Privremena verzija

MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE

JULIANE KOKOTT

od 18. lipnja 2026.(1)

Predmet C-138/24

Europska komisija

protiv

Velikog Vojvodstva Luksemburga

„Povreda obveze države članice – Suzbijanje praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta – Pravilo o ograničavanju kamata – Odstupanje u korist financijskih društava – Direktiva (EU) 2016/1164 – Članak 2. točka 5. – Članak 4. stavak 7. – Nepravilno prenošenje – Društva za sekuritizaciju – Uredba (EU) 2017/2402 – Doseg obveze država članica u pogledu prenošenja – Margina prosudbe pri prenošenju – Načelo jednakog postupanja – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 20. – Članak 51. stavak 1. – Tumačenje u skladu s primarnim pravom”






Sadržaj


I. Uvod

II. Pravni okvir

A. Pravo Unije

1. ATAD

2. Uredba o sekuritizaciji

B. Pravo Velikog Vojvodstva Luksemburga

III. Predsudski postupak i postupak pred Sudom

IV. Pravna ocjena

A. Uvodne napomene

B. Doseg obveze prenošenja i margine prosudbe država članica: tumačenje spornih odredaba ATAD-a

1. Tekst i struktura

2. Smisao i ciljevi

3. Nastanak

C. Načelo jednakog postupanja i tumačenje u skladu s primarnim pravom

1. Usporedivost

a) „Posebne značajke” financijskih društava

1) Pravilo o ograničavanju kamata

2) Oporezivanje dobiti pribrajanjem

3) Međuzaključak

b) „Posebne značajke” društava za sekuritizaciju

1) Gospodarska djelatnost društava za sekuritizaciju

2) Posebno uređenje na razini Unije

2. Nejednako postupanje i nepostojanje objektivnog opravdanja

3. Međuzaključak

D. Nema zadiranja u nadležnost zakonodavca Unije

E. Međuzaključak

V. Troškovi

VI. Zaključak


I.      Uvod

1.        Godine 2015. Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) objavila je 15 završnih izvješća koja sadržavaju preporuke za djelovanje protiv takozvane pojave „Base Erosion and Profit Shifting” (smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti, skraćeno „BEPS”). Pojmom BEPS nastoje se obuhvatiti porezni aranžmani kojima multinacionalne grupe zlouporabno smanjuju svoju dobit i premještaju je u zemlje s niskom razinom oporezivanja. Te su preporuke potaknule Europsku uniju da donese, među ostalim, Direktivu (EU) 2016/1164 o suzbijanju izbjegavanja poreza(2) (u daljnjem tekstu: ATAD, akronim za Anti-Tax-Avoidance-Directive)(3). Ta direktiva sadržava i „pravilo o ograničavanju kamata”. Cilj je tog pravila ograničiti mogućnost odbitka troškova zaduživanja, među kojima se nalaze, primjerice, kamate na kredite.

2.        ATAD je u članku 4. stavku 7. dao državama članicama mogućnost da „financijska društva”, među ostalim, izuzmu od pravila o ograničavanju kamata. U članku 2. točki 5. ta su društva, za potrebe ATAD-a, definirana kao društva koja pripadaju jednoj od osam kategorija financijskih društava i društava za osiguranje uređenih pravom Unije.

3.        Društva za sekuritizaciju u smislu Uredbe (EU) 2017/2402 (u daljnjem tekstu: Uredba o sekuritizaciji)(4) nisu navedena u članku 2. točki 5. ATAD-a. Međutim, Veliko Vojvodstvo Luksemburg je, kao jedina država članica, iz razloga dosljednosti i jednakog postupanja dodalo pri prenošenju ATAD-a u nacionalno pravo 2018. godine društva za sekuritizaciju na popis „financijskih društava” u smislu članka 2. točke 5. ATAD-a i izuzelo ih od pravila o ograničavanju kamata.

4.        Ova tužba zbog povrede obveze odnosi se isključivo na pitanje je li takvim pristupom Veliko Vojvodstvo Luksemburg povrijedilo obveze koje ima na temelju ATAD-a i članka 288. stavka 3. UFEU-a.

5.        Sud tako po prvi put ima priliku izjasniti se o iznimci koja se u ATAD-u odnosi na „financijska društva” i o dosegu obveze prenošenja koju u tom pogledu imaju države članice, osobito s obzirom na primarno pravo Unije, uključujući načelo jednakog postupanja. Posebne okolnosti o kojima je riječ pokazuju da povreda koja se u ovom predmetu stavlja na teret nije klasičan slučaj u kojem država članica propušta ili odbija u potpunosti ispuniti svoju obvezu prenošenja direktive.

II.    Pravni okvir

A.      Pravo Unije

1.      ATAD

6.        Kao što to proizlazi iz njegova naslova, ATAD uređuje suzbijanje praksi izbjegavanja poreza koje imaju izravne učinke na funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

7.        Uvodne izjave 1. i sljedeće kao i uvodna izjava 16. pružaju naznake o ciljevima koji se nastoje ostvariti ATAD-om. Uvodnim izjavama 6. i 9. usto se, među ostalim, na sljedeći način opravdavaju pravilo o ograničavanju kamata i iznimka koja se primjenjuje na „financijska društva”:

„(1) [...] Ti su novi politički ciljevi preneseni u konkretne preporuke za djelovanje u kontekstu inicijative protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti (BEPS) Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) [...]

(2) [...] Naposljetku, nacionalnim provedbenim mjerama koje slijede zajedničko usmjerenje diljem Unije osigurala bi se poreznim obveznicima pravna sigurnost da će te mjere biti u skladu s pravom Unije.

(3) [...] Budući da bi se ta pravila trebala uklopiti u 28 zasebnih sustava poreza na dobit poduzeća, ona bi trebala biti ograničena na opće odredbe, a provedbu bi trebalo prepustiti državama članicama jer one bolje mogu oblikovati posebne elemente tih pravila na način koji najbolje odgovara njihovim sustavima poreza na dobit [...] Stoga je potrebno uspostaviti zajedničku minimalnu razinu zaštite unutarnjeg tržišta u određenim područjima.

[…]

(6) Nastojeći smanjiti svoju globalnu poreznu obvezu grupe trgovačkih društava sve češće sudjeluju u BEPS-u plaćanjem preuveličanih kamata. Pravilo o ograničavanju kamata potrebno je radi obeshrabrivanja takvih praksi ograničavanjem mogućnosti odbijanja prekoračenih troškova zaduživanja poreznih obveznika [...]

[…]

(9) Iako je općenito prihvaćeno da bi se ograničenja u vezi s odbitkom kamate trebala primjenjivati i na financijska društva, odnosno na financijske institucije i osiguravajuća društva, jednako se priznaje da ta dva sektora imaju posebne značajke koje zahtijevaju prilagođeniji pristup. Budući da raspravama u ovom području nisu doneseni dovoljno čvrsti zaključci u međunarodnom kontekstu i kontekstu Unije, još nije moguće predvidjeti posebna pravila u financijskom sektoru i sektoru osiguranja te bi ih stoga države članice trebale moći isključiti iz područja primjene pravila o ograničavanju kamata.

[…]

(16) [...] U skladu s načelom proporcionalnosti [...] ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. Ovom se Direktivom nastoji utvrđivanjem minimalne razine zaštite unutarnjeg tržišta postići osnovni minimalni stupanj koordinacije unutar Unije radi ostvarenja njezinih ciljeva.”

8.        Članak 2. točka 5. ATAD-a („Definicije”) predviđa sljedeću definiciju:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

(5)       ‚financijsko društvo’ znači bilo koji od sljedećih subjekata:

(a)       kreditna institucija ili investicijsko društvo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 1. Direktive 2004/39/EZ [...], upravitelj alternativnog investicijskog fonda (UAIF) kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki (b) Direktive 2011/61/EU [...] ili društvo za upravljanje subjektom za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS-om) kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (b) Direktive 2009/65/EZ [...];

(b)       društvo za osiguranje kako je definirano u članku 13. točki 1. Direktive 2009/138/EZ [...];

(c)       društvo za reosiguranje kako je definirano u članku 13. točki 4. Direktive 2009/138/EZ;

(d)       institucija za strukovno mirovinsko osiguranje unutar područja primjene Direktive 2003/41/EZ [...], osim ako je država članica odabrala da neće primjenjivati u cijelosti ili djelomično tu direktivu na tu instituciju u skladu s člankom 5. te direktive ili izaslanik institucije za strukovno mirovinsko osiguranje iz članka 19. stavka 1. te direktive;

(e)       mirovinske institucije koje upravljaju mirovinskim sustavima koji se smatraju sustavima socijalne sigurnosti obuhvaćenima Uredbom (EZ) br. 883/2004 [...] i Uredbom (EZ) br. 987/2009 [...] kao i svaki pravni subjekt osnovan u svrhe ulaganja u takve sustave;

(f)       alternativni investicijski fond (AIF) kojim upravlja UAIF kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki (b) Direktive 2011/61/E[U] ili AIF koji se nadzire na temelju primjenjivog nacionalnog prava;

(g)       subjekt za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 2009/65/EZ;

(h)       središnja druga ugovorna strana kako je definirana u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 [...];

(i)       središnji depozitorij vrijednosnih papira kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 909/2014 [...]”

