PRESUDA OPĆEG SUDA (prvo vijeće)

1. srpnja 2026. ( *1 )

„Dizajn Europske unije – Postupak za proglašenje dizajna ništavim – Registrirani dizajn Europske unije koji predstavlja sjenilo za svjetiljke – Raniji dizajni koji se pojavljuju u švicarskim patentnim spisima i patentnim spisima Sjedinjenih Američkih Država – Razlog ništavosti – Individualni karakter – Elementi spisa patenata koji sadržavaju ranije dizajne koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene ukupnog dojma – Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002”

U predmetu T‑40/25,

DecoTrend GmbH, sa sjedištem u Weiden in der Oberpfalzu (Njemačka), koji zastupa C. Klawitter, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa E. Nicolás Gómez, u svojstvu agenta,

tuženika,

a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest:

B. K.Licht GmbH & Co. KG, sa sjedištem u Münchenu (Njemačka), koji zastupa M.-H. Hoffmann, odvjetnik,

OPĆI SUD (prvo vijeće),

u sastavu: E. Buttigieg, predsjednik, J. Schwarcz i E. Tichy‑Fisslberger (izvjestiteljica), suci,

tajnik: V. Di Bucci,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za određivanje rasprave u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,

donosi sljedeću

Presudu

1

Tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a tužitelj DecoTrend GmbH zahtijeva poništenje odluke trećeg žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 8. studenoga 2024. (predmet R 102/2023‑3) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

Okolnosti spora

2

Intervenijent, društvo B. K.Licht GmbH & Co. KG, podnijelo je 12. siječnja 2022. EUIPO‑u zahtjev za proglašenje dizajna Europske unije ništavim, registriranog pod brojem 4 031 201‑0004 nakon prijave podnesene 3. lipnja 2017. Potonji dizajn prikazan je na sljedećim prikazima:

Image

Image

Prikaz 4.1.

Prikaz 4.2.

Image

Image

Prikaz 4.3.

Prikaz 4.4.

3

Proizvodi na koje se trebao primijeniti dizajn čije se proglašenje ništavosti traži pripadali su razredima 26‑04 i 26‑05 u smislu Sporazuma iz Locarna od 8. listopada 1968. o uspostavi međunarodne klasifikacije za industrijski dizajn, kako je izmijenjen, i za svaki od tih razreda odgovarali su sljedećem opisu:

–

razred 26‑04: „Električne girlande”;

–

razred 26‑05: „Sjenila za svjetiljke”.

4

U potporu zahtjevu za proglašenje dizajna ništavim istaknut je razlog iz članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Europske unije (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.), u njezinoj verziji prije stupanja na snagu Uredbe (EU) 2024/2822 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2024. (SL 2024./2822, L), u vezi s člankom 6. Uredbe br. 6/2002.

5

U obrascu kojim je podnio zahtjev za proglašenje dizajna ništavim intervenijent je naveo da se taj zahtjev temelji na spisu patenta br. CH 132939, koji je podnesen Institutu Fédéral de la Propriété Intellectuelle (Savezni institut za intelektualno vlasništvo (IPI), Švicarska) i otkriven 16. srpnja 1929. U njemu je također naveo da njegov zahtjev za proglašenje dizajna ništavim sadržava više priloga, uključujući Prilog 2. koji se odnosi na razlog istaknut u prilog tom zahtjevu (vidjeti točku 4. ove presude). Taj Prilog 2. odgovarao je navedenom spisu patenta koji je sadržavao pet slika, među ostalim, sljedeću koja je u njemu bila označena kao „Fig. 1” (u daljnjem tekstu: raniji dizajn D1):

Image

6

Konkretnije, u obrascu navedenom u točki 5. ove presude intervenijent je također naveo da se obrazloženje njegova zahtjeva nalazi u njegovih pet priloga, odnosno u datoteci pod nazivom „Begruendung Nichtigkeitsantrag.pdf” (obrazloženje zahtjeva za proglašenje dizajna ništavim, u daljnjem tekstu: prilog obrazloženju), kao i u prilozima 1., 3., 4. i 5.

7

U točki II. priloga obrazloženju intervenijent je iznio sljedeće:

„Osporavani dizajn nema individualni karakter jer ostavlja isti ukupni dojam kao i raniji dizajn. Kao Prilog 2. prilažemo švicarski patentni spis patenta br. 132939. […] Slika 1. [Fig. 1] iz tog spisa patenta predstavlja oblik sjenila za svjetiljke u obliku zvijezde i stoga predstavlja raniji dizajn u smislu članka 6. [Uredbe br. 6/2002]. Ukupan dojam koji ostavlja taj raniji dizajn odgovara ukupnom dojmu koji ostavlja osporavani dizajn.”

8

U točki III. priloga obrazloženju intervenijent je naveo sljedeće:

„Kao Prilog 4. prilažemo presliku patentnog spisa Sjedinjenih Američkih Država br. 1653206 […]. Taj spis objavljen je 20. prosinca 1927. Slika 1. koja se nalazi u tom spisu predstavlja drugi raniji dizajn. Taj spis patenta potječe od istog izumitelja kao i švicarski patentni spis. Prikaz patentnog spisa Sjedinjenih Američkih Država u slici 1. vrlo je sličan, ali ne potpuno istovjetan. Međutim, i ovdje je prikazana zvijezda čiji ukupni dojam odgovara ukupnom dojmu osporavanog dizajna.”

9

Ta je slika 1. („Fig. 1”), uključena u patentni spis Sjedinjenih Američkih Država naveden u točki 8. ove presude (u daljnjem tekstu: raniji dizajn D2), sljedeća:

Image

10

Dana 17. studenoga 2022. Odjel za poništaje odbio je zahtjev za proglašenje dizajna ništavim.

11

Dana 16. siječnja 2023. intervenijent je podnio EUIPO‑u žalbu protiv odluke Odjela za poništaje.

