<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-371/20</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62020CJ0371</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:674">EU:C:2021:674</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>10</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>10</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20210902">2. 9. 2021</DATE>. – Predmet C‑371/20</HT></P><P><HT TYPE="SC">Peek &amp; Cloppenburg</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (šesto vijeće)</P><P><DATE ISO="20210902">2. rujna 2021.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: njemački</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Zaštita potrošača</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2005/29/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Nepoštena poslovna praksa</KEYWORD><KEYWORD>Poslovna praksa koja se u svim okolnostima smatra nepoštenom</KEYWORD><KEYWORD>Zavaravajuća poslovna praksa</KEYWORD><KEYWORD>Točka 11. prva rečenica Priloga I.</KEYWORD><KEYWORD>Oglašivačke radnje</KEYWORD><KEYWORD>Korištenje uredničkog sadržaja u sredstvima priopćavanja radi promidžbe proizvoda</KEYWORD><KEYWORD>Promidžba koju je platio sam trgovac</KEYWORD><KEYWORD>Pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>plaćanje<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/></KEYWORD><KEYWORD>Promidžba prodaje proizvoda oglašivača i društva koje je izdavač sredstava priopćavanja</KEYWORD><KEYWORD><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Promidžbeni članak<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="2019" ID="QE0002"/></KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑371/20,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka), odlukom od <DATE ISO="20200625">25. lipnja 2020.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20200807">7. kolovoza 2020.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Peek &amp; Cloppenburg KG</HT>, koji zakonski zastupa Peek &amp; Cloppenburg Düsseldorf Komplementär B. V.,</P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Peek &amp; Cloppenburg KG</HT>, koji zakonski zastupa Van Graaf Management GmbH,</P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (šesto vijeće),</P><P>u sastavu: L. Bay Larsen, predsjednik vijeća, C. Toader (izvjestiteljica) i M. Safjan, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za Peek &amp; Cloppenburg KG, koji zakonski zastupa Peek &amp; Cloppenburg Düsseldorf Komplementär B. V., A. Auler, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwalt</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za Peek &amp; Cloppenburg KG, koji zakonski zastupa Van Graaf Management GmbH, A. Renck i M. Petersenn, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwälte</HT>,</P></ITEM><?PAGE NO="2"?><ITEM><P>za mađarsku vladu, M. Z. Fehér i Z. Biró-Tóth, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, B.-R. Killmann i N. Ruiz García, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20210624">24. lipnja 2021.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 11. prve rečenice Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20050511">11. svibnja 2005.</DATE> o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="149" PAGE.FIRST="22" DATE.PUB="2005">SL 2005., L 149, str. 22</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="332" PAGE.FIRST="25" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 332, str. 25</REF.DOC.OJ>.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Peek &amp; Cloppenburg KG, koje zakonski zastupa društvo Peek &amp; Cloppenburg Düsseldorf Komplementär B. V. (u daljnjem tekstu: društvo P&amp;C Düsseldorf), i društva Peek &amp; Cloppenburg KG, koje zakonski zastupa društvo Van Graaf Management GmbH (u daljnjem tekstu: društvo P&amp;C Hamburg), pravno i gospodarski međusobno neovisnih društava, u vezi s nepoštenosti promidžbene akcije.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>U skladu s uvodnim izjavama 6. i 17. Direktive 2005/29:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>(6)</NO.P><TXT>Ovom se Direktivom stoga usklađuju zakoni država članica u području nepoštene poslovne prakse, uključujući nepošteno oglašavanje, koja izravno nanosi štetu gospodarskim interesima potrošača i na taj način neizravno šteti gospodarskim interesima legitimnih konkurenata. U skladu s načelom proporcionalnosti, ova Direktiva štiti potrošače od posljedica takve nepoštene poslovne prakse, ako je ona bitna, ali priznaje da u nekim slučajevima učinak na potrošače može biti zanemariv. Direktiva ne obuhvaća niti utječe na nacionalne zakone u području