9.        Članak 4. ATAD-a sadržava pravilo o ograničavanju kamata, od kojeg države članice mogu izuzeti „financijska društva”. Taj članak glasi, među ostalim, kako slijedi:

„1. Prekoračeni troškovi zaduživanja odbijaju se u poreznom razdoblju u kojem su nastali samo do 30 posto zarade poreznog obveznika prije kamata, poreza i amortizacije (EBITDA).

[…]

7. Države članice mogu isključiti financijska društva iz područja primjene stavaka od 1. do 6., među ostalim kada su takva financijska društva dio konsolidirane grupe za potrebe financijskog računovodstva.”

10.      Članak 7. stavak 3. drugi podstavak ATAD-a također upućuje na „financijska društva” u kontekstu oporezivanja dobiti pribrajanjem, odnosno uključivanja prihoda „kontroliranih inozemnih društava” u poreznu osnovicu poreznog obveznika. Pod određenim uvjetima države članice mogu od tog oporezivanja izuzeti i „financijska društva”.

11.      ATAD je stupio na snagu 8. kolovoza 2016. (članak 12.). U skladu s člankom 11. ATAD-a države članice morale su ga prenijeti u nacionalno pravo prije 31. prosinca 2018.

2.      Uredba o sekuritizaciji

12.      Uredbom o sekuritizaciji uspostavlja se okvir za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju.

13.      U uvodnoj izjavi 3. Uredbe o sekuritizaciji ciljevi, koji su njome zadani, izloženi su na sljedeći način:

„Unija želi ojačati zakonodavni okvir proveden nakon financijske krize u cilju rješavanja rizika svojstvenih iznimno složenim, netransparentnim i rizičnim sekuritizacijama. Nužno je osigurati donošenje pravila kojima će se jednostavni, transparentni i standardizirani proizvodi bolje diferencirati od složenih, netransparentnih i rizičnih instrumenata te primijeniti bonitetni okvir osjetljiviji na rizik.”

14.      Člankom 1. Uredbe o sekuritizaciji njezino je područje primjene definirano, među ostalim, na sljedeći način:

„1. Ovom se Uredbom utvrđuje opći okvir za sekuritizaciju. Definira se sekuritizacija i utvrđuju zahtjevi za dubinsku analizu, zadržavanje rizika i transparentnost za stranke uključene u sekuritizacije, kriteriji za odobravanje kredita, zahtjevi za prodaju sekuritizacija malim ulagateljima, zabrana resekuritizacije, zahtjev za SSPN-e kao i uvjeti i postupci za sekuritizacijske repozitorije [...]

2. Ova se Uredba primjenjuje na institucionalne ulagatelje te na inicijatore, sponzore, izvorne zajmodavce i sekuritizacijske subjekte posebne namjene.”

15.      Člankom 2. Uredbe o sekuritizaciji pojmovi „sekuritizacija” i „sekuritizacijski subjekti posebne namjene” definirani su, među ostalim, na sljedeći način:

„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1. ‚sekuritizacija’ znači transakcija ili shema u kojoj se kreditni rizik povezan s izloženošću ili skupom izloženosti tranšira [...]

2. ‚sekuritizacijski subjekt posebne namjene’ ili ‚SSPN’ znači trgovačko društvo, zaklada ili drugi subjekt, osim inicijatora ili sponzora, osnovan radi provođenja jedne sekuritizacije ili više njih, čije su djelatnosti ograničene na djelatnosti koje su prikladne za postizanje tog cilja, čija je struktura namijenjena izdvajanju obveza SSPN-a od obveza inicijatora;

[…]”

16.      Uredba o sekuritizaciji stupila je na snagu 17. siječnja 2018. i primjenjuje se od 1. siječnja 2019. (članak 48.).

B.      Pravo Velikog Vojvodstva Luksemburga

17.      Veliko Vojvodstvo Luksemburg prenijelo je ATAD Zakonom od 21. prosinca 2018. kojim se, među ostalim, mijenja izmijenjeni Zakon od 4. prosinca 1967. o porezu na dohodak (u daljnjem tekstu: L.I.R. )(5). Novouvedenim člankom 168.a stavkom 1. točkom 7. L.I.R.-a definiraju se „financijska društva” preuzimanjem teksta članka 2. točke 5. ATAD-a, ali se dodaje točka (j), koja glasi kako slijedi:

„(j) sekuritizacijski subjekti posebne namjene u smislu članka 2. točke 2. Uredbe (EU) 2017/2402 [...]”

18.      Na temelju članka 168.a stavka 8. točke (a) L.I.R.-a financijska društva isključena su iz pravila o ograničavanju kamata predviđenog u stavcima 2. do 6. članka 168.a.

III. Predsudski postupak i postupak pred Sudom

19.      Po isteku roka za prenošenje ATAD-a Veliko Vojvodstvo Luksemburg obavijestilo je Komisiju o odredbama donesenima radi prenošenja ATAD-a.

20.      Pismom opomene od 14. svibnja 2020. Komisija je na temelju članka 258. UFEU-a pozvala Veliko Vojvodstvo Luksemburg da podnese svoja očitovanja o činjenici da su člankom 168.a stavkom 1. točkom 7. podtočkom (j) L.I.R.-a društva za sekuritizaciju uključena na popis „financijskih društava” i da su, u skladu s člankom 168.a stavkom 8. L.I.R.-a, izuzeta od pravila o ograničavanju kamata. Veliko Vojvodstvo Luksemburg odbilo je dopisom od 21. kolovoza 2020. prigovor o nepravilnom prenošenju ATAD-a.

21.      Obrazloženim mišljenjem od 2. prosinca 2021. Komisija je tada pozvala Veliko Vojvodstvo Luksemburg da u roku od dva mjeseca poduzme sve nužne mjere kako bi se uskladilo s obvezama koje ima na temelju ATAD-a. U prilog tomu tvrdila je u biti da popis „financijskih društava” iz članka 2. točke 5. ATAD-a treba smatrati taksativnim. Samo je zakonodavac Unije ovlašten proširiti ga na druga društva. Usto, iznimku od pravila o ograničavanju kamata predviđenu člankom 4. stavkom 7. ATAD-a trebalo bi tumačiti usko.

22.      U svojem odgovoru od 2. veljače 2022. Veliko Vojvodstvo Luksemburg ponovno je odbilo prigovor o nepravilnom prenošenju. Dodalo je da se popis financijskih društava iz članka 2. točke 5. ATAD-a ne može smatrati taksativnim. To bi bilo protivno izraženoj volji zakonodavca Unije da iz područja primjene pravila o ograničavanju kamata isključi sva financijska društva i društva za osiguranje uređena pravom Unije. Taj zakonodavac nije mogao predvidjeti nedosljedno odstupanje čija bi primjena ovisila isključivo o datumu uređenja predmetnih financijskih društava i društava za osiguranje. Tako je Komisija uključila društva za sekuritizaciju na popis financijskih društava u svojem prijedlogu „Direktive ATAD III”(6). Veliko Vojvodstvo Luksemburg ipak je izrazilo načelnu volju da poduzme mjere nužne radi osiguranja usklađenosti svojih nacionalnih odredbi s ATAD-om, kako ga tumači Komisija.

23.      Budući da Veliko Vojvodstvo Luksemburg nije dostavilo nikakav novi element iz kojeg bi proizlazilo da je članak 2. točka 5. i članak 4. stavak 7. ATAD-a prenijelo u skladu s tumačenjem Komisije, Komisija je 20. veljače 2024. podnijela ovu tužbu.

24.      U odgovoru na pisano pitanje Suda od 6. veljače 2026. Komisija je u određenim rokovima podnijela svoja očitovanja o razlozima koji bi mogli opravdati, s obzirom na načelo jednakog postupanja, zabranu državama članicama da društva za sekuritizaciju kao financijska društva isključe iz područja primjene odredaba koje se odnose na pravilo o ograničavanju kamata.

25.      Stranke su podnijele svoja očitovanja tijekom pisanog dijela postupka. Budući da je procijenio da raspolaže dovoljnim informacijama, Sud je u skladu s člankom 76. stavkom 2. svojeg Poslovnika odlučio ne održati raspravu.

26.      Komisija od Suda zahtijeva da utvrdi da je Veliko Vojvodstvo Luksemburg povrijedilo obveze koje ima na temelju ATAD-a time što je sekuritizacijske subjekte posebne namjene dodalo na popis vrsta financijskih društava predviđen u članku 2. točki 5. ATAD-a kako bi omogućilo njihovo isključenje iz područja primjene pravila o ograničavanju kamata iz članka 4. ATAD-a te da mu naloži snošenje troškova.