12

Pobijanom odlukom žalbeno vijeće prihvatilo je žalbu, poništilo odluku Odjela za poništaje i vratilo mu predmet na ponovno odlučivanje radi nastavka postupka za proglašenje dizajna ništavim. Naime, žalbeno vijeće smatralo je, među ostalim, da je Odjel za poništaje pogrešno utemeljio usporedbu ukupnog dojma koji ostavlja osporavani dizajn, s jedne strane, i dojma koji ostavljaju raniji dizajni, s druge strane, na elementima patentnih spisa navedenih u točki 8. ove presude koji nisu raniji dizajni, odnosno na pisanom prikazu izuma i drugim slikama koje su se nalazile u tim patentnim spisima (točke 40. do 43. i 50. pobijane odluke). Prema mišljenju žalbenog vijeća, Odjel za poništaje trebao je provesti tu usporedbu, kad je riječ o ranijim dizajnima D1 i D2, oslanjajući se isključivo na njih, s obzirom na to da su oni bili jedine slike na koje se intervenijent pozvao u svojem zahtjevu za proglašenje dizajna ništavim. Dok su raniji dizajni D1 i D2 bili istovjetni, osim nekoliko manjih razlika u nijansama sivih, drugi primjeri koji se također nalaze u predmetnim patentnim spisima znatno su se razlikovali od ranijih dizajna (točke 46., 47. i 50. pobijane odluke). Raniji dizajni D1 i D2 bili su čitljivi bez potrebe za upućivanjem na druge elemente predmetnih patentnih spisa, odnosno na pisani opis izuma i ostale slike koji su u njima sadržani. Budući da su ti raniji dizajni prikazivali zvijezdu s više krakova, njih je trebalo uzeti u obzir za potrebe usporedbe s osporavanim dizajnom (točke 48. i 49. pobijane odluke). Stoga je odluka Odjela za poništaje sadržavala „ozbiljnu povredu postupka”, tako da ju je trebalo poništiti i predmet vratiti Odjelu za poništaje (točke 51. do 53. pobijane odluke).

Zahtjevi stranaka

13

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–

poništi pobijanu odluku,

–

naloži EUIPO‑u i, eventualno, intervenijentu snošenje troškova.

14

EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:

–

odbije tužbu,

–

naloži tužitelju snošenje troškova ako se održi rasprava.

15

Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:

–

odbije tužbu i proglasi osporavani dizajn ništavim;

–

podredno, odbije tužbu i vrati predmet Odjelu za poništaje;

–

naloži tužitelju snošenje svih troškova postupka za proglašavanje dizajna ništavim.

Pravo

16

Tužitelj u biti ističe dva tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na pogrešci koja se tiče prava jer je žalbeno vijeće smatralo da ocjenu individualnog karaktera osporavanog dizajna treba provesti samo u odnosu na ranije dizajne D1 i D2, ne uzimajući u obzir druge elemente predmetnih patentnih spisa, odnosno pisani prikaz izuma i druge slike koje se u njima nalaze, a drugi na pogrešci koja se tiče prava jer je žalbeno vijeće smatralo, s jedne strane, da nijedan od suprotstavljenih dizajna ne sadržava konkavna udubljenja ili konveksna ispupčenja i, s druge strane, da preklopivost ne proizlazi iz ranijih dizajna D1 i D2.

Upućivanje na pismena podnesena EUIPO‑u

17

Najprije, budući da tužitelj u točki 63. tužbe upućuje na pismena koja je podnio tijekom postupka pred EUIPO‑om, valja podsjetiti na to da je tužba, u dijelu u kojem upućuje na takve podneske, nedopuštena jer se općenito upućivanje koje sadržava ne može povezati s tužbenim razlozima i argumentima iznesenima u samoj tužbi (vidjeti presudu od 31. siječnja 2019., Thun/EUIPO (Riba), T‑604/17, neobjavljenu, EU:T:2019:42, t. 46. i navedenu sudsku praksu).

18

U ovom slučaju tužitelj samo općenito upućuje na sve podneske koje je podnio tijekom postupka pred EUIPO‑om a da pritom ne navodi koji točno odlomci tih podnesaka idu u prilog takvom tužbenom razlogu ili argumentu iznesenom u tužbi. Budući da to općenito upućivanje nije povezano s tužbenim razlozima i argumentima iznesenima u tužbi, potonja je nedopuštena u dijelu u kojem tužitelj u njoj upućuje na navedena pismena.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava jer je žalbeno vijeće smatralo da ocjenu individualnog karaktera osporavanog dizajna treba provesti samo u odnosu na ranije dizajne

19

Prvim tužbenim razlogom tužitelj u biti tvrdi da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je smatralo da ocjenu individualnog karaktera osporavanog dizajna treba provesti samo u odnosu na ranije dizajne D1 i D2. Prema tužiteljevu mišljenju, kao i Odjel za poništaje, žalbeno vijeće trebalo je uzeti u obzir i druge elemente dvaju predmetnih patentnih spisa u kojima se nalaze ti raniji dizajni, odnosno pisani prikaz izuma i druge slike koje se u njima nalaze.

20

Tužitelj ističe da se u potporu zahtjevu za proglašenje ništavosti intervenijent nije pozvao samo na ranije dizajne D1 i D2, nego i na švicarske patente i patente Sjedinjenih Američkih Država navedene u točkama 7. i 8. ove presude, za koje je podnio spise kao priloge 2. i 4. navedenom zahtjevu. Ti spisi ne sadržavaju samo dva ranija dizajna D1 i D2, nego i druge grafičke prikaze predmetnog izuma. Navedeni raniji dizajni nisu dovoljni za objašnjenje izuma koji je predmet predmetnih patentnih spisa. Kao što je to pravilno učinio Odjel za poništaje, potrebno je dodati naziv i opis izuma te odgovarajuće grafičke prikaze koji objašnjavaju predmet tog izuma i njegov opis, osobito zahvaljujući „slovnim oznakama koje su također unesene” na ranije dizajne D1 i D2, a koje pak upućuju na prikaz izuma, omogućujući tako razumijevanje grafičkih prikaza.

