Privremena verzija
MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
ANDREE BIONDIJA
od 30. listopada 2025.(1)
Spojeni predmeti C-440/24 P i C-441/24 P
Republika Latvija
protiv
Petra Avena (C-440/24 P)
i
Mikhaila Fridmana (C-441/24 P)
„Žalba – Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine – Zamrzavanje financijskih sredstava – Uvrštenje na popis dotičnih osoba, subjekata i tijela – Članak 2. stavak 1. točke (a) i (d) Odluke 2014/145/ZVSP – Kriterij potpore djelovanjima ili politikama – Kriterij materijalne ili financijske potpore odgovornim ruskim donositeljima odluka – Kriterij koristi od ruskih donositelja odluka – Djelotvorna sudska zaštita – Potpun nadzor suda Unije u pogledu mjera ograničavanja – Relevantnost konteksta u ocjeni osnovanosti razloga za uvrštenje – Nedistanciranje”
1. Ove žalbe, koje je podnijela Republika Latvija koja je bila intervenijent pred Općim sudom Europske unije, pružaju Sudu priliku da ponovi i dodatno pojasni opseg diskrecijske ovlasti Vijeća Europske unije, njegov teret dokazivanja i standard sudskog nadzora koji je sud Unije dužan osigurati.
2. Stoga Republika Latvija zahtijeva ukidanje presuda Aven/Vijeće(2) i Fridman/Vijeće(3) (u daljnjem tekstu zajedno: pobijane presude) kojima je Opći sud prihvatio tužbe Petra Avena i Mikhaila Fridmana kojima se tražilo poništenje, s jedne strane, Odluke (ZVSP) 2022/337(4) i Provedbene uredbe (EU) 2022/336(5) (u daljnjem tekstu: zajedno: sporni prvotni akti) i, s druge strane, Odluke (ZVSP) 2022/1530(6) i Provedbene uredbe (EU) 2022/1529(7) (u daljnjem tekstu zajedno nazvani: sporni akti o zadržavanju), u dijelu u kojem se ti akti (u daljnjem tekstu zajedno nazvani: sporni akti) odnose na njih.
3. P. Aven i M. Fridman uvršteni su na popise osoba čija imovina treba biti zamrznuta na temelju dvaju kriterija iz članka 2. stavka 1. Odluke Vijeća 2014/145/ZVSP od 17. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2014., L 78, str. 16.), kako je izmijenjena Odlukom Vijeća (ZVSP) 2022/329 od 25. veljače 2022. (SL 2022., L 50, str. 1.). Naime, Vijeće je na navedeni popis uvrstilo P. Avena i T. Fridmana na temelju toga što je smatralo da „su podupira[li] ili provod[ili]” djelovanja ili politike kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine kao i njezina stabilnost i sigurnost (članak 2. stavak 1. točka (a) izmijenjene Odluke 2014/145; u daljnjem tekstu: kriterij (a)) i da su pružali „materijalnu ili financijsku potporu ruskim donositeljima odluka koji su odgovorni za pripojenje Krima ili destabilizaciju Ukrajine” ili da „imaju korist od tih donositelja odluka” (članak 2. stavak 1. točka (d) izmijenjene Odluke 2014/145; u daljnjem tekstu: kriterij (d)).
I. Okolnosti spora i pobijane presude
4. Što se tiče okolnosti spora, upućujem na točke 2. do 14. presude Aven/Vijeće i na točke 2. do 14. presude Fridman/Vijeće.
5. U svojoj tužbi pred Općim sudom P. Aven istaknuo je dva tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na pogreškama u ocjeni Vijeća koje su dovele do njegova uvrštenja na sporne popise i pogrešnog zadržavanja na njima, a drugi na povredi akata o zadržavanju, koji se temelji na povredi obveze periodičnog preispitivanja njegove situacije i obveze obrazlaganja. Opći sud ispitao je osnovanost uvrštenja i zadržavanja P. Avena na navedenim popisima na temelju kriterija (a) i (d) osobito s obzirom na navodno pogrešnu ocjenu činjenica koju je provelo Vijeće(8). Na temelju svoje analize zaključio je da nijedan od razloga koji se nalaze u aktima koji su se pred njim pobijali nije u dovoljnoj mjeri potkrijepljen i da uvrštenje te zadržavanje P. Avena na popisima nije bilo opravdano(9). Posljedično, Opći je sud prihvatio prvi tužbeni zahtjev i poništio sporne akte u dijelu u kojem se odnose na P. Avena.
6. M. Fridman istaknuo je pak ista dva tužbena razloga pred Općim sudom, koji je ispitao samo prvi, koji se temeljio na pogreškama u ocjeni. Analizirajući navodno pogrešnu ocjenu činjenica koju je provelo Vijeće, Opći sud došao je do zaključka da nijedan od razloga iz pobijanih akata nije u dovoljnoj mjeri potkrijepljen i da uvrštenje i zadržavanje M. Fridmana na spornim popisima nije opravdano(10). Posljedično, Opći je sud prihvatio prvi tužbeni zahtjev i poništio sporne akte u dijelu u kojem se odnose na M. Fridmana.
II. Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka
7. U predmetu C-440/24 P Republika Latvija od Suda zahtijeva da ukine presudu Aven/Vijeće i naloži svakoj stranci snošenje vlastitih troškova. P. Aven od Suda zahtijeva da, kao prvo, žalbu odbaci kao djelomično očito nedopuštenu i odbije kao djelomično očito neosnovanu; podredno, odbije žalbu i, u svakom slučaju, naloži Republici Latviji snošenje troškova.
8. U predmetu C-441/24 P Republika Latvija od Suda zahtijeva da ukine presudu Fridman/Vijeće i naloži svakoj stranci snošenje vlastitih troškova. M. Fridman od Suda zahtijeva da, kao prvo, žalbu odbaci kao djelomično očito nedopuštenu i odbije kao djelomično očito neosnovanu; podredno, odbije žalbu i, u svakom slučaju, naloži Republici Latviji snošenje troškova.
9. Odlukama predsjednika Suda od 29. listopada 2024. i 6. studenoga 2024. Republici Estoniji i Republici Litvi odobrena je intervencija u postupke u potporu zahtjevu Republike Latvije u tim predmetima koji su potom spojeni u svrhu usmenog dijela postupka i donošenja presude(11).
III. O žalbama
10. Republika Latvija u svakoj od svojih dviju žalbi ističe četiri slična žalbena razloga.
11. Prvi se temelji na nepoštovanju sudske prakse proizašle iz presude Kadi(12); drugi se temelji na iskrivljavanju dokaza koje je podnijelo Vijeće; treći se temelji na pogrešci koja se tiče prava prilikom primjene kriterija (d); četvrti se temelji na pogrešci koja se tiče prava jer Opći sud nije kvalificirao nedistanciranje kao potporu u smislu kriterija (a).
A. Uvodna očitovanja
12. Prije analize ovih žalbi želim iznijeti dva niza uvodnih razmatranja.
1. Intenzitet sudskog nadzora i okvir analize
13. Različiti žalbeni razlozi istaknuti u okviru ove žalbe mogu se svesti na jedno pitanje: ono stupnja sudskog nadzora koji sudovi Unije moraju provoditi nad zakonitošću mjera ograničavanja koje je donijelo Vijeće. To nije novo pitanje. Od sudova Unije očekuje se da postignu osjetljivu, ali u konačnici pravednu ravnotežu između različitih i potencijalno proturječnih načela i pravnih pravila.
14. Dvije dimenzije ravnoteže su, s jedne strane, ovlast Vijeća da donosi mjere ograničavanja i, s druge strane, zaštita prava osoba na koje se te mjere odnose.
15. Također je nemoguće zanemariti da su te žalbe podnesene u kontekstu invazije na Ukrajinu, očitog kršenja međunarodnog prava i Povelje Ujedinjenih naroda(13), što je jedna od najozbiljnijih prijetnji europskoj sigurnosti i međunarodnom poretku od kraja Drugog svjetskog rata. To je sveprisutna zabrinutost u argumentaciji Republike Latvije.
16. Već je prepoznata važnost ciljeva koje želi postići Vijeće, koji su dio šireg cilja održavanja mira i međunarodne sigurnosti u skladu s ciljevima vanjskog djelovanja Unije navedenima u članku 21. UEU-a, i postupnog povećanja mjera ograničavanja, ovisno o djelotvornosti tih mjera, koje je Vijeće donijelo kao odgovor na djelovanja Ruske Federacije kojima se destabilizira Ukrajina(14). Sustavom mjera ograničavanja koji proizlaze iz spornih akata želi se izvršiti maksimalni pritisak na Rusku Federaciju povećavanjem troškova njezinih djelovanja u vidu podrivanja teritorijalne cjelovitosti, suverenosti i neovisnosti Ukrajine.
17. Nema nikakve sumnje da Vijeće raspolaže velikom slobodom u odlučivanju o svrsishodnosti mjera ograničavanja i utvrđivanju uvjeta za njihovo donošenje. Dodao bih da se ta sloboda proteže na stupanj strogosti navedenih mjera kao i na njihovu neograničenu prirodu, u praksi, kako bi se utvrdilo mogu li one okončati najtežu povredu međunarodnog prava koju je počinila Ruska Federacija.
18. Međutim, takva sloboda ne može osloboditi Vijeće obveze da se uvjeri i dokaže osnovanost razloga koji su doveli do uvrštenja i zadržavanja osoba koje su predmet mjera ograničavanja, odnosno pojedinačnih odluka koje na njih znatno negativno utječu(15).
19. U tom pogledu ističem da su analizi koju je Opći sud proveo o osnovanosti uvrštenja i zadržavanja P. Avena i M. Fridmana na temelju kriterija (a) i (d) prethodile uvodne napomene koje u potpunosti odražavaju okvir analize koji je Sud razvio u svojoj sudskoj praksi.
20. Sud je također nedavno podsjetio na to da, s jedne strane, „u okviru nadzora nad zakonitošću razloga na kojima je utemeljena odluka o uvrštenju imena neke osobe na popis osoba koje podliježu mjerama ograničavanja, učinkovitost sudskog nadzora koju jamči članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima osobito zahtijeva da se sud Unije uvjeri da se ta odluka, koja tu osobu osobno pogađa, temelji na dovoljno čvrstoj činjeničnoj osnovi. To podrazumijeva provjeru činjenica navedenih u obrazloženju koje podupire navedenu odluku, tako da sudski nadzor ne smije biti ograničen samo na ocjenu apstraktne vjerojatnosti navedenih razloga, nego se mora odnositi na pitanje jesu li ti razlozi, ili barem jedan od njih ako se smatra sam po sebi dovoljnim da bi podržao tu odluku, dokazani”(16).
21. S druge strane, potvrdio je da takvu ocjenu „treba provesti tako da se dokazi ne ispitaju odvojeno, nego u kontekstu u kojem su smješteni, pri čemu Vijeće ispunjava svoju obvezu dokazivanja ako sudu Unije predoči skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se može dokazati postojanje dovoljne veze između osobe koja podliježe mjeri ograničivanja njezinih financijskih sredstava i režima protiv kojeg se vodi borba [...]. Usto, na nadležnom je tijelu Unije da u slučaju osporavanja dokaže osnovanost razloga upotrijebljenih protiv osobe koje se to tiče, a ne na njoj samoj da pruži negativan dokaz o neosnovanosti spomenutih razloga. Iako se ne zahtijeva da to tijelo sudu Unije podnese sve podatke i dokaze nerazdvojive od navedenih razloga, ipak je važno da pruženi podaci ili dokazi podrže razloge protiv dotične osobe”(17).
