<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2025-06-202506C124202303510-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0351-23-202505451-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="10/07/2025 09:14:07" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="u1ZT7GPVTKzNiY06f1QWFe/6OjJ/0bOauayph/AlFL35idmjD43Tjsj6M0slYtKYHGjrSKBkG0nhSg8TLodY0E9jEv649s2cTHBEBrE6xcL3/i/mvdIpL+lQOFJlICgKl/dGTBan6ap9A+hrR5toaFxRRfm06e1b6PdHxNIwhz0=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="bilican" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0351" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2023" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="bilican" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 18-06-25 10:09:43" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="2da8f301067542f9869ff9a175187429" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0351" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 24. 6. 2025. – Predmet C‑351/23</div>
      <div id="rId21" style="default">GR REAL</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (veliko vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      24. lipnja 2025. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13/EEZ – Članak 6. stavak 1. – Članak 7. stavak 1. – Ugovor o potrošačkom kreditu – Ugovor osiguran založnim pravom osnovanim na nekretnini koja je potrošačev obiteljski dom – Prijevremeno dospijeće – Prodaja te nekretnine na izvansudskoj dražbi – Nacionalni propis kojim se dopušta provedba te prodaje a da sud prethodno ne provjeri predmetnu tražbinu – Razlozi ništavosti navedene prodaje koji ne uključuju postojanje nepoštenih odredbi – Djelotvornost zaštite priznate potrošačima – Članci 7. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu C‑351/23,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Krajský súd v Prešove (Okružni sud u Prešovu, Slovačka), odlukom od 11. svibnja 2023., koju je Sud zaprimio 6. lipnja 2023., u postupku
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      GR REAL s. r. o.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-7" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      PO,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-1">
      RT,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-10" title="page-1">
      SUD (veliko vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, T. von Danwitz, potpredsjednik, C. Lycourgos, I. Jarukaitis, M. L. Arastey Sahún, A. Kumin i N. Jääskinen, predsjednici vijeća, E. Regan, N. Piçarra, I. Ziemele, O. Spineanu‑Matei (izvjestiteljica), B. Smulders, M. Condinanzi, F. Schalin i S. Gervasoni, suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      nezavisna odvjetnica: L. Medina,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      tajnik: A. Calot Escobar,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-15" title="page-1">
      uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za GR REAL s. r. o., M. Krutek, advokát,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za osobe PO i RT, Z. Pitoňáková, advokátka,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za slovačku vladu, E. V. Larišová i A. Lukáčik, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Europsku komisiju, R. Lindenthal, P. Ondrůšek i N. Ruiz García, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-20" title="page-1">
      saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 14. studenoga 2024.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-21" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-22" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. i ispravci SL 2024./90009, L i SL 2024./90093, L) te članaka 5., 8. i 9. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) (SL 2005., L 149, str. 22.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101. i ispravak SL 2016., L 332, str. 25.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev je upućen u okviru spora između društva GR REAL s. r. o. i osoba PO i RT u vezi s, s jedne strane, iseljenjem navedenih osoba iz njihova obiteljskog doma nakon što ga je to društvo steklo u okviru prodaje na izvansudskoj dražbi i, s druge strane, protutužbom kojom osobe PO i RT osporavaju zakonitost prijenosa vlasništva nad tom nekretninom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Direktiva 93/13</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U dvadeset i četvrtoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13 određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-29" title="page-2">
      „budući da sudovi ili upravna tijela država članica moraju na raspolaganju imati odgovarajuća i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalne primjene nepoštenih odredaba u potrošačkim ugovorima”.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 6. stavkom 1. te direktive propisuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-2">
      „Države članice utvrđuju da nepoštene odredbe upotrijebljene u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača, kako je predviđeno nacionalnim pravom, te da ugovor i dalje obvezuje stranke na temelju tih odredaba ako može i dalje važiti bez tih nepoštenih odredaba.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 7. stavkom 1. navedene direktive:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-33" title="page-2">
      „U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Direktiva 2005/29</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 5. Direktive 2005/29 određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-36" title="page-2">
      „1. Nepoštena poslovna praksa se zabranjuje.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-37" title="page-2">
      2. Poslovna praksa je nepoštena:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-38" title="page-2">
      (a) ako je u suprotnosti sa zahtjevima u pogledu profesionalne pažnje;
    </p>
    <p class="C10Marge1" id="para-39" title="page-2">
      i
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-40" title="page-2">
      (b) ako bitno narušava ili je vjerojatno da će bitno narušiti gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača do kojeg dopire odnosno kojem je namijenjena, u odnosu na proizvod, odnosno gospodarsko ponašanje prosječnog člana skupine ako je poslovna praksa usmjerena određenoj skupini potrošača.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-41" title="page-2">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-42" title="page-2">
      4. Nepoštenom poslovnom praksom smatra se posebno:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-43" title="page-3">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-44" title="page-3">
      (b) agresivna poslovna praksa kako je određena u člancima 8. i 9.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-45" title="page-3">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 8. te direktive glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-47" title="page-3">
      „Poslovna praksa smatra se agresivnom ako u danom činjeničnom okviru, uzimajući u obzir sva njegova obilježja i okolnosti, uznemiravanjem, prisilom, uključujući uporabu fizičke sile te nedopuštenim utjecajem u znatnoj mjeri narušava ili je vjerojatno da će u znatnoj mjeri narušiti slobodu izbora prosječnog potrošača odnosno njegovo postupanje u vezi s proizvodom, te ga na taj način navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o poslu koju inače ne bi donio.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 9. navedene direktive:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-49" title="page-3">
      „Pri utvrđivanju koristi li se u poslovnoj praksi uznemiravanje, prisila, uključujući uporabu fizičke sile, ili nedopušten[i] utjeca[j], u obzir se uzima:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-50" title="page-3">
      (a) njezina vremenska dimenzija, mjesto, priroda odnosno trajanje;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-51" title="page-3">
      (b) uporaba prijetećeg ili pogrdnog jezika ili ponašanja;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-52" title="page-3">
      (c) slučaj kada trgovac iskorištava specifičnu nesreću ili okolnosti takve težine koja narušava potrošačevo prosuđivanje, čega je trgovac svjestan, kako bi utjecao na potrošačevu odluku vezanu uz proizvod;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-53" title="page-3">
      (d) sve teške ili nerazmjerne neugovorne prepreke koje trgovac uvodi u slučaju kada potrošač želi iskoristiti prava prema ugovoru, uključujući prava na raskid ugovora ili prelazak na drugi proizvod odnosno drugog trgovca;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-54" title="page-3">
      (e) svaka prijetnja poduzimanjem radnje koja se ne može zakonski poduzeti.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slovačko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Građanski zakonik</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 53. zákona č. 40/1964 Zb. Občiansky zákonník (Zakon br. 40/1964 o Građanskom zakoniku), u verziji primjenjivoj na spor u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Građanski zakonik), stavkom 9. propisivalo se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-58" title="page-3">
      „U slučaju činidbe iz potrošačkog ugovora koja se izvršava u obrocima, prodavatelj robe ili pružatelj usluge može iskoristiti pravo iz članka 565. Građanskog zakonika najranije tri mjeseca nakon kašnjenja s plaćanjem obroka te ako je potrošača obavijestio barem 15 dana prije ostvarivanja tog prava.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 151.j stavkom 1. Građanskog zakonika:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-60" title="page-4">