21

Prema tužiteljevu mišljenju, svaki dizajn i sva ranija prava na koja se poziva u prigovoru na registraciju dizajna moraju biti predmet tumačenja, među ostalim kako bi se jasno i nedvosmisleno utvrdio ukupni dojam. Ako je ranije pravo na koje se poziva protiv registracije dizajna pravo tehničkog vlasništva, kao što su to predmetni patenti, valjalo bi se osloniti na percepciju posebno osposobljenih stručnjaka, a ne na percepciju upućenog korisnika. Konkretno, u slučaju prava tehničkog vlasništva „ono za što podnositelj zahtjeva [za proglašenje dizajna ništavim] traži zaštitu koja se može suprotstaviti zaštiti dizajna, trebalo bi biti jasno i nedvosmisleno”. U tom je okviru potrebno precizno ispitivanje ranijeg prava. Ako je to ranije pravo patent, prikaze predmeta zaštićenih tim patentom ne bi trebalo promatrati izolirano, nego uvijek u kontekstu ostalih elemenata predmetnog patentnog spisa.

22

Stoga iz predmetnih patentnih spisa jasno proizlazi da se njima nastoji zaštititi „preklopivu svjetleću zvijezdu” ili „preklopivi lampion” te da predmet na koji se ta zaštita odnosi, zbog svoje preklopivosti, mora imati poseban oblik. Raniji dizajni D1 i D2 sami po sebi ne omogućuju potpuno razumijevanje izuma zaštićenog predmetnim patentima te je potrebno proučiti povezane patentne spise kako bi se protumačio i utvrdio sadržaj oblika prikazanog navedenim dizajnima. Ti raniji dizajni nisu neovisni o opisu i svim drugim grafičkim prikazima koji se nalaze u predmetnim patentnim spisima.

23

EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljevu argumentaciju.

24

U skladu s člankom 52. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002, podložno članku 25. stavcima 2., 3., 4. i 5. te uredbe, svaka fizička ili pravna osoba, kao i tijelo javne vlasti koje je za to ovlašteno, mogu EUIPO‑u podnijeti zahtjev za proglašenje ništavosti registriranog dizajna Unije.

25

Na temelju članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002, dizajn Europske unije može biti proglašen ništavim ako ne ispunjava uvjete iz članaka 4. do 9. te uredbe.

26

U tom pogledu, članak 4. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 pojašnjava da se dizajn štiti dizajnom Europske unije samo ako je nov i ima individualan karakter.

27

Iz teksta članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002 proizlazi da individualni karakter kod registriranog dizajna Europske unije treba ocjenjivati s obzirom na ukupan dojam koji ostavlja na upućenog korisnika, a koji se mora razlikovati od ukupnog dojma koji ostavlja bilo koji dizajn koji je bio učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave za registraciju ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva. Članak 6. stavak 2. Uredbe br. 6/2002 propisuje da se pri ocjeni individualnog karaktera mora uzeti u obzir stupanj slobode koju je imao dizajner u razvoju dizajna.

28

Kao što to proizlazi iz sudske prakse, individualni karakter dizajna proizlazi iz različitog ukupnog dojma ili iz činjenice da kod upućenog korisnika nije nastao dojam „već viđenog” u odnosu na sve ono što je postojalo ranije u okviru skupnosti dizajna, bez uzimanja u obzir razlika koje se ne ističu dovoljno da bi utjecale na navedeni ukupni dojam, iako premašuju beznačajne pojedinosti, ali uzimajući u obzir razlike koje se dovoljno ističu da bi stvorile različite dojmove o cjelini (vidjeti presudu od 7. studenoga 2013., Budziewska/OHIM – Puma (Mačka u skoku), T‑666/11, neobjavljenu, EU:T:2013:584, t. 29. i navedenu sudsku praksu).

29

U skladu s člankom 7. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002, u smislu primjene, među ostalim, članka 6. te uredbe, smatra se da je dizajn bio učinjen dostupnim javnosti ako je bio objavljen slijedom registracije ili na drugi način, ili izložen, upotrijebljen u trgovini ili drukčije otkriven prije datuma navedenog u članku 6. stavku 1. točki (b) navedene uredbe, osim ako ti događaji poslovnim krugovima specijaliziranim u dotičnom sektoru, a koji posluju unutar Europske unije, iz opravdanih razloga nisu mogli biti poznati u redovitom poslovanju.

30

U ovom slučaju, svojim zahtjevom za proglašenje ništavim osporavanog dizajna, koji je registrirani dizajn Europske unije (vidjeti točku 2. ove presude), intervenijent tvrdi da, suprotno članku 4. stavku 1. i članku 6. Uredbe br. 6/2002, osporavani dizajn na datum podnošenja prijave za registraciju nema individualni karakter u odnosu na određene dizajne koji su već učinjeni dostupnima javnosti (vidjeti točku 4. ove presude).

