<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑551/15</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015CJ0551</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:193">EU:C:2017:193</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>10</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>10</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>tmilcjePRESUDA OD <DATE ISO="20170309">9. 3. 2017.</DATE> – PREDMET C-551/15</P><P>PULA PARKING</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (drugo vijeće)</P><P><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>* Jezik postupka: hrvatski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Pravosudna suradnja u građanskim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 1215/2012</KEYWORD><KEYWORD>Vremensko i materijalno područje primjene</KEYWORD><KEYWORD>Građanske i trgovačke stvari</KEYWORD><KEYWORD>Ovršni postupak radi naplate nepodmirenog dugovanja za parkiranje na javnom parkiralištu</KEYWORD><KEYWORD>Uključenost</KEYWORD><KEYWORD>Pojam ,sud’</KEYWORD><KEYWORD>Javni bilježnik koji je donio rješenje o ovrsi na temelju ,vjerodostojne isprave'</KEYWORD></INDEX><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C-551/15,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Općinski sud u Puli-Pola (Hrvatska), odlukom od <DATE ISO="20151020">20. listopada 2015.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20151023">23. listopada 2015.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Pula Parking d.o.o.</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Svena Klausa Tederahna,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (drugo vijeće),</P><P>u sastavu: M. Ilešič, predsjednik vijeća, A. Prechal, A. Rosas, C. Toader (izvjestiteljica) i E. Jarašiūnas, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Bobek,</P><P>tajnik: M. Aleksejev, administrator,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20160714">14. srpnja 2016.</DATE>,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>za Pula Parking d.o.o., M. Kuzmanović i S. L. Pacheco-Vinković, odvjetnici,</P></ITEM><ITEM><P>za S. K. Tederahna, E. Zadravec, odvjetnik,</P></ITEM><ITEM><P>za hrvatsku vladu, A. Metelko-Zgombić, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za njemačku vladu, T. Henze i M. Hellmann, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za švicarsku vladu, M. Schöll, u svojstvu agenta,</P></ITEM><?PAGE NO="2"?><ITEM><P>za Europsku komisiju, C. Cattabriga, S. Ječmenica i M. Wilderspin, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20161027">27. listopada 2016.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="351" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 351, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.; ispravci u <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="160" PAGE.FIRST="40" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 160, str. 40</REF.DOC.OJ>. i <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="202" PAGE.FIRST="57" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 202, str. 57</REF.DOC.OJ>.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru ovršnog postupka koji se vodi između Pula Parkinga d.o.o. i Svena Klausa Tederahna vezano uz zahtjev za naplatu nepodmirenog dugovanja za javno parkiranje.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Pravni temelj Uredbe br. 1215/2012 su članak 67. stavak 4. i članak 81. stavak 2. točke (a), (c) i (e) UFEU-a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Uvodne izjave 3., 4., 10., 26. i 34. Uredbe br. 1215/2012 glase kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>(3)</NO.P><TXT>Unija si je postavila za cilj održavanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravosuđa, između ostalog, olakšavanjem pristupa pravosuđu, posebno načelom uzajamnog priznavanja sudskih i izvansudskih odluka u građanskim stvarima. [...]</TXT></NP></CONSID><CONSID><NP><NO.P>(4)</NO.P><TXT>Određene razlike između nacionalnih pravila koja reguliraju nadležnost i priznavanje presuda, onemogućavaju nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Odredbe o jedinstvenim pravilima o sukobu nadležnosti u građanskim i trgovačkim stvarima, te osiguravanju brzog i jednostavnog priznavanja i izvršenja sudskih odluka donesenih u državi članici neophodn[e] su.</TXT></NP></CONSID><P>[...]</P><CONSID><NP><NO.P>(10)</NO.P><TXT>Područje primjene ove Uredbe trebalo bi obuhvaćati sve glavne građanske i trgovačke stvari, osim određenih točno utvrđenih stvari [...].</TXT></NP></CONSID><P>[...]</P><CONSID><NP><NO.P>(26)</NO.P><TXT>Uzajamno povjerenje u sudovanje u Uniji opravdava načelo da bi se sudske odluke donesene u državi članici trebale priznati u svim državama članicama bez potrebe provođenja posebnog postupka. Nadalje, cilj skraćivanja trajanja prekograničnih sporova te smanjenje troškova njihova vođenja, opravdavaju ukidanje potvrde o izvršnosti prije izvršenja u zamoljenoj državi članici. Slijedom toga, potrebno je sudsku odluku donesenu pred sudom države članice smatrati kao da je donesena pred sudom zamoljene države članice.</TXT></NP></CONSID><P>[...]</P><?PAGE NO="3"?><CONSID><NP><NO.P>(34)</NO.P><TXT>Treba se osigurati kontinuitet između Konvencije [od <DATE ISO="19680927">27. rujna 1968.