<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑40/15</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015CJ0040</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:172">EU:C:2016:172</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>8</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>8</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>PRESUDA OD <DATE ISO="20160317">17. 3. 2016.</DATE> – PREDMET C‑40/15</P><P>ASPIRO</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (prvo vijeće)</P><P><DATE ISO="20160317">17. ožujka 2016.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: poljski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Oporezivanje</KEYWORD><KEYWORD>Porez na dodanu vrijednost</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2006/112/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Članak 135. stavak 1. točka (a)</KEYWORD><KEYWORD>Izuzeće u području osiguranja</KEYWORD><KEYWORD>Pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>transakcije osiguranja<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/> i <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>povezane usluge koje provode posrednici i zastupnici u osiguranju<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="2019" ID="QE0002"/></KEYWORD><KEYWORD>Usluge likvidacije šteta koje se pružaju u ime i za račun osiguratelja</KEYWORD></INDEX><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑40/15,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Vrhovni upravni sud, Poljska), odlukom od <DATE ISO="20141119">19. studenoga 2014.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20150202">2. veljače 2015.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Minister Finansów</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Aspiro SA</HT>, prije: BRE Ubezpieczenia sp. z o.o.,</P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (prvo vijeće),</P><P>u sastavu: R. Silva de Lapuerta, predsjednica vijeća, A. Arabadjiev, J.-C. Bonichot, C. G. Fernlund (izvjestitelj) i S. Rodin, suci,</P><P>nezavisna odvjetnica: J. Kokott,</P><P>tajnik: K. Malacek, administrator,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20151202">2. prosinca 2015.</DATE>,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>za Minister Finansów, B. Rogowska‑Rajda kao i J. Kaute i M. Lubiński, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za Aspiro SA, M. Szafarowska kao i T. Michalik i M. Spychalski, porezni savjetnici,</P></ITEM><ITEM><P>za poljsku vladu, B. Majczyna i K. Maćkowska, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za vladu Ujedinjene Kraljevine, L. Christie i S. Brandon, u svojstvu agenata, uz asistenciju E. Mitrophanous, <HT TYPE="ITALIC">barrister</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, L. Lozano Palacios i M. Owsiany‑Hornung, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><?PAGE NO="2"?><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj <DATE ISO="20151223">23. prosinca 2015.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 135. stavka 1. točke (a) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="347" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2006">SL L 347, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.; u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV‑u).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između Ministera Finansów (ministar financija) i društva Aspiro SA, prije: BRE Ubezpieczenia sp. z o.o. (u daljnjem tekstu: Aspiro) u vezi s poreznim tumačenjem u pogledu izuzeća usluga likvidacije šteta koje Aspiro pruža u ime i za račun društva za osiguranje od poreza na dodanu vrijednost (PDV).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Članak 135. stavak 1. točka (a) Direktive o PDV‑u određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Države članice obvezne su izuzeti sljedeće transakcije:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>transakcije osiguranja i reosiguranja, uključujući povezane usluge koje provode posrednici i zastupnici u osiguranju.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201C" ID="QE0003"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Navedeni članak 135. stavak 1. točka (a) odgovara članku 13. dijelu B točki (a) Direktive Vijeća 77/388/EEZ od <DATE ISO="19770517">17. svibnja 1977.</DATE> o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena porezna osnovica (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="145" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1977">SL L 145, str. 1</REF.DOC.OJ>.) kojega je i zamijenio.