(1)

Osiguravanje pravednog oporezivanja na unutarnjem tržištu i dobro funkcioniranje unije tržišta kapitala među ključnim su političkim prioritetima Unije. U tom je kontekstu presudno uklanjanje prepreka prekograničnim ulaganjima, uz istodobno suzbijanje poreznih prijevara i poreznih zlouporaba. Takve prepreke postoje, na primjer, u slučajevima neučinkovitih i neproporcionalno opterećujućih postupaka u vezi s oslobođenjem za preplaćeni porez po odbitku na dividende ili na kamate na dionice ili obveznice kojima se trguje na burzi isplaćene nerezidentnim ulagateljima. Osim toga, u nekim slučajevima aktualna situacija pokazala se nedostatnom u sprečavanju stalnih rizika od porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, što je vidljivo iz brojnih slučajeva mehanizama višestrukog potraživanja poreza i prijevare koji uključuju primjenu dividendne arbitraže ili smanjenja dividendi (Cum/Ex i Cum/Cum). Stoga se ovom Direktivom nastoji povećati učinkovitost postupaka poreza po odbitku i istodobno ih ojačati s obzirom na rizik od porezne prijevare i porezne zlouporabe.

(2)

Kako bi se ojačala sposobnost država članica za sprečavanje i suzbijanje poreznih prijevara i poreznih zlouporaba, koja je trenutačno ograničena zbog općeg nedostatka pouzdanih i pravodobnih informacija o ulagateljima, potrebno je pružiti mogućnost za zajednički okvir za oslobođenje za preplaćeni porez po odbitku na prekogranična ulaganja u vrijednosne papire koja su otporna na rizik od porezne prijevare i porezne zlouporabe. Taj bi okvir doveo do konvergencije različitih postupaka za oslobođenje koji se primjenjuju u državama članicama, uz istodobno osiguravanje transparentnosti i jasnoće u pogledu identiteta ulagatelja za izdavatelje vrijednosnih papira, zastupnike za porez po odbitku, financijske posrednike i države članice, ovisno o slučaju. U tu bi se svrhu okvir trebao oslanjati na automatizirane postupke kao što je digitalizacija potvrde o poreznoj rezidentnosti u smislu postupka i oblika. Okvir bi ujedno trebao biti dovoljno fleksibilan kako bi se na odgovarajući način uzeli u obzir različiti sustavi koji se primjenjuju u različitim državama članicama, uz istodobno pružanje odgovarajućih instrumenata za borbu protiv zlouporabe kako bi se ublažio rizik od porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza. U tom je pogledu potrebno uzeti u obzir različite pristupe poreznih tijela ovisno o uspostavljenom sustavu oslobođenja od poreza. U okviru sustava oslobođenja na izvoru porezna tijela mogu, nakon primjene oslobođenja, samo dobiti relevantne informacije o ulagateljima i lancu isplata. S druge strane, ako se primjenjuje sustav povrata, za porezna tijela ključno je da prije primjene oslobođenja dobiju odgovarajuće informacije kako bi procijenila treba li odobriti oslobođenje. U obama sustavima oslobođenja utvrđuju se pravila o odgovornosti financijskog posrednika u slučaju neopravdanog oslobođenja. Ovom se Direktivom ne ograničava mogućnost država članica da reguliraju načine na koje ovlašteni financijski posrednici nadoknađuju sve financijske izdatke nastale pri prilagođavanju obvezama koje su utvrđene u ovoj Direktivi ili njihovu ispunjavanju.

(3)

S obzirom na te razlike i načelo proporcionalnosti, odredbe ove Direktive koje se odnose na nacionalne registre ovlaštenih financijskih posrednika i obveze izvješćivanja o informacijama ne bi trebale biti obvezujuće za države članice koje imaju uspostavljen sveobuhvatan sustav oslobođenja na izvoru i stopu tržišne kapitalizacije ispod određenog praga, kako je definirano u ovoj Direktivi. Cilj promicanja učinkovitih i otpornih sustava za oslobođenje za preplaćeni porez po odbitku na cijelom jedinstvenom tržištu trebao bi se smatrati postignutim ako države članice koje nastavljaju primjenjivati svoj nacionalni sustav oslobođenja na izvoru ispunjavaju oba ta kriterija kako su utvrđena u ovoj Direktivi. Kao prvo, kriterij tržišne kapitalizacije povezan je s veličinom gospodarstva i mogućim opsegom isplata dividendi. Niska tržišna kapitalizacija podrazumijeva male količine raspodjela dividendi, a time i manji rizik od porezne zlouporabe. Kada država članica dosegne ili premaši prag stope tržišne kapitalizacije tijekom određenog razdoblja, zajednička pravila ove Direktive trebala bi se primjenjivati i trebala bi ostati primjenjiva neovisno o tome hoće li se u bilo kojem trenutku nakon toga njezina stopa tržišne kapitalizacije spustiti ispod tog praga. Kao drugo, sveobuhvatni sustavi oslobođenja na izvoru koji omogućuju primjenu odgovarajuće porezne stope u trenutku plaćanja na jednostavan i učinkovit način trebali bi se smatrati jednakovrijednima sustavu oslobođenja na izvoru utvrđenom u ovoj Direktivi. Tim se dvama kriterijima zajedno može osigurati da ulagatelji na cijelom jedinstvenom tržištu imaju djelotvoran pristup učinkovitim postupcima za oslobođenje za porez po odbitku u svim državama članicama. Za države članice koje imaju relativno malo tržište dionica i čiji je nacionalni sustav oslobođenja na izvoru dovoljno učinkovit, zahtjev u pogledu izmjene tih sustava ne bi se smatrao proporcionalnim. Nadalje, budući da bi zajednička pravila ove Direktive obuhvatila skoro cijelo jedinstveno tržište, postigla bi se odgovarajuća konvergencija.