nepoštene poslovne prakse koja nanosi štetu jedino interesima konkurenata na tržištu ili se odnosi na poslove između trgovaca; vodeći u potpunosti računa o načelu supsidijarnosti, države članice će, ako tako odluče, i nadalje moći uređivati takvu praksu u skladu s pravom [Unije]. […]</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(17)</NO.P><TXT>Kako bi se osigurala veća pravna sigurnost, poželjno je utvrditi poslovnu praksu koja se u svim okolnostima smatra nepoštenom. Prilog I. stoga sadrži cjelovit popis postupaka koji predstavljaju takvu praksu. To su jedina poslovna postupanja koja se mogu smatrati nepoštenima a da se ne poduzima ocjenjivanje svakog pojedinog slučaja s obzirom na odredbe članaka 5. do 9. Popis se može izmijeniti jedino revizijom ove Direktive.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Članak 1. te direktive propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Svrha je ove Direktive da doprinese urednom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i postigne visok stupanj zaštite potrošača putem usklađivanja zakona i drugih propisa država članica o nepoštenoj poslovnoj praksi koja šteti gospodarskim interesima potrošača.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>U skladu s člankom 2. točkom (b) navedene direktive, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>trgovac<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> znači <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>svaka fizička ili pravna osoba koja, u poslovnoj praksi na koju se odnosi ova Direktiva, djeluje u svrhe vezane uz njezinu trgovačku odnosno poslovnu djelatnost, obrt ili slobodno zanimanje, kao i svaka osoba koja djeluje u ime ili za račun trgovca<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>. Člankom 2. točkom (d) iste direktive <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> definira se kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>svaka radnja, izostavljanje, tijek postupanja ili zastupanja, tržišno komuniciranje uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište koje izvrši trgovac, a u izravnoj je vezi s promocijom, prodajom ili dobavljanjem proizvoda potrošačima<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 5. stavak 5. Direktive 2005/29 određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Prilog I. sadrži popis postupaka koji predstavljaju takvu praksu, a koji se u svim okolnostima smatraju nepoštenima. Isti jedinstven popis primjenjuje se u svim državama članicama i može se izmijeniti jedino revizijom ove Direktive.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>U točki 11. prvoj rečenici Priloga I. toj direktivi, naslovljenog <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Poslovna praksa koja se u svim okolnostima smatra nepoštenom<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>, kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>[z]avaravajuća poslovna praksa<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> navodi se i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>[k]orištenje uredničkog sadržaja u sredstvima priopćavanja radi promidžbe proizvoda koju je trgovac platio, a da to nije jasno naznačeno u sadržaju, odnosno slika ili zvukova za koje potrošač može jasno prepoznati da je riječ o promidžbi.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Njemačko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Cilj Gesetza gegen den unlauteren Wettbewerb (Zakon o sprečavanju nepoštenog tržišnog natjecanja), od <DATE ISO="20040703">3. srpnja 2004.</DATE> (BGBl. 2004. I, str. 1414.), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (BGBl. 2010. I, str. 254.) (u daljnjem tekstu: UWG), je, među ostalim, prenošenje Direktive 2005/29 u njemačko pravo. Članak 3. UWG‑a i Prilog tom zakonu sadržavaju popis poslovnih praksi koje se smatraju nepoštenima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Članak 3. UWG‑a, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>Zabrana nepoštene poslovne prakse<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>„Nepoštena poslovna praksa je nezakonita.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="003.