<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑283/15</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015CJ0283</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:102">EU:C:2017:102</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>9</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>9</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>tmilcjePRESUDA OD <DATE ISO="20170209">9. 2. 2017.</DATE> – PREDMET C‑283/15</P><P>X</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (prvo vijeće)</P><P><DATE ISO="20170209">9. veljače 2017.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: nizozemski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Porezno zakonodavstvo</KEYWORD><KEYWORD>Porez na dohodak</KEYWORD><KEYWORD>Državljanin države članice koji ostvaruje dohodak na njezinu području i na području treće zemlje, a boravi u drugoj državi članici</KEYWORD><KEYWORD>Porezna olakšica s ciljem uzimanja u obzir njegove osobne i obiteljske situacije</KEYWORD></INDEX><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑283/15,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske), odlukom od <DATE ISO="20150522">22. svibnja 2015.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20150611">11. lipnja 2015.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">X</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Staatssecretaris van Financiën,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (prvo vijeće),</P><P>u sastavu: R. Silva de Lapuerta, predsjednica vijeća, E. Regan, J.-C. Bonichot (izvjestitelj), C. G. Fernlund i S. Rodin, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Wathelet,</P><P>tajnik: C. Strömholm, administratorica,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20160629">29. lipnja 2016.</DATE>,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>za osobu X, B. Dieleman, A. A. W. Langevoord i T. C. Gerverdinck, <HT TYPE="ITALIC">belastingadviseurs</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za nizozemsku vladu, M. Bulterman i M. Noort, u svojstvu agenata, uz asistenciju J. C. L. M. Fijena, <HT TYPE="ITALIC">expert</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za belgijsku vladu, M. Jacobs i J. C. Halleux, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za njemačku vladu, T. Henze i K. Petersen, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za austrijsku vladu, C. Pesendorfer, E. Lachmayer i F. Koppensteiner, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za portugalsku vladu, L. Inez Fernandes, M. Rebelo i J. Martins da Silva, u svojstvu agenata,</P></ITEM><?PAGE NO="2"?><ITEM><P>za švedsku vladu, A. Falk, C. Meyer‑Seitz, U. Persson, E. Karlsson, L. Swedenborg i N. Otte Widgren, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za vladu Ujedinjene Kraljevine, M. Holt, u svojstvu agenta, uz asistenciju R. Hilla, <HT TYPE="ITALIC">barrister</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, W. Roels i C. Soulay, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20160907">7. rujna 2016.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>odredbi UFEU‑a o slobodi kretanja<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je podnesen u okviru spora između osobe X i Staatssecretarisa van Financiën (državni tajnik za financije) povodom odbijanja nizozemske porezne uprave da mu odobri odbitak <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>negativnog dohotka<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> od nekretnine za stanovanje čiji je vlasnik, a koja se nalazi u Španjolskoj.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Članak 2.3. Weta Inkomstenbelasting 2001 (Zakon o porezu na dohodak iz 2001., u daljnjem tekstu: Zakon iz 2001.) određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Porez na dohodak obuhvaća sljedeće vrste dohotka koje porezni obveznik ostvaruje tijekom predmetne kalendarske godine:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>a)</NO.P><TXT>oporeziv dohodak od rada ili nekretnine za stanovanje,</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>b)</NO.P><TXT>oporeziv dohodak od značajnog udjela u trgovačkom društvu i</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>c)</NO.P><TXT>oporeziv dohodak od štednje i ulaganja.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Članak 2.4. Zakona iz 2001. propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="002.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Oporeziv dohodak od rada ili nekretnine za stanovanje određuje se:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>a)</NO.P><TXT>za porezne obveznike koji su nizozemski državljani: u skladu s odredbama Poglavlja 3.,</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>b)</NO.P><TXT>za porezne obveznike koji su strani državljani: u skladu s odredbama Odjeljka 7.2. […]<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>U skladu s člankom 2.5. Zakona iz 2001.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="002.