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Članak 135. stavak 1. točke (d) i (f) Direktive o PDV‑u predviđaju izuzeće dvaju drugih tipova transakcija:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>(d)</NO.P><TXT>transakcije, uključujući ugovaranje, koje se odnose na depozitne i tekuće račune, plaćanja, transfere, dugove, čekove i druge utržive instrumente, ali isključujući naplatu dugova;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[...]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(f)</NO.P><TXT>transakcije, uključujući ugovaranje ali ne i upravljanje ili pohranu, dionicama, udjelima u društvima ili udruženjima, dužničkim i ostalim vrijednosnim papirima, ali isključujući dokumente kojima se utvrđuje vlasništvo nad robom i pravima i vrijednosnim papirima iz članka 15. stavka 2.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201C" ID="QE0004"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="3"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Poljsko pravo</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Zakonom o porezu na robu i usluge (ustawa o podatku od towarów i usług) od <DATE ISO="20040311">11. ožujka 2004.</DATE>, u verziji primjenjivoj u vrijeme kada su se dogodile činjenice u glavnom postupku (Dz. U. 2011., br. 177, pozicija 1054, u daljnjem tekstu: Zakon o PDV‑u), u članku 43. stavku 1. točki 37. propisano je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Od poreza su izuzete usluge osiguranja i reosiguranja, usluge zastupnika u pružanju usluga osiguranja i reosiguranja kao i usluge koje osiguratelj pruža u sklopu ugovora o osiguranju koje je potonji sklopio za račun trećih osoba, ali isključujući ustupanje prava stečenih u sklopu ugovora o osiguranju i reosiguranju.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201C" ID="QE0005"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>U skladu s člankom 43. stavkom 13. tog zakona:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Također je od poreza izuzeta i usluga koja je sastavni dio usluge iz stavka 1. točaka 7. i 37. do 41. koja sama po sebi čini zasebnu cjelinu, ali je nužna i svojstvena pružanju usluge koja je izuzeta u skladu sa stavkom 1. točkama 7. i 37. do 41.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201C" ID="QE0006"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodno pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Aspiro, trgovačko društvo sa sjedištem u Varšavi, obveznik je PDV‑a. To društvo, u ime i za račun jednog društva za osiguranje i na temelju ugovora s potonjim, pruža sve usluge u vezi s likvidacijom šteta. Naknadu prima po fiksnoj stopi, ovisno o vrsti konkretne štete.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da Aspiro nije ni društvo za osiguranje, ni posrednik ni zastupnik u osiguranju. To društvo konkretno nema nikakvu obvezu prema osiguranicima. U sklopu navedenog ugovora ono obavlja sljedećih 18 poslova, a neke od njih povjerava vanjskom podugovaratelju:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>zaprimanje odštetnih zahtjeva;</P></ITEM><ITEM><P>upisivanje šteta u informatički sustav i ažuriranje prikupljenih informacija tijekom postupka likvidacije šteta;</P></ITEM><ITEM><P>određivanje uzroka i okolnosti nastanka štete, uključujući pregled imovine i mjesta nastanka štete, sastavljanje potrebne dokumentacije i poduzimanje nužnih koraka za utvrđivanje odgovornosti, iznosa štete i naknade te ostale usluge na koje korisnici osiguranja imaju pravo;</P></ITEM><ITEM><P>preuzimanje brige o komunikaciji s klijentom, uključujući zakonske obavijesti oštećenicima ili osiguranicima i o komunikaciji s ostalim subjektima koji sudjeluju u postupku likvidacije šteta;</P></ITEM><ITEM><P>meritorno rješavanje odštetnih predmeta, analiza prikupljene dokumentacije i donošenje meritorne odluke;</P></ITEM><ITEM><P>tehnička procjena i moguće dodatne procjene u slučaju automobilskih šteta;</P></ITEM><ITEM><P>izrada foto‑dokumentacije koja pokazuje opseg štete;</P></ITEM><ITEM><P>umnožavanje dokumenata koji su potrebni za prijavu šteta;</P></ITEM><ITEM><P>izrada cjelokupne dokumentacije koja je nužna za odštetni zahtjev i druge usluge;</P></ITEM><ITEM><P>pohranjivanje dokumentacije o štetama;</P></ITEM><ITEM><P>priopćavanje informacija korisniku osiguranja o likvidaciji štete i njegovim pravima;</P></ITEM><?PAGE NO="4"?><ITEM><P>pokretanje postupaka protiv trećih osoba, osim sudskih postupaka;</P></ITEM><ITEM><P>ispitivanje prigovora i pritužbi u pogledu likvidacije šteta;</P></ITEM><ITEM><P>stavljanje na raspolaganje korisniku spisa predmeta koji se tiče štete;</P></ITEM><ITEM><P>pripremanje naloga za plaćanje i njihovo izvršavanje u informatičkom sustavu;</P></ITEM><ITEM><P>slanje i primanje korespondencije u vezi s likvidacijom štete;</P></ITEM><ITEM><P>sastavljanje, na klijentov zahtjev, izvješća o upravljanju odštetnim zahtjevima;</P></ITEM><ITEM><P>bilo koji drugi posao koji je potreban za likvidaciju šteta na temelju ugovora o osiguranju, a koji je u vezi s prethodno opisanim poslovima.