<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2026-03-202603C112202402090-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0209-24-202505561-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="27/06/2025 16:09:00" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="/bR8UVKCwhH4PIB8W3WWH3LqdohLgujd6AwzwGAUEZX5WugI0Xd+8U+yfKz5NhDhMB4q9qBblQyCwpndTYQXO6k7Fd5bH7GkgLU8tBtteD8JVn7XAPPGwqlS7P1mfs5qq+fmfOFKbDAnwZOVPu00VkFr+R1uSxFEt3wlvNynts4=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="milosml" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="ee979025-06ed-474c-9c54-c52b544e0cd0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0209" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2024" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="milosml" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_green" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 22-05-25 16:28:25" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2025-06-16T10:09:05Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="5e7613c3cba648d596a5d9e465425d64" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0209" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="PV" name="NatureAff"/>
    <meta content="PV" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Mišljenje A. Rantosa – Predmet C‑209/24 P</div>
      <div id="rId21" style="default">VP/Cedefop</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      ATHANASIOSA RANTOSA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 12. lipnja 2025. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Predmet C‑209/24 P
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      VP
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      Europskog centra za razvoj strukovnog obrazovanja (Cedefop)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-8" title="page-1">
      „Žalba – Javna služba – Član privremenog osoblja – Odbijanje produljenja ugovora člana privremenog osoblja na neodređeno vrijeme – Članak 266. UFEU‑a – Mjere za izvršenje poništavajuće presude Općeg suda – Iskrivljavanje dokaza – Poslovnik Suda – Članak 151. stavak 1. – Povjerljivost komunikacije između odvjetnika”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-2">
      
        <br/>
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvod</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osoba VP (u daljnjem tekstu: žaliteljica) svojom žalbom zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 7. veljače 2024., VP/Cedefop (T‑563/22, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2024:72), kojom je taj sud odbio njezinu tužbu, s jedne strane, za poništenje odluke izvršnog direktora Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (Cedefop) od 17. prosinca 2021. (u daljnjem tekstu: sporna odluka) kao i odluke Cedefopova žalbenog odbora od 17. lipnja 2022. (u daljnjem tekstu: odluka o odbijanju žalbe) te, s druge strane, za isplatu naknadu u iznosu od 5 000 000 eura na ime naknade neimovinske štete koju je žaliteljica pretrpjela.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Cedefop je spornu odluku i odluku o odbijanju žalbe donio nakon presude Općeg suda od 16. prosinca 2020., VP/Cedefop (T‑187/18, u daljnjem tekstu: poništavajuća presuda, EU:T:2020:613), kojom su, među ostalim, poništene odluke kojima je Cedefop odbio žaliteljičin zahtjev za produljenje njezina ugovora kao člana privremenog osoblja pri toj agenciji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu sa zahtjevom Suda, ovo će se mišljenje usredotočiti, s jedne strane, na prvi žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 266. UFEU‑a kao i na očitoj pogrešci u ocjeni, zbog toga što je Opći sud iskrivio dokaze kad je riječ o provedbi poništavajuće presude, te, s druge strane, na Cedefopov zahtjev da se iz spisa predmeta izdvoji dokument koji sadržava razmjenu prepiske između dvaju odvjetnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dana 16. studenoga 2007. Cedefop je zaposlio žaliteljicu kao člana privremenog osoblja radi obavljanja poslova pravnog savjetnika na temelju ugovora na određeno vrijeme, koji je produljen do 15. studenoga 2017. Prije tog datuma ona je izvršnom direktoru Cedefopa podnijela zahtjev za produljenje svojeg ugovora na neodređeno vrijeme počevši od 16. studenoga 2017. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>), koji je direktor odbio odlukom od 12. svibnja 2017. Žaliteljica je podnijela žalbu protiv te odluke, koja je odbijena odlukom Cedefopova žalbenog odbora (u daljnjem tekstu: žalbeni odbor) od 1. prosinca 2017., a zatim i tužbu pred Općim sudom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Poništavajućom presudom Opći je sud, kao prvo, poništio odluke od 12. svibnja i od 1. prosinca 2017. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>), kao drugo, naložio Cedefopu da žaliteljici isplati iznos od 30 000 eura na ime naknade imovinske štete koja joj je prouzročena kao i iznos od 10 000 eura na ime naknade neimovinske štete koju je pretrpjela, kao treće, odbio tužbu u preostalom dijelu te, kao četvrto, naložio Cedefopu snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žaliteljica je 8. siječnja 2021. novom izvršnom direktoru Cedefopa uputila zahtjev za izvršenje te presude na način da joj se ugovor produlji, a taj novi direktor, slijedom prve odluke (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>) koju je žalbeni odbor poništio (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>), nakon što ju je pozvao da podnese svoja očitovanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>), u spornoj je odluci naveo da, s obzirom na to da je Cedefop platio ukupan iznos čije je plaćanje Opći sud naložio poništavajućom presudom, ne treba poduzeti dodatne mjere radi izvršenja te presude. Žalba protiv te odluke, koju je žaliteljica podnijela 3. ožujka 2022., odbijena je odlukom o odbijanju žalbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 2. rujna 2022. žaliteljica je zahtijevala, kao prvo, poništenje sporne odluke, uključujući povezanu i neodvojivu odluku o neproduljenju njezina ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kao i odluke o odbijanju žalbe, kao drugo, naknadu neimovinske štete koju je pretrpjela zbog tih odluka te, kao treće, da se Cedefopu naloži snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žaliteljica je istaknula pet tužbenih razloga (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>), od kojih je prvi povukla na raspravi, dok je preostala četiri Opći sud odbio pobijanom presudom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, kad je riječ o drugom tužbenom razlogu, koji se temeljio na povredi članka 266. UFEU‑a i na očitoj pogrešci u ocjeni, Opći sud najprije je u točki 36. pobijane presude istaknuo da se odlukom o odbijanju žalbe dopunjuje obrazloženje sporne odluke, u dijelu u kojem se odbijanje produljenja žaliteljičina ugovora temelji ne samo na razmatranjima iznesenima u toj potonjoj odluci nego i na razmatranjima u vezi s unutarnjim funkcioniranjem Cedefopa, kako su sažeta u točki 37. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, u točki 38. pobijane presude Opći sud je smatrao da je Cedefop postupio u skladu s obvezom nastavka postupka ispitivanja zahtjeva za produljenje žaliteljičina ugovora i donošenja nove odluke kojom se zamjenjuje odluka od 12. svibnja 2017. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>), s obzirom na to da je, kao što to proizlazi iz obrazloženja odluke o odbijanju žalbe, Cedefop u stadiju ispitivanja žaliteljičine žalbe smatrao da je nije potrebno vratiti na posao zbog razmatranja koja se odnose na unutarnji ustroj te agencije. Osim toga, u točki 41. pobijane presude Opći sud je utvrdio da su razlozi na kojima se temeljilo novo odbijanje žaliteljičina zahtjeva za produljenje ugovora različiti od onih na kojima se temeljila odluka od 12. svibnja 2017.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, u točkama 43. i 44. pobijane presude Opći sud je presudio, s jedne strane, da žaliteljica nije osporavala osnovanost razloga koji se temelji na promjeni unutarnjeg ustroja Cedefopa i, s druge strane, da je taj razlog sam po sebi dovoljan za opravdanje odluke o neproduljenju njezina ugovora. Stoga je Opći sud u točki 46. pobijane presude zaključio da argumente kojima je žaliteljica osporavala osnovanost razloga koji se temelji na tome da nakon poništavajuće presude nije trebalo poduzeti nijednu mjeru, s obzirom na to da je isplata naknada predviđenih tom presudom dovoljna da se osigura njezino pravilno izvršenje, treba odbiti kao bespredmetne.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žaliteljica je 17. ožujka 2024. podnijela žalbu protiv pobijane presude. Od Suda zahtijeva da ukine pobijanu presudu, naloži Cedefopu naknadu neimovinske štete koju je pretrpjela, procijenjenu ex aequo et bono na 5 000 000 eura, te da naloži Cedefopu snošenje troškova žalbenog postupka i postupka pred Općim sudom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Cedefop od Suda zahtijeva da odbije žalbu, naloži izdvajanje priloga C.1 iz spisa i žaliteljici naloži snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Analiza</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što sam to naveo u uvodu ovog mišljenja, moja će se analiza usredotočiti na prvi od devet žalbenih razloga koje je žaliteljica istaknula, koji se temelji na iskrivljavanju elemenata spisa (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>), kao i na Cedefopov zahtjev za izdvajanje priloga C.1. iz spisa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi žalbeni razlog</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim prvim žalbenim razlogom žaliteljica – nakon što je istaknula da je Opći sud u točki 38. pobijane presude prihvatio drugi tužbeni razlog njezine tužbe u prvostupanjskom postupku time što je priznao da je Cedefop prilikom izvršenja poništavajuće presude bio dužan donijeti zamjensku odluku (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>) – prigovara Općem sudu da je iskrivio dokaze, osobito odluku o odbijanju žalbe. Opći sud je u točkama 22. i 34. do 38. pobijane presude pogrešno smatrao da se spornom odlukom i odlukom o odbijanju žalbe provodi poništavajuća presuda, čime se zamjenjuju odluke od 12. svibnja i od 1. prosinca 2017.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U nastavku ću započeti podsjećanjem na relevantne aspekte ocjene koju je proveo Opći sud, a zatim ću ispitati postojanje iskrivljavanja dokaza koje navodi žaliteljica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Općeg suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to proizlazi iz izreke poništavajuće presude, Opći sud poništio je odluke od 12. svibnja i od 1. prosinca 2017. te je naložio Cedefopu naknadu imovinske i neimovinske štete prouzročene žaliteljici, pri čemu je tužbu odbio „u preostalom dijelu”. Osim naloga za naknadu imovinske i neimovinske štete, Opći sud nije pružio nikakve druge naznake u pogledu eventualnih naknadnih mjera koje je Cedefop trebao donijeti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon te poništavajuće presude, Cedefop je donio spornu odluku i, kao odgovor na žalbu koju je žaliteljica podnijela, odluku o odbijanju žalbe, koja je bila predmet pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud u točki 34. pobijane presude naglasio da je Cedefop prilikom izvršenja poništavajuće presude bio dužan preispitati zahtjev za produljenje žaliteljičina ugovora i donijeti novu odluku kojom se zamjenjuje odluka od 12. svibnja 2017., poštujući izreku te presude i obrazloženje koje predstavlja nužnu potporu toj izreci. S obzirom na navedeno, Opći sud je u točki 47. pobijane presude presudio da je žaliteljica neutemeljeno tvrdila da je Cedefop povrijedio članak 266. UFEU‑a i da je počinio očitu pogrešku u ocjeni time što je odlučio da neće produljiti njezin ugovor o radu. Opći sud došao je do tog zaključka na temelju sljedećih dvaju razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, u točki 38. te presude Opći sud je u biti smatrao da je Cedefop postupio u skladu s obvezom, koju je istaknula žaliteljica, da nastavi postupak u pogledu zahtjeva za produljenje i da donese novu odluku (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>). S jedne strane, u točki 35. navedene presude utvrdio je da je izvršni direktor Cedefopa spornom odlukom smatrao da, osim isplate naknada koje su žaliteljici dodijeljene poništavajućom presudom, „nije bilo na njemu da poduzme ikakvu dodatnu mjeru za izvršenje”. S druge strane, u točkama 36. i 37. te presude Opći sud je istaknuo da je odlukom o odbijanju žalbe žalbeni odbor „dopunio obrazloženje” sporne odluke, „također temeljeći odbijanje produljenja ugovora na razmatranjima u vezi s internim funkcioniranjem Cedefopa” te, osobito, na činjenici da je Cedefop „namjeravao reorganizirati način na koji je bila osigurana pravna služba unutar agencije […], a da pritom nije namjeravao ponovno uspostaviti osoblje ili prethodne radne organizacije” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, u točkama 39. do 43. pobijane presude Opći sud je istaknuo da Cedefop nije bio obvezan produljiti žaliteljičin ugovor, s obzirom na to da član privremenog osoblja nema nikakvo pravo na produljenje ugovora, te da, kad je riječ o argumentu da je žaliteljičino vraćanje na posao bilo u interesu službe, ona nije posebno osporila utemeljenost razloga koji se odnosi na promjenu unutarnjeg ustroja Cedefopa (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>). Međutim, u točki 46. te presude Opći sud je naveo da je Cedefopov argument prema kojem nije bilo potrebno donijeti nikakvu naknadnu mjeru kako bi se izvršila poništavajuća presuda bespredmetan, s obzirom