<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
  <head>
    <title>2017-04-201704C0125-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0516-15-201610633-07_01</title>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="" name="Vademecum"/>
    <meta content="tmil" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0516" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2015" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 06/04/2018 13:00:24" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="10372a12d1c5406a819874108c9b7053" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0516" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="PV" name="NatureAff"/>
    <meta content="PV" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId22" style="first"/>
      <div id="rId18" style="even">MIŠLJENJE N. WAHLA – PREDMET C‑516/15 P</div>
      <div id="rId19" style="default">AKZO NOBEL I DR. /KOMISIJA</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      NILSA WAHLA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 21. prosinca 2016. (<span class="note">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Predmet C‑516/15 P
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      Akzo Nobel NV
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      Akzo Nobel Chemicals GmbH
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      Akzo Nobel Chemicals BV
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-8" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-9" title="page-1">
      Europske komisije
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-10" title="page-1">
      „Žalba – Zabranjeni sporazumi – Europska tržišta toplinskih stabilizatora – Odluka kojom se utvrđuju dvije povrede članka 81. UEZ‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Pripisivanje odgovornosti – Povrede koje su počinila društva kćeri i izvedena odgovornost društva majke – Posljedice poništenja novčane kazne izrečene društvima kćerima zbog isteka roka zastare iz članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1/2003”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ovom se žalbom protiv presude Općeg suda Europske unije od 15. srpnja 2015., Akzo Nobel i dr./Komisija (T‑47/10, EU:T:2015:506) (u daljnjem tekstu: pobijana presuda), poziva Sud da pruži određena pojašnjenja u pogledu posljedica koje stvarno treba izvesti iz načela koja je propisao u području pripisivanja odgovornosti za protutržišna ponašanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, postavlja se pitanje treba li i, ako je potrebno, u kojoj mjeri pozitivne učinke proteka roka zastare za ovlast sankcioniranja, koji je utvrđen u pogledu društva kćeri, proširiti na njegovo društvo majku. Naime, Opći sud zaključio je u pobijanoj presudi da činjenica da Europska komisija zbog zastare nije mogla izreći novčanu kaznu društvima Akzo Nobel Chemicals GmbH (u daljnjem tekstu: Akzo GmbH) i Akzo Chemicals BV (u daljnjem tekstu: Akzo BV), društvima kćerima društva Akzo Nobel NV (u daljnjem tekstu: Akzo Nobel), „ne može dovesti u pitanje odgovornost društva majke i spriječiti vođenje postupaka protiv tog društva”. Smatrao je, naime, da se „učinak nastupanja zastare predviđen člankom 25. Uredbe [(EZ)] br. 1/2003[ (<span class="note">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>)] ne sastoji od toga da se izbriše postojanje povrede, niti da se Komisija spriječi da u odluci utvrdi odgovornost za takvu povredu […], nego samo od toga da oni koji se koriste zastarom izbjegnu vođenje postupaka namijenjenih izricanju kazni”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog razloga koje ću navesti u razmatranjima u nastavku, smatram da ta ocjena podliježe kritici.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">I –</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Činjenice iz kojih proizlazi ovaj spor, koje su nesumnjivo složene, iznesene su u točkama 1. do 50. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Za potrebe razumijevanja ovog predmeta, istaknut ću samo sljedeće elemente.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ovaj se predmet tiče Odluke Komisije C (2009) 8682 final od 11. studenoga 2009. o postupku primjene članka 81. UEZ‑a i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) (predmet COMP/38589 – Toplinski stabilizatori) (u daljnjem tekstu: sporna odluka).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Spornom odlukom Komisija je zaključila da je određeni broj poduzetnika, među kojima su i žalitelji, povrijedio članak 81. UEZ‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u jer su sudjelovali u dvjema skupinama protutržišnih sporazuma i usklađenih djelovanja na području EGP‑a i u vezi s dvjema kategorijama toplinskih stabilizatora, odnosno, s jedne strane, sektorom kositrenih stabilizatora i, s druge strane, sektorom epoksidnog sojinog ulja i estera (u daljnjem tekstu: sektor ESBO/esteri).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U spornoj je odluci utvrđeno postojanje dviju povreda koje se odnose na te dvije kategorije toplinskih stabilizatora i koje se sastoje od utvrđivanja cijena, podjele tržišta putem prodajnih kvota, podjele kupaca i razmjene osjetljivih poslovnih informacija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U toj se odluci navodi da su dotični poduzetnici sudjelovali u tim povredama tijekom različitih razdoblja između 24. veljače 1987. i 21. ožujka 2000. za kositrene stabilizatore te između 11. rujna 1991. i 26. rujna 2000. za sektor ESBO/esteri.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sporna odluka bila je u pogledu svake povrede upućena 20 društava koja su u dotičnim povredama sudjelovala bilo izravno bilo s obzirom na svoju odgovornost kao društva majke (uvodna izjava 510. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je sudjelovanje žalitelja u zabranjenim sporazumima podijelila na tri različita razdoblja povrede. Ova se žalba odnosi samo na prvo razdoblje povrede.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Za prvo razdoblje povrede, odnosno razdoblje prije 28. lipnja 1993., Komisija je zaključila da su društva, u kojima je udjele neizravno držao Akzo, koji je postao Akzo Nobel, izravno sudjelovala u povredama, to jest Akzo GmbH, za povredu u vezi s kositrenim stabilizatorima, i Akzo BV, za povredu koja se odnosi na sektor ESBO/esteri. Utvrđeno je da je Akzo Nobel kao društvo majka odgovoran za povredu (uvodne izjave 512. do 519. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Za drugo razdoblje povrede, odnosno razdoblje od 28. lipnja 1993. do 2. listopada 1998., Komisija je zaključila da je povrede počinilo „partnerstvo Akcros”, koje nije imalo vlastitu pravnu osobnost (uvodne izjave 563. i 564. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Za treće razdoblje povrede, odnosno razdoblje od 2. listopada 1998. do 21. ožujka 2000. za kositrene stabilizatore i od 2. listopada 1998. do 22. ožujka 2000. za sektor ESBO/esteri, Komisija je zaključila da je povrede počinio Akcros (uvodne izjave 582. do 587. sporne odluke).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče pripisivanja novčanih kazni, u članku 2. sporne odluke navedeno je kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-28" title="page-2">