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Aspiro je podnio ministru financija zahtjev za porezno tumačenje kako bi saznao jesu li usluge likvidacije šteta koje pruža izuzete na temelju mjerodavnog Zakona o PDV‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Prema Aspirovu mišljenju, poslovi koje na temelju ugovora o nalogu obavlja u ime i za račun društva za osiguranje poslovi su osiguranja u smislu poljskog prava. One čine zasebnu cjelinu koja je potpuno povezana s djelatnošću tog društva za osiguranje, bez koje ono ne može i koja nema posebnu svrhu sama za sebe. Aspiro smatra da su ti poslovi dio pružanja jedinstvene i složene usluge koju treba u cijelosti izuzeti od oporezivanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>U poreznom tumačenju od <DATE ISO="20120831">31. kolovoza 2012.</DATE> ministar financija samo je djelomično potvrdio Aspirovo stajalište. Naime, izrazio je mišljenje prema kojem u pojam posla osiguranja ulazi samo peta kategorija poslova, to jest meritorno rješavanje odštetnih predmeta, uključujući analizu relevantne dokumentacije i donošenje odluke o osnovanosti odštetnog zahtjeva. Zaključio je da su svi ostali poslovi koje Aspiro obavlja povezani s likvidacijom šteta, ali sami nisu poslovi osiguranja. Prema shvaćanju navedenog ministra, oni stoga nisu izuzeti od oporezivanja s obzirom na to da je riječ o tehničkim i administrativnim poslovima koji se mogu obavljati i u sklopu drugih djelatnosti koje ne obuhvaćaju poslove osiguranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Aspiro je protiv tog poreznog tumačenja podnio tužbu pred Wojewódzki Sąd Administracyjny w Warszawie (Vojvodski upravni sud u Varšavi). Taj sud prihvatio je tužbu i poništio navedeno porezno tumačenje smatrajući da je poljski zakonodavac propisao i šire izuzeće od onoga u Direktivi o PDV‑u, ali je pritom zaključio i da se ministar financija protiv poreznog obveznika ne može pozivati na strože odredbe te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Ministar financija podnio je žalbu protiv te presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>S obzirom na dvojbe u pogledu toga proširuje li se odredbom poput one iz članka 43. stavka 13. Zakona o PDV‑u odredbe članka 135. stavka 1. točke (a) Direktive o PDV‑u na pogrešan način i mogu li se usluge poput onih koje pruža Aspiro izuzeti od oporezivanja, Naczelny Sąd Administracyjny (Vrhovni upravni sud) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Treba li članak 135. stavak 1. točku (a) Direktive o PDV‑u tumačiti tako da su usluge poput onih u ovom predmetu, koje za osiguravajuće društvo provodi treća osoba u ime i za račun osiguravatelja, pri čemu treća osoba nije ni u kakvom pravnom odnosu s osiguranikom, obuhvaćene izuzećem navedenim u toj odredbi?<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201C" ID="QE0007"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="5"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnom pitanju</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Dopuštenost</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Aspiro tvrdi da je u sporu u glavnom postupku riječ samo o tumačenju nacionalnog prava i da se, stoga, ne odnosi na pravo Unije. Prema mišljenju tog društva, postavljeno pitanje zbog toga je irelevantno za donošenje odluke u tom postupku pa je, prema tome, nedopušteno. Aspiro naglašava da čak i ako se člankom 43. stavkom 13. Zakona o PDV‑u dodaje izuzeće koje nije predviđeno člankom 135. stavkom 1. točkom (a) Direktive o PDV‑u, nacionalna tijela protiv pojedinca ne mogu primijeniti strože odredbe te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>U tom smislu valja podsjetiti da je u okviru suradnje između Suda i nacionalnih sudova koja je određena člankom 267. UFEU‑a samo na nacionalnom sucu pred kojim je pokrenut postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da, uzimajući u obzir posebnosti predmeta, ocijeni kako činjenicu koliko mu je potrebna prethodna odluka da bi donio svoju presudu tako i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Slijedom toga, budući da se postavljeno pitanje odnosi na tumačenje prava Unije, Sud je načelno dužan donijeti odluku. O prethodnom pitanju koje je postavio nacionalni sud može se odbiti odlučiti samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor na upućena pitanja (vidjeti presude <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>PreussenElektra</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑379/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:160">EU:C:2001:160</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> kao i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Melki i Abdeli</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑188/10 i C‑189/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:363">EU:C:2010:363</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>U ovom slučaju, valja podsjetiti da je sud koji je uputio zahtjev dužan, koliko je to moguće, tumačiti nacionalno pravo u skladu s pravom Unije (vidjeti osobito presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Pfeiffer i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑397/01 do C‑403/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:584">EU:C:2004:584</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0113">113.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), a u konkretnom slučaju Direktive o PDV‑u. Budući da taj sud ima dvojbe u pogledu dosega nacionalne odredbe na čiju se povlasticu poziva u glavnom postupku, a njome se također prenosi Direktiva o PDV‑u, nije očito da je pitanje upućeno Sudu u pogledu tumačenja te direktive potpuno beznačajno za donošenje odluke u tom sporu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Slijedi da je prethodno pitanje dopušteno.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Meritum</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Uvodno valja napomenuti da izraze upotrijebljene za utvrđivanje izuzećâ u članku 135. stavku 1. Direktive o PDV‑u treba usko tumačiti jer je riječ o odstupanjima od općeg načela prema kojem se PDV naplaćuje na svaku naplatnu isporuku usluga poreznog obveznika (vidjeti presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>BGŻ Leasing</NAME.CASE> <NO.CASE>C‑224/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:15">EU:C:2013:15</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Kako bi se odgovorilo na postavljeno pitanje, valja razmotriti je li kod djelatnosti likvidacije šteta, poput onih koje obavlja Aspiro, riječ o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>transakcijama osiguranja<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201C" ID="QE0008"/> ili su to <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>povezane usluge koje provode posrednici i zastupnici u osiguranju<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201C" ID="QE0009"/> u smislu članka 135. stavka 1. točke (a) Direktive o PDV‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Što se tiče, kao prvo, poslova osiguranja, njih, kao što je opće prihvaćeno, obilježava činjenica da se osiguravatelj obvezuje za unaprijed plaćenu premiju ispuniti osiguranoj osobi, u slučaju ostvarenja osiguranog rizika, činidbu ugovorenu prilikom zaključenja ugovora (presude <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>CPP</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑349/96</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:93">EU:C:1999:93</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Taksatorringen</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑8/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:621">EU:C:2003:621</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Sud je pojasnio da se izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>transakcije osiguranja<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201C" ID="QE0010"/> ne odnosi samo na poslove koje obavljaju sami osiguratelji, nego je načelno dovoljno širok da uključi i davanje pokrića osiguranja od poreznog obveznika koji sam nije osiguravatelj, ali koji u okviru skupnog osiguranja svojim klijentima pribavlja takvo pokriće koristeći se uslugama osiguravatelja koji preuzima osigurani rizik. Međutim, takve<?PAGE NO="6"?> operacije po svojoj naravi podrazumijevaju postojanje ugovornog odnosa između pružatelja usluge osiguranja i osobe kojoj su rizici pokriveni osiguranjem, to jest osiguranika (vidjeti presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Taksatorringen</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑8/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:621">EU:C:2003:621</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Međutim, u ovom slučaju, pružatelj usluga poput Aspira nije sam preuzeo obvezu prema osiguraniku kako bi mu jamčio pokriće rizika i uopće se ne nalazi u ugovornom odnosu s osiguranikom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Slijedom toga, iako je