na to da je ta agencija u spornoj odluci, ocijenjenoj s obzirom na obrazloženje sadržano u odluci o odbijanju žalbe, odlučila o zahtjevu za produljenje ugovora (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga zaključujem da je Opći sud u pobijanoj presudi odbijanje drugog tužbenog razloga iz tužbe u prvostupanjskom postupku temeljio samo na obrazloženju, sažetom u točki 20. ovog mišljenja, koje se temelji na „promjeni unutarnjeg ustroja Cedefopa” i, osobito, na razmatranju prema kojem je ta agencija „namjeravala promijeniti svoj unutarnji ustroj i reorganizirati način na koji je bila osigurana pravna služba unutar agencije”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon tog pojašnjenja, valja provjeriti je li, kao što to ističe žaliteljica, Opći sud iskrivio dokaze i, konkretnije, odluku o odbijanju žalbe time što je zaključio da je Cedefop pravilno izvršio poništavajuću presudu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iskrivljavanje dokaza</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žaliteljica tvrdi da je Cedefop do rujna 2023. dosljedno isticao da nije bila potrebna niti je bila donesena ikakva odluka o izvršenju poništavajuće presude (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>), iako je Opći sud u pobijanoj presudi iskrivljavajući činjenice pretpostavio da je donesena odluka kojom se zamjenjuju poništene odluke od 12. svibnja i od 1. prosinca 2017., smatrajući da odluka o odbijanju žalbe predstavlja takvu zamjensku odluku. Cedefop odgovara da je, iako to nije bio dužan učiniti, preispitao zahtjev za produljenje žaliteljičina ugovora te ga je, nakon tog preispitivanja, odbio. Naime, u odluci o odbijanju žalbe žalbeni odbor najprije je zaključio da Cedefop nije nužno bio dužan preispitati zahtjev za produljenje ugovora i, podredno, da je ipak ispitao (i odbio) taj zahtjev.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu podsjećam na to da iz članka 266. prvog stavka UFEU‑a proizlazi da je institucija čiji je akt proglašen ništavim dužna poduzeti potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi kojom je taj akt proglašen ništavim (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, iz članka 256. stavka 1. drugog podstavka UFEU‑a i članka 58. prvog stavka Statuta proizlazi da je Opći sud isključivo nadležan, s jedne strane, za utvrđivanje činjenica, osim u slučaju kada materijalna netočnost njegovih utvrđenja proizlazi iz sadržaja spisa koji mu je podnesen, te, s druge strane, za ocjenjivanje tih činjenica. Iz toga proizlazi da ocjena činjenica ne predstavlja, osim u slučaju iskrivljavanja dokaza podnesenih Općem sudu, pravno pitanje koje, kao takvo, može biti predmet nadzora Suda (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>). Takvo iskrivljavanje postoji kada je, i bez izvođenja novih dokaza, ocjena postojećih dokaza očito pogrešna ili očito protivna njihovu tekstu. Međutim, to iskrivljavanje mora jasno proizlaziti iz dokumenata u spisu a da pritom nije potrebno provoditi novu ocjenu činjenica i dokaza. Osim toga, kad se žalitelj poziva na iskrivljavanje dokaza, on treba precizno navesti koje je dokaze Opći sud iskrivio i dokazati pogreške u analizi koje su, prema njegovoj ocjeni, dovele do tog iskrivljavanja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom je predmetu Cedefop nakon poništavajuće presude donio spornu odluku, koja je kasnije potvrđena odlukom o odbijanju žalbe, a koja je, kao što to ističe Opći sud u točki 38. pobijane presude, također relevantna za ispitivanje zakonitosti sporne odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Smatram da je Cedefop time izvršio poništavajuću presudu u skladu s člankom 266. UFEU‑a i da je ispunio svoju obvezu da odgovori na žaliteljičin zahtjev i naknadnu žalbu. U tom pogledu, čini se da žaliteljica u svojim argumentima miješa dva različita aspekta: s jedne strane, pitanje postojanja odluke o izvršenju poništavajuće presude i, s druge strane, osnovanost odluke kojom Cedefop smatra da je izvršio poništavajuću presudu (odnosno sporne odluke, dopunjene odlukom o odbijanju žalbe).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, valja ispitati je li, kao što to ističe žaliteljica, Opći sud, zaključivši da je Cedefop pravilno izvršio tu presudu, iskrivio dokaze i, konkretnije, odluku o odbijanju žalbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, kao prvo, ističem da je izvršni direktor Cedefopa spornom odlukom odgovorio na zahtjev za izvršenje poništavajuće presude koji je podnijela žaliteljica ističući, u biti, da su učinci nezakonitosti koje je Opći sud istaknuo u poništavajućoj presudi bili poništeni plaćanjem naknade koju je taj sud naložio.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, primjećujem da je odlukom o odbijanju žalbe žalbeni odbor, među ostalim, ispitao žalbeni razlog koji se odnosi na Cedefopovu povredu članka 266. UFEU‑a. Konkretno, Cedefop je na stranicama 16. i 17. te odluke odbio argumente koji se odnose na „obrazloženje [poništavajuće presude] koje se odnosi na ukidanje pravne službe i neproduljenje žaliteljičina ugovora” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>). Taj dio navedene odluke u biti se sastoji od triju argumenata, kojima je taj žalbeni odbor naveo:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">prije svega, da je Opći sud naknadu cjelokupne imovinske i neimovinske štete utvrdio ex aequo et bono, vodeći računa o tome da je zbog utvrđenih nepravilnosti žaliteljica „izgubila priliku” da se njezin ugovor produlji (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>) i da Opći sud nije zauzeo i nije mogao zauzeti stajalište o pitanju ponovne uspostave Cedefopove unutarnje pravne službe (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>);</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">nadalje, da je odluku o uspostavljanju radnog mjesta internog pravnog savjetnika u Cedefopu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>) donio izvršni direktor i da ju je podržao izvršni odbor (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>) te da ta odluka nije bila povezana, kao prvo, s posebnom žaliteljičinom situacijom, kao drugo, s ispitivanjem na kojem se temeljila odluka bivšeg direktora o neproduljenju njezina ugovora i, kao treće, s poništavajućom presudom;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naposljetku, da je na osnovi temeljitog i transparentnog ispitivanja statusa quo Cedefop namjeravao reorganizirati način na koji je bila osigurana pravna služba, kako bi ograničio utvrđene rizike, a da pritom nije namjeravao ponovno uspostaviti osoblje ili prethodne radne organizacije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće i posljednje, ističem da je Opći sud u točki 18. pobijane presude smatrao da je spornom odlukom „izvršni direktor Cedefopa nužno odlučio […] da ne treba obnoviti žaliteljičin ugovor