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Poslovne aktivnosti koje se odnose na potrošače navedene u prilogu ovom zakonu uvijek su nezakonite. […]</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>U točki 11. Priloga UWG‑u navodi se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>korištenje uredničkog sadržaja u sredstvima priopćavanja radi promidžbe proizvoda koju je poduzetnik platio a da pritom povezanost s tim poduzetnikom nije jasno naznačena u tom sadržaju, odnosno predmetnim slikama ili zvukovima (promidžbeni članak)<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Društva P&amp;C Düsseldorf i P&amp;C Hamburg dva su pravno i gospodarski međusobno neovisna društva, pri čemu oba obavljaju djelatnost maloprodaje odjeće pod nazivom društva <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>Peek &amp; Cloppenburg<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> posredstvom različitih društava kćeri. Sporazumom između tih dvaju društava predviđeno je da ona dijele njemačko tržište na dvije gospodarske zone i da svako od njih ima trgovine odjećom u jednoj od tih dviju zona. Navedena društva osiguravaju zasebnu i neovisnu promidžbu svoje trgovine odjećom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>U ožujku 2011. društvo P&amp;C Düsseldorf pokrenulo je promidžbenu akciju u modnom časopisu <HT TYPE="ITALIC">Grazia</HT> objavljivanjem članka na dvjema stranicama, kojim se, pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>Akcija za čitatelje<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>, pozivalo na ekskluzivni noćni shopping pod nazivom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>Grazia StyleNight by Peek &amp; Cloppenburg<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Na slikama trgovina, na kojima se mogao vidjeti naziv <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>Peek &amp; Cloppenburg<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> ispisan svjetlećim slovima iznad ulaza, bilo je navedeno sljedeće: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>Noć za sve Grazia‑Girls: Provedite s nama večer nakon radnog vremena u hramu mode! Uz pjenušac i osobnog stilista. Kako da postanete V. I. S. (Very Important Shopper)? Požurite se prijaviti!<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>. Navodilo se da postoje dva neovisna društva pod nazivom Peek &amp; Cloppenburg i da je u ovom slučaju bila riječ o oglasu društva P&amp;C Düsseldorf. Na tim su slikama bili prikazani proizvodi koje je to društvo stavilo na prodaju u okviru tog događaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Društvo P&amp;C Hamburg podnijelo je Landgerichtu Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu, Njemačka) tužbu s ciljem da se društvu P&amp;C Düsseldorf zabrani da kao konkurent objavljuje reklamne oglase koji nisu jasno naznačeni kao takvi, da mu se naloži da priopći određene informacije i da nadoknadi štetu koja je prvom društvu nastala zbog navedene promidžbene akcije. U prilog toj tužbi društvo P&amp;C Hamburg tvrdilo je da je oglas poput onog koji je objavljen u časopisu <HT TYPE="ITALIC">Grazia</HT> u suprotnosti sa zabranom uredničkog oglašavanja iz članka 3. stavka 3. UWG‑a, u vezi s točkom 11. Priloga tom zakonu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Landgericht Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu) prihvatio je navedenu tužbu. Oberlandesgericht Hamburg (Visoki zemaljski sud u Hamburgu, Njemačka) odbio je žalbu društva P&amp;C Düsseldorf protiv odluke Landgerichta Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Stoga je društvo P&amp;C Düsseldorf glavni postupak po reviziji podnijelo Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud), sudu koji je uputio zahtjev. Taj sud ističe da ishod tog glavnog postupka ovisi o tumačenju točke 11. prve rečenice Priloga I. Direktivi 2005/29, koja je u njemačko pravo prenesena člankom 3. stavkom 3. UWG‑a, u vezi s točkom 11. Priloga tomu zakonu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Prema mišljenju navedenog suda, postavlja se pitanje može li se objavljivanje uredničkog sadržaja kojim se najavljuje dotična promidžbena akcija smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>promidžbenim člankom<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> u smislu članka 3. stavka 3. UWG‑a s obzirom na to da su društvo P&amp;C Düsseldorf i društvo koje je izdavač časopisa <HT TYPE="ITALIC">Grazia</HT> zajednički snosili pripadajuće troškove te akcije i da je društvo P&amp;C Düsseldorf tom društvu besplatno stavilo na raspolaganje slike upotrijebljene u članku koji izišao u predmetnom broju tog časopisa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev smatra da je ispunjeno nekoliko uvjeta za primjenu točke 11. prve rečenice Priloga I. toj direktivi. Naime, prema mišljenju tog suda, članak kojim se oglašava večer ekskluzivne prodaje, pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>Grazia StyleNight by Peek &amp; Cloppenburg<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>, čini <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>poslovnu praksu<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> društva P&amp;C Düsseldorf. Taj članak ima urednički sadržaj. Objava tog<?PAGE NO="5"?