<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-670/15</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015CJ0670</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:594">EU:C:2017:594</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>9</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>9</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>PRESUDA OD <DATE ISO="20170726">26. 7. 2017</DATE>. – PREDMET C 670 /15</P><P>ŠALPLACHTA</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (peto vijeće)</P><P><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: njemački</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Područje slobode, sigurnosti i pravde</KEYWORD><KEYWORD>Pristup pravosuđu u prekograničnim sporovima</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2003/8/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Minimalna zajednička pravila u vezi s pravnom pomoći u takvim sporovima</KEYWORD><KEYWORD>Područje primjene</KEYWORD><KEYWORD>Propis države članice koji propisuje nenadoknadivost troškova prevođenja potrebne pripadajuće dokumentacije u vezi sa zahtjevom za pravnu pomoć</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑670/15,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundesarbeitsgericht (Savezni radni sud, Njemačka), odlukom od <DATE ISO="20151105">5. studenoga 2015.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20151215">15. prosinca 2015.</DATE>, u postupku koji je pokrenuo</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><P><HT TYPE="BOLD">Jan Šalplachta,</HT></P></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (peto vijeće),</P><P>u sastavu: J. J. L. da Cruz Vilaça, predsjednik vijeća, A. Tizzano (izvjestitelj), potpredsjednik Suda, M. Berger, E. Levits i F. Biltgen, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,</P><P>tajnik: K. Malacek, administrator,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20161109">9. studenoga 2016.</DATE>,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>za Jana Šalplachtu, K. Jurisch i P. Probst, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwälte</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za njemačku vladu, M. Hellmann i T. Henze kao i J. Mentgen, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za češku vladu, L. Březinová kao i M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za španjolsku vladu, M. Sampol Pucurull, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, M. Heller kao i M. Wilderspin, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20170201">1. veljače 2017.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><?PAGE NO="2"?><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Presudu</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 1. i 2. Direktive Vijeća 2003/8/EZ od <DATE ISO="20030127">27. siječnja 2003.</DATE> o unapređenju pristupa pravosuđu u prekograničnim sporovima utvrđivanjem minimalnih zajedničkih pravila o pravnoj pomoći u takvim sporovima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="026" PAGE.FIRST="41" DATE.PUB="2003">SL 2003., L 26, str. 41</REF.DOC.OJ>.). (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 105.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru postupka koji je pokrenuo Jan Šalplachta u vezi s isplatom zaostataka plaća koje mu duguje društvo Elektroanlagen &amp; Computerbau GmbH, njegov bivši poslodavac.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Pravni okvir</P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P>Pravo Unije</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>U skladu s uvodnim izjavama 5., 6., 18. i 23. Direktive 2003/8:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>(5)</NO.P><TXT>Ova Direktiva nastoji unaprijediti primjenu pravne pomoći u prekograničnim sporovima za osobe koje nemaju dostatna sredstva, a pomoć im je potrebna za osiguravanje djelotvornog pristupa pravosuđu. Opće priznato pravo pristupa pravnoj zaštiti potvrđuje se i člankom 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije.</TXT></NP></CONSID><CONSID><NP><NO.P>(6)</NO.P><TXT>Ne bi se trebalo dopustiti da nedostatak sredstava stranke u sporu, bez obzira je li je riječ o tužitelju ili tuženome, ili poteškoće koje proistječu iz prekograničnog aspekta spora, spriječe djelotvoran pristup pravosuđu.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(18)</NO.P><TXT>Složenost i razlike između pravnih sustava država članica, te troškovi koji su neodvojivo povezani s prekograničnim aspektom spora ne bi trebale spriječiti pristup pravosuđu. Pravna bi pomoć trebala na odgovarajući način podmiriti troškove koji su izravno povezani s prekograničnim aspektom spora.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(23)</NO.P><TXT>Budući da pravnu pomoć pruža država članica u kojoj sud postupa ili u kojoj se zahtijeva izvršenje sudske odluke, osim u slučaju savjetovanja prije početka parnice, ako podnositelj zahtjeva za pružanje pravne pomoći nema domicil ili uobičajeno boravište u državi članici u kojoj sud postupa, ta država članica mora primjenjivati vlastito zakonodavstvo u skladu s načelima određenima ovom Direktivom.