o radu” te da je u točki 38. te presude pojasnio da je Cedefop odlukom o odbijanju žalbe – kojom je, prema njegovoj ocjeni iz točke 22. navedene presude, dopunjeno obrazloženje sporne odluke – ispitao i odbio zahtjev za produljenje ugovora „temeljeći se na razmatranjima u vezi s unutarnjim ustrojem te agencije” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu valja ocijeniti je li Opći sud u pobijanoj presudi iskrivio dokaze time što je smatrao da je žalbeni odbor odlukom o odbijanju žalbe dodao dodatni razlog za odbijanje žaliteljičina zahtjeva. Ta se ocjena u biti odnosi na tumačenje trećeg argumenta iznesenog u točki 31. ovog mišljenja, prema kojem je taj odbor podsjetio na to da unutarnji ustroj Cedefopa, a osobito njegove pravne službe, nije podrazumijevao nikakvu namjeru ponovno uspostaviti osoblje ili prethodne radne organizacije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, točno je kako nije očito da je žalbeni odbor tim argumentom namjeravao obrazložiti odbijanje produljenja žaliteljičina ugovora temeljeći se i na dodatnom razlogu, uz onaj na kojem se temelji sporna odluka, odnosno, kao što je to Opći sud istaknuo u točki 38. te presude, „na razmatranjima u vezi s unutarnjim ustrojem te agencije” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>). Međutim, ne može se isključiti da se taj odlomak može tumačiti na način da se njime implicitno odbija žaliteljičin zahtjev za produljenje ugovora. Naime, žalbeni odbor – primjećujući da zbog razloga koji nisu povezani sa žaliteljičinom osobnom situacijom, a povezani su s unutarnjim ustrojem pravne službe, agencija nije imala namjeru „ponovno uspostaviti osoblje ili prethodne radne organizacije” – mogao se samo implicitno pozvati na nepostojanje potrebe za produljenjem žaliteljičina ugovora, što predstavlja dodatno obrazloženje, različito od jedinog obrazloženja sporne odluke, kojim se samo utvrđuje da Cedefop nije bio dužan donijeti nijednu drugu mjeru za izvršenje poništavajuće presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, s obzirom na tu mogućnost, koja je barem pravno održiva, smatram da nisu ispunjeni uvjeti potrebni za utvrđenje iskrivljavanja dokaza, kako su sažeti u točki 26. ovog mišljenja, i, konkretnije, da ocjena dokaza, odnosno odluke o odbijanju žalbe, koju je proveo Opći sud nije očito protivna tekstu te odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U slučaju da se Sud složi s tim tumačenjem, prvi žalbeni razlog stoga bi trebalo odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Suprotno tomu, ako Sud bude smatrao da je obrazloženje Općeg suda zahvaćeno iskrivljavanjem dokaza, prvi žalbeni razlog valjalo bi prihvatiti i, slijedom toga, ukinuti pobijanu presudu. Naime, kao što to proizlazi iz točaka 37., 43. i 44. te presude, Opći sud, odbijajući tužbu u prvostupanjskom postupku, temeljio se samo na razlogu spornih odluka koji počiva na promjeni unutarnjeg ustroja Cedefopa (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>). U tom će slučaju biti potrebno ispitati mogućnost da Sud odluči o tužbi u prvostupanjskom postupku, što je pitanje koje ću razmotriti u sljedećim točkama ovog mišljenja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužba u prvostupanjskom postupku</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju članka 61. Statuta, kada Sud ukida odluku Općeg suda, može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Smatram da bi to bio slučaj u ovom predmetu, ako bi Sud smatrao da pobijanu presudu treba ukinuti. Naime, Sud bi u takvoj situaciji raspolagao svim elementima potrebnima za odlučivanje o drugom tužbenom razlogu u prvostupanjskom postupku, koji se temelji na povredi članka 266. UFEU‑a i na očitoj pogrešci u ocjeni (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tim tužbenim razlogom žaliteljica u biti ističe dva argumenta. Tvrdi, kao prvo, da je na Cedefopu bilo da, izvršavajući poništavajuću presudu, nastavi postupak ispitivanja zahtjeva za produljenje njezina ugovora i da donese novu odluku kojom se zamjenjuje sporna odluka te, kao drugo, da je produljenje njezina ugovora bila jedina moguća mjera za otklanjanje nezakonitosti utvrđenih u poništavajućoj presudi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o prvom argumentu, podsjećam, s jedne strane, na to da iz članka 266. prvog stavka UFEU‑a proizlazi da je institucija čiji je akt proglašen ništavim dužna poduzeti potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi kojom je taj akt proglašen ništavim i, s druge strane, na to da je nakon donošenja poništavajuće presude Cedefop bio dužan poduzeti potrebne mjere kako bi postupio u skladu s tom presudom (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-29" href="#t-29">29</a>
</span>) i, kao što je to sâm Opći sud priznao u točki 34. pobijane presude, donijeti novi akt kojim se zamjenjuje odluka od 12. svibnja 2017.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon poništavajuće presude Cedefop je donio spornu odluku, potvrđenu odlukom o odbijanju žalbe. Premda ta agencija spornom odlukom nije preispitala zahtjev za produljenje žaliteljičina ugovora, ipak joj je odgovorila da ona nije dužna donijeti nijednu drugu mjeru osim plaćanja naknade koju joj je Opći sud naložio, što bi u konačnici implicitno dovelo do zaključka da nije trebalo obnoviti žaliteljičin ugovor o radu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-30" href="#t-30">30</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U okviru odluke o odbijanju žalbe žalbeni odbor potvrdio je to obrazloženje, ističući osobito činjenicu da naknada koju je Opći sud odredio u poništavajućoj presudi – a koju je sâma žaliteljica zahtijevala kako bi se nadoknadila imovinska šteta uzrokovana neproduljenjem njezina ugovora – predstavlja „pravednu naknadu cjelokupne imovinske štete koju je [ona] pretrpjela”, kao što je to Opći sud presudio u točki 201. poništavajuće presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na te elemente, smatram da je spornom odlukom, kako je potvrđena odlukom o odbijanju žalbe, Cedefop implicitno ponovno ocijenio zahtjev za produljenje žaliteljičina ugovora, smatrajući da nije bio dužan donijeti nikakvu drugu mjeru osim plaćanja naknade koju mu je Opći sud naložio.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o drugom argumentu, primjećujem, kao što je to Opći sud istaknuo u točkama 25., 26. i 41. pobijane presude, da član privremenog osoblja nema nikakvo pravo na produljenje svojeg ugovora, s obzirom na to da je produljenje tog ugovora samo mogućnost ostavljena nadležnom tijelu i institucijama, koje imaju široku diskrecijsku ovlast u organizaciji svojih službi (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-31" href="#t-31">31</a>