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Svaki porezni obveznik koji je nizozemski državljanin i boravi u Nizozemskoj samo tijekom jednog dijela kalendarske godine i svaki porezni obveznik koji je strani državljanin koji boravi u drugoj državi članici Europske unije ili na državnom području treće države određene ministarskom odlukom s kojom je Kraljevina Nizozemska sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojim se propisuje razmjena informacija, može odabrati porezni režim koji ovaj zakon predviđa za porezne obveznike koji su nizozemski državljani […]</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Na temelju članka 3.120. stavka 1. Zakona iz 2001., rezident u Nizozemskoj ima pravo odbiti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>negativni dohodak<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/> od vlastite nekretnine za stanovanje koja se nalazi u Nizozemskoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>U skladu s člankom 7.1. točkom (a) Zakona iz 2001., porez se ubire na oporezivi dohodak po osnovi rada ili nekretnine za stanovanje u Nizozemskoj, ostvaren tijekom kalendarske godine.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Na temelju članka 7.2. stavka 2. točaka (b) i (f) Zakona iz 2001., oporezivi primitak od rada koji se obavlja u Nizozemskoj i, ovisno o slučaju, oporezivi dohodak od vlastite nekretnine za stanovanje u Nizozemskoj čine dio oporezivog dohotka od rada i nekretnine.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Na temelju Zakona iz 2001. porez na dohodak fizičkih osoba u Nizozemskoj obuhvaća ne samo dohodak od rada nego i onaj <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>od nekretnine za stanovanje<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>. Kada je potonja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>u vlasništvu<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> podrazumijeva se da donosi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>pogodnosti<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> koje se izračunavaju u postotku od njezine vrijednosti. Od tih se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>pogodnosti<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> oduzimaju troškovi koji se mogu odbiti, među kojima se nalaze kamate i pripadajući troškovi kredita ugovorenih za kupnju nekretnine za stanovanje. Ako iznos tih troškova prelazi iznos ostvarenih <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>pogodnosti<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>, porezni obveznik ostvaruje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>negativni dohodak<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Takav je u 2007. bio slučaj osobe X, nizozemskog državljanina, u pogledu njezine nekretnine za stanovanje u Španjolskoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Tijekom spomenute porezne godine, dohodak od profesionalnih aktivnosti osobe X sastojao se od uplata dvaju društava u kojima je imao većinske udjele i od kojih jedno ima sjedište u Nizozemskoj, a drugo u Švicarskoj. Dohodak iz nizozemskog izvora činio je 60% od njegova ukupnog oporezivog dohotka, dok je udio iz švicarskog izvora iznosio 40%. Nikakav dohodak nije, prema tome, ostvaren u Španjolskoj, ni tijekom 2007. godine ni tijekom sljedeće četiri godine po isteku kojih je osoba X prestala biti španjolski rezident.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>U skladu s mjerodavnom bilateralnom poreznom konvencijom dohodak iz švicarskog izvora oporezuje se u Švicarskoj, dok se onaj ostvaren u Nizozemskoj oporezuje u toj zemlji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Što se tiče njezina oporezivanja u potonjoj državi članici, osoba X je najprije odabrala mogućnost izjednačavanja s poreznim obveznicima rezidentima, predviđenu u članku 2.5. Zakona iz 2001., što je imalo za posljedicu njezino podvrgavanje neograničenoj poreznoj obvezi u Nizozemskoj. U tu svrhu nizozemska porezna uprava uzela je u obzir <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>negativni dohodak<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> od nekretnine za stanovanje koja se nalazi u Španjolskoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Međutim, ukupni iznos tako izračunatog poreza bio je veći od onog koji bi osoba X morala platiti da nije odabrala izjednačavanje s poreznim obveznicima rezidentima, što bi imalo za posljedicu to da bi bila oporezovana u Švicarskoj za dohodak ostvaren u toj zemlji, odnosno za 40% od svojeg ukupnog dohotka, te da je usto bila ovlaštena u cijelosti odbiti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>negativni dohodak<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> od nekretnine za stanovanje čiji je vlasnik, a koja se nalazi u Španjolskoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Ponovno se pozivajući na mogućnost odabira, ona je pred nizozemskim sudovima pobijala porezno rješenje, tvrdeći da odredbe prava Unije o slobodi kretanja treba tumačiti na način da omogućavaju poreznim obveznicima nerezidentima da ishode odbitak <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>negativnog dohotka<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> od nekretnina za stanovanje u svojem vlasništvu, a da pritom nisu obvezni odabrati izjednačavanje s poreznim obveznicima