22. Iz sudske prakse Suda također proizlazi da prilikom nadzora mjera ograničavanja sudovi Unije moraju, sukladno nadležnostima koje imaju na temelju Ugovorâ, osigurati u načelu cjelovit nadzor zakonitosti akata Unije, što vrijedi i za nadzor akata kojima se uvode mjere ograničavanja(18).
23. Stoga ove žalbe treba ispitati imajući na umu taj analitički okvir.
2. Kriteriji za uvrštenje
24. Zatim bi trebalo ukratko razmotriti kriterije kojima se Vijeće koristi za uvrštavanje i zadržavanje imena P. Avena i M. Fridmana na popisima osoba čija se imovina mora zamrznuti.
25. Te je kriterije utvrdilo Vijeće, koje je u tu svrhu iskoristilo široku diskrecijsku ovlast koja mu je priznata u tom području(19) i koja ovdje nije osporena. Upravo su Odlukom 2022/329 kriteriji za uvrštenje izmijenjeni, u kontekstu koji obilježava hitna potreba za donošenjem dodatnih mjera ograničavanja s obzirom na ozbiljnost situacije(20).
26. Opći je sud izričito odbio mogućnost da su se ta uvrštenja i ta zadržavanja – dakle za P. Avena i za M. Fridmana – mogla temeljiti na drugim kriterijima(21), kao što je to bilo prepušteno Vijeću u postupku pred Općim sudom. Ovaj stav ne dovodi se u pitanje ni u okviru predmetnih žalbi. Stoga treba smatrati da su jedini relevantni kriteriji za analizu kriteriji (a) i (d).
27. Stoga iz kriterija (a) proizlazi da treba zamrznuti financijska sredstva i gospodarske izvore(22) fizičkih osoba koje „podržavaju ili provode” djelovanja ili politike kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine odnosno njezina stabilnost ili sigurnost.
28. Kriterij (d) sa svoje je strane usmjeren na zamrzavanje financijskih sredstava fizičkih osoba, bilo zato što pružaju materijalnu ili financijsku potporu ruskim donositeljima odluka koji su odgovorni za pripojenje Krima ili destabilizaciju Ukrajine bilo zato što imaju koristi od tih donositelja odluka.
29. Ti akti ne sadržavaju nikakvu definiciju pojmova „potpora”, „materijalna ili financijska potpora”, „ruski donositelji odluka” kao ni ono što se podrazumijeva pod izrazom „imati koristi”. Ne sadržavaju više informacija o načinu dokazivanja(23).
30. Iz točke 41. pobijanih presuda proizlazi da je Opći sud presudio da kriterij (a) „podrazumijeva utvrđenje postojanja izravne ili neizravne veze između aktivnosti ili djelovanja osoba [...] na kojeg se on odnosi i situacije u Ukrajini koja je dovela do donošenja predmetnih mjera ograničavanja [...] Te osobe moraju svojim ponašanjem podupirati osobe koje zbog svojeg djelovanja snose odgovornost za djelovanja ili politike kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine”.
31. Iz točke 42. tih presuda proizlazi da je Opći sud presudio da se kriterij (d) „ciljno i selektivno odnosi na fizičke osobe [...] koje, čak i ako kao takve nemaju nikakve veze s pripojenjem Krima ili destabilizacijom Ukrajine, pružaju materijalnu ili financijsku potporu ruskim donositeljima odluka koji su za njih odgovorni ili imaju koristi od tih donositelja odluka”. Prema mišljenju Općeg suda, kriterij (d) sastoji se od dvaju elemenata, odnosno materijalne ili financijske potpore ruskim donositeljima odluka koji su odgovorni za to pripojenje ili destabilizaciju, kao i činjenice da ti donositelji odluka ostvaruju korist. Ta dva kriterija nisu kumulativna te je, kad je riječ o koristi, dovoljno da dotična osoba ostvari korist od ruskih donositelja odluka a da pritom nije potrebno uspostaviti vezu između koristi koje imaju osobe ili subjekti uvršteni na popis i pripajanja Krima ili destabilizacije Ukrajine.
B. Prvi žalbeni razlog u predmetima C-440/24 P i C-441/24 P, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava jer Opći sud nije uzeo u obzir sudsku praksu proizašlu iz presude Kadi
1. Sažetak argumentacije stranaka
32. Republika Latvija, koju podupiru Republika Estonija i Republika Litva, prije svoje argumentacije iznosi niz općih napomena o potrebi uspostave ujednačene sudske prakse i uzimanja u obzir šireg konteksta ruskog režima i njegova utjecaja. Takvu ocjenu treba provesti imajući na umu zahtjeve koji proizlaze iz članka 3. stavaka 1. i 5. te članka 21. stavaka 1. i 2. točaka (a) i (c) UEU-a.
33. Opći sud pogrešno je primijenio sudsku praksu navedenu u točki 31. pobijanih presuda koja se sastojala od jednog pojedinačnog i izdvojenog ispitivanja dokaza koje je podnijelo Vijeće, iako je to ispitivanje trebalo biti dopunjeno sveobuhvatnom zajedničkom analizom uzimajući u obzir kontekst kojeg su ti dokazi bili dio.
34. Stoga Republika Latvija tvrdi da bi se sudski nadzor mjera ograničavanja trebao odvijati u tri faze. Kao prvo, Opći sud trebao je ispitati opravdava li jedan od razloga na koje se poziva Vijeće sam po sebi uvrštenje. Ako nijedan od razloga uzetih pojedinačno ne bi mogao opravdati uvrštenje na popis, Opći sud trebao je zajedno ispitati dokaze. Zatim bi trebalo koristiti postojeće informacije izvan granica podnesenih dokaza, što je ključan element za ocjenu zakonitosti mjera ograničavanja. Vanjski je kontekst sredstvo kojim raspolaže Opći sud za ocjenu dokaza kada su oni neodvojivi od određene situacije(24) i kada Vijeće naiđe na poteškoće pri prikupljanju dokaza, kao što je to slučaj u ruskom kontekstu. Dokaze koji se odnose na blizinu osobe vladi i njezin status „oligarha” u autoritarnom režimu trebalo bi ocijeniti u svjetlu tog posebnog konteksta, uključujući potporu poslovnog svijeta politikama autoritarnog režima. Opći sud nije uzeo u obzir informacije kojima se objašnjava taj kontekst, a koje su podnesene u odgovoru na repliku Vijeća pred Općim sudom. Republika Latvija osobito navodi novinski članak iz 2012., izvješće Bank of Finland Institute for Emerging Economies kao i izjavu P. Avena o ruskom gospodarskom okruženju i sudjelovanju donositelja odluka u njegovu napretku. Naposljetku, po analogiji s presudom Vijeće/Bamba(25), Opći sud trebao je zaključiti da je, s obzirom na kontekst koji potkrepljuje neraskidivu vezu između ruskog gospodarskog okruženja i političkih vođa, obrazloženje pobijanih akata bilo dostatno.
35. Uvodno, P. Aven i M. Fridman predlažu Sudu da primijeni članak 181. Poslovnika. Osim toga, oni prije svega tvrde da argumentacija koju je Republika Latvija iznijela u okviru svojeg prvog žalbenog razloga nije jasna i tvrde da je nedopuštena. Podredno, smatraju da se žaliteljevom argumentacijom od Općeg suda zahtijeva da svojim obrazloženjem zamijeni obrazloženje donositelja pobijanog akta, što je isključeno sudskom praksom(26). Obrazloženje Vijeća trebalo bi se ocjenjivati samo na temelju elemenata na koje se Vijeće oslonilo u trenutku donošenja odluke(27). P. Aven i M. Fridman tvrde da je Opći sud vezan dokumentima na kojima Vijeće temelji svoju odluku kad uzima u obzir funkcioniranje ruskog režima. U svakom slučaju, čak i da je Opći sud trebao provesti takvu analizu, zaključak bi bio nepromijenjen.
2. Analiza
36. Najprije valja utvrditi da se, suprotno onomu što tvrde P. Aven i M. Fridman, ove žalbe ne čine ni očito nedopuštenima ni očito neosnovanima te da se u pogledu njih ne može postupati rješenjem donesenim na temelju članka 181. Poslovnika.
37. Također valja odbiti prigovor koji se temelji na nedopuštenosti tog prvog žalbenog razloga. Naime, suprotno onomu što tvrde P. Aven i M. Fridman, tužiteljeva argumentacija potpuno je jasna i lako je razumljiva, kao što uostalom potvrđuje činjenica da su P. Aven i M. Fridman uspjeli zauzeti stajalište o meritumu navedenog tužbenog razloga kako bi zaključili da je on neosnovan.
38. Što se tiče ispitivanja merituma prvog žalbenog razloga, Republika Latvija namjerava općenito osporiti način na koji je Opći sud proveo svoju analizu. Ona mu prigovara da je izdvojio razloge za uvrštenje i dokaze koji ih navodno potkrjepljuju, iako je trebao provesti zajedničku i sveobuhvatnu analizu navedenih razloga i dokaza s obzirom na njihov kontekst. U tom smislu, prvi žalbeni razlog usko je povezan s drugim žalbenim razlogom koji je iznio.
39. Predlažem da se argumenti Republike Latvije u vezi s tim prvim žalbenim razlogom objedine u dvama pitanjima: kao prvo, pitanje uzimanja u obzir ciljeva koji se nastoje postići mjerama ograničavanja; kao drugo, prigovor koji se temelji na nepoštovanju sudske prakse Kadi zbog izdvojenog ispitivanja dokaza i neuzimanja u obzir vanjskog konteksta.
40. Kao prvo, što se tiče argumenta Republike Latvije koji se sastoji od tvrdnje da se ocjena zakonitosti mjera ograničavanja mora provesti imajući na umu zahtjeve koji proizlaze iz članaka 3. i 21. UEU-a, ovdje nije riječ o poricanju važnosti mjera ograničavanja za ostvarivanje ciljeva i djelovanja Unije na međunarodnoj sceni. Međutim, želim napomenuti da strogost sudskog nadzora koji provodi sud Unije, kako je definiran u sudskoj praksi Suda, također odgovara prevladavajućem normativnom zahtjevu jer proizlazi iz članka 47. Povelje o temeljnim pravima. Drugim riječima, čak i kad se poziva na članke 3. i 21. UEU-a, i dalje postoji potpuna djelotvornost sudskog nadzora.
41. Osim toga, valja podsjetiti na to da je cilj tog sudskog nadzora osigurati da Vijeće ispuni svoje obveze. U tom pogledu podsjećam na to da je prilikom donošenja mjera ograničavanja dužan poštovati temeljna prava(28), među kojima i pravo na dobru upravu, iz kojih proizlazi pravo svake osobe da se njegovi predmeti obrađuju nepristrano i pravično(29).
42. Kao drugo, što se tiče obveza koje Opći sud ima u trenutku odlučivanja o osnovanosti razloga za uvrštenje ili zadržavanje osobe na popisu osoba čija imovina treba biti zamrznuta, podsjećam na to da je na njemu da se uvjeri da se odluke o uvrštenju ili zadržavanju temelje na dovoljno čvrstoj činjeničnoj osnovi. Činjenice navedene u obrazloženju moraju se provjeriti i ne možemo se ograničiti samo na ocjenu njihove apstraktne vjerojatnosti. Informacije i dokazi koje je podnijelo Vijeće moraju moći potkrijepiti barem jedan od razloga za uvrštenje na popis, a sud Unije mora provjeriti njihovu materijalnu točnost i ocijeniti njihovu dokaznu snagu ovisno o okolnostima slučaja i s obzirom na očitovanja koja je podnijela dotična osoba.
