<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-579/17</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017CC0579</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:863">EU:C:2018:863</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>11</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>11</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje Y. Bota – Predmet C‑579/17</HT></P><P><HT TYPE="SC">Gradbeništvo Korana</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Yvesa Bota</HT></P><P>od <DATE ISO="20181025">25. listopada 2018.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑579/17</HT></P><P>BUAK Bauarbeiter‑Urlaubs- u. Abfertigungskasse</P><P>protiv</P><P>Gradbeništvo Korana d.o.o.</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Arbeits- und Sozialgericht Wien (Radni i socijalni sud u Beču, Austrija))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 1215/2012</KEYWORD><KEYWORD>Članak 53.</KEYWORD><KEYWORD>Izdavanje potvrde</KEYWORD><KEYWORD>Upravni ili sudski postupak</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodno pitanje odnosi se na tumačenje članka 1. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="351" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 351, str. 1</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="160" PAGE.FIRST="40" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 160, str. 40</REF.DOC.OJ>. i <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="202" PAGE.FIRST="57" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 202, str. 57</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru postupka koji je pokrenuo Bauarbeiter‑Urlaubs- u. Abfertigungskasse (Fond za dopust i otpremnine građevinskih radnika, Austrija)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>U daljnjem tekstu: BUAK</P></NOTE> koji se odnosi na izdavanje potvrde u skladu s člankom 53. Uredbe br. 1215/2012 u svrhu izvršenja konačne presude donesene zbog ogluhe protiv društva Gradbeništvo Korana d.o.o., sa sjedištem u Sloveniji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>U skladu s člancima 37. i 42. Uredbe br. 1215/2012, obavezno je podnošenje takve potvrde kako bi se u državi članici priznala i izvršila odluka donesena u drugoj državi članici. Tim se dokumentom, bez posebnog prethodnog postupka, potvrđuje izvršnost tih odluka te su u njemu preuzeti sažeci tih odluka kako bi se potaknuo njihov slobodan protok i izravno izvršenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, kao što je to istaknula Europska komisija, dopuštenost prethodnog pitanja ovisi o upravnoj ili sudskoj prirodi dužnosti koju je sud porijekla izvršavao u fazi izdavanja potvrde.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>To pravno pitanje koje se odnosi na primjenu članka 53. Uredbe br. 1215/2012 jest novo, za razliku od onog koje je uputio Arbeits- und Sozialgericht Wien (Radni i socijalni sud u Beču, Austrija), odnosno sud koji je uputio zahtjev, a koje se odnosi na kvalifikaciju spora kako bi se odredilo je li obuhvaćen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>građanskim i trgovačkim stvarima<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>. Budući da potonje pitanje ne stvara posebne poteškoće u pogledu sudske prakse Suda, moje će se mišljenje odnositi isključivo na dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku koju Sud treba provjeriti prije ispitivanja merituma zahtjeva.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Nakon moje analize, predložit ću Sudu da u slučaju nesigurnosti u pogledu primjene Uredbe br. 1215/2012 utvrdi da izdavanje potvrde u skladu s člankom 53. te uredbe zahtijeva sudsko ispitivanje u okviru kojeg je nacionalni sud ovlašten uputiti Sudu prethodno pitanje te, slijedom toga, da odluči da je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U uvodnim izjavama 1., 4., 6., 26., 29. i 32. Uredbe br. 1215/2012 navodi se:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>(1)</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20090421">21. travnja 2009.</DATE> Komisija je usvojila izvješće o primjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od <DATE ISO="20001222">22. prosinca 2000.</DATE> o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima[<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="012" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 12, str. 1</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19, svezak 3., str. 30.)</P></NOTE>]. Iz izvješća proizlazi da je općenito provođenje ove Uredbe zadovoljavajuće, ali da je poželjno poboljšati primjenu određenih njenih odredaba, dalje olakšati slobodni protok presuda i dodatno poboljšati pristup pravosuđu. Budući da su potrebne brojne promjene ove Uredbe, zbog jasnoće je potrebno da ona bude preinačena.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(4)</NO.P><TXT>Određene razlike između nacionalnih pravila koja reguliraju nadležnost i priznavanje presuda, onemogućavaju nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Odredbe o jedinstvenim pravilima o sukobu nadležnosti u građanskim i trgovačkim stvarima, te osiguravanju brzog i jednostavnog priznavanja i izvršenja sudskih odluka donesenih u državi članici neophodni su.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(6)</NO.P><TXT>Zbog postizanja cilja slobodnog protoka sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, potrebno je i primjereno da pravila koja uređuju nadležnost i priznavanje i izvršenje sudskih odluka budu uređena pravnim instrumentom Unije koji je obvezujući i izravno primjenjiv.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(26)</NO.P><TXT>Uzajamno povjerenje u sudovanje u Uniji opravdava načelo da bi se sudske odluke donesene u državi članici trebale priznati u svim državama članicama bez potrebe provođenja posebnog postupka. Nadalje, cilj skraćivanja trajanja prekograničnih sporova te smanjenje troškova njihova vođenja, opravdavaju ukidanje potvrde o izvršnosti prije izvršenja u zamoljenoj državi članici. Slijedom toga, potrebno je sudsku odluku donesenu pred sudom države članice smatrati kao da je donesena pred sudom zamoljene države članice.