      „Ako potraživanje osigurano založnim pravom nije pravodobno i u cijelosti podmireno, založni vjerovnik može pokrenuti ovršni postupak u pogledu založnog prava. Založni vjerovnik u tom se postupku može namiriti na način predviđen u ugovoru, prodajom predmeta zaloga na dražbi u skladu s posebnim zakonom […] ili njegovom prodajom u skladu s posebnim zakonskim odredbama [....], osim ako je ovim zakonikom ili posebnim zakonom drukčije propisano.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da ta odredba sadržava jednu bilješku na dnu stranice, umetnutu nakon riječi „u skladu s posebnim zakonom”, koja upućuje na zákon č. 527/2002 Z. z. o dobrovoľných dražbách a o doplnení zákona Slovenskej národnej rady č. 323/1992 Zb. o notároch a notárskej činnosti (Notársky poriadok) v znení neskorších predpisov (Zakon br. 527/2002 o dobrovoljnim dražbama i dopuni Zakona slovačkog Nacionalnog vijeća br. 323/1992 o javnim bilježnicima i javnobilježničkoj djelatnosti (Javnobilježnički zakonik), kako je izmijenjen (u daljnjem tekstu: Zakon o dobrovoljnim dražbama)), i drugu bilješku na dnu stranice, koja se nalazi nakon izraza „posebnim zakonskim odredbama” i koja je upućivala na zákon č. 99/1963 Zb., Občiansky súdny poriadok (Zakon br. 99/1963 o Zakoniku o građanskom postupku), koji je od 1. srpnja 2016. zamijenjen zákonom č. 160/2015 Z. z. Civilný sporový poriadok (Zakon br. 160/2015 o Zakoniku o građanskom postupku, u daljnjem tekstu: Zakonik o građanskom postupku), i na zákon č. 233/1995 Z. z., o súdnych exekútoroch a exekučnej činnosti (Exekučný poriadok) a o zmene a doplnení ďalších zákonov (Zakon br. 233/1995 o sudskim ovršiteljima i ovrsi (Ovršni zakonik) te o izmjenama i dopunama drugih zakona).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 565. Građanskog zakonika glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-63" title="page-4">
      „U slučaju činidbe koja se izvršava u obrocima vjerovnik može zahtijevati plaćanje cijelog potraživanja zbog neplaćanja bilo kojeg obroka samo ako je to ugovoreno ili utvrđeno odlukom. Međutim, vjerovnik tu mogućnost može iskoristiti najkasnije do dospijeća prvog sljedećeg obroka.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zakonik o građanskom postupku</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 325. stavkom 1. i člankom 325. stavkom 2. točkom (d) Zakonika o građanskom postupku:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-66" title="page-4">
      „1. Sud može odrediti privremenu mjeru ako je potrebno bez odgode urediti odnose između stranaka ili ako postoji opasnost od toga da se dovede u pitanje izvršenje presude.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-67" title="page-4">
      2. Sud može stranci u sporu privremenom mjerom naložiti, među ostalim,
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-68" title="page-4">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-69" title="page-4">
      (d) činjenje, nečinjenje ili propuštanje”.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zakon o dobrovoljnim dražbama</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 6. stavkom 1. Zakona o dobrovoljnim dražbama određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-72" title="page-5">
      „Organizator dražbe jest osoba koja organizira dražbu i ispunjava uvjete utvrđene ovim zakonom i posebnim zakonom te je ovlaštena za obavljanje predmetne aktivnosti. […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 19. stavak 1. točke (a) i (b) navedenog zakona glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-74" title="page-5">
      „Organizator dražbe dužan je odustati od dražbe najkasnije prije njezina početka:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-75" title="page-5">
      (a) na temelju pisanog zahtjeva osobe koja zahtijeva provođenje dražbe,
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-76" title="page-5">
      (b) ako se organizatoru dražbe ovršnom odlukom dokaže da osoba koja zahtijeva provođenje dražbe nema pravo zahtijevati provođenje dražbe; u slučaju sudske privremene mjere, organizatoru dražbe dovoljno je dokazati da je sud odredio tu mjeru”.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 21. stavkom 2. navedenog zakona propisuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-78" title="page-5">
      „U slučaju osporavanja valjanosti ugovora o osnivanju založnog prava ili povrede odredbi ovog zakona, osoba koja tvrdi da su tom povredom povrijeđena njezina prava može od suda zahtijevati utvrđenje ništavosti dražbe. Pravo na zahtijevanje utvrđenja ništavosti dražbe prestaje ako se ono ne zahtijeva u roku od tri mjeseca od prihvaćanja najpovoljnije ponude, osim ako su razlozi za ništavost dražbe povezani s počinjenjem kaznenog djela, a predmet dražbe istodobno je bio stambeni objekt u kojem je u trenutku prihvaćanja najpovoljnije ponude prethodni vlasnik predmeta dražbe imao prijavljeno stalno boravište u skladu s posebnim propisima […]; u tom se slučaju utvrđenje ništavosti dražbe može zahtijevati i nakon isteka tog roka. […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupak i prethodna pitanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dana 7. travnja 2011. banka Slovenská sporiteľňa a. s. (u daljnjem tekstu: banka) sklopila je s drugim strankama iz glavnog postupka ugovor o kreditu koji se odnosio na iznos od 63 000 eura. Druge stranke iz glavnog postupka obvezale su se vratiti taj iznos u mjesečnim obrocima od 424,41 eura, počevši od 20. lipnja 2011. i s konačnim rokom otplate na datum 20. siječnja 2030. Odredbom sadržanom u općim uvjetima koje je primjenjivala banka bilo je predviđeno prijevremeno dospijeće u slučaju zakašnjenja s plaćanjem. Navedeni iznos bio je osiguran hipotekom na nekretnini, koja je bila obiteljski dom tih drugih stranaka iz glavnog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog kašnjenja drugih stranaka iz glavnog postupka u plaćanju tih mjesečnih rata, banka je dopisom od 3. studenoga 2016. izjavila da je nastupilo prijevremeno dospijeće te ih je pozvala da plate cijeli preostali dugovani iznos na temelju tog ugovora, odnosno 56 888,08 eura. Ona je također podnijela prijedlog za ovrhu na predmetnom hipotekarnom založnom pravu provedbom „dobrovoljne” dražbe, odnosno prodajom te nekretnine na izvansudskoj dražbi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Druge stranke iz glavnog postupka podnijele su 21. travnja 2017. tužbu Okresnom súdu Prešov (Općinski sud u Prešovu, Slovačka) kojom su zahtijevale da se banci naloži da se suzdrži od provedbe ovrhe u pogledu tog založnog prava prodajom na izvansudskoj dražbi i da se privremenom mjerom navedena ovrha odgodi do pravomoćnog okončanja postupka o meritumu. U prilog svojoj tužbi te su druge stranke iz glavnog postupka navele da banka nije imala pravo izjaviti da je nastupilo prijevremeno dospijeće jer nije postojao sporazum u tu svrhu i da je banka pokrenula provedbu te ovrhe na temelju Zakona o dobrovoljnim dražbama, iako su one zatražile reprogramiranje kredita.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi krug dražbe održan je 25. travnja 2017., pri čemu nitko nije dao ponudu. Tijekom tog prvog kruga dražbe osoba PO istaknula je prigovor protiv te prodaje jer je bio u tijeku sudski postupak kojim se nastojala spriječiti provedba navedene ovrhe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rješenjem od 26. svibnja 2017. Okresný súd Prešov (Općinski sud u Prešovu) odbio je zahtjev za određivanje privremene mjere koji su podnijele druge stranke iz glavnog postupka, pri čemu nije odgovorio na njihov prigovor da je banka povrijedila njihova prava primjenjujući odredbu o prijevremenom dospijeću. Druge stranke iz glavnog postupka protiv tog su rješenja podnijele žalbu Krajskom súdu v Prešove (Okružni sud u Prešovu, Slovačka).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi krug dražbe održan je 18. srpnja 2017., prije nego što je potonji sud odlučio o toj žalbi. Tom je prilikom osoba PO ponovno napomenula da je u tijeku sudski postupak kako bi se obustavila ovrha u pogledu predmetnog hipotekarnog založnog prava. Međutim, predmetnu nekretninu stekao je žalitelj iz glavnog postupka, društvo koje posluje, među ostalim, u sektoru kredita, upravljanja nekretninama i njihova održavanja, i koje je nakon toga upisano u zemljišne knjige kao vlasnik te nekretnine.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rješenjem od 9. kolovoza 2017. Krajský súd v Prešove (Okružni sud u Prešovu) ukinuo je rješenje Okresnog súda Prešov (Općinski sud u Prešovu) od 26. svibnja 2017., kojim je potonji sud odbio zahtjev za određivanje privremene mjere koji su podnijele druge stranke iz glavnog postupka, te je naložio novo ispitivanje tog zahtjeva, osobito zbog toga što je potonji sud trebao ispitati prigovore tih drugih stranaka, koje Krajský súd v Prešove (Okružni sud u Prešovu) smatra osnovanima, a koji se odnose na nepostojanje sporazuma o odredbi o prijevremenom dospijeću. Krajský súd v Prešove (Okružni sud u Prešovu) također je utvrdio da prvostupanjski sud nije ispitao poštovanje načela proporcionalnosti u okviru prijedloga za ovrhu u pogledu hipotekarnog založnog prava, u smislu da nije uzeo u obzir ni iznos potraživane tražbine u odnosu na vrijednost predmetne nekretnine, odnosno obiteljskog doma navedenih drugih stranaka, ni njihovu osobnost, ni mogućnost da one ispune tu tražbinu drugim sredstvima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Druge stranke iz glavnog postupka 19. prosinca 2017. povukle su tužbu navedenu u točki 19. ove presude, kojom su nastojale ishoditi da se banci naloži da se suzdrži od ovrhe u pogledu predmetnog hipotekarnog založnog prava provedbom prodaje na izvansudskoj dražbi, uz obrazloženje da je ta prodaja putem dražbe već provedena i da je stoga ta tužba postala bespredmetna.