Privremena verzija

PRESUDA SUDA (prvo vijeće)

22. listopada 2026.(*)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Državne potpore – Uredba (EU) 2017/352 – Usluga obveznog peljarenja plovila u luku – Nacionalni propis kojim se isključivo pravo pružanja te usluge dodjeljuje javnim subjektima – Pojam ‚potpora’ – Gospodarska djelatnost – Ovlasti javnog tijela – Pomorska sigurnost”

U predmetu C-117/25,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputila Înalta Curte de Casaţie şi Justiţie (Vrhovni kasacijski sud, Rumunjska), odlukom od 20. studenoga 2024., koju je Sud zaprimio 4. veljače 2025., u postupku

Canal Sea Services SRL,

Maritime Pilot SRL,

Asociația Piloților Maritimi din România „Euxin Pilot”,

Black Sea Pilots SRL,

Asociația Piloților Maritimi „Trident”,

Black Waters SA,

Asociația Piloților Maritimi Independenți „Tomis”

protiv

Ministerul Transporturilor, Infrastructurii și Comunicațiilor,

Compania Națională „Administrația Porturilor Maritime” SA,

uz sudjelovanje:

RJ,

NC,

FR,

SUD (prvo vijeće),

u sastavu: F. Biltgen, predsjednik vijeća, S. Gervasoni (izvjestitelj), A. Kumin, I. Ziemele i M. Bošnjak, suci,

nezavisni odvjetnik: A. Biondi,

tajnik: V. Di Bucci,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

–        za Canal Sea Services SRL, M. Mihalache i A. Ramazan, odvjetnik,

–        za Compania Națională „Administrația Porturilor Maritime” SA, O. Oprea, T. Pepi, M. Teodorescu i A. Vasilescu-Naiden, u svojstvu agenata,

–        za rumunjsku vladu, E. Gane, B.-I. Ciulacu i A. Wellman, u svojstvu agenata,

–        za belgijsku vladu, P. Cottin i M. Van Regemorter, u svojstvu agenata,

–        za francusku vladu, B. Dourthe i T. Lechevallier, u svojstvu agenata,

–        za talijansku vladu, S. Fiorentino i P. Passolunghi, u svojstvu agenata,

–        za Europsku komisiju, M. Farley, L. Nicolae i B. Sasinowska, u svojstvu agenata,

saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 26. ožujka 2026.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 107. stavka 1. UFEU-a i Uredbe (EU) 2017/352 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2017. o uspostavi okvira za pružanje lučkih usluga i zajedničkih pravila o financijskoj transparentnosti luka (SL 2017., L 57, str. 1.).

2        Zahtjev je upućen u okviru spora između lučkih društava Canal Sea Services SRL, Maritime Pilot SRL, Black Sea Pilots SRL i Black Waters SA, strukovnih udruženja Asociația Piloților Maritimi din România „Euxin Pilot”, Asociația Piloților Maritimi „Trident”, Asociația Piloților Maritimi Independenți „Tomis”, kao i RJ-a, NC-a i FR-a, triju fizičkih osoba, koje su zaposlene kao lučki peljari, s jedne strane, te Ministerula Transporturilor, Infrastructurii și Comunicațiilor (Ministarstvo prometa, infrastrukture i komunikacija, Rumunjska; u daljnjem tekstu: Ministarstvo prometa) i Companije Națională „Administrația Porturilor Maritime” SA, s druge strane, o zakonitosti odluke koju je 19. svibnja 2020. donijelo Ministarstvo prometa o pružanju usluge obveznog peljarenja morskih i riječno-morskih plovila (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

 Pravni okvir

 Pravo Unije

 Ugovor o funkcioniranju Europske unije

3        Članak 107. stavak 1. UFEU-a određuje:

„Osim ako je Ugovorima drukčije predviđeno, svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku koja narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama.”

 Uredba 2017/352

4        Uredbom 2017/352 uspostavlja se okvir za pružanje lučkih usluga kao i zajednička pravila o financijskoj transparentnosti i o pristojbama za lučke usluge i pristojbama za upotrebu lučke infrastrukture, kako bi se omogućila potpuna integracija luka u prijevozne lance i tako pridonijelo učinkovitijem funkcioniranju transeuropske prometne mreže i unutarnjeg tržišta.

5        Uvodne izjave 6., 24. i 39. te uredbe glase:

„(6)      Uspostavljanje jasnog okvira transparentnih, poštenih i nediskriminirajućih odredaba u vezi s financiranjem i naplaćivanjem lučkih usluga i pristojbi za upotrebu lučke infrastrukture ključno je za osiguravanje potpune usklađenosti vlastite komercijalne strategije i planova ulaganja luke te, prema potrebi, okvira opće nacionalne politike o lukama s pravilima o tržišnom natjecanju. Transparentnost financijskih odnosa osobito omogućuje pošten i učinkovit nadzor nad državnom potporom i time sprečava narušavanje tržišta. U tu se svrhu u zaključcima Vijeća [Europske unije] od 5. lipnja 2014. [Europsku] [k]omisiju poziva da prouči smjernice o državnoj potpori za morske luke s ciljem osiguravanja poštenog tržišnog natjecanja i stabilnog pravnog okvira za ulaganje u luke.