31

U tom je kontekstu već presuđeno da, u skladu s člankom 28. stavkom 1. točkom (b) podtočkom v. Uredbe Komisije (EZ) br. 2245/2002 od 21. listopada 2002. o provedbi Uredbe br. 6/2002 (SL 2002., L 341, str. 28.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 42., str. 70.), kada se zahtjev za proglašenje registriranog dizajna Europske unije ništavim temelji na činjenici da taj dizajn ne ispunjava uvjete iz članaka 5. i 6. Uredbe br. 6/2002, zahtjev za proglašenje dizajna ništavim mora sadržavati naznaku i reprodukciju ranijih dizajna koji bi mogli predstavljati prepreku novosti ili individualnom karakteru registriranog dizajna Europske unije kao i dokumente koji dokazuju postojanje tih ranijih dizajna (presuda od 21. rujna 2017., Easy Sanitary Solutions i EUIPO/Group Nivelles, C‑361/15 P i C‑405/15 P, EU:C:2017:720, t. 58.). Na podnositelju zahtjeva za proglašenje dizajna ništavim je da podnese elemente kojima se može dokazati postojanje razloga za ništavost iz članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002, odnosno onaj kojim se utvrđuje da osporavani dizajn ne ispunjava uvjete utvrđene u člancima 4. do 9. te uredbe (presuda od 21. rujna 2017., Easy Sanitary Solutions i EUIPO/Group Nivelles, C‑361/15 P i C‑405/15 P, EU:C:2017:720, t. 59. i 60.).

32

Iz sudske prakse također proizlazi da, referirajući se na opći dojam koji na upućenog korisnika ostavlja „bilo koji dizajn“ koji je bio učinjen dostupnim javnosti, članak 6. Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da ocjenu ima li određeni dizajn individualni karakter treba provesti u odnosu na jedan ili više preciziranih, individualiziranih, određenih i identificiranih dizajna iz ukupnosti dizajna ranije učinjenih dostupnima javnosti (presuda od 19. lipnja 2014., Karen Millen Fashions, C‑345/13, EU:C:2014:2013, t. 25.; vidjeti po analogiji presudu od 21. rujna 2017., Easy Sanitary Solutions i EUIPO/Group Nivelles, C‑361/15 P i C‑405/15 P, EU:C:2017:720, t. 61.).

33

Osim toga, valja podsjetiti na to da članak 3. točka 1. Uredbe br. 6/2002 definira pojam „dizajn” kao izgled cijelog ili dijela proizvoda koji proizlazi iz njegovih obilježja, posebno linija, obrisa, boja, oblika, teksture [ili] materijala samog proizvoda [ili] njegovih ukrasa. Iz toga slijedi da je u okviru sustava predviđenog Uredbom br. 6/2002 vanjski izgled odlučujući element dizajna (presude od 21. rujna 2017., Easy Sanitary Solutions i EUIPO/Group Nivelles, C‑361/15 P i C‑405/15 P, EU:C:2017:720, t. 62.; od 8. ožujka 2018., DOCERAM, C‑395/16, EU:C:2018:172, t. 25., i od 28. listopada 2021., Ferrari, C‑123/20, EU:C:2021:889, t. 30.).

34

Stoga je bitno da EUIPO‑ova tijela imaju sliku ranijeg dizajna, koja im mora omogućiti prikaz vanjskog izgleda proizvoda u koji je dizajn ugrađen ili na koji se namjerava primijeniti, i da s preciznošću i izvjesnošću utvrde raniji dizajn kako bi, u skladu s člancima 5. do 7. Uredbe br. 6/2002, izvršila ocjenu novosti i individualnog karaktera osporavanog dizajna i usporedbu predmetnih dizajna koju ona podrazumijeva. Naime, kako bi se ispitalo je li osporavani dizajn stvarno nov i ima li individualni karakter, raniji dizajn mora biti precizan i određen (presuda od 21. rujna 2017., Easy Sanitary Solutions i EUIPO/Group Nivelles, C‑361/15 P i C‑405/15 P, EU:C:2017:720, t. 64.).

35

Iz toga slijedi da je na stranci koja je podnijela zahtjev za proglašavanje dizajna ništavim da EUIPO‑u podnese potrebne naznake i, osobito, precizno i potpuno utvrđenje i reprodukciju navodno ranijeg dizajna kako bi se dokazalo da se osporavani dizajn ne može valjano registrirati (presuda od 21. rujna 2017., Easy Sanitary Solutions i EUIPO/Group Nivelles, C‑361/15 P i C‑405/15 P, EU:C:2017:720, t. 65.).

36

Slijedom toga, u ovom je slučaju na intervenijentu, kao stranci koja je zatražila proglašenje ništavim osporavanog dizajna, da EUIPO‑u dostavi precizno i potpuno utvrđenje i reprodukciju ranijih dizajna na kojima namjerava temeljiti svoj zahtjev za proglašenje dizajna ništavim kako bi EUIPO mogao provjeriti njegove tvrdnje prema kojima osporavani dizajn nema individualni karakter u smislu članka 6. stavka 1. Uredbe br. 6/2002.

37

U tu se svrhu, kao što je to navedeno u točkama 5. i 8. ove presude, intervenijent u svojem zahtjevu za proglašenje dizajna ništavim pozvao prije svega na švicarski patentni spis te je također naveo patentni spis Sjedinjenih Američkih Država. Među strankama je nesporno da se ta dva patentna spisa odnose na isti izum i da su barem u biti istovjetna.

38

Međutim, valja podsjetiti na to da iz članka 52. stavka 1. Konvencije o priznavanju europskih patenata, potpisane u Münchenu (Njemačka) 5. listopada 1973., i članka 27. stavka 1. Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (SL 1994., L 336, str. 214.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 228.), koji čini Prilog 1.C Sporazumu o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO), zaključenom u Marakešu 15. travnja 1994. i potvrđenom Odlukom Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986. – 1994.), proizlazi da se patent može odobriti za koje god izume, bez obzira radi li se o proizvodu ili postupku, iz svih grana tehnologije, pod pretpostavkom da su novi, rezultat inventivnosti i sposobni za industrijsku primjenu. U skladu s člankom 52. stavkom 2. točkom (b) navedene konvencije, estetske tvorevine ne smatraju se izumima u smislu članka 52. stavka 1. te konvencije. Osim toga, članak 56. te konvencije predviđa da se smatra da izum ima inventivnu razinu ako za stručnu osobu iz odgovarajućeg područja ne proizlazi na očigledan način iz stanja tehnike.