(4)

Ovom se Direktivom usklađuje pristup sustavima oslobođenja za ulagatelje u svim državama članicama osiguravanjem zajedničkog sustava oslobođenja na izvoru i zajedničkog sustava brzog povrata, pri čemu se državama članicama i dalje ostavlja mogućnost da zadrže svoje nacionalne sustave oslobođenja na izvoru, pod određenim uvjetima i uzimajući u obzir razlike u razvoju gospodarstava država članica, istodobno osiguravajući pristup sustavima oslobođenja u državama članicama. U svakom slučaju, ovisno o kriterijima za procjenu rizika, dotične države članice koje smatraju primjerenim, na primjer, ojačati svoje instrumente za borbu protiv poreznih prijevara i poreznih zlouporaba, mogle bi primijeniti alate predviđene ovom Direktivom.

(5)

Kako bi se smatrao sveobuhvatnim, nacionalni sustav oslobođenja na izvoru trebao bi sadržavati niz posebnih ključnih značajki navedenih u ovoj Direktivi. Trebao bi fizičkim osobama ili subjektima koji imaju pravo na takvo oslobođenje omogućiti opsežan pristup i pružiti oslobođenje ako porezni obveznik ima na njega pravo, osim ako se ne izvijesti o informacijama koje zahtijeva država članica. U načelu, zahtijevane informacije ne bi trebale nadilaziti podatke iz članaka 12., 13. ili 15. Nacionalni sustav oslobođenja na izvoru trebao bi omogućiti pristup izravnim i neizravnim ulaganjima i ne bi trebao imati dodatne prepreke ulasku osim onih iz članka 11. stavka 2. Stoga nacionalni sustav oslobođenja na izvoru ne bi trebao pružati samo pravnu mogućnost za oslobođenje, nego bi trebao i de facto odobriti oslobođenje u slučajevima kada porezni obveznik na njega ima pravo. Nacionalni sustav oslobođenja na izvoru ne bi trebao nametati dodatne obveze kao što je usporedni sustav izvješćivanja. Država članica trebala bi utvrditi pravila o odgovornosti za gubitak prihoda od poreza po odbitku i sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba o tom sustavu oslobođenja na izvoru. U pogledu uvjeta za stopu tržišne kapitalizacije Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) trebalo bi dostaviti podatke koji se zahtijevaju na temelju regulatornih tehničkih standarda. Ako država članica ne ispunjava ili više ne ispunjava barem jedan od dvaju uvjeta u vezi sa sveobuhvatnim sustavom oslobođenja na izvoru i pragom stope tržišne kapitalizacije, trebala bi u nacionalno zakonodavstvo prenijeti sve odredbe ove Direktive.

(6)

Kako bi se osigurao proporcionalan pristup, ova Direktiva trebala bi obuhvaćati postupke za oslobođenje za preplaćeni porez po odbitku samo u onim državama članicama koje ubiru porez po odbitku na dividende u gotovini i u obliku dionica po različitim stopama ovisno o poreznoj rezidentnosti određenog ulagatelja. U takvim slučajevima države članice trebaju pružiti oslobođenje ako primjenjuju višu stopu poreza u situaciji u kojoj se može primijeniti niža stopa. Države članice trebale bi imati i mogućnost provedbe sličnih postupaka u vezi s isplatama kamata nerezidentima na ime obveznica kojima se trguje na burzi kako bi se poboljšala učinkovitost relevantnog postupka oslobođenja i osigurala viša razina usklađenosti poreznih obveznika. Postupci iz ove Direktive ne odnose se na države članice kojima nisu potrebni postupci za oslobođenje za preplaćeni porez po odbitku na dividende i kamate, ovisno o slučaju. Ako je potrebno oslobođenje za preplaćeni porez po odbitku i kako bi se osigurao zajednički pristup oslobođenju za preplaćeni porez po odbitku, ovom bi se Direktivom trebao predvidjeti zajednički sustav oslobođenja na izvoru i sustav brzog povrata koje trebaju provesti države članice.

(7)

S obzirom na to da bi se ulagatelji mogli nalaziti u bilo kojoj državi članici, pravila za zajedničku i digitalnu potvrdu o poreznoj rezidentnosti (eTRC) trebala bi se primjenjivati u svim državama članicama. Kako bi se osiguralo da svi porezni obveznici Unije imaju pristup zajedničkom, primjerenom i djelotvornom dokazu o svojoj poreznoj rezidentnosti, države članice trebale bi primjenjivati automatizirane postupke za izdavanje potvrda o poreznoj rezidentnosti za potrebe primjene sustava oslobođenja na izvoru, sveobuhvatnog sustava oslobođenja na izvoru, sustava brzog povrata ili standardnog sustava povrata radi dobivanja oslobođenja za preplaćeni porez po odbitku na dividende isplaćene za dionice kojima se trguje na burzi ili kamate isplaćene za obveznice kojima se trguje na burzi, ako je primjenjivo. Nadalje, eTRC-ovi bi se trebali izdavati u istom prepoznatljivom i prihvatljivom digitalnom obliku i s jednakim sadržajem.