> uredničkog sadržaja korištena je u svrhu promidžbe prodaje proizvoda društva P&amp;C Düsseldorf. Konačno, povezanost te promidžbe i njezina plaćanja s tim trgovcem ne proizlazi dovoljno jasno iz čitanja navedenog članka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Međutim, sud koji je uputio zahtjev dvoji u pogledu toga može li se u ovom slučaju smatrati da je društvo P&amp;C Düsseldorf platilo promidžbu prodaje svojih proizvoda korištenjem navedenog uredničkog sadržaja u smislu točke 11. prve rečenice Priloga I. Direktivi 2005/29.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>U tom pogledu taj sud ističe da je društvo P&amp;C Düsseldorf priznalo da je, zajedno s društvom koje izdaje časopis <HT TYPE="ITALIC">Grazia</HT>, organiziralo večeri ekskluzivne prodaje i da su oboje snosili troškove. Osim toga, društvo P&amp;C Düsseldorf stavilo je na raspolaganje svoje trgovine i osoblje u svrhu organizacije predmetne promidžbene akcije i društvu koje izdaje časopis <HT TYPE="ITALIC">Grazia</HT> besplatno ustupilo prava uporabe slikâ u članku koji je izišao u predmetnom broju tog časopisa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>U tim se okolnostima navedeni sud pita, s jedne strane, može li se smatrati da je društvo P&amp;C Düsseldorf <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>platilo<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>, u smislu točke 11. prve rečenice Priloga I. Direktivi 2005/29, tu promidžbenu akciju ili pak takav pojam podrazumijeva da dotični trgovac plati novčani iznos kao protučinidbu za korištenje uredničkog sadržaja u sredstvima priopćavanja u svrhu promidžbe svojih proizvoda. Iako, prema mišljenju istog suda, postoji nekoliko elemenata koji govore u prilog uskom tumačenju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>platio<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>, u smislu te točke 11. prve rečenice, u skladu s kojom taj pojam uključuje samo činidbe financijske prirode, to tumačenje nije očito.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Usporedbom različitih jezičnih verzija navedene točke 11. prve rečenice ne može se isključiti to da navedeni izraz uključuje i činidbe koje nisu financijske prirode. Cilj te odredbe je omogućiti potrošaču da takav prepozna promidžbenu prirodu takvog sadržaja a time i uoči komercijalnu prirodu poruke kako bi na nju mogao prikladno reagirati, neovisno o tomu što je trgovac promidžbu platio novčanim iznosom ili na neki drugi način. To je tumačenje potkrijepljeno i širim ciljem Direktive 2005/29, kako je on naveden u njezinu prvom članku, a to je postizanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>visok[og] stupnj[a] zaštite potrošača<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Sud koji uputio zahtjev dvoji i o tome zahtijeva li se točkom 11. prvom rečenicom Priloga I. Direktivi 2005/29 da dotični trgovac društvu koje je izdavač sredstava priopćavanja pruži pogodnosti s imovinskom vrijednošću kao protučinidbu za korištenje uredničkog sadržaja i, ako je odgovor na to pitanje potvrdan, je li takav uvjet ispunjen u situaciji u kojoj se, kao u ovom slučaju, predmetna objava odnosi na promidžbenu akciju koju su zajednički organizirali taj trgovac i društvo koje je izdavač sredstava priopćavanja, u cilju promidžbe prodaje njihovih proizvoda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>S jedne strane, može se smatrati da se eventualne činidbe koje izvrši dotični trgovac odnose samo na organizaciju same promidžbene akcije, a ne na oglas koji je objavljen u časopisu i čiji je predmet ta akcija. S druge strane, postojanje takve poveznice između tih činidaba i tog oglasa može se utvrditi na način da se smatra da ta promidžbena akcija i navedeni oglas čine nerazdruživu cjelinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>U svakom slučaju, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, to što je društvo P&amp;C Düsseldorf besplatno stavilo na raspolaganje društvu koje je izdavač sredstava priopćavanja prava uporabe slika koje su korištene u dotičnom uredničkom sadržaju može predstavljati činidbu s imovinskom vrijednošću izvršenu kao protučinidbu za taj oglas.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>1.