39

Stoga EUIPO pravilno podsjeća na to da patent ne štiti izgled proizvoda, nego izum, te ističe da su slike u patentnim spisima prikazane samo kao primjer i pokazuju jedno ili više izvedbi tog izuma. Te slike stoga također mogu pokazati različite izglede istog proizvoda, pa čak i različitih proizvoda, koji mogu konkretizirati zaštićeni izum i čije su prednosti i nedostaci objašnjeni u navedenim spisima. Slijedom toga, slike iz patentnog spisa ne odnose se nužno na isti dizajn. Stoga je na podnositelju zahtjeva za proglašenje dizajna ništavim koji se poziva na patentni spis kako bi osporio individualni karakter registriranog dizajna Europske unije da među slikama iz takvog spisa precizno identificira ranije dizajne na koje se poziva u prilog svojem zahtjevu.

40

S druge strane, s obzirom na tekst članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002, iz kojeg nedvosmisleno proizlazi da samo drugi dizajni koji su ranije učinjeni dostupnima javnosti mogu predstavljati prepreku individualnom karakteru registriranog dizajna Europske unije, na patent ili patentni spis koji su ranije učinjeni dostupnima javnosti ne može se kao na takav pozivati kako bi se negirao individualni karakter registriranog dizajna Europske unije. Naime, kao što to u biti ističe intervenijent, samo slike iz patentog spisa mogu dovesti u pitanje individualni karakter osporavanog dizajna jer ispitivanje ima li takav dizajn takav karakter pretpostavlja usporedbu njegova izgleda s izgledom konkretnog proizvoda (vidjeti u tom smislu presudu od 21. svibnja 2015., Senz Technologies/OHIM – Impliva (Kišobrani), T‑22/13 i T‑23/13, EU:T:2015:310, t. 24. (neobjavljena)). Ako te slike predstavljaju različite izvedbene oblike proizvoda u skladu s izumom na koji se odnosi predmetni patent, na podnositelju zahtjeva za proglašenje patenta ništavim je da među tim slikama precizno identificira dizajne na koje se namjerava pozvati kao na ranije dizajne u smislu članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 6/2002.

41

U ovom slučaju iz odlomaka navedenih u točkama 7. i 8. ove presude, a osobito iz točaka II. i III. Priloga obrazloženju, nedvosmisleno proizlazi kako je intervenijent smatrao da su samo dvije slike 1. uključene u predmetne patentne spise raniji dizajni u smislu članka 6. Uredbe br. 6/2002. Kao što to pravilno ističu EUIPO i intervenijent, potonji je samo u pogledu tih slika istaknuo da ukupni dojam koji one ostavljaju odgovara dojmu koji ostavlja osporavani dizajn, tako da su u ovom slučaju samo te slike predstavljale ranije dizajne D1 i D2 (vidjeti točke 5. i 9. ove presude). Stoga je intervenijent precizno utvrdio ranije dizajne na koje se pozvao u prilog zahtjevu za proglašenje dizajna ništavim.

42

Iz toga slijedi da valja odbiti tužiteljeve argumente kojima tvrdi da se intervenijent u potporu zahtjevu za proglašenje ništavosti nije pozvao samo na ranije dizajne D1 i D2, nego, općenitije, na predmetne patentne spise u kojima se oni nalaze, a stoga i na druge slike i opis izuma koji se u njima nalaze.

43

U tim okolnostima, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, nije potrebno razumjeti izum zaštićen predmetnim patentima, s obzirom na to da se intervenijent nije pozvao na potonje – te da, u svakom slučaju, oni kao takvi nisu relevantni (vidjeti točku 40. ove presude) – kao ranije dizajne u smislu članka 6. Uredbe br. 6/2002.

44

Iz istog razloga također treba odbiti tužiteljev argument prema kojem se valja osloniti na percepciju posebno osposobljenih stručnjaka radi utvrđivanja ukupnog dojma koji ostavljaju predmetni patenti. Intervenijent se u prilog zahtjevu za proglašenje dizajna ništavim nije pozvao na navedene patente kao takve, nego samo na ranije dizajne D1 i D2, za čiju ocjenu valja uzeti u obzir percepciju upućenog korisnika (vidjeti točku 32. ove presude).

45

Naposljetku, u dijelu u kojem tužitelj tvrdi da raniji dizajni D1 i D2 nisu „čitljivi” bez upućivanja na druge slike i objašnjenja koji se također nalaze u predmetnim patentnim spisima, Opći sud utvrđuje da je očito da ti raniji dizajni, prikazani u točkama 5. i 9. ove presude, jasno pokazuju zvijezdu s više krakova, od kojih se za neke može zaključiti da imaju trokutastu bazu, dok drugi imaju kvadratnu bazu. Ti dizajni također sadržavaju šrafure određenih površina kao i točkaste linije, što nije neuobičajeno za crteže trodimenzionalnog lika.

46

Točno je da upućivanja na objašnjenja u ranijim dizajnima D1 i D2 u obliku slova nije moguće razumjeti bez oslanjanja na ta objašnjenja koja se nalaze u opisnom dijelu predmetnih patentnih spisa, a ne u samim navedenim ranijim dizajnima. Međutim, ta upućivanja ni na koji način ne sprječavaju razumijevanje izgleda proizvoda koji proizlazi iz njegovih obilježja, posebno linija, obrisa, boja, oblika, teksture ili materijala samog proizvoda ili njegovih ukrasa, a time ni razumijevanje dizajna u smislu članka 3. točke 1. Uredbe br. 6/2002.

47

Budući da su tužiteljevi argumenti u prilog prvom tužbenom razlogu stoga neosnovani, iz toga slijedi da je žalbeno vijeće pravilno smatralo da ocjenu individualnog karaktera osporavanog dizajna treba provesti samo u odnosu na ranije dizajne D1 i D2 i da se ostali elementi dvaju predmetnih patentnih spisa koji sadržavaju te ranije dizajne, odnosno pisani prikaz izuma i druge slike koje se u njima nalaze, ne mogu uzeti u obzir.

