznao da se odlukom o pokretanju formalnog istražnog postupka nužno mijenja pravna situacija poduzetnika korisnika mjere<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131024">24. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Post/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑77/12 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:695">EU:C:2013:695</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Suprotno tvrdnjama Komisije, sudskom praksom Suda nije utvrđeno da je obustava mjere jedini pravni učinak odluke o pokretanju formalnog istražnog postupka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131024">24. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Post/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑77/12 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:695">EU:C:2013:695</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>. Naime, Sud je već utvrdio druge pravne učinke koji proizlaze iz odluke o pokretanju postupka. Sud je presudio da su nacionalni sudovi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>obvezni poduzeti sve potrebne mjere kako bi se donio zaključak o eventualnoj povredi obveze obustave primjene spomenute mjere<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131121">21. studenoga 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Lufthansa</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑284/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:755">EU:C:2013:755</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Među tim posljedicama, Sud je osobito uputio na mogućnost da uz obustavu mjere nalože obvezu povrata već isplaćenih iznosa. Nacionalni sud također može odrediti privremene mjere kako bi sačuvao interese stranaka kao i koristan učinak odluke Komisije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131121">21. studenoga 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Lufthansa</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑284/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:755">EU:C:2013:755</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i rješenje predsjednika Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140404">4. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Flughafen Lübeck</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑27/13</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:240">EU:C:2014:240</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>S obzirom na sva ta razmatranja, čini mi se da pravni učinci odluke o pokretanju formalnog istražnog postupka mogu postojati čak i nakon prodaje zračne luke u Lübecku privatnom upravitelju. Odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka, dok ga Komisija ne okonča, za FL predstavlja rizik od toga da nacionalni sud naloži povrat dodijeljenih potpora dok je FL, na čije je mjesto stupio tužitelj, bio vlasnik zračne luke u Lübecku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Stoga Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 27. pobijane presude zaključio da odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka i dalje proizvodi samostalne pravne učinke kojim je izmijenjen pravni položaj FL‑a, tako da mu dodjeljuje pravni interes.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>U tom pogledu, valja napomenuti da se ovaj predmet izdvaja po činjenici da se sporna mjera i dalje provodila u trenutku podnošenja tužbe pred Općim sudom i da je, u skladu s pojašnjenjima Savezne Republike Njemačke, ta mjera i danas na snazi. U tom kontekstu, očito je da je FL i dalje izložen riziku od nalaganja povrata potpora dodijeljenih kada je bio vlasnik zračne luke i to na temelju obveze koju ima nacionalni sud da poduzme sve potrebne mjere kako bi se donio zaključak o eventualnoj povredi obveze obustave primjene navedene mjere.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Ne može se prihvatiti Komisijin argument koji se temelji na tome da, na dan podnošenja replike, nijedna tužba nije bila u tijeku protiv odobrenja Pravilnika iz 2006. i da bi sve tužbe nakon tog datuma ušle u zastaru. Pod pretpostavkom da je ta zadnja tvrdnja točna, ne bi se moglo odmah isključiti da je FL, na dan kada je Opći sud odlučivao, zadržao interes da se poništi sporna odluka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>S obzirom na sva ta razmatranja, smatram da je tužitelj u prvom stupnju bio izložen barem riziku od toga da nacionalni sud naloži povrat potpora dodijeljenih prije prodaje zračne luke u Lübecku. Stoga je i zadržao interes da zatraži poništenje sporne odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Stoga treba odbiti drugi žalbeni razlog.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>C –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Treći žalbeni razlog, koji se temelji na pogrešnoj ocjeni selektivnosti Pravilnika iz 2006.</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Argumentacija stranaka</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>U okviru svojeg trećeg žalbenog razloga, Komisija tvrdi da je Opći sud pogrešno protumačio pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>selektivnosti<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> s obzirom na članak 107. stavak 1. UFEU‑a, time što je smatrao da za ocjenu eventualne selektivnosti Pravilnika iz 2006. valja ispitati primjenjuje li se taj pravilnik na nediskriminirajući način na sve poduzetnike koji se koriste ili se mogu koristiti određenom robom ili uslugama. Okolnost da se taj pravilnik primjenjuje samo na prijevoznike koji se koriste zračnom lukom u Lübecku ne može biti relevantni kriterij.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Prema mišljenju Komisije, ocjena Općeg suda u suprotnosti je sa sudskom praksom Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Komisija osobito upućuje na presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20031120">20. studenoga 2003.</DATE>, <NAME.CASE>GEMO</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑126/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:622">EU:C:2003:622</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051215">15. prosinca 2005.</DATE> <NAME.CASE>Italija/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑66/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:768">EU:C:2005:768</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0095">95.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0101">101.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> prema kojoj je mjera koja ne predstavlja opću mjeru porezne ili ekonomske politike ipak selektivna kada je namijenjena samo određenom gospodarskom sektoru ili samo određenom poduzetniku unutar tog sektora. Komisija smatra da uvjeti u kojima javni poduzetnik nudi svoju robu ili usluge uvijek predstavljaju selektivne mjere, zbog čega pitanje nejednakosti ili diskriminacije u ovom slučaju nije važno za zaključivanje postoji li potpora. Stoga se Opći sud pogrešno pozvao na kriterij primijenjen u presudi od <DATE ISO="20011108">8. studenoga 2001.</DATE>, Adria‑Wien Pipeline i Wietersdorfer &amp; Peggauer Zementwerke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑143/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:598">EU:C:2001:598</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, koji se primjenjuje samo na porezne mjere, a ne na uvjete u kojima javni poduzetnici nude svoju robu ili usluge<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Komisija se oslanja na mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Mengozzija u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Deutsche Lufthansa</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑284/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:442">EU:C:2013:442</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Također navodi presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880202">2. veljače 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Kwekerij van der Kooy i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>67/85, 68/85 i 70/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:38">EU:C:1988:38</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19960229">29. veljače 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Belgija/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑56/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:64">EU:C:1996:64</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0010">10.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20031120">20. studenoga 2003.</DATE>, <NAME.CASE>GEMO</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑126/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:622">EU:C:2003:622</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Nizozemska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:551">EU:C:2011:551</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0067">67.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111115">15. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija i Španjolska/Government of Gibraltar i Ujedinjena Kraljevina</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑106/09 P i C‑107/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:732">EU:C:2011:732</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Odlučujući čimbenik u potonjem bi slučaju bio kriterij privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Podredno, Komisija tvrdi da Opći sud nije poštovao sudsku praksu Suda prema kojoj su za ocjenu selektivnosti mjere odlučujući njezini učinci<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Komisija navodi presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081222">22. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>British Aggregates/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑487/06 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:757">EU:C:2008:757</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0085">85.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0089">89.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Nizozemska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:551">EU:C:2011:551</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111115">15. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija i Španjolska/Government of Gibraltar i Ujedinjena Kraljevina</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑106/09 P i C‑107/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:732">EU:C:2011:732</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0087">87.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0109">109.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> i u skladu s kojom su mjere koje pogoduju samo jednom sektoru djelatnosti selektivne<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Komisija upućuje na presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990617">17. lipnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Belgija/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑75/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:311">EU:C:1999:311</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051215">15. prosinca 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Unicredito Italiano</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑148/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:774">EU:C:2005:774</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060615">15. lipnja 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Air Liquide Industries Belgium</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑393/04 i C‑41/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:403">EU:C:2006:403</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Naglašava da, iako je zračna luka u Lübecku u izravnoj konkurenciji s onom u Hamburgu (Njemačka), prednošću koja se daje Pravilnikom iz 2006. koriste se samo prijevoznici koji se koriste prvom zračnom lukom, što je dovoljan dokaz da je taj pravilnik selektivan. Posljedica je takvog pristupa Općeg suda to da pravilnici kojima se utvrđuju pristojbe zračnih luka nisu podvrgnuti pravilima o državnoj potpori.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Još podrednije, Komisija tvrdi da je Opći sud pogrešno protumačio kriterij u pogledu poduzetnika koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obzirom na cilj koji se želi postići predmetnom mjerom. Kako bi se utvrdilo koji se poduzetnici nalaze u takvoj situaciji, kriterij ne bi trebao biti područje primjene predmetne mjere, nego struktura troškova predmetnih poduzetnika. U ovom slučaju, Pravilnik iz 2006. selektivan je jer se njime ne poštuje načelo koje je sadržano u članku 43.a stavku 1. LuftVZO‑a i koje se primjenjuje na sve njemačke zračne luke te stoga na sve zračne prijevoznike, a prema kojem se pristojbama zračnih luka moraju pokriti troškovi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Naposljetku, Komisija tvrdi da je Opći sud također počinio pogrešku koja se tiče prava time što je propustio ispitati jesu li umanjenja pristojbi odobrena Pravilnikom iz 2006. selektivna, s obrazloženjem da se njima mogu koristiti samo zračni prijevoznici koji ispunjavaju određene uvjete.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Grad Lübeck u biti tvrdi da je Opći sud pravilno utvrdio da se Pravilnikom iz 2006. ne stavljaju određeni poduzetnici ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj. Prema njegovu mišljenju, različito postupanje s usporedivim poduzetnicima ili proizvodnjom jest uvjet selektivnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Grad Lübeck upućuje na presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20011108">8. studenoga 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Adria‑Wien Pipeline i Wietersdorfer &amp; Peggauer Zementwerke</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑143/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:598">EU:C:2001:598</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Stoga, Pravilnik iz 2006. nije selektivan jer se njime ne postupa različito s usporedivim poduzetnicima ili proizvodnjama.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Savezna Republika Njemačka osporava Komisijinu tvrdnju prema kojoj se uvjeti u kojima javni poduzetnici nude svoju robu ili usluge uvijek trebaju smatrati selektivnima. Mjera je selektivna samo ako se njome određenoj skupini poduzetnika dodjeljuju posebni uvjeti i ako se provodi unutarnje razlikovanje između korisnika u pogledu pristupa javnim infrastrukturama i njihova korištenja. Osim toga, korisnici drugih zračnih luka ne nalaze se u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Kraljevina Španjolska slaže se s tumačenjem članka 107. stavka 1. UFEU‑a koje je u pogledu kriterija selektivnosti iznio Opći sud i podupire argumente Grada Lübecka. Dodaje da Komisijina tvrdnja prema kojoj utvrđivanje uvjeta u kojima javni subjekt nudi svoju robu i usluge predstavlja selektivnu mjeru ne proizlazi iz sudske prakse. Kraljevina Španjolska skreće pozornost na elemente koji su u presudi od <DATE ISO="20150114">14. siječnja 2015.</DATE>, Eventech<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑518/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:9">EU:C:2015:9</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE> uzeti u obzir pri utvrđivanju jesu li poduzetnici u usporedivim situacijama.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Ocjena</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Valja podsjetiti da je, u skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a, osim ako je Ugovorima drukčije predviđeno, svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku koja narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, da bi se mjera kvalificirala kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>državna potpora<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, moraju biti ispunjene sve pretpostavke iz te odredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100902">2. rujna 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Deutsche Post</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑399/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:481">EU:C:2010:481</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Stoga je dobro poznato da, kako bi se nacionalna mjera mogla okarakterizirati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>državna potpora<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a mora se, kao prvo, raditi o intervenciji države ili intervenciji putem državnih sredstava, kao drugo, ta intervencija mora biti takva da može utjecati na trgovinu među državama članicama, treće, mora davati selektivnu prednost svom korisniku i, četvrto, treba narušavati ili prijetiti da će narušiti tržišno natjecanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100902">2. rujna 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Deutsche Post</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑399/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:481">EU:C:2010:481</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>U ovom su slučaju u pitanje dovedeni samo tumačenje i primjena trećeg uvjeta, točnije zahtjeva <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>selektivnosti<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Prema ustaljenoj sudskoj praksi, mjera se smatra selektivnom kada se njome može staviti određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe u povoljniji položaj u odnosu na druge poduzetnike koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obzirom na cilj koji se želi postići predmetnom mjerom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20011108">8. studenoga 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Adria‑Wien Pipeline i Wietersdorfer &amp; Peggauer Zementwerke</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑143/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:598">EU:C:2001:598</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, Opći sud u biti je tvrdio da se selektivnost mjere kojom javni subjekt nudi svoju robu ili usluge ocjenjuje s obzirom na sve poduzetnike koji se koriste ili se mogu koristiti tom robom ili tim uslugama. Utvrdivši da su se pristojbe utvrđene na temelju Pravilnika iz 2006. primjenjivale na nediskriminirajući način, zaključio je da taj pravilnik nije selektivan.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>U tom pogledu, čini se da točka 53. pobijane presude sadržava <HT TYPE="ITALIC">petitio principii</HT> koji glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>[U] svrhu procjene eventualno selektivnoga karaktera tarifne tablice u odnosu na određene poduzetnike, a koju je sastavio javni subjekt radi korištenja posebne robe ili usluge u određenom sektoru, valja osobito uputiti na sve poduzetnike koji koriste ili mogu koristiti tu robu ili usluge te ispitati koriste li eventualnu prednost ili je mogu koristiti samo neki među njima. Situacija poduzetnika koji ne žele ili ne mogu koristiti predmetnu robu ili uslugu također nije neposredno relevantna za ocjenu postojanja prednosti. Drugim riječima, selektivni karakter mjere koja se sastoji od tarifne tablice koju je sastavilo javno tijelo za korištenje robe ili usluge stavljene na raspolaganje od strane tog tijela, može se ocijeniti samo s obzirom na postojeće ili moguće korisnike navedenog subjekta ili predmetne posebne robe ili usluge, a osobito ne s obzirom na klijente drugih poduzetnika iz sektora koji stavljaju na raspolaganje sličnu robu ili usluge. Štoviše, ako se mora zaključiti da svaka nediskriminatorna tarifna tablica koju primjenjuje javno tijelo u zamjenu za određenu robu ili uslugu ima selektivni karakter, to bi u biti dovelo do pretjeranog proširenja pojma potpora <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="2019" ID="QE0012"/> iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Također, ako se eventualnom prednošću, koju je javno tijelo dalo u okviru isporuke određenih dobara ili usluga, stavlja određene poduzetnike u povoljniji položaj, potrebno je da poduzetnici koji koriste ili žele koristiti tu robu ili uslugu ne uživaju ili ne mogu uživati navedenu prednost koju daje taj subjekt u tom konkretnom okviru.