43. Usto, ocjenu zakonitosti razloga za uvrštenje treba također provesti tako da se dokazi ne ispitaju odvojeno, nego u kontekstu u kojem su smješteni, pri čemu Vijeće ispunjava svoju obvezu dokazivanja ako sudu Unije predoči skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se može dokazati postojanje dovoljne veze između osobe koja podliježe mjeri ograničivanja njezinih financijskih sredstava i režima protiv kojeg se vodi borba(30). Stoga primjena konteksta omogućuje Vijeću da ispuni teret dokazivanja u situacijama u kojima je pristup informacijama otežan, kao što je to slučaj, primjerice, u presudi Anbouba/Vijeće(31).
44. Nedvojbeno se može pribjeći kontekstu za ocjenu zakonitosti kriterija za uvrštenje(32), ali i osnovanosti razloga za uvrštenje. Suprotno tomu, iako se kontekst uvijek može obogatiti razlogom ili dokazom, on ih nikada ne može zamijeniti.
45. U presudi Anbouba/Vijeće razlozi za uvrštenje dotične osobe odnosili su se na određen broj indicija koje se odnose, među ostalim, na određene dužnosti koje dotična osoba obavlja u sirijskom gospodarstvu. Ti su se razlozi temeljili na činjenicama koje su bile priznate i relevantne u trenutku uvrštavanja. Ispitane zasebno, te činjenice nisu upućivale na potporu; one su međusobno zbrojene i pojašnjene svojim kontekstom, činile skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se može utvrditi da je ta osoba pružala ekonomsku potporu sirijskom režimu(33).
46. Prema mojem mišljenju, svaka poteškoća u ovim žalbama proizlazi iz činjenice da su se razlozi za uvrštenje P. Avena i M. Fridmana te dokazi kojima su oni potkrijepljeni temeljili na elementima koji ne mogu otkriti potporu u smislu kriterija (a) ili (d) ili korist u smislu kriterija (d). Drugim riječima, nakon analize Općeg suda u pobijanim presudama više nije ostalo ništa što bi se trebalo razjasniti kontekstom.
47. Stajalište Republike Latvije jest sljedeće: s obzirom na to da su P. Aven i M. Fridman ruski oligarsi, mogli su pristupiti takvoj razini gospodarskog uspjeha samo ako su podupirali ruski režim ili primali njegovu potporu, a time i ostvarivali korist od njega općenito, i, osobito, od V. Putina.
48. Više je nego vjerojatno da je ta tvrdnja činjenično točna.
49. Ostaje činjenica da je europski standard sudske zaštite zahtjevniji i da, iako nadzor mora biti cjelovit, treba uzeti u obzir sadržaj kriterija za uvrštavanje i osigurati da se razlozi za uvrštenje, dokazi koji ih potkrjepljuju i sam kriterij poklapaju. Cjeloviti nadzor nije u skladu s utvrđivanjem pretpostavke oslanjanjem na kontekst.
50. Tumačenje dokaza s obzirom na kontekst ne može biti toliko konstruktivno da bi dovelo do iskrivljavanja samog kriterija.
51. Osim toga, iz kontekstualnih elemenata koje je iznijela Republika Latvija, a koji dijelom ponavljaju one koji proizlaze iz odgovora Vijeća na repliku pred Općim sudom, ne može se prikriti da taj kontekst nije prenesen u spornim aktima(34). Vijeće je stoga bilo dužno iznijeti precizne i konkretne razloge – ovisno o slučaju, skup konkretnih, preciznih i dosljednih indicija – koji se odnose na činjenice koje mogu predstavljati ponašanje poput onih na koje se odnose kriteriji (a) i (d), na koje sam podsjetio na početku analize.
52. Stoga je, prema mojem mišljenju, Opći sud pravilno presudio da je točno da se na temelju različitih razloga navedenih u točki 44. pobijanih presuda može utvrditi oblik blizine V. Putinu ili njegovu okruženju, ali se na temelju njih ne može dokazati ni da su P. Aven i M. Fridman podupirali djelovanja ili politike kojima se podriva Ukrajina u smislu kriterija (a) ni da su ostvarili korist od tih donositelja odluka u smislu kriterija (d)(35).
53. Zbog toga što su utvrđeni kriteriji općenite naravi i što te odredbe ne sadržavaju nikakvu definiciju pojma „potpora” djelovanjima ili politikama kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine, pojma „materijalna ili financijska potpora ruskim donositeljima odluka koji su odgovorni za pripojenje Krima ili destabilizaciju Ukrajine”, ili izraza „imati koristi” od navedenih donositelja odluka, a niti pojašnjenja u odnosu na načine dokazivanja tih elemenata, prema mom mišljenju nema razloga za odstupanje od sudske prakse prema kojoj ocjena osnovanosti uvrštenja osobe na popis osoba i subjekata koji su predmet mjera ograničavanja uvijek zahtijeva dokaz o elementima na temelju kojih se može dokazati da je odnosna osoba gospodarski podupirala režim odnosno da je od njega imala koristi(36). Naime, iz formulacije kriterija (a) i (d) za pretpostavku potpore ruskom režimu ili koristi od ruskih donositelja odluka ne proizlazi da je dovoljan samo status P. Avena i M. Fridmana u ruskom gospodarstvu(37).
54. Što se tiče argumenta da je sudski nadzor mjera ograničavanja nadzora u tri koraka, poput onih koje je opisao žalitelj, smatram da taj nadzor nema uporišta u sudskoj praksi Suda.
55. Posebno sam dojma da je tvrdnju prema kojoj je, ako ni jedan razlog pojedinačno ne može opravdati uvrštenje, na Općem sudu da ispita sve dokaze, teško pomiriti s više puta potvrđenim načelom prema kojem ako sud Unije smatra da je barem jedan od razloga navedenih u obrazloženju dovoljno precizan i konkretan, da je dokazan i da predstavlja dovoljnu osnovu za tu odluku, tada okolnost da ostali razlozi to nisu ne opravdava poništenje navedene odluke(38). Ako samo jedan razlog može biti dovoljan, potrebno je da najmanje jedan razlog bude osnovan. Međutim, ako nijedan od razloga nije potkrijepljen, zaključak analize koja bi ih razmatrala zajedno ne može biti drukčiji.
56. Što se tiče argumenta koji se temelji na presudi National Iranian Oil Company/Vijeće(39), on nije uvjerljiv. Republika Latvija želi istaknuti da je Sud u točki 78. te presude priznao da je takozvani „vanjski” kontekst sredstvo koje je na raspolaganju Općem sudu kako bi mu se omogućilo da ocijeni dokaze kada su neodvojivi od određene situacije i kada je Vijeće suočeno s poteškoćama u prikupljanju dokaza, kao što je to slučaj u ruskom kontekstu.
57. Međutim, s jedne strane, u točki 78. presude National Iranian Oil Company/Vijeće, iako je Sud priznao mogućnost korištenja konteksta za tumačenje odluka donesenih u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike, to je u okviru ispitivanja zakonitosti kriterija za uvrštavanje, a ne u okviru ispitivanja navodnih dokaza kojima se potkrjepljuju razlozi za uvrštavanje. S druge strane, iz pobijanih presuda ne proizlazi da se Vijeće namjeravalo pozvati na poteškoće u prikupljanju dokaza(40).
58. Što se tiče argumenta prema kojem je Opći sud trebao uzeti u obzir vanjski kontekst mjera ograničavanja koje se odnose na P. Avena i M. Fridmana te da su informacije koje je Vijeće dostavilo u svojem odgovoru na repliku pred Općim sudom trebale biti uzete u obzir kao elementi kojima se može dokazati da je, s obzirom na kontekst, obrazloženje pobijanih akata dovoljno, on očito proizlazi iz zabune između, s jedne strane, nadzora poštovanja obveze obrazlaganja i, s druge strane, ispitivanja osnovanosti uvrštenja, koje zahtijeva provjeru jesu li elementi na koje se Vijeće poziva radi uvrštenja dokazani i može li se njima opravdati donošenje tih mjera(41). Međutim, nadzor koji je Opći sud proveo u dvjema pobijanim presudama odnosio se samo na to ispitivanje.
59. S obzirom na sve prethodno navedeno, predlažem da se prvi žalbeni razlog odbije kao neosnovan.
C. Drugi žalbeni razlog u predmetima C-440/24 P i C-441/24 P, koji se temelji na iskrivljavanju dokaza koje je podnijelo Vijeće
1. Sažetak argumentacije stranaka
60. Svojim drugim žalbenim razlogom, koji smatra usko povezanim s prvim, Republika Latvija, koju podupiru intervenijenti, u biti tvrdi da je Opći sud iskrivio dokaze koje je podnijelo Vijeće time što ih nije ispitao u njihovu kontekstu.
61. Što se tiče točke 74. presude Aven/Vijeće, prihvaćeno tumačenje dokaza br. 3 i 7 protivno je cilju koji se želi postići mjerama koje je donijelo Vijeće i pitanje jesu li u konačnici donesene američke sankcije nije od važnosti za potrebe određivanja dokazne vrijednosti dokaza koje je iznijelo Vijeće, a kojima se htjelo istaknuti bliski odnos između P. Avena i V. Putina te činjenicu da je P. Aven postao sastavni dio ruskog režima.
62. Što se tiče dokaza br. 4 i 12, Opći se sud pobrinuo za mehaničko čitanje činjenica, dok su i istražno povjerenstvo „Salié” i lobiranje V. Putina u korist društva Alfa Bank, jedne od glavnih privatnih banaka u Rusiji, ilustracije bliskih, dugogodišnjih i posebnih odnosa između P. Avena i ruskog režima kao i uzajamne i nerazdvojive potpore.
63. Dokazi br. 10 i 11 ponovno pokazuju bliskost P. Avena i V. Putina s obzirom na to da je riječ o njegovoj kćeri.
64. Što se tiče dokaza br. 2 i 3, oni potvrđuju sudjelovanje P. Avena u naporima Kremlja da ukine zapadne sankcije i uključenost P. Avena u određeni broj razgovora s ruskom vladom.
65. Iz svih tih dokaza proizlazi da P. Aven ne djeluje neovisno o ruskoj vladi, nego je, naprotiv, dio ruskog režima s kojim je neraskidivo povezan i da ne može zanemariti politike, smjernice i prioritete tog režima iako je djelovao kao izaslanik. To pokazuju odgovornosti i zadaće povjerene P. Avenu.
66. Što se tiče dokaza br. 8 i 9, Opći je sud na temelju ispitivanja tih dokaza u njihovu kontekstu utvrdio da to nije samo korištenje ustavno zajamčenim pravnim sredstvom, s obzirom na smanjenje vladavine prava i neovisnosti glavnog državnog odvjetnika te koncentraciju ovlasti u rukama ruskog predsjednika. Čini se da je Opći sud više bio uvjeren u dokaznu vrijednost pravnog mišljenja kojim se ocjenjuje dopis koji je P. Aven poslao ruskom predsjedniku a da pritom nije uzeo u obzir uvjete pod kojima je to mišljenje pribavljeno.
67. Što se tiče presude Fridman/Vijeće, Republika Latvija smatra da je Opći sud pogrešno odbio dokaznu vrijednost dokaza br. 7 kojim se ipak utvrđuje lobiranje V. Putina u korist društva Alfa Group Turske kojim se nagrađuje lojalnost Alfa Group – konglomerata stvorenog 1989., koji uključuje Alfa Bank, u korist ruskog režima. Međutim, takvo lobiranje jasno pokazuje bliske, dugovječne i posebne odnose između M. Fridmana i ruskog režima. Suprotno onomu što je Opći sud presudio u točki 49. presude Fridman/Vijeće, razlog koji se temelji na političkoj potpori 2005. treba uzeti u obzir kako bi se opravdalo uvrštenje M. Fridmana na popise.