      „Za povredu/e na tržištu kositrenih stabilizatora […] izriču se sljedeće novčane kazne:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-29" title="page-2">
      […]
    </p>
    <p class="C15Margeretrait0" id="para-30" title="page-2">
      4. [Akzo Nobel], [Akzo GmbH] i [Akcros] solidarno su odgovorni za iznos od 1 580 000 eura;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-2">
      […]
    </p>
    <p class="C15Margeretrait0" id="para-32" title="page-2">
      6. [Akzo Nobel] i [Akzo GmbH] solidarno su odgovorni za iznos od 9 820 000 eura;
    </p>
    <p class="C15Margeretrait0" id="para-33" title="page-2">
      7. [Akzo Nobel] odgovoran je za iznos od 1 432 700 eura;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-34" title="page-2">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-35" title="page-2">
      Za povredu/e u [sektoru ESBO/esteri] izriču se sljedeće novčane kazne:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-36" title="page-2">
      […]
    </p>
    <p class="C15Margeretrait0" id="para-37" title="page-2">
      21. [Akzo Nobel], [Akzo BV] i [Akcros] solidarno su odgovorni za iznos od 2 033 000 eura;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-38" title="page-2">
      […]
    </p>
    <p class="C15Margeretrait0" id="para-39" title="page-2">
      23. [Akzo Nobel] i [Akzo BV] solidarno su odgovorni za iznos od 3 467 000 eura;
    </p>
    <p class="C15Margeretrait0" id="para-40" title="page-2">
      24. [Akzo Nobel] odgovoran je za iznos od 2 215 303 eura […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odlukom Komisije od 30. lipnja 2011. sporna je odluka izmijenjena u dijelu u kojem je upućena društvima Akzo Nobel i Akcros (u daljnjem tekstu: odluka o izmjeni).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je u uvodnoj izjavi 1. odluke o izmjeni podsjetila da je u [spornoj] odluci društvima Akzo Nobel i Akcros izrekla novčane kazne „zajednički i solidarno” s društvima Elementis plc, Elementis Holdings Limited i Elementis Services Limited.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je u uvodnoj izjavi 2. odluke o izmjeni navela da je, slijedom presude od 29. ožujka 2011., ArcelorMittal Luxembourg/Komisija i Komisija/ArcelorMittal Luxembourg i dr. (C‑201/09 P i C‑216/09 P, EU:C:2011:190), odlučila staviti izvan snage [spornu] odluku u dijelu u kojem je bila upućena, među ostalim, društvima Elementis i Elementis Holdings Limited.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je Komisija izmijenila [spornu] odluku u dijelu u kojem je bila upućena društvima Akzo Nobel i Akcros jer su ta društva, solidarno s društvom Elementis, smatrana odgovornima za izrečene novčane kazne.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 12. rujna 2011. društva Akzo Nobel i Akcros pokrenula su postupak protiv Komisijine odluke o izmjeni. Ta je odluka o izmjeni poništena presudom od 15. srpnja 2015., Akzo Nobel i Akcros Chemicals/Komisija (T‑485/11, EU:T:2015:517). Ta presuda nije bila predmet žalbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">II –</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 27. siječnja 2010. žalitelji su tražili poništenje sporne odluke ili, podredno, smanjenje iznosa novčanih kazni koje su im izrečene.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelji su u prilog svojoj tužbi istaknuli pet tužbenih razloga, od kojih se prvi temeljio na povredi pravila o zastari. U okviru prvog dijela prvog tužbenog razloga, koji se temeljio na povredi članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1/2003, žalitelji su tvrdili da je za Komisijino postupanje protiv društava Akzo GmbH i Akzo BV od 28. lipnja 1998. nastupila zastara te, samim time, tim društvima nije mogla izreći novčanu kaznu solidarno s društvom Akzo Nobel, kao društvom majkom navedenih društava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Njihovi su prigovori bili djelomično prihvaćeni. Opći sud presudio je da valja poništiti članak 2. točke 4., 6., 21. i 23. sporne odluke u dijelu u kojem su društvima Akzo GmbH i Akzo BV izrečene novčane kazne u pogledu prvog razdoblja povrede ali da prigovore valja odbiti u preostalom dijelu. Razlozi Općeg suda u tom pogledu navedeni su uglavnom u točkama 118. do 128.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">III –</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjevi stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelji od Suda zahtijevaju da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">najprije, ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem je utvrđeno da se novčane kazne koje su isprva izrečene društvima Akzo GmbH i Akzo BV zbog njihova sudjelovanja u povredama i dalje mogu pripisati društvu Akzo Nobel nakon što je Opći sud te novčane kazne poništio;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">poništi spornu odluku u dijelu u kojem je utvrđeno sudjelovanje društava Akzo GmbH i Akzo BV u povredama, osobito članak 1. stavak 1. točku (b) i članak 1. stavak 2. točku (b);</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">poništi spornu odluku u dijelu u kojem se njome pripisuje odgovornost i/ili izriče novčana kazna društvu Akzo Nobel zbog protupravnog ponašanja društava Akzo GmbH i Akzo BV, te osobito članak 1. stavak 1. točku (a) za razdoblje od 24. veljače 1987. do 28. lipnja 1993. te članak 1. stavak 2. točku (a) za razdoblje od 11. rujna 1991. do 28. lipnja 1993. i/ili članak 2. stavke 6. i 23.;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">podredno, ukine pobijanu presudu te vrati predmet Općem sudu na ponovno suđenje, i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Komisiji snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija zahtijeva da se žalba odbije i žaliteljima naloži snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">IV –</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Analiza žalbe</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A –</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prilog svojoj žalbi žalitelji, Akzo Nobel i dr., ističu jedini žalbeni razlog koji se u biti temelji na povredi pravila o odgovornosti društava majki za protupravno ponašanje svojih društava kćeri.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelji ističu da je Sud nedavno u svojoj presudi od 17. rujna 2015., Total/Komisija (C‑597/13 P, EU:C:2015:613), potvrdio da kada odgovornost društva majke u potpunosti proizlazi iz odgovornosti njegova društva kćeri, odgovornost društva majke ne može premašiti odgovornost njegova društva kćeri. U takvom slučaju, ako društvo majka podnese tužbu s istim predmetom koji ima tužba društva kćeri, društvu majci mora se odobriti djelomično ili potpuno poništenje novčane kazne koja je izrečena društvu kćeri.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelji u tom pogledu ističu da je poništenje novčanih kazni izrečenih društvima Akzo GmbH i Akzo BV trebalo dovesti do poništenja novčane kazne izrečene društvu Akzo Nobel kao društvu majci za razdoblje povrede prije „partnerstva Akcros” jer mu je ta novčana kazna bila izrečena isključivo na temelju izravnog sudjelovanja njegovih društava kćeri u povredama. Stoga je odgovornost društva Akzo Nobel bila samo izvedena, sporedna i ovisna o odgovornosti njegovih društava kćeri.