(8)

Kako bi se omogućila veća učinkovitost, TRC bi trebao obuhvaćati maksimalno razdoblje od kalendarske godine ili fiskalne godine, kao što je fiskalna godina između dvije kalendarske godine ili fiskalna godina dulja od kalendarske godine, za koju je izdan te bi trebao i dalje biti valjan za potvrđivanje rezidentnosti za to obuhvaćeno razdoblje. Države članice izdavateljice trebale bi moći potpuno ili djelomično poništiti eTRC ako porezna tijela imaju dokaz da porezni obveznik nije rezident države članice izdavateljice tijekom cijelog ili djelomičnog obuhvaćenog razdoblja. Kako bi se omogućila učinkovita identifikacija subjekata iz Unije, eTRC bi trebao sadržavati porezni identifikacijski broj ili, ako on ne postoji, odnosno u slučaju da dotična država članica ne izdaje takve brojeve za svoje porezne obveznike, funkcionalni ekvivalent u porezne svrhe. Usto, ako tijelo koje izdaje eTRC posjeduje takve podatke, eTRC bi trebao uključivati europski jedinstveni identifikator (EUID) ili identifikacijsku oznaku pravnog subjekta (LEI) ili bilo koji registracijski broj pravnog subjekta koji vrijedi tijekom cijelog obuhvaćenog razdoblja. Nadalje, u slučaju da porezni identifikacijski broj ne postoji za fizičku osobu jer država članica rezidentnosti ne izdaje takve brojeve svojim poreznim obveznicima, trebala bi biti moguća i uporaba funkcionalnog ekvivalenta u porezne svrhe. Upotrijebljene identifikacijske oznake trebale bi vrijediti tijekom cijelog obuhvaćenog razdoblja.

(9)

Potvrda eTRC trebala bi sadržavati upućivanje na ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u vezi s kojim porezni obveznik traži da ga se smatra rezidentom u porezne svrhe, ako je primjenjivo. Kako bi država članica izvora priznala eTRC kao valjani dokaz porezne rezidentnosti, kada se traži oslobođenje za preplaćeni porez po odbitku u skladu s odredbama ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ključno je da eTRC uključuje upućivanje na primjenjivi ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Tijelo izdavatelj trebalo bi na pojedinom eTRC-u moći uputiti na više od jednog primjenjivog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Iako je ponajprije namijenjen provedbi postupaka poreza po odbitku, eTRC bi mogao imati i šire područje primjene i služiti za dokazivanje rezidentnosti u porezne svrhe i za postupke koji nisu postupci poreza po odbitku. Za potrebe postupaka oslobođenja za porez po odbitku eTRC ne bi trebao sadržavati nikakve dodatne informacije. Potvrda eTRC trebala bi se izdavati samo jednom tijekom kalendarske godine ili jednom tijekom fiskalne godine, čak i ako isti porezni obveznik više puta ulaže u istim državama članicama izvora, pod uvjetom da rezidentnost poreznog obveznika u porezne svrhe ostaje nepromijenjena.

(10)

Kako bi se ostvario cilj učinkovitijeg oslobođenja za preplaćeni porez po odbitku, u cijeloj Uniji trebalo bi uvesti zajedničke postupke kojima se omogućuje da se jasne i sigurne informacije o identitetu ulagatelja dobiju brzo, posebno u slučaju velikih baza ulagatelja, to jest u vezi s ulaganjem u vrijednosne papire kojima se trguje na burzi, kada je identificiranje pojedinačnih ulagatelja otežano. Takvi bi postupci trebali omogućiti i primjenu odgovarajuće porezne stope u trenutku isplate (oslobođenje na izvoru) ili brz povrat preplaćenog poreza. S obzirom na to da prekogranična ulaganja obično uključuju lanac isplata financijskih posrednika, relevantni postupci trebali bi također omogućiti praćenje i identifikaciju lanca posrednika, a time i prihoda od izdavatelja vrijednosnog papira do registriranog vlasnika, te informacije o osnovnom ulagatelju. Najčešće vrste investicijskih aranžmana obično uključuju skrbničku banku ili drugi investicijski subjekt, kao što je broker, koji u svoje ime drži vrijednosne papire za račun osnovnog ulagatelja. U takvim bi aranžmanima osnovni ulagatelj bio taj koji bi se smatrao registriranim vlasnikom vrijednosnih papira. Države članice koje primjenjuju porez po odbitku na prihod od vrijednosnih papira i pružaju oslobođenje za preplaćeni porez po odbitku, a nemaju uspostavljen sveobuhvatan sustav oslobođenja na izvoru ili imaju stopu tržišne kapitalizacije jednaku pragu navedenom u ovoj Direktivi ili veću, trebale bi stoga uspostaviti i voditi nacionalni registar financijskih posrednika koji imaju važnu ulogu u lancu isplata. Nakon što se upišu u registar, od takvih bi se financijskih posrednika trebalo zahtijevati da izvijeste o informacijama koje su im dostupne o isplatama dividendi ili kamata koje obrađuju, ako je primjenjivo. Zahtijevane informacije trebale bi biti ograničene na informacije koje su presudne za rekonstrukciju lanca isplata i korisne za sprečavanje rizika od porezne prijevare ili porezne zlouporabe, u mjeri u kojoj su takve informacije dostupne posredniku koji provodi izvješćivanje. Države članice koje primjenjuju porez po odbitku na kamate po različitim stopama i koje moraju sudjelovati u sličnim postupcima za oslobođenje ili koje imaju uspostavljen sveobuhvatan sustav oslobođenja na izvoru za isplate dividendi i čija je stopa tržišne kapitalizacije ispod praga navedenog u ovoj Direktivi, također bi mogle razmotriti uporabu uspostavljenog nacionalnog registra, ovisno o slučaju.