27.      Veliko Vojvodstvo Luksemburg zahtijeva da se tužba odbije kao neosnovana i da se Komisiji naloži snošenje troškova.

IV.    Pravna ocjena

A.      Uvodne napomene

28.      S obzirom na jedini prigovor koji je istaknula Komisija, valja utvrditi je li Veliko Vojvodstvo Luksemburg povrijedilo svoju obvezu prenošenja koja proizlazi iz ATAD-a i članka 288. stavka 3. UFEU-a time što je pri prenošenju u nacionalno pravo uključilo društva za sekuritizaciju u smislu Uredbe o sekuritizaciji na popis „financijskih društava” iz članka 2. točke 5. ATAD-a i time što ih je na temelju članka 4. stavka 7. ATAD-a isključilo iz područja primjene odredaba koje se odnose na pravilo o ograničavanju kamata, iako ATAD ne predviđa takvu mogućnost.

29.      S posve formalnog gledišta, najprije postoji sklonost odgovoriti potvrdno na to pitanje: društva za sekuritizaciju nisu uređena ATAD-om i stoga ne bi trebala biti obuhvaćena ni aktom države članice za prenošenje koji je predviđen u tu svrhu.

30.      Suprotno tomu, nakon podrobnijeg i meritornog ispitivanja odgovor se pokazuje manje jasnim: društva za sekuritizaciju uređena su na razini Unije Uredbom o sekuritizaciji tek krajem 2017., to jest nakon stupanja na snagu ATAD-a, ali prije isteka roka predviđenog za njegovo prenošenje (31. prosinca 2018.). Ta su društva tako postala usporediva s drugim „financijskim društvima” u smislu članka 2. točke 5. ATAD-a (vidjeti točku 51. i sljedeće ovog mišljenja). Ako bi ispitivanje pokazalo postojanje neopravdanog nejednakog postupanja u tom pogledu, postavilo bi se pitanje može li se Velikom Vojvodstvu Luksemburgu prigovoriti da je provelo načelo jednakog postupanja time što je društva za sekuritizaciju izjednačilo s drugim financijskim društvima i društvima za osiguranje iz članka 2. točke 5. ATAD-a.

31.      Prema sudskoj praksi Suda, u svakom konkretnom slučaju potrebno je utvrditi značajke odredaba predviđenih određenom direktivom na koje se odnosi tužba zbog povrede obveze. Naime, samo se tako može odrediti opseg obveze prenošenja koji obvezuje države članice i osobito utvrditi dodjeljuju li te odredbe tim državama marginu prosudbe kako bi se osigurala njihova provedba. To osobito vrijedi kada se, kao u ovom slučaju, predmetnom direktivom ne nastoji u potpunosti uskladiti zakonodavstvo država članica u njezinu području primjene(7).

32.      Radi utvrđivanja dosega obveze prenošenja ili margine prosudbe kojom države članice raspolažu u tom području odredbe ATAD-a koje se odnose na „financijska društva” valja protumačiti s obzirom na njihov tekst, strukturu, ciljeve i nastanak (o tome pod B). Zatim valja ispitati moraju li se i u kojoj mjeri te odredbe tumačiti u skladu s primarnim pravom Unije, osobito s načelom jednakog postupanja koje je u njemu predviđeno (o tome pod C). Naposljetku ću ispitati je li i u kojoj mjeri dobiveni rezultat spojiv s nadležnošću zakonodavca Unije da prilagodi ATAD (o tome pod D).

B.      Doseg obveze prenošenja i margine prosudbe država članica: tumačenje spornih odredaba ATAD-a

1.      Tekst i struktura

33.      Člankom 2. točkom 5. ATAD-a „financijska društva” definirana su za potrebe ATAD-a popisom od osam kategorija društava („primjenjuju se sljedeće definicije: [...] ,financijsko društvo’ znači bilo koji od sljedećih subjekata) koja obavljaju djelatnosti u financijskom sektoru ili sektoru osiguranja.

34.      Pojam „financijsko društvo” stoga se čini sinonimom za društva koja su ondje nabrojena. Sva su ta društva određena upućivanjem na akte sekundarnog prava koji se na njih primjenjuju, tako da ne može postojati nikakva dvojba o njihovu identitetu ili značajkama. Međutim, nijedan od akata sekundarnog prava koji su ondje navedeni ne uređuje društva za sekuritizaciju(8).

35.      „Financijska društva” spominju se i u uvodnoj izjavi 9., članku 4. stavku 7. i članku 7. stavku 3. drugom podstavku ATAD-a. Člankom 4. stavkom 7. ATAD-a predviđa se mogućnost da države članice („mogu”) „isključ[e] financijska društva iz područja primjene stavaka od 1. do 6.”, to jest iz pravila o ograničavanju kamata koje je u njima predviđeno. Uvodna izjava 9. upućuje u kontekstu pravila o ograničavanju kamata na „financijska društva, odnosno na financijske institucije i osiguravajuća društva”. Članak 7. stavak 3. drugi podstavak ATAD-a omogućuje državama članicama da u određenim okolnostima odluče („može”) da „financijska društva ne smatra[ju] kontroliranim inozemnim društvima” kako bi ih izuzele od oporezivanja dobiti pribrajanjem predviđenog u članku 7. stavku 2. točki (a) ATAD-a (za više pojedinosti vidjeti točku 61. i sljedeće ovog mišljenja).

36.      I uvodna izjava 9. i članak 4. stavak 7. te članak 7. stavak 3. drugi podstavak ATAD-a koriste pojam „financijska društva” bez određenog člana i bez izričitog upućivanja na članak 2. točku 5. ATAD-a. Doduše, ta formulacija ne isključuje mogućnost da „financijska društva” spomenuta u člancima 4. i 7. ATAD-a čine neodređeni pravni pojam čiji doseg nije taksativno uređen člankom 2. točkom 5. ATAD-a. Međutim, tumačenje koje brani Veliko Vojvodstvo Luksemburg i prema kojem je riječ o dinamičnom upućivanju koje može obuhvatiti i druga financijska društva – uređena naknadno – kao što su društva za sekuritizaciju, u suprotnosti je ne samo s tekstom članka 2. ATAD-a, naslovljenog „Definicije”, nego i s njegovom svrhom definicijskog standarda („Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije: [...] ‚financijsko društvo’ [...]”) u okviru regulatorne strukture ATAD-a. Naime, zakonodavac Unije uobičajeno se koristi takvim definicijskim standardom kako bi izbjegao ponavljanja i poteškoće u razumijevanju te spriječio rizik neujednačene provedbe u državama članicama. Radi lakše čitljivosti pravnog akta zakonodavac Unije općenito se suzdržava od upućivanja na definicijski standard u odredbama u kojima se koriste definirani pojmovi.

37.      Ta zakonodavna tehnika stoga ide u prilog tumačenju prema kojem se definicije iz članka 2. točke 5. ATAD-a trebaju smatrati taksativnim za potrebe tumačenja pojma „financijsko društvo”.

2.      Smisao i ciljevi

38.      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja usto uzeti u obzir njezin smisao i svrhe ili ciljeve koji se njome nastoje ostvariti(9).

39.      Definicijski standard, kao što je onaj u članku 2. točki 5. ATAD-a, ima prije svega za cilj zajamčiti ujednačenu primjenu akta sekundarnog prava (vidjeti točku 36. ovog mišljenja). To odgovara ciljevima ATAD-a, kojim se nastoji postići „zajednička minimalna razina zaštite” (uvodna izjava 3.). U tu svrhu „nacionalne provedbene mjere” trebale bi slijediti „zajedničko usmjerenje diljem Unije” (uvodna izjava 2.) i važno je „osigurati da se GAAR-ovi na ujednačen način primjenjuju u situacijama na nacionalnoj razini, unutar Unije i u odnosu na treće zemlje” (uvodna izjava 11.)(10).

40.      Doduše, ATAD državama članicama dodjeljuje marginu prosudbe u pogledu toga hoće li financijska društva izuzeti od pravila o ograničavanju kamata predviđenog člankom 4. stavkom 7. ili od oporezivanja dobiti pribrajanjem predviđenog člankom 7. stavkom 3. drugim podstavkom (vidjeti točku 35. ovog mišljenja). Međutim, ta je margina prosudbe ograničena i na obvezujući način unaprijed određena popisom iz članka 2. točke 5. ATAD-a. Slijedom toga, države članice koje se žele koristiti odredbama o odstupanju predviđenima u članku 4. stavku 7. i članku 7. stavku 3. drugom podstavku ATAD-a moraju ih provesti ujednačeno u odnosu na njihove adresate. Drugim riječima, države članice nisu, doduše, dužne izuzeti „financijska društva” od pravila o ograničavanju kamata i od oporezivanja dobiti pribrajanjem; međutim, kada to čine, to izuzeće moraju proširiti ili ograničiti samo na financijska društva iz članka 2. točke 5. ATAD-a. Osim toga, kao što tvrdi Komisija, zakonodavac Unije upravo je odustao od toga da u toj odredbi predvidi supsidijarnu klauzulu koja bi državama članicama omogućila dodavanje financijskih društava koja nisu ondje navedena, kao što su društva za sekuritizaciju.