68. Budući da se dokazi br. 1 i 2 odnose na svojstvo M. Fridmana kao dioničara milijardera, Opći je sud ponovno zanemario širi kontekst koji je bio dužan uzeti u obzir(42), iako ti dokazi dokazuju status M. Fridmana u ruskom gospodarstvu.
69. Bliskost M. Fridmana s ruskim predsjednikom dodatno ilustriraju dokazi br. 5 i 6.
70. Iz dokaza br. 2 jasno proizlazi da je M. Fridman sudjelovao u naporima Kremlja da ukine zapadne sankcije. Potkrijepljeno je da M. Fridman ne djeluje neovisno o ruskoj vladi, nego je, naprotiv, dio ruskog režima s kojim je neraskidivo povezan. On ne može zanemariti politike, smjernice i prioritete tog režima ako je djelovao kao njegov izaslanik. Odgovornosti i zadaće povjerene M. Fridmanu potkrjepljuju bliski i nerazdvojivi odnos između V. Putina i M. Fridmana.
71. Naposljetku, manjkavo je ispitivanje svih dokaza s obzirom na to da ih je Opći sud uzeo u obzir samo na temelju bitno promijenjenog stajališta.
72. P. Aven i M. Fridman prije svega zahtijevaju da se taj drugi žalbeni razlog proglasi nedopuštenim i, podredno, da je očito neosnovan.
2. Analiza
73. Valja podsjetiti na ustaljenu sudsku praksu Suda prema kojoj je, u skladu s člankom 256. stavkom 1. UFEU-a i člankom 58. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije žalba ograničena na pitanja prava. Opći je sud isključivo nadležan, s jedne strane, za utvrđivanje činjenica, osim u slučaju kada materijalna netočnost njegovih utvrđenja proizlazi iz sadržaja spisa koji mu je podnesen i, s druge strane, za ocjenjivanje tih činjenica i dokaza. Ocjenjivanje tih činjenica i dokaza ne predstavlja dakle, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, pitanje prava koje je kao takvo podložno nadzoru Suda u okviru postupka povodom žalbe. Usto, kada žalitelj navodi da je Opći sud iskrivio činjenice ili dokaze, treba precizno navesti dokaze koji su prema njegovu mišljenju iskrivljeni i dokazati pogreške u analizi koja je prema njegovoj procjeni dovela do toga da je Opći sud iskrivio dokaze. Naposljetku, iskrivljavanje mora jasno pokazati pogrešnu ocjenu postojećih elemenata a da pritom nije potrebno provoditi novu ocjenu činjenica i dokaza(43).
74. Suprotno onomu što tvrde P. Aven i M. Fridman, drugi žalbeni razlog dopušten je jer argumentacija Republike Latvije ispunjava zahtjeve na koje sam upravo podsjetio, pri čemu ona precizno i detaljno tvrdi da je došlo do iskrivljavanja niza dokaza zbog činjenice da Opći sud nije uzeo u obzir kontekst u kojem se nalaze.
a) Navod o iskrivljavanju dokaza koji se odnose na P. Avena
75. Što se tiče dokaza koji proizlaze iz dokumenata br. 3 i 7, Opći je sud ispitao razlog prema kojem je P. Aven 2016. razgovarao s V. Putinom te ga je obavijestio o tome da je moguće da će Sjedinjene Američke Države donijeti dodatne sankcije protiv njega ili protiv društva Alfa Bank. Opći je sud stoga smatrao da se tim dokazima želi utvrditi da je P. Aven ostvario korist od ruskih donositelja odluka u smislu kriterija (d)(44). Međutim, Opći je sud u točki 74. presude Aven/Vijeće zaključio da, iako P. Aven ne osporava činjenice, iz spisa s dokazima nije proizlazilo da su dodatne američke sankcije konačno donesene.
76. Međutim, obična informacija o mogućnosti, bez konkretnog ostvarivanja prednosti, nije ocijenjena na način da se njome može utvrditi korist, a uzimanje u obzir konteksta ne bi promijenilo taj zaključak. Kriterij (d) nije formuliran na način da obuhvaća samo mogućnost koristi. Valja utvrditi da zaključak do kojeg je Opći sud došao u točki 74. presude Aven/Vijeće nije očito pogrešan i stoga ne predstavlja iskrivljavanje.
77. Kao što to tvrdi Republika Latvija, točno je da je moguće tvrditi da povećana učinkovitost mjera ograničavanja i brže ispunjavanje ciljeva koji se njima žele postići zahtijevaju da se omogući uvrštavanje osoba i u takvim slučajevima. Međutim, na Vijeću je da utvrdi taj kriterij u tom smislu.
78. Što se tiče dokaza koji proizlaze iz dokumenata br. 4 i 12, Republika Latvija prigovara Općem sudu da je mehanički protumačio činjenice. Teško mi je razumjeti kako bi se mehaničko čitanje činjenica, odnosno pretjerano blisko činjenicama, moglo pokazati očito pogrešnim.
79. U svakom slučaju i kao prvo, u pogledu razloga koji se temelji na tome da je V. Putin nagradio Alfa Group, u kojem je P. Aven bio važan dioničar, zbog svoje lojalnosti 2005. pružanjem političke potpore investicijskim planovima grupe u Turskoj, Opći je sud utvrdio da je cilj tog razloga bio utvrditi da je P. Aven imao koristi od ruskih donositelja odluka u smislu kriterija (d). Opći sud presudio je da su ruski donositelji odluka koji su pružili koristi iz tog kriterija morali započeti s pripremom pripajanja Krima i destabilizacije Ukrajine kako bi se moglo smatrati da korisnici tih koristi nisu mogli zanemariti sudjelovanje tih donositelja odluka u toj pripremi. Budući da su te politike i mjere provedene krajem veljače 2014., Opći sud presudio je da se razlog vezan za političku potporu stečenu 2005. ne može uzeti u obzir. Pitanje je li ocjena Općeg suda koja proizlazi iz točke 48. presude Aven/Vijeće osnovana pravno je pitanje koje je predmet trećeg žalbenog razloga, na koji upućujem. Što se tiče ostatka ocjene dokaza br. 12, nije otkriveno nikakvo iskrivljavanje zbog neuzimanja u obzir konteksta.
80. Kao drugo, Opći je sud također utvrdio da je cilj razloga koji se temelji na tome da je P. Aven pomagao V. Putinu u okviru istražnog povjerenstva Salié bio dokazati materijalnu ili financijsku potporu ruskim donositeljima odluka u smislu kriterija (d).
81. Utvrdivši da činjenice potječu iz 1991. i 1992., Opći sud odbio je razlog koji je smatrao da se odnosi na razdoblje koje je previše udaljeno od razdoblja uvrštenja i zadržavanja P. Avena da bi se moglo uzeti u obzir, osobito zato što na taj dan nije započela priprema za pripojenje Krima i destabilizaciju Ukrajine. Uzimanje u obzir konteksta ne može izmijeniti takav zaključak.
82. Podložno ispitivanju trećeg žalbenog razloga, treba zaključiti da nije došlo do iskrivljavanja dokaza br. 4 i 12.
83. Što se tiče dokaza koji proizlaze iz dokumenata br. 8 i 9, najprije valja napomenuti da se analiza Općeg suda nije odnosila na dokaz br. 9(45).
84. Što se tiče razloga koji se temelji na tome da je P. Aven napisao pismo V. Putinu kako bi se žalio na odluku arbitražnog suda u Moskvi donesenu u okviru postupka koji se odnosi na interese svojeg poduzeća i na to da je V. Putin dao uputu ruskom državnom odvjetniku da istraži taj predmet, Opći sud smatrao je da je namjeravao utvrditi da je P. Aven ostvario korist od ruskih donositelja odluka u smislu kriterija (d)(46).
85. Dokaz br. 8 sastoji se od članka objavljenog na internetskoj stranici 2019. čiji je sadržaj detaljno opisan u točki 62. presude Aven/Vijeće. Iz sljedeće točke te presude proizlazi da P. Aven ne osporava te informacije.
86. Međutim, Opći sud nije smatrao da takav element može predstavljati korist u smislu kriterija (d) s obzirom na to da je mogućnost obraćanja ruskom predsjedniku u tim okolnostima i u tu svrhu predviđena ustavom i da se na temelju dokaza br. 8 nije moglo utvrditi da je P. Aven od tog postupanja ostvario posebnu prednost.
87. Možda se može činiti naivnim smatrati da činjenice navedene u dokazu br. 8 u konačnici nisu ništa drugo osim korištenja pravnog sredstva, s obzirom na to da Ruska Federacija više nije pravna država. U potpunosti razumijem ono što Republika Latvija pokušava braniti u svojoj argumentaciji. Međutim, smatram da je propust Vijeća još očitiji. Na njemu je da utemelji razlog upotrebom elemenata koji mogu pokazati nepostojanje diobe vlasti, nedostatak neovisnosti sudstva ili narušavanje vladavine prava, da ponovim tužiteljeve tvrdnje, što se vjerojatno moglo lako postići.
88. Ocjena Općeg suda u pogledu dokaza br. 8 stoga ne upućuje na iskrivljavanje.
89. Naposljetku, što se tiče dokazne vrijednosti pravnog mišljenja koje je podnio P. Aven, valja utvrditi da Republika Latvija pogrešno tumačila točku 66. presude Aven/Vijeće jer iz te točke jednostavno proizlazi da sama okolnost da je dokument podnijela stranka u svrhu svoje obrane nije takve naravi da bi joj oduzela svu dokaznu vrijednost. Inače bi se znatno smanjila sredstva obrane dotičnih osoba. Čini se da takav dokument ima relativnu dokaznu snagu, što je Opći sud u potpunosti priznao. U svakom slučaju, Opći sud nije samo na temelju tog mišljenja zaključio da razlog nije bio potkrijepljen. Naime, Opći sud smatrao je da su činjenice koje je utvrdilo Vijeće bile nedovoljne kako bi se dokazalo da zahtjev P. Avena i posljedice koje su iz njega proizašle predstavljaju prednost koja nadilazi korištenje redovnog pravnog sredstva, ne samo zbog predočenog pravnog mišljenja, nego i zbog informacija dostupnih na internetskoj stranici ruskog predsjedništva(47). U odnosu na dokaz br. 8 podneseni su protivni dokazi, što je sâmo načelo prava na obranu, ali ipak nije iskrivljen.
90. Što se tiče dokaza br. 10 i 11, njima se nastoji potkrijepiti razlog prema kojem su postojale veze između društva Alfa Group i V. Putina preko njegove kćeri(48).
91. Iz tih dokaza proizlazi da je starija kći M. Putina vodila dobrotvorni projekt kojim je upravljao istraživački centar u kojem je bila doktorandica i čiji je cilj bio pomoći bolesnoj djeci. Taj je projekt financiralo društvo Alfa Bank(49).
92. Opći sud nije iskrivio te elemente time što je presudio da oni nisu dovoljni ni za utvrđivanje akta materijalne ili financijske potpore ili koristi koju je ostvario P. Aven u okviru svojih odnosa s V. Putinom u smislu kriterija (d)(50) ni za utvrđivanje potpore u smislu kriterija (a)(51), s obzirom na to da eventualni odnosi održavani s kćeri V. Putina u najboljem slučaju mogu potkrijepiti određenu bliskost P. Avena s potonjim. Međutim, ni iz kriterija (a) ni iz kriterija (d) ne proizlazi da je sama bliskost s ruskim donositeljima odluka razlog za uvrštenje na popis.
93. Što se tiče dokaza br. 2 i 3(52), Republika Latvija u biti tvrdi da ti dokazi dokazuju da P. Aven ne djeluje neovisno o ruskoj vladi, čiji je on dio, jer je s njom neodvojivo povezan.