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom je slučaju poništenje novčanih kazni izrečenih društvima Akzo GmbH i Akzo BV trebalo dovesti do poništenja cijele sporne odluke u pogledu tih društava za prvo razdoblje povrede.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelji u tim okolnostima ističu da se, slijedom presude od 29. ožujka 2011., ArcelorMittal Luxembourg/Komisija i Komisija/ArcelorMittal Luxembourg i dr. (C‑201/09 P i C‑216/09 P, EU:C:2011:190), Komisija suočila s činjenicom da zbog zastare više ne može izreći novčanu kaznu društvima Elementis i Ciba/BASF. Kao što proizlazi iz odluke o izmjeni, Komisija stoga nije samo stavila izvan snage novčane kazne, nego je i izmijenila utvrđenje bilo kakvog sudjelovanja tih poduzetnika u povredama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju žalitelja, Komisija bi na temelju načela jednakog postupanja, i kako bi se na temelju pobijane presude poduzele sve potrebne mjere, u smislu članka 266. stavka 1. UFEU‑a, isti pristup trebala primijeniti u pogledu društava Akzo GmbH i Akzo BV. Međutim, sporna je odluka i dalje sadržavala utvrđenje povrede koje se odnosilo na ta potonja društva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Činjenica da je Komisija i dalje mogla izreći novčanu kaznu drugim pravnim subjektima koji su dio grupe Akzo nije relevantna jer je, u skladu sa sudskom praksom u pogledu prava obrane i pojedinačnih postupovnih jamstava, potrebno usporediti situacije različitih pravnih subjekata, a ne situaciju uključenih poduzetnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija tvrdi da je žalba barem djelomično nedopuštena. Kao prvo, žalitelji nisu istaknuli nijednu pogrešku koja se tiče prava, nego su samo ponovili navode koje je Opći sud odbio. Kao drugo, žalbeni bi razlog, u dijelu u kojem se odnosi na povredu načela jednakog postupanja u odnosu na društva Elementis i Ciba/BASF, trebalo smatrati novim. Međutim, u skladu s člankom 170. stavkom 1. Poslovnika Suda i sudskom praksom, takav je navod potrebno odbiti. Argument koji se temelji na navodnoj postupovnoj učinkovitosti u tim se okolnostima ne može prihvatiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, Komisija tvrdi da je Opći sud pravilno podsjetio na to da ga nastupanje zastare ne sprječava da utvrdi odgovornost adresata u pogledu kojeg je novčana kazna zastarjela. U ovom je slučaju zadržavanje odgovornosti društava kćeri relevantno i legitimno kao osnova za utvrđivanje odgovornosti društva majke, kao i radi eventualnih tužbi za naknadu štete protiv poduzetnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče stavljanja izvan snage sporne odluke u pogledu društava Elementis i Ciba/BASF, Komisija ističe da je zastara nastupila za sve pravne subjekte tih poduzetnika koji su jednostavno napustili zabranjeni sporazum. Suprotno tomu, društvo Akzo Nobel u ovom je slučaju preko različitih društava kćeri sudjelovao u dvjema jedinstvenim i trajnim povredama, za koje rok zastare nije istekao.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija također navodi da je Opći sud u presudi od 15. srpnja 2015., Akzo Nobel i Akcros Chemicals/Komisija (T‑485/11, EU:T:2015:517), utvrdio samo postupovnu pogrešku u pogledu odluke o izmjeni. Osim toga, u pobijanoj je presudi sporna odluka izričito ostavljena na snazi u dijelu u kojem se njome utvrđuje sudjelovanje triju pravnih subjekata, članova grupe Akzo, u povredama tijekom razdoblja prije partnerstva Akcros. Komisija stoga na temelju tih presuda nije imala nikakvu obvezu staviti izvan snage spornu odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče pravila u pogledu izvedene odgovornosti društava majki, Komisija smatra da prigovori žalitelja ne odražavaju pravilno sudsku praksu u tom području. Sud je u svojoj presudi od 17. rujna 2015., Total/Komisija (C‑597/13 P, EU:C:2015:613), potvrdio da postoje situacije u kojima proširenje smanjenja novčane kazne odobrenog društvu kćeri na društvo majku nije opravdano, pri čemu se pozvao na čimbenike koji mogu individualno karakterizirati ponašanje koje se stavlja na teret društvu majci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju Komisije, takvo je proširenje moguće samo kada se kod oba subjekta radi o istom razlogu za odgovornost ili izricanje novčane kazne, a ne svaki put kada je društvo kći djelomično ili u potpunosti bilo uspješno u sudskom postupku. Komisija ističe da se „individualni čimbenici” kojima se opravdava izricanje drukčije novčane kazne društvu majci ne mogu iscrpno popisati.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Analiza glavnih odluka Općeg suda i Suda pokazuje da je sud Unije u tom području bio dosljedan. Iz toga proizlazi da se na društvo majku i društvo kćer obično primjenjuje ista novčana kazna ako su tijekom razdoblja povrede bili dio jednog te istog poduzetnika, ako se slijedom toga nisu odvojili i ako prije nego što su postali jedan poduzetnik nisu sudjelovali u povredi, pojedinačno ni putem drugih društava kćeri.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ako je smanjenje koje je odobreno društvu kćeri izravno povezano s odgovornošću za povredu, osobito u pogledu trajanja te povrede, načelu izvedene odgovornosti svojstveno je da smanjenje odgovornosti i novčane kazne izrečene društvu kćeri ima izravnu posljedicu za društvo majku. Komisija ističe da trajanje sudjelovanja društva majke i društva kćeri ipak može biti različito, primjerice, ako je društvo kći prekinulo svoje sudjelovanje, ali je drugo društvo kći iz iste grupe ili, izravno, društvo majka, nastavilo sudjelovati. U takvom bi se slučaju zastara eventualno mogla primijeniti na prvo društvo kćer koje je izravno bilo uključeno u zabranjeni sporazum, ali ne i na društvo majku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija također ističe da iz presude od 29. ožujka 2011., ArcelorMittal Luxembourg/Komisija i Komisija/ArcelorMittal Luxembourg i dr. (C‑201/09 P i C‑216/09 P, EU:C:2011:190), proizlazi da se zastara primjenjuje pojedinačno na svaki pravni subjekt, a ne jednako na cijelog poduzetnika, što znači da se radi o priznatoj situaciji u kojoj je opravdano da se smanjenje novčane kazne ne proširi na društvo majku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, prema mišljenju Komisije, Opći sud pravilno je u pobijanoj presudi usporedio istek roka zastare s pojedinačnim postupovnim jamstvima, kao što su prava obrane, kao i s obvezom Komisije da dotičnoj pravnoj osobi dostavi obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i odluku kojom se izriču takve kazne.