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Članak 1. Direktive 2003/8, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Područje primjene i definicije<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>, navodi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Svrha ove Direktive jest unapređivanje pristupa pravosuđu u prekograničnim sporovima utvrđivanjem minimalnih zajedničkih pravila o pravnoj pomoći u takvim sporovima.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ona se u prekograničnim sporovima primjenjuje na građanske i trgovačke stvari, bez obzira na prirodu suda. Direktiva se ne primjenjuje na prihode, carinske ili upravne stvari.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>U ovoj Direktivi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>država članica<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> znači države članice s izuzetkom Danske.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Članak 2. te direktive, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Prekogranični sporovi<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>, određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="002.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>U smislu ove Direktive, prekogranični spor jest onaj u kojemu stranka koja zahtijeva pravnu pomoć u smislu ove Direktive ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj sud postupa ili u kojoj treba izvršiti sudsku odluku.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="002.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Država članica u kojoj stranka ima domicil utvrđuje se u skladu s člankom 59. Uredbe Vijeća (EZ‑a) br. 44/2001 od <DATE ISO="20001222">22. prosinca 2000.</DATE> o sudskoj nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima [(<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="012" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 12, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)].</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="002.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Mjerodavan trenutak za utvrđivanje postoji li prekogranični spor jest trenutak podnošenja zahtjeva u skladu s odredbama ove Direktive.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 3. navedene direktive, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Pravo na pravnu pomoć<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>, glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Fizičke osobe koje sudjeluju u sporu na koji se odnose odredbe ove Direktive imaju pravo na odgovarajuću pravnu pomoć s ciljem osiguravanja njihova djelotvornoga pristupa pravosuđu, u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Direktivom.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Pravna se pomoć smatra odgovarajućom ako jamči:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>savjetovanje prije početka postupka radi postizanja nagodbe prije pokretanja sudskog postupka;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>pravnu pomoć i zastupanje pred sudom te oslobađanje ili pomoć pri podmirivanju troškova za primatelja pravne pomoći, uključujući troškove iz članka 7. te naknade za osobe koje sud ovlasti za obavljanje radnji tijekom postupka.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA><ALINEA>U državama članicama u kojima stranka koja izgubi spor mora podmiriti troškove suprotne stranke, u slučaju da spor izgubi korisnik pravne pomoći, pravna pomoć podmiruje i troškove suprotne stranke u sporu ako bi ih podmirila da je korisnik pravne pomoći imao domicil ili uobičajeno boravište u državi članici u kojoj sud postupa.</ALINEA></PARAG><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Članak 5. Direktive 2003/8, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Uvjeti u vezi s financijskim sredstvima<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> u stavcima 1. i 2. propisuje sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="005.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Osobama iz članka 3. stavka 1. koje su zbog svoje financijske situacije djelomično ili u potpunosti nesposobne za podmirivanje troškova postupka iz članka 3. stavka 2., države članice odobravaju pravnu pomoć radi osiguravanja njihova djelotvornog pristupa pravosuđu.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="005.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Financijsku situaciju osobe procjenjuje nadležno tijelo države članice u kojoj sud postupa, s obzirom na različite objektivne čimbenike poput prihoda, imovine ili obiteljske situacije, uključujući i procjenu sredstava osoba koje financijski ovise o podnositelju zahtjeva.