</DATE> o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="299" PAGE.FIRST="32" DATE.PUB="1972">SL 1972., L 299, str. 32</REF.DOC.OJ>.)], Uredbe [Vijeća] (EZ) br. 44/2001 [od <DATE ISO="20001222">22. prosinca 2000.</DATE> o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="012" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 12, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)] i ove Uredbe, a u tom cilju potrebno je donijeti i prijelazne odredbe. Isti se zahtjev za kontinuitetom primjenjuje u pogledu tumačenja Suda Europske unije o Konvenciji [od <DATE ISO="19680927">27. rujna 1968.</DATE> o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima] i uredbama koje je zamjenjuju.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Poglavlje I. Uredbe br. 1215/2012 nosi naslov <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Područje primjene i definicije<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>. Ondje se u članku 1. stavku 1. predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Ova se Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda. Ne proteže se posebno na porezne, carinske ili upravne predmete ili na odgovornost države za radnje i propuste u izvršavanju javnih ovlasti (<HT TYPE="ITALIC">acta iure imperii</HT>).<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Prema odredbi članka 2. te uredbe:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>U smislu ove Uredbe:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>,sudska odluka' znači svaka odluka koju je donio sud države članice, bez obzira kako se naziva, uključujući nalog, naredbu, odluku ili nalog o izvršenju, kao i odluku o utvrđivanju troškova, koju izdaje sudski službenik.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[...]<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Članak 3. te uredbe glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>U smislu ove Uredbe izraz ,sud’ uključuje sljedeća tijela u mjeri u kojoj imaju nadležnost u stvarima iz područja primjene ove Uredbe:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>u Mađarskoj, u skraćenim postupcima u vezi platnih naloga (<HT TYPE="ITALIC">fizetési meghagyásos eljárás</HT>), javni bilježnici (<HT TYPE="ITALIC">közjegyző</HT>);</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>u Švedskoj u skraćenim postupcima u vezi platnih naloga (<HT TYPE="ITALIC">betalningsföreläggande</HT>) i pomoć[i] kod izvršenja (<HT TYPE="ITALIC">handräckning</HT>): služba za izvršenje (<HT TYPE="ITALIC">Kronofogdemyndigheten</HT>).<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>U članku 66. stavcima 1. i 2. iste uredbe određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="066.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se Uredba primjenjuje samo na sudske postupke koji su pokrenuti, na vjerodostojne isprave koje su formalno sastavljene ili registrirane te na sudske nagodbe koje su potvrđene ili sklopljene na dan ili nakon <DATE ISO="20150110">10. siječnja 2015.</DATE></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="066.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Neovisno o članku 80., Uredba (EZ) br. 44/2001 nastavlja se primjenjivati na sudske odluke donesene u sudskim postupcima koji su pokrenuti, na vjerodostojne isprave koje su formalno sastavljene ili registrirane te na sudske nagodbe koje su potvrđene ili sklopljene prije <DATE ISO="20150110">10. siječnja 2015.</DATE>, a koji spadaju u područje primjene te uredbe.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Hrvatsko pravo</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Člankom 31. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13 i 93/14) predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="031.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>(1)</NO.PARAG><ALINEA>Vjerodostojna isprava je, prema ovom Zakonu, račun, […] izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="031.002"><NO.PARAG>(2)</NO.PARAG><ALINEA>Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="031.003"><NO.PARAG>(3)</NO.PARAG><ALINEA>Osim podataka iz stavka 2. ovoga članka, račun fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost mora sadržavati upozorenje dužniku da, u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze, vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.</ALINEA></PARAG><P>[...]<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Prema članku 278. Ovršnog zakona, javni bilježnici odlučuju o prijedlozima za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>U skladu s člankom 279. stavcima 1. i 3. tog zakona, za određivanje ovrhe mjesno je nadležan javni bilježnik prema prebivalištu ili sjedištu ovršenika. Prema članku 38. istog zakona, ta je mjesna nadležnost isključiva. Ako je prijedlog za ovrhu podnesen mjesno nenadležnom javnom bilježniku, sud će ga odbaciti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Sukladno članku 282. stavku 3. tog zakona, javni bilježnik kojem je podnesen pravodoban, dopušten i obrazložen prigovor protiv rješenja koje je izdao proslijedit će spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu, koji će u povodu takvog prigovora donijeti odluke iz članaka 57. i 58. istog zakona.