94. Takva argumentacija nije uvjerljiva u pogledu iskrivljavanja dokaza br. 2 i 3 s obzirom na to da se razlog za uvrštavanje P. Avena ne može pronaći u činjenici da on pripada ruskoj vladi ni u činjenici da je s njom u toliko uskoj vezi da je od nje neodvojiv. Podsjećam na to da su jedini kriteriji koje je Opći sud ispitao u presudi Aven/Vijeće kriteriji (a) i (d) te da povezanost ima drugu pravnu osnovu(53).
95. Usto, iz dokaza br. 2 proizlazi da se sastanak u Washingtonu održao 2018., odnosno četiri godine prije donošenja prvotnih akata. S obzirom na vremensku udaljenost koja razdvaja taj događaj od prvog uvrštenja P. Avena(54), sama ta činjenica nije mogla poduprijeti trenutačnost postupanja koje se stavlja na teret u trenutku uvrštenja(55).
96. Stoga valja zaključiti da nije došlo do iskrivljavanja dokaza koji se odnose na P. Avena.
b) Navod o iskrivljavanju dokaza koji se odnose na M. Fridmana
97. Što se tiče prigovora koji se temelje na iskrivljavanju dokaza br. 7, 5 i 6, upućujem mutatis mutandis na svoju analizu tih dokaza u dijelu u kojem se odnose na P. Avena.
98. Što se tiče dokaza br. 1 i 2, Republika Latvija tvrdi da je svojstvo M. Fridmana kao dioničara milijardera bilo utvrđeno. Opći sud zanemario je, osobito u točki 53. presude Fridman/Vijeće, kontekst iz kojeg proizlazi da je samo to svojstvo dovoljno za utvrđivanje potpore političkim djelovanjima u smislu kriterija (a) ili potpore ruskim donositeljima odluka ili koristi od njih u smislu kriterija (d). Ti dokazi dokazuju status M. Fridmana u ruskom gospodarstvu i njegovo mjesto u ruskom režimu.
99. Ti se argumenti jasno odražavaju u prvom žalbenom razlogu, na čiju analizu upućujem.
100. Iz točke 51. presude Fridman/Vijeće proizlazi da dokazi br. 1 i 2 upućuju na to da je M. Fridman važan dioničar društva Alfa Group koje uključuje društvo Alfa Bank čiji je M. Fridman također dioničar. M. Fridman određen je kao jedan od milijardera u grupi i jedan od rukovoditelja društva Alfa Group.
101. Opći je sud na temelju tih elemenata bez iskrivljavanja zaključio da je M. Fridman bio važan dioničar društva Alfa Group(56) te ih je također bez iskrivljavanja kriterija za uvrštavanje suočio s kriterijima za uvrštavanje na temelju kojih je zaključio da se na temelju njih ne može dokazati da je M. Fridman podupirao djelovanja ili politike u smislu kriterija (a) niti je pružao materijalnu ili financijsku potporu ruskim donositeljima odluka ili je od njih imao koristi u smislu kriterija (d)(57). Naime, u nedostatku elemenata u spornim aktima na temelju kojih se može utvrditi veza između položaja koji zauzima poslovni čovjek u ruskom gospodarstvu i potrebe postojanja potpore za zauzimanje tog položaja i zadržavanja na njemu, činjenice potkrijepljene dokazima br. 1 i 2 ne potkrepljuju razloge uvrštenja te se čine nepovezanima s kriterijima (a) i (d) koji su jedini koji su doveli do uvrštenja M. Fridmana na popis osoba čija se imovina treba zamrznuti.
102. Iz cjelokupne prethodne analize proizlazi da drugi žalbeni razlog treba odbiti zbog njegove neosnovanosti.
D. Treći žalbeni razlog u predmetima C-440/24 P i C-441/24 P, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava u tumačenju i primjeni kriterija (d)
103. Republika Latvija, koju u svojoj argumentaciji podupiru Republika Estonija i Republika Litva, dijeli taj treći žalbeni razlog na dva dijela. Prvim dijelom prigovara se Općem sudu da je utvrdio da se kriterij (d) može primijeniti samo pod uvjetom da su ruski donositelji odluka već započeli s pripremom pripajanja Krima ili destabilizacije Ukrajine. Drugi dio temelji se na pogrešci koja se tiče prava jer Opći sud nije uzeo u obzir neraskidivu vezu između ruskog režima i oligarha.
1. Prvi dio trećeg žalbenog razloga
104. Republika Latvija u biti tvrdi da je Opći sud preusko tumačio presudu Rotenberg/Vijeće(58), što je protivno sudskoj praksi o ocjeni valjanosti razloga za uvrštenje. Takva ocjena zahtijeva da se dokazi ispitaju u svojem kontekstu. Iz te sudske prakse osim toga proizlazi da je Vijeće ispunilo obvezu u pogledu tereta dokazivanja ako je predočilo skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se može dokazati postojanje dovoljne veze između dotične osobe i režima(59). Ako bi se dokazi razmatrali tek od trenutka u kojem su donositelji odluka započeli s pripremama za pripojenje Krima ili destabilizaciju Ukrajine, kontekst mjera ograničavanja ne bi se uzeo u obzir. Mjere i politike iz kriterija (d) planirane su prije 2014. Usto, presudu Rotenberg/Vijeće ne treba primijeniti na mjere donesene nakon 22. veljače 2022. Prije ruske invazije na Ukrajinu relevantan je kriterij „aktivne potpore”. Odlukom 2022/329 izmijenjen je kriterij koji se sada odnosi samo na potporu. Prethodno navedena sudska praksa stoga se odnosi na zaseban kriterij za uvrštenje.
105. P. Aven i M. Fridman tvrde da je taj prvi dio djelomično nedopušten jer Republika Latvija do tada nikada nije tvrdila da su ruske politike i djelovanja već bili planirani prije kraja veljače 2014. U preostalom dijelu P. Aven i M. Fridman tvrde da je taj dio neosnovan.
106. Budući da argument koji se temelji na nedopuštenosti tog prvog dijela treba odbiti, Sud je u nekoliko navrata presudio da je žalitelj ovlašten podnijeti žalbu u kojoj će istaknuti žalbene razloge koji proizlaze iz same presude koju pobija i kojima je cilj osporavanje osnovanosti te presude u pogledu primjene prava(60). Stoga se može smatrati da se žaliteljevom kritikom nastoji osporiti način na koji je Opći sud protumačio presudu Rotenberg/Vijeće u svrhu utvrđivanja dosega kriterija (d).
107. U pogledu merituma, u točki 48. pobijanih presuda, Opći je sud utvrdio da, kako bi se kriterij (d) mogao primijeniti, potrebno je najmanje da su ruski donositelji odluka, koji su pogodovali osobama na koje se taj kriterij odnosi, započeli pripremu pripajanja Krima i destabilizacije istočne Ukrajine. Opći sud presudio je da se tek od trenutka kada su donositelji odluka započeli s tom pripremom može smatrati da su korisnici tih koristi znali za sudjelovanje donositelja odluka i da su mogli očekivati da će se na njihove resurse primjenjivati mjere ograničavanja kako bi se spriječilo da oni pruže potporu navedenim donositeljima odluka. Oslanjajući se na presudu Rotenberg/Vijeće, prema kojoj su se predmetne politike i aktivnosti provodile od kraja veljače 2014., Opći je sud iz toga zaključio da se razlog koji se temelji na političkoj potpori koju je 2005. pružio V. Putin nije mogao uzeti u obzir kako bi se opravdalo uvrštenje P. Avena i M. Fridmana na sporne popise, čak i pod pretpostavkom da je dokazan(61).
108. Iz teksta kriterija (d) proizlazi da se odnosi na fizičke osobe koje pružaju materijalnu ili financijsku potporu ruskim donositeljima odluka odgovornima za pripojenje Krima ili destabilizaciju Ukrajine ili koje „od njih imaju koristi”. Kao što je to Opći sud presudio u točki 42. pobijanih presuda, „[taj] se kriterij ciljano i selektivno odnosi na fizičke osobe [...] koje, čak i ako [one] nemaju nikakve veze s pripojenjem Krima ili destabilizacijom Ukrajine”, pružaju takvu potporu ili imaju takvu korist od tih donositelja odluka, pri čemu ta dva elementa nisu kumulativna. Opći sud također je pravilno presudio da se navedenim kriterijem „ne zahtijeva da osobe [...] osobno imaju koristi od pripojenja Krima ili destabilizacije Ukrajine”(62), nego je dovoljno da imaju koristi od ruskih donositelja odluka koji su odgovorni za te događaje, a da pritom nije potrebno utvrditi vezu između koristi i tih događaja.
109. Čini se da je definicija Općeg suda u pogledu kriterija (d) točna.
110. Iz teksta kriterija (d) proizlazi da je materijalna i financijska potpora trebala biti pružena ruskim donositeljima odluka koji su odgovorni za pripojenje Krima ili destabilizaciju Ukrajine. Korist je morala biti ostvarena od tih istih donositelja odluka. Međutim, kako bi se navedeni donositelji odluka – koji, osim toga, nisu definirani – mogli smatrati odgovornima, potrebno je da je uistinu došlo do činjenice za koju su odgovorni.
111. Oslanjajući se na presudu Rotenberg/Vijeće, Opći sud presudio je da su se „politike i aktivnosti” na koje se odnosi kriterij (d) provodile od kraja veljače 2014.(63) bez odlučivanja o datumu od kojeg se može zaključiti da su ruski donositelji odluka pripremili pripojenje Krima i destabilizaciju Ukrajine. Međutim, s obzirom na to da je smatrao da elementi koji se odnose na istražno povjerenstvo Salié (u pogledu P. Avena) i oni koji se odnose na političku podršku koju je 2005. pružio V. Putin za inozemna ulaganja društva Alfa Group (u pogledu P. Avena i M. Fridmana) ne mogu potkrijepiti uvrštavanje P. Avena i M. Fridmana na temelju navedenog kriterija zbog toga što su se dogodili na datum kada nije započela priprema za pripojenje Krima i destabilizaciju Ukrajine, Opći sud nužno je odredio početak pripreme za pripojenje Krima i destabilizaciju Ukrajine na datum nakon 2005.
112. Prema mojem mišljenju, valja utvrditi sljedeće a da Sud ne mora odlučivati o točnom datumu početka pripreme tih događaja.
113. Sud je već presudio da „Vijeće može uzeti u obzir, kako bi ocijenilo ispunjava li neka osoba kriterij za uvrštavanje poput kriterija (a) ili kriterija (d), podatke ili dokaze koji se odnose na okolnosti koje su prethodile datumu donošenja akta kojim se određuju ili zadržavaju mjere ograničavanja, pod uvjetom da ti podaci ili dokazi potkrjepljuju razloge na kojima se temelji taj akt i pridonose utvrđenju da, unatoč proteku vremena i uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti svakog slučaja, osoba o kojoj je riječ ispunjava kriterij za uvrštenje o kojem je riječ [...]. Osobito se ne može isključiti da se takve informacije i dokazi mogu uzeti u obzir kako bi se, s obzirom na predmetni kriterij za uvrštavanje, utvrdio kontinuitet između, s jedne strane, prijašnjeg položaja osobe o kojoj je riječ i, s druge strane, njezina trenutačnog položaja”(64).
114. Stoga se skup dovoljno konkretnih, preciznih i dosljednih indicija na temelju kojih se može utvrditi dovoljna veza između osobe na koju se odnose mjere zamrzavanja financijskih sredstava i režima protiv kojeg se vodi borba koji ističe Vijeće može, naravno, temeljiti na starim elementima koji prethode datumu donošenja akata o uvrštenju, pod uvjetom da se u svakom slučaju utvrdi i kontinuitet između tih elemenata i situacije na dan uvrštenja.