48

Prvi tužbeni razlog stoga valja odbiti.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama koje se tiču prava jer je žalbeno vijeće smatralo, s jedne strane, da nijedan od suprotstavljenih dizajna ne sadržava konkavna udubljenja ili konveksna ispupčenja i, s druge strane, da preklopivost ne proizlazi iz ranijih dizajna D1 i D2

49

Drugim tužbenim razlogom tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće počinilo pogreške koje se tiču prava time što je smatralo, s jedne strane, da nijedan od suprotstavljenih dizajna ne sadržava konkavna udubljenja ili konveksna ispupčenja i, s druge strane, da preklopivost ne proizlazi iz ranijih dizajna D1 i D2.

50

Prema tužiteljevu mišljenju, nesporno je da osporavani dizajn nema konkavna udubljenja i da su njegovi krakovi „ravni”. Kad je riječ o ranijim dizajnima D1 i D2, čak i ako se ne upućuje na patentne spise u kojima se nalaze, nego samo na te dizajne, teško je razumjeti zašto žalbeno vijeće u njima nije htjelo vidjeti konkavna udubljenja ili konveksna ispupčenja. Raniji dizajn D1 ne prikazuje bilo kakvu zvijezdu, nego „preklopivu svjetleću zvijezdu”, a raniji dizajn D2 izričito se odnosi na „preklopivi lampion”. Međutim, preklopiva zvijezda nužno ima posebna konstrukcijska obilježja koja omogućuju njezino preklapanje. Tehnički koncept potreban za preklopivost oblika „Annaberger Faltstern”, na koji se predmetni patentni spisi koji sadržavaju navedene ranije dizajne jasno odnose, prepoznatljiv je samo na temelju ranijih dizajna D1 i D2 koji prikazuju poteze i specifične linije usmjerene prema središtu, označene slovima „n” i „o”. Slovo „n” označava ispupčenje koje predstavljaju šrafure, dok slovo „o” označava udubljenje koje odgovara ispupčenju u slovu „n”. Tijekom postupka preklapanja zvijezde, udubljenje bi se točno preklopio s ispupčenjem, a obrnuto, ispupčenje bi ulazilo u udubljenje, što jedino omogućuje preklapanje zvijezde. Intervenijentova tvrdnja prema kojoj tako navedena posebna oblikovna obilježja u tim ranijim dizajnima nisu bila prikazana je netočna. Nabori usmjereni prema unutra i prema van, potrebni za funkcioniranje patentiranog oblika „Annaberger Faltstern”,vidljivi su samo u ranijim dizajnima D1 i D2, zahvaljujući potezima, šrafurama i linijama usmjerenima prema središtu, bez potrebe za upućivanjem na predmetne patentne spise. Te posebnosti ne postoje u osporavanom dizajnu. Činjenica da su te iste posebnosti izričito označene slovima „n” i „a” potiče upućenog promatrača da pobliže ispita ranije dizajne D1 i D2, koji prikazuju oblik „Annaberger Faltstern”. Čak i osobe koje ni iz posebnosti crteža, koje su jasno vidljive, ni iz označavanja slovima ne bi zaključile da je riječ o udubljenjima i ispupčenjima, bile bi potaknute da podrobnije prouče predmetne patentne spise te bi tako shvatile da se time želi naznačiti preklopivost oblika „Annaberger Faltstern”.

51

Prema tužiteljevu mišljenju, intervenijent je dva predmetna patentna spisa usporedio s osporavanim dizajnom, koja se odnose na „preklopivu svijetleću zvijezdu” odnosno „preklopivi lampion”. Posebno obilježje zvijezde proizlazi iz kombinacije ranijih dizajna D1 i D2, s jedne strane, i slika označenih kao „Fig. 2.” (slika 2.) koje se također nalaze u predmetnim patentnim spisima. Raniji dizajni D1 i D2 sami po sebi ne predstavljaju ranije dizajne, nego samo dio takvih dizajna.

52

Tužitelj dodaje i da u svojoj odluci u usporednom predmetu u kojem je donesena presuda od 13. prosinca 2023., Light Tec/EUIPO – DecoTrend (Sjenila za svjetiljke) (T‑10/23, neobjavljena, EU:T:2023:804), žalbeno vijeće, doduše, nije ispitalo patentne spise o kojima je riječ u ovom predmetu, koji su također bili istaknuti u tom usporednom predmetu u prilog zahtjevu za proglašenje osporavanog dizajna ništavim koji je podnio drugi poduzetnik, ali je ipak navelo da ne vidi zbog čega bi razmatranja Odjela za poništaje u tom predmetu, prema kojima je osporavani dizajn imao individualan karakter u odnosu na dizajne sadržane u tim patentnim spisima, bila pogrešna. Tužba tog drugog poduzetnika protiv te odluke žalbenog vijeća u tom usporednom predmetu odbijena je navedenom presudom. Prema tužiteljevu mišljenju, ista bi se logika trebala primijeniti i u ovom slučaju.

53

EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljevu argumentaciju.

54

Najprije valja odbiti EUIPO‑ov argument prema kojem je drugi tužbeni razlog bespredmetan jer je, s obzirom na analizu prvog tužbenog razloga, vraćanje predmeta Odjelu za poništaje koje je izvršilo žalbeno vijeće u pobijanoj odluci bilo opravdano. Naime, kao što to pravilno ističe tužitelj, na temelju članka 60. stavka 2. Uredbe br. 6/2002, ako žalbeno vijeće vrati predmet na daljnje odlučivanje Odjelu za poništaje, taj je odjel, ako su činjenice iste, vezan pravnim tumačenjem na kojem se temelji odluka žalbenog vijeća.