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rješenjem od 11. siječnja 2018. Okresný súd Prešov (Općinski sud u Prešovu) stoga je okončao postupak i drugim strankama iz glavnog postupka naložio snošenje troškova navedene tužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Druge stranke iz glavnog postupka odbile su se iseliti iz predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina je jedini smještaj kojim raspolažu, u kojem žive zajedno sa svojom djecom, od kojih dvoje maloljetne djece pati od teškog psihološkog poremećaja. Žalitelj iz glavnog postupka podnio je stoga Okresnom súdu Prešov (Općinski sud u Prešovu) tužbu za iseljenje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tijekom prve faze sudskog postupka taj je sud odbio tu tužbu presudom koju je u žalbenom postupku potvrdio Krajský súd v Prešove (Okružni sud u Prešovu). Rješenjem od 8. travnja 2021. Najvyšší súd Slovenskej republiky (Vrhovni sud Slovačke Republike) ukinuo je odluke tih dvaju sudova i vratio predmet Okresnom súdu Prešov (Općinski sud u Prešovu) kako bi taj sud razmotrio pravo vlasništva žalitelja iz glavnog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tijekom druge faze sudskog postupka Okresný súd Prešov (Općinski sud u Prešovu) prihvatio je navedeni tužbeni zahtjev i naložio drugim strankama iz glavnog postupka da isprazne predmetnu nekretninu. Taj je sud odbio njihov protutužbeni zahtjev, kojim je osporavana zakonitost prijenosa vlasništva te nekretnine, uz obrazloženje da je ona stečena prodajom na izvansudskoj dražbi i da nije nadležan odlučivati o njezinoj valjanosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelj iz glavnog postupka podnio je žalbu protiv te odluke Krajskom súdu v Prešove (Okružni sud u Prešovu) zbog toga što njome nije naloženo snošenje troškova drugim strankama iz glavnog postupka, a druge stranke iz glavnog postupka podnijele su tom sudu žalbu jer je njihov protutužbeni zahtjev odbijen.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Druge stranke iz glavnog postupka pred tim sudom, koji je sud koji je uputio zahtjev, ističu povredu svojih prava kao potrošača i svojeg prava na dom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Navedeni sud navodi da neplaćanje mjesečnih obroka predviđenih ugovorom o kreditu predstavlja bitnu povredu ugovorne obveze koju potrošači imaju na temelju takvog ugovora. Međutim, on smatra da je povrijeđena zaštita koja se potrošačima priznaje pravom Unije ako postoji ekstreman nerazmjer između povrede te obveze i posljedica prijevremenog dospijeća.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev smatra da posebne okolnosti predmeta koji se pred njim vodi razlikuju taj predmet od drugih u kojima su donesene presude Suda u području zaštite potrošača.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, taj sud izražava sumnje o usklađenosti odredbe o prijevremenom dospijeću koja je dovela do prodaje na izvansudskoj dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku sa zahtjevom transparentnosti, kako ga je pojasnio Sud, među ostalim, u presudi od 21. ožujka 2013., RWE Vertrieb (C‑92/11, EU:C:2013:180). Taj sud u tom pogledu navodi da se ta odredba nalazila u općim uvjetima banke, ali da druge stranke iz glavnog postupka nisu bile o njoj obaviještene, iako se prijevremeno dospijeće primjenjuje samo ako je izričito ugovoreno među strankama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, navedeni sud ističe da su se druge stranke iz glavnog postupka usprotivile prodaji na izvansudskoj dražbi svojeg obiteljskog doma podnošenjem tužbe kojom se zahtijevalo da se banci naloži da se suzdrži od ovrhe u pogledu predmetnog hipotekarnog založnog prava. One su u okviru tog postupka također zatražile, kao privremenu mjeru, odgodu ovrhe u pogledu tog založnog prava, što je, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, bilo jedino postupovno sredstvo koje je omogućavalo odgodu te ovrhe. Taj sud također ističe da je žalbeni sud ukinuo rješenje prvostupanjskog suda – kojim je bio odbijen zahtjev za određivanje zatražene privremene mjere – među ostalim, zato što nije ispitan prigovor koji se temeljio na ništavosti odredbe o prijevremenom dospijeću s obzirom na Direktivu 93/13. Međutim, ta je prodaja provedena prije tog ukidanja i, prema tome, prije nego što je prvostupanjski sud mogao ponovno ispitati taj zahtjev za određivanje privremene mjere.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, sud koji je uputio zahtjev navodi važnost koja se u slovačkoj sudskoj praksi pridaje zaštiti treće strane koja je stjecatelj u dobroj vjeri. Međutim, taj sud ističe da dobru vjeru ne treba priznati kada situaciju treće strane obilježavaju „problematične okolnosti”. Naime, navedeni sud smatra da je „vrlo problematična” okolnost činjenica da je u trenutku stjecanja nekretnine u okviru prodaje na izvansudskoj dražbi društvo koje je bilo uspješni ponuditelj bilo obaviješteno o postojanju sudskog postupka koji je u tijeku, a odnosio se na valjanost odredbe na kojoj se temeljila ta prodaja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga se postavlja pitanje tumačenja Direktive 93/13 kako bi se utvrdilo uživa li takvo društvo koje je uspješni ponuditelj apsolutnu zaštitu ili bi se ta zaštita mogla ograničiti, osobito s obzirom na aktivno postupanje dotičnih potrošača i sumnje u pogledu dobre vjere tog društva. To se pitanje pokazuje još važnijim kada se ovrha u pogledu založnog prava odnosi na potrošačev dom, s obzirom na to da je pravo na dom temeljno pravo zajamčeno člankom 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, sud koji je uputio zahtjev tvrdi da postoje znatne razlike između situacije o kojoj je riječ u glavnom postupku i situacije o kojoj je bila riječ u predmetu u kojem je donesena presuda od 7. prosinca 2017., Banco Santander (C‑598/15, EU:C:2017:945). S jedne strane, u potonjem predmetu predmetna nekretnina prodana je na dražbi te su stvarna prava povezana s tom nekretninom bila prenesena a da se potrošač nije koristio pravnim sredstvima koja su mu bila na raspolaganju. Suprotno tomu, u ovom su slučaju druge stranke iz glavnog postupka bile aktivne te su se koristile jedinim pravnim sredstvom koje je bilo dostupno ex ante kako bi se suprotstavile provedbi prodaje na izvansudskoj dražbi svojeg obiteljskog doma. Iako su one potom povukle to pravno sredstvo, to je bilo tek nakon što je vlasništvo tog doma preneseno na žalitelja iz glavnog postupka u okviru provedbe ovrhe prodajom na izvansudskoj dražbi. S druge strane, za razliku od postupovnog konteksta predmeta u kojem je donesena ta presuda, u ovom su slučaju druge stranke iz glavnog postupka protiv tužbe za iseljenje podnijele protutužbu radi osporavanja zakonitosti tog prijenosa vlasništva, pri čemu je prema slovačkom pravu žalitelj iz glavnog postupka imao pasivnu procesnu legitimaciju u okviru te protutužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao peto i posljednje, sud koji je uputio zahtjev naglašava da potrošači poput drugih stranaka iz glavnog postupka vrlo teško mogu isticati svoja prava u okviru ex post tužbe za utvrđenje ništavosti prodaje na dražbi, s obzirom na to da se člankom 21. stavkom 2. Zakona o dobrovoljnim dražbama predviđaju samo tri razloga za ništavost, odnosno povreda tog zakona, ništavost ugovora kojim se osniva založno pravo i počinjenje kaznenog djela, isključujući zaštitu potrošača od nepoštenih odredbi ugovora o kreditu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Krajský súd v Prešove (Okružni sud u Prešovu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-103" title="page-9">
      „1. Primjenjuju li se članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive [93/13] na postupak poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, koji je pokrenula osoba čija je ponuda prihvaćena u odnosu na nekretninu i u kojem se istodobno razmatra protutužba potrošača za povrat u stanje prije prihvaćanja najpovoljnije ponude u okviru dražbe, ako je potrošač prije izvansudske dražbe iskoristio pravna sredstva kako bi obustavio ovršni postupak u pogledu založnog prava tako što je sudu podnio zahtjev za primjenu privremene mjere te je istodobno prije dražbe obavijestio osobe koje sudjeluju u dražbi o sudskom postupku koji se vodio radi obustave postupka ovrhe u pogledu založnog prava dobrovoljnom dražbom, ali je dražba provedena unatoč sudskom postupku?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-104" title="page-9">
      2. Treba li Direktivu [93/13] tumačiti na način da joj se protivi pravno uređenje države članice poput onog koje se razmatra u glavnom postupku, kojim se u okviru ovršnog postupka u pogledu založnog prava nad potrošačevom nekretninom, koji provodi poduzetnik koji se bavi privatnim dražbama (u daljnjem tekstu: organizator dražbe) radi naplate potraživanja banke na ime ugovora o potrošačkom kreditu,
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-105" title="page-9">
      (a) potrošaču ne omogućuje da protiv organizatora dražbe radi odgode dražbe djelotvorno podnese prigovore o nepoštenosti ugovornih odredbi na temelju kojih se provodi ovrha radi namirenja potraživanja banke, iako se to potraživanje temelji na nepoštenim ugovornim odredbama, osobito odredbi o prijevremenom dospijeću,
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-106" title="page-10">
      (b) potrošaču ne omogućuje da spriječi dražbu nad nekretninom koja mu pripada i u kojoj živi, iako je potrošač obavijestio organizatora dražbe i osobe prisutne na dražbi o tome da se vodi sudski postupak radi primjene privremene mjere namijenjene sprečavanju dražbe, ali sud još nije donio pravomoćnu odluku o zahtjevu, a primjena privremene mjere istodobno je jedina mogućnost za to da potrošač dobije privremenu sudsku zaštitu od provođenja dražbe nad nekretninom zbog nepoštenih ugovornih odredbi,
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-107" title="page-10">
      (c) potrošaču ne omogućuje, u okolnostima navedenima u prethodnim točkama, puno ostvarivanje prava koja proizlaze iz prenošenja Direktive [93/13] i ostvarivanje ciljeva te direktive jer se [nacionalnim] pravnim uređenjem koje se razmatra ograničava mogućnost podnošenja prigovora o ništavosti dražbe na samo tri razloga:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ništavost ugovora o osnivanju založnog prava,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">povredu [Zakona o dobrovoljnim dražbama],</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">počinjenje kaznenog djela?</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-111" title="page-10">