115. Dodajem da, kao što je to Opći sud istaknuo u pogledu kriterija (a)(65), kriterij (d) zbog upotrebe indikativa prezenta podrazumijeva da se materijalna ili financijska potpora pruža ruskim donositeljima odluka koji su odgovorni na dan uvrštenja i zadržavanja. Isto vrijedi i za ostvarenu korist.
116. Stoga, čak i da se za političku potporu koju je V. Putin 2005. pružio društvu Alfa Group trebalo smatrati da se dogodila u razdoblju u kojem je započela priprema za pripojenje Krima i destabilizaciju Ukrajine, ostaje činjenica da je Vijeće trebalo utvrditi da su P. Aven i M. Fridman, unatoč proteku vremena, i dalje ostvarivali korist u smislu kriterija (d) u trenutku njihova uvrštenja i zadržavanja.
117. Stoga je taj prvi dio trećeg žalbenog razloga, prema mojem mišljenju, bespredmetan.
2. Drugi dio trećeg žalbenog razloga
118. Drugim dijelom ovog žalbenog razloga Republika Latvija u biti tvrdi da je Opći sud preusko protumačio izraz „imaju korist” koja proizlazi iz kriterija (d). Bliskost s ruskim donositeljima odluka već bi bila korist u ruskom kontekstu zbog neraskidive povezanosti ruske vlade i ruske elite. Rusko gospodarsko okruženje i primjeri suradnje P. Avena i M. Fridmana s V. Putinom dvije su indicije te situacije. Vijeće je u točkama 89. i 91. svojeg odgovora na tužbu pred Općim sudom i u točkama 14. i 16. svojeg odgovora na repliku pred Općim sudom istaknulo neodvojivost ruskog gospodarskog okruženja od političkih vođa. Dokazi ispitani zajedno s informacijama iz konteksta pokazuju neraskidivu vezu između P. Avena i M. Fridmana te ruskih donositelja odluka. Ta je bliskost otkrivena i priznata, osobito u točki 45. pobijanih presuda. Ona je dodatno potkrijepljena obavljanjem aktivnosti tijekom dugog razdoblja koje ima za učinak podupiranje V. Putina ili pogodovanje njemu, kao što to pokazuju dokazi br. 3, 4, 10 i 11 u odnosu na P. Avena i br. 2, 5 i 6 u odnosu na M. Fridmana. Povoljno djelovanje P. Avena i M. Fridmana prema V. Putinu omogućilo im je da dobiju povlašteni tretman. Iako su dokazi br. 12 koji se odnose na P. Avena i br. 7 koji se odnose na M. Fridmana obuhvaćeni nerelevantnim razdobljem, pružaju informacije o njihovu odnosu s ruskim donositeljima odluka, njihovoj bliskosti s njima i koristima koje od toga imaju. Ta dugotrajna i održavana bliskost omogućila je dobivanje potpore ulaganjima, pomoći manevriranju postupkom koji je u tijeku i to da V. Putin pruži savjete i informacije.
119. P. Aven i M. Fridman pak smatraju da je Opći sud u točki 84. presude Aven/Vijeće i u točki 66. presude Fridman/Vijeće zaključio samo da je tvrdnja neosnovana s obzirom na kriterij (d), nakon što je odbio osnovanost te iste tvrdnje s obzirom na kriterij (a). Što se ostalog tiče, taj dio ne iznosi nikakvu pravnu kritiku te se njime samo nastoji od Suda zahtijevati da provede novo ispitivanje činjenica.
120. U dijelu u kojem se Republika Latvija namjerava vratiti na ocjenu dokaza br. 3, 4, 10, 11 i 12 koji se odnose na P. Avena i br. 2, 5, 6 i 7 koji se odnose na M. Fridmana, upućujem na analizu drugog žalbenog razloga.
121. Što se ostalog tiče, podsjećam na to da se kriterijem (d) utvrđuje razlog za uvrštavanje na popis na temelju koristi koju dotična osoba treba ostvariti od ruskih donositelja odluka i čija se konkretna priroda mora dokazati. Tužitelj u svojoj argumentaciji tvrdi da treba smatrati da elementi koji dokazuju bliskost P. Avena i M. Fridmana s tim donositeljima odluka potkrjepljuju korist u smislu kriterija (d). U tom pogledu podsjećam na to da iz teksta kriterija (d) ne proizlazi da je bliskost razlog za uvrštenje. To ne proizlazi ni iz trenutačnog normativnog okruženja koje okružuje odredbu kojom se predviđa navedeni kriterij.
122. Budući da je kriterij (d) općenito formuliran i ne sadržava dodatne pojedinosti o načinima dokazivanja tih elemenata, za ocjenu osnovanosti uvrštenja neke osobe na popis osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja uvijek je potrebno dokazati da je dotična osoba ostvarila korist od ruskih donositelja odluka(66).
123. Suprotno tvrdnjama Latvije, u formulaciji tog kriterija ne postoji pretpostavka da bliskost s ruskim donositeljima odluka nužno donosi koristi u smislu kriterija (d). Cilj je argumentacije Republike Latvije uvjeriti se u neodvojivost veze između ruske vlade i ruske gospodarske elite koju s režimom eventualno održavaju osobe koje imaju vodeći gospodarski položaj u Rusiji(67). Međutim, teret dokazivanja na Vijeću nije se odnosio na tu neraskidivu vezu. Na Vijeću je bilo da podnese dokaze, vremenski relevantne, na temelju kojih se može utvrditi individualna korist u odnosu na P. Avena i M. Fridmana koju imaju od ruskih donositelja odluka.
124. Međutim, točka 89. odgovora na tužbu Vijeća pred Općim sudom u predmetu Aven/Vijeće(68) prikazuje sadržaj članka koji čini dokaz br. 1 u dijelu tog odgovora posvećenom vjerodostojnosti i pouzdanosti dokaza. Iz točke 21. pobijanih presuda proizlazi da taj članak utvrđuje nadzor koji P. Aven i M. Fridman imaju nad društvom Alfa Group, te činjenicu da se protiv njih vode kazneni postupci zbog navoda o korupciji i nezakonitom postupanju. Žalbom se ne osporava to podnošenje dokumenta br. 1. Kao takvi, ni nadzor društva Alfa Group ni navodi o korupciji ili nezakonitom postupanju ne mogu predstavljati korist od ruskih donositelja odluka u smislu kriterija (d).
125. Što se tiče točke 91. odgovora na tužbu Vijeća pred Općim sudom u predmetu Aven/Vijeće(69), u njoj se upućuje na prilog A.23 tužbi P. Avena pred Općim sudom i na Prilog B.13 odgovoru Vijeća na tužbu pred Općim sudom u tom predmetu(70) u kojem se navodi gospodarska, pa čak i politička snaga P. Avena i M. Fridmana, pomoću tvrdnji koje su još općenite naravi i koje se ne odnose na razdoblje slično onomu uvrštenja.
126. Što se tiče točaka 14. i 16. odgovora na repliku Vijeća pred Općim sudom u predmetima Aven/Vijeće i Fridman/Vijeće, u njima se općenito navode postojeće veze između Kremlja i ruskih oligarha koje, iako ih je P. Aven naveo(71), ne govore ništa o konkretnoj i individualnoj naravi njegove koristi. Isto se utvrđenje nameće čitanjem točke 16. navedenih podnesaka.
127. Iz prethodno navedenog proizlazi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da se na temelju određenih razloga možda može utvrditi bliskost P. Avena i M. Fridmana s odgovornim ruskim donositeljima odluka, što ponekad čak nije ni osporeno, a da pritom nije dokazao da su imali koristi od tih ruskih donositelja odluka u smislu kriterija (d).
128. Ako bi se utvrdilo drukčije, odnosno ako bi korist nužno proizlazila iz položaja osobe u ruskom gospodarstvu bez drugog oblika dokazivanja, moglo bi se postaviti pitanje razlike koja bi postojala između kriterija (d) i kriterija (g)(72).
129. Što se tiče nerazdvojivosti na koju se poziva, čini mi se da se ona odnosi i na drugi kriterij koji je Opći sud odbio u pobijanim presudama a da to nije osporeno u okviru žalbi(73).
130. Stoga predlažem Sudu da presudi da je taj drugi dio neosnovan i, prema tome, da treći žalbeni razlog proglasi neosnovanim.
E. Četvrti žalbeni razlog u predmetima C-440/24 P i C-441/24 P, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava jer Opći sud nije ispitao tvrdnju o nedistanciranju u kontekstu
131. Republika Latvija, koju podupiru Republika Estonija i Republika Litva, u biti tvrdi da je Opći sud pogrešno protumačio sudsku praksu navedenu u točki 82. presude Aven/Vijeće i u točki 64. presude Fridman/Vijeće(74) jer nije ispitao tvrdnju Vijeća prema kojoj se P. Aven i M. Fridman nisu ogradili od ruskog režima u kontekstu drugih dokaza. Distanciranje osobe od ruskog režima jedan je od načina na koji osoba na koju se odnose mjere ograničavanja može ograničiti njihovu primjenjivost. Učinak koji proizvodi distanciranje opravdava njegovo strogo shvaćanje, odnosno prestanak svake potpore ili suradnje s dotičnim režimom koja proizlazi iz izbora osobe na koju se odnose mjere ograničavanja čije su posljedice nepovratne u bliskoj budućnosti. Iako Republika Latvija priznaje da nedistanciranje ne može samo po sebi opravdati uvođenje mjera ograničavanja, sudska praksa Općeg suda razlikuje pojedinačne slučajeve. Dokazi koje je podnijelo Vijeće pokazuju tako blisku vezu između P. Avena i M. Fridmana i sustava da bi bilo nemoguće ukinuti mjere ograničavanja ako se ne distanciraju u odnosu na potonji. Opći sud stoga nije ocijenio nedistanciranje P. Avena i M. Fridmana od ruskog režima u posebnom položaju osoba koje imaju poseban status u okviru tog režima i u kontekstu neodvojivosti ruskih političkih i gospodarskih režima. Nedjelovanje takvih osoba može se smatrati samo potporom režimu. Republika Latvija dodaje da je sudjelovanje P. Avena na sastanku oligarha nakon invazije na Ukrajinu, koji je V. Putin sazvao 24. veljače 2022., također element koji treba uzeti u obzir. Republika Latvija poziva sudove Unije da shvate razmjer izazova s obzirom na trenutačnu geopolitičku situaciju i da utvrde da samo formalna ocjena situacije izolirana od njezina konteksta nije prilagođena tom izazovu.
132. Nakon što su podsjetili na to da su oni rijetki ruski poslovni ljudi koji su zauzeli javno stajalište protiv rata, P. Aven i M. Fridman tvrde, kao prvo, da presuda navedena u točki 82. presude Aven/Vijeće i u točki 64. presude Fridman/Vijeće ne nameće nikakvu obvezu ispitivanja argumenta Vijeća prema kojem se oni nisu distancirali od ruskog režima. Iz tih istih točaka proizlazi da je Opći sud ipak ispitao argument Vijeća kako bi zaključio da se navodno nezauzimanje stajališta protiv invazije na Ukrajinu ne može smatrati aktom potpore u smislu kriterija (a). U svakom slučaju, P. Aven i M. Fridman smatraju da je taj četvrti žalbeni razlog suvišan jer kritika Vijeća na koju odgovaraju točke 82. i 64. pobijanih presuda ne može dovesti u pitanje ocjenu Općeg suda u pogledu dokaza koji se odnosi na njihovo sudjelovanje u delegaciji poslanoj u Washington. Budući da je ostatak žalbenog razloga samo novi poziv Sudu da provede novo ispitivanje činjenica, P. Aven i M. Fridman zahtijevaju da se taj žalbeni razlog odbaci kao djelomično nedopušten i odbije kao djelomično očito neosnovan.