[...]

(24)      [Europska] [u]nija ima širok raspon morskih luka s različitim modelima organizacije lučkih usluga. Stoga ne bi bilo prikladno uvođenje jedinstvenog modela. Upravljačko tijelo luke ili nadležno tijelo trebalo bi biti u mogućnosti ograničiti broj pružatelja određene lučke usluge kada je to opravdano iz jednog ili više razloga.

[...]

(39)      U skladu s Rezolucijom A.960 Međunarodne pomorske organizacije peljar za svako područje peljarenja treba imati visoko specijalizirano iskustvo i lokalno znanje. Povrh toga, peljarenje je općenito obvezno i često ga organiziraju ili pružaju same države članice. Nadalje, Direktivom 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća [od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (SL 2009., L 131, str. 57.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 14., str. 83.)] peljarima se povjerava uloga izvješćivanja nadležnih tijela o očitim nepravilnostima koje mogu dovesti u pitanje sigurnu plovidbu plovila ili predstaviti prijetnju morskom okolišu ili mu nanijeti štetu. [...] Kako bi se izbjeglo moguće sukobe interesa između takvih funkcija u javnom interesu i poslovnih interesa, poglavlje II. ove Uredbe ne bi se trebalo primjenjivati na peljarenje. Međutim, države članice bi i dalje trebale moći slobodno odlučiti hoće li primjenjivati poglavlje II. na peljarenje. Ako ga odluče primjenjivati, o tome bi trebalo obavijestiti Komisiju kako bi se osiguralo širenje odgovarajućih informacija.”

6        Članak 1. te uredbe, naslovljen „Predmet i područje primjene”, u stavku 2. određuje:

„Ova se Uredba primjenjuje na pružanje sljedećih kategorija lučkih usluga (‚lučke usluge’), bilo u području luke ili na vodnom putu za pristup luci:

[...]

(f)      peljarenje; [...]

[...] ”

7        U članku 2. točki 8. iste uredbe „peljarenje” se definira kao „usluga vođenja plovila koju pruža peljar ili postaja za peljarenje kako bi se omogućio siguran ulazak ili izlazak plovila po plovnom putu za pristup luci ili sigurna plovidba unutar luke”.

8        Poglavlje II. Uredbe 2017/352, naslovljeno „Pružanje lučkih usluga”, sadržava odredbe kojima se nastoje ograničiti ograničenja koja se primjenjuju na te usluge, uređujući osobito organizaciju navedenih usluga i, konkretnije, minimalne zahtjeve za njihovo pružanje, stručne kvalifikacije pružatelja usluga ili pak ispunjavanje zahtjeva pomorske sigurnosti ili zaštite okoliša, nadzor poštovanja navedenih minimalnih zahtjeva, ograničenje broja pružatelja kao i obveze pružanja javnih usluga.

9        Članak 10. te uredbe, naslovljen „Izuzeća”, koji se nalazi u tom poglavlju II., određuje:

„1.      Ovo poglavlje i članak 21. ne primjenjuju se na [...] peljarenje.

2.      Države članice mogu odlučiti primijeniti ovo poglavlje i članak 21. na peljarenje. Države članice o takvoj odluci obavješćuju Komisiju.”

10      Poglavlje III. navedene uredbe, naslovljeno „Financijska transparentnost i autonomija”, predviđa transparentnost financijskih odnosa između javnih tijela i upravljačkog tijela luke koje prima javna sredstva. U tom se poglavlju utvrđuju i pravila koja se primjenjuju na pristojbe za lučke usluge.

 Direktiva 2009/16

11      Direktiva 2009/16 u članku 23. stavku 1. predviđala je da peljari „odmah obavijeste nadležno tijelo države luke [...] da tijekom redovitih dužnosti uoče očite nepravilnosti koje mogu ugroziti sigurnost plovidbe broda ili predstavljati opasnost od onečišćenja morskog okoliša”.

 Rumunjsko pravo

12      Pravna osnova sporne odluke je Ordonanță Guvernului nr. 22/1999 privind administrarea porturilor și a căilor navigabile, utilizarea infrastructurilor de transport naval aparținând domeniului public, precum și desfășurarea activităților de transport naval în porturi și pe căile navigabile interioare (Zakonodavna uredba Vlade br. 22/1999 o upravljanju lukama i plovnim putovima, korištenju infrastrukture pomorskog prometa u javnom vlasništvu te o obavljanju djelatnosti pomorskog prometa u lukama i na unutarnjim plovnim putovima) od 29. siječnja 1999. (Monitorul Oficial al României, dio I., br. 511 od 22. srpnja 2010.), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: OG br. 22/1999).