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Prema mišljenju Komisije, ta je ocjena pogrešna. Njezina argumentacija dijeli se na četiri dijela. Kao prvo, Komisija tvrdi da uvjeti u kojima javni poduzetnik nudi svoju robu i usluge uvijek predstavljaju selektivne mjere. Kao drugo, smatra da je Opći sud zanemario ustaljenu sudsku praksu Suda prema kojoj su, s jedne strane, za ocjenu selektivnosti mjere odlučujući samo njezini učinci, a, s druge strane, mjere koje pogoduju samo jednom sektoru djelatnosti su selektivne. Kao treće, tvrdi da je Opći sud pogrešno protumačio kriterij u pogledu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>poduzetnika koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obzirom na cilj predmetne mjere<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>. Kao četvrto, Komisija tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije ispitao jesu li umanjenja pristojbi odobrena Pravilnikom iz 2006., kojima se mogu koristiti samo zračni prijevoznici koji ispunjavaju određene uvjete, selektivna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Prije nego što zasebno razmotrim različite dijelove Komisijine argumentacije, želio bih iznijeti nekoliko općih razmatranja koja mi se čine neophodnima za razumijevanje smisla i dosega uvjeta selektivnosti te kojima ću se voditi pri ispitivanju ovog žalbenog razloga.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P>a)</NO.P><TXT>Opća razmatranja o smislu zahtjeva selektivnosti koji proizlazi iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a i o njegovu dosegu u okolnostima poput onih u ovom slučaju</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Kao što je Komisija istaknula, iz strukture i povijesnog razvoja Ugovora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti konkretno <HT TYPE="ITALIC">Spaakovo izvješće</HT> (Izvješće međuvladina odbora osnovanog na konferenciji ministara vanjskih poslova u Messini, Bruxelles, <DATE ISO="19560421">21. travnja 1956.</DATE>, str. 59.), u skladu s kojim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>valja napomenuti da određeni sustavi intervencije, koji su službeno potpore ili subvencije, nisu posebno namijenjeni poduzetnicima ili sektorima, nego utječu na opću ekonomiju. U tom slučaju, Komisija nije nadležna sama odlučivati o nespojivosti<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>.</P></NOTE> proizlazi da je potrebno razlikovati <HT TYPE="ITALIC">opće</HT> mjere porezne ili ekonomske politike (koje sada proizlaze iz članka 113. i članaka 115. do 117. UFEU‑a) od <HT TYPE="ITALIC">posebnih</HT> mjera koje dovode do dodjele prednosti putem državnih sredstava (koje su pak sada predviđene člancima 107. do 109. UFEU‑a).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Prva je funkcija zahtjeva <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>selektivnosti<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>, prema kojem mjere obuhvaćene zabranom iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a moraju biti namijenjene <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>određeni[m] poduzetni[cima] ili proizvodnj[i] određene robe<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>, razlikovati državne potpore od općih mjera porezne ili ekonomske politike, kako bi se poštovala podjela ovlasti između država članica i Europske unije.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Iako se tim zahtjevom, koji je zamišljen kao odlučujući za razlikovanje mjera obuhvaćenih područjem državnih potpora od ostalih mjera, u načelu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Sudskom je praksom pojašnjeno da intervencije koje se na prvi pogled općenito primjenjuju na poduzetnike mogu u određenoj mjeri biti selektivne, osobito kada tijelo koje dodjeljuje financijske prednosti ima diskrecijsku ovlast koja mu omogućuje odrediti korisnike ili uvjete dodijeljene mjere, te se stoga mogu smatrati mjerama namijenjenima stavljanju određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj (vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990629">29. lipnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>DM Transport</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑256/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:332">EU:C:1999:332</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE> omogućuje da se zabrana uspostavljena člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a ne primjenjuje na državnu mjeru kojom se bez razlike pogoduje svim poduzetnicima koji se nalaze na nacionalnom području<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20011108">8. studenoga 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Adria‑Wien Pipeline i Wietersdorfer &amp; Peggauer Zementwerke</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑143/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:598">EU:C:2001:598</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, to ipak ne znači da se mjera donesena na regionalnoj ili lokalnoj razini nužno mora smatrati selektivnom. Iako je u brojnim slučajevima referentni okvir na nacionalnoj razini, nije isključeno da se u određenim slučajevima mora primijeniti okvir na nižoj razini. U tom smislu, Sud je u tzv. predmetu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>Azori<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060906">6. rujna 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Portugal/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑88/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:511">EU:C:2006:511</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> konkretno naveo da nije moguće isključiti da poddržavno tijelo ima pravni i činjenični status koji mu daje dovoljno autonomije u odnosu na središnju vladu države članice tako da, po mjerama koje donosi, glavnu ulogu u određivanju političkog i gospodarskog okružja u kojem posluju poduzetnici ima to tijelo, a ne središnja vlada. U takvom je slučaju za utvrđivanje stavljaju li se mjerom koju je donio poddržavni subjekt određeni poduzetnici u povoljniji položaj u odnosu na druge poduzetnike koji se s obzirom na cilj koji se želi postići mjerom ili predmetnim pravnim sustavom nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji relevantni okvir područje na kojem svoju ovlast izvršava takav subjekt koji je donio mjeru, a ne cijelo nacionalno područje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060906">6. rujna 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Portugal/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑88/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:511">EU:C:2006:511</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>U nastavku tog razmatranja, sada je dobro poznato da se tim kriterijem zahtijeva da se provjeri stavlja li neka mjera, u <HT TYPE="ITALIC">okviru određenog pravnog sustava</HT>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe u povoljniji položaj<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>, u usporedbi s drugima koji se nalaze, glede cilja koji se želi postići tom mjerom, u usporedivom činjeničnom i pravnom položaju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081222">22. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>British Aggregates/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑487/06 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:757">EU:C:2008:757</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0082">82.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150114">14. siječnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Eventech</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑518/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:9">EU:C:2015:9</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Kako bi se utvrdilo je li mjera <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>selektivna<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> i stoga može li se kvalificirati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>državna potpora<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>, Sud je opetovano presudio da treba uzeti u obzir učinke koje proizvodi. Suprotno tome, ne mogu biti odlučujući uzroci i ciljevi državnih intervencija kao ni tehnike upotrijebljene za provedbu tih intervencija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081222">22. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>British Aggregates/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑487/06 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:757">EU:C:2008:757</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0085">85.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0089">89.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111115">15. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija i Španjolska/Government of Gibraltar i Ujedinjena Kraljevina</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑106/09 P i C‑107/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:732">EU:C:2011:732</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0087">87.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Usto, Sud je pojasnio da pri utvrđivanju selektivnosti određene mjere ne mogu biti relevantni samo broj poduzetnika korisnika te mjere, činjenica da je krug korisnika te mjere manje ili više otvoren<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Nizozemska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:551">EU:C:2011:551</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE> ili pak okolnost da su svi poduzetnici u određenom gospodarskom sektoru mogli ostvariti pogodnosti od navedene mjere<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060615">15. lipnja 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Air Liquide Industries Belgium</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑393/04 i C‑41/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:403">EU:C:2006:403</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> kao i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Osim toga, kao što sam već imao prilike navesti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Vidjeti moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Komisija/MOL</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑15/14 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:32">EU:C:2015:32</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, zahtjev selektivnosti ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>specifičnosti<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> mjere treba jasno razlikovati od utvrđivanja gospodarske prednosti. Drugim riječima, kada se utvrdi postojanje takve prednosti, u širem smislu riječi, koja izravno ili neizravno proizlazi iz određene mjere, Komisija je i dalje dužna utvrditi je li ta prednost namijenjena točno jednom ili više poduzetnika. Konkretno, na Komisiji je da dokaže da su mjerom uvedene razlike između poduzetnika koji se s obzirom na cilj koji se želi postići nalaze u usporedivoj situaciji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Nizozemska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:551">EU:C:2011:551</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Nije zabranjena sama dodjela prednosti, nego činjenica da ta dodjela, ako se provede na diskriminirajući i stoga selektivan način, može određene poduzetnike staviti u povoljniji položaj od drugih poduzetnika.