133. Razlog nedopuštenosti na koji su se pozvali P. Aven i M. Fridman treba odmah odbiti. Naime, Republika Latvija ne zahtijeva od Suda da provede novo ispitivanje činjenica. Četvrti žalbeni razlog odnosi se na pravno pitanje može li se nedistanciranje kvalificirati kao „potpora” prilikom nadzora osnovanosti uvrštenja na popis osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja na temelju kriterija (a)(75). Što se tiče pravne kvalifikacije takvog propuštanja na temelju kriterija (a), žalbeni razlog treba smatrati dopuštenim.
134. U pogledu merituma, iz pobijanih presuda proizlazi da je Opći sud ispitao argument Vijeća prema kojem P. Aven i M. Fridman nisu zauzeli čvrsto stajalište protiv invazije na Ukrajinu u kontekstu analize razloga prema kojem su sudjelovali u naporima Kremlja za ukidanjem zapadnih sankcija sudjelovanjem na sastanku Atlantic Councila u svibnju 2018. Podsjećam na to da je Opći sud smatrao da to sudjelovanje na dan donošenja prvotnih akata nije moglo predstavljati potporu(76) P. Avena i M. Fridmana djelovanjima i politikama kojima se podriva suverenitet Ukrajine.
135. Opći sud podsjetio je na to da nedistanciranje može biti element koji treba uzeti u obzir „u potporu održavanju na snazi mjera ograničavanja”(77) pod uvjetom da je to nepostojanje samo jedna od indicija skupa koji Vijeće mora istaknuti. Čini se da nedavna presuda Suda u predmetu Timčenko/Vijeće to potvrđuje(78). Međutim, u ovoj fazi analize Općeg suda nijedan od ispitanih razloga nije potkrijepljen. Stoga bi presuda drukčija od one Općeg suda u točki 82. presude Aven/Vijeće i u točki 64. presude Fridman/Vijeće nužno dovela do toga da se nedistanciranje smatra pojedinačnim ponašanjem jednakim pozitivnom i trenutačnom aktu potpore. Međutim, to nije doseg kriterija (a) i Republika Latvija to priznaje(79).
136. Argument Vijeća o nedistanciranju ne može imati za učinak produljenje učinaka navodne potpore iz 2018. na dan uvrštenja.
137. Iako shvaćam privrženost žalitelja ostvarenju ciljeva koji se nastoje postići mjerama ograničavanja koje ovdje ponavlja, takvo ostvarenje ne može opravdati to da je nedistanciranje od režima ili situacija protiv kojih se bori samo po sebi automatski krivo ili, u svakom slučaju, upućuje na potporu u smislu kriterija (a), osobito zbog činjenice da te režime općenito obilježava brutalna represija svakog izražavanja drukčijeg mišljenja.
138. Osim toga, prema mojem mišljenju, činjenična osnova koja se sastoji samo od nedistanciranja nije dovoljno čvrsta i ne odgovara standardima utvrđenima sudskom praksom(80).
139. Naposljetku, što se tiče sudjelovanja P. Avena na sastanku održanom 24. veljače 2022. u Kremlju, na njega se ne odnosi obrazloženje spornih akata. Kao dokaz mogao je potkrijepiti razlog koji se odnosi na status oligarha P. Avena(81) zbog bliskosti s Kremljem i tajnog dogovora između političkih i gospodarskih sfera koji je ilustrirao, ali treba dokazati potporu. Sudjelovanje na tom sastanku također upućuje na to da je P. Aven bio povezan s osobama na koje se odnose mjere ograničavanja, ali je Opći sud presudio da iz obrazloženja spornih akata proizlazi da su jedini kriteriji na temelju kojih je odlučeno o uvrštenju na popis P. Avena i M. Fridmana kriteriji (a) i (d)(82). Prije svega, iz točke 144. odgovora na tužbu Vijeća pred Općim sudom proizlazi da je Vijeće navelo sudjelovanje P. Avena na sastanku od 24. veljače 2022. uglavnom radi borbe protiv poricanja potonjeg koji se namjeravao braniti da bude dio skupine od 50 oligarha.
140. Stoga predlažem da se četvrti žalbeni razlog odbije zbog njegove neosnovanosti.
F. Zaključne napomene
141. Iz moje analize žalbi u tim spojenim predmetima proizlazi da ih treba odbiti. Stoga treba utvrditi da su P. Aven i M. Fridman, kao što je to Opći sud presudio, neopravdano uvršteni, a zatim zadržani na popisima osoba koje su predmet mjera ograničavanja na temelju spornih akata.
142. Prvenstvo prava Unije, zajednice prava koja se na njemu temelji i vrijednosti Unije koje je u njemu utjelovljeno treba strogo potvrđivati kada pred naša vrata dolaze zaraćeni duhovi.
143. Mora se jasno reći da ono što se od Vijeća očekivalo nije ni pretjeran standard ni nemoguć dokaz(83). Analiza Općeg suda u pobijanim presudama u skladu je s obvezom koju je Sud preuzeo već u presudi Kadi da će provesti cjelovit nadzor mjera ograničavanja i očuvati pravednu ravnotežu. Od donošenja pojedinačnih odluka koje se odnose na osobe prema kojima se donose mjere ograničavanja, politička površina tih mjera puca kako bi se omogućilo uvođenje svih zaštitnih snaga pojedinca koje pruža pravo Unije. Ta snaga ne smije varirati s obzirom na gospodarsku ili političku važnost dotičnih osoba, pa čak ni s obzirom na interes o kojem je riječ(84).
IV. Troškovi
144. Sukladno članku 138. stavku 1. Poslovnika Suda, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju članka 184. istoga Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
145. Budući da su P. Aven i M. Fridman podnijeli zahtjev da se Republici Latviji naloži snošenje troškova, potonjoj se nalaže snošenje troškova u spojenim predmetima C-440/24 P i C-441/24 P.
146. U skladu s člankom 140. stavkom 1. Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. primjenjuje na žalbeni postupak, Republika Estonija i Republika Litva snosit će vlastite troškove.
V. Zaključak
147. S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da odluči na sljedeći način:
1. Žalbe se odbijaju.
2. Republici Latviji nalaže se snošenje troškova u tim spojenim predmetima.
3. Republika Estonija i Republika Litva snose vlastite troškove.
1Izvorni jezik: francuski
2 Presuda od 10. travnja 2024. (T-301/22, u daljnjem tekstu: presuda Aven/Vijeće, EU:T:2024:214)
3 Presuda od 10. travnja 2024. (T-304/22, u daljnjem tekstu: presuda Fridman/Vijeće, EU:T:2024:215)
4 Odluka Vijeća od 28. veljače 2022. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2022., L 59, str. 1).
5 Provedbena uredba Vijeća od 28. veljače 2022. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2022., L 58, str. 1.)
6 Odluka Vijeća od 14. rujna 2022. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2022., L 239, str. 149).
7 Provedbena uredba Vijeća od 14. rujna 2022. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2022., L 239, str. 1.)
8 Vidjeti točku 39. i sljedeće presude Aven/Vijeće.
9 Vidjeti točku 87. presude Aven/Vijeće.
10 Vidjeti točku 69. presude Fridman/Vijeće.
11 U skladu s odlukom predsjednika Suda od 31. siječnja 2025.
12 Presuda od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi (C-584/10 P, C-593/10 P i C-595/10 P, u daljnjem tekstu: presuda Kadi, EU:C:2013:518)
13 Vidjeti Rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda „Agresija na Ukrajinu” od 1. ožujka 2022. (A/ES-11/L.1).
14 Vidjeti presudu od 25. lipnja 2020., VTB Bank/Vijeće (C-729/18 P, EU:C:2020:499, t. 59. i 82.).
15 Tako je Sud već presudio, iako u vro različitom području, da „čak i sudski nadzor ograničenog dosega zahtijeva da su Unijine institucije, autori predmetnog akta, u stanju pred Sudom dokazati da su pri donošenju akta stvarno izvršavale svoje diskrecijske ovlasti, što podrazumijeva uzimanje u obzir svih relevantnih elemenata i okolnosti slučaja koje taj akt namjerava urediti. Iz toga proizlazi da te institucije moraju barem jasno i nedvosmisleno podnijeti i izložiti osnovne podatke koji su se morali uzeti u obzir kao temelj osporavanih mjera iz tog akta i o kojima ovisi izvršavanje njihove diskrecijske ovlasti” (presuda od 3. prosinca 2019., Češka Republika/Parlament i Vijeće, C-482/17, EU:C:2019:1035, t. 81. i navedena sudska praksa).
16 Presuda od 1. kolovoza 2025., Timčenko/Vijeće (C-702/23 P, EU:C:2025:605, t. 38.). Vidjeti u istom smislu točku 30. pobijanih presuda.
17 Presuda od 1. kolovoza 2025., Timčenko/Vijeće (C-702/23 P, EU:C:2025:605, t. 39. i navedena sudska praksa). U istom smislu vidjeti točke 31. do 33. pobijane presude.
18 Vidjeti, za noviju potvrdu, presudu od 3. srpnja 2025., Grodno Azot i Khimvolokno Plant/Vijeće (C-326/24 P, EU:C:2025:522, t. 34. i navedenu sudsku praksu).
19 Vidjeti među ostalim presude od 1. ožujka 2016. ,National Iranian Oil Company/Vijeće (C-440/14 P, EU:C:2016:128, t. 77. i navedena sudska praksa); od 7. travnja 2016., Akhras/Vijeće (C-193/15 P, EU:C:2016:219, t. 51. i navedenu sudsku praksu) i od 17. rujna 2020., Rosneft i dr./Vijeće (C-732/18 P, EU:C:2020:727, t. 91. i 105.).
20 Vidjeti uvodne izjave 8. do 11. Odluke 2022/329. U kontekstu hitnosti, vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika Medine u predmetu Khudaverdyan/Vijeće (C-704/23 P, EU:C:2025:410, t. 84.).
21 Vidjeti točku 27. pobijanih presuda.
22 Za daljnju analizu „zamrzavanje financijskih sredstava” značit će zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora.
23 Čini se da je to uobičajena praksa Vijeća u tom području: vidjeti, primjerice, presudu od 21. travnja 2015., Anbouba/Vijeće (C-605/13 P, EU:C:2015:248, t. 42.).
24 Republika Latvija se ovdje poziva na presudu od 1. ožujka 2016., National Iranian Oil Company/Vijeće (C-440/14 P, EU:C:2016:128, t. 78. i navedena sudska praksa).
25 Presuda od 15. studenog 2012. (C-417/11 P, EU:C:2012:718, t. 59. do 62.)
26 P. Aven i M. Fridman ovdje se osobito pozivaju na presude od 4. lipnja 2020., Mađarska/Komisija (C-456/18 P, EU:C:2020:421, t. 70. do 73.) i od 6. listopada 2021.,World Duty Free Group i Španjolska/Komisija (C-51/19 P i C-64/19 P, EU:C:2021:793, t. 70.).
27 P. Aven i M. Fridman ovdje se pozivaju na presudu od 6. rujna 2013., Bateni/Vijeće (T-42/12 i T-181/12, EU:T:2013:409, t. 47. do 56.).
28 Vidjeti osobito presude od 19. prosinca 2018., Azarov/Vijeće (C-530/17 P, EU:C:2018:1031, t. 27.), od 11. srpnja 2019., Azarov/Vijeće (C-416/18 P, EU:C:2019:602, t. 28.) i od 26. rujna 2019., Klymenko/Vijeće (C-11/18 P, EU:C:2019:786, t. 22.).