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Članak 7. te iste direktive, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>Troškovi povezani s prekograničnim sporovima<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>, navodi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Pravna pomoć odobrena u državi članici u kojoj sud postupa podmiruje sljedeće troškove izravno povezane s prekograničnim sporovima:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>tumačenje;</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="4"?><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>prevođenje isprava koje zahtijeva sud ili nadležno tijelo, a korisnik pravne pomoći ih podnosi jer su potrebni za rješavanje predmeta; i</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>putne troškove koje snosi podnositelj zahtjeva, ako sud ili pravo spomenute države članice zahtijeva osobnu nazočnost osoba zaduženih za predstavljanje slučaja podnositelja zahtjeva pred sudom, a sud odluči da se te osobe ne mogu saslušati na drugi, sudu prihvatljiv, način.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Članak 8. Direktive 2003/8, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>Troškovi koje podmiruje država članica domicila ili uobičajenog boravišta<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Država članica u kojoj podnositelj zahtjeva za pravnu pomoć ima domicil ili uobičajeno boravište, osigurava pravnu pomoć prema članku 3. stavku 2., potrebnu za podmirivanje:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>troškova povezanih uz pomoć [u vezi s pomoći] lokalnog odvjetnika ili druge osobe koja je pravno ovlaštena za pravno savjetovanje, a koji su nastali u državi članici u kojoj sud postupa do trenutka primanja zahtjeva za pravnu pomoć, u skladu s odredbama ove Direktive;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>prijevoda zahtjeva i potrebne pripadajuće dokumentacije koja se šalje tijelima te države članice.<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Članak 12. te direktive, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Tijelo koje odobrava pravnu pomoć<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>, određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>Pravnu pomoć odobrava ili odbija nadležno tijelo države članice u kojoj sud postupa, ne dovodeći u pitanje odredbe članka 8.<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Članak 13. navedene direktive, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>Podnošenje i slanje zahtjeva za pravnu pomoć<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>, glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="013.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Zahtjevi za pravnu pomoć mogu se podnijeti:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>nadležnom tijelu države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima domicil ili uobičajeno boravište (tijelo za slanje); ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>nadležnom tijelu države članice u kojoj sud postupa ili u kojoj se zahtijeva izvršenje sudske odluke (tijelo za primanje).</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="013.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Zahtjevi za pravnu pomoć sastavljaju se, a pripadajuća dokumentacija prevodi na:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice nadležnoga tijela za primanje, koji odgovara jednom od jezika ustanova Zajednice; ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>neki drugi jezik za koji je država članica navela da ga može prihvatiti u skladu s odredbama članka 14. stavka 3.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="013.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Tijelo nadležno za slanje pomaže podnositelju zahtjeva da osigura prilaganje cjelokupne pripadajuće dokumentacije za koju zna da je potrebna za donošenje odluke o zahtjevu. Ono podnositelju zahtjeva pomaže i u pribavljanju svih potrebnih prijevoda pripadajuće dokumentacije, u skladu s odredbama članka 8. točke (b).</ALINEA><ALINEA>Tijelo nadležno za slanje, zahtjev šalje tijelu nadležnom za primanje druge države članice u roku od 15 dana po primitku zahtjeva, ispravno sastavljenoga na jednom od jezika iz stavka 2., i pripadajuće isprave prevedene, ako je potrebno, na jedan od tih jezika.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="5"?><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="013.006"><NO.PARAG>6.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice ne smiju naplaćivati usluge pružene u skladu s odredbama stavka 4. […]<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P>Njemačko pravo</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Članak 114. stavak 1. Zivilprozessordnunga (Zakonik o parničnom postupku), u verziji primjenjivoj na činjenice u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPO) određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>Stranci koja zbog svojih osobnih i ekonomskih okolnosti ne može platiti troškove postupka, ili ih može platiti samo djelomično ili samo u ratama, pružit će se pravna pomoć, na zahtjev, ako njezina predviđena tužba ili obrana ima dovoljno izgleda za uspjeh i ne čini se da je zloporabne naravi. Za prekograničnu pravnu pomoć unutar Europske unije osim toga primjenjuju se i članci 1076. do 1078.