41.      Smisao i ciljevi članka 2. točke 5. ATAD-a stoga također potkrepljuju usko tumačenje popisa koji se nalazi u njemu.

42.      Nasuprot tomu, smisao i ciljevi odredaba o odstupanju predviđenih u članku 4. stavku 7. i članku 7. stavku 3. drugom podstavku ATAD-a upućuju na tumačenje kojemu se protivi usko tumačenje tih odredaba.

43.      Naime, mjere uvedene ATAD-om radi suzbijanja izbjegavanja poreza, poput pravila o ograničavanju kamata i oporezivanja dobiti pribrajanjem, proizlaze iz minimalnog usklađivanja koje se temelji na članku 115. UFEU-a(11). Kao što to proizlazi iz njegovih uvodnih izjava 2., 3. i 11., zakonodavac Unije ATAD-om namjerava općenito zajamčiti ujednačen pristup određenim praksama izbjegavanja poreza. Već sama činjenica da neke države članice na dopušten način odustaju od provedbe odredaba o odstupanju predviđenih u članku 4. stavku 7. i članku 7. stavku 3. drugom podstavku ATAD-a, dok ih druge u potpunosti prenose(12), dovodi do toga da se na razini Unije heterogeno primjenjuju nacionalna pravila koja se temelje na ATAD-u u pogledu pravila o ograničavanju kamata i oporezivanja dobiti pribrajanjem.

44.      Tako se u tim odredbama o odstupanju uzima u obzir načelo proporcionalnosti iz članka 5. stavka 1. druge rečenice UEU-a, koje zakonodavac Unije mora poštovati prilikom izvršavanja svojih nadležnosti na temelju članka 115. UFEU-a(13). Kako ATAD ne bi prelazio potrebnu razinu usklađivanja, njime se, među ostalim, za „financijska društva”(14) predviđaju fakultativna odstupanja u njegovu članku 4. stavku 7. i članku 7. stavku 3. drugom podstavku kojima se državama članicama dodjeljuje odgovarajuća margina prosudbe(15). Zakonodavac Unije time uzima u obzir, s jedne strane, poreznu suverenost država članica u području poreza na dobit(16). S druge strane, on osigurava da države članice nisu dužne uključiti u područje primjene pravila o ograničavanju kamata ili oporezivanja dobiti pribrajanjem ona društva koja bi time bila ograničena u svojoj gospodarskoj djelatnosti, a da to ne bi moglo učinkovito pridonijeti cilju ATAD-a, to jest suzbijanju izbjegavanja poreza.

45.      To je potvrđeno opravdanjem iz uvodne izjave 9. ATAD-a. U skladu s njom, „financijska društva, odnosno [...] financijske institucije i osiguravajuća društva” posluju u sektorima koji imaju posebne značajke koje zahtijevaju uređenje (na razini Unije) prilagođenije njihovim potrebama, o kojem se trenutačno raspravlja. Do tada države članice stoga mogu – u mjeri u kojoj se koriste spomenutim izuzećima – autonomno urediti porezni tretman društava u financijskom sektoru i sektoru osiguranja.

46.      Usko tumačenje članka 2. točke 5. i članka 4. stavka 7. ATAD-a koje zagovara Komisija osobito je u proturječju s činjenicom da pravilo o ograničavanju kamata predstavlja načelo u strukturi ATAD-a samo zbog regulatorne tehnike. U području poreza na dobit, koje pripada poreznoj suverenosti država članica, pravilo o ograničavanju kamata ipak predstavlja iznimku od općenito dopuštene mogućnosti odbitka troškova zaduživanja. Mogućnost koju članak 4. stavak 7. ATAD-a pruža državama članicama da financijska društva isključe iz područja primjene ratione personae tog pravila stoga je samo protuiznimka čiji je cilj ponovno uspostaviti tu načelnu mogućnost odbitka. Slijedom toga, ta mogućnost izuzeća služi upravo očuvanju nadležnosti država članica u području prava poreza na dobit, putem fakultativnog ograničenja područja primjene pravila o ograničavanju kamata, i izbjegavanju neproporcionalnog proširenja tog područja primjene. Stoga se mora zajamčiti koristan učinak izuzeća koja su ATAD-om dodijeljena u korist država članica i s njima povezana margina prosudbe(17).

47.      Smislu i ciljevima odredaba o odstupanju predviđenih u članku 4. stavku 7. i članku 7. stavku 3. drugom podstavku ATAD-a naposljetku se ne protivi, dakle, široko tumačenje pojma „financijsko društvo” koji se u njima upotrebljava.

3.      Nastanak

48.      Nastanak ATAD-a u tom pogledu ne pruža korisne elemente. Tako je prilikom donošenja ATAD-a zakonodavac Unije očito pošao od načela da je popis „financijskih društava” u članku 2. točki 5. ATAD-a taksativan, s obzirom na propise koji su u tom stadiju bili na snazi na razini Unije(18). To, doduše, upućuje na to da taj zakonodavac nije donio promišljenu odluku o taksativnosti tog popisa, nego da je eventualno razmatrao mogućnost da njegov sadržaj ovisi o (naknadnom) uređenju drugih financijskih društava i odgovarajućoj prilagodbi ATAD-a. Međutim, on nije samo odustao od toga da predvidi takvu zadršku nego i od toga da dosad provede takvu prilagodbu, čak i prilikom donošenja Uredbe o sekuritizaciji.

C.      Načelo jednakog postupanja i tumačenje u skladu s primarnim pravom

49.      Iako tekst i struktura spornih odredaba općenito upućuju na to da je popis „financijskih društava” iz članka 2. točke 5. ATAD-a taksativan, te se odredbe, u skladu s općim načelom tumačenja, moraju tumačiti, u mjeri u kojoj je to moguće, na način koji ne dovodi u pitanje njihovu valjanost. Stoga ih treba tumačiti u skladu s cjelokupnim primarnim pravom, uključujući načelo jednakog postupanja(19).

50.      Veliko Vojvodstvo Luksemburg izričito se pozvalo na nejednako postupanje tijekom pisanog postupka pred Sudom, a Komisija se o tome očitovala u svojem odgovoru na pisano pitanje Suda.

51.      Načelo jednakog postupanja u pravu Unije opće je načelo primarnog prava Unije i ujedno je, kao temeljno pravo, zajamčeno člankom 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: „Povelja”). To načelo zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa različito i da se u različitim situacijama ne postupa jednako, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano(20). U tom pogledu valja uzeti u obzir sve elemente koji obilježavaju situacije o kojima je riječ(21).

52.      Stoga ću ispitati nalaze li se društva za sekuritizaciju i financijska društva te društva za osiguranje iz članka 2. točke 5. ATAD-a u usporedivim situacijama (o tome pod 1.), postoji li nejednako postupanje prema njima i može li se ono opravdati objektivnim razlogom (o tome pod 2.).

1.      Usporedivost

53.      Prema sudskoj praksi Suda, za ocjenu usporedivosti predmetnih situacija valja utvrditi i ocijeniti elemente koji ih obilježavaju s obzirom na predmet i ciljeve akta kojim se uspostavlja predmetna razlika. U tom pogledu treba također uzeti u obzir načela i ciljeve regulatornog područja kojemu taj akt pripada(22).

54.      Stoga najprije treba ispitati koje su „posebne značajke” financijskih društava i društava za osiguranje koje su spomenute u uvodnoj izjavi 9. ATAD-a i zbog kojih ih države članice mogu izuzeti od pravila o ograničavanju kamata (članak 4. ATAD-a) ili od oporezivanja dobiti pribrajanjem (članak 7. ATAD-a) (o tome pod a). Zatim ću ispitati imaju li društva za sekuritizaciju slične značajke ili se nalaze u situaciji usporedivoj sa situacijom tih društava (o tome pod b).

a)      „Posebne značajke” financijskih društava

55.      S obzirom na ciljeve koji se nastoje ostvariti ATAD-om, valja istaknuti dvije „posebne značajke” financijskih društava i društava za osiguranje, odnosno, s jedne strane, bitne značajke koje definiraju njihovu poslovnu djelatnost i, s druge strane, pitanje jesu li uređena propisima na razini Unije. Te značajke treba ispitati s obzirom na opći cilj sprečavanja zlouporabnih poreznih aranžmana, osobito pravilom o ograničavanju kamata (članak 4. ATAD-a) i oporezivanjem dobiti pribrajanjem (članak 7. ATAD-a). Pod tim ću pretpostavkama najprije ispitati pravilo o ograničavanju kamata (o tome pod 1.), a zatim oporezivanje dobiti pribrajanjem (o tome pod 2.).