(11)

Budući da su financijski posrednici u lancima isplata vrijednosnih papira najčešće velike institucije kako su definirane u Uredbi (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i središnji depozitoriji vrijednosnih papira koji pružaju usluge zastupnika za porez po odbitku, ti bi subjekti trebali biti obvezni zatražiti upis u nacionalne registre država članica. Ako takvi subjekti posluju putem podružnice ili podružnica ili putem jednog ili više društava kćeri u bilo kojoj državi članici, trebalo bi im se dopustiti da ispune obvezu upisa u registar u svakoj državi članici izvora bilo kao jedan ovlašteni financijski posrednik na razini grupe ili na razini pojedinačne podružnice ili društva kćeri ili kombinaciju navedenog. Ostalim financijskim posrednicima također bi trebalo biti dopušteno da po vlastitom nahođenju zatraže upis u nacionalne registre država članica. U objema situacijama, u okviru obveznog ili dobrovoljnog upisa u registar, financijski posrednici trebali bi imati mogućnost podnijeti zahtjev ili da ih zastupa drugi financijski posrednik koji je dio iste grupe i koji djeluje u njihovo ime kako bi se administrativno opterećenje i utjecaj na način na koji žele biti organizirani sveli na najmanju moguću mjeru. Financijski posrednici trebali bi zatražiti upis u registar podnošenjem zahtjeva putem Europskog portala ovlaštenih financijskih posrednika („Portal”), koji bi trebao služiti kao jedinstvena ulazna točka. Te bi zahtjeve putem Portala trebalo proslijediti relevantnim državama članicama. Nakon toga države članice trebale bi odlučiti o zahtjevu za upis u registar. Stoga bi Portal trebao služiti kao alat koji odražava odluke država članica u pogledu upisa financijskih posrednika u registar.

(12)

Ovom bi se Direktivom također trebala predvidjeti pravila o zahtjevima za upis u nacionalne registre, kao i pravila o odbijanju upisa u registar. U slučaju odbijanja upisa u registar, financijskim posrednicima i dalje bi trebalo dopustiti podnošenje drugog zahtjeva za upis u registar u kasnijoj fazi ako su razlozi za odbijanje otklonjeni. Nakon upisa u registar, financijski posrednici trebali bi se smatrati „ovlaštenim financijskim posrednicima” u odgovarajućoj državi članici i podlijegati obvezama za ovlaštene financijske posrednike na temelju ove Direktive. Države članice trebale bi na Portalu ažurirati informacije o upisu ovlaštenog financijskog posrednika u registar. Ovom bi se Direktivom također trebala predvidjeti pravila o uklanjanju ovlaštenih financijskih posrednika iz nacionalnog registra ili o uskraćivanju mogućnosti da zatraže oslobođenje. Ako država članica odluči ukloniti ovlaštenog financijskog posrednika iz registra, odbije ovlaštenom financijskom posredniku mogućnost da zatraži oslobođenje ili odbije zahtjev za upis u registar, ta bi država članica trebala u skladu s time ažurirati informacije na Portalu. Svrha je takvih ažuriranja omogućiti državama članicama da evaluiraju poduzete mjere, kao što su uklanjanje ili odbijanje, te da ih razmotre u kontekstu svih budućih zahtjeva za upis u registar istog financijskog posrednika u vlastitim nacionalnim registrima. Nacionalna pravila dotične države članice primjenjuju se na prava i obveze dotičnih stranaka, uključujući pravo na žalbu u odnosu na sve odluke koje donese država članica u vezi s upisom u registar i uklanjanjem iz njezina nacionalnog registra.

(13)

Kako bi se osigurala veća transparentnost u pogledu identiteta i okolnosti ulagatelja koji prima isplate dividende ili kamate te u pogledu tijeka isplata od izdavatelja, ovlašteni financijski posrednici trebali bi u određenom roku izvijestiti o relevantnom skupu informacija. U ovoj Direktivi trebalo bi predvidjeti dvije mogućnosti izvješćivanja: izravno i neizravno izvješćivanje. Ako je izvješćivanje izravno, ovlašteni financijski posrednik trebao bi izravno izvješćivati nadležno tijelo države članice izvora. Ako je izvješćivanje neizravno, o informacijama bi trebali izvješćivati ovlašteni financijski posrednici uzduž lanca isplata za vrijednosne papire prema njihovu slijedu i u vezi s položajem tih ovlaštenih financijskih posrednika u lancu isplata za vrijednosne papire kojem pripadaju. Rezultat bi trebao biti da te informacije dođu do zastupnika za porez po odbitku ili imenovanog ovlaštenog financijskog posrednika koji o tim informacijama izvješćuje nadležno tijelo države članice izvora. Dostavljeni podaci trebali bi uključivati informacije o prihvatljivosti dotičnog ulagatelja, ali bi trebali biti ograničeni na informacije koje su dostupne ovlaštenom financijskom posredniku koji provodi izvješćivanje. Financijski posrednici koji nisu obvezni registrirati se kao ovlašteni financijski posrednici i nisu se odlučili registrirati kao takvi ne bi trebali podlijegati obvezama izvješćivanja na temelju ove Direktive. Međutim, informacije o isplatama koje obrađuju takvi posrednici koji nisu ovlašteni financijski posrednici i dalje su relevantne za pravilnu rekonstrukciju lanca isplata prije primjene sustava oslobođenja navedenih u ovoj Direktivi.