<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Članak 117. ZPO‑a predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="117.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Zahtjev za odobravanje pravne pomoći mora se podnijeti sudu pred kojim se vodi postupak; […]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="117.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Izjava stranke u vezi s njezinim osobnim i ekonomskim okolnostima (obiteljske prilike, zanimanje, imovina, prihodi i obveze) i pripadajuća dokumentacija moraju se priložiti uz zahtjev. […]<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Članak 1076. ZPO‑a propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>Za prekograničnu pravnu pomoć unutar Europske unije, u skladu s Direktivom [2003/8] primjenjuju se članci 114. do 127.a, osim ako u nastavku nije navedeno drukčije.<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Članak 1078. ZPO‑a glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>1.</NO.P><TXT>Sud pred kojim se vodi postupak ili sud koji izvršava odluku nadležan je za dolazne zahtjeve za prekograničnu pravnu pomoć. Zahtjevi se moraju sastaviti na njemačkom jeziku a pripadajućoj dokumentaciji mora se priložiti prijevod na njemački jezik. […]</TXT><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/></P></NP></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Članak 184. prva rečenica Gerichtsverfassungsgesetz (Zakonik o organizaciji sudova), u verziji primjenjivoj na činjenice u glavnom postupku, glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>Službeni jezik u sudovima jest njemački.<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Glavni postupak i prethodno pitanje</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je J. Šalplachta, koji ima boravište u Češkoj Republici, dopisima podnesenima <DATE ISO="20130924">24. rujna 2013.</DATE> i <DATE ISO="20131021">21. listopada 2013.</DATE> Arbeitsgerichtu Zwickau (Radni sud u Zwickauu, Njemačka) podnio tužbu kako bi se društvu Elektroanlagen &amp; Computerbau naložilo da mu isplati zaostatke plaće. U okviru te tužbe tužitelj u glavnom postupku također je zatražio pravnu pomoć u prvostupanjskom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Dopisom od <DATE ISO="20131127">27. studenoga 2013.</DATE> tužitelj u glavnom postupku zatražio je da se pravna pomoć proširi na troškove prevođenja dokumenata koji prikazuju njegove prihode i imovinsko stanje na njemački, koje je izvršio ured za prevođenje sa sjedištem u Dresdenu (Njemačka).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Arbeitsgericht Zwickau (Radni sud u Zwickauu) rješenjem je od <DATE ISO="20140408">8. travnja 2014.</DATE> odobrio pravnu pomoć za postupak u prvom stupnju, ali je odbio proširiti tu pomoć na troškove prevođenja navedenih dokumenata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Landesarbeitsgericht Chemnitz (Zemaljski radni sud u Chemnitzu, Njemačka) odbio je odlukom od <DATE ISO="20150415">15. travnja 2015.</DATE> žalbu koju je tužitelj u glavnom postupku podnio protiv tog odbijanja. Taj je sud među ostalim utvrdio da se, u skladu s odredbama Direktive 2003/8, snošenje troškova prevođenja dokumentacije u vezi sa zahtjevom za pravnu pomoć odobrava kada se zahtjev podnese tijelu za slanje u smislu članka 13. stavka 1. točke (a) te direktive, to jest nadležnom tijelu države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima domicil ili uobičajeno boravište. Suprotno tomu, te odredbe ne propisuju snošenje tih troškova u slučaju kada se zahtjev podnese izravno tijelu za primanje u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) navedene direktive, to jest nadležnom tijelu države članice u kojoj sud postupa ili u kojoj se zahtijeva izvršenje sudske odluke, kao u ovom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Osim toga, prema navedenom sudu, na temelju primjene članaka 114. i 1078. ZPO‑a, pravna pomoć uključuje samo troškove u vezi sa sudskim postupkom. Ta pomoć ne obuhvaća dakle troškove prevođenja dokumenata koji se podnose u okviru postupka ispitivanja zahtjeva za pravnu pomoć jer se smatra da je riječ o troškovima izvan parničnog postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Tužitelj u glavnom postupku podnio je protiv te odluke žalbu Bundesarbeitsgerichtu (Savezni radni sud, Njemačka). Taj sud smatra da na temelju Direktive 2003/8 nije moguće dovoljno jasno utvrditi mora li, i u kojoj mjeri, država članica u kojoj sud postupa snositi troškova prevođenja dokumenata u vezi sa zahtjevom za pravnu pomoć, ako je, kao u glavnom predmetu, podnositelj zahtjeva za pravnu pomoć sam dao prevesti te dokumente te je svoj zahtjev podnio izravno sudu koji je meritorno nadležan i koji je također nadležan odlučiti u navedenom zahtjevu u svojstvu tijela za primanje u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) te direktive. Tvrdi međutim da odbijanje zahtjeva za proširenje pravne pomoći na troškove prevođenja tih dokumenata, čak i ako se smatra da je ograničenje djelotvornom pristupu pravosuđu, ima legitimni cilj, a to je rasterećenje državne blagajne države članice u kojoj se vodi postupak od troškova koje bi trebala snositi država članica u kojoj podnositelj zahtjeva ima svoj domicil ili uobičajeno boravište.