rezidentima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Nakon što su Rechtbank te Haarlem (Sud u Haarlemu, Nizozemska) i Gerechtshof Amsterdam (Žalbeni sud u Amsterdamu, Nizozemska) odbili njezine zahtjeve, osoba X podnijela je žalbu u kasacijskom postupku Hogeu Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev dvoji o dosegu sudske prakse proizišle iz presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19950214">14. veljače 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Schumacker</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:31">EU:C:1995:31</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), s obzirom na to da, za razliku od činjeničnog stanja u predmetu u kojem je donesena ta presuda, osoba X ne ostvaruje sav ili gotovo sav obiteljski dohodak u jednoj državi članici koja nije država članica boravišta, nadležna za oporezivanje tog dohotka, i da bi stoga trebalo uzeti u obzir njezinu osobnu i obiteljsku situaciju. Naime, posebnost situacije u kojoj se nalazi osoba X je u tome da je na datum mjerodavan za izračun njezina poreza na dohodak boravila u Španjolskoj ondje ne ostvarujući dohodak i da je 60% od svojeg dohotka ostvarivala u Nizozemskoj, a 40% u Švicarskoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990914">14. rujna 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Gschwind</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑391/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:409">EU:C:1999:409</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20021212">12. prosinca 2002.</DATE>, <NAME.CASE>de Groot</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑385/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:750">EU:C:2002:750</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120510">10. svibnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Estonija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑39/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:282">EU:C:2012:282</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), moguće je razumijevati na način da država članica u kojoj se obavlja aktivnost uvijek treba voditi računa o osobnoj i obiteljskoj situaciji zainteresirane osobe ako to država članica boravišta nije u mogućnosti. Upravo je takav slučaj u glavnom predmetu jer tijekom porezne godine o kojoj je riječ osoba X nije ostvarivala dohodak u Španjolskoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Hoge Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>1.</NO.P><TXT>Treba li odredbe UFEU‑a o slobodi kretanja tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis prema kojem građanin Unije koji živi u Španjolskoj i čiji dohodak od rada u visini oko 60% oporezuje Nizozemska a oko 40% Švicarska, ne smije odbiti negativni dohodak od stana u svojem vlasništvu koji osobno koristi i koji se nalazi u Španjolskoj od svojega dohotka od rada koji se oporezuje u Nizozemskoj čak ni ako u državi boravišta Španjolskoj ostvaruje toliko nizak dohodak da ranije navedeni negativni dohodak u dotičnoj godini ne može dovesti do smanjenja poreza u državi boravišta?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: mora li svaka država članica u kojoj građanin Unije ostvaruje dio svojega dohotka u tom slučaju uzeti u obzir puni iznos gore navedenog negativnog dohotka? Ili ova obveza vrijedi samo za jednu od dotičnih država zaposlenja i ako da, za koju? Ili svaka pojedinačna država zaposlenja (osim države boravišta) mora dopustiti odbitak dijela tog negativnog dohotka? Kako se u potonje navedenom slučaju treba odrediti taj dio koji se može odbiti?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>Je li u tom kontekstu važno u kojoj se državi članici rad doista izvršava ili koja je država članica ovlaštena oporezivati dohodak koji je ostvaren navedenim radom?</TXT></NP></ITEM></LIST></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Je li odgovor na oba pitanja navedena u prethodnoj točki drukčiji ako je jedna od država u kojima građanin Unije ostvaruje svoj dohodak Švicarska Konfederacija, koja nije država članica Europske unije ni dio Europskog gospodarskog prostora?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>U kojoj je mjeri u tom kontekstu važno predviđaju li pravni propisi države boravišta poreznog obveznika (u ovom slučaju Španjolske) mogućnost odbitka kamata na kredit osiguran hipotekom na nekretnini za stanovanje u vlasništvu poreznog obveznika i mogućnost da se u dotičnoj godini prebiju porezni gubici koji iz toga proizlaze s mogućim dohotkom iz te države u narednim godinama?<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Primjenjiva sloboda kretanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Uvodno valja istaknuti da sud koji je uputio zahtjev ne precizira koje to slobode kretanja valja razmotriti nacionalno zakonodavstvo poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Međutim, iz dijelova spisa koji je podnesen Sudu vidljivo je da osoba X posredstvom većinskih udjela kontrolira djelatnost društava sa sjedištem u Nizozemskoj i Švicarskoj i njima upravlja, a njihovu dobit želi kompenzirati s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>negativnim dohotkom<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> od nekretnine za stanovanje čiji je vlasnik, a koja se nalazi u Španjolskoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, na rezidenta države članice koji, neovisno o državljanstvu, drži udio u kapitalu društva sa sjedištem u drugoj državi članici na temelju kojeg ima odlučujući utjecaj na donošenje njegovih odluka i može određivati njegovu djelatnost, primjenjuje se sloboda poslovnog nastana (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141218">18. prosinca 2014.