</span>). Ta su razmatranja još relevantnija kad je riječ o zamjeni ugovora na određeno vrijeme ugovorom na neodređeno vrijeme, koji stvara stabilniju vezu bez vremenskog ograničenja između institucije i člana osoblja o kojem je riječ (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-32" href="#t-32">32</a>
</span>). Iz toga proizlazi da izvršenje poništavajuće presude nije nužno trebalo biti u obliku produljenja žaliteljičina ugovora (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-33" href="#t-33">33</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, neovisno o osnovanosti njegova odgovora, koji je predmet drugih žalbenih razloga (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-34" href="#t-34">34</a>
</span>), smatram da je Cedefop donio mjere koje je nalagalo izvršenje poništavajuće presude na temelju članka 266. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključno, u slučaju da Sud odluči da treba prihvatiti prvi žalbeni razlog i, slijedom toga, konačno odlučiti o tužbi u prvostupanjskom postupku, predlažem da se drugi tužbeni razlog iz tužbe u prvostupanjskom postupku odbije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za izdvajanje priloga C.1 iz spisa</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Cedefop u svojem odgovoru na žalbu zahtijeva od Suda da, na temelju članka 151. svojeg Poslovnika, izdvoji iz spisa prilog C.1 žalbi, koji sadržava razmjenu prepiske između žaliteljice, njezine bivše pravne savjetnice i treće osobe, a u koju je u obliku kopiranja i lijepljenja uključen sadržaj poruke elektroničke pošte koju je Cedefopov pravni savjetnik 2. travnja 2021. poslao žaliteljičinoj bivšoj pravnoj savjetnici u vezi s mogućnošću pokretanja pregovora između stranaka radi sporazumnog rješenja spora (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-35" href="#t-35">35</a>
</span>). Cedefop u biti tvrdi da je prepiska o kojoj je riječ obuhvaćena povjerljivošću komunikacije između odvjetnika, u skladu s belgijskim etičkim kodeksom odvjetnika, ističući da ni žaliteljica ni njezin sadašnji savjetnik nisu bili adresati sporne poruke elektroničke pošte, dok žaliteljica tvrdi, s jedne strane, da je povjerljivost predviđena tim kodeksom interno pravilo odvjetničke komore u Bruxellesu (Belgija) koje za nju nije obvezujuće te, s druge strane, da ta prepiska predstavlja odlučujući dokaz u prilog njezinu stajalištu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-36" href="#t-36">36</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije podsjećam na to da se pravom Unije ne predviđaju nikakva posebna pravila kad je riječ o uporabi dokaza. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, načelo koje je primjenjivo u tom pogledu jest načelo slobodne ocjene dokaza, iz kojeg proizlazi da se dopuštenost pravodobno podnesenog dokaza može osporavati pred sudom Unije samo na temelju činjenice da je taj dokaz nepropisno pribavljen (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-37" href="#t-37">37</a>
</span>). Konkretnije, ako postoje dokazi koje je stranka nepropisno podnijela, treba odvagnuti interese stranaka u postupku povezane s njihovim pravom na pošteno suđenje, uzimajući u obzir interese zaštićene povrijeđenim ili zaobiđenim pravilima pri prikupljanju takvih dokaza (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-38" href="#t-38">38</a>
</span>). Iz toga proizlazi da sud Unije kojem je podnesen zahtjev za izdvajanje dokaza mora odvagnuti, s jedne strane, interese tužitelja koji je podnio te dokaze, uzimajući u obzir, među ostalim, njihovu korisnost za ocjenu osnovanosti tužbe koja mu je podnesena i, s druge strane, interese protivne stranke kojima bi zadržavanje navedenih dokaza u spisu moglo konkretno i stvarno naštetiti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-39" href="#t-39">39</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o situaciji u ovom predmetu, također podsjećam na to kako je točno da je Sud odavno priznao pravo na poštovanje povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i njegove stranke (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-40" href="#t-40">40</a>
</span>), osobito kao izraz načela prava na pošteno suđenje i poštovanja privatnog života, kako su utvrđena u člancima 47. i 7. Povelje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-41" href="#t-41">41</a>
</span>) odnosno u člancima 6. i 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-42" href="#t-42">42</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, čini mi se da se zaštita povjerljivosti komunikacije između odvjetnika i njegove stranke – koja je, osim toga, ponajprije namijenjena zaštiti interesa te stranke – ne proširuje u svim okolnostima na prepisku između odvjetnikâ, barem ako je ta komunikacija dio komunikacije između odvjetnika i stranke (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-43" href="#t-43">43</a>
</span>). Naime, zaštita povjerljivosti komunikacije između odvjetnikâ obično je na nacionalnoj razini osigurana etičkim pravilima koja donose nadležne odvjetničke komore, eventualno na temelju ovlasti zakonodavca, te je obvezujuća samo za odvjetnike koji su obvezani tim pravilima (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-44" href="#t-44">44</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pod pretpostavkom da je u ovom slučaju, kao što to ističe Cedefop, bivša žaliteljičina odvjetnica povrijedila etička pravila odvjetničke komore u Bruxellesu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-45" href="#t-45">45</a>
</span>), odgovornost koja proizlazi iz te povrede odnosi se samo na tu odvjetnicu. Takva povreda, pod pretpostavkom da se utvrdi, ne može sama po sebi dovesti do zabrane da žaliteljica podnese dokaze koje nije nezakonito pribavila (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-46" href="#t-46">46</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj zaključak nije doveden u pitanje činjenicom da je u ovom slučaju riječ o prepisci kojom se predviđala mogućnost sporazumnog rješenja spora jer se ta prepiska u svakom slučaju nije odnosila na moguću razmjenu povjerljivih informacija o sadržaju eventualnog sporazumnog rješenja spora, nego se samo izražavala Cedefopova načelna spremnost na pokretanje takvih pregovora (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-47" href="#t-47">47</a>