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(29)</NO.P><TXT>Izravno izvršenje u zamoljenoj državi članici sudske odluke koja je donesena u drugoj državi članici bez potvrde o izvršnosti, ne bi trebalo ugroziti poštivanje prava na obranu. Stoga, osoba protiv koje se traži izvršenje trebala bi moći uložiti zahtjev za odbijanje priznanja ili izvršenja sudske odluke, ako smatra da postoji neki od razloga za odbijanje priznanja. To bi trebalo uključivati razloge da osoba nije bila u mogućnosti pripremiti svoju obranu jer je sudska odluka donesena zbog izostanka u građanskom postupku povezanim s kaznenim postupkom. […]</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><?PAGE NO="3"?><CONSID><NP><NO.P>(32)</NO.P><TXT>Kako bi se obavijestilo osobu protiv koje se traži izvršenje sudske odluke donesene u drugoj državi članici, potvrda utvrđena ovom Uredbom, kojoj je, prema potrebi, priložena sudska odluka, dostavlja se toj osobi u razumnom roku prije prve mjere izvršenja. U tom kontekstu, prva mjera izvršenja bi trebala značiti prva mjera izvršenja nakon takve dostave.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Poglavlje I. te uredbe, naslovljeno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Područje primjene i definicije<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, sadržava članak 1. kojim se predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda. Ne proteže se posebno na porezne, carinske ili upravne predmete ili na odgovornost države za radnje i propuste u izvršavanju javnih ovlasti (<HT TYPE="ITALIC">acta iure imperii</HT>).</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se Uredba ne primjenjuje na:</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA><ALINEA><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>socijalno osiguranje;</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U članku 28. stavcima 1. i 2. navedene uredbe navodi se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="028.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ako je tuženik koji ima domicil u državi članici tužen pred sudom druge države članice, te se nije upustio u postupak, sud se po službenoj dužnosti proglašava nenadležnim, osim ako njegova nadležnost ne proizlazi iz odredaba ove Uredbe.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="028.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Sud zastaje s postupkom na ono vrijeme koje je potrebno da se utvrdi je li tuženiku bilo omogućeno pravodobno zaprimiti pismeno kojim se pokreće postupak ili slično pismeno kako bi mu se omogućilo pripremiti obranu ili poduzeti potrebne korake u tom smjeru.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 37. stavkom 1. iste uredbe, koji se nalazi u odjeljku 1., naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Priznavanje<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>, u poglavlju III. koje se odnosi na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>[p]riznavanje i izvršenje [odluka donesenih u državi članici]<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Stranka koja se želi u državi članici pozvati na odluku donesenu u drugoj državi članici podnosi:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>primjerak sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>potvrdu izdanu sukladno članku 53.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Člankom 39. u odjeljku 2., naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Posebna nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>, određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Sudska odluka donesena u državi članici koja je izvršna u toj državi članici, izvršna je u drugim državama članicama bez zahtijevanja potvrde o izvršnosti.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Člankom 42. stavkom 1. Uredbe br. 1215/2012 predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>U svrhu izvršenja u državi članici sudske odluke donesene u drugoj državi članici, podnositelj zahtjeva podnosi nadležnom tijelu izvršenja:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>primjerak sudske odluke koja ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njezine vjerodostojnosti; i</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="4"?><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>potvrdu izdanu sukladno članku 53., kojom se potvrđuje da je sudska odluka izvršna i koja sadrži sažetak sudske odluke kao i, prema potrebi, bitne informacije o troškovima postupka koji se naknađuju i izračunu kamata.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>U članku 43. stavku 1. te uredbe određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Ako se zahtijeva izvršenje sudske odluke donesene u drugoj državi članici, potvrda izdana u skladu s člankom 53. dostavlja se osobi protiv koje se zahtijeva izvršenje prije prve mjere izvršenja. Potvrdi se prilaže presuda, ako već nije dostavljena toj osobi.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 53. Uredbe br. 1215/2012, koji se nalazi u odjeljku 4., naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>Zajedničke odredbe<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Sud porijekla na zahtjev zainteresirane stranke, izdaje potvrdu na obrascu iz Priloga I.<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>O razlici između teksta tog članka u odnosu na tekst članka 54. Uredbe br. 44/2001, vidjeti točku 39. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Austrijsko pravo</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Ovaj pregled odnosi se samo na postupovne odredbe zbog predmeta mojeg mišljenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Na temelju rješenja od <DATE ISO="20150917">17. rujna 2015.</DATE> Oberster Gerichtshofa (Vrhovni sud, Austrija)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Rješenje br. 3Ob152/15x</P></NOTE>, donesenog na temelju Uredbe br. 44/2001<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Prema mojim saznanjima, nijedno drugo rješenje nije doneseno na temelju Uredbe br. 1215/2012.</P></NOTE>, članak 7.a stavak 1.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Primjenjiv u vrijeme nastanka činjenica, postao članak 419. stavak 1.