</DATE>, <NAME.CASE>X</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑87/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2459">EU:C:2014:2459</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Stoga je na temelju odredbe članka 49. UFEU‑a potrebno razmotriti nacionalno zakonodavstvo o kojem je riječ u glavnom postupku.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 49. UFEU‑a tumačiti na način da mu se protivi to da država članica čije porezno zakonodavstvo dopušta odbitak <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>negativnog dohotka<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> ostvarenog od nekretnine za stanovanje, tu pogodnost uskraćuje samozaposlenoj osobi nerezidentu koja na području te države članice ostvaruje 60% od svojeg ukupnog dohotka, dok na području države članice u kojoj se nalazi njezina nekretnina za stanovanje ne ostvaruje dohodak koji bi joj omogućio da u njoj istakne pravo na takvu vrstu odbitka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Da bi se odgovorilo na to pitanje uvodno valja podsjetiti da nacionalna porezna pravila trebaju poštovati pravo Unije i osobito slobode zajamčene Ugovorima, među kojima je i sloboda poslovnog nastana koju pruža članak 49. UFEU‑a (vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120510">10. svibnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Estonija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑39/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:282">EU:C:2012:282</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Uračunavanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>negativnog dohotka<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> od nekretnine koja se nalazi u državi članici boravišta poreznog obveznika predstavlja poreznu olakšicu povezanu s njegovom osobnom situacijom prema kojoj se ocjenjuje njegova opća sposobnost plaćanja poreza (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150618">18. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Kieback</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑9/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:406">EU:C:2015:406</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Prema tome, budući da poreznim obveznicima nerezidentima uskraćuje mogućnost odbijanja spomenutog <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>negativnog dohotka<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>, otvorenu poreznim obveznicima rezidentima, zakonodavstvo države članice nepovoljnije tretira prvu skupinu u odnosu na drugu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Valja stoga ispitati je li kriterij boravišta koji je uspostavljen zakonodavstvom iz glavnog postupka diskriminatoran.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>U tom pogledu, valja podsjetiti da diskriminacija može proizlaziti samo iz primjene različitih pravila na usporedive situacije ili primjene istoga pravila na različite situacije (vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19950214">14. veljače 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Schumacker</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑279/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:31">EU:C:1995:31</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150618">18. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Kieback</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑9/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:406">EU:C:2015:406</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>U području izravnog oporezivanja, situacije rezidenata i nerezidenata općenito nisu usporedive s obzirom na to da dohodak koji nerezident ostvari na državnom području jedne države članice najčešće predstavlja tek dio njegova sveukupnog dohotka, centraliziranog u mjestu njegova boravišta, te da se osobna sposobnost nerezidenta da plaća porez, koja proizlazi iz uračunavanja svih dohodaka i njegove osobne i obiteljske situacije, može lakše ocijeniti u mjestu u kojem je središte njegovih osobnih i imovinskih interesa, što u pravilu odgovara njegovu uobičajenom boravištu (vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19950214">14. veljače 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Schumacker</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑279/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:31">EU:C:1995:31</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, te od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150618">18. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Kieback</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑9/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:406">EU:C:2015:406</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Sud je u točki 34. presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19950214">14. veljače 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Schumacker</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:31">EU:C:1995:31</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), također ocijenio da činjenica da država članica ne priznaje nerezidentima određene porezne olakšice koje priznaje rezidentima nije načelno diskriminirajuća, uzevši u obzir objektivne razlike koje postoje između situacije rezidenata i nerezidenata, kako sa stajališta izvora dohotka tako i osobne sposobnosti plaćanja poreza ili obiteljske i osobne situacije (vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150618">18. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Kieback</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑9/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:406">EU:C:2015:406</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Diskriminacija u smislu UFEU‑a između rezidenata i nerezidenata bila bi moguća samo kad bi se, s obzirom na predmet i sadržaj nacionalnih odredaba o kojima je riječ, utvrdilo da se, unatoč tomu što borave u različitim državama članicama, te dvije kategorije poreznih obveznika nalaze u usporedivoj situaciji (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990914">14. rujna 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Gschwind</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑391/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:409">EU:C:1999:409</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Osobito je takav slučaj kad porezni obveznik nerezident ne ostvaruje značajan dohodak na području države članice svojeg boravišta i temelji većinu svojih oporezivih sredstava na aktivnosti koju obavlja u drugoj državi članici, slijedom čega mu država članica boravišta nije u mogućnosti priznati olakšice koje su rezultat uzimanja u obzir njegove osobne i obiteljske situacije (vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19950214">14. veljače 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Schumacker</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑279/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:31">EU:C:1995:31</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081016">16. listopada 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Renneberg</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑527/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:566">EU:C:2008:566</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150618">18. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Kieback</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑9/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:406">EU:C:2015:406</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>U tom slučaju diskriminacija se sastoji u tome da ni država članica boravišta ni država članica zaposlenja ne uzima u obzir osobnu i obiteljsku situaciju nerezidenta koji većinu svojeg dohotka i gotovo ukupan obiteljski dohodak ostvaruje u državi članici koja nije država članica njegova boravišta (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19950214">14. veljače 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Schumacker</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑279/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:31">EU:C:1995:31</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070718">18. srpnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Lakebrink i Peters‑Lakebrink</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑182/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:452">EU:C:2007:452</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150618">18. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Kieback</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑9/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:406">EU:C:2015:406</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>U točki 34. presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070718">18. srpnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Lakebrink i Peters‑Lakebrink</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑182/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:452">EU:C:2007:452</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), Sud je pojasnio da je doseg sudske prakse navedene u točkama 27. do 32. ove presude proširen na sve porezne olakšice vezane uz nerezidentovu sposobnost plaćanja poreza koje ne priznaje ni država članica njegova boravišta ni država članica njegova zaposlenja (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150618">18. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Kieback</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑9/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:406">EU:C:2015:406</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>U kontekstu slobode poslovnog nastana, ta se sudska praksa može primijeniti na porezne olakšice povezane sa sposobnošću plaćanja poreza koje ne priznaje ni država članica boravišta ni država članica u kojoj samozaposlena osoba obavlja aktivnost (u pogledu primjenjivosti sudske prakse proizišle iz presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19950214">14. veljače 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Schumacker</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑279/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:31">EU:C:1995:31</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, i izvorno razvijene u području slobode kretanja radnika, na slobodu poslovnog nastana, vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19950811">11. kolovoza 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Wielockx</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑80/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:271">EU:C:1995:271</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19960627">27. lipnja 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Asscher</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑107/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:251">EU:C:1996:251</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130228">28. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Ettwein</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑425/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:121">EU:C:2013:121</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Prema tome, s obzirom na takve porezne olakšice čija je namjena utvrditi sposobnost plaćanja poreznog obveznika o kojemu je riječ u skladu s odredbama predmetnog nacionalnog zakonodavstva, poput onih u glavnom postupku kojima se oporezuje fiktivni dohodak ostvaren od vlastite nekretnine za stanovanje i istodobno dopušta odbitak pripadajućih troškova, okolnost da je nerezident na području države članice u kojoj obavlja svoju aktivnost ostvario dohodak u sličnim uvjetima kao rezidenti te države nije dovoljna da bi njegova situacija bila objektivno usporediva s njihovom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Naime, kako bi se utvrdilo da su te situacije objektivno usporedive još je potrebno da zbog ostvarivanja većine dohotka toga nerezidenta izvan područja države članice njegova boravišta, potonja nije u mogućnosti priznati mu olakšice koje su rezultat uzimanja u obzir svih njegovih dohodaka i osobne i obiteljske situacije (vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150618">18. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Kieback</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑9/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:406">EU:C:2015:406</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Kada nerezident na području države članice u kojoj obavlja dio aktivnosti ostvaruje 60% od svojeg ukupnog svjetskog dohotka, nije moguće zaključiti da zbog same te činjenice država članica njegova boravišta nije u mogućnosti uzeti u obzir njegov ukupan dohodak i njegovu osobnu i obiteljsku situaciju. Drukčije bi bilo samo u slučaju da zainteresirana osoba na području države članice svojeg boravišta ne ostvaruje nikakav dohodak ili je on do te mjere skroman da spomenuta država toj osobi nije u mogućnosti priznati olakšice koje su rezultat uzimanja u obzir ukupna njezina dohotka i njezine osobne i obiteljske situacije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Upravo se takvim čini slučaj osobe X jer iz dijelova spisa podnesenih Sudu proizlazi da ona u poreznoj godini o kojoj je riječ u glavnom postupku nije ostavila nikakav dohodak na području države članice u kojoj boravi, odnosno Kraljevine Španjolske.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Budući da se osobna i obiteljska situacija osobe X nije mogla uzeti u obzir ni u toj državi članici ni u državi članici na čijem je području ona ostvarila 60% od svojeg ukupnog dohotka – Kraljevini Nizozemskoj – valja zaključiti da postoji diskriminacija na njezinu štetu u smislu sudske prakse navedene u točkama 27. do 32. ove presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Taj zaključak ne može pobiti činjenica da je osoba X preostali dio dohotka u toj godini ostvarila na području države članice koja nije ni Kraljevina Nizozemska ni Kraljevina Španjolska. Kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 47. do 53. svojeg mišljenja, činjenica da porezni obveznik većinu svojeg dohotka ostvaruje na području ne jedne nego više država članica u kojima ne boravi nije relevantna za primjenu načela proizišlih iz presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19950214">14. veljače 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Schumacker</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:31">EU:C:1995:31</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Naime, odlučujući kriterij i dalje je nemogućnost države članice da, zbog nedostatnog oporezivog dohotka, u svrhe oporezivanja uzme u obzir osobnu i obiteljsku situaciju poreznog obveznika, dok je drugdje to zbog dostatnih prihoda moguće.