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Bundesarbeitsgericht (Savezni radni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>Zahtijeva li pravo fizičke osobe na djelotvoran pristup sudovima u prekograničnom sporu u smislu članaka 1. i 2. Direktive 2003/8 da pravna pomoć koju je odobrila Savezna Republika Njemačka obuhvaća troškove koje je podnositelj zahtjeva predujmio za prijevod izjave i priloga zahtjevu za pravnu pomoć ako je podnositelj zahtjeva istodobno podizanjem tužbe postavio zahtjev za pravnu pomoć nadležnom sudu koji vodi postupak, a koji je i nadležno tijelo za primanje u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) [te] direktive te je sam dao izraditi prijevod?<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>O prethodnom pitanju</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Svojim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 3. i 8. uvezi s člankom 12. Direktive 2003/8 tumačiti na način da pravna pomoć koju odobrava država članica u kojoj se vodi postupak i u kojoj je fizička osoba koja ima domicil ili uobičajeno boravište u drugoj državi članici podnijela zahtjev za pravnu pomoć u okviru prekograničnog spora uključuje i troškove koje je ta osoba imala zbog prevođenja potrebne pripadajuće dokumentacije u vezi s tim zahtjevom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Kako bi se odgovorilo na to pitanje, valja navesti da je, na temelju uvodne izjave 5., cilj Direktive 2003/8 unaprijediti dodjelu pravne pomoći u prekograničnim građanskim i trgovačkim sporovima, kako bi se osobama koje nemaju dostatna sredstva osigurao djelotvoran pristup pravosuđu, u skladu s člankom 47. trećim stavkom Povelje o temeljnim pravima.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Naime, kao što se navodi u uvodnoj izjavi 6. te direktive, ne bi trebalo dopustiti da nedostatak financijskih sredstava stranke u sporu, ili poteškoće koje proistječu iz činjenice da je riječ o prekograničnom sporu, spriječe djelotvoran pristup pravosuđu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>U tom pogledu iz navedene direktive proizlazi da jezične prepreke ne smiju onemogućiti osobi koja ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije ona u kojoj se vodi postupak da se u potpunosti pozove na svoja prava pred sudovima druge države članice kada jezik postupka potonje države članice nije isti kao onaj prve države članice. Taj se zahtjev također odnosi na dokumente i dokaze koji su, zbog toga što je riječ o prekograničnom sporu, sastavljeni na jeziku koji nije jezik postupka te ih stoga treba prevesti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>U tom kontekstu članak 3. stavci 1. i 2. navedene direktive jamče svakoj fizičkoj osobi stranci u prekograničnom sporu u građanskoj i trgovačkoj stvari da ima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>odgovarajuću<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> pravnu pomoć.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Što se tiče postupka podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, kako bi se osigurao djelotvoran pristup pravosuđu, članak 13. stavak 1. Direktive 2003/8 predviđa da podnositelj zahtjeva za pravnu pomoć ima dvije mogućnosti, to jest može podnijeti zahtjev za pravnu pomoć nadležnom tijelu države članice u kojoj ima domicil ili uobičajeno boravište, kao tijelu za slanje, kako je propisano u članku 13. stavku 1. točki (a) te direktive, odnosno nadležnom tijelu države članice u kojoj sud postupa ili u kojoj se zahtijeva izvršenje sudske odluke, kao tijelu za primanje, kako je propisano u članku 13. stavku 1. točki (b) navedene direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Što se tiče proširenja pravne pomoći, članak 3. stavak 2. Direktive 2003/8 najprije određuje da tu pomoć treba smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>odgovarajućom<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> ako podnositelju zahtjeva jamči savjetovanje prije početka postupka, pravnu pomoć i zastupanje pred sudom te oslobađanje ili pomoć pri podmirivanju sudskih troškova, uključujući, ako je potrebno, eventualne troškove koje je imala protivna strana u slučaju da primatelj pravne pomoći