13      U članku 5. OG-a br. 22/1999 propisuje se:

„Upravljanje lukama i unutarnjim vodnim putovima, praćenje ili pružanje sigurnosnih usluga predviđenih u članku 19. stavku 1. točki (b) podtočki 1. i obavljanje pomoćnih djelatnosti predviđenih u članku 19. stavku 1. točki (c) podtočki 1. osiguravaju lučke uprave i/ili unutarnji plovni putovi, u daljnjem tekstu: uprave.”

14      Članak 19. stavak 1. točka (b) OG-a br. 22/1999 definira „djelatnosti povezane s djelatnostima vodnog prijevoza” na način da među ostalim obuhvaća „sigurnosne usluge u lukama i unutarnjim plovnim putovima, u daljnjem tekstu: sigurnosne usluge”, kao što su: „peljarenja morskih i riječno-morskih plovila pri ulasku u luke i izlasku iz njih, između vezova u istoj luci i na unutarnjim plovnim putovima, kao i manevarsko tegljenje morskih i riječnih plovila”. Na temelju stavka 2. tog članka, „[d]jelatnosti pomorskog prijevoza koje mogu obavljati samo ovlašteni gospodarski subjekti, kao i načini i kriteriji odobrenja, utvrđuju se odlukom ministra prometa”.

15      Člankom 47. OG-a br. 22/1999 određuje se:

„1.      Sigurnosne usluge pružaju se pod nadzorom države putem Ministarstva [prometa].

2.      Sigurnosnim uslugama smatra se peljarenje morskih i riječno-morskih plovila pri ulasku u luke i izlasku iz njih, između vezova u istoj luci i na unutarnjim plovnim putovima, kao i manevarsko tegljenje morskih i riječno-morskih plovila u lukama.”

16      U članku 48. OG-a br. 22/1999 pojašnjava se da se „[s]igurnosne usluge pružaju svim korisnicima koji ih koriste trajno, na nediskriminirajući način, ujednačeno i neprekidno, pod jednakim uvjetima kvalitete, trajanja i cijene”, a njegov članak 49. dodaje da „Ministarstvo [prometa] određuje luke, unutarnje plovne putove, područja ili dijelove tih područja, kao i kategorije brodova za koje je usluga peljarenja obvezna”.

17      U članku 50. OG-a br. 22/1999 propisuje se:

„(1)      Lučke uprave osiguravaju peljarenje morskih i riječno-morskih plovila u lukama u kojima je ta usluga obvezna:

(a)      posredstvom peljara koji čine dio osoblja uprave;

(b)      posredstvom specijaliziranih gospodarskih subjekata ovlaštenih u skladu s člankom 19. stavkom 2. na temelju ugovora koji su na nediskriminirajuć način sklopili uprava i ti gospodarski subjekti;

(c)      koncesijom za uslugu peljarenja koju u skladu sa zakonom uprava dodjeljuje specijaliziranim gospodarskim subjektima ovlaštenima u skladu s člankom 19. stavkom 2.

(2)      Ako u lukama iz stavka 1. ne postoji gospodarski subjekt ovlašten za pružanje predviđene usluge peljarenja ili ako zbog objektivnih razloga nije moguće izvršiti sklopljene ugovore o koncesiji, pružanje tih usluga obavljaju upravna tijela i gospodarski subjekti ovlašteni u skladu s člankom 19. stavkom 2. na temelju ugovora koji su dodijeljeni u skladu sa zakonom.

(3)      Ako peljarenje obavljaju ovlašteni gospodarski subjekti, oni obavješćuju uprave o dodijeljenim naknadama i pogodnostima za peljarenje.

(4)      Uprave objavljuju popis specijaliziranih gospodarskih subjekata s kojima su sklopile ugovore o peljarenju, tarife koje se primjenjuju i pogodnosti koje su te uprave odobrile.

(5)      Gospodarski subjekti iz stavka 1. plaćaju naknadu koju je uprava utvrdila za korištenje lučke infrastrukture.

(6)      Načini pružanja usluge peljarenja morskih plovila odobravaju se uredbom ministra prometa.”

18      Člankom 661. poglavlja X1. OG-a br. 22/1999 uspostavlja se „Pomorski nadzorni odbor”, koji, u skladu s člankom 662. stavkom 2. točkom (d), ima, među ostalim, sljedeću zadaću:

„odobrava pravila kojima se opravdavaju tarife koje primjenjuju lučke uprave [...] za pružanje sigurnosnih usluga i raščlambu tih tarifa po stavkama troškova te provjerava njihovu proporcionalnost s obzirom na trošak pružene usluge”.