</span>). Osim toga, sudska praksa na koju se Cedefop poziva odnosi se na pristup trećih osoba određenim dokumentima koje je Komisija pripremila u okviru tužbe zbog povrede obveze i u ovom slučaju nije relevantna (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-48" href="#t-48">48</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, predlažem da se odbije Cedefopov zahtjev za izdvajanje priloga C.1 iz spisa (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-49" href="#t-49">49</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije žalbu ili, u slučaju da bude smatrao da treba prihvatiti prvi žalbeni razlog, ukine presudu Općeg suda Europske unije od 7. veljače 2024., VP/Cedefop (T‑563/22, EU:T:2024:72) i odbije drugi tužbeni razlog iz tužbe koju je osoba VP podnijela Općem sudu;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije zahtjev za izdvajanje priloga C.1 iz spisa predmeta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>) Izvorni jezik: francuski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>) Njezin zahtjev temeljio se na članku 90. stavku 1. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), koji se primjenjuje na članove privremenog osoblja na temelju članka 46. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>) Opći sud u biti je presudio, s jedne strane, da je odluka od 12. svibnja 2017. zahvaćena očitom pogreškom u ocjeni jer je njome neproduljenje žaliteljičina ugovora opravdano predviđenim ukidanjem Cedefopove pravne službe te, s druge strane, s obzirom na to da se ne može isključiti da se ta odluka mogla temeljiti na različitom razlogu, koji se temelji na gubitku povjerenja Cedefopova direktora u žaliteljicu, da je navedena odluka donesena kršenjem prava na saslušanje, pravâ obrane i članka 26. Pravilnika o osoblju.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>) Dopisom od 2. ožujka 2021. (u daljnjem tekstu: odluka od 2. ožujka 2021.) izvršni direktor istaknuo je da se izvršenjem navedene presude nalaže samo naknada imovinske i neimovinske štete, s obzirom na to da su učinci nezakonitosti koju je utvrdio Opći sud nadoknađeni isplatom naknade štete.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>) Nakon žalbe koju je žaliteljica podnijela na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, predsjednik žalbenog odbora 29. srpnja 2021. uputio joj je dopis u kojem je naveo da je taj odbor na sastanku 16. srpnja 2021. odlučio prihvatiti njezinu žalbu od 28. travnja 2021. i „poništiti” odluku od 2. ožujka 2021., s obzirom na to da žaliteljica nije imala mogućnost podnijeti očitovanja o toj odluci. Opći sud u međuvremenu je rješenjem od 20. svibnja 2022., VP/Cedefop (T‑534/21, EU:T:2022:327) odbio žaliteljičinu tužbu protiv odluke od 2. ožujka 2021.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>) Navedeni novi direktor uputio je žaliteljici 7. rujna 2021. dopis kojim ju je obavijestio da ne namjerava donijeti dodatne mjere koje je zatražila u okviru svojeg zahtjeva jer je poništavajuća presuda već u cijelosti izvršena te ju je pozvao da podnese svoja očitovanja o predviđenoj odluci, što je ona i učinila 15. listopada 2021.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>) Ti tužbeni razlozi temeljili su se na nenadležnosti žalbenog odbora (prvi tužbeni razlog), na povredi članka 266. UFEU‑a kao i očitoj pogrešci u ocjeni (drugi tužbeni razlog), na povredi dužnosti brižnog postupanja (treći tužbeni razlog), na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja, jednakog postupanja i nediskriminacije (četvrti tužbeni razlog) te na zlouporabi ovlasti (peti tužbeni razlog).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>) Napominjem da formulacija teksta točke 38. pobijane presude može dovesti do zabune. Naime, Opći sud najprije je istaknuo da „[žaliteljica] tvrdi da je na Cedefopu da, izvršavajući [poništavajuću presudu], nastavi postupak […] i donese novu odluku”, a da pritom nije izričito zauzeo stajalište o postojanju takve obveze, te je potom odgovorio na taj argument navodeći da, „[m]eđutim, valja istaknuti da je Cedefop u ovom slučaju [bio] usklađen s tom obvezom” (moje isticanje).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>) Ostali žalbeni razlozi koje je žaliteljica istaknula temelje se na povredi obveze da se po službenoj dužnosti provjeri i utvrdi nenadležnost žalbenog odbora za donošenje odluke o izvršenju poništavajuće presude (drugi i treći žalbeni razlog), povredi načela „zakonom ustanovljenog suda” iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i nenadležnosti Općeg suda za ukidanje poništavajuće presude (četvrti i peti žalbeni razlog), povredi članka 266. UFEU‑a (šesti žalbeni razlog), povredi pravnog načela koje se temelji na presudama od 25. listopada 2013., Komisija/Moschonaki (T‑476/11 P, EU:T:2013:557, t. 71. i 73.) i od 16. listopada 2019., ZV/Komisija (T‑684/18, EU:T:2019:748, t. 20.) (sedmi žalbeni razlog), nepostojanju obrazloženja (osmi žalbeni razlog) i, naposljetku, povredi prava na saslušanje iz članka 47. Povelje (deveti žalbeni razlog). Svi ti žalbeni razlozi usmjereni su samo protiv obrazloženja pobijane presude na koje se Opći sud oslonio kako bi odbio drugi tužbeni razlog iz tužbe u prvostupanjskom postupku, koji se temeljio na povredi članka 266. UFEU‑a i na očitoj pogrešci u ocjeni (vidjeti u tom pogledu točku 9. ovog mišljenja).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>) Tim tužbenim razlogom žaliteljica je tvrdila, s jedne strane, da je na Cedefopu bilo da, izvršavajući poništavajuću presudu, nastavi postupak ispitivanja zahtjeva za produljenje njezina ugovora i da donese novu odluku kojom se zamjenjuje sporna odluka te, s druge strane, da je produljenje njezina ugovora bila jedina moguća mjera za otklanjanje nezakonitosti utvrđenih u poništavajućoj presudi. Ističem da, premda u naslovu točke VII.1 i u točki 52. svoje žalbe žaliteljica tvrdi da je Opći sud „prihvatio” drugi tužbeni razlog u prvostupanjskom postupku, ona se, prema mojem mišljenju, poziva na činjenicu da je Opći sud, odbijajući taj tužbeni razlog, prema njezinu mišljenju, priznao Cedefopovu „obvezu da donese zamjensku odluku”.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>) Vidjeti bilješku 8. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>) Taj razlog proizlazi iz stranica 16. i 17. odluke o odbijanju žalbe.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>) U točki 44. te presude pojašnjava se da je „taj razlog, iznesen u odluci o odbijanju žalbe, sam po sebi dovoljan da opravda odluku o neproduljenju [žaliteljičina] ugovora”.