Postupak i zahtjevi stranaka

7

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. prosinca 2020. tužitelji su pokrenuli ovaj postupak.

8

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

–

kao prvo, uputi predmet velikom vijeću Općeg suda ili vijeću sastavljenom od drugog broja sudaca primjenom članka 28. Poslovnika Općeg suda;

–

kao drugo, donese privremene mjere na temelju članaka 278. i 279. UFEU‑a, odnosno obustavi španjolske sudske postupke koji se na njih odnose i utvrdi postojanje njihova prava na financijsku pomoć jednaku plaći koju su primali u prethodnom radnom odnosu;

–

kao treće, prihvati njihov zahtjev koji se temelji na članku 265. UFEU‑a, usmjeren protiv Parlamenta, a koji se odnosi „konkretno” na odluku od 9. listopada 2020., naloži suspenziju mjera odmazde koje su protiv njih donesene i Parlamentu naloži naknadu štete koju su pretrpjeli;

–

kao četvrto, podredno, Kraljevini Španjolskoj naloži naknadu štete koju su pretrpjeli zbog toga što su španjolski sudovi povrijedili pravo Unije, utvrdi da ta država članica mora predvidjeti sankcije protiv osoba koje su spriječile ili pokušale spriječiti postupanje po njihovim pritužbama i donese mjere nadzora poštovanja te obveze.

Pravo

Zahtjev za upućivanje predmeta proširenom sastavu suda

11

Tužitelji traže upućivanje predmeta velikom vijeću ili vijeću sastavljenom od drugog broja sudaca primjenom članka 28. Poslovnika. U prilog tom zahtjevu oni se pozivaju na činjenicu da se predmet odnosi na Parlament, kad je riječ osobito o ostvarivanju njihovih „apsolutnih” temeljnih prava, kao i na Kraljevinu Španjolsku te konkretno na određene sudove i tijela povezana sa sudskom vlasti u potonjoj.

12

U skladu s člankom 28. stavkom 1. Poslovnika, „[k]ad to opravdava pravna složenost, važnost predmeta ili posebne okolnosti, predmet može biti upućen na odlučivanje velikom vijeću ili vijeću sastavljenom od drugog broja sudaca”.

13

Na temelju članka 28. stavka 2. Poslovnika, vijeće koje odlučuje o predmetu ili predsjednik Općeg suda mogu u bilo kojem stadiju postupka, po službenoj dužnosti ili na zahtjev glavne stranke, predložiti plenarnoj konferenciji upućivanje predmeta.

14

Prema sudskoj praksi, upućivanje predmeta proširenom sastavu suda mogućnost je, a ne obveza, čija uporaba ovisi o kriterijima utvrđenima u Poslovniku (presuda od 17. prosinca 2020., BP/FRA, C‑601/19 P, neobjavljena, EU:C:2020:1048, t. 95.).

15

Međutim, u ovom slučaju ni predsjednik ni potpredsjednik Općeg suda nisu smatrali da se ta mogućnost treba iskoristiti. Kad je riječ o vijeću, s obzirom na elemente spisa, ono smatra da nije ispunjen nijedan od kriterija navedenih u članku 28. stavku 1. Poslovnika. Naime, sudska praksa na kojoj se temelji ovo rješenje ustaljena je, a tužitelji ne navode nikakvu pravnu složenost koja bi opravdala njezino dovođenje u pitanje. Štoviše, činjenica da se protiv institucije i države članice može pokrenuti postupak u vezi s temeljnim pravima, čak i ako ih se kvalificira kao „apsolutna”, sama po sebi ne predstavlja posebnu okolnost i predmetu ne daje veliku važnost.

16

Slijedom toga, zahtjev tužitelja za upućivanje predmeta proširenom sastavu suda treba odbiti kao očito pravno neosnovan.

1.

Tužba se odbacuje kao djelomično podnesena sudu koji je očito nenadležan za njezino razmatranje, djelomično očito nedopuštena i djelomično očito pravno neosnovana.

2.

Roberto Alejandro Macías Chávez, Fernando Presencia i José María Castillejo snosit će vlastite troškove.