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 49. UFEU‑a treba tumačiti na način da mu se protivi to da država članica čije porezno zakonodavstvo dopušta odbitak <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>negativnog dohotka<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> ostvarenog od nekretnine za stanovanje, tu pogodnost uskraćuje samozaposlenoj osobi nerezidentu koja na području te države članice ostvaruje 60% od svojeg ukupnog dohotka, dok na području države članice u kojoj se nalazi njezina nekretnina za stanovanje ne ostvaruje dohodak koji bi joj omogućio da u njoj istakne pravo na takvu vrstu odbitka.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Drugo pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita odnosi li se zabrana koja proizlazi iz odgovora na prvo pitanje samo na državu članicu na čijem je području ostvareno 60% ukupnog dohotka ili i na svaku drugu državu članicu na čijem području porezni obveznik nerezident ostvaruje oporezivi dohodak koji mu omogućuje da u njoj istakne pravo na spomenutu vrstu odbitka, i u kojem omjeru. Spomenuti sud također zanima upućuje li pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>države članice u kojoj se obavlja aktivnost<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> na onu državu članicu na čijem se području ta aktivnost stvarno obavlja ili na onu koja je nadležna za oporezivanje njezinim obavljanjem ostvarenog dohotka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Kada je riječ o drugom dijelu drugog pitanja, da bi se na njega odgovorilo dovoljno je podsjetiti da se cilj na kojem se temelji sudska praksa navedena u okviru odgovora na prvo pitanje sastoji u tome da se putem porezne olakšice, odnosno nižeg oporezivanja uzme u obzir osobna i obiteljska situacija poreznog obveznika. Slijedom navedenoga, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>države članice u kojoj se obavlja aktivnost<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/>, poput onoga koji se upotrebljava u ovoj presudi, može se odnositi samo na državu članicu nadležnu za oporezivanje cjelokupnog dohotka od aktivnosti poreznog obveznika ili njegova dijela, bez obzira na to gdje se stvarno obavlja aktivnost koja je izvor tog dohotka.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Kada je riječ o prvom dijelu drugog pitanja, koji se tiče raspodjele tereta među državama članicama u kojima se obavlja aktivnost u pogledu uzimanja u obzir osobne i obiteljske situacije poreznog obveznika, valja ga razmotriti upućujući na ustaljenu sudsku praksu Suda u području podjele nadležnosti za oporezivanje među državama članicama (vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20021212">12. prosinca 2002.</DATE>, <NAME.CASE>de Groot</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑385/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:750">EU:C:2002:750</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0093">93.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Iz toga osobito proizlazi da slobodu država članica da – u uvjetima nepostojanja mjera ujednačavanja ili usklađivanja na razini prava Unije – međusobno raspodijele porezne nadležnosti, osobito kako bi izbjegle akumuliranje poreznih olakšica, treba uskladiti s potrebom da se poreznim obveznicima dotičnih država članica osigura to da će se njihova cjelokupna osobna i obiteljska situacija na odgovarajući način uzeti u obzir, kakav god bio način na koji su države članice o kojima je riječ raspodijelile tu obvezu. Naime, bez takvog usklađivanja slobodna raspodjela nadležnosti za oporezivanje među državama članicama mogla bi dovesti do nejednakog postupanja prema obuhvaćenim poreznim obveznicima koje bi, s obzirom da nije rezultat postojećih razlika među nacionalnim poreznim zakonodavstvima, bilo nespojivo sa slobodom poslovnog nastana (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131212">12. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Imfeld i Garcet</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑303/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:822">EU:C:2013:822</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0070">70.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0077">77.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>U slučaju da samozaposlena osoba ostvaruje oporezivi dohodak na području više država članica u kojima ne boravi, to usklađivanje moguće je postići samo ako joj se omogući isticanje prava na odbitak <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>negativnog dohotka<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> u svakoj pojedinoj državi članici u kojoj je obavljala aktivnost, a koja priznaje takvu vrstu porezne olakšice, razmjerno dijelu dohotka ostvarenom na području te države članice, pri čemu nadležnim nacionalnim tijelima mora pružiti sve informacije o sveukupnom dohotku na svjetskoj razini, omogućujući im tako da utvrde spomenuti udio.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>Prema tome, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da se zabrana koja proizlazi iz odgovora na prvo pitanje odnosi na svaku državu članicu na čijem području samozaposlena osoba obavlja aktivnost i ostvaruje dohodak koji joj omogućuje da u njoj istakne pravo na istu vrstu odbitka, razmjerno udjelu dohotka ostvarenom na području svake pojedine države članice u kojoj obavlja aktivnost. U tom pogledu, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>država članica u kojoj se obavlja aktivnost<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> svaka je država članica nadležna za oporezivanje onog dijela dohotka koji je nerezident ostvario obavljanjem aktivnosti na njezinu području, neovisno o tome gdje ju je stvarno obavljao.