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, smatram da se zahtjev selektivnosti ne može u potpunosti odvojiti od istodobnog, ali različitog utvrđivanja gospodarske prednosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>U tom pogledu treba iznijeti više razmatranja, od kojih sam neke već naveo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Vidjeti moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Komisija/MOL</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑15/14 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:32">EU:C:2015:32</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>U okviru ispitivanja programa opće naravi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Što se tiče mjere individualne naravi, identifikacija gospodarske prednosti omogućuje, u načelu, pretpostaviti njezinu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>specifičnost<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> i stoga zaključak da također ima i selektivan karakter.</P></NOTE> (program subvencija, program ubiranja pristojbi, porezne olakšice, program odstupanja od općih pravila u području stečaja, pogodnosti plaćanja poreza ili raznih troškova itd.), selektivnost omogućava utvrđivanje pogoduje li pretpostavljena prednost, iako je upućena svim gospodarskim subjektima, u stvarnosti i uzevši u obzir objektivne kriterije koje navodi, samo određenim vrstama ili grupama poduzetnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Neovisno o utvrđenju da predmetna mjera dodjeljuje prednost općeg dosega, to uključuje identificiranje toga čini li to <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>na isključivu korist određenim poduzetnicima ili sektorima djelatnosti<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/>. Drukčije rečeno, taj pristup ima za cilj osigurati da državne mjere ne unose razlikovanje među poduzetnicima ili točnije među gospodarskim subjektima koji se, s obzirom na zadani cilj predmetnog nacionalnog sustava, nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a koja se ne može opravdati ni naravi ni strukturom predmetnog sustava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>U tom smislu valja istaknuti da je koncept selektivnosti povezan s konceptom diskriminacije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111115">15. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija i Španjolska/Government of Gibraltar i Ujedinjena Kraljevina</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑106/09 P i C‑107/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:732">EU:C:2011:732</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0101">101.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150114">14. siječnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Eventech</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑518/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:9">EU:C:2015:9</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti točku 54. mojeg mišljenja u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Komisija/MOL</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑15/14 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:32">EU:C:2015:32</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i točku 29. mišljenja nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Belgija/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑270/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:289">EU:C:2016:289</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Iako je točno da se od Komisije ne može zahtijevati da točno utvrdi kategoriju poduzetnika s vlastitim svojstvima koje se predmetnom mjerom jedine stavlja u povoljniji položaj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Vidjeti u tom pogledu mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Watheleta u spojenim predmetima <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Komisija/Banco Santander i Santusa</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/15 P i C‑21/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:624">EU:C:2016:624</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, osobito t. 7., 10. i 80. do 87.).</P></NOTE> kako bi se utvrdila selektivnost te potonje mjere, to ne mijenja činjenicu da je potrebno utvrditi da se tom mjerom može određene poduzetnike staviti u povoljniji položaj, zato što podrazumijeva <HT TYPE="ITALIC">odstupanje od uobičajenog sustava</HT>, koji, kao što sam prethodno naveo, može biti opći nacionalni sustav, iako to nije uvijek.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Stoga mi se čini da je za utvrđivanje selektivnosti pretpostavljene mjere potpore ključno ustanoviti da se tom mjerom odstupa od <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>uobičajenog<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>normalnog<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> sustava, i to, prema mojem mišljenju, neovisno o naravi predmetnog sustava. Čini mi se da je sada dobro poznato<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081222">22. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>British Aggregates/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑487/06 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:757">EU:C:2008:757</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0082">82.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0083">83.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> kao i navedena sudska praksa).</P></NOTE> da u svrhu ocjene selektivnosti mjere, za koju smatram da je kriterij koji odražava načelo nediskriminacije, valja u svakom slučaju provjeriti predstavlja li ta mjera, u okviru određenog sustava, prednost za određene poduzetnike u odnosu na određene druge poduzetnike.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>To prethodno utvrđivanje referentnog okvira, koje je priznato kao važno u području poreza, prema mojem je mišljenju jednako važno pri ispitivanju neporeznih mjera, a osobito u pogledu sustava pristojbi namijenjenih, među ostalim, osiguravanju financiranja infrastruktura, kao što je u ovom slučaju Pravilnik iz 2006. Kao što se moglo smatrati da je utvrđivanje referentnog okvira <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>od posebnog […] značenja u slučaju poreznih mjera, s obzirom na to da se postojanje pogodnosti može utvrditi samo u odnosu na <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>normalno<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="2019" ID="QE0027"/> oporezivanje<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Vidjeti u tom pogledu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060906">6. rujna 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Portugal/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑88/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:511">EU:C:2006:511</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, treba utvrditi da je prije ocjene selektivnosti tarifne mjere potrebno odrediti od kojeg se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>uobičajeno primjenjivog<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> sustava tom mjerom navodno odstupa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Ističem da je Komisija u svojoj novijoj Obavijesti 2016/C 262/01 o pojmu državne potpore iz članka 107. stavka 1. [UFEU‑a] (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="262" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2016">SL 2016., C 262, str. 1</REF.DOC.OJ>.) navela da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>[r]eferentni sustav […] referentna vrijednost u odnosu na koju se vrši procjena selektivnosti mjere<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Naposljetku, poput analitičkog okvira koji prevladava u okviru ispitivanja poreznih mjera, čini mi se da, kada se utvrdi referentni okvir, zatim treba utvrditi je li spornom mjerom dodijeljena prednost određenim poduzetnicima u odnosu na druge poduzetnike koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>U predmetu u kojem je donesena presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150604">4. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/MOL</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑15/14 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:362">EU:C:2015:362</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), Sud je odlučio, što se tiče mjere utvrđivanja rudarskih naknada povezanih s pridobivanjem ugljikovodika, da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>parametri usporedbe relevantni za utvrđenje selektivnosti osporavane mjere u ovom slučaju sastoje od toga da se provjeri uvodi li [ta mjera] razliku između subjekata koji se u pogledu zadanog cilja nalaze u činjenično i pravno usporedivoj situaciji, a koju se ne može opravdati naravi i strukturom predmetnog sustava<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>.</P></NOTE> i, po potrebi, naposljetku ocijeniti je li dodjela te prednosti opravdana naravi ili strukturom sustava kojim je obuhvaćena ta mjera.