1)      Pravilo o ograničavanju kamata

56.      Subjekti u pravilu mogu od svoje oporezive dobiti odbiti troškove zaduživanja, koji prije svega obuhvaćaju troškove kamata (članak 2. točka 1. ATAD-a). Iznos koji odgovara plaćenim kamatama stoga se odbija od oporezive dobiti. To odgovara poreznom načelu neto dohotka, prema kojem se oporezuje jedino neto dobit.

57.      Multinacionalne grupe, međutim, često zlorabe tu mogućnost odbitka, primjerice kada društvo majka sa sjedištem u zemlji s niskom poreznom stopom odobri zajam svojem društvu kćeri sa sjedištem u zemlji s visokom poreznom stopom i nametne mu kamate znatno više od tržišnih stopa. Društvo kći plaća te kamate društvu majci i zatim ih odbija od svoje dobiti na ime troškova zaduživanja. Na taj način društvo kći može smanjiti svoju dobit u većoj mjeri nego da je zajam ugovorilo – s trećim društvom – po kamatnim stopama u skladu s tržišnima. Osim toga, njegova će se dobit, kao prihod od kamata društva majke, oporezivati u zemlji s niskom poreznom stopom po stopi nižoj od one koja bi se primijenila na tu dobit u zemlji s visokom poreznom stopom.

58.      Radi sprečavanja takvih zlouporabnih poreznih aranžmana pravilo o ograničavanju kamata predviđeno člankom 4. ATAD-a ograničava mogućnost odbitka „prekoračenih troškova zaduživanja”(23). U skladu s člankom 2. točkom 2. ATAD-a prekoračeni troškovi zaduživanja označavaju „iznos za koji troškovi zaduživanja poreznog obveznika koji se mogu odbiti prekoračuju oporezivi prihod od kamata ili drugi ekonomski istovjetni oporezivi prihod [...]”. Na temelju pravila o ograničavanju kamata predviđenog člankom 4. stavkom 1. ATAD-a, multinacionalne grupe mogu odbiti prekoračene troškove zaduživanja samo do 30 % svoje dobiti. Osnovica za izračun dobiti jest EBITDA (Earnings Before Interest, Taxes, Depreciation and Amortization), odnosno dobit prije kamata, poreza i amortizacije (od materijalne i nematerijalne imovine)(24).

59.      Taj regulatorni pristup pokazuje da je pravilo o ograničavanju kamata u biti osmišljeno za grupe koje posluju u realnom gospodarstvu(25) i općenito se zadužuju kako bi ulagale, primjerice u strojeve i time u svoju proizvodnju. Financijske grupe i grupe osiguranja, poput kreditnih institucija, reosiguravatelja ili alternativnih investicijskih fondova, ipak ne proizvode stricto sensu te, kao pružatelji financijskih usluga, imaju druge važne značajke na temelju kojih se razlikuju od poduzetnika iz realnog gospodarstva. Za te pružatelje usluga pozajmljeni kapital i kamate nisu toliko sredstvo financiranja njihovih poslovnih djelatnosti koliko glavni predmet tih djelatnosti. Osim toga, financijska društva i društva za osiguranje često se financiraju više vanjskim kapitalom nego vlastitim sredstvima i sama pozajmljuju kapital kako bi ostvarila kamate(26). Za razliku od poduzetnika iz realnog gospodarstva, ona stoga imaju važan gospodarski interes ostvariti neto prihode od kamata umjesto neto troškova kamata, to jest troškove zaduživanja koji se mogu odbiti(27). Činjenica da se pravilo o ograničavanju kamata temelji na EBITDA-i kao osnovici za izračun također pokazuje da je to pravilo prvenstveno prilagođeno poduzetnicima koji djeluju u realnom gospodarstvu. Naime, EBITDA opisuje dobit „prije kamata”; međutim, kamate su upravo važan izvor prihoda za financijska društva i društva za osiguranje, tako da se njihova dobit (od neto kamata) ne može primjereno prikazati tom osnovicom za izračun.

60.      Preporuke OECD-a, čija je provedba cilj ATAD-a(28), opravdavaju usto izuzeće priznato financijskim društvima činjenicom da uređenje kojem ona već podliježu čini manje vjerojatnima rizike smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti prekomjernim zaduživanjem i visokim kamatnim stopama(29). Tako zahtjevi u pogledu kapitala nametnuti financijskim društvima i društvima za osiguranje te nadzor nad njima na razini Unije osobito sprečavaju rizik od prekomjernog zaduženja(30). Doduše, to ne isključuje mogućnost da ta društva smanjuju i premještaju svoju dobit, primjerice stvaranjem zaštitnog sloja kapitala većeg od onoga koji je propisan zakonodavstvom(31). No, i zbog tog je razloga potrebno na njih primijeniti druga pravila kojima se sprečavaju zlouporabni porezni aranžmani, osobito u pogledu zaštitnog sloja kapitala. Uvodna izjava 9. ATAD-a načelno priznaje tu potrebu.

2)      Oporezivanje dobiti pribrajanjem

61.      Kako bi se utvrdile značajke svojstvene financijskim društvima, valja također uzeti u obzir izuzeće od oporezivanja dobiti pribrajanjem koje se na njih primjenjuje. Cilj je tog izuzeća spriječiti društvo majku da svoju dobit prenese na društvo kćer sa sjedištem u zemlji s niskom poreznom stopom koje je osnovano u biti isključivo kako bi se dobit grupe podvrgnula oporezivanju po nižoj stopi. Određeni neraspodijeljeni prihodi društva kćeri stoga se moraju dodati dobiti društva majke ako ono kontrolira inozemno društvo kćer.

62.      ATAD osobito uređuje uvjete pod kojima se društvo kći smatra „kontroliranim” i stvarni porez na dobit smatra „nižim” (članak 7. stavak 1. točke (a) i (b) ATAD-a). U tom pogledu države članice mogu birati između toga da a priori dobiti društva majke dodaju kategorije neraspodijeljenih prihoda za koje se smatra da su osobito podložne zlouporabama(32) (članak 7. stavak 2. točka (a) ATAD-a) ili da dodaju samo neraspodijeljene prihode koji proizlaze iz neautentičnih aranžmana čija je glavna svrha stjecanje porezne prednosti (članak 7. stavak 2. točka (b) ATAD-a). Dok druga mogućnost uvijek zahtijeva ispitivanje od slučaja do slučaja, prva ima generalizirajući karakter. Međutim, čak se ni u okviru prve regulatorne mogućnosti oporezivanje dobiti pribrajanjem ne primjenjuje ako porezni obveznik može u konkretnom slučaju dokazati da društvo kći obavlja „znatnu gospodarsku djelatnost” (članak 7. stavak 2. točka (a) drugi podstavak ATAD-a)(33).

63.      Veliko Vojvodstvo Luksemburg odlučilo se, doduše, za drugu mogućnost predviđenu u članku 7. stavku 2. točki (b) ATAD-a, to jest za ispitivanje od slučaja do slučaja(34). Ipak, prva mogućnost, koja ima generalizirajući ili za financijska društva odstupajući karakter, pruža dodatne naznake o značajkama tih društava važnima za njihovu usporedbu sa društvima za sekuritizaciju.

64.      Neograničena primjena prve alternative predviđene člankom 7. stavkom 2. točkom (a) ATAD-a na financijska društva i društva za osiguranje ne bi uzela u obzir činjenicu da predmetne kategorije prihoda obuhvaćaju i one koje čine glavni predmet poslovne djelatnosti tih društava. To je, primjerice, slučaj s kategorijom „prihod od osiguranja, bankarstva i ostalih financijskih djelatnosti” (članak 7. stavak 2. točka (a) podtočka v. ATAD-a). Zbog tog se razloga u trećem završnom izvješću OECD-a također upozorava da se za te prihode ne bi trebalo smatrati da općenito mogu dovesti do zlouporaba(35).

65.      U tom se završnom izvješću usto naglašava da financijska društva i društva za osiguranje podliježu posebnom uređenju koje treba uzeti u obzir prilikom oblikovanja sustava oporezivanja dobiti pribrajanjem(36). Tako, osobito već spomenuti zahtjevi u pogledu zaštitnog sloja kapitala objašnjavaju zašto „financijska društva” ponekad ne raspodjeljuju svoje prihode ili im društvo majka prenosi prihode. Neograničena primjena oporezivanja dobiti pribrajanjem mogla bi, naprotiv, dovesti do toga da financijska društva i društva za osiguranje uvijek moraju dokazivati da obavljaju „znatnu gospodarsku djelatnost” u smislu članka 7. stavka 2. točke (a) drugog podstavka ATAD-a, iako samo obavljaju svoju uobičajenu poslovnu djelatnost.

66.      Zbog tog razloga ATAD omogućuje državama članicama da u okviru prve mogućnosti generalizirajućeg karaktera predviđene člankom 7. stavkom 2. točkom (a) ATAD-a ograniče područje primjene oporezivanja dobiti pribrajanjem. U skladu s člankom 7. stavkom 3. drugim podstavkom ATAD-a one mogu odlučiti da se s „financijskim društvima” ne postupa kao s „kontroliranim inozemnim društvima” ako jedna trećina ili manje od jedne trećine njihovih prihoda proizlazi iz transakcija unutar grupe. Do te granice zakonodavac Unije polazi stoga prešutno od načela da ta „financijska društva” obavljaju „znatnu gospodarsku djelatnost”.