(14)

Kako bi se osiguralo da u lancu isplata nema informacijskih praznina i kako bi se ulagateljima omogućio pristup postupcima za oslobođenje, ovom Direktivom trebalo bi se ovlaštenom financijskom posredniku, bez obzira na to je li taj ovlašteni financijski posrednik uključen u određeni lanac isplata, omogućiti da bude financijski posrednik u tom lancu. To znači da ovlašteni financijski posrednik ima odgovornosti i obveze povezane s izvješćivanjem o informacijama i sa sustavom oslobođenja koje bi financijski posrednik imao da je ovlašteni financijski posrednik. Zahvaljujući tom aranžmanu među financijskim posrednicima porezna tijela mogla bi dobiti sve relevantne informacije i uskladiti informacije u cijelom lancu isplata na djelotvoran način, a ulagatelji bi mogli imati pristup sustavu oslobođenja, čak i u slučajevima koji uključuju financijskog posrednika koji nije upisan u registar u državi članici niti podliježe obvezama na temelju ove Direktive.

(15)

Ovom se Direktivom ne bi trebalo spriječiti ovlaštene financijske posrednike da eksternaliziraju zadaće povezane s ispunjavanjem svojih obveza na temelju ove Direktive. Stoga bi se ovlaštenom financijskom posredniku trebalo dopustiti da se oslanja na treću stranu kako bi ispunio relevantne obveze u vezi s postupcima poreza po odbitku. U svakom slučaju te bi obveze trebale ostati odgovornost ovlaštenog financijskog posrednika koji je eksternalizirao svoje odgovornosti.

(16)

Kako bi unija tržišta kapitala postala djelotvornija i konkurentnija, trebalo bi olakšati i ubrzati postupke za oslobođenje za preplaćeni porez po odbitku na prihod od vrijednosnih papira ako su relevantni ovlašteni financijski posrednici dostavili odgovarajuće informacije, među ostalim o identitetu ulagatelja. Relevantni ovlašteni financijski posrednici jesu svi ovlašteni financijski posrednici u lancu isplata za vrijednosne papire koji se nalaze između ulagatelja i izdavatelja vrijednosnih papira i od kojih bi se moglo zahtijevati da dostave informacije o isplatama koje su u lancu izvršili financijski posrednici koji nisu ovlašteni. Uzimajući u obzir različite pristupe diljem država članica, trebalo bi predvidjeti dvije vrste postupaka: prvo, sustav oslobođenja na izvoru pri čemu se u trenutku odbitka primjenjuje odgovarajuća stopa poreza i, drugo, sustav brzog povrata u kojem ovlašteni financijski posrednik podnosi zahtjev za povrat, a obrađuje ga porezno tijelo države članice izvora u utvrđenom roku koji je predviđen ovom Direktivom. Ako takvi povrati nisu obrađeni u tom roku, primjenjuju se zatezne kamate ako se to predviđa nacionalnim pravilima. Države članice koje primjenjuju poglavlje III. ove Direktive trebale bi moći uvesti sustav oslobođenja na izvoru ili sustav brzog povrata ili njihovu kombinaciju, osiguravajući da barem jedan sustav bude dostupan svim ulagateljima, u skladu sa zahtjevima ove Direktive. Država članica koja se odučila za takvu kombinaciju trebala bi moći ograničiti uporabu jednog sustava za posebne slučajeve, kao što su scenariji niskog rizika, pod uvjetom da drugi sustav ostane dostupan za sve druge slučajeve obuhvaćene ovom Direktivom. Oni koji primaju isplate izvan područja primjene ove Direktive, kao što su dividende trgovačkih društava uvrštenih na burzu isplaćene registriranim vlasnicima koji su rezidenti države članice izvora u porezne svrhe, dividende trgovačkih društava koja nisu uvrštena na burzu ili kamate u slučajevima ako država članica nije odlučila primjenjivati ovu Direktivu za isplatu kamata, i dalje bi mogli imati pravo zatražiti oslobođenje za preplaćeni porez po odbitku u okviru nacionalnog sustava oslobođenja na izvoru ili povrata koji se primjenjuje na postupke povezane s tim isplatama.

(17)

Ako relevantni zahtjevi ove Direktive nisu ispunjeni za isplate obuhvaćene područjem primjene ove Direktive ili ako dotični ulagatelj to želi, države članice trebale bi primjenjivati postupke oslobođenja za porez po odbitku utemeljene na nacionalnom standardnom sustavu povrata kao rezervnom u odnosu na ubrzane postupke utvrđene u ovoj Direktivi. Ulagatelji koji imaju pravo na oslobođenje, ili njihovi ovlašteni predstavnici, trebali bi moći zatražiti povrat preplaćenog poreza po odbitku plaćenog u državi članici samo ako ovlašteni financijski posrednik nije iskoristio sustav oslobođenja na izvoru ili sustav brzog povrata.