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Valja naglasiti, na što ću se vratiti u kasnijim razmatranjima, da, iako su utvrđivanje gospodarske prednosti i, po potrebi, ocjena njezine opravdanosti relativno jednostavni kada se mjerom poreznog oslobođenja odstupa od uobičajeno primjenjivog poreznog sustava, pri čemu se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>uobičajeni<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> sustav najčešće utvrđuje na nacionalnoj razini, potreban je određeni oprez kada se radi o tarifnim mjerama namijenjenim financiranju infrastruktura.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P>b)</NO.P><TXT>Prvi dio žalbenog razloga, koji se temelji na tome da je Opći sud zanemario da uvjeti u kojima javni poduzetnik nudi svoju robu i usluge <HT TYPE="ITALIC">uvijek</HT> predstavljaju selektivne mjere</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Komisija najprije tvrdi da uvjeti u kojima javni poduzetnik nudi svoju robu i usluge uvijek predstavljaju selektivne mjere. Tu tvrdnju temelji na zaključcima iz predmeta u kojem je donesena presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131121">21. studenoga 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Lufthansa</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑284/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:755">EU:C:2013:755</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Mengozzija u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Deutsche Lufthansa</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑284/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:442">EU:C:2013:442</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> kao i na sudskoj praksi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Radi se o presudama od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880202">2. veljače 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Kwekerij van der Kooy i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>67/85, 68/85 i 70/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:38">EU:C:1988:38</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19960229">29. veljače 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Belgija/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑56/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:64">EU:C:1996:64</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0010">10.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20031120">20. studenoga 2003.</DATE>, <NAME.CASE>GEMO</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑126/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:622">EU:C:2003:622</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Nizozemska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:551">EU:C:2011:551</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0067">67.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111115">15. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija i Španjolska/Government of Gibraltar i Ujedinjena Kraljevina</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑106/09 P i C‑107/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:732">EU:C:2011:732</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Kriterij utvrđen u presudi od <DATE ISO="20011108">8. studenoga 2001.</DATE>, Adria‑Wien Pipeline i Wietersdorfer &amp; Peggauer Zementwerke (<REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑143/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:598">EU:C:2001:598</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), koji je služio za utvrđivanje je li porezni sustav bio selektivan, stoga nije primjenjiv u ovom slučaju. Prema mišljenju Komisije, točkom 53. pobijane presude dokazano je da se Opći sud vodio razmatranjima zakonodavne politike čiji je cilj da nediskriminatorni pravilnici o pristojbama javnih ustanova ne budu pod nadzorom državnih potpora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Smatram da ta argumentacija uopće nije uvjerljiva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Kao prvo, suprotno onom što se čini da tvrdi Komisija, iz sudske prakse Suda na koju se Komisija poziva nikako ne proizlazi da je mjera kojom se utvrđuju cijene za upotrebu roba i usluga javnog poduzetnika po samoj svojoj naravi selektivna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Stoga, u dvama predmetima koje navodi Komisija, odnosno u predmetima u kojima su donesene presude od <DATE ISO="19880202">2. veljače 1988.</DATE>, Kwekerij van der Kooy i dr./Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>67/85, 68/85 i 70/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:38">EU:C:1988:38</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE> i od <DATE ISO="19960229">29. veljače 1996.</DATE>, Belgija/Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑56/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:64">EU:C:1996:64</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, očito je da se radilo o povoljnijim cijenama koje je javni poduzetnik odobrio skupini kupaca. U pogledu predmeta u kojima su donesene presude od <DATE ISO="19960711">11. srpnja 1996.</DATE>, SFEI i dr.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑39/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:285">EU:C:1996:285</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE> i od <DATE ISO="20031120">20. studenoga 2003.</DATE>, GEMO<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑126/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:622">EU:C:2003:622</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, odnosili su se na pretpostavke u kojima je prednosti, iako su bile dostupne svim subjektima, zapravo ostvarila samo ograničena skupina subjekata. Ukratko, nije utvrđeno da je javno tijelo ili javni poduzetnik selektivno isporučivao robu ili usluge, nego da je selektivno to što se ta isporuka provodila u povlaštenim uvjetima.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Općenitije, ništa ne upućuje na to da uvjeti u kojima javni poduzetnik nudi svoje proizvode i usluge, u svakom slučaju kada je ta ponuda u obliku sustava koji se primjenjuje na sve subjekte koji žele upotrebljavati tu robu ili usluge, <HT TYPE="ITALIC">uvijek</HT> ispunjavaju uvjet selektivnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Kao što sam na to podsjetio u uvodu ovog žalbenog razloga, za ocjenu selektivnosti mjere valja ispitati predstavlja li ta mjera u <HT TYPE="ITALIC">okviru određenog sustava</HT>, prednost za određene poduzetnike u odnosu na druge poduzetnike koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (vidjeti točku 67. ovog mišljenja).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, utvrđivanje referentnog okvira i, na temelju njega, eventualne prednosti nastale spornim odstupanjem, predstavlja nužan preduvjet za svako razmatranje selektivnosti. Suprotno Komisijinim tvrdnjama, tu provjeru nije potrebno ograničiti samo na slučajeve poreznih sustava. Iako se ne može osporavati da način ispitivanja selektivnosti određene mjere ima posebnosti ovisno o naravi mjere, ne čini mi se primjerenim utvrditi različite kriterije ispitivanja ovisno o tome radi li se o poreznoj mjeri ili o mjeri kojom se utvrđuju cijene usluga koje se pružaju korisnicima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Sudskom praksom Suda potvrđuje se da propisana komparativna metoda, što se tiče poreznih sustava, vrijedi i za druge mjere. Osobito ističem da kriterij utvrđen u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20011108">8. studenoga 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Adria‑Wien Pipeline i Wietersdorfer &amp; Peggauer Zementwerke</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑143/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:598">EU:C:2001:598</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) nije bio namijenjen samo za porezne mjere, nego i općenito za <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>državne mjere<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Vidjeti osobito t. 41.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Treba napomenuti da je Sud, nadalje, tu komparativnu metodu provodio u pogledu mjera povezanih s naknadom troškova i upotrebom infrastruktura.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Naime, u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150114">14. siječnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Eventech</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑518/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:9">EU:C:2015:9</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Vidjeti osobito t. 54. do 61.</P></NOTE>, Sud je ispitao, u pogledu odobrenja danog londonskim crnim taksijima da se kreću autobusnim trakovima, jesu li se ti taksiji i vozila za privatni najam uz vozača nalazili u usporedivom činjeničnom i pravnom položaju. Ispitivanje nediskriminatorne naravi mjere u biti se podudara s ispitivanjem toga je li poduzetnicima korisnicima mjerom dodijeljena selektivna gospodarska prednost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Iz svih tih razmatranja proizlazi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da mjere koje se odnose na uvjete u kojima javni subjekt nudi robu i usluge nisu nužno selektivne (vidjeti točke 53., 54. i 57. pobijane presude).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Suprotno stajalištu koje zagovara Komisija, taj zaključak ne dovodi nužno do osporavanja svake mogućnosti da se uvjeti u kojima javni poduzetnik nudi svoju robu i usluge mogu kvalificirati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>državne potpore<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> kada se ti uvjeti bez razlike primjenjuju na sve njegove ugovorne strane. U takvom je slučaju uvijek moguće dokazati da ti uvjeti, iako se primjenjuju bez razlike, konačno pogoduju samo jednom ili više točno određenih poduzetnika, osobito onima koji odgovaraju točno određenom poslovnom modelu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Iako nije moguće odmah isključiti da je tarifna tablica selektivna, još treba dokazati, što Komisija, kao što je Opći sud istaknuo, nije učinila, da ta tablica dovodi do diskriminacije određenih subjekata koji se nalaze u usporedivoj situaciji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Također, iako se zbog općenitosti pojmovi upotrijebljeni u točki 53. pobijane presude mogu shvatiti tako da je Opći sud želio da se na sve uvjete u kojima javni poduzetnik nudi svoju robu i usluge ne primjenjuje članak 107. UFEU‑a kada se ti uvjeti bez razlike primjenjuju na sve njegove ugovorne strane, čini mi se da je Opći sud na kraju te točke želio pojasniti da je, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>ako se eventualnom<?PAGE NO="16"?