      3. Treba li Direktivu [2005/29] tumačiti na način da ovršni postupak u pogledu založnog prava koji se temelji na nepoštenoj ugovornoj odredbi o prijevremenom dospijeću potraživanja koje proizlazi iz ugovora o potrošačkom kreditu, a time i nepravilan iznos nepodmirenog duga, može predstavljati nepoštenu poslovnu praksu u smislu članka 5. te direktive, a osobito agresivnu poslovnu praksu u smislu članaka 8. i 9. te direktive, te da se odgovornost banke i ciljevi Direktive [2005/29], osim na banku, odnose i na organizatora dražbe koji ovrhom u pogledu založnog prava namiruje potraživanje banke?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na informacije koje je slovačka vlada priopćila Sudu i koje se odnose na sudsku praksu Najvyššeg súda Slovenskej republiky (Vrhovni sud Slovačke Republike) prema kojoj je zaštita od nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima sadržana u razlozima za ništavost prodaje na izvansudskoj dražbi, propisanima u članku 21. stavku 2. Zakona o dobrovoljnim dražbama, Sud je 9. travnja 2024. sudu koji je uputio zahtjev uputio zahtjev za pojašnjenje u skladu s člankom 101. Poslovnika Suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisom podnesenim tajništvu Suda 13. svibnja 2024. sud koji je uputio zahtjev pojasnio je da u vrijeme prodaje na dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku nije postojala ustaljena sudska praksa slovačkih sudova u smislu da bi se prodaja na dobrovoljnoj dražbi mogla poništiti zbog povrede Direktive 93/13 i da u trenutku slanja tog dopisa još nije postojala nijedna sudska odluka kojom se poništava prodaja na dražbi zbog takvog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju tog suda, sudska praksa na koju se poziva slovačka vlada, koja se sastoji od dvaju rješenja donesenih tijekom 2022., odnosno pet godina nakon prodaje na dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku, ostaje izolirana, čak i u sudskoj praksi Najvyššeg súda Slovenskej republiky (Vrhovni sud Slovačke Republike), tako da se drugim strankama iz glavnog postupka ne može prigovoriti to što nisu podnijele zahtjev za poništenje te prodaje na dražbi, kako bi ostvarile svoja prava koja proizlaze iz Direktive 93/13, nego su u okviru protutužbe odlučile osporavati pravo vlasništva žalitelja iz glavnog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O prethodnim pitanjima</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo i drugo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ne ističući formalno prigovor nedopuštenosti prvog i drugog pitanja, žalitelj iz glavnog postupka u biti tvrdi da se Direktiva 93/13, čije se tumačenje traži u okviru tih pitanja, na njega ne odnosi jer nije bio stranka u sudskom postupku koji su protiv banke pokrenule druge stranke iz glavnog postupka te smatra da Sud ne treba odgovoriti na ta pitanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, slovačka vlada izražava sumnje u dopuštenost drugog pitanja u dijelu u kojem se ono odnosi na pitanje protivi li se Direktivi 93/13 nacionalni propis kojim se iz razloga za ništavost prodaje nekretnine na izvansudskoj dražbi isključuje postojanje nepoštenih odredbi u ugovoru na kojem se temelji ovrha na toj nekretnini osiguranoj hipotekarnim založnim pravom. Ta vlada naglašava da druge stranke iz glavnog postupka nisu podnijele zahtjev za proglašenje ništavosti prodaje na dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku, tako da nije jasno zašto bi odgovor Suda bio potreban kako bi taj sud mogao odlučiti o glavnom predmetu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da je u okviru postupka ustanovljenog člankom 267. UFEU‑a isključivo na nacionalnom sudu pred kojim se vodi glavni postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da, uvažavajući posebnosti svakog predmeta, ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Prema tome, kada se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud je u načelu dužan donijeti odluku. Iz navedenog proizlazi da pitanja koja se odnose na pravo Unije uživaju pretpostavku relevantnosti. Sud može odbiti odlučiti o prethodnom pitanju koje je postavio nacionalni sud samo kad je očito da traženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora iz glavnog postupka, kada je problem hipotetske naravi ili kad Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima koji su potrebni kako bi na koristan način odgovorio na pitanja koja su mu postavljena (presuda od 29. srpnja 2024., LivaNova, C‑713/22, EU:C:2024:642, t. 53. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, valja primijetiti, s jedne strane, da je predmet glavnog postupka žalba povodom tužbe za iseljenje koju je žalitelj podnio protiv drugih stranaka iz glavnog postupka i njihova protutužba kojom oni osporavaju zakonitost prijenosa vlasništva nad nekretninom, koja je njihov obiteljski dom, na žalitelja. Do tog je prijenosa došlo nakon prodaje na izvansudskoj dražbi koja je bila organizirana radi provedbe ovrhe u pogledu hipotekarnog založnog prava predviđenog u ugovoru o kreditu koji su te druge stranke iz glavnog postupka sklopile s bankom i na temelju nacionalnog propisa za koji sud koji je uputio zahtjev sumnja da ispunjava zahtjev djelotvorne zaštite potrošača od nepoštenih odredbi, koji proizlazi iz Direktive 93/13. Kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuju prethodna pitanja, žalitelj iz glavnog postupka na temelju slovačkog prava ima pasivnu procesnu legitimaciju u okviru takve protutužbe. Slijedom toga, činjenica da taj žalitelj nije bio stranka u sudskom postupku koji su druge stranke iz glavnog postupka pokrenule protiv banke ni na koji način ne isključuje da je tumačenje te direktive koje je zatražio navedeni sud nužno kako bi mu se omogućilo donošenje odluke u glavnom postupku, u smislu sudske prakse navedene u prethodnoj točki ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, kao što je to istaknuto u točki 42. ove presude, sud koji je uputio zahtjev naveo je u svojem odgovoru na zahtjev za pojašnjenje koji mu je uputio Sud da se drugim strankama iz glavnog postupka, prema trenutačnom stanju slovačkog prava, ne može prigovoriti to što nisu isticanjem postojanja nepoštene odredbe u ugovoru o kreditu sklopljenom s bankom podnijele zahtjev za proglašenje ništavosti prodaje na dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku. Trećim dijelom drugog pitanja, pri kojem je sud koji je uputio zahtjev izričito ostao u tom odgovoru, upravo se nastoji utvrditi protivi li se odredbama Direktive 93/13 nemogućnost tih drugih stranaka iz glavnog postupka da podnesu takav zahtjev za proglašenje ništavosti. Stoga je to pitanje usko povezano s predmetom glavnog postupka, koji se, među ostalim, odnosi na valjanost te prodaje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz prethodno navedenog proizlazi da je prvo i drugo pitanje dopušteno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Meritum</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodne napomene</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, valja podsjetiti na to da sustav zaštite koji provodi Direktiva 93/13 počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine obaviještenosti (presuda od 17. svibnja 2022., Ibericaja Banco, C‑600/19, EU:C:2022:394, t. 35. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu i kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača iz članka 38. Povelje, nacionalni sud dužan je ocijeniti, čak i po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe koja ulazi u područje primjene Direktive 93/13 i time ispraviti neravnotežu između potrošača i prodavatelja roba ili pružatelja usluge, ako raspolaže potrebnim pravnim i činjeničnim elementima u tu svrhu (presude od 21. prosinca 2016., Gutiérrez Naranjo i dr., C‑154/15, C‑307/15 i C‑308/15, EU:C:2016:980, t. 58. i od 9. studenoga 2023., Všeobecná úverová banka, C‑598/21, EU:C:2023:845, t. 74. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da se člankom 6. stavkom 1. te direktive propisuje da nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, nacionalni sudovi također su dužni izuzeti iz primjene te odredbe kako one ne bi imale obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tomu protivi (vidjeti u tom smislu presude od 26. ožujka 2019., Abanca Corporación Bancaria i Bankia, C‑70/17 i C‑179/17, EU:C:2019:250, t. 52. i od 15. lipnja 2023., Getin Noble Bank (Obustava ispunjenja ugovora o kreditu), C‑287/22, EU:C:2023:491, t. 37.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 7. stavkom 1. Direktive 93/13, u vezi s njezinom dvadeset i četvrtom uvodnom izjavom, obvezuje se države članice da osiguraju primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje korištenja nepoštenih odredbi u ugovorima koje prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima (vidjeti u tom smislu presude od 14. lipnja 2012., Banco Español de Crédito, C‑618/10, EU:C:2012:349, t. 68. i od 17. svibnja 2022., Ibercaja Banco, C‑600/19, EU:C:2022:394, t. 38. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Obveza država članica da osiguraju djelotvornost prava koja osobe imaju na temelju prava Unije podrazumijeva, osobito kad je riječ o pravima koja proizlaze iz Direktive 93/13, zahtjev djelotvorne sudske zaštite, potvrđen člankom 7. stavkom 1. te direktive i također sadržan u članku 47. Povelje, koji se primjenjuje, među ostalim, na utvrđivanje postupovnih pravila u vezi s tužbama utemeljenima na takvim pravima (presude od 17. svibnja 2022., SPV Project 1503 i dr., C‑693/19 i C‑831/19, EU:C:2022:395, t. 61. i navedena sudska praksa, od 17. svibnja 2022., Impuls Leasing România, C‑725/19, EU:C:2022:396, t. 46. i navedena sudska praksa, kao i od 17. svibnja 2022., Unicaja Banco, C‑869/19, EU:C:2022:397, t. 29. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Također valja podsjetiti na to da, s obzirom na prirodu i važnost javnog interesa na kojem počiva zaštita koja se Direktivom 93/13 osigurava potrošačima, njezin članak 6. stavak 1. treba smatrati pravnim pravilom ekvivalentnim nacionalnim pravilima koja unutar nacionalnog pravnog poretka imaju status pravnih pravila javnog poretka (presude od 6. listopada 2009., Asturcom Telecomunicaciones, C‑40/08, EU:C:2009:615, t. 52. i od 17. svibnja 2022., Unicaja Banco, C‑869/19, EU:C:2022:397, t. 24.). Članak 7. stavak 1. te direktive također je izravno povezan s tim javnim interesom (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2016., Gutiérrez Naranjo i dr., C‑154/15, C‑307/15 i C‑308/15, EU:C:2016:980, t. 56.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, kad je riječ o ovršnim postupcima, Sud je u više navrata, uzimajući u obzir zahtjeve iz članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 93/13, pojasnio način na koji nacionalni sud mora osigurati zaštitu prava koja potrošači imaju na temelju te direktive u okviru tih postupaka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako su, u nedostatku usklađenosti navedenih postupaka, načini njihove provedbe obuhvaćeni unutarnjim pravnim poretkom država članica na temelju načela njihove postupovne autonomije. Međutim, ti načini provedbe moraju odgovarati dvostrukom uvjetu, da ne budu nepovoljniji od onih koji uređuju slične situacije podvrgnute nacionalnom pravu (načelo ekvivalentnosti) i da ne čine nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje prava dodijeljenih potrošačima pravom Unije (načelo djelotvornosti) (vidjeti u tom smislu osobito presudu od 26. lipnja 2019., Addiko Bank, C‑407/18, EU:C:2019:537, t. 46. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U pogledu načela djelotvornosti, koje je jedino koje spominje sud koji je uputio zahtjev, valja istaknuti da svaki slučaj u kojem se postavi pitanje onemogućuje li neka nacionalna postupovna odredba ili pretjerano otežava primjenu prava Unije treba ispitati uzimajući u obzir položaj te odredbe u cjelokupnom postupku, tijek postupka i njegove posebnosti kao i, prema potrebi, načela na kojima se temelji nacionalni pravni sustav, kao što su to zaštita prava obrane, načelo pravne sigurnosti i pravilno odvijanje postupka. Međutim, specifična obilježja postupaka ne mogu biti element koji može utjecati na pravnu zaštitu na koju potrošači moraju imati pravo na temelju odredaba Direktive 93/13 (presuda od 17. svibnja 2022., Impuls Leasing România, C‑725/19, EU:C:2022:396, t. 45. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, Sud je smatrao da poštovanje načela djelotvornosti ipak ne može u cijelosti nadoknaditi potpunu pasivnost predmetnog potrošača (presuda od 17. svibnja 2022., Unicaja Banco, C‑869/19, EU:C:2022:397, t. 28. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je također naglasio važnost toga da se u nacionalnom pravu predvidi mogućnost da se od suda zatraži ocjena nepoštenosti ugovorne odredbe prije okončanja ovršnog postupka koji se temelji na ugovoru koji sadržava takvu odredbu. Sud je tako presudio da se, u slučaju da takav postupak završi prije donošenja odluke suda koji odlučuje o meritumu kojom se utvrđuje nepoštenost ugovorne odredbe na kojoj se ta ovrha temeljila i, posljedično, ništavost tog postupka, tom odlukom omogućuje da se dotičnom potrošaču osigura samo a posteriori zaštita u obliku naknade štete, koja se u načelu pokazala nepotpunom i nedovoljnom te koja ne čini ni primjereno ni djelotvorno sredstvo za sprečavanje korištenja te odredbe, protivno članku 7. stavku 1. Direktive 93/13 (vidjeti u tom smislu presude od 14. ožujka 2013., Aziz, C‑415/11, EU:C:2013:164, t. 60. i od 17. svibnja 2022., Impuls Leasing România, C‑725/19, EU:C:2022:396, t. 55. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi se zajamčila djelotvornost zaštite koja se nastoji postići Direktivom 93/13, Sud je naglasio važnost toga da nacionalni sud pred kojim se vodi postupak ima ovlast donošenja privremenih mjera koje omogućuju odgodu ili obustavu nezakonitog ovršnog postupka, i to tim više kada je riječ o ovršnom postupku u pogledu hipotekarnog založnog prava koji bi mogao dovesti do iseljenja potrošača i njegove obitelji iz doma koji je njihov obiteljski dom, s obzirom na to da je pravo na dom temeljno pravo zajamčeno člankom 7. Povelje o kojem taj sud mora voditi računa prilikom provedbe te direktive (vidjeti u tom smislu presudu od 9. studenoga 2023., Všeobecná úverová banka, C‑598/21, EU:C:2023:845, t. 85. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljenog člankom 267. UFEU‑a, na Sudu da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji mu omogućuje rješavanje spora koji se pred njim vodi. U tom smislu, Sud će, prema potrebi, preoblikovati pitanja koja su mu postavljena. Naime, okolnost da je nacionalni sud formalno sastavio prethodno pitanje pozivajući se na određene odredbe prava Unije ne sprečava Sud da tom sudu dâ sve elemente tumačenja koji bi mogli biti korisni za donošenje odluke u postupku koji se vodi pred njim, bez obzira na to je li se na njih pozvao u svojim pitanjima. U tu svrhu Sud može iz svih podataka koje mu je dostavio nacionalni sud, a osobito iz obrazloženja odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, izvesti elemente prava Unije koje treba tumačiti uzimajući u obzir predmet spora. Kako bi sudu koji mu je uputio prethodno pitanje dao koristan odgovor, Sud također može uzeti u obzir pravila prava Unije na koja se nacionalni sud nije pozvao u svojem pitanju (presude od 20. ožujka 1986., Tissier, 35/85, EU:C:1986:143, t. 9. i od 6. ožujka 2025., ONB i dr., C‑575/23, EU:C:2025:141, t. 57.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13, u vezi s člancima 7. i 47. Povelje, tumačiti na način da je njihovim područjem primjene obuhvaćen sudski postupak u okviru kojeg, s jedne strane, društvo koje je uspješni ponuditelj u pogledu nekretnine koja je potrošačev obiteljski dom – i koja je prodana u okviru izvansudske ovrhe u pogledu hipotekarnog založnog prava za koje je taj potrošač pristao da se osnuje na toj nekretnini u korist profesionalnog zajmodavca – zahtijeva iseljenje navedenog potrošača i, s druge strane, taj potrošač protutužbom osporava zakonitost prijenosa vlasništva nad tom nekretninom na to društvo koje je uspješni ponuditelj, pri čemu je taj prijenos proveden unatoč sudskom postupku koji je u trenutku tog prijenosa još bio u tijeku, s ciljem obustave te ovrhe zbog postojanja nepoštenih odredbi u ugovoru na kojem se temelji navedena ovrha, a o kojem je postupku taj potrošač prethodno obavijestio to društvo koje je uspješni ponuditelj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz sudske prakse Suda proizlazi da, kako bi se utvrdilo može li se s uspjehom pozivati na Direktivu 93/13 u postupku koji se vodi pred nacionalnim sudom, valja ispitati predmet tog postupka i posebnosti spora povodom kojeg se taj postupak vodi (vidjeti u tom smislu presudu od 7. prosinca 2017., Banco Santander, C‑598/15, EU:C:2017:945, t. 39., 42. i 49.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz te sudske prakse također proizlazi da se na odredbe Direktive 93/13 ne može s uspjehom pozivati ako ne postoje podudarajuće naznake o mogućem postojanju potencijalno nepoštene odredbe u ugovoru o hipotekarnom kreditu po kojem je provedena izvansudska ovrha (vidjeti u tom smislu presudu od 7. prosinca 2017., Banco Santander, C‑598/15, EU:C:2017:945, t. 48.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, kad je riječ o predmetu postupka, Sud je presudio da se na članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 u načelu ne može s uspjehom pozivati u sporu koji se ne odnosi na postupak ovrhe u pogledu hipotekarnog osiguranja predviđen ugovorom o kreditu sklopljenim između potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluga, nego na zaštitu stvarnih prava povezanih s vlasništvom koje je taj prodavatelj robe ili pružatelj usluga zakonito stekao nakon prodaje na dražbi (vidjeti u tom smislu presudu od 7. prosinca 2017., Banco Santander, C‑598/15, EU:C:2017:945, t. 44. i 47.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, kada bi se u tim okolnostima dopustilo da dužnik koji je osnovao hipoteku na toj nekretnini istakne njezinu stjecatelju prigovore koji se tiču ugovora o hipotekarnom kreditu – za koji je moguće da mu stjecatelj nije bio stranka – ugrozila bi se pravna sigurnost postojećih vlasničkih odnosa (vidjeti u tom smislu presudu od 7. prosinca 2017., Banco Santander, C‑598/15, EU:C:2017:945, t. 45.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je također utvrdio da, u situaciji u kojoj je ovršni postupak u pogledu hipoteke završio te su vlasnička prava nad nekretninom prenesena trećoj strani, sud, djelujući po službenoj dužnosti ili na zahtjev potrošača, više ne može provesti ispitivanje nepoštenosti ugovornih odredbi koje bi dovelo do poništenja akata kojima se prenosi vlasništvo i stoga dovesti u pitanje pravnu sigurnost tog prijenosa vlasništva čija se zakonitost ne osporava (vidjeti u tom smislu presudu od 17. svibnja 2022., Ibercaja Banco, C‑600/19, EU:C:2022:394, t. 57.