19      Nadalje, u skladu s člankom 23. stavkom 1. Gotărârea de Guvern nr. 811/2010 privind controlul statului portului (Vladina odluka br. 811/2010 o državnom nadzoru luke), kojom je u rumunjsko pravo prenesena Direktiva 2009/16, "[p]eljari [...] moraju odmah obavijestiti [rumunjsku pomorsku upravu] o svim očitim anomalijama koje uoče tijekom obavljanja svojih dužnosti, a koje bi mogle ugroziti sigurnu plovidbu plovila ili predstavljati prijetnju morskom okolišu".

20      U članku 116. stavku 2. Ordonanțe Guvernului nr. 42/1997 privind transportul maritim și pe căile navigabile interioare (Vladina uredba br. 42/1997 o pomorskom prometu i unutarnjim plovnim putovima) dodaje se da „[a]ko peljar smatra da brod predstavlja rizik za sigurnost plovidbe ili za zaštitu luke, ili otkrije nepravilnosti u provedbi upravljanja, može zatražiti od lučke kapetanije da prekine plovidbu ili upravljanje brodom kojim upravlja do ponovne uspostave uvjeta kojima se omogućuje sigurna plovidba”.

 Glavni postupak i prethodno pitanje

21      Tijekom 2012. Ministarstvo prometa donijelo je odluku kojom se predviđalo da se peljarenje u lukama Brăila, Constantza, Galați, Sulina i Tulcea (Rumunjska) mora osigurati posredstvom specijaliziranih gospodarskih subjekata koji su ovlašteni na temelju ugovora o pružanju usluga sklopljenih na nediskriminirajući način između tih prijevoznika i lučkih uprava. Ta je odluka izmijenjena tijekom 2017. kako bi se predvidjelo da se usluga peljarenja u nekima od tih luka može pružati samo posredstvom peljara samostalnog tijela „Administrația Fluvială a Dunării de Jos Galați” („Riječna uprava Podunavlja” Galați, Rumunjska).

22      Te su odredbe stavljene izvan snage spornom odlukom, kojom je ukinuta mogućnost da privatni poduzetnici dobiju odobrenja za pružanje usluge peljarenja morskih i riječno-morskih plovila ili da sklope ugovore o koncesiji za pružanje takve usluge. Konkretno, člancima 1. do 3. sporne odluke usluga peljarenja morskih i riječnih plovila postala je obvezna u određenim lukama (Brăila, Constantza, Galați, Sulina i Tulcea) kao i u određenim područjima, odnosno određenim kanalima i sektorima Dunava, za sva plovila, uz iznimke ograničene, među ostalim, na vojna plovila i plovila za razonodu. Također na temelju tih članaka, ta se usluga sada pruža isključivo putem peljara javnih tijela koja imaju status javnog poduzeća ili samostalnog tijela, kao što su Administrația Fluvială a Dunării de Jos Galați, Compania Națională „Administrația Porturilor Maritime” SA Constanța (državno poduzeće „Upravljanje lučkim upravama” SA Constanțza, Rumunjska) i Compania Națională „Administrația Canalelor Navigabile” SA (državno poduzeće „Upravljanje plovnim putovima” SA, Rumunjska) (u daljnjem tekstu zajedno: lučka uprava), svako u lukama ili područjima u njegovoj nadležnosti.

23      Lučka društva i lučka udruženja, koja podupiru lučki peljari, podnijela su tužbu za poništenje sporne odluke Curtei de Apel Constanța (Žalbeni sud u Constanți, Rumunjska) uz obrazloženje da se tom odlukom povređuje članak 107. stavak 1. UFEU-a time što se dodjeljuje isključivo pravo pružanja usluge peljarenja lučkoj upravi. Suprotno tomu, Ministarstvo prometa tvrdilo je da je sporna odluka u skladu s pravilima o državnim potporama, s obzirom na to da uvjet postojanja gospodarske djelatnosti nije ispunjen jer usluga peljarenja nije otvorena tržišnom natjecanju u skladu s Uredbom 2017/352.

24      Presudom od 22. prosinca 2021. Curtea de Apel Constanța (Žalbeni sud u Constanți) odbila je tu tužbu kao neosnovanu. Osobito je smatrala da je, na temelju Uredbe 2017/352, usluga peljarenja koja se pruža u lukama država članica izuzeta od primjene pravila o tržišnom natjecanju, uzimajući u obzir posljedice koje ta usluga može imati na sigurnost i zaštitu okoliša, s obzirom na to da su lučke uprave i plovni putovi dužni osigurati učinkovito pružanje navedene usluge. Taj je sud također smatrao da je prilikom donošenja sporne odluke uzeta u obzir odluka Consiliula Concurenței (Vijeće za tržišno natjecanje, Rumunjska) od 10. kolovoza 2016. kojom je utvrđen nedostatak na tržištu, odnosno, u ovom slučaju, povreda pravila tržišnog natjecanja koju su počinili gospodarski subjekti koji su prethodno bili zaduženi za uslugu upravljanja.