(18)

Ako postoji rizik od porezne prijevare ili porezne zlouporabe, države članice trebale bi moći izvršavati mjere za borbu protiv prijevara i provoditi temeljite istrage prije obrade zahtjeva za brzi povrat. Kako bi to učinile, države članice trebale bi imati pravo odbiti zahtjev za povrat pod određenim uvjetima. Ti bi uvjeti trebali uključivati slučajeve u kojima uvjeti za taj zahtjev nisu ispunjeni ili u kojima se lanac isplata ne može rekonstruirati. Također bi trebalo biti moguće odbiti zahtjev za povrat ako država članica odluči pokrenuti postupak provjere ili porezni nadzor koji se temelji na kriterijima za procjenu rizika. Također bi trebalo biti moguće provesti te postupke provjere ili poreznog nadzora u svakom od slučaja za koji se utvrdi da predstavlja rizik od porezne prijevare ili porezne zlouporabe.

(19)

Kako bi se zaštitili sustavi za oslobođenje za preplaćeni porez po odbitku, države članice koje vode nacionalni registar trebale bi od ovlaštenih financijskih posrednika zahtijevati i da provjere prihvatljivost ulagatelja koji žele zatražiti oslobođenje. Ovlašteni financijski posrednici osobito bi trebali prikupiti potvrdu o poreznoj rezidentnosti relevantnog ulagatelja i izjavu da taj ulagatelj ima pravo na oslobođenje za porez po odbitku na temelju nacionalnih pravila države članice izvora ili ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te, ako to zahtijeva država članica izvora, izjavu da je ulagatelj stvarni vlasnik dividende ili kamate u skladu s nacionalnim pravilima države članice izvora ili ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kako je opisano u komentaru o članku 10. ili članku 11. OECD-ova modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka i imovine. Stoga bi države članice izvora trebale imati mogućnost zahtijevati izjavu o stvarnom vlasništvu.

(20)

Od ovlaštenih financijskih posrednika trebalo bi zahtijevati da provjere primjenjivu stopu poreza po odbitku na temelju posebnih okolnosti ulagatelja i navedu jesu li upoznati s bilo kojim financijskim aranžmanom koji uključuje odnosne vrijednosne papire i koji prije datuma prestanka prava na dividende nije namiren, istekao je ili je na drugi način raskinut. U tom bi kontekstu obvezu trebalo razumijevati u smislu da bi ovlašteni financijski posrednik najbliži ulagatelju, njegov klijent, trebao poduzeti razumne mjere za provedbu takvih provjera u dobroj vjeri. Na primjer, ovlašteni financijski posrednici trebali bi provjeriti jesu li informacije u eTRC-u ili njegovu ekvivalentu ili informacije u izjavi ulagatelja proturječne informacijama koje su ti ovlašteni financijski posrednici prikupili o svojim klijentima u uobičajenom tijeku poslovanja. Takve informacije obuhvaćaju informacije o računu ulagatelja i druge informacije koje su možda prikupili kao rezultat poštovanja primjenjivih pravila o poznavanju svojeg klijenta. Stoga se od ovlaštenih financijskih posrednika ne bi trebalo zahtijevati da provode daljnje provjere ili da traže i prikupljaju dodatne informacije od svojeg klijenta. Osim toga, ulagatelj bi trebao biti obvezan obavijestiti financijskog posrednika o svim promjenama svojih relevantnih okolnosti. Državama članicama trebalo bi dopustiti da omoguće da se zahtjevi dubinske analize provode na godišnjoj osnovi, osim ako ovlašteni financijski posrednik zna ili bi trebao znati da je došlo do promjene okolnosti ili da su informacije netočne ili nepouzdane.

(21)

Primjena postupaka oslobođenja za porez po odbitku na temelju ove Direktive podliježe uvjetu da je registrirani vlasnik, koji je fizička osoba ili subjekt i koji ima pravo na primanje dividende ili kamata kao imatelj vrijednosnih papira, ujedno i osoba koja ima pravo na oslobođenje za porez po odbitku u skladu s nacionalnim pravilima države članice izvora ili ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, kako je primjenjivo. Ako registrirani vlasnik ujedno ima pravo na oslobođenje, trebale bi se primjenjivati samo odredbe za izravna ulaganja. Međutim, u situacijama u kojima registrirani vlasnik i osoba koja ima pravo na oslobođenje nisu ista osoba, trebale bi se primjenjivati odredbe za neizravna ulaganja. Odredbama o neizravnim ulaganjima predviđa se oslobođenje u slučajevima u kojima bi određeni subjekti za zajednička ulaganja (CIU) ili njihovi ulagatelji mogli imati pravo na oslobođenje, ali nisu registrirani vlasnik jer vrijednosne papire drži druga pravna osoba ili fiskalno transparentni CIU. Odredbama o neizravnim ulaganjima osigurava se da legitimni ulagatelji imaju pristup postupcima na temelju ove Direktive. Stoga bi se koncept CIU-a trebao tumačiti na način da uključuje CIU-ove koji imaju pravo na oslobođenje za preplaćeni porez po odbitku u svoje ime te CIU-ove u kojima ulagatelji koji drže udjele u CIU-u imaju pravo na oslobođenje, na temelju nacionalnih pravila države članice izvora ili ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Ako sudjeluje u neizravnim ulaganjima, ovlašteni financijski posrednik i dalje bi trebao imati obvezu ispunjavanja zahtjeva dubinske analize. Nadalje, trebalo bi biti moguće ovlaštenog financijskog posrednika smatrati odgovornim u slučaju gubitka prihoda od poreza.