usluga likvidacije šteta o kojoj je riječ u glavnom postupku i kako ju je opisao sud koji je uputio zahtjev bitan sastojak posla osiguranja jer u ovom slučaju obuhvaća utvrđivanje odgovornosti i iznosa štete kao i odlučivanje o isplati ili odbijanju osiguranikova odštetnog zahtjeva, valja napomenuti da ta usluga koja se, uostalom, pruža osiguratelju, ne može biti posao osiguranja u smislu članka 135. stavka 1. točke (a) Direktive o PDV‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Nadalje, taj zaključak potkrijepljen je i nužnošću uskog tumačenja odstupanja od općeg sustava PDV‑a, kako je naglašeno u točki 20. ove presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Navedeni zaključak ne može se dovesti u pitanje argumentom Aspira i poljske vlade, prema kojem bi položaj poslova osiguranja s gledišta PDV‑a trebalo uskladiti s onim financijskih usluga. Prema njihovu mišljenju, budući da su usluge likvidacije šteta ključan dio posla osiguranja, iako čine zasebnu cjelinu, i one bi, poput rješenja koje je primijenjeno na financijske usluge, trebale uživati pogodnost izuzeća iz članka 135. stavka 1. točke (a) Direktive o PDV‑u. Tu analizu potvrđuje i prijedlog direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112 u pogledu statusa usluga osiguranja i financijskih usluga (COM(2007) 747 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>), koji je Komisija podnijela <DATE ISO="20071128">28. studenoga 2007.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>U tom pogledu, Sud je, dakako, u presudi koja se ticala financijskih institucija presudio da se na pružene usluge – u tom slučaju određene informatičke usluge – primjenjuje izuzeće predviđeno člankom 135. stavkom 1. točkama (d) i (f) Direktive o PDV‑u ako općenito čine zasebnu cjelinu i ispunjavaju posebne i bitne funkcije financijskih usluga opisanih u toj odredbi (vidjeti u tom smislu presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>SDC</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑2/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:278">EU:C:1997:278</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0066">66.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Međutim, Sud je presudio da se analogija s financijskim uslugama ne može primijeniti na poslove osiguranja, naglasivši razliku između teksta članka 135. stavka 1. točke (a) Direktive o PDV‑u koja obuhvaća samo poslove osiguranja u pravom smislu riječi i članka 135. stavka 1. točaka (d) i (f) te direktive koje obuhvaćaju poslove <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>koji se odnose na<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201C" ID="QE0011"/> određene bankarske poslove (vidjeti u tom smislu presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Taksatorringen</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑8/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:621">EU:C:2003:621</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Nadalje, budući da Vijeće nije usvojilo prijedlog direktive koji se spominje u točki 27. ove presude, on je bez ikakvog značaja za tumačenje pozitivnog prava pa ne može opravdati tumačenje članka 135. stavka 1. točke (a) Direktive o PDV‑u na temelju analogije s tumačenjem članka 135. stavka 1. točaka (d) i (f) te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Usto valja utvrditi da načelo porezne neutralnosti ne dovodi u pitanje zaključak iz točke 25. ove presude. Kao što je nezavisna odvjetnica navela u točki 28. svojeg mišljenja, to načelo ne dopušta da se, u nedostatku jednoznačne odredbe, proširi područje primjene izuzeća. Naime, to načelo nije pravilo primarnog prava kojim se može odrediti valjanost izuzeća, nego načelo tumačenja koje treba primjenjivati usporedo s načelom da se izuzeća moraju usko tumačiti (vidjeti u tom smislu presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Deutsche Bank</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑44/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:484">EU:C:2012:484</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Kao drugo, valja ispitati jesu li isporuke usluga o kojima je riječ u glavnom postupku <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>povezane usluge [transakcija osiguranja] koje provode posrednici i zastupnici u osiguranju<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201C" ID="QE0012"/> koje se po toj osnovi mogu izuzeti od oporezivanja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Što se tiče, s jedne strane, pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>povezane usluge [transakcija osiguranja]<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201C" ID="QE0013"/>, valja