25      Tužitelji u glavnom postupku podnijeli su žalbu protiv te presude Înalta Curteu de Casație și Justiție (Vrhovni kasacijski sud, Rumunjska), odnosno sudu koji je uputio zahtjev. On je od Komisije zatražio da mu dostavi mišljenje o usklađenosti predmetnog propisa s pravom Unije.

26      U tom je mišljenju Komisija smatrala, kao prvo, da je spornom odlukom lučkim upravama dodijeljeno isključivo pravo pružanja usluga peljarenja u određenim područjima ili lukama, kao drugo, s obzirom na to da je ta mjera dodijeljena iz državnih sredstava, da je pripisiva državi, da se njome korisnicima dodjeljuje selektivna prednost i da je mogla utjecati na trgovinu među državama članicama, i kao treće, da je na nacionalnom sudu da utvrdi predstavlja li djelatnost pružanja usluga peljarenja gospodarsku djelatnost i narušava li se spornom odlukom tržišno natjecanje.

27      Sud koji je uputio zahtjev pita se o kvalifikaciji predmetne usluge peljarenja kao gospodarske djelatnosti ili djelatnosti koja je obuhvaćena izvršavanjem javnih ovlasti i, u slučaju da je riječ o gospodarskoj djelatnosti, o usklađenosti s pravom Unije isključive dodjele te usluge javnim tijelima spornom odlukom. Konkretno, pita se može li pružanje navedene usluge biti izuzeto od primjene pravila o tržišnom natjecanju na temelju Uredbe 2017/352 ili njezini načini organizacije, kako su utvrđeni spornom odlukom, mogu predstavljati državni monopol koji je zabranjen člankom 107. stavkom 1. UFEU-a i može dovesti do povrede slobode poslovnog nastana ili slobodnog pružanja usluga.

28      U tim je okolnostima Înalta Curte de Casație și Justiție (Vrhovni kasacijski sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Uspostavlja li se – na temelju tumačenja članka 107. stavka 1. UFEU-a i Uredbe [2017/352] – mjerom koju je donijela država članica na temelju koje obvezne lučke usluge peljarenja pružaju isključivo određena državna tijela, iako su prije te usluge pružali i drugi privatni (nedržavni) poduzetnici, zakonski monopol u skladu s pravom Unije koji predstavlja dopušteni oblik odstupanja od konkurentnog tržišta ili, suprotno tomu, ona predstavlja državnu potporu nespojivu s unutarnjim tržištem koja isključuje tržišno natjecanje na tržištu i za tržište? ”

 O prethodnom pitanju

29      Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 107. stavak 1. UFEU-a i Uredbu 2017/352 tumačiti na način da mjera koju je donijela država članica kojom se stvara monopol u korist određenih javnih lučkih tijela kako bi im se povjerila djelatnost obveznog peljarenja predstavlja državnu potporu nespojivu s unutarnjim tržištem.

30      Kako bi se sudu koji je uputio zahtjev dao koristan odgovor, valja podsjetiti na to da, u svrhu kvalifikacije mjere koju je donijela država članica kao državne potpore, članak 107. stavak 1. UFEU-a osobito pretpostavlja postojanje prednosti dodijeljene poduzetniku. U tom pogledu treba naglasiti, s jedne strane, da je poduzetnik, u svrhu primjene odredbi prava Unije u području tržišnog natjecanja, svaki subjekt koji se bavi gospodarskom djelatnošću bez obzira na pravni status tog subjekta i na njegov način financiranja. S druge strane, gospodarskom djelatnošću smatra se svaka djelatnost koja se sastoji od ponude proizvoda i usluga na određenom tržištu (vidjeti u tom smislu presudu od 22. listopada 2015., EasyPay i Finance Engineering, C-185/14, EU:C:2015:716, t. 36. i 37. i navedenu sudsku praksu).

31      Suprotno tomu, djelatnosti pridružene izvršavanju službenih ovlasti kao javnog tijela nemaju gospodarski karakter (vidjeti u tom smislu presude od 1. srpnja 2008., MOTOE, C-49/07, EU:C:2008:376, t. 24. i od 24. ožujka 2022., GVN/Komisija, C-666/20 P, EU:C:2022:225, t. 70.).