3)      Međuzaključak

67.      Pravilo o ograničavanju kamata i oporezivanje dobiti pribrajanjem u biti su prilagođeni poduzetnicima koji obavljaju djelatnost u realnom gospodarstvu. „Financijska društva” navedena u članku 2. točki 5. ATAD-a obavljaju poslovnu djelatnost koja se od toga znatno razlikuje i podliježu posebnom uređenju zbog kojeg su načelno manje podložna zlouporabama. To, doduše, ne isključuje mogućnost da se koriste drugim oblicima zlouporabnih poreznih aranžmana. Međutim, zbog njihovih „posebnih značajki” ti aranžmani zahtijevaju posebno uređenje.

b)      „Posebne značajke” društava za sekuritizaciju

68.      Društva za sekuritizaciju imaju „posebne značajke” usporedive s onima koje imaju „financijska društva” u smislu članka 2. točke 5. ATAD-a. Ne uzimajući u obzir razlike u pojedinostima, pozajmljeni kapital, kamate i određene kategorije prihoda (članak 7. stavak 2. točka (a) ATAD-a) čine predmet njihove uobičajene djelatnosti (o tome pod 1.). Usto, ta su društva od 2018. predmet posebnog uređenja na razini Unije na temelju Uredbe o sekuritizaciji. Stoga nisu podložnija od financijskih društava i društava za osiguranje navedenih u članku 2. točki 5. ATAD-a aranžmanima izbjegavanja poreza koje se člancima 4. i 7. ATAD-a nastoji spriječiti (o tome pod 2.).

1)      Gospodarska djelatnost društava za sekuritizaciju

69.      Pojam „društvo za sekuritizaciju” vjerno opisuje predmet njegove djelatnosti: riječ je o društvu osnovanom radi sekuritizacije, odnosno pretvaranja tražbina u vrijednosne papire kojima se trguje, njihova izdavanja i prijenosa(37).

70.      Zbog toga pozajmljeni kapital i kamate također čine glavni predmet djelatnosti društava za sekuritizaciju. To vrijedi i za kategorije prihoda navedene u članku 7. stavku 2. točki (a) ATAD-a. Ta se društva uglavnom financiraju vanjskim kapitalom, a ne vlastitim sredstvima, te prenose kapital ulagateljima. Za razliku od poduzetnika koji djeluju u realnom gospodarstvu, njihov gospodarski interes usmjeren je na ostvarivanje neto prihoda od kamata umjesto neto troškova kamata, jer inače ne bi mogla isplatiti naknadu ulagateljima. EBITDA ni za navedena društva nije prikladna osnovica za izračun jer su kamate (osim ulaganja ulagatelja) njihov glavni izvor prihoda (vidjeti točku 59. ovog mišljenja).

71.      Po svojoj su strukturi društva za sekuritizaciju vrlo slična investicijskim fondovima, koji su okvalificirani kao „financijska društva” u smislu članka 2. točke 5. podtočaka (a), (f) i (g) ATAD-a. Investicijski fondovi financiraju se većinom vanjskim kapitalom, a ne vlastitim sredstvima. Poput društava za sekuritizaciju, oni se refinanciraju ulaganjima ulagatelja i tim ulagateljima preraspodjeljuju prihode ostvarene od tih ulaganja, to jest otplate i plaćanja kamata koji proizlaze iz tražbina na kojima se temelje vrijednosni papiri.

2)      Posebno uređenje na razini Unije

72.      Osim toga, društva za sekuritizaciju sada su uređena na poseban način (Uredbom o sekuritizaciji) kao i „financijska društva” u smislu članka 2. točke 5. ATAD-a, tako da su i u njihovu slučaju manje vjerojatni aranžmani izbjegavanja poreza kojima se nastoji zaobići pravilo o ograničavanju kamata i oporezivanje dobiti pribrajanjem.

73.      Argument Komisije prema kojem izuzeće društava za sekuritizaciju od pravila o ograničavanju kamata nosi rizik prezaduženosti treba u svakom slučaju odbiti. Doduše, prekomjerna sekuritizacija neprihodujućih kredita – to jest onih koje dužnici vjerojatno ne mogu otplatiti – načelno nosi rizik prezaduženosti. U tim bi slučajevima neto troškovi kamata doista bili znatno viši jer bi društva za sekuritizaciju, unatoč nepostojanju prihoda od kamata, morala izvršavati plaćanja ulagateljima koja čine troškove zaduživanja. Međutim, sekuritizacija neprihodujućih kredita načelno je zabranjena na temelju Uredbe o sekuritizaciji(38). Prekomjerno zaduživanje stoga je već od početka podvrgnuto određenim pravnim ograničenjima.

74.      Uredba o sekuritizaciji jamči usto da društva za sekuritizaciju u smislu članka 7. stavka 2. točke (a) drugog podstavka ATAD-a stvarno obavljaju gospodarsku djelatnost, time što im primjerice u svojem članku 4. zabranjuje poslovni nastan u „nekooperativnim” trećim zemljama. Naposljetku, društva za sekuritizaciju moraju ispunjavati zahtjeve transparentnosti i podliježu nadzoru, poput financijskih društava i društava za osiguranje(39).

75.      Doduše, društva za sekuritizaciju postala su usporediva s financijskim društvima iz članka 2. točke 5. ATAD-a tek donošenjem Uredbe o sekuritizaciji (vidjeti točku 30. ovog mišljenja). Međutim, suprotno onomu što tvrdi u ovom postupku, čini se da sama Komisija sada polazi od načela takve usporedivosti, kao što pokazuju njezini kasniji regulatorni prijedlozi.

76.      Kao što to pravilno ističe Veliko Vojvodstvo Luksemburg, to osobito proizlazi iz prijedloga Komisije za utvrđivanje pravila za sprečavanje zlouporabe fiktivnih subjekata u porezne svrhe(40). Njegov članak 6. predviđa potpuno izuzeće „reguliranih financijskih društava” od obveze prijave određenih pokazatelja minimalne gospodarske supstance u porezne svrhe (stavak 2. prvi podstavak točka (b)). On usto sadržava popis tih financijskih društava (stavak 2. drugi podstavak), među kojima se prema točki (n) nalaze „društv[a] za sekuritizaciju” u smislu članka 2. točke 2. Uredbe o sekuritizaciji. Iako taj prijedlog opravdava iznimku za financijska društva na način sličan onomu u ATAD-u, ipak ne predviđa nikakvu odgovarajuću izmjenu sadržaja ATAD-a. Isto vrijedi za Komisijin prijedlog direktive Vijeća o utvrđivanju pravila o olakšici za povlašteni porezni tretman duga u oporezivanju trgovačkih društava i o ograničavanju mogućnosti odbitka kamata za potrebe poreza na dobit(41). Nepostojanje prijedloga za naknadno proširenje popisa „financijskih društava” u članku 2. točki 5. ATAD-a na društva za sekuritizaciju moglo bi stoga također biti posljedica nenamjernog propusta.

77.      S obzirom na to da u svojem odgovoru na pisano pitanje Suda Komisija tvrdi da društva za sekuritizaciju nisu usporediva s financijskim društvima obuhvaćenima ATAD-om zato što instrumenti sekuritizacije općenito nisu prikladni za male ulagatelje u smislu Direktive o tržištima financijskih instrumenata(42), taj argument ne može dovesti u pitanje prethodne zaključke. To proizlazi i iz činjenice da proizvodi drugih financijskih društava iz članka 2. točke 5. ATAD-a dijelom nisu ništa prikladniji za takve ulagatelje. Komisija usto ne objašnjava zašto bi, s obzirom na ciljeve ATAD-a, prikladnost za male ulagatelje ili poslovna djelatnost s privatnim klijentima trebale biti relevantan kriterij razlikovanja u okviru ispitivanja usporedivosti.

2.      Nejednako postupanje i nepostojanje objektivnog opravdanja

78.      S obzirom na prethodno navedeno, zaključujem da su, imajući u vidu cilj suzbijanja izbjegavanja poreza koji se nastoji ostvariti ATAD-om, društva za sekuritizaciju usporediva glede svojih bitnih značajki s „financijskim društvima” iz članka 2. točke 5. ATAD-a. Međutim, zbog neprilagodbe popisa tih društava koji je ondje predviđen, ona su obvezno (bez ograničenja) uključena u područje primjene ratione personae pravila o ograničavanju kamata i oporezivanja dobiti pribrajanjem te se tako prema njima postupa nejednako.