(22)

Uvažava se da se financijski aranžmani mogu koristiti za premještanje vlasništva, u cijelosti ili djelomično, nad vrijednosnim papirima ili relevantnih rizika ulaganja. Ima slučajeva u kojima su se takvi aranžmani upotrebljavali u dividendnoj arbitraži i mehanizmima smanjenja dividendi, kao što su Cum/Ex i Cum/Cum, isključivo u svrhu dobivanja povrata u slučajevima u kojima na njih nema prava ili povećanja iznosa povrata na koji je ulagatelj imao pravo. Trebalo bi biti moguće aranžmane kao što su budućnosni ugovori, repo transakcije, pozajmljivanje vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcije prodaje i ponovne kupnje, izvedenice, maržni krediti i ugovori na razliku (CFD-ovi) smatrati financijskim aranžmanima u slučajevima u kojima podrazumijevaju privremenu ili trajnu podjelu između fizičke osobe ili subjekta koji snosi gospodarske rizike ulaganja i pravnog vlasnika dionice ili temeljnih prava. Ti primjeri nisu iscrpni.

(23)

Nadalje, u slučaju financijskih aranžmana, podrazumijeva se da se vlasništvo nad vrijednosnim papirima ne prenosi na kupca ili zajmoprimca ako gospodarski rizik ostaje na prodavatelju ili zajmodavcu vrijednosnih papira bilo kojim pravnim transakcijama kao što su pozajmljivanje vrijednosnih papira, opcije ili budućnosni ugovori. Trebalo bi biti moguće svaki aranžman na temelju kojeg se dividende nadoknađuju među dotičnim stranama smatrati financijskim aranžmanom. Te dotične strane ne dobivaju uvijek naknadu u gotovini, već mogu dobiti naknadu i na neizravan način, na primjer putem razlike u cijenama vrijednosnih papira ili izvedenica. Informacije o financijskim aranžmanima potrebne su poreznim tijelima za borbu protiv poreznih prijevara i poreznih zlouporaba. Ako se o takvim informacijama izvješćuje izravno, trebalo bi ih zahtijevati samo od ovlaštenih financijskih posrednika koji su zbog svojeg položaja u lancu možda bili izravno uključeni u relevantni financijski aranžman, što će biti slučaj za ovlaštene financijske posrednike koji zahtijevaju oslobođenje. Ako se o takvim informacijama izvješćuje neizravno, o informacijama o financijskim aranžmanima trebao bi izvješćivati ovlašteni financijski posrednik registriranog vlasnika. U takvim bi slučajevima o informacijama trebalo izvješćivati uzduž lanca isplata za vrijednosne papire prema njihovu slijedu tako da u konačnici dođu do zastupnika za porez po odbitku ili imenovanog ovlaštenog financijskog posrednika. To znači da drugi ovlašteni financijski posrednici koji izvješćuju trebaju prenijeti informacije o tim financijskim aranžmanima zastupniku za porez po odbitku ili imenovanom ovlaštenom financijskom posredniku, čak i ako ti ovlašteni financijski posrednici koji izvješćuju nisu izravno uključeni u relevantni financijski aranžman. Izvješćivanje o financijskim aranžmanima ne bi trebalo biti obvezno u slučaju obveznica i isplata kamata.

(24)

Države članice trebale bi moći ograničiti primjenu sustava oslobođenja na izvoru ili sustava brzog povrata u slučajevima koji predstavljaju povećani rizik od porezne prijevare ili porezne zlouporabe. Stoga je primjereno utvrditi popis takvih slučajeva u kojima države članice imaju mogućnost isključiti zahtjeve za oslobođenje i provesti daljnje provjere. Kako bi se uzele u obzir razlike u nacionalnim pravnim sustavima, a posebno procjene poreznog rizika, utvrđivanje takvog popisa ne bi trebao biti obvezan, a države članice trebale bi imati pravo po vlastitom nahođenju odrediti koji bi od takvih slučajeva trebao biti obuhvaćen standardnim sustavom povrata. Države članice trebale bi osigurati da se nacionalnim pravilima kojima se prenosi ova Direktiva ne dopušta da slučajevi za koje države članice smatraju da predstavljaju povećani rizik imaju koristi od oslobođenja na izvoru ili brzog povrata. Takvim bi se mjerama osiguralo da porezna tijela budu u boljem položaju za borbu protiv zlouporabe jer bi mogla provesti dodatne provjere kako bi utvrdila jesu li zahtjevi za oslobođenje opravdani i trebaju li se odobriti. Jedna od tih mjera sastoji se od praga koji se odnosi na bruto iznos dividende. Taj bi se prag trebao izračunati po registriranom vlasniku ili po ulagatelju koji ima pravo na oslobođenje za preplaćeni porez po odbitku ako je registrirani vlasnik subjekt za zajednička ulaganja ili pravna osoba koju je takav subjekt imenovao. Taj se prag ne bi trebao primjenjivati u slučajevima u kojima subjekt za zajednička ulaganja koji ima poslovni nastan u Uniji i podliježe propisima u Uniji ili ima upravitelja s poslovnim nastanom u Uniji i koji podliježe propisima u Uniji, sustav obveznog mirovinskog osiguranja države članice ili institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, koja je registrirana ili ima odobrenje za rad u državi članici u skladu s člankom 9. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/2341 Europskog parlamenta i Vijeća (4), ima pravo na oslobođenje. Ti su subjekti, sustavi i institucije u velikoj mjeri regulirani i podliježu nadzoru nacionalnih nadležnih tijela i strogim unutarnjim kontrolama. Tom se regulacijom i nadzorom osigurava usklađenost s relevantnim propisima i smanjuje rizik od porezne prijevare i porezne zlouporabe.