32      Konkretnije, takvim javnim ovlastima istodobno su obuhvaćene djelatnosti koje su takve u biti, odnosno one koje su obuhvaćene temeljnim državnim funkcijama (vidjeti u tom smislu presude od 19. siječnja 1994., SAT Fluggesellschaft, C-364/92, EU:C:1994:7, t. 24., 25. i 27. i od 18. ožujka 1997., Diego Calн & Figli, C-343/95, EU:C:1997:160, t. 22.) i djelatnosti koje su s njima neodvojivo povezane, odnosno one koje su neodvojivo povezane s tim funkcijama. Naime, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda, s obzirom na to da javni subjekt obavlja gospodarsku djelatnost koju se može odvojiti od izvršavanja javnih ovlasti, taj subjekt, u odnosu na tu djelatnost djeluje kao poduzetnik, dok, ako tu gospodarsku djelatnost nije moguće odvojiti od izvršavanja javnih ovlasti, djelatnosti koje obavlja navedeni subjekt u cjelini ostaju povezane s izvršavanjem tih javnih ovlasti (vidjeti u tom smislu presude od 26. ožujka 2009., SELEX Sistemi Integrati/Komisija, C-113/07 P, EU:C:2009:191, t. 71. do 77. i od 12. srpnja 2012., Compass-Datenbank, C-138/11, EU:C:2012:449, t. 38.).

33      Kako bi se utvrdilo je li određena djelatnost povezana s izvršavanjem javnih ovlasti, valja ispitati njezinu prirodu, ciljeve i pravila kojima je podvrgnuta (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 2025., INTERZERO i dr., C-254/23, EU:C:2025:569, t. 49. i navedenu sudsku praksu).

34      U ovom se slučaju sud koji je uputio zahtjev pita o kvalifikaciji djelatnosti pomorskog peljarenja, kako je uređena OG-om br. 22/1999 i spornom odlukom.

35      U tom pogledu najprije valja istaknuti, kao što je to nezavisni odvjetnik učinio u točkama 25. i 26. svojeg mišljenja, da Uredba 2017/352, koja je obuhvaćena prometnom politikom Unije i čiji je cilj promicanje pomorskog prometa, nema za učinak to da ta usluga predstavlja izvršavanje ovlasti tijela javne vlasti niti da se navedena djelatnost izuzme od primjene pravila tržišnog natjecanja općenito, a osobito članka 107. UFEU-a.

36      Točno je da se člankom 10. Uredbe 2017/352 predviđa da se poglavlje II. te uredbe, osim ako države članice odluče drukčije, ne primjenjuje na peljarenje, koje je u članku 2. točki 8. navedene uredbe definirano kao „usluga vođenja plovila koju pruža peljar ili postaja za peljarenje kako bi se omogućio siguran ulazak ili izlazak plovila po plovnom putu za pristup luci ili sigurna plovidba unutar luke”.

37      Međutim, isključenje peljarenja iz područja primjene tog poglavlja II. ne može se izjednačiti s isključenjem te djelatnosti iz područja primjene pravila o tržišnom natjecanju. Naime, poglavlje II. posebno se odnosi na pristup tržištu i organizaciju pružanja lučkih usluga. Njime se utvrđuju minimalni zahtjevi za pružanje tih usluga, posebno u pogledu stručnih kvalifikacija pružatelja usluga i ispunjavanja zahtjeva u pogledu pomorske sigurnosti, sigurnosti ili zaštite okoliša. Njime se također predviđaju mehanizmi za praćenje usklađenosti s tim minimalnim zahtjevima i, pod određenim uvjetima, mogućnost ograničavanja broja pružatelja usluga. Stoga je glavni cilj tih odredbi urediti organizaciju i uvjete pristupa pružanju lučkih usluga i smanjiti ograničenja koja mogu spriječiti njihovo pružanje.

38      Članak 10. Uredbe 2017/352 stoga treba shvatiti kao odredbu kojom se ograničava područje primjene samo tog poglavlja II., a ne kao da se njime utvrđuje bilo kakva načelna kvalifikacija u pogledu gospodarske ili negospodarske prirode peljarenja. To je tumačenje u skladu s činjenicom da se ostale odredbe Uredbe i dalje primjenjuju na tu djelatnost. To je osobito slučaj s poglavljem III. te uredbe, koje se odnosi na financijsku transparentnost i autonomiju lučkih uprava i pružatelja lučkih usluga. Međutim, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 6. navedene uredbe, zahtjevi financijske transparentnosti imaju za cilj, među ostalim, osigurati potpunu usklađenost nacionalne politike o lukama s pravilima o tržišnom natjecanju, osobito onima koja se odnose na državne potpore.

39      Stoga se Uredbom 2017/352 ne određuje gospodarska ili negospodarska priroda djelatnosti peljarenja u smislu članka 107. UFEU-a. U svakom slučaju, ne može se smatrati da eventualno isključenje primjene poglavlja II. te uredbe na tu djelatnost upućuje na volju zakonodavca Unije da prizna da je ta djelatnost povezana s izvršavanjem javnih ovlasti.