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuju prethodna pitanja proizlazi da se glavni postupak ipak odnosi na dvije tužbe koje se tiču pravnih predmeta koji se razlikuju od onih o kojima je riječ u postupcima u kojima su donesene presude navedene u točkama 65. do 67. ove presude. S jedne strane, pred sudom koji je uputio zahtjev vodi se postupak koji se tiče tužbe za iseljenje drugih stranaka iz glavnog postupka iz njihova obiteljskog doma, koju je podnio žalitelj iz glavnog postupka izvršavajući ovlasti koje mu pruža pravo vlasništva koje je stekao nakon prodaje tog doma na izvansudskoj dražbi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, navedeni spor odnosi se na protutužbu kojom druge stranke iz glavnog postupka osporavaju zakonitost prijenosa vlasništva nad tim domom na žalitelja iz glavnog postupka jer Zakon o dobrovoljnim dražbama ne ispunjava zahtjev djelotvorne sudske zaštite, potvrđen člankom 7. stavkom 1. Direktive 93/13 i sadržan također u članku 47. Povelje. Te druge stranke iz glavnog postupka tvrde da je tim zakonom bilo dopušteno da se ovrha u pogledu predmetnog hipotekarnog založnog prava nastavi unatoč zahtjevu za određivanje privremene mjere, koji je bio u tijeku pred sudom, radi odgode te ovrhe. Kao što je to navedeno u točkama 37. i 46. ove presude, sud koji je uputio zahtjev smatra da žalitelj iz glavnog postupka na temelju slovačkog prava ima pasivnu procesnu legitimaciju u okviru takve protutužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, za razliku od spora o kojem je bila riječ u predmetu u kojem je donesena presuda od 7. prosinca 2017., Banco Santander (C‑598/15, EU:C:2017:945), spor u glavnom postupku ne odnosi se samo na zaštitu stvarnih vlasničkih prava stečenih prodajom nekretnine putem dražbe, nego i na uvjete pod kojima je postupak ovrhe u pogledu hipotekarnog založnog prava osnovanog na toj nekretnini mogao dovesti do prijenosa tih vlasničkih prava na društvo koje je uspješni ponuditelj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, u okviru svoje protutužbe druge stranke iz glavnog postupka ne ističu protiv stjecatelja nekretnine, koji je treća strana ugovora o hipotekarnom kreditu koji se odnosi na tu nekretninu, razloge ništavosti tog ugovora ili nekih njegovih odredbi, nego osporavaju samu zakonitost prijenosa vlasništva te nekretnine na tog stjecatelja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče, kao drugo, posebnosti spora povodom kojeg se vodi postupak, iz sudske prakse proizlazi da je Sud već razmatrao činjenicu da je odnosni potrošač tijekom ovršnog postupka u pogledu hipotekarnog osiguranja imao priliku protiviti se tom postupku ili zatražiti njegovu obustavu zbog toga što je nepoštena odredba utjecala na ugovor o kreditu na koji se to osiguranje odnosilo, kao što je uzeo u obzir i to je li se potrošač koristio takvim pravnim sredstvima (vidjeti u tom smislu presudu od 7. prosinca 2017., Banco Santander, C‑598/15, EU:C:2017:945, t. 49.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, Sud je zaključio da su članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 neprimjenjivi na spor čiji je predmet bila zaštita stvarnih prava koja je uspješni ponuditelj zakonito stekao na nekretnini, u slučaju kada su ta prava prenesena a da se potrošač nije koristio pravnim sredstvima koja su predviđena s tim u vezi (vidjeti u tom smislu presudu od 7. prosinca 2017., Banco Santander, C‑598/15, EU:C:2017:945, t. 50.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nasuprot tomu, u situaciji poput one u glavnom postupku stav potrošača u odnosu na izvansudski ovršni postupak ne može se smatrati potpuno pasivnim. Naprotiv, kao prvo, druge stranke iz glavnog postupka podnijele su tužbu radi sprečavanja nastavka tog postupka, pri čemu su uz tu tužbu podnijele zahtjev za određivanje privremene mjere radi njegove odgode. Naime, prema navodima suda koji je uputio zahtjev, to pravno sredstvo bilo je jedino koje je omogućavalo protivljenje provedbi prodaje na izvansudskoj dražbi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pod uvjetom da to provjeri taj sud, činjenica da su, nakon provedbe predmetne prodaje na dražbi, druge stranke iz glavnog postupka povukle tu tužbu ne može dovesti u pitanje utvrđenje prema kojem te druge stranke iz glavnog postupka nisu ostale pasivne. Naime, kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuju prethodna pitanja, cilj navedene tužbe bio je ishoditi da se banci naloži da se suzdrži od ovrhe u pogledu predmetnog hipotekarnog osiguranja putem prodaje na izvansudskoj dražbi te je ona usto sadržavala i zahtjev za obustavu tog ovršnog postupka. Navedene druge stranke iz glavnog postupka stoga su mogle razumno smatrati da je tužba postala bespredmetna nakon što je provedena ta prodaja na dražbi, s obzirom na to da sud u tom trenutku više nije mogao donijeti presudu kako bi spriječio ili obustavio ovrhu u pogledu tog založnog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, kao što to navode žalitelj iz glavnog postupka i slovačka vlada, točno je da druge stranke iz glavnog postupka nisu podnijele zahtjev za proglašenje ništavosti navedene prodaje na temelju članka 21. stavka 2. Zakona o dobrovoljnim dražbama. U tom pogledu valja primijetiti, s jedne strane, da se, u skladu s objašnjenjima suda koji je uputio zahtjev, na temelju te odredbe može zahtijevati ništavost prodaje na dobrovoljnoj dražbi samo zbog triju razloga koji ne uključuju nezakonitost odredbi ugovora o kreditu koji je sklopio potrošač. S druge strane, slovačka vlada uputila je na dva rješenja Najvyššeg súda Slovenskej republiky (Vrhovni sud Slovačke Republike) donesena 2022. iz kojih proizlazi da je zaštita od nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima obuhvaćena razlozima ništavosti prodaje na izvansudskoj dražbi koji su predviđeni u navedenoj odredbi. Međutim, s obzirom na odgovor suda koji je uputio prethodna pitanja na zahtjev za pojašnjenje koji mu je s tim u vezi upućen, spomenut u točkama 41. i 42. ove presude, ne može se očekivati od prosječnog potrošača, definiranog na način da je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan (presuda od 4. srpnja 2024., Caixabank i dr. (Nadzor transparentnosti u slučaju kolektivne tužbe), C‑450/22, EU:C:2024:577, t. 48. i navedena sudska praksa), da predvidi tumačenje članka 21. stavka 2. Zakona o dobrovoljnim dražbama do kojeg je Najvyšší súd Slovenskej republiky (Vrhovni sud Slovačke Republike) došao pet godina nakon provedbe prodaje na dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku. Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev je da izvrši potrebne provjere u tom pogledu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev navodi da su druge stranke iz glavnog postupka u drugom krugu prodaje predmetne nekretnine na dražbi obavijestile žalitelja iz glavnog postupka i organizatora dražbe o postojanju zahtjeva za određivanje privremene mjere koji je u tijeku radi odgode ovrhe u pogledu predmetnog hipotekarnog založnog prava. Iako je točno da taj žalitelj iz glavnog postupka u svojim pisanim očitovanjima osporava da je bio obaviješten o postojanju tog zahtjeva, valja podsjetiti na to da je u okviru postupka iz članka 267. UFEU‑a, koji se temelji na jasnom razdvajanju funkcija između nacionalnih sudova i Suda, svaka ocjena činjenica predmeta u nadležnosti nacionalnog suda (presuda od 19. prosinca 2024., Rustrans, C‑392/23, EU:C:2024:1052, t. 38. i navedena sudska praksa), tako da je Sud vezan tom ocjenom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Isto tako, isključivo je na sudu koji je uputio zahtjev da u trenutku odlučivanja o meritumu spora u glavnom postupku utvrdi može li se iz okolnosti u kojima je provedena prodaja na dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku – koje on kvalificira kao „problematične”, osobito zbog činjenice da je društvo koje je uspješni ponuditelj i koje posluje u sektoru kredita, upravljanja nekretninama i njihova održavanja bilo obaviješteno o postojanju postupka koji je u tijeku pred sudom radi utvrđenja nepoštenosti odredbe o prijevremenom dospijeću na kojoj se temeljila ta prodaja – zaključiti da je to društvo postupalo u zloj vjeri prilikom navedene prodaje i, ako je to slučaj, da izvede zaključke koje nacionalno pravo pripisuje zloj vjeri u pogledu zakonitosti te prodaje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće i posljednje, valja istaknuti, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 64. ove presude, da su, prema navodima suda koji je uputio zahtjev, na dan prodaje na dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku postojale podudarajuće naznake o mogućem postojanju potencijalno nepoštene odredbe u ugovoru na kojem se temelji ovrha u pogledu predmetnog hipotekarnog založnog prava. Naime, kao što to proizlazi iz točke 33. ove presude, taj sud izražava sumnju u usklađenost odredbe o prijevremenom dospijeću koja je dovela do te ovrhe sa zahtjevom transparentnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz prethodno navedenog proizlazi da, za razliku od predmeta u kojem je donesena presuda od 7. prosinca 2017., Banco Santander (C‑598/15, EU:C:2017:945), druge stranke iz glavnog postupka nisu ostale pasivne u okviru postupka izvansudske ovrhe, nego su se, naprotiv, koristile pravnim sredstvima predviđenima slovačkim propisom kako bi se usprotivile toj ovrsi, pri čemu su o svojim postupanjima obavijestile osobe koje su bile uključene u navedenu ovrhu. Međutim, taj se postupak nastavio i doveo do prodaje njihova obiteljskog doma na dražbi, pri čemu nije bilo nikakvog sudskog nadzora osnove tražbine čije je namirenje banka zahtijevala, i to iako su postojale podudarajuće naznake o mogućoj nepoštenosti odredbe o prijevremenom dospijeću koja je dovela do te ovrhe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Doista, u okviru spora koji je obilježen svim tim okolnostima, puna djelotvornost zaštite koja je potrošačima dodijeljena Direktivom 93/13 i zahtjev djelotvorne sudske zaštite predviđen člankom 47. Povelje zahtijevaju da se dotični potrošači mogu u okviru protutužbe, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, pozvati na članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. te direktive kako bi osporavali zakonitost prijenosa vlasništva predmetne nekretnine na društvo koje je uspješni ponuditelj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, iz prethodno navedenog proizlazi da se u takvim okolnostima ne može smatrati da pravna sigurnost već provedenog prijenosa vlasništva na treću stranu, koju je Sud spomenuo u kontekstu predmeta u kojima su donesene presude od 7. prosinca 2017., Banco Santander (C‑598/15, EU:C:2017:945) i od 17. svibnja 2022., Ibercaja Banco (C‑600/19, EU:C:2022:394), uživa apsolutnu zaštitu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13, u vezi s člancima 7. i 47. Povelje, treba tumačiti na način da je njihovim područjem primjene obuhvaćen sudski postupak u okviru kojeg, s jedne strane, društvo koje je uspješni ponuditelj u pogledu nekretnine koja je potrošačev obiteljski dom – i koja je prodana u okviru izvansudske ovrhe u pogledu hipotekarnog založnog prava za koje je