(25)

Međutim, postoje slučajevi u kojima bi porezni obveznici mogli zatražiti sniženu stopu poreza po odbitku na temelju pravnih akata Unije provedenih nacionalnim pravilima. To bi obično bio slučaj kada se nacionalnim pravilima osigurava da se sloboda poslovnog nastana ili slobodnog kretanja kapitala jednako dodjeljuje u domaćim i u inozemnim usporedivim situacijama ili u slučaju prenošenja direktive. Za takve slučajeve može se zahtijevati provođenje provjera, posebno kako bi se procijenila usporedivost situacija i primjenjivost nacionalnog prava na prekogranične slučajeve. Kada se zahtijevaju takve provjere, države članice trebale bi moći rješavati te slučajeve u okviru njihovih postojećih nacionalnih sustava oslobođenja na izvoru, što dovodi do oslobođenja za preplaćeni porez po odbitku na najbrži i najsigurniji način.

(26)

S obzirom na važnu ulogu ovlaštenih financijskih posrednika pri izvješćivanju o potpunim i točnim informacijama koje služe kao osnova za oslobođenje za porez po odbitku ili povrat poreza po odbitku, primjereno je da nacionalna pravila država članica sadržavaju barem pravila prema kojima se ovlašteni financijski posrednici mogu smatrati odgovornima za puni ili djelomični gubitak prihoda od poreza po odbitku koji nastane zbog njihova potpunog ili djelomičnog nepoštovanja ključnih obveza iz ove Direktive. Države članice trebale bi moći u svojim nacionalnim pravilima utvrditi objektivnu i solidarnu odgovornost za ovlaštene financijske posrednike koji zahtijevaju oslobođenje. Osim toga, drugi aspekti odgovornosti trebali bi i dalje biti u potpunosti uređeni nacionalnim pravilima država članica. Ti drugi aspekti uključuju zastupnike za porez po odbitku koji djeluju zajednički ili pojedinačno i koji ne djeluju kao ovlašteni financijski posrednici, te slučajeve povezane s izravnom ili neizravnom odgovornošću registriranih vlasnika i ulagatelja koji ovlaštenim financijskim posrednicima dostavljaju nepotpune ili netočne informacije. Ovom Direktivom ne utvrđuju se pravila o odgovornosti u pogledu standardnog sustava povrata.

(27)

Kako bi se osigurala djelotvornost primjenjivih pravila, države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama primjenjiva na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive. Takve sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(28)

Pravilno prenošenje ove Direktive u svakoj dotičnoj državi članici presudno je za promicanje unije tržišta kapitala u cjelini, kao i za zaštitu poreznih prihoda država članica. Države članice stoga bi Komisiji trebale redovito priopćavati statističke informacije o provedbi i izvršenju nacionalnih mjera donesenih na temelju ove Direktive na njihovu državnom području. Komisija bi trebala pripremiti evaluaciju na temelju informacija koje su dostavile države članice i drugih dostupnih podataka kako bi evaluirala djelotvornost primjenjivih pravila. U tom bi kontekstu Komisija trebala razmotriti nužnost ažuriranja pravila uvedenih ovom Direktivom.

(29)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive, posebno za digitalnu potvrdu o poreznoj rezidentnosti, Portal, izvješćivanje koje provode financijski posrednici, izjavu registriranog vlasnika te zahtjev za oslobođenje na temelju ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje standardnih obrazaca s ograničenim brojem elemenata, uključujući odredbe o jeziku. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(30)

Svaka obrada osobnih podataka koja se provodi u okviru ove Direktive trebala bi biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Operacije obrade podataka predviđene u okviru ove Direktive imaju za cilj biti u službi općeg javnog interesa, odnosno pitanja oporezivanja, te imaju za dodatne ciljeve suzbijanje porezne prijevare, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, zaštitu poreznih prihoda i promicanje pravednog oporezivanja, čime se jačaju mogućnosti za socijalnu, političku i gospodarsku uključenost u državama članicama. Stoga bi, u svrhu ispravne primjene ove Direktive i radi zaštite tih ciljeva od općeg javnog interesa, države članice trebale imati mogućnost ograničavanja opsega određenih prava ispitanika navedenih u Uredbi (EU) 2016/679. Međutim, takva ograničenja ne bi smjela prelaziti ono što je nužno za postizanje tih ciljeva. U odnosu na dodatne informacije koje bi se mogle zahtijevati na temelju ove Direktive za dokazivanje rezidentnosti poreznog obveznika u porezne svrhe, prikupljanje takvih informacija koje se odnose na fizičku osobu trebalo bi razumijevati na način da je ograničeno na identifikaciju fizičke osobe.

(31)

S obzirom na to da cilj ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prekogranične prirode dotičnih transakcija i potrebe za smanjenjem troškova usklađivanja na unutarnjem tržištu u cjelini on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti navedenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti navedenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(32)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (7) te je on dao mišljenje 8. kolovoza 2023.,