</P></NOTE> Gesetza über das Exekutions- und Sicherungsverfahren (Exekutionsordnung) (Zakonik o postupku izvršenja)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>RGBl. 79/1896, u daljnjem tekstu: EO</P></NOTE>, kako je izmijenjen, primjenjuje se na potvrde predviđene člankom 54. Uredbe br. 44/2001. U skladu s tom odredbom, sud pred kojim se vodi prvostupanjski postupak nadležan je za izdavanje takve potvrde.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 16. stavkom 7. Bundesgesetza betreffend die Besorgung gerichtlicher Geschäfte durch Rechtspfleger (Rechtspflegergesetz) (Zakon o sudskim službenicima)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>BGBl. 560/1985</P></NOTE> od <DATE ISO="19851212">12. prosinca 1985.</DATE>, za taj je zadatak zadužen <HT TYPE="ITALIC">Rechtspfleger</HT> (sudski službenik).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>U skladu s točkom 7. rješenja Oberster Gerichtshofa (Vrhovni sud), postupak za izdavanje potvrde u smislu članka 54. Uredbe 44/2001 u načelu je uređen pravilima glavnog postupka. Usto, Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) u istoj je točki smatrao da odredba članka 84. stavka 1. EO‑a (koji je postao članak 411. stavak 1.), kojim se predviđa kontradiktoran postupak, nije primjenjiv.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 7. stavkom 3. EO‑a, može se podnijeti tužba u svrhu povlačenja potvrda koje su izdane nezakonito ili pogreškom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenice u glavnom postupku i prethodno pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>BUAK je kolektivno tijelo kojim se upravlja na temelju austrijskog javnog prava, sa sjedištem u Beču (Austrija), čija je zadaća prikupljanje sredstava za plaćanje naknada za dopust i otpremnine građevinskih radnika na temelju Bauarbeiter‑Urlaubs- und Abfertigungsgesetza 1972 (Zakon o uređenju dopusta i otpremnine građevinskih radnika)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>BGBl. 414/1972, u daljnjem tekstu: BUAG</P></NOTE> od <DATE ISO="19721123">23. studenoga 1972.</DATE>, kako je izmijenjen<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>BGBl. I 72/2016</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Gradbeništvo Korana, čije je sjedište u Sloveniji, poduzetnik je koji je upućivao radnike u Austriju kako bi ondje obavljali građevinske radove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>BUAK je <DATE ISO="20161018">18. listopada 2016.</DATE> pokrenuo postupak pred Arbeits- und Sozialgerichtom Wien (Radni i socijalni sud u Beču) podnošenjem tužbe protiv društva Gradbeništvo Korana kojom je najprije zahtijevao plaćanje iznosa od <FT TYPE="DECIMAL">38477,50</FT> eura, koji odgovara dodatku, na temelju odjeljka VI.b BUAG‑a, koje to društvo duguje za odrađene radne dane velikom broju građevinskih radnika upućenih u Austriju u razdoblju od veljače 2016. do lipnja 2016.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Presudom od <DATE ISO="20170428">28. travnja 2017.</DATE>, donesenom zbog ogluhe uz obrazloženje da društvo Gradbeništvo Korana nije tog dana prisustvovalo pripremnom ročištu, Arbeits- und Sozialgericht Wien (Radni i socijalni sud u Beču) u potpunosti je prihvatio BUAK‑ov zahtjev te je društvu tuženiku odredio rok od petnaest dana da ga dobrovoljno izvrši. Budući da nije podneseno pravno sredstvo, ta je presuda, dostavljena društvu Gradbeništvo Korana <DATE ISO="20170621">21. lipnja 2017.</DATE>, postala pravomoćna<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>U odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku uopće se ne pojašnjava je li provedena provjera u pogledu toga je li tuženik znao za postupak koji se vodio, ni o temelju na kojem je pokrenut postupak protiv te osobe pred sudom države članice u kojoj je domicil tužitelja, čime se odstupilo od načela iz članka 4. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>U svrhu izvršenja te presude BUAK je <DATE ISO="20170731">31. srpnja 2017.</DATE> istom sudu podnio zahtjev za izdavanje potvrde na temelju članka 53. Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Stoga sud koji je uputio zahtjev pita o primjenjivosti te uredbe, koja ovisi o pitanju je li postupak u kojem je donesena presuda od <DATE ISO="20170428">28. travnja 2017.</DATE> obuhvaćen građanskim i trgovačkim stvarima u smislu članka 1. stavka 1. navedene uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Smatra da na temelju određenih okolnosti postupak može postati postupak koji se vodi na temelju javnog prava, iako BUAK u okviru upućivanja radnika nema ovlast izdavati naloge za izvršenje, kao u potpuno unutarnjim situacijama, te treba platiti dodatke pred Arbeits- und Sozialgerichtom Wien (Radni i socijalni sud u Beču), koji ima isključivu nadležnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev tvrdi i da je presudom od <DATE ISO="20141119">19. studenoga 2014.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>presuda br. 5A_249/2014</P></NOTE>, Tribunal fédéral (Savezni sud, Švicarska) analizirao sličan postupak na temelju odjeljka VI.b BUAG‑a te da je presudio da, na temelju odnosa podređenosti koji postoji između poslodavca i BUAK‑a, to tijelo ima ovlasti javne vlasti, te stoga takav postupak nije obuhvaćen područjem primjene članka 1. Konvencije iz Lugana<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Zbog datuma te presude riječ je o Konvenciji o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, potpisanoj <DATE ISO="20071030">30. listopada 2007.</DATE>, čije se sklapanje odobrilo u ime Zajednice Odlukom Vijeća 2009/430/EZ od <DATE ISO="20081127">27. studenoga 2008.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="147" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 147, str. 1</REF.DOC.OJ>) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 128.