</NO.P><TXT>Je li riječ o <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>plaćanju<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="2019" ID="QE0028"/> promidžbe proizvoda u smislu točke 11. prve rečenice Priloga I. Direktivi [2005/29] samo ako se za korištenje uredničkog sadržaja u sredstvima priopćavanja radi promidžbe proizvoda izvrši protučinidba u novcu ili pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>plaćanje<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="2019" ID="QE0029"/> obuhvaća sve vrste naknade bez obzira na to sastoji li se ona od plaćanja novčanog iznosa, isporuke robe ili pružanja usluga ili drugih elemenata s imovinskom vrijednošću?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Pretpostavlja li se točkom 11. prvom rečenicom Priloga I. Direktivi [2005/29] da dotični trgovac društvu koje je izdavač sredstava priopćavanja pruža pogodnost s imovinskom vrijednošću kao protučinidbu za korištenje uredničkog sadržaja i, u slučaju potvrdnog odgovora, valja li pretpostaviti da je riječ o takvoj protučinidbi i u situaciji u kojoj društvo koje je izdavač sredstava priopćavanja objavljuje oglas koji se odnosi na promidžbenu akciju koju je organiziralo zajedno s tim trgovcem, pri čemu je potonji tom društvu koje je izdavač sredstava priopćavanja u svrhu te objave besplatno stavio na raspolaganje prava uporabe slika korištenih u tom uredničkom sadržaju te su oba poduzetnika snosila troškove te promidžbene akcije, a ta akcija služi za promidžbu proizvoda obaju poduzetnika?<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Svojim dvama pitanjima, koja treba ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li točku 11. prvu rečenicu Priloga I. Direktivi 2005/29 tumačiti na način da uvjet plaćanja, koji je predviđen u toj odredbi, obuhvaća svaki oblik činidbe dotičnog trgovca i svaku ekonomsku pogodnost koju on dâ u svrhu objave članka i, u slučaju potvrdnog odgovora, treba li se takva činidba izvršiti kao izravna protučinidba za tu objavu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Kao prvo, valja pojasniti da to što su obje stranke glavnog postupka, društva P&amp;C Düsseldorf i P&amp;C Hamburg, dva društva za prodaju odjeće, trgovci, ne sprječava primjenu Direktive 2005/29 u ovom slučaju. Naime, iz područja primjene te direktive, kao što to proizlazi iz njezine uvodne izjave 6., isključeno je samo nacionalno zakonodavstvo o nepoštenoj poslovnoj praksi koje nanosi štetu jedino gospodarskim interesima konkurenata ili koje se odnosi na poslove između trgovaca (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130117">17. siječnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Köck</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑206/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:14">EU:C:2013:14</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Međutim, u ovom slučaju cilj zabrane <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>promidžbenih članaka<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>, koja je predviđena Direktivom 2005/29 i prenesena u njemačko pravo, je zaštititi povjerenje potrošača u neutralnost uredničkog sadržaja i spriječiti prikriveno oglašavanje kako u interesu potrošača tako i u interesu mogućih oglašivačevih konkurenata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Slijedom toga, kao što je to istaknuo i nezavisni odvjetnik u točkama 32. i 33. svojeg mišljenja, tom se direktivom ne isključuje mogućnost koju ima trgovac koji je oglašivačev konkurent da, kada su ispunjeni uvjeti za nepoštenu poslovnu praksu, osporava takvu poslovnu praksu pred nacionalnim sudom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Kao drugo, kako bi bila obuhvaćena područjem primjene Direktive 2005/29, predmetna postupanja moraju činiti poslovnu praksu u smislu članka 2. točke (d) te direktive. O takvom je slučaju riječ kada predmetne prakse potječu od trgovca, dio su njegove poslovne strategije i izravno se odnose na promociju, prodaju ili dobavljanje proizvoda ili usluga potrošačima (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131017">17. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>RLvS</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑391/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:669">EU:C:2013:669</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da se predmetni članak odnosi na oglas o promidžbenoj akciji koja je dio strategije prodaje odjeće i osiguravanja vjernosti kupaca društva P&amp;C Düsseldorf. U tim okolnostima, kao što je to u točkama 23. i 24. svojeg mišljenja istaknuo nezavisni odvjetnik, činjenica da se ta objava odnosila na promidžbenu akciju koja je organizirana u suradnji s dotičnim društvom koje je izdavač sredstava priopćavanja i čiji je cilj bila promidžba prodaje i tog društva, ne može dovesti u pitanje prirodu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>poslovne prakse<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> te radnje, u smislu članka 2. točke (d) navedene direktive, koja se može pripisati društvu P&amp;C Düsseldorf.