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Članak 283. stavak 1. istog zakona određuje da će na zahtjev ovrhovoditelja javni bilježnik staviti na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti ako u roku od osam dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Prema članku 58. stavku 3. Ovršnog zakona, sud kojem je proslijeđen predmet rješenja protiv kojeg je podnesen prigovor nadležan je staviti izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti sukladno pravilima koja se primjenjuju u povodu prigovora protiv platnog naloga.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Pula Parking je društvo u vlasništvu Grada Pule (Hrvatska) koje na temelju odluke gradonačelnika toga grada od <DATE ISO="20091216">16. prosinca 2009.</DATE>, kako je izmijenjena <DATE ISO="20150211">11. veljače 2015.</DATE>, osigurava upravljanje, nadzor, održavanje i čišćenje naplatnih javnih parkirališta u tom gradu i naplatu naknade za parkiranje te obavlja druge povezane poslove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20100908">8. rujna 2010.</DATE> S. K. Tederahn, čije je prebivalište u Njemačkoj, parkirao je svoje vozilo na naplatnom javnom parkiralištu u gradu Puli. Pula Parking je S. K. Tederahnu izdao parkirališnu kartu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Prema ugovoru o parkiranju, koji je sklopljen slijedom izdavanja navedene karte, S. K. Tederahn tu je kartu bio dužan platiti u roku od osam dana od njezina izdavanja, nakon čega su počele teći zatezne kamate.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>S. K. Tederahn nije podmirio dugovani iznos u propisanom roku, pa je Pula Parking <DATE ISO="20150227">27. veljače 2015.</DATE> javnom bilježniku sa sjedištem u Puli podnio prijedlog za ovrhu na temelju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>vjerodostojne isprave<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> u skladu s člankom 278. Ovršnog zakona.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Vjerodostojna isprava<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> koju je dostavio Pula Parking bila je ovjereni izvadak iz njegovih poslovnih knjiga, sukladno kojem je na temelju računa od <DATE ISO="20100908">8. rujna 2010.</DATE> iznos od 100 hrvatskih kuna (HRK) (otprilike 13 eura) dospio <DATE ISO="20100916">16. rujna 2010.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Na temelju te isprave javni bilježnik <DATE ISO="20150325">25. ožujka 2015.</DATE> izdao je rješenje o ovrsi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>S. K. Tederahn <DATE ISO="20150421">21. travnja 2015.</DATE> podnio je prigovor protiv tog rješenja te je predmet, sukladno članku 282. stavku 3. Ovršnog zakona, upućen Općinskom sudu u Puli-Pola (Hrvatska).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>U svojem prigovoru S. K. Tederahn iznio je jedan pravni argument koji se ticao stvarne i mjesne nenadležnosti javnog bilježnika koji je donio rješenje o ovrsi od <DATE ISO="20150325">25. ožujka 2015.</DATE>, zato što on nije bio nadležan za donošenje takvog rješenja na temelju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>vjerodostojne isprave<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> iz 2010. godine protiv njemačkog državljanina ili državljanina bilo koje druge države članice Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Općinski sud u Puli-Pola odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>1.</NO.P><TXT>Primjenjuje li se u konkretnom slučaju Uredba […] br. 1215/2012 s obzirom na prirodu pravnog odnosa parničnih stranaka?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Odnosi li se Uredba […] br. 1215/2012 i na nadležnost javnih bilježnika u […] Hrvatskoj?<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Vremensko područje primjene Uredbe br. 1215/2012</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>S obzirom na to da je S. K. Tederahn prigovorio da Uredba br. 1215/2012 nije primjenjiva <HT TYPE="ITALIC">ratione temporis</HT> jer je ugovor o korištenju parkirališnog mjesta bio sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, odnosno prije <DATE ISO="20130701">1. srpnja 2013.</DATE>, valja se podsjetiti da se akt o pristupanju nove države članice u osnovi temelji na općem načelu trenutačne i potpune primjene odredaba prava Unije u toj državi te da su iznimke dopuštene samo ako su izričito predviđene prijelaznim odredbama (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090428">28. travnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Apostolides</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-420/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:271">EU:C:2009:271</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Kada je konkretno riječ o Uredbi br. 1215/2012, treba podsjetiti da se ona, sukladno svojem članku 66. stavku 1., primjenjuje samo na sudske postupke koji su pokrenuti, na vjerodostojne isprave koje su formalno sastavljene ili registrirane te na sudske nagodbe koje su potvrđene ili sklopljene na dan ili nakon <DATE ISO="20150110">10. siječnja 2015.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>U predmetnom slučaju, iako se predmet glavnog postupka tiče naplate nepodmirenog dugovanja za parkiranje koje se potražuje na temelju ugovora sklopljenog prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, ovršni postupak pokrenut je <DATE ISO="20150227">27. veljače 2015.</DATE>, nakon stupanja na snagu Uredbe br. 1215/2012, a glavni postupak pred sudom koji je uputio zahtjev pokrenut je <DATE ISO="20150421">21. travnja 2015.