40      Stoga, budući da, kao što to proizlazi iz spisa kojim Sud raspolaže, rumunjska tijela nisu iskoristila mogućnost predviđenu člankom 10. Uredbe 2017/352 da peljarenje podvrgnu odredbama poglavlja II. te uredbe, kako bi se provjerilo je li djelatnost peljarenja o kojoj je riječ u glavnom postupku gospodarske prirode ili je povezana s izvršavanjem javnih ovlasti, valja se ponajprije osloniti na nacionalne odredbe primjenjive na peljarenje, konkretne načine obavljanja te djelatnosti i uvjete pod kojima se ona financira.

41      U skladu s odredbama OG-a br. 22/1999, „peljarenje morskih i riječno-morskih plovila pri ulasku u luke i izlasku iz njih, između vezova u istoj luci i na unutarnjim plovnim putovima” kvalificira se kao „sigurnosna usluga” koja se osigurava pod nadzorom države. Osim toga, pruža se „svim korisnicima koji koriste [peljare], trajno, na nediskriminirajući način, ujednačeno i neprekidno, pod jednakim uvjetima kvalitete, trajanja i cijene”. Prema navedenim odredbama, obvezu korištenja peljarenjem za određene luke, zone ili kategorije brodova određuje ministar prometa. U tom pogledu, cilj sporne odluke upravo je predvidjeti obvezu peljarenja u određenim lukama i područjima koje ona određuje.

42      Nastavno na rezoluciju Međunarodne pomorske organizacije A.960, navedenu u uvodnoj izjavi 39. Uredbe 2017/352, na temelju koje peljar za svako područje peljarenja treba imati visoko specijalizirano iskustvo i lokalno znanje, rumunjska vlada pojasnila je u svojim pisanim očitovanjima da su pristup profesiji peljara u Rumunjskoj i nastavak rada u svojstvu peljara uvjetovani nizom kriterija koji se odnose, među ostalim, na visoku razinu stručnog osposobljavanja, potrebu posjedovanja svjedodžbi i njihovo redovito ažuriranje. To redovito ažuriranje svjedodžbi podrazumijeva sudjelovanje u osposobljavanju i njihov završetak, kao i ostvarenje minimalnog broja peljarenja.

43      Zadaće peljara navedene su u Odluci Vlade br. 811/2010 o nadzoru države luke, u skladu s kojom peljari moraju odmah obavijestiti nadležna tijela države luke o svim očitim nepravilnostima koje uoče tijekom obavljanja svojih dužnosti, a koje bi mogle ugroziti sigurnost plovidbe ili predstavljati opasnost od onečišćenja morskog okoliša. Nadalje, u skladu s Uredbom br. 42/1997 o pomorskom prometu i prometu unutarnjim plovnim putovima, ako peljar smatra da brod predstavlja rizik za sigurnost plovidbe ili za zaštitu luke, ili otkrije nepravilnosti u provedbi upravljanja, može zatražiti od lučke kapetanije da prekine plovidbu ili upravljanje brodom kojim upravlja do ponovne uspostave uvjeta kojima se omogućuje sigurna plovidba.

44      Iz prethodnih nacionalnih odredbi proizlazi da je rumunjski zakonodavac djelatnost peljarenja za određene luke, određena područja ili određene kategorije brodova učinio obveznom kako bi osigurao obavljanje osnovnih državnih funkcija.

45      Naime, kao prvo, djelatnost peljarenja koju obavlja lučka uprava ima za cilj osigurati sigurnost pomorskog i lučkog prometa i, sprečavanjem prijetnji morskom okolišu, zaštititi okoliš u luci. To su zadaće od općeg interesa obuhvaćene temeljnim državnim funkcijama (vidjeti u tom smislu presudu od 18. ožujka 1997., Diego Calн & Figli, C-343/95, EU:C:1997:160, t. 22.) te ih u ovom slučaju preuzima ta ista lučka uprava.

46      Kao drugo, peljari se ne ograničavaju na to da sami poštuju pravila o sigurnosti plovidbe i zaštiti okoliša u luci. Prilikom ukrcaja na brodove radi obavljanja djelatnosti peljarenja i prijavljivanja mogućih nepravilnosti nadležnim lučkim upravama koje mogu dovesti do prekida plovidbe, peljari osiguravaju da ti brodovi poštuju navedena pravila o sigurnosti i zaštiti okoliša.

47      Kao treće, sustavna priroda intervencije peljara u predmetne luke i zone za sva plovila, uz iznimke ograničene na vojna plovila i plovila za razonodu, podrazumijeva da je većina plovila koja ulaze u te luke i ta područja, izlaze iz njih ili plove u tim lukama i područjima, predmet peljarenja.