> prednošću, koju je javno tijelo dalo u okviru isporuke određenih dobara ili usluga, stavlja određene poduzetnike u povoljniji položaj, potrebno […] da poduzetnici koji koriste ili žele koristiti tu robu ili uslugu ne uživaju ili ne mogu uživati navedenu prednost koju daje taj subjekt u tom konkretnom okviru<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P>c)</NO.P><TXT>Drugi dio žalbenog razloga, koji se temelji na tome da je Opći sud zanemario ustaljenu sudsku praksu Suda prema kojoj su, s jedne strane, za ocjenu selektivnosti mjere odlučujući samo njezini učinci, a, s druge strane su mjere koje pogoduju samo jednom sektoru djelatnosti nužno selektivne</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Komisija ističe da je zračna luka u Lübecku u izravnoj konkurenciji s onom u Hamburgu i da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>prednost<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> dodijeljena Pravilnikom iz 2006. dostupna samo zračnim prijevoznicima koji se koriste zračnom lukom u Lübecku. Sama ta činjenica dovoljan je dokaz da je Pravilnik iz 2006. selektivan po svojim učincima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Na prvi pogled mogu iznenaditi razmatranja Općeg suda, a osobito točka 53. pobijane presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Naime, Opći sud je, kako bi zaključio da Pravilnik iz 2006. nije selektivan, samo utvrdio da su se tarifne odredbe Pravilnika iz 2006. nediskriminirajuće primjenjivale na sve zračne prijevoznike koji su se koristili ili su se željeli koristiti zračnom lukom u Lübecku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Međutim, s obzirom na sudsku praksu prema kojoj se člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a određuju državne intervencije s obzirom na njihove učinke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081222">22. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>British Aggregates/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑487/06 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:757">EU:C:2008:757</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0085">85.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0089">89.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111115">15. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija i Španjolska/Government of Gibraltar i Ujedinjena Kraljevina</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑106/09 P i C‑107/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:732">EU:C:2011:732</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0087">87.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0088">88.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0092">92.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, moglo bi se tvrditi da samo utvrđivanje <HT TYPE="ITALIC">službeno</HT> nediskriminatorne naravi Pravilnika iz 2006. nije dovoljno kako bi se zaključilo da nije selektivan. Trebalo bi analizirati stavlja li se Pravilnikom iz 2006., po njegovim učincima, određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe u povoljniji položaj. Stoga je u presudi od <DATE ISO="20030213">13. veljače 2003.</DATE>, Španjolska/Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑409/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:92">EU:C:2003:92</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE> Sud pojasnio da argument prema kojem je mjera uređena objektivnim kriterijima horizontalne primjene dokazuje samo da je mjera dio programa potpora i da nije pojedinačna potpora, ali ne dokazuje da mjera nije selektivna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Međutim, ne čini mi se da je u ovom slučaju Opći sud u pobijanoj presudi zanemario tu sudsku praksu. Opći sud je, time što je smatrao da jedino odlučujuće bilo jednako postupanje prema stvarnim ili potencijalnim korisnicima zračne luke u Lübecku, implicitno, ali nužno uzeo u obzir učinke mjere. Opći sud nije samo utvrdio horizontalne kriterije primjene Poslovnika iz 2006.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Usto, nije moguće valjano tvrditi da je mjera koja pogoduje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>samo jednom sektoru<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/>, u ovom slučaju skupini poduzetnika koji se koriste zračnom lukom u Lübecku, nužno selektivna. Kao što je to istaknuto u uvodu ovom žalbenom razlogu, takav je zaključak valjan samo ako je utvrđeno da je referentan okvir <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>uobičajenog<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> sustava koji je primjenjiv na nacionalnoj razini ili da barem prelazi okvir navedene zračne luke. Naime, upotreba pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>sektorska selektivnost<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> ima smisla samo u slučaju mjera koje su donijela javna tijela određene države, neovisno o tome jesu li središnja, regionalna ili lokalna, koja su ovlaštena donositi odluke koje mogu pogodovati svim poduzetnicima. Što se tiče mjera koje je donio upravitelj zračne luke, koji je nadležan samo za donošenje mjera u pogledu te zračne luke, ne može se primijeniti kriterij sektorske selektivnosti. Također, kada taj upravitelj sam odredi razinu pristojbi zračnih luka primjenjivih na zračne prijevoznike koji posluju iz te zračne luke i prema njoj, on ne odstupa od nacionalnog programa ubiranja pristojbi, nego uspostavlja cijene koje se primjenjuju na sve prijevoznike koji se žele koristiti tom zračnom lukom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Iz toga proizlazi da mjera koju poduzme upravitelj zračne luke u pogledu zračnih prijevoznika koji u njoj posluju nije selektivna ako je dodijeljena nediskriminatorno svim navedenim prijevoznicima.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Na temelju toga, valja ocijeniti jesu li predmetnom mjerom uvedene razlike između subjekata koji se s obzirom na cilj koji se želi postići nalaze u usporedivom činjeničnom i pravnom položaju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150114">14. siječnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Eventech</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑518/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:9">EU:C:2015:9</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>To nas dovodi do trećeg dijela argumentacije koju je iznijela Komisija.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P>d)</NO.P><TXT>Treći dio žalbenog razloga, koji se temelji na pogrešnom ispitivanju kriterija u pogledu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>poduzetnika koji se nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Komisija tvrdi, kao prvo, da je, čak i da je usporedba koja je potrebna u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20011108">8. studenoga 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Adria‑Wien Pipeline i Wietersdorfer &amp; Peggauer Zementwerke</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑143/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:598">EU:C:2001:598</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) primjenjiva na ispitivanje selektivnosti mjera kojima se utvrđuju pristojbe određenih javnih subjekata, Opći sud počinio istu pogrešku poput one koju je Sud kritizirao u predmetima u kojima su donesene presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081222">22. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>British Aggregates/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑487/06 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:757">EU:C:2008:757</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0087">87.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0089">89.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Nizozemska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:551">EU:C:2011:551</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0067">67.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Naime, Komisija smatra da, ako se ne primijeni kružno rasuđivanje, usporednost činjenične i pravne situacije ne ovisi o kriterijima kojima se utvrđuje područje primjene, nego se treba temeljiti na strukturi troškova predmetnih poduzetnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>Komisija tvrdi, kao drugo, da Opći sud nije uzeo u obzir cilj postavljen člankom 43.a stavkom 1. LuftVZO‑a, odredbe koja se primjenjuje na sve zračne luke u Njemačkoj, a kojom je predviđeno ubiranje pristojbi zračnih luka kojima se pokrivaju troškovi, kako bi se osigurao javni interes u pogledu dobrog funkcioniranja zračnog prometa, i koja predstavlja pravni temelj Pravilnika iz 2006.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>U ovom se slučaju postavlja pitanje uvodi li se činjenicom da se Pravilnik iz 2006. konkretno primjenjuje samo na zračne prijevoznike koji se koriste zračnom lukom u Lübecku razlika u postupanju prema poduzetnicima koji se nalaze u usporedivoj situaciji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>U tom pogledu, valja podsjetiti da je, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, svaki upravitelj zračne luke ovlašten donijeti tablicu pristojbi zračnih luka koje se primjenjuju na njegovu zračnu luku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Iz toga proizlazi da se Pravilnik iz 2006. mogao primjenjivati samo u zračnoj luci u Lübecku, koja predstavlja relevantni referentni okvir. U takvom okviru, odlučujuće je samo to je li tim pravilnikom uspostavljena razlika između poduzetnika koji se koriste tom pojedinom zračnom lukom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Nije uvjerljiva Komisijina argumentacija prema kojoj ocjena selektivnosti Pravilnika iz 2006. ne može ovisiti o području primjene tog poslovnika, nego se mora isključivo temeljiti na usporedbi troškova koji su predmet članka 43.a stavka 1. LuftVZO‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Kao što je naglasio Grad Lübeck, svi se zračni prijevoznici mogu koristiti zračnom lukom u Lübecku i tako ostvariti pretpostavljene prednosti koje proizlaze iz primjene Pravilnika iz 2006. Odabir zračnih prijevoznika da se koriste određenim infrastrukturama zračne luke općenito ovisi o njihovoj vlastitoj poslovnoj strategiji, s obzirom na prednosti i ograničenja tih infrastruktura.