</DATE>, tako da postupak kao što je predmetni glavni postupak ulazi u vremensko područje primjene te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točki 33. svojeg mišljenja, uobičajeno je, uostalom, da se na prisilnu naplatu dospjelih tražbina primjenjuju pravila postupka koja su vrijedila u trenutku njegova pokretanja, a ne ona koja su se primjenjivala kad je sklopljen prvotni ugovor.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Zaključak iz točke 26. ove presude potkrepljuje i sudska praksa Suda donesena u kontekstu Konvencije od <DATE ISO="19680927">27. rujna 1968.</DATE> o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, u pogledu koje treba, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 34. Uredbe br. 1215/2012, osigurati kontinuitet kada je riječ o tumačenju članka 66. stavka 1. te uredbe prema kojem je jedini nužan i dovoljan uvjet za primjenu propisa iz te presude na sporove o pravnim odnosima nastalima prije njezina stupanja na snagu taj da je sudski postupak pokrenut nakon tog dana (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19791113">13. studenoga 1979.</DATE>, <NAME.CASE>Sanicentral</NAME.CASE>, <NO.CASE>25/79</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1979:255">EU:C:1979:255</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0006">6.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev svojim prvim pitanjem u bitnome pita treba li članak 1. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012 tumačiti na način da je ovršni postupak koji je pokrenulo društvo u vlasništvu jedinice lokalne samouprave protiv fizičke osobe s prebivalištem u drugoj državi članici radi naplate nepodmirenog dugovanja za parkiranje na javnom parkiralištu upravljanje kojim je ta lokalna jedinica povjerila navedenom društvu obuhvaćen područjem primjene te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Pula Parking, hrvatska i švicarska vlada te Europska komisija u bitnome se slažu da pravnom odnosu iz glavnog postupka treba priznati građansku narav u smislu članka 1. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Uvodno, budući da Uredba br. 1215/2012 sada zamjenjuje Uredbu br. 44/2001, valja prije svega podsjetiti da tumačenje Suda u vezi s odredbama potonje vrijedi i za Uredbu br. 1215/2012 kada se ta dva instrumenta prava Unije mogu smatrati istovjetnima (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161116">16. studenoga 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Schmidt</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-417/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:881">EU:C:2016:881</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>U tom smislu, kao što to proizlazi iz članka 1. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012, koji je preuzeo tekst članka 1. stavka 1. Uredbe br. 44/2001, područje primjene Uredbe br. 1215/2012 odnosi se na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>građanske i trgovačke stvari<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, radi osiguravanja što veće jednakosti i ujednačenosti prava i obveza koje proizlaze iz te uredbe za države članice i zainteresirane osobe, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>građanska i trgovačka stvar<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> ne treba tumačiti kao jednostavno upućivanje na domaće pravo jedne ili druge dotične države članice. Navedeni pojam treba smatrati autonomnim pojmom koji treba tumačiti oslanjajući se, s jedne strane, na ciljeve i sustav te uredbe i, s druge strane, na opća načela razvijena u svim nacionalnim pravnim sustavima (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151022">22. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Aannemingsbedrijf Aertssen i Aertssen Terrassements</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-523/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:722">EU:C:2015:722</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Da bi se utvrdilo ulazi li neko područje u područje primjene Uredbe br. 1215/2012, potrebno je istražiti pravne odnose koji postoje među strankama u sporu i odrediti osnovu podignute tužbe i detaljna pravila u pogledu njezina podnošenja (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130411">11. travnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Sapir i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-645/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:228">EU:C:2013:228</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130912">12. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Sunico i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-49/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:545">EU:C:2013:545</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>U konkretnom slučaju, kao što je to i nezavisni odvjetnik naveo u točkama 49. do 51. svojeg mišljenja, upravljanje javnim parkiralištima i naplata naknada za parkiranje predstavljaju djelatnost od lokalnog interesa koju osigurava Pula Parking, poduzeće u vlasništvu Grada Pule. Međutim, iako su ovlasti Pula Parkingu povjerene aktom tijela javne vlasti, ne čini se da utvrđivanje nepodmirenog dugovanja za parkiranje, koje je ugovorne prirode, ni postupak radi njegove naplate, kojemu je cilj zaštita privatnih interesa te je uređen nacionalnim općim pravnim propisima koji se primjenjuju na odnose među privatnim subjektima, zahtijevaju od Grada Pule ili Pula Parkinga izvršavanje javnih ovlasti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>U tom pogledu, čini se da iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi – što će ipak morati provjeriti sud koji je uputio zahtjev – da dugovanje za parkiranje koje potražuje Pula Parking ne sadržava sankcije za koje bi se moglo reći da proizlaze iz akta javne vlasti Pula Parkinga, niti je kaznene naravi, već predstavlja samo protučinidbu za pruženu uslugu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Osim toga, ne čini se da izdajući dotičnim osobama kartu za parkiranje Pula Parking sam sebi izdaje ovršni naslov odstupajući od općih pravnih propisa, s obzirom na to da nakon tog izdavanja on ima samo mogućnost, slično kao izdavatelj računa, pozvati se na vjerodostojnu ispravu koja mu omogućava pokretanje postupka u skladu s odredbama Ovršnog zakona (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130912">12. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Sunico i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-49/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:545">EU:C:2013:545</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da postojeći pravni odnos između Pula Parkinga i S. K. Tederahna načelno treba smatrati privatnopravnim odnosom koji, prema tome, ulazi u pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>građanske i trgovačke stvari<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> u smislu Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>U skladu sa svim navedenim razmatranjima, na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 1. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da je ovršni postupak koji je pokrenulo društvo u vlasništvu jedinice lokalne samouprave protiv fizičke osobe s prebivalištem u drugoj državi članici radi naplate nepodmirenog dugovanja za parkiranje na javnom parkiralištu upravljanje kojim je ta jedinica povjerila navedenom društvu, a koje nije kaznene naravi nego predstavlja samo protučinidbu za pruženu uslugu, obuhvaćen područjem primjene te uredbe.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Drugo pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev svojim drugim pitanjem u bitnome pita treba li Uredbu br. 1215/2012 tumačiti na način da su javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>vjerodostojne isprave<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>, obuhvaćeni pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> u smislu te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Pula Parking i hrvatska vlada smatraju da u kontekstu Uredbe br. 1215/2012 pojmu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> treba pridati široko značenje, na način da on obuhvaća ne samo sudove u užem smislu koji obavljaju sudbene funkcije nego i javne bilježnike. Europska komisija i druge zainteresirane osobe iz članka 23. Statuta Suda Europske unije koje su podnijele očitovanja, uz iznimku švicarske vlade, koja se o ovom pitanju nije izjasnila, smatraju da se javni bilježnici u Hrvatskoj u ovršnim postupcima na temelju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>vjerodostojne isprave<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> bez izmjene te uredbe ne mogu izjednačiti sa sudom u smislu te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da, ako nema upućivanja na pravo država članica, odredbe Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti autonomno, uzimajući u obzir opću strukturu, ciljeve i kontekst nastanka tog instrumenta prava Unije (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160707">7. srpnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Hőszig</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-222/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:525">EU:C:2016:525</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Kada je riječ o općoj strukturi Uredbe br. 1215/2012, treba napomenuti da se u njoj na više mjesta upućuje na pojmove <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>sudski postupci<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>, ali se oni pritom ne definiraju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Tako se naslov Uredbe br. 1215/2012 referira na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>, a u stavku 1. njezina članka 66., koji uređuje vremensku primjenu te uredbe, navodi se da se ona primjenjuje samo na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>sudske postupke<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> pokrenute počevši od <DATE ISO="20150110">10. siječnja 2015.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>U poglavlju I., naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>Područje primjene i definicije<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>, člankom 1. točkom 1. te uredbe određeno je da se ona primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda. U članku 2. navedene uredbe pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> definira se kao svaka odluka koju je donio sud države članice, bez obzira na to kako se ona naziva.