55

U ovom je slučaju žalbeno vijeće u točki 45. pobijane odluke navelo da ne može uočiti „konkavna udubljenja” ni u osporavanom dizajnu ni u ranijim dizajnima D1 i D2 te da iz ispitivanja tih ranijih dizajna također ne proizlazi da su zvijezde „preklopive”. Vratilo je predmet Odjelu za poništaje radi nastavka postupka za proglašenje dizajna ništavim, smatrajući da će to strankama omogućiti da pred njim podnesu žalbu protiv odluke o meritumu (točke 52. i 53. pobijane odluke i točka 2. njezine izreke). Iako iz točke 53. pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće u biti smatralo da meritum zahtjeva za proglašenje dizajna ništavim još nije bio analiziran, to ne mijenja činjenicu da je ono u pogledu pitanja vidljivosti „konkavnih udubljenja” i „preklopivosti” u navedenoj točki zauzelo konačno stajalište. Osim toga, s obzirom na to da su činjenice i dalje iste, na temelju članka 60. stavka 2. Uredbe br. 6/2002 Odjel za poništaje vezan je tim dvama utvrđenjima žalbenog vijeća.

56

Nadalje, što se tiče osporavanog dizajna, kao što to pravilno navodi tužitelj, doista je nesporno da on ne sadržava „konkavna udubljenja”, kao što je to žalbeno vijeće utvrdilo u točki 45. pobijane odluke.

57

Kad je riječ o ranijim dizajnima D1 i D2, Opći sud utvrđuje da očito ni „konkavna udubljenja” ni bilo kakva „preklopivost” ne proizlaze iz tih ranijih dizajna.

58

Točno je da raniji dizajni D1 i D2 sadržavaju šrafure na određenim površinama, točkaste linije i upućivanja u obliku poteza i slova. Međutim, s jedne strane, nije neuobičajeno da su u trodimenzionalnom dizajnu, kao što je to očito slučaj s ranijim dizajnima D1 i D2, određene površine šrafirane, a određene linije, koje u dotičnom prikazu nisu vidljive, točkaste, upravo kako bi se prikaz trodimenzionalnog objekta učinio čitljivijim. Nijedan od tih aspekata prikazivanja ne upućuje na to da prikazani objekt sadržava „konkavna udubljenja” ili da je riječ o predmetu čiji je prikazani oblik dobiven postupcima preklapanja objekta koji je ravan, ali „preklopiv”.

59

U stvarnosti, kao što to pravilno primjećuju EUIPO i intervenijent, svojim argumentima u potporu drugom tužbenom razlogu tužitelj u biti se ne želi osloniti samo na ranije dizajne D1 i D2, nego na druge elemente predmetnih patentnih spisa u kojima se oni nalaze, osobito na druge slike i opis izuma na koji se odnose ti spisi. Iz analize prvog tužbenog razloga provedene u točkama 24. do 48. ove presude proizlazi da je u ovom slučaju žalbeno vijeće pravilno smatralo da nije potrebno oslanjati se na te druge elemente predmetnih patentnih spisa koji nisu povezani s ranijim dizajnima D1 i D2 kao takvima.

60

Slijedom toga, za ranije dizajne D1 i D2 nisu relevantne okolnosti koje je istaknuo tužitelj, odnosno, kao prvo, činjenica da su ti dizajni u predmetnim patentnim spisima označeni kao „preklopiva svjetleća zvijezda” ili „preklopivi lampion”, kao drugo, činjenica da se navedeni patentni spisi odnose na oblik „Annaberger Faltstern” te, kao treće, činjenica da navedeni raniji dizajni sadržavaju upućivanja u obliku poteza i slova na objašnjenja sadržana u tim istim patentnim spisima.

61

Iz toga slijedi da je žalbeno vijeće pravilno utvrdilo da raniji dizajni D1 i D2 ne sadržavaju „konkavna udubljenja” i da iz njih također ne proizlazi „preklopivost”.

62

Naposljetku, što se tiče tužiteljeva upućivanja na odluku žalbenog vijeća o kojoj je riječ u presudi od 13. prosinca 2023., Sjenila za svjetiljke (T‑10/23, neobjavljena, EU:T:2023:804), dovoljno je utvrditi, kao što su to učinili EUIPO i intervenijent, da žalbeno vijeće u tom predmetu nije analiziralo ranije dizajne D1 i D2 o kojima je riječ u ovom predmetu (koji odgovaraju dizajnima D4 i D3 u toj drugoj odluci žalbenog vijeća).

63

Naime, iz točaka 25. do 27. odluke žalbenog vijeća navedene u točki 62. ove presude proizlazi da je ono najprije odbilo ranije dizajne D1 i D2 o kojima je riječ u ovom predmetu (koji odgovaraju dizajnima D4 i D3 u toj drugoj odluci žalbenog vijeća), smatrajući da su istaknuti nepravodobno. Zatim je utvrdilo da podnositelj zahtjeva za proglašenje dizajna ništavim u tom predmetu nije iznio argumente kojima bi osporio ocjenu Odjela za poništaje prema kojoj osporavani dizajn ima individualni karakter u odnosu na dizajne D1 i D2, kako su označeni u toj drugoj odluci, dok je svoju argumentaciju temeljio isključivo na ranijim dizajnima D1 i D2 o kojima je riječ u ovom predmetu (dizajni D4 i D3 u toj drugoj odluci). Naposljetku je utvrdilo da ne vidi nijedan razlog zbog kojeg bi razmatranje Odjela za poništaje bilo pogrešno te ga je stoga potvrdilo.