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>Čini mi se također nevažnim zahtijevati da se usporedi situacija zračnih prijevoznika koji su navodno stavljeni u povoljniji položaj Pravilnikom iz 2006. sa situacijom konkurentnih poduzetnika koji imaju iste stavke proračunskih izdataka. Naime, zračni prijevoznici koji ne posluju iz zračne luke u Lübecku ili prema njoj konkretno ne snose troškove u pogledu pristojbi koje naplaćuje ta zračna<?PAGE NO="18"?> luka. Komisija je argumentacijom drukčije i pogrešno pristupila pitanju selektivnosti mjere, odnosno pitanju s kojom je drugom prometnom infrastrukturom (zračna luka, željeznice ili druga) zračna luka u Lübecku eventualno u konkurenciji, neovisno o statusu predmetnih poduzetnika upravitelja i o naravi usluga koje pružaju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150114">14. siječnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Eventech</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑518/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:9">EU:C:2015:9</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>Usto, smatram da se u ovom slučaju ne može prihvatiti argument prema kojem valja uzeti u obzir ciljeve koje treba ispuniti pravilnikom kojim se određuju pristojbe zračne luke na temelju članka 43.a stavka 1. LuftVZO‑a. Naime, iz činjeničnih ocjena Općeg suda proizlazi da tom odredbom nisu općenito određene pristojbe zračnih luka koje su primjenjive na sve zračne luke. Tom su odredbom samo svi upravitelji zračnih luka ovlašteni donositi vlastitu tablicu pristojbi ovisno o prioritetima, koje određuju sami upravitelji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>Konačno, treba utvrditi da u okolnostima ovog slučaja ne postoji opći osnovni ili referentni propis od kojeg bi se Pravilnikom iz 2006. namjeravalo odstupati u korist zračnih prijevoznika koji se koriste zračnom lukom u Lübecku. Relevantni referentni okvir jest okvir jedinog sustava koji se primjenjuje na tu zračnu luku.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P>e)</NO.P><TXT>Četvrti dio žalbenog razloga, koji se temelji na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije ispitao jesu li umanjenja pristojbi odobrena Pravilnikom iz 2006. selektivna jer pogoduju samo određenim zračnim prijevoznicima</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0113"><NO.P>113.</NO.P><TXT>Komisija u biti tvrdi da je, čak i da je kriterij utvrđen u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20011108">8. studenoga 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Adria‑Wien Pipeline i Wietersdorfer &amp; Peggauer Zementwerke</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑143/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:598">EU:C:2001:598</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) relevantan za ispitivanje selektivnosti tarifnih mjera kao što su one u ovom slučaju, Opći sud trebao ispitati je li Pravilnik iz 2006., zbog različitih umanjenja pristojbi koje predviđa, selektivan jer se njime stavljaju u povoljniji položaj određeni zračni prijevoznici koji se koriste zračnom lukom u Lübecku na štetu drugih prijevoznika koji se koriste istom zračnom lukom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0114"><NO.P>114.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, Komisija tvrdi da je Opći sud pogrešno ispitao samo obrazloženje sporne odluke sadržano u njezinoj točki 279. Smatra da je u točkama 55. do 66. te odluke podrobno opisan sustav umanjenja pristojbi predviđen Pravilnikom iz 2006. Nadalje, Komisija smatra da, suprotno onome što se čini da tvrdi Opći sud u točkama 53. i 55. pobijane presude, činjenica da je krug korisnika predmetnih umanjenja pristojbi otvoren, jer se dodjela tih umanjenja odobrava u skladu s objektivnim kriterijima horizontalne primjene, ne znači da nije selektivan<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P>Komisija upućuje na presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030213">13. veljače 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Španjolska/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑409/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:92">EU:C:2003:92</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040715">15. srpnja 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Španjolska/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑501/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:438">EU:C:2004:438</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0118">118.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0128">128.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Nizozemska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:551">EU:C:2011:551</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0115"><NO.P>115.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, smatram da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je zaključio da je relevantni referentni okvir bio okvir pristojbi primjenjivih samo na zračne prijevoznike koji se koriste jedinom zračnom lukom u Lübecku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0116"><NO.P>116.</NO.P><TXT>Sada se postavlja pitanje je li Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije ispitao je li sustav umanjenja pristojbi koje su odobrene na temelju Pravilnika iz 2006. doveo do uvođenja razlike između tih prijevoznika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0117"><NO.P>117.</NO.P><TXT>U tom pogledu, nije moguće isključiti da je tarifna tablica selektivna zbog kriterija i sustava umanjenja pristojbi koje predviđa.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="19"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0118"><NO.P>118.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, treba naglasiti da se Komisija u točki 279. sporne odluke nije oslonila na taj aspekt kako bi utvrdila da je Pravilnik iz 2006. selektivan, nego samo na okolnost da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>predmetnim prednostima pogodovalo samo prijevoznicima koji su se koristili zračnom lukom u Lübecku<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/>. Iako je točno da je problematika <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>popusta i umanjenja<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> koji su predviđeni Pravilnikom iz 2006. istaknuta u spornoj odluci, osobito u njezinim točkama 268. do 277., ta problematika nije bila predmet ispitivanja selektivnosti tog pravilnika, nego samo ocjene postojanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>prednosti<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0119"><NO.P>119.</NO.P><TXT>U takvim okolnostima, čini mi se da Komisijin prigovor treba odbaciti kao nedopušten. Naime, u žalbenom postupku je nadležnost Suda ograničena na ispitivanje ocjene Općeg suda u pogledu tužbenih razloga o kojima se pred njim raspravljalo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0068"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140710">10. srpnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Telefónica i Telefónica de España/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑295/12 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2062">EU:C:2014:2062</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0099">99.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> kao i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0120"><NO.P>120.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, valja napomenuti da Komisija nije utvrdila da nije moguće opravdati sustav umanjenja i popusta predviđenih Pravilnikom iz 2006. i dodijeljenih zračnim prijevoznicima s većim brojem putnika, a koji se stoga temelji na uobičajenom količinskom mjerilu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0121"><NO.P>121.</NO.P><TXT>Zaključno, smatram da treći žalbeni razlog treba odbiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>D –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja i proturječnom obrazloženju</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Argumentacija stranaka</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0122"><NO.P>122.</NO.P><TXT>Komisija tvrdi, kao prvo, da se u presudi Općeg suda nepostojanje obrazloženja javlja u trima slučajevima. Najprije, Opći sud zanemario je ključni element ispitivanja selektivnosti, odnosno utvrđivanje cilja koji se želi postići Pravilnikom iz 2006. Naime, s obzirom na taj cilj valja utvrditi koji se poduzetnici nalaze u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Zatim, Opći sud nije naveo zašto selektivnost potpore ne proizlazi barem iz sustava umanjenja pristojbi koji je predviđen Pravilnikom iz 2006. Naposljetku, u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi zbog kojih Pravilnik iz 2006. tako očito nije selektivan da zbog toga Komisija nema pravo pokrenuti formalni istražni postupak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0123"><NO.P>123.</NO.P><TXT>Komisija smatra, kao drugo, da je rasuđivanje Općeg suda proturječno jer on najprije primjenjuje sudsku praksu u pogledu selektivnosti poreznih mjera (točke 51. i 53. pobijane presude), a zatim je proglašava irelevantnom (točka 57. pobijane presude).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0124"><NO.P>124.</NO.P><TXT>Grad Lübeck, koji podržavaju Savezna Republika Njemačka i Kraljevina Španjolska, smatra da je pobijana presuda propisno obrazložena te predlaže odbijanje tog žalbenog razloga.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Ocjena</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0125"><NO.P>125.</NO.P><TXT>Čini mi se da se taj žalbeni razlog ne može prihvatiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0126"><NO.P>126.