29 Vidjeti presudu od 29. studenog 2018., Bank Tejarat/Vijeće (C-248/17 P, EU:C:2018:967, t. 85.).
30 Presuda od 1. kolovoza 2025., Timčenko/Vijeće (C-702/23 P, EU:C:2025:605, t. 39. i navedena sudska praksa)
31 Presuda od 21. travnja 2015. (C-605/13 P, EU:C:2015:248, t. 46.).
32 Vidjeti presudu od 1. ožujka 2016., National Iranian Oil Company/Vijeće (C-440/14 P, EU:C:2016:128, t. 78.).
33 Vidjeti presudu od 21. travnja 2015., Anbouba/Vijeće (C-605/13 P, EU:C:2015:248, t. 51.).
34 U okviru drugog sustava mjera ograničavanja, kontekst je naveden u aktima Vijeća kako bi se objasnio sadržaj samog kriterija. Taj je kontekst stoga mogao biti parametar na raspolaganju sudu Unije. Sud je tada presudio da iz tog kriterija, u vezi s kontekstom navedenim u aktu, ne proizlazi da je Vijeće bilo dužno podnijeti dokaz o povezanosti između statusa vodeće poslovne osobe i sirijskog režima: vidjeti presudu od 9. srpnja 2020., Anbouba/Vijeće (C-241/19 P, EU:C:2020:545, t. 69.).
35 Vidjeti točku 45. pobijanih presuda.
36 Vidjeti, po analogiji, presudu od 9. srpnja 2020., Haswani/Vijeće (C-241/19 P, EU:C:2020:545, t. 62. i navedena sudska praksa).
37 Vidjeti, po analogiji, presudu od 9. srpnja 2020., Haswani/Vijeće (C-241/19 P, EU:C:2020:545, t. 63. i navedena sudska praksa).
38 Vidjeti presudu od 28. studenoga 2013. Vijeće/Manufacturing Support & Procurement Kala Naft (C-348/12 P, EU:C:2013:776, t. 72.).
39 Presuda od 1. ožujka 2016., National Iranian Oil Company/Vijeće (C-440/14 P, EU:C:2016:128, t. 128.)
40 Te poteškoće, kad bi se na njih pozvalo, u potpunosti bi mogle opravdati određenu prilagodbu tereta dokazivanja koji je na Vijeću zbog sve većeg opreza u vezi s mjerama ograničavanja, općenito, i trajnog traženja određene ravnoteže između, s jedne strane, očuvanja mira i međunarodne sigurnosti i, s druge strane, zaštite temeljnih prava i sloboda upisanih osoba i subjekata (vidjeti presudu od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi (C-584/10 P, C-593/10 P i C-595/10 P, EU:C:2013:518, t. 131.). O dopuštenosti prilagodbe tereta dokazivanja vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika Y. Bota u predmetima Anbouba/Vijeće (C-605/13 P i C-630/13 P, EU:C:2015:2, t. 204. i sljedeće). Zanimljivo je u tom pogledu primijetiti da je sam tužitelj priznao da sirijska situacija „komplicira izvođenje dokaza” (vidjeti točku 204. tog mišljenja). Sud je uostalom uzeo u obzir tu situaciju u trenutku ocjene je li Vijeće ispunilo obvezu u pogledu tereta dokazivanja koju je tada imalo (presuda od 21. travnja 2015., Anbouba/Vijeće (C-605/13 P, EU:C:2015:248, t. 52.)).
41 Vidjeti među ostalim presudu od 15. studenog 2012., Vijeće/Bamba (C-417/11 P, EU:C:2012:718, t. 61.). Iz te presude proizlazi da se Sud koristio kontekstom mjera ograničavanja koje se odnose na dotičnu osobu, kako ga je opisalo Vijeće u prilogu svojoj žalbi, kako bi ocijenio dostatnost obrazloženja navedenih mjera (vidjeti presudu od 15. studenog 2012., Vijeće/Bamba (C-417/11 P, EU:C:2012:718, t. 62.).
42 Na temelju sudske prakse proizašle iz presude od 20. srpnja 2017., Badica i Kardiam/Vijeće (T-619/15, EU:T:2017:532)
43 Vidjeti presude od 28. travnja 2022., Yieh United Steel/Komisija (C-79/20 P, EU:C:2022:305, t. 52. i 53.) i od 13. ožujka 2025., Shuvalov/Vijeće (C-271/24 P, EU:C:2025:180, t. 33. i 34.).
44 Čini se da je Opći sud u tom smislu slijedio navode Vijeća, koje je sâmo u svojem odgovoru na tužbu pred Općim sudom utvrdilo koji kriterij odgovara svakom razlogu.
45 Vidjeti točku 21. presude Aven/Vijeće.
46 Vidjeti točku 61. presude Aven/Vijeće.
47 Vidjeti točku 63. presude Aven/Vijeće.
48 Vidjeti točku 58. presude Aven/Vijeće.
49 Vidjeti točku 57. presude Aven/Vijeće.
50 Vidjeti točku 58. i 59. presude Aven/Vijeće.
51 Vidjeti točku 60. presude Aven/Vijeće.
52 Vidjeti točku 77. i 72. presude Aven/Vijeće.
53 Vidjeti točku 26. ovog mišljenja. Kriterij povezanosti naveden je u članku 2. stavku 1. in fine izmijenjene Odluke br. 2014/145.
54 Vidjeti u sličnom smislu, presudu od 18. srpnja 2013., Komisija i dr./Kadi (C-584/10 P, C-593/10 P i C-595/10 P, EU:C:2013:518, t. 156.).
55 Suprotno tomu, vidjeti analizu dokaza protiv društva RT France koju je Opći sud proveo u presudi od 27. srpnja 2022., RT France/Vijeće (T-125/22, EU:T:2022:483, t. 176. do 188.).
56 Vidjeti točku 52. presude Fridman/Vijeće.
57 Vidjeti točku 53. presude Fridman/Vijeće.
58 Presuda od 30. studenoga 2016. (T-720/14, u daljnjem tekstu: presuda Rotenberg/Vijeće, EU:T:2016:689).
59 Tužitelj se ovdje osobito poziva na presude od 21. travnja 2015., Anbouba/Vijeće (C-605/13 P, EU:C:2015:248, t. 50. do 52.) i od 21. travnja 2015., Anbouba/Vijeće (C-630/13 P, EU:C:2015:247, t. 51. do 53.).
60 Vidjeti presudu od 11. lipnja 2024.,Komisija/Deutsche Telekom (C-221/22 P, EU:C:2024:488, t. 29. i navedenu sudsku praksu).
61 Vidjeti točku 49. pobijanih presuda.
62 Vidjeti točku 42. pobijanih presuda.
63 Vidjeti točku 48. pobijanih presuda. Budući da se odnosi na „politike i aktivnosti”, to se više odnosi na leksičko područje kriterija (a) nego na kriterij (d), koji je ipak predmet analize.
64 Vidjeti presudu od 13. ožujka 2025., Šuvalov/Vijeće (C-271/24 P, EU:C:2025:180, t. 40. i navedenu sudsku praksu).
65 Vidjeti točku 80. presude Aven/Vijeće i točku 62. presude Fridman/Vijeće.
66 Vidjeti, po analogiji, presudu od 9. srpnja 2020., Haswani/Vijeće (C-241/19 P, EU:C:2020:545, t. 62. i navedena sudska praksa).
67 Vidjeti, po analogiji, presudu od 9. srpnja 2020., Haswani/Vijeće (C-241/19 P, EU:C:2020:545, t. 63.).
68 Točka 87. odgovora Vijeća na tužbu pred Općim sudom u predmetu Fridman/Vijeće.
69 Točka 89. odgovora Vijeća na tužbu pred Općim sudom u predmetu Fridman/Vijeće.
70 Prilog A.23 tužbi M. Fridmana pred Općim sudom i Prilog B.6 odgovoru na tužbu Vijeća pred Općim sudom u predmetu Fridman/Vijeće.
71 Prema tvrdnjama Vijeća: vidjeti točku 14. odgovora na repliku Vijeća pred Općim sudom.
72 Podsjećam, taj kriterij (g) obuhvaća „vodeće poslovne osobe ili pravne osobe, subjekte i tijela uključene u gospodarske sektore koji osiguravaju znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije, koja je odgovorna za pripojenje Krima i destabilizaciju Ukrajine”. Poveznica koju je Vijeće utvrdilo između vodećih poslovnih osoba i ruskog režima navedena je u Odluci Vijeća 2025/904 od 13. svibnja 2025. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP (SL 2025., L 904, str. 1.). (vidjeti osobito uvodne izjave 1. i 2. te odluke).
73 Vidjeti točku 26. ovog mišljenja.
74 Presuda od 27. travnja 2022., Ilunga Luyoyo/Vijeće (T-108/21, neobjavljena, EU:T:2022:253).
75 Vidjeti u tom smislu presudu od 1. kolovoza 2005., Timčenko/Vijeće (C-702/23 P, EU:C:2025:605, t. 27.) i mišljenje nezavisne odvjetnice Medine u tom predmetu (C-702/23 P, EU:C:2025:273, t. 33.).
76 Upućivanje na aktivnu narav potpore u točki 81. presude Aven/Vijeće nažalost je zbunjujuće jer iz povijesne analize kriterija (a) proizlazi da je takvo upućivanje bilo izbrisano u trenutku donošenja mjera ograničavanja protiv P. Avena. U točki 63. presude Fridman/Vijeće ne upućuje se na aktivnu prirodu potpore.
77 Vidjeti točku 82. presude Aven/Vijeće i točku 64. presude Fridman/Vijeće. Nedistanciranje se također može uzeti u obzir u trenutku prvotnog uvrštenja.
78 Presuda od 1. kolovoza 2025., Timčenko/Vijeće (C-702/23 P, EU:C:2025:605, t. 36.). Osim toga, to je slučaj i u području nezakonitih zabranjenih sporazuma u kojem je javno nedistanciranje poduzetnika „samo jedan od elemenata koje treba uzeti u obzir kako bi se utvrdilo je li poduzetnik stvarno nastavio sudjelovati u povredi ili je, naprotiv, prestao sudjelovati u povredi” (vidjeti presudu od 17. rujna 2015., Total Marketing Sevices/Komisija (C-634/13 P, EU:C:2015:614, t. 23. i navedena sudska praksa)).
79 Vidjeti točku 76. žalbe u predmetu C-440/24 P i točku 66. žalbe u predmetu C-441/24 P.
80 Vidjeti među ostalim presudu od 19. prosinca 2018., Azarov/Vijeće (C-530/17 P, EU:C:2018:1031, t. 28.).
81 Time podrazumijevam preliminarna razmatranja u obrazloženju, to jest prve četiri rečenice.
82 Vidjeti točku 26. ovog mišljenja.
83 Napominjem da su razlozi koji se sada odnose na P. Avena i M. Fridmana znatno ažurirani i obogaćeni Uredbom Vijeća (EU) 2025/527 od 14. ožujka 2025. o provedbi Uredbe br. 269/2014 (SL 2025., L 527, str. 1.).
84 Ne bih mogao bolje reći od onoga što je nedavno izrazio, u pravnom poretku različitom od našega, Lord Leggatt u svojem izdvojenom mišljenju o presudi Vrhovnog suda Ujedinjene Kraljevine u predmetu Shvidler protiv Secretary of State for Foreign, Commonwealth and Development Affairs [2025] UKSC 30 od 29. srpnja 2025.): „ [t]he courts are failing in their duty if they simply rubber-stamp assertions made by the executive to justify invading individual liberties without subjecting those assertions to critical scrutiny” (slobodan prijevod: „Sudovi ne ispunjavaju svoju dužnost ako bez rasprave samo odobravaju ocjene izvršne vlasti kako bi opravdali povredu osobnih sloboda, a da te ocjene ne podvrgnu kritičkom ispitivanju”).