79.      Suprotno stajalištu Komisije, to nejednako postupanje ne može se objektivno opravdati.

80.      Njezinim argumentom prema kojem bi sekuritizacijske transakcije bile izrazito složene, netransparentne i rizične te bi uključivanje društava za sekuritizaciju na popis financijskih društava iz članka 2. točke 5. ATAD-a povećalo rizik prezaduženosti zanemaruje se činjenica da je cilj Uredbe o sekuritizaciji upravo smanjenje tih rizika. Tim se argumentom također ne vodi računa o činjenici da su financijski proizvodi financijskih društava i društava za osiguranje uređenih ATAD-om predstavljali jednako visok rizik i prije njihove regulacije. Komisija time na nedopušteni način odstupa od trenutačnog uređenja financijskog sektora na razini Unije, kojim se ti rizici upravo nastoje svesti na najmanju mjeru(43).

81.      S obzirom na ionako neujednačenu provedbu izuzeća predviđenog za financijska društva u članku 4. stavku 7. ATAD-a u nacionalnim pravnim poretcima (vidjeti točku 43. ovog mišljenja), argumentom Komisije prema kojem bi Veliko Vojvodstvo Luksemburg svojim pristupom steklo prednost – koja bi sa svoje strane bila protivna načelu jednakosti – u poreznom natjecanju među državama članicama također se ne može objektivno opravdati nejednako postupanje prema društvima za sekuritizaciju u odnosu na financijska društva u smislu članka 2. točke 5. ATAD-a (vidjeti također točku 77. ovog mišljenja).

82.      Komisija nije navela druge razloge opravdanja niti vidim druge. Konkretno, činjenica da je Uredba o sekuritizaciji donesena nakon ATAD-a nije relevantna u tom pogledu. Naprotiv, donošenje te uredbe trebalo je potaknuti nastojanja da se popis financijskih društava iz članka 2. točke 5. ATAD-a dopuni uključivanjem društava za sekuritizaciju.

3.      Međuzaključak

83.      Veliko Vojvodstvo Luksemburg stoga je poštovalo načelo jednakog postupanja predviđeno pravom Unije time što je pri prenošenju ATAD-a u nacionalno pravo i izvršavanju margine prosudbe koja mu je tom direktivom dodijeljena (u skladu s temeljnim pravima) dodalo društva za sekuritizaciju uređena Uredbom o sekuritizaciji na popis „financijskih društava” u smislu članka 2. točke 5. ATAD-a i što ih je također izuzelo od pravila o ograničavanju kamata predviđenog člankom 4. stavkom 7. ATAD-a. Taj pristup (koji mu se stavlja na teret) spojiv je s tumačenjem pojma „financijsko društvo” u skladu s primarnim pravom, s obzirom na članak 20. Povelje, prema kojem te odredbe obuhvaćaju društva za sekuritizaciju.

D.      Nema zadiranja u nadležnost zakonodavca Unije

84.      Suprotno prigovoru koji je Komisija istaknula, taj zaključak ne utječe na nadležnost zakonodavca Unije da unese nužne izmjene u sekundarno pravo.

85.      Doduše, cilj ATAD-a, odnosno minimalno usklađivanje i ujednačeno uređenje suzbijanja praksi izbjegavanja poreza na unutarnjem tržištu (vidjeti točku 43. ovog mišljenja), govori u prilog isključivoj nadležnosti zakonodavca Unije. Stoga se državi članici u načelu ne može dopustiti da – izvan margine prosudbe koja joj je izričito dodijeljena – uvede različita nacionalna pravila.

86.      Kao što je već izloženo, države članice ipak raspolažu marginom prosudbe, osobito u pogledu izuzeća financijskih društava od pravila o ograničavanju kamata predviđenog člankom 4. ATAD-a i od oporezivanja dobiti pribrajanjem predviđenog člankom 7. ATAD-a, što neizbježno dovodi do različitih nacionalnih uređenja. To je u skladu i sa zahtjevima načela proporcionalnosti (vidjeti točku 43. i sljedeće ovog mišljenja).

87.      Osim toga, prilikom prenošenja ATAD-a države članice djeluju u okviru provedbe prava Unije u smislu članka 51. stavka 1. Povelje te su i same vezane člankom 20. Povelje i načelom jednakog postupanja koje je predviđeno pravom Unije. Stoga su akte sekundarnog prava koje treba prenijeti u nacionalno pravo također dužne tumačiti i primjenjivati u skladu s primarnim pravom(44).

88.      Veliko Vojvodstvo Luksemburg ispunilo je taj zahtjev prilikom prenošenja u nacionalno pravo članka 2. točke 5. i članka 4. stavka 7. ATAD-a, koje treba tumačiti u skladu s primarnim pravom i, osobito, načelom jednakog postupanja. Istodobno je ispunilo svoju obvezu poštovanja temeljnog prava na jednako postupanje predviđenog člankom 20. u vezi s člankom 51. stavkom 1. Povelje. Komisija mu stoga ne može u okviru postupka zbog povrede obveze staviti na teret da nije ispunilo svoju obvezu prenošenja tih odredaba ili da je povrijedilo članak 288. stavak 3. UFEU-a. Naime, u smislu te odredbe, jedan od bitnih ciljeva prenošenja direktive upravo je osigurati provedbu zahtjeva primarnog prava.

89.      Naposljetku, Velikom Vojvodstvu Luksemburgu ne može se staviti na teret da nije osporavalo ATAD tužbom za poništenje u roku predviđenom člankom 263. stavkom 6. UFEU-a, zato što popis „financijskih društava” definiranih u članku 2. točki 5. ATAD-a nije bio taksativan. Naime, s jedne strane, on je to bio s obzirom na financijska društva i društva za osiguranje uređena na datum njegova donošenja, a s druge strane, Uredba o sekuritizaciji donesena je tek znatno nakon isteka tog roka.

E.      Međuzaključak

90.      Slijedom toga, prigovor o povredi obveze koja proizlazi iz nepravilnog prenošenja članka 2. točke 5. i članka 4. stavka 7. ATAD-a je neosnovan i tužbu treba odbiti.

V.      Troškovi

91.      Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da Komisija nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje troškova, u skladu sa zahtjevima Velikog Vojvodstva Luksemburga.

VI.    Zaključak

92.      S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da odluči kako slijedi:

1. Tužba se odbija.

2. Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.


1      Izvorni jezik: francuski


2      Direktiva Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta (SL 2016., L 193, str. 1.), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 u pogledu hibridnih neusklađenosti s trećim zemljama (SL 2017., L 144, str. 1.). Te se izmjene, međutim, ne odnose ni na jednu od odredaba relevantnih u ovom slučaju.


3      Uvodne izjave 1. do 3. ATAD-a; Komisijin prijedlog direktive Vijeća o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, 28. siječnja 2016., COM(2016) 26 final, str. 3.: „Ona posebno predstavlja odgovor na okončanje projekta G20 i OECD-a za borbu protiv smanjenja porezne osnovice i preusmjeravanja dobiti ([...] ,BEPS’)”.


4      Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU te uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (SL 2017., L 347, str. 35.)


5      Mémorial A 1164, str. 1.


6      Prijedlog direktive Vijeća o utvrđivanju pravila za sprečavanje zlouporabe fiktivnih subjekata u porezne svrhe i izmjeni Direktive 2011/16/EU od 22. prosinca 2021., COM(2021) 565 final.


7      Vidjeti u tom smislu presude od 11. lipnja 2015., Komisija/Poljska (C-29/14, EU:C:2015:379, t. 40. i 41. kao i navedena sudska praksa), i od 26. veljače 2026., Komisija/Belgija ((Direktiva 2016/1164 – dvostruko oporezivanje), C-524/23, EU:C:2026:111, t. 66. i 67. kao i navedena sudska praksa), prema kojima treba uzeti u obzir „narav odredaba” određene direktive.


8      Isto tako, ni ATAD ni popis financijskih društava iz njegova članka 2. točke 5. nisu na odgovarajući način prilagođeni Uredbom o sekuritizaciji ili drugim aktom sekundarnog prava.


9      Vidjeti u tom smislu presude od 19. studenoga 2009., Sturgeon i dr. (C-402/07 i C-432/07, EU:C:2009:716, t. 41.), od 17. rujna 2014., Almer Beheer i Daedalus Holding (C-441/12, EU:C:2014:2226, t. 30.), i od 26. veljače 2026., Komisija/Belgija ((Direktiva 2016/1164 – dvostruko oporezivanje), C-524/23, EU:C:2026:111, t. 86. i sljedeće).


10      Moje isticanje


11      S tim u vezi vidjeti moje mišljenje u predmetu Komisija/Belgija ((Direktiva 2016/1164 – dvostruko oporezivanje), C-524/23, EU:C:2025:381, t. 72. i sljedeće).


12      Tako se određene države članice, među kojima su Francuska i Njemačka, nisu koristile odstupanjem predviđenim za financijska društva; vidjeti pregled KPMG-a, „EU Anti-Tax Avoidance Directive – Implementation Overview”, EU Tax Centre, lipanj 2022., str. 5. (dostupno na sljedećoj adresi: EU ATAD Implementation Survey).