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Arbeits- und Sozialgericht Wien (Radni i socijalni sud u Beču) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Treba li članak 1. Uredbe br. 1215/2012 tumačiti na način da su postupci u kojima [BUAK] potražuje dodatke koji su usmjereni protiv poslodavaca zbog upućivanja na rad u Austriju radnika čije uobičajeno mjesto rada nije u Austriji ili u okviru ustupanja radnika Austriji ili protiv poslodavaca sa sjedištem izvan Austrije zbog zapošljavanja radnika s uobičajenim mjestom rada u Austriji, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>građanske i trgovačke stvari<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> na koje se gore navedena uredba primjenjuje, čak i ako se takvi BUAK‑ovi zahtjevi za dodatke odnose na privatnopravne radne odnose i služe udovoljavanju privatnopravnih zahtjeva za dopust radnika koji proizlaze iz radnih odnosa s poslodavcima, ali</P><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>iznos zahtjeva za dopust radnika u odnosu na BUAK i iznos BUAK‑ovih zahtjeva za dodatke na plaću od poslodavaca nisu određeni ugovorom ili kolektivnim ugovorom, nego uredbom saveznog ministra,</P></ITEM><?PAGE NO="6"?><ITEM><P>dodaci koje poslodavci duguju BUAK‑u ne služe samo pokrivanju troškova naknade za dopust koja se isplaćuje radnicima nego služe i pokrivanju BUAK‑ovih administrativnih troškova i</P></ITEM><ITEM><P>BUAK u vezi s izvršenjem i provedbom svojih zahtjeva za takvim dodacima temeljem zakona ima šire ovlasti od privatnopravnog subjekta, u smislu da</P><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>su poslodavci pod prijetnjom novčane kazne obvezni BUAK‑u podnositi prijave na početku i završetku djelatnosti kao i svaki mjesec tijekom njezina trajanja primjenom komunikacijskih kanala koje je BUAK uspostavio, surađivati s njim i dopustiti BUAK‑u da provodi mjere nadzora, omogućiti mu uvid u dokumente o plaćama i druge poslovne dokumente i pružati mu informacije i</P></ITEM><ITEM><P>BUAK u slučaju povrede obveze prijavljivanja ima pravo na temelju vlastitih utvrđenja izračunati dodatke na plaću koje duguje poslodavac, pri čemu u tom slučaju BUAK ima pravo sam odrediti iznos tog zahtjeva neovisno o stvarnim okolnostima upućivanja odnosno zapošljavanja?<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></P></ITEM></LIST></P></ITEM></LIST></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Sud je <DATE ISO="20180705">5. srpnja 2018.</DATE> obaviješten o otvaranju stečajnog postupka nad društvom Gradbeništvo Korana i o tome da sud koji je uputio zahtjev ustraje u zahtjevu za prethodnu odluku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Prema naznakama prikupljenim na raspravi primjenjuje se Uredba (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20150520">20. svibnja 2015.</DATE> o postupku u slučaju nesolventnosti (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="141" PAGE.FIRST="19" DATE.PUB="2015">SL 2015., L 141, str. 19</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Moja analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Komisija je u svojim pisanim očitovanjima pozvala Sud da prvi put u pogledu postupka izdavanja potvrde u skladu s člankom 53. Uredbe br. 1215/2012 odluči o dopuštenosti prethodnog pitanja, s obzirom na članak 267. UFEU‑a, koja ovisi o kvalifikaciji dužnosti koje izvršava tijelo koje je uputilo zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Tvrdi da sud porijekla, određen kao odgovoran za izdavanje potvrde iz članka 53. Uredbe br. 1215/2012, djeluje u svojstvu sudskog tijela u nastavku postupka koji je završio donošenjem odluke koju treba izvršiti te da je taj sud nadležan za odlučivanje o pitanju primjenjivosti te uredbe u toj fazi jer se o tome nije moglo odlučivati u fazi rasprave i presude. Komisija ističe logiku i svrhu navedene uredbe, kao i posebne okolnosti predmeta koje se odnose na nepostojanje osporavanja tuženika kako bi zaključila da je Sud nadležan za odgovaranje na postavljeno pitanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Kako bi se ocijenilo jesu li uvjeti dopuštenosti prethodnog pitanja ispunjeni u glavnom predmetu, čini se prikladnim uputiti, kao prvo, na načela koja Sud iznosi u tom području i, konkretnije, prilikom ispitivanja dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku koji je uputilo tijelo zaduženo za potvrđivanje sudske odluke kao europskog naloga za izvršenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti Uredbu (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040421">21. travnja 2004.</DATE> o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="143" PAGE.FIRST="15" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 143, str. 15</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 172.). Može se istaknuti da, iako je Sud u okviru postupaka koji se odnose na potvrde izdane u svrhu lakšeg priznavanja i izvršenja sudskih odluka donesenih u državi članici donio tri presude (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120906">6. rujna 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Trade Agency</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑619/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:531">EU:C:2012:531</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Imtech Marine Belgium</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑300/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:825">EU:C:2015:825</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160616">16. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Pebros Servizi</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑511/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:448">EU:C:2016:448</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)), samo je u tom posljednjem predmetu Sud odlučivao o prigovoru dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Sud je, s jedne strane, podsjetio da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, iako člankom 267. UFEU‑a podnošenje zahtjeva Sudu nije uvjetovano postojanjem kontradiktornog postupka, nacionalni sudovi ovlašteni su obratiti se Sudu samo ako je pred njima u tijeku spor i ako trebaju odlučiti u postupku koji ima za cilj donošenje odluke sudske naravi<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160616">16. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Pebros Servizi</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑511/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:448">EU:C:2016:448</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>S druge strane, ponovno je pojasnio da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>iako izraz <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>donijeti presudu<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="2019" ID="QE0019"/> u smislu članka 267. stavka 2. UFEU‑a uključuje sve postupke u kojima sud koji je uputio zahtjev donosi presudu, njega valja široko tumačiti, kako bi se izbjeglo da se brojna postupovna pitanja smatraju nedopuštenima i da ih Sud ne može tumačiti, kako bi Sud mogao poznavati tumačenje svih postupovnih odredaba prava Unije koje je sud koji je uputio zahtjev dužan primijeniti<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160616">16. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Pebros Servizi</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑511/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:448">EU:C:2016:448</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Vidjeti u istom smislu, uz upućivanje na Uredbu br. 805/2004, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Imtech Marine Belgium</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑300/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:825">EU:C:2015:825</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Kao drugo, potrebno je napraviti usporedbu s dvjema prethodnim odlukama Suda koje se odnose na potvrde izdane u skladu s uredbama br. 44/2001 i 805/2004.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>U presudi od <DATE ISO="20160616">16. lipnja 2016.</DATE>, Pebros Servizi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑511/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:448">EU:C:2016:448</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, donesenoj na temelju prethodno iznesenih načela, Sud je odlučio da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>potvrđivanje sudske odluke kao europskog naloga za izvršenje predstavlja akt sudske naravi<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti točku 30. te presude.</P></NOTE>, pri čemu je potvrdio analizu utvrđenu u presudi od <DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, Imtech Marine Belgium<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑300/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:825">EU:C:2015:825</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> (t. 46. i 47.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, iz presude od <DATE ISO="20120906">6. rujna 2012.</DATE>, Trade Agency<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑619/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:531">EU:C:2012:531</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, koju je Sud donio u okviru pravnog lijeka protiv proglašenja izvršivosti sudske odluke donesene zbog ogluhe u državi članici porijekla kojoj je priložena potvrda iz članka 54. Uredbe br. 44/2001<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Kao podsjetnik, taj članak odgovara članku 53. Uredbe br. 1215/2012.</P></NOTE>, može se zaključiti da izdavanje takve potvrde ne zahtijeva sudsko ispitivanje. Utvrdio je da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>uzimajući u obzir da sud […] nadležan za izdavanje potvrde ne odgovara nužno onome koji je donio odluku čije se izvršenje traži, [činjenične informacije sadržane u potvrdi] mogu biti isključivo indikativne prirode te imati vrijednost običnih podataka<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti točke 35. i 36. te presude.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Iz tih odluka proizlazi da elementi korisni za kvalifikaciju dužnosti koje izvršava sud porijekla prilikom izdavanja potvrde iz članka 53. Uredbe br. 1215/2012 treba izvesti ne samo iz teksta primjenjivih odredbi nego i iz sustava utvrđenog tom odredbom i ciljeva koji se njome nastoje postići.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Na temelju analize tih elemenata smatram da se, unatoč određenim pitanjima koja se razlikuju u Uredbi br. 1215/2012 te uredbama br. 44/2001 i 805/2004, nijedno od prethodno utvrđenih rješenja Suda ne može izravno prenijeti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Naime, najprije valja istaknuti da se tekst članka 53. Uredbe br. 1215/2012 razlikuje od teksta članka 54. Uredbe br. 44/2001, kojem on odgovara. Iako se u tom članku navodi da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>[s]ud <HT TYPE="ITALIC">ili nadležno tijelo</HT> države članice u kojoj je donesena sudska odluka izdaje, na zahtjev bilo koje zainteresirane stranke, potvrdu u obliku standardnog obrasca iz Priloga V. [toj] Uredbi<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Moje isticanje</P></NOTE>, člankom 53. predviđa se da potvrdu izdaje sud porijekla”.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Nadalje, postupak izdavanja potvrde kojom se utvrđuje izvršivost odluke, koji provodi taj sud<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti članak 42. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 1215/2012. Potrebno je usporediti s točkom 68. presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090428">28. travnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Apostolides</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑420/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:271">EU:C:2009:271</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), u skladu s kojom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>[…] potvrda predviđena u članku 54. Uredbe br. 44/2001 utvrđuje izvršivost u državi članici podrijetla na datum izdavanja te potvrde<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/>.</P></NOTE>, treba razlikovati od postupka potvrđivanja odluke kao europskog naloga za izvršenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Vidjeti naslov članka 6. Uredbe br. 805/2004: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>[…] potvrđivanje [sudske odluke] kao europskog naloga za izvršenje<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>.</P></NOTE>. Taj tekst, koji se nalazi u uredbama br. 805/2004 i br. 1215/2012, otkriva veliku razliku između tih dvaju postupaka. Naime, u skladu s člankom 6. stavkom 1. i člankom 9. Uredbe br. 805/2004, potvrđivanje sudske odluke o nespornoj tražbini pred sudom podrijetla kao europskog naloga za izvršenje prethodi službenoj ispravi za izdavanje potvrde, kao što je Sud istaknuo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Imtech Marine Belgium</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑300/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:825">EU:C:2015:825</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Valja naglasiti da se u takvom slučaju primjenjivost Uredbe br. 805/2004 provjerava u fazi koja prethodi potvrđivanju odluke.