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>U članku 3. iste uredbe navode se tijela koja se, u mjeri u kojoj imaju nadležnost postupati u stvarima iz područja primjene te uredbe, smatraju sudovima: u Mađarskoj u skraćenim postupcima u vezi s platnim nalozima javni bilježnici te u Švedskoj u skraćenim postupcima u vezi s tim nalozima i pomoći kod izvršenja služba za izvršenje. Budući da se taj članak konkretno odnosi na u njemu nabrojena tijela, javni bilježnici u Hrvatskoj njime nisu obuhvaćeni. U tom smislu nebitno je to što je Uredba br. 1215/2012 usvojena <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE>, prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji, i što su se tehničke prilagodbe pravne stečevine Unije odnosile samo na pravne akte Unije usvojene i objavljene u <HT TYPE="ITALIC">Službenom listu Europske unije</HT> prije <DATE ISO="20120701">1. srpnja 2012.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Osim toga, kada je riječ o javnobilježničkim funkcijama, Sud je ustaljeno podsjećao da između sudskih i javnobilježničkih funkcija postoje temeljne razlike (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110524">24. svibnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Austrija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-53/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:338">EU:C:2011:338</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0103">103.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151001">1. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>ERSTE Bank Hungary</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-32/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:637">EU:C:2015:637</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170201">1. veljače 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Mađarska</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-392/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:73">EU:C:2017:73</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0111">111.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Treba također navesti da – za razliku od, primjerice, Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20120704">4. srpnja 2012.</DATE> o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="201" PAGE.FIRST="107" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 201, str. 107</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 10., str. 296.), u čijem se članku 3. stavku 2. navodi da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> u smislu te uredbe ne uključuje samo pravosudna tijela nego i sva druga tijela nadležna u tom području koja obavljaju pravosudne funkcije i koja ispunjavaju određene uvjete nabrojene u istoj toj odredbi – Uredba br. 1215/2012 ne sadržava nikakvu opću odredbu s takvim učinkom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>Stoga je u sklopu ovog predmeta potrebno, kao što se to podsjeća u točki 42. ove presude, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> ocijeniti u kontekstu ciljeva Uredbe br. 1215/2012, čije tumačenje sud koji je uputio zahtjev traži.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>U tom smislu valja podsjetiti da je prema uvodnoj izjavi 4. te uredbe neophodno donijeti jedinstvena pravila o sukobu nadležnosti u građanskim i trgovačkim stvarima radi osiguravanja brzog i jednostavnog priznavanja i izvršenja sudskih odluka donesenih u državi članici. U uvodnoj izjavi 26. iste uredbe podsjeća se da je to načelo uzajamnog priznavanja motivirano prije svega uzajamnim povjerenjem u sudovanje u Uniji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>Iz sudske prakse Suda proizlazi da i načelo uzajamnog povjerenja među državama članicama i načelo uzajamnog priznavanja imaju u pravu Unije temeljno značenje s obzirom na to da omogućavaju stvaranje i održavanje prostora bez unutarnjih granica (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160405">5. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Aranyosi i Căldăraru</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-404/15 i C-659/15 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:198">EU:C:2016:198</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0078">78.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>U sustavu Uredbe br. 1215/2012 ta se načela očituju u izvršavanju i postupanju sa sudskim odlukama sudova određene države članice kao da su donesene u državi članici u kojoj se traži izvršenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Dakle, Uredbom br. 1215/2012 – čija je pravna osnova u članku 67. stavku 4. UFEU-a, kojem je cilj olakšavanje pristupa pravosuđu, među ostalim, kroz načelo uzajamnog priznavanja sudskih odluka – u području suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima želi se osnažiti pojednostavnjen i učinkovit sustav pravila o rješavanju sukoba nadležnosti i priznavanju i izvršenju sudskih odluka, uspostavljen pravnim instrumentima na koje se ona nastavlja, radi olakšavanja pravosudne suradnje u svrhu pridonošenja ostvarenju cilja postavljenog Uniji, da postane područje slobode, sigurnosti i pravde, zasnivajući se pritom na visokoj razini povjerenja koja mora postojati između država članica (vidjeti slično, u području policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160601">1. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Bob-Dogi</NAME.CASE>, <NO.CASE>C-241/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:385">EU:C:2016:385</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>Prema tome, s obzirom na ciljeve Uredbe br. 1215/2012, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> u smislu te uredbe treba tumačiti vodeći računa o potrebi da se nacionalnim sudovima država članica omogući identificiranje sudskih odluka koje su donijeli sudovi drugih država članica te provođenje izvršenja tih odluka brzinom koju<?PAGE NO="9"?> zahtijeva ta uredba. Naime, poštovanje načela uzajamnog povjerenja u sudovanje u državama članicama Unije, na kojem se temelji primjena te uredbe, pretpostavlja, među ostalim, da su sudske odluke čije se izvršenje traži u drugoj državi članici donesene u sudskom postupku koji nudi jamstva neovisnosti i nepristranosti te poštovanje načela kontradiktornosti postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>Taj zaključak potkrepljuje i kontekst nastanka Uredbe br. 1215/2012. U tom smislu, Komisijin prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (COM(2010) 748 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>), koji se odnosio na izmjenu Uredbe br. 44/2001, predviđao je uvođenje definicije pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> u poglavlju I. Uredbe br. 1215/2012, naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>Područje primjene i definicije<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>, na način da on uključi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>sva tijela za koja države članice odrede da su nadležna u područjima obuhvaćenima područjem primjene […] uredbe<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>. Međutim, zakonodavac Unije nije prihvatio taj pristup.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>U konkretnom slučaju, kao što je to hrvatska vlada navela na raspravi, javni bilježnici u Hrvatskoj dio su javnobilježničke službe, koja je odvojena od sustava sudova. U skladu s odredbama Ovršnog zakona, javni bilježnici nadležni su donositi rješenja povodom prijedloga za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave. Nakon što se rješenje dostavi ovršeniku, on protiv njega može podnijeti prigovor. Javni bilježnik kojem je podnesen dopušten, obrazložen i pravodoban prigovor protiv rješenja koje je izdao proslijedit će spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu, koji će odlučiti o prigovoru.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57</NO.P><TXT>Iz tih odredaba proizlazi da se rješenje o ovrsi koje javni bilježnik izdaje na temelju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>vjerodostojne isprave<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> ovršeniku dostavlja tek nakon njegova donošenja a da pritom prijedlog na temelju kojeg je javni bilježnik pokrenuo postupak tom ovršeniku nije dostavljen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58</NO.P><TXT>Iako ovršenik može podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi koje je izdao javni bilježnik i iako se čini da javni bilježnik ovlasti koje su mu povjerene u okviru ovršnog postupka na temelju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>vjerodostojne isprave<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> izvršava pod nadzorom suda, kojemu javni bilježnik mora proslijediti eventualne prigovore, ostaje činjenica da ispitivanje prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi na takvom temelju koje u Hrvatskoj provodi javni bilježnik nije kontradiktorno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59</NO.P><TXT>Imajući u vidu sva navedena razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti da Uredbu br. 1215/2012 treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>vjerodostojne isprave<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>, nisu obuhvaćeni pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> u smislu te uredbe.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje:</INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članak 1. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da je ovršni postupak koji je pokrenulo društvo u vlasništvu jedinice lokalne samouprave protiv fizičke osobe s prebivalištem u drugoj državi članici radi naplate nepodmirenog dugovanja za parkiranje na javnom parkiralištu upravljanje kojim je ta lokalna jedinica povjerila navedenom društvu, a koje nije kaznene naravi nego predstavlja samo protučinidbu za pruženu uslugu, obuhvaćen područjem primjene te uredbe.</HT></TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="10"?><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uredbu br. 1215/2012 treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>vjerodostojne isprave<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/>, nisu obuhvaćeni pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> u smislu te uredbe.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Ilešič</P></SIGNATORY><SIGNATORY><P>Prechal</P></SIGNATORY><SIGNATORY><P>Rosas</P></SIGNATORY><SIGNATORY><P>Toader</P></SIGNATORY><SIGNATORY><P>Jarašiūnas</P></SIGNATORY><P>Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu <DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE></P><SIGNATORY><P>Tajnik</P><P>A. Calot Escobar</P></SIGNATORY><SIGNATORY><P>Predsjednik drugog vijeća</P><P>M. Ilešič</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>