zaključiti, kao što je i nezavisna odvjetnica istaknula u točki 31. svojeg mišljenja, da je pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>povezane<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201C" ID="QE0014"/> dovoljno širok da može obuhvatiti različite usluge koje pridonose obavljanju poslova osiguranja, a osobito likvidaciju šteta koja je jedan od bitnih sastavnih dijelova tih poslova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>S druge strane, što se tiče uvjeta prema kojem dotične isporuke <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>provode posrednici i zastupnici u osiguranju<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201C" ID="QE0015"/>, valja provjeriti može li se smatrati da djelatnost pružatelja usluga poput Aspira, a koja se sastoji od likvidacije šteta u ime i za račun društva za osiguranje odgovara djelatnosti koju provode takvi posrednici ili zastupnici.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>U tom pogledu, to što u skladu s opisom činjenica suda koji je uputio zahtjev Aspiro nema svojstvo posrednika ili zastupnika u osiguranju nije presudno. Naime, formalno svojstvo tog društva nije dovoljno za zaključak da je njegova djelatnost obuhvaćena područjem primjene tog izuzeća.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Kao što je Sud već presudio, treba ispitati sam sadržaj predmetne djelatnosti (vidjeti u tom smislu presude <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Arthur Andersen</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑472/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:135">EU:C:2005:135</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Abbey National</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑169/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:289">EU:C:2006:289</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0066">66.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>J. C. M. Beheer</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑124/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:196">EU:C:2008:196</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Za potrebe tog ispitivanja treba ispuniti dva uvjeta. Kao prvo, pružatelj usluge treba biti u odnosu s osigurateljem i osiguranikom (presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Taksatorringen</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑8/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:621">EU:C:2003:621</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Taj odnos može biti samo neizravan ako je pružatelj usluga podugovaratelj posrednika ili zastupnika (vidjeti u tom smislu presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>J. C. M. Beheer</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑124/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:196">EU:C:2008:196</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Kao drugo, njegova djelatnost mora obuhvaćati bitne vidove zadaće zastupnika u osiguranju, poput stjecanja novih klijenata i njihova povezivanja s osigurateljem (vidjeti u tom smislu presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Arthur Andersen</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑472/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:135">EU:C:2005:135</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Pružatelj poput Aspira ispunjava taj prvi uvjet. Naime, on je u izravnom odnosu s društvom za osiguranje s obzirom na to da svoju djelatnost obavlja u njegovo ime i za njegov račun i da je u neizravnom odnosu s osiguranikom u sklopu ispitivanja i upravljanja odštetnim zahtjevima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Nasuprot tomu, što se tiče drugog uvjeta koji se odnosi na usluge koje provode posrednici i zastupnici u osiguranju ili njihovi podugovaratelji, one moraju biti povezane sa samom naravi profesije posrednika ili zastupnika u osiguranju, a koja se sastoji od stjecanja novih klijenata i njihova povezivanja s osigurateljem radi sklapanja ugovora o osiguranju (vidjeti osobito presude <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Taksatorringen</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑8/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:621">EU:C:2003:621</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t. 45; <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Arthur Andersen</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑472/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:135">EU:C:2005:135</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>J. C. M. Beheer</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑124/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:196">EU:C:2008:196</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Kada je riječ o podugovaratelju, bitno je da sudjeluje u sklapanju ugovora o osiguranju (vidjeti u tom smislu presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>J. C. M. Beheer</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑124/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:196">EU:C:2008:196</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0009">9.