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>) Drugim riječima, Opći sud odbio je žaliteljičin argument prema kojem je Cedefop povrijedio članak 266. UFEU‑a i počinio očitu pogrešku u ocjeni zato što je, neovisno o tome je li trebalo poduzeti mjere, ta agencija u svakom slučaju donijela odluku o izvršenju poništavajuće presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>) Istodobno, na pomalo proturječan način, žaliteljica tvrdi da je izvršni direktor Cedefopa odbio njezin zahtjev za vraćanje na posao, unatoč objavi poništavajuće presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>) Sud je presudio da, u skladu s tom odredbom, u slučaju da je neki akt poništen ili je utvrđen nevaljanim, institucije koje su donijele taj akt dužne su samo poduzeti mjere za izvršenje te presude. Posljedično, institucije imaju široku marginu prosudbe u pogledu odlučivanja o sredstvima kojima treba ispraviti utvrđenu nezakonitost, uz napomenu da ta sredstva moraju biti u skladu s izrekom predmetne presude i obrazloženjem koje čini njezinu nužnu potporu (vidjeti, među ostalim, presudu od 29. studenoga 2018., Bank Tejarat/Vijeće, C‑248/17 P, EU:C:2018:967, t. 68. i navedenu sudsku praksu). Opći sud pojasnio je da je, prilikom izvršavanja diskrecijske ovlasti koja joj je dodijeljena člankom 266. UFEU‑a, na upravi da provede izbor između različitih mogućih mjera koje su u skladu s obrazloženjem poništavajuće presude kao i s načelima i pravilima prava Unije, kako bi se pomirili interesi službe i nužnost odgovarajuće zaštite tužiteljevih prava, te da dotična institucija ili tijelo prilikom izbora mjere za izvršenje mora, među ostalim, kako bi poštovalo načela i pravila prava Unije, izbjegavati da donesene mjere sadržavaju iste nepravilnosti poput onih utvrđenih u poništavajućoj presudi (vidjeti, među ostalim, presudu od 23. listopada 2024., ZR/EUIPO, T‑634/22, EU:T:2024:746, t. 42. i 45. te navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>) Vidjeti presudu od 12. prosinca 2024., DD/FRA (C‑130/22 P, EU:C:2024:1018, t. 26. i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>) Vidjeti presudu od 12. prosinca 2024., DD/FRA (C‑130/22 P, EU:C:2024:1018, t. 27. i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>) Ti su odlomci posljednji dio točke C te odluke.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>) Žalbeni odbor ističe da je žaliteljica sâma zatražila naknadu imovinske štete koju je pretrpjela zbog neproduljenja svojeg ugovora.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>) Žalbeni odbor podsjeća na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, Opći sud ne može u izvršavanju svojih nadležnosti izdavati naloge institucijama Unije niti ih zamjenjivati.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>) Ta odluka proizlazi iz zaključaka izvršnog odbora od 3. ožujka 2021., na koje se žaliteljica poziva u svojoj žalbi.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>) Žalbeni odbor navodi da je predloženi raspored za pokretanje predmetnog postupka zapošljavanja bio usko povezan s ishodom postupka zapošljavanja direktora za ljudske potencijale.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>) Opći sud oslanja se na treći argument naveden u točki 31. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>) Podsjećam na to da taj odlomak odluke o odbijanju žalbe u izvornom engleskom tekstu glasi kako slijedi: „[b]ased on a thourough and transparent assessment of the status quo performed in 2021 on the basis of 2020 data, Cedefop intends to reorganise the way the legal function works to mitigate the identified risks without intending to reinstate persons or past working organisations” („na osnovi temeljitog i transparentnog ispitivanja statusa quo provedenog 2021. na temelju podataka za 2020., Cedefop namjerava reorganizirati način na koji je osigurana pravna služba, kako bi ograničio utvrđene rizike, a da pritom ne namjerava ponovno uspostaviti osoblje ili prethodne radne organizacije”).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>) Drugim riječima, čini se da se žalbeni odbor navedenim argumentom u biti ograničava na opovrgavanje žaliteljičine tvrdnje koja se u biti temelji na tome da je odluka izvršnog direktora Cedefopa da ponovno uspostavi radno mjesto internog pravnog savjetnika u okviru Cedefopa, koju je podržao izvršni odbor, nužno podrazumijevala produljenje njezina ugovora, bez odlučivanja o nužnosti ili svrsishodnosti tog produljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>) Valja utvrditi da je teško shvatiti razlog koji je naveo Opći sud da odluči samo o jednom od dvaju razloga istaknutih u spornoj odluci, kako je dopunjena odlukom o odbijanju žalbe, a da pritom nije smatrao potrebnim odlučiti o, prema Cedefopu, glavnom razlogu za odbijanje žaliteljičina zahtjeva, koji se temeljio na tome da nije trebala biti poduzeta nijedna naknadna mjera radi izvršenja poništavajuće presude, nego je Opći sud taj razlog samo smatrao bespredmetnim.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>) Budući da je predmet ovog mišljenja ograničen na prvi žalbeni razlog, ta analiza ne dovodi u pitanje ispitivanje ostalih žalbenih razloga.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-29" href="#c-29">29</a>
</span>) Vidjeti točku 17. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-30" href="#c-30">30</a>
</span>) Opći sud tako je odlučio u točki 18. pobijane presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-31" href="#c-31">31</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu, među ostalim, presudu od 12. prosinca 2024., DD/FRA (C‑130/22 P, EU:C:2024:1018, t. 39.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-32" href="#c-32">32</a>
</span>) To potvrđuje ustaljena sudska praksa Općeg suda (vidjeti presudu od 9. studenoga 2022., QM/Europol, T‑164/21, EU:T:2022:695, t. 83. i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-33" href="#c-33">33</a>
</span>) U tom pogledu, čini se da žaliteljica miješa, s jedne strane, Cedefopovu obvezu da nakon poništavajuće presude donese novu odluku o zahtjevu za produljenje njezina ugovora i, s druge strane, razloge na kojima se temelji nova odluka (sporna odluka, potvrđena odlukom o odbijanju žalbe). Drugim riječima, pitanje jesu li razlozi navedeni u tim odlukama osnovani usko je povezano s osnovanošću tih odluka, neovisno o tome je li ta agencija donijela odluku radi izvršenja poništavajuće presude.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-34" href="#c-34">34</a>
</span>) Vidjeti bilješku 9. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-35" href="#c-35">35</a>
</span>) Ta poruka elektroničke pošte uslijedila je nakon žaliteljičina zahtjeva upućenog Cedefopu za izvršenje poništavajuće presude produljenjem njezina ugovora, kojem se ta agencija protivila.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-36" href="#c-36">36</a>
</span>) Radi pojašnjenja, ističem da žaliteljica također najprije ističe nedopuštenost tog zahtjeva, s obzirom na to da on nije podnesen zasebnim aktom. Međutim, smatram da se taj prigovor ne može prihvatiti. Naime, kao što to ističe Cedefop, u skladu s člankom 151. stavkom 1. Poslovnika Suda, navedeni zahtjev trebao je biti podnesen zasebnim aktom samo ako je ta agencija zatražila da Sud odluči o tom zahtjevu bez ulaženja u raspravljanje o meritumu, što ovdje nije bio slučaj.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-37" href="#c-37">37</a>