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Konačno, ključno je utvrditi da iako, poput Uredbe br. 805/2004, Uredba br. 1215/2012 uspostavlja načelo ukidanja egzekvature, u prvoj je uredbi to načelo općenito navedeno, bez prethodnog uvjeta. Ta velika novost, kojom se potaknula preinaka Uredbe br. 44/2001 i koja je pojednostavila potvrdu o izvršivosti, proizlazi iz načela trenutačne izvršivosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>To načelo dopunjuje načelo potpunog priznavanja sudskih odluka, koje se temelji na uzajamnom povjerenju između država članica, a navodi se i u uvodnoj izjavi 26. Uredbe br. 1215/2012. Vidjeti i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Pula Parking</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑551/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:193">EU:C:2017:193</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> iz članka 39. Uredbe br. 1215/2012. Tu odredbu treba tumačiti u vezi s uvodnom izjavom 26. te uredbe u skladu s kojom je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>potrebno […] sudsku odluku donesenu pred sudom države članice smatrati kao da je donesena pred sudom zamoljene države članice<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Stoga je, u svrhu izvršenja u državi članici sudske odluke donesene u drugoj državi članici, dovoljno na temelju članka 42. Uredbe br. 1215/2012 podnijeti primjerak te odluke i potvrdu predviđenu u članku 53. te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Ta potvrda je stoga glavna osnova za provođenje načela izravnog izvršenja sudske odluke donesene u državama članicama. Drugim riječima, bez tog dokumenta, odluka nije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>prikladna da se slobodno kreće u europskom pravosudnom prostoru<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Izraz upotrijebljen u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160616">16. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Pebros Servizi</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑511/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:448">EU:C:2016:448</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) u pogledu europskog naloga za izvršenje.</P></NOTE>, što nije slučaj u sustavu uspostavljenom u Uredbi br. 44/2001<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120906">6. rujna 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Trade Agency</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑619/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:531">EU:C:2012:531</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Stoga, u svrhu lakšeg razumijevanja sudske odluke koju treba izvršiti, potvrda je osmišljena kao njezina zamjena<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti članak 42. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 1215/2012 u skladu s kojim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>potvrd[a] […] sadrži sažetak sudske odluke kao i, prema potrebi, bitne informacije o troškovima postupka koji se naknađuju i izračunu kamata<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/>.</P></NOTE>, pri čemu se njezin prijevod<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Vidjeti članak 42. stavak 3. te uredbe.</P></NOTE>, odnosno prijevod odluke koju treba izvršiti, ne zahtijeva u svakom slučaju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti, u pogledu uvjeta u kojima nadležno tijelo izvršenja ili osoba protiv koje se zahtijeva izvršenje ipak može zahtijevati prijevod odluke koju treba izvršiti, članak 42. stavak 4. i članak 43. stavak 2. navedene uredbe.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Učinkovitost tog sustava, kojom se opravdava dodavanje brojnih rubrika u potvrdu, temelji se na kvaliteti provjera koje provodi sud porijekla u fazi rasprave i presude, koje će potom služiti kao temelj za sastavljanje potvrde. Nadležni sud više ne provodi nikakav nadzor u zamoljenoj državi članici. U slučaju zahtjeva za izvršenje, samo osoba protiv koje se izvršenje zahtijeva može od tog suda tražiti da odluči o navedenim razlozima za odbijanje priznavanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti članak 45. Uredbe br. 1215/2012.</P></NOTE> ili izvršenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti članak 46. Uredbe br. 1215/2012.</P></NOTE>. Upravo se zbog te mogućnosti potvrda predviđena u članku 53. Uredbe br. 1215/2012 dostavlja dotičnoj osobi prije izvršenja, u skladu s člankom 43. te uredbe.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, sud porijekla kojem je podnesen zahtjev za izdavanje potvrde, uglavnom preuzima tvrdnje iz odluke koju treba izvršiti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>U tom se pogledu čini uvjerljivim da se, koliko je to moguće, eventualne poteškoće predvide tijekom sastavljanja presude.</P></NOTE>. Taj sud ne provodi nadzor poštovanja određenih zahtjeva kojima se opravdava ukidanje egzekvature, kao što je bio slučaj kod primjene prethodnih instrumenata<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Osim članaka 16. do 18. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od <DATE ISO="20000529">29. svibnja 2000.</DATE> o stečajnom postupku (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="160" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2000">SL 2000., L 160, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 3.), koja je stavljena izvan snage Uredbom 2015/848, pri čemu su ti članci bez izmjena zamijenjeni člancima 19. do 21. te uredbe, kojima se predviđaju priznavanje i izravni učinci sudske odluke o pokretanju postupka u slučaju nesolventnosti. Vidjeti i članak 17. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od <DATE ISO="20081218">18. prosinca 2008.</DATE> o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="007" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 7, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 5., str. 138. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="281" PAGE.FIRST="29" DATE.PUB="2013">SL 2013., L 281, str. 29</REF.DOC.OJ>.), na temelju kojeg ukidanje egzekvature ovisi o primjenjivosti Haškog protokola od <DATE ISO="20071123">23. studenoga 2007.</DATE> o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja u državi članici u kojoj je odluka donesena, pri čemu se u obzir ne uzimaju primijenjena postupovna pravila ili prigovor tuženika.</P></NOTE>, ako je nepostojanje egzekvature bilo povezano s provjerom posebnih jamstava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Što se tiče nespornih tražbina vidjeti Uredbu br. 805/2004 i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160616">16. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Pebros Servizi</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑511/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:448">EU:C:2016:448</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> te navedenu sudsku praksu). U tom se pogledu može istaknuti da, nakon stupanja na snagu Uredbe br. 1215/2012, jedini interes za traženje primjene Uredbe br. 805/2004 proizlazi iz poštovanja tih jamstava jer se pretpostavka prihvaćanja tražbine temelji na utvrđenju da stranka kojoj je naloženo plaćanje očito nije prisustvovala u postupku.</P></NOTE> ili s odvijanjem postupka u skladu s posebnim pravilima utvrđenim u određenim uredbama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Vidjeti Uredbu (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20061212">12. prosinca 2006.</DATE> o uvođenju postupka za europski platni nalog (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="399" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 399, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 94.) i Uredbu (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20070711">11. srpnja 2007.</DATE> o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="199" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2007">SL 2007., L 199, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 10., str. 100.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Slijedom toga, u slučaju zahtjeva za izdavanje potvrde u skladu s člankom 53. Uredbe br. 1215/2012, čini mi se da je potrebno predvidjeti dva slučaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Ako sud porijekla smatra da je nadležan za sastavljanje potvrde jer sudska odluka koju treba izvršiti sadržava sve tražene potrebne podatke, izdavanje potvrde uopće nije sudske prirode. Iako je ta potvrda neizostavan element u procesu izvršenja sudske odluke, predviđenom u Uredbi br. 1215/2012, njegova se priroda u takvom slučaju ne razlikuje od prirode koju je Sud utvrdio u pogledu potvrde na koju se odnosi članak 54. Uredbe br. 44/2001<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120906">6. rujna 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Trade Agency</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑619/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:531">EU:C:2012:531</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Potrebno je napomenuti da se ta odluka odnosila na naznake o postupku donošenja presude zbog ogluhe u rubrici obrasca koja nije izmijenjena Uredbom br. 1215/2012.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>K tomu, iako se člankom 53. Uredbe br. 1215/2012 ne pojašnjava tko je unutar suda porijekla nadležan za izdavanje takve potvrde<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Potrebno usporediti s presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Imtech Marine Belgium</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑300/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:825">EU:C:2015:825</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), koja se odnosi na izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>sud podrijetla<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> iz članka 6. stavka 1. Uredbe br. 805/2004.</P></NOTE>, nju može izdati i nesudsko tijelo. Stoga se u tom slučaju ne postavlja pitanje pokretanja postupka pred Sudom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, ako sud porijekla, kao u ovom slučaju, nije u fazi rasprave i presude<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Pitanje se prvi put može postaviti i u fazi prekograničnog izvršenja sudske odluke koja je donesena u nacionalnom sporu. Vidjeti u tom pogledu predmet Weil (C‑361/18), koji je trenutačno u tijeku pred Sudom.</P></NOTE> odlučio o primjenjivosti Uredbe br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>U tom se pogledu može napomenuti, suprotno onomu što tvrdi Komisija u točki 16. pisanih očitovanja, da, ako je protiv tuženika koji ima domicil u jednoj državi članici pokrenut postupak pred sudom druge države članice, a on se ne pojavi pred sudom, taj sud treba biti posebno pažljiv u pogledu primjenjivosti Uredbe br. 1215/2012. Naime, s jedne strane, u skladu s uvodnom izjavom 13. te uredbe, treba provjeriti postojanje europskih zajedničkih pravila o nadležnosti i, s druge strane, u skladu s člankom 28. navedene uredbe, sud se po službenoj dužnosti treba proglasiti nenadležnim, osim ako njegova nadležnost ne proizlazi iz odredaba iste uredbe, te treba provesti određene provjere u pogledu poštovanja tuženikovih prava obrane. Osim toga, valja podsjetiti da je Sud odlučio da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>za pitanja koja se odnose na područje primjene odredbi Konvencije [od <DATE ISO="19680927">27. rujna 1968.</DATE> o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="299" PAGE.FIRST="32" DATE.PUB="1972">SL 1972., L 299, str. 32</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak15., str. 3.), kako je izmijenjena kasnijim konvencijama o pristupanju novih država članica toj konvenciji], kojima se određuje sudska nadležnost u međunarodnom poretku, treba smatrati da proizlaze iz javnog poretka<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19930119">19. siječnja 1993</DATE>, <NAME.CASE>Shearson Lehman Hutton</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑89/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1993:15">EU:C:1993:15</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0010">10.