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Treće pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita utječe li na odgovor na drugo pitanje okolnost da porezni obveznik nerezident o kojem je riječ ostvaruje dio svojeg oporezivog dohotka na području treće države, a ne na području država članica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>Valja u tom pogledu podsjetiti da tumačenje odredbi UFEU‑a o slobodi poslovnog nastana obvezuje sve države članice kada je riječ o tim odredbama utvrđenoj obvezu postupanja na nediskriminatoran način prema samozaposlenoj osobi koja obavlja profesionalnu aktivnost u državi članici u kojoj ne boravi. Tako je i u situaciji poput one u glavnom postupku gdje je riječ o državi članici na čijem području samozaposlena osoba s boravištem u drugoj državi članici obavlja dio svoje aktivnosti, dok preostali njezin dio obavlja na području treće države, čak i ako potonja nije država članica nego treća zemlja (vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150618">18. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Kieback</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑9/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:406">EU:C:2015:406</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>Stoga na treće pitanje valja odgovoriti tako da okolnost da porezni obveznik nerezident o kojem je riječ ostvaruje dio svojeg oporezivog dohotka na području treće države, a ne na području država članica, nije relevantan za odgovor na drugo pitanje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Četvrto pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Svojim četvrtim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi znati bi li odgovor na prethodna pitanja bio drukčiji da nacionalno zakonodavstvo države članice boravišta samozaposlene osobe dopušta potonjoj da od poreza koji duguje u toj državi odbije kamate na kredit osiguran hipotekom na nakretnini za stanovanje čiji je vlasnik i da porezne gubitke nastale na taj način prebije s dohotkom više budućih poreznih razdoblja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>Iz dijelova spisa podnesenih Sudu i potkrijepljenih usmenim očitovanjima osobe X na raspravi vidljivo je da potonja ni u 2007. ni u sljedećim godinama nije ostvarivala dohodak u Španjolskoj. Prema tome, budući da u tim godinama nije ostvarila oporezivi dohodak na području države članice svojeg boravišta, osoba X u svakom slučaju nije mogla pred španjolskim poreznim tijelima istaknuti pravo na odbitak kojim bi se u obzir uzela njezina osobna i obiteljska situacija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>Slijedom navedenoga, četvrto pitanje je hipotetsko i stoga nedopušteno (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130129">29. siječnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Radu</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑396/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:39">EU:C:2013:39</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (prvo vijeće) odlučuje:</INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članak 49. UFEU‑a treba tumačiti na način da mu se protivi to da država članica čije porezno zakonodavstvo dopušta odbitak <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>negativnog dohotka<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> ostvarenog od nekretnine za stanovanje, predmetnu pogodnost uskraćuje samozaposlenoj osobi nerezidentu koja na području te države članice ostvaruje 60% od svojeg ukupnog dohotka, dok na području države članice u kojoj se nalazi njezina nekretnina za stanovanje ne ostvaruje dohodak koji bi joj omogućio da u njoj istakne pravo na takvu vrstu odbitka.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zabrana koja proizlazi iz odgovora na prvo pitanje odnosi se na svaku državu članicu na čijem području samozaposlena osoba obavlja aktivnost i ostvaruje dohodak koji joj omogućuje da u njoj istakne pravo na spomenutu vrstu odbitka, razmjerno udjelu dohotka ostvarenom na području svake pojedine države članice u kojoj obavlja aktivnost. U tom pogledu, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>država članica u kojoj se obavlja aktivnost<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> svaka je država članica nadležna za oporezivanje onog dijela dohotka koji je nerezident ostvario obavljanjem aktivnosti na njezinu području, neovisno o tome gdje ju je stvarno obavljao.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">3)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Okolnost da porezni obveznik nerezident o kojem je riječ ostvaruje dio svojeg oporezivog dohotka na području treće države, a ne na području država članica, nije relevantan za odgovor na drugo pitanje.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>