ne uspije u postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Nadalje, u skladu s člankom 7. te direktive, pravna pomoć odobrena u državi članici u kojoj se vodi postupak uključuje troškove izravno povezane s prekograničnim sporovima, odnosno troškove tumačenja, troškove zbog prevođenje dokumenata koje zahtijeva sud ili nadležno tijelo, a koje je imao korisnik pravne pomoći i koji su potrebni za rješavanje spora, kao i eventualne putne troškove koje ima podnositelj zahtjeva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Naposljetku, članak 8. navedene direktive, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>Troškovi koje podmiruje država članica domicila ili uobičajenog boravišta<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/>, predviđa da ta država članica snosi troškove nastale na njezinu državnom području zbog pomoći koju je pružio lokalni odvjetnik ili druga osoba zakonski ovlaštena za pravno savjetovanje, do trenutka kada je država članica u kojoj se vodi postupak primila zahtjev za pravnu pomoć, kao i troškove prevođenja zahtjeva za pravnu pomoć i potrebne dokumentacije u vezi s tim zahtjevom, ako je zahtjev podnesen tijelima države članice u kojoj ima domicil ili uobičajeno boravište.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev objašnjava svoj zahtjev za prethodnu odluku nedoumicama koje ima u pogledu utvrđivanja države članice koja treba preuzeti troškove prevođenja potrebne pripadajuće dokumentacije u vezi sa zahtjevom za pravnu pomoć kada se podnositelj zahtjeva za pravnu pomoć koristi mogućnošću predviđenom u članku 13. stavku 1. točki (b) Direktive 2003/8, time što taj zahtjev podnese izravno tijelu za primanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Valja na prvom mjestu utvrditi da pravna pomoć na koju ima pravo svaka fizička osoba koja je stranka prekograničnog spora mora biti, u skladu s tekstom članka 3. stavka 2. navedene direktive, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>odgovarajuća pomoć<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> u svrhu jamčenja djelotvornog pristupa pravosuđu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Međutim, podnošenje zahtjeva za pravnu pomoć, tijelu za slanje ili tijelu za primanje, pretpostavka je osiguranja djelotvornog pristupa pravosuđu koji je cilj te iste direktive, u skladu s člankom 47. stavkom 3. Povelje o temeljnim pravima, kao što je u biti utvrdio nezavisni odvjetnik u točki 42. svojeg mišljenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>U okviru toga valja istaknuti da je dokumentacija u vezi sa zahtjevom za pravnu pomoć u sustavu Direktive 2003/8 osobito važna. Naime, u skladu s člankom 5. stavkom 1. te direktive, pravna pomoć odobrava se osobama koje su zbog svoje ekonomske situacije djelomično ili u potpunosti nesposobne za podmirivanje troškova postupka. Na temelju članka 5. stavka 2. navedene direktive, ekonomsku situaciju osobe procjenjuje nadležno tijelo države članice u kojoj se vodi postupak, s obzirom na različite objektivne čimbenike poput prihoda, imovine ili obiteljske situacije. Dakle, ako podnositelj zahtjeva ne može dostaviti određene dokaze o svojoj osobnoj i financijskoj situaciji, zahtjev za pravnu pomoć ne može se odobriti. Navedeni dokumenti pretpostavka su ostvarivanja te pomoći.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Na drugom mjestu, valja podsjetiti da na temelju članka 12. Direktive 2003/8 u vezi s uvodnom izjavom 23. iste pravnu pomoć odobrava ili odbija država članica u kojoj se vodi postupak i to <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>ne dovodeći u pitanje odredbe članka 8.<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Za potrebe glavnog predmeta, valja u skladu s člankom 8. točkom (b) navedene direktive utvrditi da država članica u kojoj podnositelj zahtjeva za pravnu pomoć ima domicil ili uobičajeno boravište pruža pravnu pomoć potrebnu za snošenje troškova prevođenja zahtjeva za pomoć i potrebne dokumentacije u vezi s tim zahtjevom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>koja se šalje tijelima te države članice<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>U tom kontekstu pojašnjenje u posljednjoj rečenici članka 8. u točki (b) Direktive 2003/8 treba tumačiti na način da se njime ne propisuje pretpostavka koju podnositelj zahtjeva za pravnu pomoć treba ispuniti u svakom slučaju kako bi imao pravo na to da mu se ti troškovi snose, nego da se njime samo utvrđuje slučaj u kojem korisnik može ishoditi da mu se u državi članici njegova domicila ili uobičajenog boravišta snose navedeni troškovi a da pritom takvo snošenje nije isključeno u slučaju kada se, kao u glavnom predmetu, zahtjev podnese u državi članici u kojoj se vodi postupak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Drugim riječima, kao što je u biti nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 53. svojeg mišljenja, članak 8. točku (b) Direktive 