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Međutim, sud koji je uputio zahtjev dvoji oko toga da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>promidžbeni članak<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> u smislu točke 11. prve rečenice Priloga I. Direktivi 2005/29 okvalificira kao objava koja se odnosi na takvu promidžbenu akciju u modnom časopisu partnerskog društva koje je izdavač sredstava priopćavanja s obzirom na to da je nesporno da društvo P&amp;C Düsseldorf tom društvu koje je izdavač sredstava priopćavanja nije isplatilo novčani iznos kao protučinidbu tu objavu. Točnije, taj se sud pita treba li pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>plaćanje<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> u smislu te odredbe razumjeti na način da obuhvaća samo isplate novčanih iznosa ili, pak, da taj pojam uključuje svaku pogodnost s imovinskom vrijednošću koju trgovac oglašivač pruži dotičnom društvu koje je izdavač sredstava priopćavanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>U tom pogledu valja podsjetiti na to da Direktiva 2005/29 uvodi potpuno usklađivanje pravila o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnih subjekata prema potrošačima na razini Unije i u svojem Prilogu I. donosi taksativan popis 31 poslovne prakse, koje se u skladu s člankom 5. stavkom 5. te direktive smatraju nepoštenima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>u svim okolnostima<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>. Stoga, kako se izrijekom precizira u uvodnoj izjavi 17. navedene direktive, samo se te poslovne prakse, kao takve, mogu smatrati nepoštenima a da se ne procjenjuju od slučaja do slučaja na temelju odredbi članaka 5. do 9. iste Direktive 2005/29 (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140710">10. srpnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Belgija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑421/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2064">EU:C:2014:2064</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Tako se, na temelju točke 11. prve rečenice Priloga I. Direktivi 2005/29 nepoštenom poslovnom praksom u svim okolnostima smatra korištenje uredničkog sadržaja u sredstvima priopćavanja radi promidžbe proizvoda koju je trgovac platio a da pritom tu činjenicu nije jasno naznačio u sadržaju, odnosno slikama ili zvukovima za koje potrošač može jasno prepoznati da je riječ o promidžbi, što je praksa koja se uobičajeno naziva <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>promidžbeni članak<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Međutim, kad je riječ o tekstu te odredbe, valja istaknuti da iako se u nekim jezičnim verzijama te direktive, kao što su to španjolska (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>pagando<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/>), njemačka (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>bezahlt<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/>), engleska (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>paid for<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/>), nizozemska (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>betaald<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>) ili pak poljska verzija (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>zapłacił<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/>), upotrebljavaju pojmovi koji upućuju na plaćanje u smislu isplate novčanog iznosa, u drugim se verzijama, kao što su francuska (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>financer<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/>) ili talijanska (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>i costi di tale promozione siano stati sostenuti<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>), upotrebljavaju neodređeniji pojmovi, koji omogućuju da se u pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>plaćanje<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>, u smislu navedene odredbe, uključe svi oblici protučinidaba s imovinskom vrijednošću.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Ipak, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, potreba za jedinstvenom primjenom i tumačenjem akta prava Unije isključuje njegovo razmatranje u jednoj od njegovih jezičnih verzija (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140403">3. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>4finance</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑515/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:211">EU:C:2014:211</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Naime, pri tumačenju odredbe prava Unije u obzir treba uzeti ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi te ciljeve propisa kojih je ona dio (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210610">10. lipnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>KRONE – Verlag</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑65/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:471">EU:C:2021:471</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Kad je riječ o Direktivi 2005/29, Sud je već utvrdio da je njoj svojstveno vrlo široko područje primjene <HT TYPE="ITALIC">ratione materiae</HT>, koje se proteže na svu poslovnu praksu koja je u izravnoj vezi s promidžbom, prodajom ili opskrbom proizvoda potrošačima i ulazi u okvir poslovne strategije gospodarskog subjekta (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100114">14. siječnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Plus Warenhandelsgesellschaft</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑304/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:12">EU:C:2010:12</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Tako je cilj kojemu teži ta direktiva među ostalim osigurati visoku razinu zaštite potrošača od nepoštene poslovne prakse, a taj cilj počiva na okolnosti da se potrošač nalazi u podređenom položaju u odnosu na trgovca, posebice kada je riječ o razini obaviještenosti, s obzirom na to da se ne može poreći postojanje znatne neravnoteže u informiranosti i sposobnostima između tih strana (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121018">18. listopada 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Purely Creative i dr</NAME.CASE>., <NO.CASE>C‑428/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:651">EU:C:2012:651</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190612">12. lipnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Orange Polska</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑628/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:480">EU:C:2019:480</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>U okviru točke 11. prve rečenice Priloga I. navedenoj direktivi ta je zaštita u području pisanog tiska i drugih informativnih sredstava priopćavanja konkretizirana time što je tom točkom oglašivačima nametnuta obveza jasnog navođenja činjenice da su financirali urednički sadržaj u sredstvima priopćavanja kada je svrha tog sadržaja bila promidžba proizvoda ili usluga tih trgovaca (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131017">17. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>RLvS</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑391/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:669">EU:C:2013:669</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Iz toga proizlazi da je točka 11. prva rečenica Priloga I. Direktivi 2005/29 osmišljena, među ostalim, kako bi se osiguralo da na svaku objavu na koju je, u svojem komercijalnom interesu, utjecao dotični trgovac, potrošaču bude jasno skrenuta pozornost i da je on kao takvu prepozna. U tim je okolnostima konkretni oblik plaćanja, neovisno o tomu je li riječ o novčanom iznosu ili bilo kojoj drugoj protučinidbi s imovinskom vrijednošću, od male važnosti sa stajališta zaštite potrošača i povjerenja čitatelja u neutralnost tiska.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Naime, kao što je to u točki 60. svojeg mišljenja također istaknuo nezavisni odvjetnik, tumačiti pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>plaćanje<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/>, u smislu te odredbe, na način da se njime zahtijeva plaćanje novčanog iznosa ne odgovara stvarnosti novinarske i oglašivačke prakse te navedenu odredbu u velikoj mjeri lišava njezina korisnog učinka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Taj je pristup, k tomu, potkrijepljen izvješćem Europskog parlamenta od <DATE ISO="20131219">19. prosinca 2013.