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B –</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prije ispitivanja merituma ovog predmeta valja ukratko razmotriti razloge nedopuštenosti koje je Komisija istaknula u svojem odgovoru na žalbu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je istaknula Komisija, čini se da prigovori žalitelja koji se, s jedne strane, odnose na Komisijinu povredu načela jednakog postupanja u odnosu na društva grupa Ciba/BASF i Elementis te, s druge strane, na nepostojanju opravdanog interesa u smislu članka 7. stavka 1. zadnje rečenice Uredbe br. 1/2003 kojim bi se opravdalo utvrđenje da su društva Akzo GmbH i Akzo BV stvarno sudjelovala u zabranjenim sporazumima, predstavljaju nove prigovore jer se o njima nije raspravljalo u prvostupanjskom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, žalitelji su pred Općim sudom samo istaknuli da se u pogledu društava Akzo GmbH i Akzo BV ne može utvrditi nikakva odgovornost s obzirom na istek roka zastare i da stoga u tom pogledu valja poništiti spornu odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, treba navesti da se ti novi prigovori nipošto ne temelje na činjenicama utvrđenima tijekom postupka. U tom pogledu valja napomenuti da žalitelji u svojim očitovanjima podnesenima Općem sudu 16. rujna 2011., osobito u pogledu zaključaka koje, prema njihovu mišljenju, treba izvesti iz presude od 29. ožujka 2011., ArcelorMittal Luxembourg/Komisija i Komisija/ArcelorMittal Luxembourg i dr. (C‑201/09 P i C‑216/09 P, EU:C:2011:190), nisu istaknuli nijedan argument u pogledu povrede načela jednakog postupanja. Međutim, na taj su dan već znali za stavljanje izvan snage sporne odluke u pogledu društava grupa Ciba/BASF i Elementis.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga smatram da Sud u okviru ove žalbe nije nadležan za ocjenu navedenih prigovora (<span class="note">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini mi se da u preostalom dijelu žalbu treba proglasiti dopuštenom. Naime, čini se da žalitelji u biti žele osporiti pravno obrazloženje na temelju kojeg je Opći sud zaključio da nastupanjem zastare u pogledu društava kćeri nije dovedena u pitanje odgovornost njihova društva majke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Meritum</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što sam naveo u uvodu ovog mišljenja, ovim se predmetom, koji se odnosi na dva zabranjena sporazuma u sektoru toplinskih stabilizatora, Sudu nudi prilika da pruži određena pojašnjenja svoje sudske prakse u pogledu odgovornosti društava majki u slučaju povrede prava tržišnog natjecanja koju počine njihova društva kćeri. Konkretnije, postavlja se pitanje je li činjenica da je za Komisijinu ovlast sankcioniranja u pogledu određenih društava kćeri nastupila zastara, kao što je to u ovom slučaju utvrdio Opći sud, bez utjecaja na odgovornost društva majke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini mi se da odgovor koji treba dati na to pitanje uvelike ovisi o tome treba li odgovornost društva majke, u slučaju kada, kao u ovom predmetu, nije utvrđeno da je samo društvo majka izravno sudjelovalo u predmetnoj povredi, kvalificirati kao „osobnu” ili „izvedenu”. Tu ću problematiku prvo razmotriti s obzirom na zaključke koje treba izvesti iz sudske prakse Suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zatim ću navesti zbog kojih se razloga, prema mojem mišljenju, zaključak do kojeg je Opći sud došao u pogledu pravila o zastari protivi načelima, propisanima sudskom praksom, u području pripisivanja protutržišnih ponašanja društava kćeri njihovim društvima majkama. U tom ću okviru objasniti zašto narav odgovornosti društva majke nužno podrazumijeva da se to društvo može koristiti istekom roka zastare koji je utvrđen u pogledu njegova društva kćeri.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">(a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Narav odgovornosti društava majki za radnje koje su počinila njihova društva kćeri: „osobna” odgovornost ili „izvedena” odgovornost?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Problematika pripisivanja odgovornosti za povrede prava tržišnog natjecanja u okviru grupa društava već dugo postoji u sudskoj praksi (<span class="note">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>) te je obrazloženje Suda u tom pogledu, uz poneko odstupanje, ostalo nepromijenjeno. To se obrazloženje shematski može prikazati na sljedeći način.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je poduzetnik proglašen krivim za povredu pravila tržišnog natjecanja Unije, za tu je povredu dužan snositi odgovornost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ako sporno ponašanje počini društvo kći neke grupe, načelno se odgovornost za predmetnu povredu treba pripisati tom društvu kćeri, u skladu s načelom osobne odgovornosti koje se primjenjuje na povrede pravila tržišnog natjecanja Unije (<span class="note">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao iznimka od tog načela, Sud smatra da postoje okolnosti u kojima se pravnom subjektu koji nije izravni počinitelj povrede ipak može pripisati odgovornost za inkriminirano ponašanje te ga se tako za to ponašanje može i sankcionirati. To osobito vrijedi kada predmetno društvo ne određuje samostalno svoje ponašanje, nego uglavnom provodi upute svojeg društva majke, uzimajući u obzir osobito gospodarske, organizacijske i pravne veze između tih dvaju pravnih subjekata (<span class="note">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>). Taj se pristup temelji na ideji da se grupa, iako se s pravnog gledišta sastoji od više različitih pravnih osoba, može smatrati jednim „poduzetnikom” u smislu prava tržišnog natjecanja. Posljedica mogućnosti koja je tako ponuđena Komisiji da primijeni funkcionalni pojam poduzetnika kako bi odgovornost za protutržišna ponašanja pripisala društvima koja nisu izravno sudjelovala u inkriminiranim postupcima jest da Komisija može odluku kojom se izriču novčane kazne uputiti društvu majci, a da pri tome nije potrebno utvrditi osobnu upletenost tog društva u povredu (<span class="note">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti u kojima se društvo majka može proglasiti odgovornim za protutržišno ponašanje svojeg društva kćeri sada su jasno utvrđene u sudskoj praksi: potrebno je da, s jedne strane, društvo majka ima mogućnost izvršavati odlučujući utjecaj na ponašanje svojeg društva kćeri i da je, s druge strane, to društvo majka stvarno izvršavalo takav utjecaj (<span class="note">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Da bi dokazalo da te okolnosti postoje, tijelo ovlašteno za progon i suzbijanje protutržišnih ponašanja, načelno, mora za svaki slučaj podnijeti materijalni dokaz o postojanju i stvarnom izvršavanju odlučujućeg utjecaja koji društvo majka izvršava na svoje društvo kćer (<span class="note">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>). Međutim, Sud je od presude AEG‑Telefunken/Komisija (<span class="note">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>) i nedvojbeno od presude Akzo Nobel i dr./Komisija (<span class="note">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>) presudio da se, kada je društvo majka stopostotni vlasnik svojeg društva kćeri, može pretpostaviti da ono stvarno izvršava takav utjecaj na ponašanje svojeg društva kćeri. Ta je „pretpostavka o kapitalnom udjelu”, koja je zatim proširena na slučaj kada je društvo majka vlasnik gotovo cjelokupnog kapitala svojeg društva kćeri (<span class="note">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>), prema mišljenju Suda „oboriva pretpostavka” koju društvo majka može pobiti ako može dokazati da njegovo društvo kći djeluje na tržištu samostalno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, mogu postojati okolnosti koje su svojstvene društvu kćeri ili društvu majci kojima se može opravdati izricanje novčanih kazni različitih iznosa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je Komisija, prema mojem mišljenju, sasvim pravilno istaknula, može postojati niz situacija kojima se opravdava izricanje novčane kazne različite od novčane kazne izrečene društvu kćeri, čak i u okolnostima izvedene odgovornosti. Ipak, valja utvrditi da se to razlikovanje temelji na individualnim čimbenicima, svojstvenima društvu majci, koji se odnose na ključne elemente (kao što je razdoblje u kojem je to društvo izravno sudjelovalo u zabranjenom sporazumu) ili na parametre koji su se uzeli u obzir pri izračunu novčane kazne (kao što su primjena smanjenja na temelju suradnje jednog od pravnih subjekata koji čine inkriminiranog „poduzetnika” ili pak primjena uvećanja zbog utvrđenog ponavljanja povrede društva majke). Sud je u tom pogledu u predmetu Total/Komisija (<span class="note">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>) presudio da je novčanu kaznu različitog iznosa od novčane kazne izrečene društvu kćeri opravdano izreći njegovom društvu majci samo u situaciji „u kojoj niti jedan drugi čimbenik ne karakterizira individualno ponašanje koje se stavlja na teret društvu majci” (<span class="note">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ali kakva je točno narav odgovornosti društva majke za koje je utvrđeno da nije izravno uključeno u sporne protutržišne prakse? Treba li tu odgovornost izjednačiti s odgovornošću izravnog počinitelja povrede (s obzirom na uske veze koje održava s izravno inkriminiranim društvom ili društvima) ili pak treba smatrati da navedeno društvo samo preuzima odgovornost za ponašanje koje nije počinilo ni u kojem pogledu?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, moram istaknuti da postoje dvojbe u pogledu toga je li odgovornost društava majki, u slučaju kada je dokazano da nisu izravno sudjelovala u predmetnoj povredi, „izvedena” ili „osobna”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu treba navesti da su, u tom području, kako terminologija koju je upotrijebio Sud tako i zaključci koje je iz toga izveo vrlo različiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S terminološkog se gledišta u sudskoj praksi često upućuje na pojam pripisivanja odgovornosti (<span class="note">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>), a ne protutržišnog ponašanja. Suprotno tomu, u određenim se presudama navodi aspekt „sukrivnje” u smislu da se smatra da je počinitelj povrede samo društvo majka te se pri tome ne pravi nikakva jasna razlika između situacije u kojoj je dokazano da je to društvo bilo izravno uključeno kao počinitelj predmetne povrede i situacije u kojoj se odgovornost za tu povredu društvu majci pripisuje tek posredno. Stoga se u skladu s tim smjerom sudske prakse, koji je, prema mojem mišljenju, teško uskladiti s prvim, za društvo majku koje ima odlučujući utjecaj na društvo kćer koje sudjeluje u povredi članka 101. UFEU‑a smatra da je osobno počinilo povredu pravnih pravila tržišnog natjecanja Unije (<span class="note">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sa sadržajnog gledišta, ta razlika u terminologiji često dovodi do suprotnih, čak i nedosljednih posljedica (<span class="note">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S jedne je strane presuđeno da se odnos solidarnosti između društva majke i njegova društva kćeri ne može svesti na oblik jamstva koje društvo majka daje radi osiguranja plaćanja novčane kazne izrečene društvu kćeri; društvu majci može se naložiti plaćanje novčane kazne u iznosu višem od iznosa novčane kazne koja je izrečena njegovom društvu kćeri (<span class="note">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>). Na temelju toga bi se moglo zaključiti da se odgovornost društva majke doista smatra osobnom odgovornošću.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, Sud je još nedavno, na temelju zaključaka iz presude od 22. siječnja 2013., Komisija/Tomkins (C‑286/11 P, EU:C:2013:29), koju je donijelo veliko vijeće, smatrao da društvo majka čija odgovornost u potpunosti proizlazi iz odgovornosti njegova društva kćeri treba načelno imati koristi od mogućeg smanjenja odgovornosti svojega društva kćeri koja mu je bila pripisana (<span class="note">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>). Sud je u tom pogledu pojasnio da u slučaju kada niti jedan drugi čimbenik ne karakterizira individualno ponašanje koje se stavlja na teret društvu majci, odgovornost tog društva majke ne može premašiti odgovornost njegova društva kćeri (<span class="note">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>); kad su ispunjene potrebne postupovne pretpostavke, društvo majka treba načelno imati koristi od mogućeg smanjenja odgovornosti svojega društva kćeri koja mu je bila pripisana (<span class="note">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ja pak smatram da, s obzirom na to da se stajalište Suda temelji na jedinstvenom pristupu u pripisivanju odgovornosti za protupravna ponašanja, valja poduzeti sve potrebne mjere na temelju tog pojedinačnog pristupa (<span class="note">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>), osobito što se tiče Komisijine ovlasti sankcioniranja predmetnih društava. Dosljednost tako primijenjenog pristupa dovela bi do pravne sigurnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, iako je Sud, u nekoliko prilika, naveo da društvo majka, u takvim okolnostima, snosi tzv. „osobnu” odgovornost, to je, prema mojem mišljenju, učinio samo zato da naglasi da je društvo majka dužno odgovarati za protutržišna postupanja svojeg društva kćeri, neovisno o svojoj konkretnoj upletenosti u inkriminirane postupke i zbog veza po osnovi vlasništva kapitala i organizacijskih veza koje održava sa svojim društvom kćeri te da istakne jedinstvenost gospodarskog subjekta koji predstavljaju (<span class="note">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>). Drugim riječima, načelu osobne odgovornosti ne protivi se to da Komisija prvo sankcionira društvo koje je počinilo povredu pravila tržišnog natjecanja, a zatim ispita može li se povreda eventualno pripisati njegovu društvu majci (<span class="note">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, budući da Komisija može odluku kojom se izriče novčana kazna uputiti društvu majci, a da pri tome ne treba utvrditi konkretnu, a stoga i izravnu upletenost tog društva u povredu, neizbježna posljedica upotrebe te mogućnosti jest, prema mojem mišljenju, da bi svaku pogrešku u utvrđenjima o konkretnoj odgovornosti društva kćeri za povredu – i, prema tome, u izračunu novčane kazne koja je u tom pogledu eventualno izrečena – trebalo uzeti u obzir i u korist društva majke (<span class="note">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>). Stoga samo valja poduzeti potrebne mjere na temelju odluka Komisije u području pripisivanja odgovornosti za protupravna ponašanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O osnovanosti zaključka do kojeg je Opći sud došao u točki 128. pobijane presude valja odlučiti s obzirom na ta razmatranja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">(b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treba li zastaru ovlasti sankcioniranja utvrđenu u pogledu društva kćeri uzeti u obzir u korist društva majke za koje je dokazano da nije izravno sudjelovalo u inkriminiranim postupcima?