2003/8 treba shvatiti u smislu da se njime predviđa – kao iznimka od općeg pravila kojim se od države članice pred čijim se sudom vodi postupak zahtijeva da pokrije troškove povezane s prekograničnim sporovima – da država članica domicila ili uobičajenog boravišta snosi troškove prevođenja zahtjeva za pravnu pomoć i potrebne dokumentacije u vezi s tim zahtjevom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Na trećem mjestu valja utvrditi da se to što država članica u kojoj se vodi postupak ne uzima u obzir troškove prevođenja potrebne dokumentacije u vezi sa zahtjevom za pravnu pomoć protivi ciljevima postavljenima u Direktivi 2003/8, kao što su oni navedeni u točkama 25. do 27. ove presude, a koji se odnose na djelotvoran pristup pravosuđu u prekograničnim sporovima jer se u lošiji položaj stavlja podnositelj zahtjeva za pravnu pomoć koji svoj zahtjev odluči podnijeti izravno tijelu za primanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Naime, kao što proizlazi iz točke 29. ove presude, članak 13. Direktive 2003/8 nudi podnositelju zahtjeva za pravnu pomoć izbor između dviju alternativnih, nehijerarhijskih, mogućnosti time što mu dopušta da podnese zahtjev za pravnu pomoć tijelu za slanje ili tijelu za primanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Kada bi se troškovi prevođenja potrebne dokumentacije u vezi sa zahtjevom za pravnu pomoć snosili samo ako bi podnositelj zahtjeva za pravnu pomoć uputio zahtjev nadležnim tijelima države članice svojeg domicila ili uobičajenog boravišta, time bi se pogrešno uvjetovalo dobivanje pravne pomoći u pogledu tih troškova postupovnim izborom koji bi zainteresirana osoba učinila i oduzeo bi se smisao članku 13. stavku 1. točki (b) Direktive 2003/8, koji propisuje mogućnost da se zahtjev za pravnu pomoć podnese izravno tijelu za primanje.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Osim toga, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 46. svojeg mišljenja, takvo bi isključivanje moglo dovesti do postupovno nepovoljnijeg rješenja za podnositelja zahtjeva za pravnu pomoć. Naime, umjesto podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć izravno sudu koji je nadležan meritorno raspravljati o sporu, navedeni podnositelj zahtjeva bio bi dužan pokrenuti dva odvojena postupka, prvi pred nadležnim sudom države članice u kojoj se vodi postupak, kako bi se osiguralo poštovanje postupovnih rokova, a drugi pred tijelima u državi članici u kojoj ima domicil ili uobičajeno boravište, kako bi ostvario nadoknadu troškova nastalih u vezi sa zahtjevom za pravnu pomoć.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Takva situacija ograničila bi ostvarivanje prava na djelotvoran pristup pravosuđu osobe koja je stranka prekograničnog spora i koja nema dovoljno sredstava da bi podmirila troškove postupka te koja se zbog toga što je navedeni spor prekograničan nalazi u težoj situaciji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Također valja pojasniti da je svrha Direktive 2003/8, prema samom tekstu njezina naslova, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>unapređenj[e] pristupa pravosuđu u prekograničnim sporovima<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> zbog čega je zamijenila sustav suradnje u području pravne pomoći koji je postojao na temelju Europskog sporazuma Vijeća Europe o slanju zahtjeva za pružanje pravne pomoći potpisanog u Strasbourgu <DATE ISO="19770127">27. siječnja 1977.</DATE>, koji je predviđao mehanizme obavješćivanja i slanja, ali kojim nije riješeno pitanje dosega pravne pomoći u državi članici u kojoj se vodi postupak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir prethodno navedeno, na prethodno pitanje valja odgovoriti da članak 3. i 8. uvezi s člankom 12. Direktive 2003/8 treba tumačiti na način da pravna pomoć koju odobrava država članica u kojoj se vodi postupak i u kojoj je fizička osoba koja ima domicil ili uobičajeno boravište u drugoj državi članici podnijela zahtjev za pravnu pomoć u okviru prekograničnog spora uključuje i troškove koje je ta osoba imala zbog prevođenja potrebne pripadajuće dokumentacije u vezi s tim zahtjevom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Troškovi</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Članak 3. i 8. u vezi s člankom 12. Direktive Vijeća 2003/8/EZ od <DATE ISO="20030127">27. siječnja 2003.</DATE> o unapređenju pristupa pravosuđu u prekograničnim sporovima utvrđivanjem minimalnih zajedničkih pravila o pravnoj pomoći u takvim sporovima treba tumačiti na način da pravna pomoć koju odobrava država članica u kojoj se vodi postupak i u kojoj je fizička osoba koja ima domicil ili uobičajeno boravište u drugoj državi članici podnijela zahtjev za pravnu pomoć u okviru prekograničnog spora uključuje i troškove koje je ta osoba imala zbog prevođenja potrebne pripadajuće dokumentacije u vezi s tim zahtjevom.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>