</DATE> o primjeni Direktive 2005/29 [2013/2116(INI] (A 7-0474/2014). Naime, u točki 16. tog izvješća Parlament je od Europske komisije i država članica zatražio da osiguraju pravilnu primjenu Direktive 2005/29, posebno glede prakse <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>prikrivenog<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> internetskog oglašavanja posredstvom komentara koji se objavljuju na društvenim mrežama, forumima ili blogovima, a za koje se čini da potječu od samih potrošača, iako je zapravo riječ o porukama komercijalne ili oglašivačke prirode koje izravno ili neizravno stvaraju ili plaćaju gospodarski subjekti i ustraje na tome da su takve prakse štetne za povjerenje potrošača i pravila tržišnog natjecanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Kad je riječ o objavi u časopisu koja se odnosi na promidžbenu akciju koju organizira trgovac u suradnji s društvom koje je izdavač sredstava priopćavanja, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri je li samu tu akciju, barem djelomično, platio taj trgovac, u smislu da je dao pogodnost, u obliku plaćanja novčanog iznosa odnosno dobara, usluga ili bilo koje druge pogodnosti s imovinskom vrijednošću, u svrhu navedene objave, čime je mogao utjecati na sadržaj te objave.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Naime, kao što je to nezavisni odvjetnik u biti istaknuo u točki 72. svojeg mišljenja, iz teksta točke 11. prve rečenice Priloga I. Direktivi 2005/29 proizlazi da se plaćanje, u smislu te odredbe, mora odnositi na promidžbu proizvoda posredstvom uredničkog sadržaja u sredstvima<?PAGE NO="9"?> priopćavanja, što podrazumijeva jasnu vezu između imovinske pogodnosti koju daje dotični trgovac i tog uredničkog sadržaja. Takvo je tumačenje potvrđeno ciljem navedene odredbe, koji je, kao što to proizlazi iz točaka 40. i 41. ove presude, zaštititi potrošača od prikrivenog oglašavanja odnosno od uredničkih sadržaja u svrhu kojih su trgovci oglašivači pružili pogodnosti, pri čemu to nisu naznačili, te zaštititi povjerenje čitatelja u neutralnost tiska.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>U tom kontekstu, to što je dotični trgovac društvu koje je izdavač sredstava priopćavanja besplatno stavio na raspolaganje slike zaštićene pravom uporabe može predstavljati izravno plaćanje te objave s obzirom na to da su na tim slikama prikazane trgovine i proizvodi koje taj trgovac nudi na prodaju u okviru predmetne promidžbene akcije. Naime, to stavljanje na raspolaganje ima imovinsku vrijednost i njime se nastoji promicati prodaja proizvoda navedenog trgovca.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Osim toga, točkom 11. prvom rečenicom Priloga I. Direktivi 2005/29 ne predviđa se nikakvo pravilo u vezi s minimalnim iznosom vrijednosti plaćanja ili udio tog plaćanja u cjelokupnom trošku dotične promidžbene akcije te se ne isključuje to da samo društvo koje je izdavač sredstava priopćavanja snosi jedan dio troškova objave u svojem vlastitom interesu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>K tomu, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri jesu li ispunjeni drugi uvjeti iz točke 11. prve rečenice Priloga I. Direktivi 2005/29.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti da točku 11. prvu rečenicu Priloga I. Direktivi 2005/29 treba tumačiti na način da trgovac <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>plaća<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> promidžbu proizvoda objavom uredničkog sadržaja, u smislu te odredbe, kada taj trgovac za tu objavu izvršava protučinidbu s imovinskom vrijednošću, neovisno o tomu ima li ona oblik plaćanja novčanog iznosa ili bilo koji drugi oblik, ako postoji jasna veza između tako izvršenog plaćanja od strane navedenog trgovca i navedene objave. Takav je, među ostalim, i slučaj u kojem isti trgovac besplatno stavlja na raspolaganje slike zaštićene pravom uporabe na kojima su prikazani poslovni prostori i proizvodi koje on nudi na prodaju.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (šesto vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Točku 11. prvu rečenicu Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20050511">11. svibnja 2005.</DATE> o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća treba tumačiti na način da trgovac <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>plaća<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> promidžbu proizvoda objavom uredničkog sadržaja, u smislu te odredbe, kada taj trgovac za tu objavu izvršava protučinidbu s imovinskom vrijednošću, neovisno o tomu ima li ona oblik plaćanja novčanog iznosa ili bilo koji drugi oblik, ako postoji jasna veza između tako izvršenog plaćanja od strane navedenog trgovca i navedene objave. Takav je, među ostalim, i slučaj u kojem isti trgovac besplatno stavlja na raspolaganje slike zaštićene pravom uporabe na kojima su prikazani poslovni prostori i proizvodi koje on nudi na prodaju.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><?PAGE NO="10"?><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>