</span>) Vidjeti, među ostalim, presudu od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće (C‑348/20 P, EU:C:2022:548, t. 129. i navedenu sudsku praksu). Vidjeti također, u pravnoj teoriji, Lenaerts, K. i dr., EU Procedural Law, 2. izd., Oxford University Press, 2023., str. 790. U tom pogledu, Sud je odlučio izdvojiti dokument iz spisa predmeta u slučaju, među ostalim, pravnih mišljenja koja za internu uporabu izdaju pravne službe institucija (rješenja od 23. listopada 2002., Austrija/Vijeće, C‑445/00, EU:C:2002:607, t. 12. i od 14. svibnja 2019., Mađarska/Parlament, C‑650/18, EU:C:2019:438, t. 8. do 19.) ili nacionalna uprava (rješenje od 23. ožujka 2007., Stadtgemeinde Frohnleiten i Gemeindebetriebe Frohnleiten, C‑221/06, EU:C:2007:185, t. 19. do 23.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-38" href="#c-38">38</a>
</span>) Vidjeti po analogiji presudu od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće (C‑348/20 P, EU:C:2022:548, t. 130.). U tom se slučaju radilo o internim dokumentima na koje se odnosi Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.) čije podnošenje dotična institucija nije odobrila niti ga je naložio sud Unije.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-39" href="#c-39">39</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu presudu od 12. srpnja 2022., Nord Stream 2/Parlament i Vijeće (C‑348/20 P, EU:C:2022:548, t. 131.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-40" href="#c-40">40</a>
</span>) Vidjeti presudu od 18. svibnja 1982., AM &amp; S Europe/Komisija (155/79, EU:C:1982:157, t. 18. do 27.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-41" href="#c-41">41</a>
</span>) Vidjeti u tom pogledu, kad je općenitije riječ o temeljima zaštite profesionalne tajne odvjetnikâ, mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Poiaresa Madura u predmetu Ordre des barreaux francophones et germanophone i dr. (C‑305/05, EU:C:2006:788, t. 36. do 46. i navedenu sudsku praksu). Vidjeti također, u pravnoj teoriji, Van Gerven, D., „Professional Secrecy in Europe”, u Professional Secrecy of Lawyers in Europe, Cambridge University Press, 2013., str. 6. do 8.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-42" href="#c-42">42</a>
</span>) Kao što sam to istaknuo u svojem mišljenju u predmetu Orde van Vlaamse Balies i dr. (C‑694/20, EU:C:2022:259, t. 49.), koje je Sud u tom pogledu potvrdio u svojoj presudi od 8. prosinca 2022., Orde van Vlaamse Balies i dr. (C‑694/20, EU:C:2022:963, t. 27.), iz sudske prakse ESLJP‑a proizlazi da se člankom 8. stavkom 1. EKLJP‑a štiti povjerljivost svake komunikacije između pojedinaca te se pruža pojačana zaštita razmjena informacija između odvjetnika i njihovih stranaka (vidjeti u tom smislu presudu ESLJP‑a od 6. prosinca 2012., Michaud protiv Francuske, CE:ECHR:2012:1206JUD001232311, t. 117. i 118.). Poput te odredbe, čija se zaštita ne proteže samo na djelatnost obrane, nego i na pravno savjetovanje, članak 7. Povelje nužno jamči tajnost tog pravnog savjetovanja, i to kako s obzirom na njegov sadržaj tako i s obzirom na njegovo postojanje. Naime, kao što je to istaknuo ESLJP, osobe koje se savjetuju s odvjetnikom mogu razumno očekivati da njihovo komuniciranje bude privatno i povjerljivo (presuda ESLJP‑a od 9. travnja 2019., Altay protiv Turske (br. 2), CE:ECHR:2019:0409JUD001123609, t. 49.). Stoga, osim u iznimnim situacijama, te osobe moraju legitimno moći imati povjerenja u činjenicu da njihov odvjetnik nikomu neće otkriti da su se savjetovale s njim, osim ako mu one to ne dopuste.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-43" href="#c-43">43</a>
</span>) Vidjeti osobito u tom smislu Van Gerven, D., „Professional Secrecy in Europe”, u Professional Secrecy of Lawyers in Europe, Cambridge University Press, 2013., str. 17. i 18.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-44" href="#c-44">44</a>
</span>) Osim toga, u tom pogledu nema ujednačenosti u nacionalnim pravnim sustavima. Istina je da je u određenim sustavima ta komunikacija gotovo apsolutno zaštićena (vidjeti, primjerice, osim članka 6.1. belgijskog etičkog kodeksa odvjetnika, koji navodi Cedefop, članak 3.1. nacionalnog pravilnika o odvjetništvu u Francuskoj i članak 48. talijanskog etičkog kodeksa odvjetnika), ali čak i u tim slučajevima obvezu koja proizlazi iz te zaštite imaju samo odvjetnici o kojima je riječ. Na europskoj razini, u skladu s člankom 5.3.1. Etičkog kodeksa europskih odvjetnika Vijeća odvjetničkih komora Europe (CCBE) (izdanje iz 2019.), koji se može pretraživati na francuskom jeziku na sljedećoj adresi: https://www.ccbe.eu/fileadmin/speciality_distribution/public/documents/DEONTOLOGY/DEON_CoC/FR_DEON_CoC.pdf, „[o]dvjetnik koji kolegi iz druge države članice namjerava uputiti komunikacije koje želi smatrati povjerljivima ili ‚without prejudice’, tu namjeru mora jasno izraziti prije slanja prve od tih komunikacija”. U članku 5.3.2. tog kodeksa pojašnjava se da, „[a]ko njihov budući primatelj komunikacije ne može učiniti povjerljivima ili ,without prejudice’, on o tome mora bez odgode obavijestiti pošiljatelja”. Osim toga, komentar u članku 5.3. memoranduma s objašnjenjima tog dokumenta upućuje na različite pristupe među državama članicama.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-45" href="#c-45">45</a>
</span>) U tom pogledu ističem da – iako okolnost, na koju se poziva žaliteljica, prema kojoj je sâm Cedefopov zastupnik od bivše žaliteljičine zastupnice zatražio da otkrije sadržaj svoje komunikacije sa žaliteljicom nije potkrijepljena nijednim dokazom – sâm sadržaj te komunikacije, prema mojem mišljenju, nalaže da ona svojoj stranci priopći Cedefopovu spremnost na pokretanje pregovora. Međutim, neću zauzimati stajalište o mogućnosti doslovnog navođenja cjelokupne razmjene informacija između dvaju odvjetnika o kojima je riječ, umjesto njezina sažetka, što je pitanje koje u svakom slučaju ostaje obuhvaćeno pravilima nadležne odvjetničke komore i u ovom slučaju nije relevantno.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-46" href="#c-46">46</a>
</span>) Osobito u smislu sudske prakse navedene u točki 49. ovog mišljenja</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-47" href="#c-47">47</a>
</span>) Opći sud u tom je pogledu u sličnoj situaciji u biti priznao mogućnost pozivanja na postojanje dijaloga između stranaka s ciljem mogućeg sporazumnog rješenja spora (presuda od 18. listopada 2023., BZ/ESB, T‑162/21, EU:T:2023:647, t. 133.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-48" href="#c-48">48</a>
</span>) Naime, u okviru te sudske prakse Opći je sud u biti presudio da je očuvanje cilja o kojem je riječ, odnosno sporazumnog rješenja spora između Komisije i dotične države članice prije presude Suda, opravdavalo odbijanje pristupa dokumentima sastavljenima u okviru postupka o kojem je riječ (vidjeti presudu od 12. rujna 2007., API/Komisija, T‑36/04, EU:T:2007:258, t. 121. i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-49" href="#c-49">49</a>
</span>) Taj zaključak, jasno, ne utječe na pitanje dokazne vrijednosti tog dokumenta, koju će Sud ocijeniti u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza, navedenim u točki 49. ovog mišljenja.</p>
</body>
</html>