13      Tako se u uvodnoj izjavi 16. navodi da ATAD, u skladu s načelom proporcionalnosti, s jedne strane, ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje spomenutog cilja i, s druge strane, nastoji utvrđivanjem minimalne razine zaštite unutarnjeg tržišta postići osnovni minimalni stupanj koordinacije unutar Unije radi ostvarenja svojih ciljeva. S tim u vezi vidjeti i presudu od 26. veljače 2026., Komisija/Belgija ((Direktiva 2016/1164 – dvostruko oporezivanje), C-524/23, EU:C:2026:111, t. 90.).


14      Vidjeti također, primjerice, odstupanje predviđeno za samostalne poduzetnike u članku 4. stavku 3. ATAD-a.


15      Prijedlog Komisije koji se odnosio na članak 4. stavak 6. ATAD-a još je predviđao obvezno izuzeće „financijskih društava” iz područja primjene ATAD-a („Stavci od 2. do 5. ne primjenjuju se na financijska društva”). To je izuzeće postalo fakultativno i prepušteno diskrecijskoj ocjeni država članica tek nakon nepovoljnog mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, u okviru kompromisnog rješenja. Vidjeti Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Prijedlogu direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja” (COM(2016) 25 final - 2016/0010 (CNS)) i o „Prijedlogu direktive Vijeća o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta” (COM(2016) 26 final - 2016/0011 (CNS)), kao i dokument Vijeća od 24. svibnja 2016., 9432/16 – 2016/0011 (CNS), FISC 84, ECOFIN 499, t. 12.


16      Vidjeti također uvodnu izjavu 4. ATAD-a.


17      U tom pogledu, kada je riječ o pravu poreza na dodanu vrijednost (PDV), vidjeti presudu od 13. prosinca 2012., BLV Wohn- und Gewerbebau (C-395/11, EU:C:2012:799, t. 33. i navedena sudska praksa). Kad je riječ o usporedivim sektorskim izuzećima koja se ne mogu usko tumačiti, vidjeti presudu od 11. prosinca 2015., Finska/Komisija (T-124/14, EU:T:2015:955, t. 27. i sljedeće, osobito t. 30.).


18      Vidjeti dokument predsjedništva Vijeća, Room Document #1, „Working Party on Tax Questions Direct Taxation – Anti-Tax Avoidance Directive (ATAD)”, od 15. travnja 2016., str. 11., priložen odgovoru na repliku Velikog Vojvodstva Luksemburga: „The above definition would catch all ‘regulated’ financial entities” (moje isticanje).


19      Vidjeti u tom smislu presudu od 19. studenoga 2009., Sturgeon i dr. (C-402/07 i C-432/07, EU:C:2009:716, t. 47. i 48. te navedena sudska praksa). U tom smislu vidjeti također presudu od 7. srpnja 2016., Muladi (C-447/15, EU:C:2016:533, t. 43. i navedena sudska praksa).


20      Vidjeti u tom smislu presude od 29. srpnja 2024., Belgian Association of Tax Lawyers i dr. (C-623/22, EU:C:2024:639, t. 24.), i od 26. veljače 2026., Komisija/Belgija ((Direktiva 2016/1164 – dvostruko oporezivanje), C-524/23, EU:C:2026:111, t. 103.). Pitanje treba li odstupiti od tog obrasca ispitivanja ne postavlja se u ovom predmetu; u pogledu slobode poslovnog nastana vidjeti moje mišljenje u predmetu Nordea Bank Danmark (C-48/13, EU:C:2014:153, t. 21. i sljedeće).


21      Vidjeti u tom smislu presude od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique i Lorraine i dr. (C-127/07, EU:C:2008:728, t. 25. i 26.), i od 16. prosinca 2020., Vijeće/K. Chrysostomides & Co. i dr. (C-597/18 P, C-598/18 P, C-603/18 P i C-604/18 P, EU:C:2020:1028, t. 191. i 192.).


22      Vidjeti u tom smislu presude od 16. prosinca 2008., Arcelor Atlantique i Lorraine i dr. (C-127/07, EU:C:2008:728, t. 25. i 26.), od 17. ožujka 2011., AJD Tuna (C-221/09, EU:C:2011:153, t. 93.), i od 26. srpnja 2017., Persidera (C-112/16, EU:C:2017:597, t. 46.).


23      Uvodna izjava 6. ATAD-a također polazi od načela da pravilo o ograničavanju kamata koje se njime predviđa ne predstavlja uređenje prilagođeno financijskim društvima.


24      Vidjeti članak 4. stavke 1. i 2. ATAD-a te uvodnu izjavu 6.


25      Vidjeti također uvodnu izjavu 9. ATAD-a.


26      Vidjeti također Komisijin prijedlog direktive Vijeća o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, 28. siječnja 2016., COM(2016) 26 final, str. 8.


27      Vidjeti također Pitrone F., „Some Reflections on Interest Limitation Rules and Financial Institutions”, u: Bizioli, G. i dr. (ur.), Corporate Taxation, Group Debt Funding and Base Erosion: New Perspectives on the EU Anti-Tax Avoidance Directive, Wolters Kluwer, 2020., t. 14.02, str. 230. i sljedeće.


28      Vidjeti uvodne izjave 1. i 2.; vidjeti također bilješku na dnu stranice 3. ovog mišljenja s dodatnim upućivanjima.


29      Projekt OECD/G20 o smanjenju porezne osnovice i premještanju dobiti, „Limiter l’érosion de la base d’imposition faisant intervenir les déductions d’intérêts et d’autres frais financiers”, Akcija 4: Završno izvješće 2015., t. 184. i 189. (dostupno na sljedećoj adresi: Limiter l’érosion de la base d’imposition faisant intervenir les déductions d’intérêts et d’autres frais financiers, Action 4 - 2015 Rapport final (FR)).


30      Vidjeti osobito Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL 2013., L 176, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 13., str. 3. i ispravak SL 2017., L 20, str. 2.), kako je posljednji put izmijenjena Uredbom (EU) 2020/873 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2020. o izmjeni uredaba (EU) br. 575/2013 i (EU) 2019/876 u pogledu određenih prilagodbi kao odgovora na pandemiju bolesti COVID-19 (SL 2020., L 204, str. 4.).


31      OECD/G20, bilješka na dnu stranice 29. ovog mišljenja, t. 185. i 187.


32      Vidjeti projekt OECD/G20 o smanjenju porezne osnovice i premještanju dobiti, „Concevoir des règles efficaces concernant les sociétés étrangères contrôlées”, Akcija 3: Završno izvješće 2015., t. 78. (dostupno na sljedećoj adresi: Concevoir des règles efficaces concernant les sociétés étrangères contrôlées, Action 3 - Rapport final 2015 (FR)).


33      Vidjeti također uvodnu izjavu 12. drugi stavak ATAD-a. U pogledu mogućnosti podnošenja takvog dokaza vidjeti presude od 12. rujna 2006., Cadbury Schweppes i Cadbury Schweppes Overseas (C-196/04, EU:C:2006:544, t. 70.), i od 26. veljače 2019., X (Društva posrednici sa sjedištem u trećim zemljama) (C-135/17, EU:C:2019:136), t. 87.).


34      Vidjeti članak 164.b stavak 3. L.I.R.-a.


35      OECD/G20, bilješka na dnu stranice 32. ovog mišljenja, t. 78.


36      OECD/G20, bilješka na dnu stranice 32. ovog mišljenja, t. 78.


37      Članak 2. točka 1. Uredbe o sekuritizaciji; vidjeti također njezinu uvodnu izjavu 1.


38      Članak 20. stavak 11. i članak 24. stavak 9.; vidjeti također treći podstavak uvodne izjave 26. Uredbe o sekuritizaciji.


39      Članak 1. stavak 1., članak 7. i članak 29. i sljedeći Uredbe o sekuritizaciji.


40      Komisijin prijedlog direktive Vijeća o utvrđivanju pravila za sprečavanje zlouporabe fiktivnih subjekata u porezne svrhe i izmjeni Direktive 2011/16/EU od 22. prosinca 2021., COM(2021) 565 final (vidjeti također uvodnu izjavu 6.); takozvana „Direktiva ATAD III”.


41      Komisijin prijedlog direktive Vijeća o utvrđivanju pravila o olakšici za povlašteni porezni tretman duga u oporezivanju trgovačkih društava i o ograničavanju mogućnosti odbitka kamata za potrebe poreza na dobit od 11. svibnja 2022., COM(2022) 216 final (vidjeti također uvodnu izjavu 4.).


42      Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL 2014., L 173, str. 349. i ispravci SL 2016., L 273, str. 35. i SL 2017., L 64, str. 116.)


43      Zbog tog je razloga, primjerice, resekuritizacija zabranjena (uvodna izjava 8. i članak 8. Uredbe o sekuritizaciji).


44      Vidjeti u tom smislu presudu od 13. srpnja 2016., Pöpperl (C-187/15, EU:C:2016:550, t. 43. i navedena sudska praksa).