</NO.P><TXT>Kao prvo, što se tiče pitanja je li Opći sud dovoljno obrazložio pobijanu presudu u pogledu ocjene selektivnosti Pravilnika iz 2006., najprije je očito da je Opći sud implicitno utvrdio cilj Pravilnika iz 2006. i okolnosti u kojima je sastavljen. Zatim, treba napomenuti da Opći sud nije morao izložiti zašto selektivnost Pravilnika iz 2006. nije proizlazila iz sustava umanjenja pristojbi jer se, kao što sam prethodno naveo, o tom pitanju nije konkretno raspravljalo pred Općim sudom. Naposljetku, smatram da Opći sud nije morao niti objasniti zašto je pogreška koju je Komisija počinila u ocjeni selektivnosti sporne mjere bila toliko očita da je trebala dovesti do poništenja sporne odluke.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="20"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0127"><NO.P>127.</NO.P><TXT>Kao drugo, što se tiče prigovora koji se temelji na proturječnosti razloga u pogledu relevantnosti sudske prakse u području poreznih mjera, nisam uočio nikakvu nedosljednost između razmatranja iznesenih u točkama 51. i 53. pobijane presude te tvrdnje sadržane u točki 57. te presude.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>E –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Peti žalbeni razlog, koji se temelji na povredi ograničenog nadzora koji treba izvršiti nad odlukom o pokretanju formalnog istražnog postupka u pogledu državnih potpora</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Argumentacija stranaka</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0128"><NO.P>128.</NO.P><TXT>Komisija tvrdi da je Opći sud, iako je pravilno u točki 42. pobijane presude podsjetio na to da je sudski nadzor nad odlukom o pokretanju formalnog istražnog postupka ograničen, prekoračio granice tog nadzora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0129"><NO.P>129.</NO.P><TXT>Komisija osobito tvrdi da je FL, koji je tada bio upravitelj zračne luke u Lübecku, predložio Pravilnik iz 2006. kako bi izbjegao nadzoru državnih potpora u pogledu svoje politike utvrđivanja cijena za niskotarifne zračne prijevoznike. Međutim, Komisija se suočila sa situacijom u kojoj na temelju prethodnog ispitivanja činjenica nije mogla odbaciti sve sumnje u pogledu selektivnosti navedenog pravilnika. Prema tome, Komisija je bila dužna pokrenuti formalni istražni postupak. Pobijana presuda ne sadržava nikakvo objašnjenje u odnosu na razloge zbog kojih Pravilnik iz 2006. nije tako očito selektivan da zbog toga Komisija nema pravo pokrenuti formalni istražni postupak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0130"><NO.P>130.</NO.P><TXT>Grad Lübeck, koji su u tom pogledu podržavale Savezna Republika Njemačka i Kraljevina Španjolska, predložio je odbijanje tog žalbenog razloga. Smatra da je, s obzirom na očitu neselektivnost sporne mjere, odnosno Pravilnika iz 2006., Opći sud pravilno smatrao da je sporna odluka zahvaćena očitom pogreškom u ocjeni.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Ocjena</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0131"><NO.P>131.</NO.P><TXT>Nisam ni uvjeren u to da je Opći sud prekoračio granice sudskog nadzora u pogledu pokretanja formalnog istražnog postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0132"><NO.P>132.</NO.P><TXT>Točno je da nije moguće zanijekati da se odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka temelji na analizi – koja je nužno privremena – elemenata o kojima je Komisija obaviještena tijekom faze prethodnog ispitivanja. Budući da su ti elementi po definiciji <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>nepotpuni<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>, Komisija po završetku te prethodne faze može samo iznijeti pretpostavke o postojanju ili nepostojanju potpore i, prema tome, o ispunjenosti kumulativnih uvjeta navedenih u članku 107. stavku 1. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0133"><NO.P>133.</NO.P><TXT>Kao što je Sud više puta presudio, treba razlikovati prethodni istražni postupak potpora koji je uspostavljen člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a, čiji je jedini cilj omogućiti Komisiji da stekne prvi dojam o djelomičnoj ili potpunoj spojivosti potpore, od formalnog istražnog postupka iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a, kojim se omogućuje i, čini mi se, zahtijeva temeljito ispitivanje državnih mjera te ima dvostruku svrhu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0069"><P>Vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080415">15. travnja 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Nuova Agricast</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑390/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:224">EU:C:2008:224</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110721">21. srpnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Alcoa Trasformazioni/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑194/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:497">EU:C:2011:497</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Za razliku između faze prethodnog ispitivanja i formalne faze vidjeti moje novije mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Club Hotel Loutraki i dr./Komisija</NAME.CASE>, (<NO.CASE>C‑131/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:617">EU:C:2016:617</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0134"><NO.P>134.</NO.P><TXT>S obzirom na nužnu razliku koja postoji između tih dviju faza ispitivanja mjera, prethodnu fazu nije moguće podvrgnuti istim pravnim zahtjevima poput onih koji su propisani u okviru formalnog postupka.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="21"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0135"><NO.P>135.</NO.P><TXT>Prema tome, Komisija je ovlaštena pokrenuti formalni istražni postupak predviđen člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a kada raspolaže dovoljnim elementima kako bi smatrala da mjera ispunjava sve uvjete da bi se mogla kvalificirati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>državna potpora<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> koja je zabranjena člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0136"><NO.P>136.</NO.P><TXT>Međutim, iz toga se ne može zaključiti da Komisija, u prilog svojoj odluci o pokretanju formalnog istražnog postupka predviđenom člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a, može samo iznijeti opće tvrdnje u pogledu ispunjenosti uvjeta iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Kao što proizlazi iz članka 6. Uredbe br. 659/1999, odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka obuhvaća prethodnu ocjenu predložene mjere koju je Komisija obavila kako bi utvrdila predstavlja li ona potporu te navodi moguće sumnje u pogledu njezine sukladnosti s načelima zajedničkog tržišta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0137"><NO.P>137.</NO.P><TXT>Također, iako je ograničen na utvrđivanje je li Komisija počinila očite pogreške u ocjeni time što je smatrala da ne može nadvladati sve poteškoće u pogledu kvalifikacije sporne mjere kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>državne potpore<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> tijekom prvog ispitivanja te mjere<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0070"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110721">21. srpnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Alcoa Trasformazioni/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑194/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:497">EU:C:2011:497</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, nadzor koji Opći sud provodi nad odlukom o pokretanju formalnog istražnog postupka i, osobito, nad pitanjem jesu li <HT TYPE="ITALIC">prima facie</HT> bili ispunjeni uvjeti iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a mora biti jednako učinkovit. Naime, važno je podsjetiti, u nastavku razmatranja iznesenih u okviru drugog žalbenog razloga, da odluke o pokretanju prethodnog ispitivanja mogu imati posebne i znatne pravne učinke za predmetne stranke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0138"><NO.P>138.</NO.P><TXT>Komisija, time što je u točki 279. sporne odluke samo navela da su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>prednosti [koje proizlaze iz Pravilnika iz 2006.] dodijeljene samo zračnim prijevoznicima koji se koriste zračnom lukom u Lübecku [i da su stoga] selektivne u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/>, nije pojasnila od kojeg se općeg propisa namjeravalo odstupati Pravilnikom iz 2006. Komisija stoga nije utvrdila relevantni referentni okvir te je počinila očitu pogrešku u svojoj ocjeni sporne mjere, za koju smatram da nije povezana s postojanjem složenih gospodarskih ocjena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0139"><NO.P>139.</NO.P><TXT>U tom pogledu, nije moguće valjano tvrditi da Opći sud nije smio svoje ispitivanje ograničiti na ocjenu sadržanu u točki 279. sporne odluke, nego da je trebao uzeti u obzir opis sustava umanjenja pristojbi koji je naveden u točkama 268. do 274. te iste odluke, s obzirom na to da se te potonje točke odnose na utvrđivanje pretpostavljene prednosti koja proizlazi iz Pravilnika iz 2006., a ne na njegovu selektivnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0140"><NO.P>140.</NO.P><TXT>Stoga smatram da je Opći sud mogao zaključiti, a da pritom ne počini očitu pogrešku u ocjeni, da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala zašto u fazi prethodnog ispitivanja nije mogla navesti razloge zbog kojih je Pravilnik iz 2006. bio selektivan, zbog čega je bila dužna pokrenuti formalni istražni postupak ili da je barem za to bila ovlaštena.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>V –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0141"><NO.P>141.</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da odbije žalbu i naloži Europskoj komisiji snošenje vlastitih troškova i troškova Hansestadta Lübecka. Savezna Republika Njemačka i Kraljevina Španjolska snosit će vlastite troškove.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>