taj potrošač pristao da se osnuje na toj nekretnini u korist profesionalnog zajmodavca – zahtijeva iseljenje navedenog potrošača i, s druge strane, taj potrošač protutužbom osporava zakonitost prijenosa vlasništva nad tom nekretninom na to društvo koje je uspješni ponuditelj, pri čemu je taj prijenos proveden unatoč sudskom postupku koji je u trenutku tog prijenosa još bio u tijeku, s ciljem obustave ovrhe u pogledu tog založnog prava zbog postojanja nepoštenih odredbi u ugovoru na kojem se temelji ta ovrha, a o kojem je postupku taj potrošač prethodno obavijestio to društvo koje je uspješni ponuditelj. Navedeno je primjenjivo pod uvjetom da su na dan odnosne prodaje postojale podudarajuće naznake o mogućoj nepoštenosti tih odredbi i ako se potrošač koristio pravnim sredstvima čije se pokretanje moglo razumno očekivati od prosječnog potrošača, kako bi ishodio sudski nadzor navedenih odredbi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13, u vezi s člancima 7. i 47. Povelje, tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se dopušta da se izvansudska ovrha u pogledu hipotekarnog založnog prava – za koje je potrošač pristao da se osnuje na nekretnini koja je njegov obiteljski dom u korist profesionalnog zajmodavca – nastavi unatoč postojanju zahtjeva za određivanje privremene mjere koji je u tijeku radi odgode te ovrhe i kojim se, osim toga, ne predviđa nikakva mogućnost zahtijevanja poništenja navedene ovrhe zbog postojanja nepoštenih odredaba u ugovoru na kojem se temelji ta ovrha.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, kao što je to navedeno u točki 57. ove presude, svaka situacija u kojoj se postavlja pitanje onemogućuje li neka nacionalna postupovna odredba ili pretjerano otežava primjenu prava Unije treba se ispitati uzimajući u obzir, među ostalim, položaj te odredbe u cjelokupnom postupku, tijek postupka i njegove posebnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuju prethodna pitanja, Zakon o dobrovoljnim dražbama, čiju usklađenost s Direktivom 93/13 dovodi u pitanje sud koji je uputio zahtjev, dopušta profesionalnom zajmodavcu provedbu ovrhe u pogledu založnog prava na temelju ugovora o kreditu, bez prethodne intervencije suda radi provjere osnovanosti predmetne tražbine, uključujući kada je riječ o hipoteci osnovanoj na potrošačevu obiteljskom domu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako se Direktivi 93/13 kao takvoj ne protive izvansudski ovršni postupci koje vode subjekti koji nisu sudovi i u kojima se potrošači ne mogu pozivati na postojanje nepoštenih odredaba u ugovoru na kojem se temelji predmetni ovršni postupak (vidjeti po analogiji, što se tiče uloge koja može biti prenesena javnom bilježniku u području nadzora nepoštenih ugovornih odredbi, presudu od 1. listopada 2015., ERSTE Bank Hungary, C‑32/14, EU:C:2015:637, t. 47., 48. i 65.), države članice ipak moraju potrošačima staviti na raspolaganje primjerena i djelotvorna pravna sredstva kojima se može jamčiti da ih takve odredbe ne obvezuju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, valja također podsjetiti na to da je, kad je riječ o Zakonu o dobrovoljnim dražbama, Sud presudio da se Direktivi 93/13 protivi nacionalni propis na temelju kojeg prodavatelj robe ili pružatelj usluga može, prilikom provedbe odredbe o prijevremenom dospijeću sadržane u ugovoru o potrošačkom kreditu, naplatiti iznose dugovane na temelju te odredbe prodajom potrošačeva obiteljskog doma izvan bilo kakvog sudskog postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 9. studenoga 2023., Všeobecná úverová banka, C‑598/21, EU:C:2023:845, t. 84. i 90.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuju prethodna pitanja proizlazi da potrošač, kako bi se usprotivio prodaji na izvansudskoj dražbi i istaknuo postojanje potencijalno nepoštene odredbe u ugovoru na kojem se temelji ta prodaja, mora pokrenuti sudski postupak u okviru kojeg također može zatražiti, kao privremenu mjeru, odgodu navedene prodaje do donošenja odluke o meritumu. Međutim, iz članka 19. stavka 1. točke (b) druge rečenice Zakona o dobrovoljnim dražbama proizlazi da je organizator dražbe dužan odustati od prodaje samo ako je sud odredio privremenu mjeru u tom smislu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tom se odredbom omogućuje, kao što o tome svjedoči situacija o kojoj je riječ u glavnom postupku, nastavak provedbe ovrhe iako je pred sudom u tijeku zahtjev za određivanje privremene mjere za odgodu te ovrhe i time se tom odredbom omogućuje prijenos prava vlasništva na nekretnini, uključujući kada je riječ o potrošačevu obiteljskom domu, prije nego što taj sud odluči o tom zahtjevu, iako postoje podudarajuće naznake o mogućem postojanju potencijalno nepoštene odredbe u ugovoru na kojem se temelji ta ovrha.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, iako se člankom 325. Zakonika o građanskom postupku omogućuje sudu da odredi privremenu mjeru, kao što je odgoda prodaje na izvansudskoj dražbi, valja utvrditi da se čini da se tim pravnim sredstvom potrošaču ne nudi djelotvorna mogućnost da prije provedbe navedene prodaje ishodi sudski nadzor potencijalno nepoštenih odredbi ugovora na kojem se temelji predmetna ovrha ili barem prima facie nadzor u okviru zahtjeva za određivanje privremene mjere, iako je određivanje takve mjere nužno kako bi se zajamčila učinkovitost odluke o tužbi u pogledu merituma.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 59. ove presude, člankom 7. stavkom 1. Direktive 93/13 zahtijeva se da potrošač ne bude lišen djelotvorne mogućnosti ishođenja obustave ovršnog postupka pokrenutog na temelju ovršne isprave koja se temelji na ugovornoj odredbi čija se valjanost osporava pred sudom zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da bi se, u slučaju nepostojanja te obustave, odlukom o tužbi u pogledu merituma kojom se utvrđuje nepoštenost te odredbe tom potrošaču pružila samo a posteriori zaštita isključivo odštetne prirode, koja bi bila nepotpuna i nedostatna i stoga ne bi predstavljala ni primjereno ni djelotvorno sredstvo za prestanak korištenja navedenom odredbom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj je zahtjev tim više opravdan, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 60. ove presude, u slučaju kada se, kao u glavnom postupku, ovršni postupak odnosi na dom potrošača i njegove obitelji, čija je zaštita obuhvaćena temeljnim pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života, zajamčenim člankom 7. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o mogućnosti ponuđenoj potrošačima da a posteriori otklone posljedice prodaje na izvansudskoj dražbi, člankom 21. stavkom 2. Zakona o dobrovoljnim dražbama propisuje se pravo zahtijevanja poništenja prodaje u roku od tri mjeseca od dana dodjele, u slučaju osporavanja valjanosti ugovora kojim se osniva predmetno založno pravo ili u slučaju povrede odredbi tog zakona.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev pojasnio je da se tom odredbom ne omogućuje potrošačima da zahtijevaju poništenje prodaje na izvansudskoj dražbi zbog postojanja nepoštenih odredbi u ugovoru na kojem se temelji predmetna ovrha i da u ovom slučaju, u vrijeme kada je provedena prodaja na dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku, u Slovačkoj nije bila donesena nijedna presuda kojom je utvrđena ništavost te prodaje zbog takvog razloga. Kao što je to navedeno u točki 41. ove presude, taj je sud naveo da trenutačno još ne postoji dovoljno utvrđena sudska praksa u tom smislu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nasuprot tomu, slovačka vlada je u svojim pisanim očitovanjima istaknula da tumačenje članka 21. stavka 2. Zakona o dobrovoljnim dražbama koje je dao sud koji je uputio zahtjev nije pravilno. U tom se pogledu ta vlada pozvala na sudsku praksu Najvyššeg súda Slovenskej republiky (Vrhovni sud Slovačke Republike), prikazanu dvama rješenjima koja je taj vrhovni sud donio tijekom 2022., u kojima je taj sud tumačio tu odredbu na način da postojanje nepoštenih odredbi u ugovoru koji je doveo do izvansudske ovrhe predstavlja razlog na temelju kojeg se može proglasiti ništavom prodaja do koje je došlo u okviru te ovrhe. Prema navodima slovačke vlade, takvo je tumačenje nužno imajući u vidu činjenicu da prodaji na dražbi ne prethodi nužno sudski nadzor potraživane tražbine.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svojem odgovoru na pitanja koja su joj upućena u skladu s člankom 62. Poslovnika navedena je vlada dodala da je tu sudsku praksu potvrdio Najvyšší súd Slovenskej republiky (Vrhovni sud Slovačke Republike) u novoj presudi, donesenoj 27. studenoga 2023., u kojoj je taj vrhovni sud utvrdio da su u postupcima za proglašenje ništavosti prodaje na izvansudskoj dražbi sudovi dužni po službenoj dužnosti ispitati sadržava li ugovor o založnom pravu sklopljen s potrošačem nepoštene odredbe kako bi se osigurala odgovarajuća pravna zaštita potrošača.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu treba podsjetiti na to da u okviru postupka pokrenutog na temelju članka 267. UFEU‑a nije na Sudu da odluči o tumačenju nacionalnih odredaba jer je takvo tumačenje, naime, isključivo u nadležnosti nacionalnih sudova (presuda od 28. veljače 2019., Gradbeništvo Korana, C‑579/17, EU:C:2019:162, t. 59. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">99</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, pod pretpostavkom da Najvyšší súd Slovenskej republiky (Vrhovni sud Slovačke Republike) sada članak 21. stavak 2. Zakona o dobrovoljnim dražbama tumači na način naveden u točkama 96. i 97. ove presude, što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi, ta okolnost, kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točki 79. svojeg mišljenja, ne bi utjecala na pitanje jesu li, s obzirom na datum prodaje na dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku, druge stranke iz glavnog postupka razumno mogle predvidjeti da će ishoditi poništenje te prodaje tužbom podnesenom na temelju te odredbe u roku od tri mjeseca od dodjele nekretnine koja je bila predmet navedene prodaje. Pod uvjetom da to provjeri navedeni sud, čini se da je tumačenje navedene odredbe do kojeg je došao Najvyšší súd Slovenskej republiky (Vrhovni sud Slovačke Republike) opravdano upravo nužnošću da se popuni nepostojanje, u samoj odredbi, bilo kakvog navoda o mogućnosti zahtijevanja poništenja prodaje na dražbi zbog postojanja nepoštenih odredbi u ugovoru na kojem se temelji ta prodaja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">100</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz prethodno navedenog proizlazi da, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, pravna sredstva kojima su druge stranke iz glavnog postupka raspolagale na dan provedbe prodaje na dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku nisu ispunjavala zahtjev djelotvorne sudske zaštite jer nisu nudila ni djelotvornu mogućnost odgode provedbe te prodaje u okviru ovrhe, kako bi se omogućio sudski nadzor potencijalno nepoštene odredbe u ugovoru koji je doveo do te ovrhe, iako je pred sudom bio u tijeku postupak povodom zahtjeva za odgodu, ni mogućnost zahtijevanja poništenja navedene prodaje zbog postojanja te odredbe, i to unatoč postojanju podudarajućih naznaka o potencijalnoj nepoštenosti te odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">101</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Elementi koje je sud koji je uputio zahtjev istaknuo u okviru ovog zahtjeva za prethodnu odluku, na koje se osobito podsjeća u točki 95. ove presude, tako dokazuju da su, barem na dan kada je provedena prodaja na dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku, odredbe Zakona o dobrovoljnim dražbama u praksi pretjerano otežale, pa čak i onemogućile zaštitu tih prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">102</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi se sudu koji je uputio zahtjev dao koristan odgovor u pogledu mogućnosti tumačenja članka 21. stavka 2. Zakona o dobrovoljnim dražbama koje bi bilo u skladu s odredbama Direktive 93/13, valja primijetiti da se takvo tumačenje ne čini isključenim s obzirom na nedavnu sudsku praksu Najvyššeg súda Slovenskej republiky (Vrhovni sud Slovačke Republike), navedenu u točkama 96. i 97. ove presude, kako ju je iznijela slovačka vlada.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">103</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ako sud koji je uputio zahtjev zaključi da može tumačiti članak 21. stavak 2. Zakona o dobrovoljnim dražbama u skladu s odredbama Direktive 93/13 u pogledu razloga za poništenje koji su njime predviđeni, valja primijetiti da taj članak 21. stavak 2. također predviđa da se zahtjev za proglašenje ništavosti mora podnijeti u roku od tri mjeseca od dana dodjele na dražbi. U tom pogledu, kao što to proizlazi iz točaka 76. i 99. ove presude, od drugih stranaka iz glavnog postupka nije se moglo razumno očekivati, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, da na temelju te odredbe podnesu zahtjev za proglašenje ništavosti predmetne prodaje na dražbi. Doista, važnost javnog interesa na kojem se temelji zaštita koja se tom direktivom dodjeljuje potrošačima i nužnost da se zajamči djelotvornost prava koja pojedinci imaju na temelju navedene direktive – što podrazumijeva, među ostalim, zahtjev djelotvorne sudske zaštite – opravdavaju da druge stranke iz glavnog postupka nisu prekludirane u glavnom postupku u pogledu osporavanja ovrhe koja je dovela do dodjele na dražbi, u slučaju kada ne postoje djelotvorna pravna sredstva koja bi im omogućila da prije datuma te dodjele ističu svoja prava koja proizlaze iz te direktive (vidjeti po analogiji presudu od 17. svibnja 2022., Ibercaja Banco, C‑600/19, EU:C:2022:394, t. 45., 49. i 50.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">104</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, budući da iz svega prethodno navedenog proizlazi da bi se sud koji je uputio zahtjev mogao naći u situaciji da utvrdi ništavost prodaje na dražbi o kojoj je riječ u glavnom postupku i, posljedično, ponovno uspostavi pravne odnose koji su postojali između drugih stranaka iz glavnog postupka i banke prije nego što je ta prodaja provedena, taj bi sud morao ispitati, s obzirom na primjenjivo nacionalno pravo, mogućnost da se toj banci omogući sudjelovanje u postupku na bilo koji postupovno primjeren način, a među ostalim u obliku dobrovoljne ili prisilne intervencije, ovisno o slučaju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">105</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na te razloge, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13, u vezi s člancima 7. i 47. Povelje, treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se dopušta da se izvansudska ovrha u pogledu hipotekarnog založnog prava – za koje je potrošač pristao da se osnuje na nekretnini koja je njegov obiteljski dom u korist profesionalnog zajmodavca – nastavi unatoč postojanju zahtjeva za određivanje privremene mjere koji je u tijeku pred sudom radi odgode te ovrhe i usprkos podudarajućim naznakama o mogućem postojanju potencijalno nepoštene odredbe u ugovoru na kojem se temelji navedena ovrha te kojim se propisom, osim toga, ne predviđa nikakva mogućnost sudskog ishođenja poništenja te ovrhe zbog postojanja nepoštenih odredaba u tom ugovoru.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treće pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">106</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Direktivu 2005/29 tumačiti na način da ovrha u pogledu založnog prava na temelju nezakonite ugovorne odredbe kojom se predviđa prijevremeno dospijeće tražbine koja proizlazi iz ugovora o potrošačkom kreditu predstavlja nepoštenu poslovnu praksu u smislu članka 5. te direktive, odnosno, konkretno, agresivnu poslovnu praksu u smislu njezinih članaka 8. i 9. za koju se može utvrditi odgovornost kako vjerovnika koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluga tako i društva za prodaju na dražbi kojom se provodi ovrha u pogledu tog založnog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">107</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelj iz glavnog postupka, slovačka vlada i Europska komisija tvrde da je to pitanje nedopušteno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">108</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja primijetiti da sud koji je uputio zahtjev ne pojašnjava razloge zbog kojih bi odgovor na navedeno pitanje bio nužan za donošenje odluke u sporu koji se pred njim vodi, u smislu sudske prakse navedene u točki 45. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">109</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, kao što to Komisija ističe u svojim pisanim očitovanjima, poslovna praksa po samoj svojoj prirodi ima za cilj potaknuti potrošača da donese poslovnu odluku koju inače ne bi donio. Međutim, u odluci kojom se upućuju prethodna pitanja ne navodi se jasno koju bi vrstu poslovne odluke koju su donijele druge stranke iz glavnog postupka banka odnosno organizator dražbe promijenili.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">110</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da odgovor na treće pitanje prelazi okvir sudske zadaće koju Sud ima na temelju članka 267. UFEU‑a, to je pitanje stoga nedopušteno.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">111</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-193" title="page-25">
      Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, u vezi s člancima 7. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C32Dispositifmarge1" id="para-195" title="page-25">
      treba tumačiti na način da je:
    </p>
    <p class="C32Dispositifmarge1" id="para-196" title="page-25">
      njihovim područjem primjene obuhvaćen sudski postupak u okviru kojeg, s jedne strane, društvo koje je uspješni ponuditelj u pogledu nekretnine koja je potrošačev obiteljski dom – i koja je prodana u okviru izvansudske ovrhe u pogledu hipotekarnog založnog prava za koje je taj potrošač pristao da se osnuje na toj nekretnini u korist profesionalnog zajmodavca – zahtijeva iseljenje navedenog potrošača i, s druge strane, taj potrošač protutužbom osporava zakonitost prijenosa vlasništva nad tom nekretninom na to društvo koje je uspješni ponuditelj, pri čemu je taj prijenos proveden unatoč sudskom postupku koji je u trenutku tog prijenosa još bio u tijeku, s ciljem obustave ovrhe u pogledu tog založnog prava zbog postojanja nepoštenih odredbi u ugovoru na kojem se temelji ta ovrha, a o kojem je postupku taj potrošač prethodno obavijestio to društvo koje je uspješni ponuditelj. Navedeno je primjenjivo pod uvjetom da su na dan odnosne prodaje postojale podudarajuće naznake o mogućoj nepoštenosti tih odredbi i ako se potrošač koristio pravnim sredstvima čije se pokretanje moglo razumno očekivati od prosječnog potrošača, kako bi ishodio sudski nadzor navedenih odredbi.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13, u vezi s člankom 7. i člankom 47. Povelje o temeljnim pravima,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C32Dispositifmarge1" id="para-198" title="page-26">
      treba tumačiti na način da im se:
    </p>
    <p class="C32Dispositifmarge1" id="para-199" title="page-26">
      protivi nacionalni propis kojim se dopušta da se izvansudska ovrha u pogledu hipotekarnog založnog prava – za koje je potrošač pristao da se osnuje na nekretnini koja je njegov obiteljski dom u korist profesionalnog zajmodavca – nastavi unatoč postojanju zahtjeva za određivanje privremene mjere koji je u tijeku pred sudom radi odgode te ovrhe i usprkos podudarajućim naznakama o mogućem postojanju potencijalno nepoštene odredbe u ugovoru na kojem se temelji navedena ovrha te kojim se propisom, osim toga, ne predviđa nikakva mogućnost sudskog ishođenja poništenja te ovrhe zbog postojanja nepoštenih odredaba u tom ugovoru.
    </p>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-200" title="page-26">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: slovački</p>
</body>
</html>