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 25. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1/2003, izvršavanje ovlasti Komisije u području izricanja kazni podliježe roku zastare od pet godina (<span class="note">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>). U skladu s člankom 25. stavkom 2. Uredbe br. 1/2003 zastara počinje teći od dana počinjenja povrede propisa, osim za kontinuirane ili ponavljane povrede za koje se vrijeme zastare računa od dana kada je prestala povreda propisa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što je sa situacijom u kojoj je zastara utvrđena u pogledu društva kćeri čije se društvo majka, isključivo u tom svojstvu, također smatralo odgovornim za povredu pravila tržišnog natjecanja? Treba li i to društvo majka u okolnostima isključivo izvedene odgovornosti ostvariti korist od utvrđenja zastara u pogledu njegova društva kćeri? Treba li primijeniti prethodno opisani jedinstveni pristup ili ocjenu zastare provesti ovisno o predmetnom subjektu?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom je slučaju važno istaknuti da je Komisija odgovornost društva Akzo Nobel, kao holding društva grupe Akzo, na temelju članka 81. UEZ‑a (koji je postao članak 101. UFEU‑a) utvrdila za cijelo trajanje povreda, odnosno od 24. veljače 1987. do 22. ožujka 2000., zbog ponašanja njegovih društava kćeri i „partnerstva Akcros”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Akzo GmbH i Akzo BV istaknuli su tijekom upravnog postupka da su u zabranjenim sporazumima prestali sudjelovati 28. lipnja 1993., odnosno više od pet godina prije početka istrage (2003.). Stoga Komisija više ne može postupati protiv njih zbog pravila koja se primjenjuju u području zastare. Akzo Nobel tvrdio je pak da ga se kao društvo majku može smatrati odgovornim samo u dijelu u kojem se odgovornima smatraju njegova društva kćeri.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je u spornoj odluci tu argumentaciju odbila prije svega s obrazloženjem da se „[n]e može prihvatiti da se zastara primjenjuje samo zbog restrukturiranja u okviru grupe Akzo. Naime, povrede iz članka 81. stavka 1. [UEZ‑a] počinili su ,poduzetnici’. Isto tako se pravila o zastari iz članka 25. [Uredbe br. 1/2003] primjenjuju na ,poduzetnike’” (<span class="note">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelji i Komisija u biti su pred Općim sudom ostali pri svojem stajalištu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud ipak je smatrao da u ovom slučaju valja razlikovati pojmove odgovornosti i zastare, pri čemu je odbio ocjenu Komisije prema kojoj se Akzo GmbH i Akzo BV, kao članovi grupe Akzo, nisu mogli opravdano pozvati na zastaru u odnosu na njih. Tako je presudio da zastara Komisijine ovlasti za izricanje kazni protiv društava kćeri nije utjecala na odgovornost društva majke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, u točkama 125. i 126. pobijane presude istaknuo je sljedeće:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C15Margeretrait0" id="para-118" title="page-2">
      „125. […] valja podsjetiti da se učinak nastupanja zastare predviđen člankom 25. Uredbe br. 1/2003 ne sastoji od toga da se izbriše postojanje povrede, niti da se Komisija spriječi da u odluci utvrdi odgovornost za takvu povredu (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2005., Sumitomo Chemical i Sumika Fine Chemicals/Komisija, T‑22/02 i T‑23/02, Zb., EU:T:2005:349, t. 60. do 63.[ (<span class="note">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>)]), nego samo od toga da oni koji se koriste zastarom izbjegnu vođenje postupaka namijenjenih izricanju kazni (vidjeti u tom smislu presudu od 27. lipnja 2012., Bolloré/Komisija, T‑372/10, Zb., EU:T:2012:325, t. 194.[ (<span class="note">
<a id="c-29" href="#t-29">29</a>
</span>)]).
    </p>
    <p class="C15Margeretrait0" id="para-119" title="page-2">
      126. Nadalje, iz tekstualnog, teleološkog i kontekstualnog tumačenja članka 25. Uredbe br. 1/2003 proizlazi da poput pojedinačnih postupovnih jamstava, kao što je pravo na obranu, te obveze Komisije da dotičnoj pravnoj osobi dostavi obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku i odluku kojom se izriču takve kazne […], korist od nastupanja zastare na temelju stavka 1. ima te se na nju može pozvati svaka od pravnih osoba zasebno kada su izložene postupcima Komisije. Tako je u sudskoj praksi već priznato da sama činjenica da se društvo kći grupe društava u smislu jedne gospodarske jedinice koristi istekom roka zastare ne može dovesti u pitanje odgovornost društva majke i spriječiti vođenje postupaka protiv tog društva (vidjeti u tom smislu presudu Bolloré/Komisija, t. 125. ove presude, EU:T:2012:325, t. 193. do 196. […]).”»
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva ta razmatranja, Opći sud zaključio je da se samo društva kćeri Akzo GmbH i Akzo BV mogu opravdano pozvati na istek petogodišnjeg roka zastare koji je predviđen člankom 25. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 1/2003.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini mi se da se taj zaključak može kritizirati u više pogleda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, time što je odbio ideju koju je zastupala Komisija da se „ne može prihvatiti da se zastara primjenjuje samo zbog restrukturiranja u okviru grupe Akzo” (vidjeti uvodnu izjavu 527. sporne odluke) i time što je razlikovao različite predmetne pravne subjekte, Opći sud nije izveo sve zaključke iz izvedene naravi odgovornosti koja se u ovom slučaju pripisuje društvu majci. Opći sud tako nije uzeo u obzir činjenicu da se ovlast sankcioniranja kojom Komisija raspolaže na temelju članka 23. stavka 2. Uredbe br. 1/2003 odnosi na poduzetnika kao takvog, a ne na pravne ili fizičke osobe koje su dio tog poduzetnika (<span class="note">
<a id="c-30" href="#t-30">30</a>