48      Iz tih razmatranja proizlazi da je djelatnost peljarenja koju obavlja lučka uprava neodvojiva od onih kojima je općenito cilj nadzor pomorskog i lučkog prometa, jamčenje njegove sigurnosti i osiguranje zaštite okoliša u predmetnoj luci. Naime, peljarenje izravno pridonosi cilju sigurnosti i zaštite okoliša u lukama koji se nastoji postići djelatnostima nadzora kao jamstvom te sigurnosti i te zaštite (vidjeti u tom smislu presudu od 26. ožujka 2009., SELEX Sistemi Integrati/Komisija, C-113/07 P, EU:C:2009:191, t. 76.).

49      Ta povezanost s izvršavanjem javnih ovlasti ne temelji se na isključivim pravima dodijeljenima lučkoj upravi za obavljanje djelatnosti peljarenja u glavnom postupku i stoga ne ovisi o dodjeli tih prava. Stoga se ne može smatrati da je sama činjenica da država članica odluči, kao u ovom slučaju, isključiti, zbog razloga od javnog interesa, djelatnost iz tržišnog natjecanja uvođenjem zakonitog monopola u korist subjekta s isključivim pravima, uzrok nepostojanja gospodarske prirode te djelatnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 2025., INTERZERO i dr., C-254/23, EU:C:2025:569, t. 56. i navedenu sudsku praksu).

50      Osim toga, u ovom je slučaju također nevažna okolnost da je djelatnost peljarenja regulirana, s obzirom na to da su pravila o tim naknadama odobrila rumunjska tijela javne vlasti, u ovom slučaju neovisno javno tijelo pod nazivom „Pomorski nadzorni odbor”. Naime, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da činjenica da se usluga koju pruža javno tijelo i koja je povezana s izvršavanjem javnih ovlasti pruža za naknadu nije dovoljna da bi se djelatnost koja se obavlja kvalificirala kao gospodarska djelatnost, a subjekt koji je obavlja kvalificirao kao poduzetnik, ako tu naknadu odobre tijela javne vlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 18. ožujka 1997., Diego Calн & Figli, C-343/95, EU:C:1997:160, t. 22. do 25.).

51      Naposljetku, okolnost da se djelatnost peljarenja mogla, u kontekstu koji nije onaj rumunjskih propisa koji se primjenjuju u glavnom postupku, smatrati gospodarskom djelatnošću ili da je Uredba 2017/352 ne izuzima od primjene pravila tržišnog natjecanja, ne omogućuje da se isključi mogućnost da se djelatnost peljarenja o kojoj je riječ u glavnom postupku može povezati s izvršavanjem javnih ovlasti. Naime, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 32. ove presude, moguće je da djelatnosti koje su načelno gospodarske prirode gube taj karakter ako su povezane s izvršavanjem javnih ovlasti jer su neodvojive od tog izvršavanja.

52      Stoga treba smatrati da je djelatnost peljarenja, kako je uređena OG-om br. 22/1999 i spornom odlukom, povezana s izvršavanjem javnih ovlasti. Stoga se ona ne može kvalificirati kao gospodarska djelatnost, što također isključuje mogućnost da se spornom odlukom, kojom se dodjeljuju isključiva prava za obavljanje te djelatnosti, dodijeli državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, a da pritom nije potrebno provjeriti jesu li u ovom slučaju ispunjeni drugi uvjeti koje treba ispuniti kako bi se neka mjera kvalificirala kao državna potpora.

53      S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 107. stavak 1. UFEU-a i Uredbu 2017/352 treba tumačiti na način da mjera koju je donijela država članica kojom se stvara monopol u korist određenih javnih lučkih tijela kako bi im se povjerila djelatnost obveznog peljarenja plovila, uz naknadu koju odobravaju javna tijela, ne predstavlja državnu potporu ako je ta djelatnost neodvojiva od zadaća od općeg interesa, a to su nadzor i sigurnost pomorskog prometa te zaštita okoliša u luci dodijeljenoj tim subjektima.

 Troškovi

54      Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) odlučuje:

Članak 107. stavak 1. UFEU-a i Uredbu (EU) 2017/352 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2017. o uspostavi okvira za pružanje lučkih usluga i zajedničkih pravila o financijskoj transparentnosti luka

treba tumačiti na način da:

mjera koju je donijela država članica kojom se stvara monopol u korist određenih javnih lučkih tijela kako bi im se povjerila djelatnost obveznog peljarenja plovila, uz naknadu koju odobravaju javna tijela, ne predstavlja državnu potporu ako je ta djelatnost neodvojiva od zadaća od općeg interesa, a to su nadzor i sigurnost pomorskog prometa te zaštita okoliša u luci dodijeljenoj tim subjektima.

Potpisi


*      Jezik postupka: rumunjski