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Međutim, djelatnost rješavanja odštetnih zahtjeva u ime i za račun osiguratelja, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, uopće nije povezana sa stjecanjem novih klijenata i njihovim povezivanjem s osigurateljem radi sklapanja ugovora o osiguranju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Slijedom toga, takva djelatnost nije obuhvaćena pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>povezane usluge koje provode posrednici i zastupnici u osiguranju<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201C" ID="QE0016"/> u smislu članka 135. stavka 1. točke (a) Direktive o PDV‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Poput usluga u predmetu koji je doveo do presude <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Arthur Andersen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑472/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:135">EU:C:2005:135</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), uslugama likvidacije šteta pružatelja poput Aspira treba pristupiti ne kao uslugama zastupnika u osiguranju, nego kao izdvajanju djelatnosti koje obavlja društvo za osiguranje (vidjeti u tom smislu presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Arthur Andersen</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑472/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:135">EU:C:2005:135</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>U tim okolnostima nije nužno, kao što je to učinila vlada Ujedinjene Kraljevine uputiti na pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>posredovanje u osiguranju<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> iz članka 2. točke 3. Direktive 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20021209">9. prosinca 2002.</DATE> o posredovanju u osiguranju (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="009" PAGE.FIRST="3" DATE.PUB="2003">SL 2003., L 9, str. 3</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 8., str. 23.) ili na pojmove djelatnosti posrednika i zastupnika u<?PAGE NO="8"?> osiguranju iz članka 2. stavka 1. Direktive Vijeća 77/92/EEZ od <DATE ISO="19761213">13. prosinca 1976.</DATE> o mjerama za olakšavanje učinkovitog ostvarivanja slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga u pogledu poslova zastupnika i posrednika u osiguranju (iz ISIC‑ove skupine 630), a posebno prijelaznim mjerama u pogledu tih poslova (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="026" PAGE.FIRST="14" DATE.PUB="1977">SL 1977., L 26, str. 14</REF.DOC.OJ>.), koja je zamijenjena Direktivom 2002/92. Kao što je nezavisna odvjetnica istaknula u točki 46. svojeg mišljenja, te direktive odnose se na poticanje slobode pružanja dotičnih usluga u Uniji i imaju drukčiji cilj od onoga Direktive o PDV‑u. Te se definicije stoga ne mogu upotrijebiti kao takve radi određivanja područja izuzetih transakcija u sklopu Direktive o PDV‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Slijedom toga, transakcija kojom se rješavanje odštetnih zahtjeva samo povjerava trećoj osobi, a da ta eksternalizacija (<HT TYPE="ITALIC">outsourcing</HT>) ne uključuje i traženje novih klijenata i njihovo dovođenje u vezu s društvom za osiguranje radi sklapanja ugovora o osiguranju, nije izuzeta od PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 135. stavak 1. točku (a) Direktive o PDV‑u treba tumačiti na način da usluge likvidacije šteta, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koje treća osoba pruža u ime i za račun društva za osiguranje, nisu obuhvaćene izuzećem koje je predviđeno tom odredbom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (prvo vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Članak 135. stavak 1. točku (a) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da usluge likvidacije šteta, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, koje treća osoba pruža u ime i za račun društva za osiguranje, nisu obuhvaćene izuzećem koje je predviđeno tom odredbom.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>