</span>), iako je Komisija uzela u obzir upravo jedinicu koju su predmetna društva činila u fazi izricanja i pripisivanja novčanih kazni. Čini mi se da u tom pogledu u ovom slučaju postoji odstupanje između zaključka Općeg suda i objektivnog utvrđenja da su prve radnje Komisije koje su imale za cilj istragu ili vođenje postupaka u vezi s „povredom propisa”, ukupno gledano, poduzete nakon isteka roka koji je predviđen člankom 25. stavkom 1. Uredbe br. 1/2003.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, smatram da bi istek roka zastare, s obzirom na izvedenu narav odgovornosti društva majke, trebao vrijediti i za to društvo. U tom pogledu valja utvrditi da, što se tiče problematike koja se ovdje ispituje, odnosno utvrđenja da je rok zastare ovlasti sankcioniranja itekako istekao za prvo razdoblje povrede, situaciju, s jedne strane, društava kćeri Akzo GmbH i Akzo BV te, s druge strane, holding društva Akzo Nobel, u ovom slučaju nije karakterizirao nikakav individualni čimbenik. Budući da je odgovornost društva Akzo Nobel stoga samo izvedena iz odgovornosti njegovih društava kćeri, čini mi se da bi istek roka zastare trebao vrijediti i za to društvo, osim ako je ono bilo izravno uključeno u sporne zabranjene sporazume.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ne čini mi se da je činjenica, koju navodi Komisija, da je u pitanju bila jedinstvena i trajna povreda, koja se iskazala čak i nakon razdoblja povrede na koje se konkretno odnosi ova žalba, relevantna u tim okolnostima u kojima zbog nepostojanja osobne upletenosti društva majke, a stoga i s obzirom na izvedenu narav njegove odgovornosti (vidjeti točku 82. ovog mišljenja), nije dokazano da predmetno ponašanje karakterizira neprestana protuzakonita namjera počinitelja tog ponašanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće i posljednje, treba navesti da, suprotno stajalištu koje zastupa Komisija, smatram da zaključak Općeg suda nema nikakav čvrst temelj u smjernicama utvrđenima u presudi od 29. ožujka 2011., ArcelorMittal Luxembourg/Komisija i Komisija/ArcelorMittal Luxembourg i dr. (C‑201/09 P i C‑216/09 P, EU:C:2011:190), za koju je Opći sud uostalom smatrao da nije primjereno pozvati se na nju, bez obzira na pozornost koja je na nju skrenuta tijekom postupka (vidjeti točku 46. ovog mišljenja).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je u svojoj presudi koju je donijelo veliko vijeće, odstupajući u tom pogledu od stajališta koje je zastupao nezavisni odvjetnik (<span class="note">
<a id="c-31" href="#t-31">31</a>
</span>), presudio da, kada je tužbu protiv konačne odluke Komisije kojom se izriče novčana kazna podnijelo samo društvo majka, zastoj zastare u području izricanja kazni, predviđen člankom 25. stavkom 6. Uredbe br. 1/2003, vrijedi samo za društvo majku, dok rok zastare i dalje teče za društvo kćer (<span class="note">
<a id="c-32" href="#t-32">32</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz potonje presude stoga proizlazi da se njome uvodi ograničenje upotrebe pojma gospodarskog subjekta, koje je nesumnjivo obrazloženo zahtjevom pravne sigurnosti i zahtjevom poštovanja prava obrane koja imaju predmetni pravni subjekti (<span class="note">
<a id="c-33" href="#t-33">33</a>
</span>), kada se radi o proširenju na neko društvo „zastoja” zastare utvrđene u pogledu drugog društva s kojim je prvo društvo na dan utvrđenja povrede činilo jedan te isti gospodarski subjekt.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ipak ostaje činjenica da je Sud, naprotiv, što se tiče različitog pitanja „prekida” zastare, potvrdio zaključak Općeg suda da prekid vrijedi za sve poduzetnike koji su sudjelovali u predmetnoj povredi, čak i ako na dan akta o prekidu još nisi bili poznati, pri čemu je presudio da su se akti o prekidu zastare, zbog pripisivanja protutržišnog ponašanja društva TradeARBED društvu ARBED i postojanja gospodarske jedinice između tih dvaju društava, mogli upotrijebiti protiv društva ARBED (<span class="note">
<a id="c-34" href="#t-34">34</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mojem mišljenju, isti se zaključak nameće kada se radi o pitanju, kao u ovom slučaju, isteka roka zastare utvrđenog u pogledu društva kćeri na temelju članka 25. Uredbe br. 1/2003. Istek roka zastare u pogledu jednog te istog inkriminiranog ponašanja ne može imati učinak samo na subjekt koji je izravni počinitelj navedenog ponašanja, nego se mora proširiti na subjekte kojima je pripisana odgovornost za to isto ponašanje. Kada Komisija zbog samog učinka zastare više ne može sankcionirati poduzetnika za određeno ponašanje, taj istek mora vrijediti za sve pravne subjekte koje se smatralo odgovornima za navedeno ponašanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U konačnici, čini mi se da Komisija, ako je opće prihvaćeno da zakonito može zastupati jedinstveni pristup koji se temelji na funkcionalnom pojmu „poduzetnika” u fazi pripisivanja odgovornosti za protutržišna ponašanja, mora prihvatiti sve posljedice tog pristupa u fazi sankcioniranja navedenih ponašanja, uključujući kada je u pitanju problematika zastare Komisijine ovlasti sankcioniranja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog svih tih razloga smatram da je jedini žalbeni razlog žalitelja osnovan. Iz toga slijedi da pobijanu presudu valja ukinuti u dijelu u kojem Opći sud nije uskladio iznos novčane kazne koja je društvu majci Akzo Nobel odnosno njegovim društvima kćerima izrečena za prvo razdoblje povrede.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 61. stavkom 1. drugom rečenicom Statuta Suda Europske unije, ako je žalba osnovana, Sud može, u slučaju ukidanja odluke Općeg suda, konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta. Čini mi se da je to slučaj u ovom predmetu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">V –</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog svih prethodno navedenih razloga, predlažem Sudu da proglasi i odluči:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presuda Općeg suda Europske unije od 15. srpnja 2015., Akzo Nobel i dr./Komisija (T‑47/10, EU:T:2015:506), ukida se u dijelu u kojem je utvrđeno da se odgovornost za kazne koje su isprva izrečene društvima Akzo Nobel Chemicals GmbH i Akzo Nobel Chemicals BV zbog njihova sudjelovanja u povredama i dalje može pripisati društvu Akzo Nobel NV za razdoblje prije 28. lipnja 1993.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odluka Komisije C (2009) 8682 final od 11. studenoga 2009. o postupku primjene članka 81. UEZ‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/38589 – Toplinski stabilizatori) poništava se u dijelu u kojem je društvu Akzo Nobel NV za razdoblje prije 28. lipnja 1993. izrečena novčana kazna zbog protupravnog ponašanja društava Akzo Nobel Chemicals GmbH i Akzo Nobel Chemicals BV.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>)Izvorni jezik: francuski</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>)Uredba Vijeća od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [81. i 82. UEZa] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak u SLu 2016., L 173, str. 108.)</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>)Vidjeti osobito presude od 10. srpnja 2014., Telefónica i Telefónica de España/Komisija (C295/12 P, EU:C:2014:2062, t. 99.) i od 24. listopada 2013., Kone i dr./Komisija (C510/11 P, neobjavljena, EU:C:2013:696, t. 72. i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>)Vidjeti osobito presude od 14. srpnja 1972., Imperial Chemical Industries/Komisija (48/69, EU:C:1972:70) i od 21. veljače 1973., Europemballage i Continental Can/Komisija (6/72, EU:C:1973:22).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>)Presuđeno je da se to načelo primjenjuje „s obzirom na prirodu povreda u pitanju te prirodu i težinu s njima povezanih kazni” (vidjeti presudu od 8. srpnja 1999., Komisija/Anic Partecipazioni (C49/92 P, EU:C:1999:356, t. 78.