64

Iz toga stoga nedvosmisleno proizlazi da je jedino razmatranje Odjela za poništaje koje je žalbeno vijeće navelo – pa stoga i jedino koje je moglo potvrditi – ono koje se odnosi na dizajne D1 i D2, kako su označeni u toj drugoj odluci žalbenog vijeća, o kojima nije riječ u ovom predmetu. Što se tiče ranijih dizajna D1 i D2 o kojima je riječ u ovom predmetu (koji odgovaraju dizajnima D4 i D3 u toj drugoj odluci žalbenog vijeća), ta se odluka ograničava na njihovo isključenje iz analize i na utvrđenje da je podnositelj zahtjeva za proglašenje dizajna ništavim u tom predmetu ipak ograničio svoju argumentaciju na te ranije dizajne. Suprotno onomu što tvrdi tužitelj, žalbeno vijeće stoga nije zauzelo nikakvo stajalište o pitanju ima li osporavani dizajn u ovom slučaju individualni karakter u odnosu na ranije dizajne D1 i D2 o kojima je riječ u ovom predmetu (dizajni D4 i D3 u toj drugoj odluci).

65

Slijedom toga, valja odbiti i drugi tužbeni razlog.

Zaključak

66

Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja i s obzirom na to da nijedan tužbeni razlog koji je tužitelj istaknuo u prilog svojem zahtjevu ne treba prihvatiti, tužbu valja odbiti u cijelosti.

67

Što se tiče prvog dijela intervenijentova zahtjeva, valja istaknuti da se njime od Općeg suda traži da odbije tužbu i proglasi osporavani dizajn ništavim. Taj dio zahtjeva može se shvatiti na način da se njime nastoji, među ostalim, postići to da Opći sud preinači pobijanu odluku, u smislu članka 61. stavka 3. Uredbe 6/2002, donošenjem odluke koju je žalbeno vijeće trebalo donijeti u skladu s odredbama navedene uredbe.

68

U tom pogledu valja istaknuti da je nadzor koji Opći sud provodi u skladu s člankom 61. Uredbe br. 6/2002 nadzor zakonitosti odluka žalbenih vijeća EUIPO‑a i da Opći sud može poništiti ili izmijeniti odluku na koju se odnosi tužba samo ako je u trenutku njezina donošenja sadržavala jedan od razloga za poništenje ili preinaku iz članka 61. stavka 2. te uredbe. Iz toga slijedi da ovlast preinake koja se priznaje Općem sudu nema za učinak to da mu dodjeljuje ovlast da vlastitom ocjenom zamijeni ocjenu žalbenog vijeća, a još manje to da donosi ocjenu o kojoj to vijeće još nije zauzelo stajalište. Izvršavanje ovlasti preinake stoga načelno treba biti ograničeno na situacije u kojima Opći sud, nakon provedenog nadzora ocjene koju je dalo to vijeće, može na temelju utvrđenih činjeničnih i pravnih elemenata utvrditi odluku koju je predmetno vijeće bilo dužno donijeti (presuda od 13. svibnja 2015., Group Nivelles/OHIM – Easy Sanitairy Solutions (Odvodna kanalica za tuš-kadu), T‑15/13, EU:T:2015:281, t. 89.).

69

U ovom slučaju valja istaknuti da, s jedne strane, iz prethodno navedenog proizlazi da pobijana odluka nije sadržavala jedan od razloga za poništenje ili izmjenu iz članka 61. stavka 2. Uredbe br. 6/2002 i da je, s druge strane, žalbeno vijeće vratilo predmet Odjelu za poništaje radi nastavka postupka za proglašenje dizajna ništavim, smatrajući da će to strankama omogućiti da pred njim podnesu žalbu protiv odluke o meritumu (točke 52. i 53. pobijane odluke i točka 2. njezine izreke). Stoga je žalbeno vijeće u biti smatralo da nijedno tijelo EUIPO‑a još nije analiziralo meritum zahtjeva za proglašenje dizajna ništavim.

70

U tim okolnostima nije na Općem sudu da u okviru zahtjeva za preinaku pobijane odluke ocjenjuje meritum zahtjeva za proglašenje dizajna ništavim, s obzirom na to da žalbeno vijeće još nije zauzelo stajalište u tom pogledu. Slijedom toga, budući da intervenijent njime od Općeg suda zahtijeva da osporavani dizajn proglasi ništavim, prvi dio njegova tužbenog zahtjeva ne može se prihvatiti.

71

Osim toga, u dijelu u kojem intervenijent drugim dijelom svojeg zahtjeva poziva Opći sud da predmet vrati Odjelu za poništaje, dovoljno je podsjetiti na to da, s obzirom na to da se ovom presudom odbija tužba protiv pobijane odluke, točka 2. izreke te odluke i dalje uređuje nastavak postupka za proglašenje dizajna ništavim.

Troškovi

72

U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

73

Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje intervenijentovih troškova, u skladu s njegovim zahtjevom. Međutim, budući da je intervenijent zatražio da se tužitelju naloži snošenje „svih troškova postupka za proglašenje [dizajna] ništavim”, valja podsjetiti na to da, s obzirom na to da se ovom presudom odbija tužba protiv pobijane odluke, troškove nastale u postupku pred Odjelom za poništaje i u postupku pred žalbenim vijećem i dalje uređuju točke 3. i 4. izreke te odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 25. siječnja 2023., Zielonogórski Klub Żużlowy Sportowa/EUIPO – Falubaz Polska (FALUBAZ), T‑703/21, neobjavljenu, EU:T:2023:19, t. 103. i navedenu sudsku praksu).

74

S druge strane, s obzirom na to da je EUIPO zatražio da mu tužitelj naknadi troškove samo u slučaju sazivanja rasprave, valja odlučiti da će, s obzirom na njezino neodržavanje, EUIPO snositi vlastite troškove.

 

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (prvo vijeće)

proglašava i presuđuje:

 

1.

Tužba se odbija.

 

2.

Društvo DecoTrend GmbH snosit će, uz vlastite troškove, i troškove društva B. K.Licht GmbH & Co. KG.

 

3.

Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) snosit će vlastite troškove.

 

Buttigieg

Schwarcz

Tichy‑Fisslberger

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 1. srpnja 2026.

Potpisi


( *1 ) Jezik postupka: njemački