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>)Vidjeti prethodno navedenu sudsku praksu. Vidjeti također presudu od 24. lipnja 2015., Fresh Del Monte Produce/Komisija i Komisija/Fresh Del Monte Produce (C293/13 P i C294/13 P, EU:C:2015:416, t. 75. i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>)Vidjeti osobito presudu od 19. srpnja 2012., Alliance One International i Standard Commercial Tobacco/Komisija (C628/10 P i C14/11 P, EU:C:2012:479, t. 44. i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>)Vidjeti nedavnu presudu od 17. rujna 2015., Total/Komisija (C597/13 P, EU:C:2015:613, t. 35.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>)Učinkovitost nadzora koji se izvršava nad društvima može se utvrditi na temelju strukture kapitala grupe, ali i drugih elemenata kao što je ovlast imenovanja rukovodećeg osoblja društava uključenih u povredu.</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>)Presuda od 25. listopada 1983. (107/82, EU:C:1983:293, t. 50.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>)Presuda od 10. rujna 2009. (C97/08 P, EU:C:2009:536, t. 60. do 64.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>)Vidjeti osobito presudu od 29. rujna 2011., Arkema/Komisija (C520/09 P, EU:C:2011:619, t. 42. i 48.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>)Vidjeti presudu od 17. rujna 2015., C597/13 P, EU:C:2015:613, t. 38. i navedenu sudsku praksu.</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>)Moje isticanje.</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>)Vidjeti, među brojnim presudama, presude od 10. rujna 2009., Akzo Nobel i dr./Komisija (C97/08 P, EU:C:2009:536, t. 59.); od 20. siječnja 2011., General Química i dr./Komisija (C90/09 P, EU:C:2011:21, t. 38.), i od 11. srpnja 2013., Komisija/Stichting Administratiekantoor Portielje (C440/11 P, EU:C:2013:514, t. 42.), kao i od 16. lipnja 2016., Evonik Degussa i AlzChem/Komisija (C155/14 P, EU:C:2016:446, t. 27. kao i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>)Presude od 10. travnja 2014., Komisija i dr./Siemens Österreich i dr. (C231 do 233/11 P, EU:C:2014:256, t. 47.) i od 26. studenoga 2013., Kendrion/Komisija (C50/12 P, EU:C:2013:771, t. 55.). Vidjeti također presudu od 27. lipnja 2012., Bolloré/Komisija (T372/10, EU:T:2012:325, t. 194.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>)Na razlike među pristupima Suda također se upućuje u mojem mišljenju u predmetu Total/Komisija (C597/13 P, EU:C:2015:207, t. 38. do 43.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>)Vidjeti osobito presudu od 26. studenoga 2013., Kendrion/Komisija (C50/12 P, EU:C:2013:771, t. 58.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>)Vidjeti osobito presudu od 17. rujna 2015., Total/Komisija (C597/13 P, EU:C:2015:613, t. 41.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>)Vidjeti u tom smislu presude od 22. siječnja 2013., Komisija/Tomkins (C286/11 P, EU:C:2013:29, t. 37., 39., 43. i 49.) i od 17. rujna 2015., Total/Komisija (C597/13 P, EU:C:2015:613, t. 38.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>)Presuda od 17. rujna 2015., Total/Komisija (C597/13 P, EU:C:2015:613, t. 41.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>)Vidjeti moje mišljenje u predmetu Total/Komisija (C597/13 P, EU:C:2015:207, t. 65.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>)Vidjeti moje mišljenje u predmetu Total/Komisija (C597/13 P, EU:C:2015:207, t. 50.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>)Vidjeti presudu od 29. rujna 2011., Elf Aquitaine/Komisija (C521/09 P, EU:C:2011:620, t. 121. i navedenu sudsku praksu).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>)Vidjeti moje mišljenje u predmetu Total/Komisija (C597/13 P, EU:C:2015:207, t. 52.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>)Radi se o ovlasti izricanja novčanih kazni ili periodičnih penala koja je Komisiji dodijeljena na temelju članaka 23. i 24. Uredbe br. 1/2003.</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>)Vidjeti uvodnu izjavu 527. sporne odluke.</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>)Iz te presude Općeg suda proizlazi da se pravila o zastari ne primjenjuju na ovlast Komisije za utvrđivanje povrede; ipak, Komisija je, s obzirom na presudu od 2. ožujka 1983., GVL/Komisija, 7/82, EU:C:1983:52, trebala dokazati postojanje opravdanog interesa za utvrđivanje povrede nakon isteka roka zastare.</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-29" href="#c-29">29</a>
</span>)U toj se točki navodi da „eventualna okolnost da društvo kći ne može više biti sankcionirano za utvrđenu povredu, bilo zbog nestanka tog društva kćeri ili pak, kao što to u ovom slučaju navodi žalitelj, zbog toga što je u korist tog društva kćeri nastupila zastara, ne utječe na pitanje može li se sankcionirati samo društvo majka, koje se samo smatra počiniteljem povrede jer sa svojim društvom kćeri čini gospodarsku jedinicu. Točno je da odgovornost društva majke ne bi postojala da se dokazalo da povrede nije bilo, ali ta odgovornost ne može nestati zbog zastare kažnjavanja u pogledu društva kćeri. Naime, učinak zastare predviđene člankom 25. Uredbe br. 1/2003 ne sastoji od toga da se izbriše postojanje povrede, nego samo od toga da oni koji se koriste zastarom izbjegnu kazne”. Valja napomenuti da Sud u presudi od 8. svibnja 2014., Bolloré/Komisija, C414/12 P, neobjavljena, EU:C:2014:301, u fazi žalbe nije donio odluku o osnovanosti tih razmatranja.</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-30" href="#c-30">30</a>
</span>)Vidjeti u tom smislu presudu od 10. travnja 2014., Komisija i dr./Siemens Österreich i dr. (C231/11 P do C233/11 P, EU:C:2014:256, t. 56.).</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-31" href="#c-31">31</a>
</span>)Prema mišljenju nezavisnog odvjetnika Y. Bota, zastoju zastare koja proizlazi iz toga da je jedno od društava uključenih u povredu pokrenulo postupak pred sudom Unije trebalo bi pripisati učinak erga omnes. Mišljenje nezavisnog odvjetnika Y. Bota u spojenim predmetima ArcelorMittal Luxembourg/Komisija i Komisija/ArcelorMittal Luxembourg i dr., C201/09 P i C216/09 P, EU:C:2010:634, osobito točka 73. u skladu s kojom: „zastara se pripisuje isključivo činjenicama. Stvarna je i neovisna o predmetnim osobama. Tako se, kada Komisija zbog učinka zastare više ne može pokrenuti radnju, taj istek odnosi na sve predmetne činjenice i vrijedi za sve sudionike”.</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-32" href="#c-32">32</a>
</span>)Vidjeti točke 141. do 149. presude.</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-33" href="#c-33">33</a>
</span>)U presudi od 31. ožujka 2009., ArcelorMittal Luxembourg i dr./Komisija (T405/06, EU:T:2009:90, t. 158.), Opći sud osobito je istaknuo, pri čemu se pozvao na sudsku praksu Suda, da samo pravna osoba kojoj je upućena obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku može podnijeti tužbu protiv odluke donesene nakon upravnog postupka te se zastoj zastare stoga može primijeniti samo na nju.</p>
<p class="note">(<span class="note">
<a id="t-34" href="#c-34">34</a>
</span>) Vidjeti presudu od 29. ožujka 2011., ArcelorMittal Luxembourg/Komisija i Komisija/ArcelorMittal Luxembourg i dr. (C201/09 P i C 216/09 P, EU:C:2011:190, t. 110.).</p>
</body>
</html>