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)).</P></NOTE> i ako nije očito da je spor obuhvaćen područjem primjene te uredbe, taj sud nužno mora provesti sudsko ispitivanje, u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima, u okviru pokretanja postupka u svrhu izdavanja potvrde ili u okviru pravnog sredstva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Potrebno usporediti s presudama od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19951019">19. listopada 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Job Centre</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑111/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:340">EU:C:1995:340</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0011">11.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090625">25. lipnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Roda Golf &amp; Beach Resort</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑14/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:395">EU:C:2009:395</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i sa zahtjevom za prethodnu odluku u predmetu Logistik XXL (C‑135/18), koji je trenutačno u tijeku pred Sudom.</P></NOTE>, nakon odbijanja izdavanja te potvrde.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, sud porijekla ne dopunjuje niti ne tumači donesenu odluku kao što bi trebao kako bi mogao ispuniti određene rubrike potvrde, u slučaju nepotpune ili netočne odluke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>U takvim slučajevima, prema mojem se mišljenju trebaju provoditi drugi postupci predviđeni nacionalnim pravom jer u fazi izdavanja potvrde postupak nije kontradiktoran.</P></NOTE>. Provjerom svoje nadležnosti za izdavanje potvrde, taj sud provodi nastavak sudskog postupka, u fazi koja se odnosi na jamčenje neposredne izvršivosti donesene odluke. Sud porijekla stoga treba donijeti odluku kojom se, u skladu sa širokim tumačenjem pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>postupak koji ima za cilj donošenje odluke sudske naravi<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Vidjeti točku 31. i sljedeće točke ovog mišljenja.</P></NOTE>, opravdava mogućnost upućivanja prethodnog pitanja Sudu. Pravna sigurnost i brzo izvršenje sudske odluke donesene u državi članici porijekla o tome usko ovisi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, taj slučaj treba usporediti sa slučajem u kojem sud porijekla treba tumačiti smisao određenih rubrika potvrde s obzirom na posebnosti njegova nacionalnog prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Vidjeti zahtjev za prethodnu odluku u predmetu Logistik XXL (C‑135/18), koji je trenutačno u tijeku pred Sudom i koji se odnose na rubriku 4.4. obrasca iz Priloga I. Uredbe br. 1215/2012. U tom je slučaju sud porijekla naložio da je presuda za plaćanje novčanog iznosa privremeno izvršiva samo uz davanje osiguranja vjerovnika. Nakon isteka određenog roka, vjerovnik može ograničiti izvršenje sudske odluke na određen iznos svoje tražbine (i posljedično svojeg osiguranja) ili mjere osiguranja, a da ne daje osiguranje.</P></NOTE> ili odlučiti o nadležnosti suda koji odlučuje o meritumu u slučaju sudske odluke kojom se nalaže privremena mjera ili mjera osiguranja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Vidjeti rubriku 4.6.2. obrasca iz Priloga I. Uredbe br. 1215/2012 i osobito pisane napomene Nuyts, A., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>La refonte du règlement Bruxelles I<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>, <HT TYPE="ITALIC">Revue critique de droit international privé</HT>, Dalloz, Pariz, 2013., str. 1. do 64., konkretno str. 27. (t. 23. i 24.).</P></NOTE>. Sud porijekla stoga izvršava sudačke dužnosti kojima se opravdava i to da je ovlašten Sudu uputiti zahtjev za prethodnu odluku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Ta kvalifikacija suda, u smislu članka 267. UFEU‑a ipak treba, prema mojem mišljenju, ostati iznimna. Naime, u fazi izvršenja sudske odluke ne može doći do <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>pokretanja novog postupka<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Izraz preuzet iz presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111013">13. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Prism Investments</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑139/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:653">EU:C:2011:653</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, čime bi se dovela u pitanje svrha Uredbe br. 1215/2012 i ugrozila prava dužnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Za pregled prava obrane, vidjeti uvodnu izjavu 29. Uredbe br. 1215/2012.</P></NOTE>. Naime, valja podsjetiti na nekontradiktornu prirodu postupka izdavanja potvrde. K tomu, dužnik kojem je dostavljena potvrda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Tom ga prilikom, prema mojem mišljenju, treba obavijestiti o razlozima za odbijanje priznavanja ili izvršenja, koji su predviđeni Uredbom br. 1215/2012, među kojima su osobito oni koji se temelje na pravilima o nadležnosti kojima se štiti slabija stranka. Vidjeti u tom pogledu predmet Salvoni (C‑347/18), koji je trenutačno u tijeku pred Sudom.</P></NOTE> može upotrijebiti pravno sredstvo protiv učinaka potvrde samo u granicama razloga predviđenih u članku 45.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Vidjeti i upućivanje na te odredbe u članku 46. te uredbe. Što se tiče provjere poštovanja prava tuženika koji se nije odazvao na poziv suda, vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120906">6. rujna 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Trade Agency</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑619/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:531">EU:C:2012:531</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), za čiji mi se doseg čini da se može proširiti na Uredbu br. 1215/2012, uzimajući u obzir da Prilog I. toj uredbi sadržava istu rubriku kao što je rubrika u Prilogu V. Uredbe br. 44/2001, o čijim se učincima raspravljalo u tom predmetu. K tomu, uvodnom izjavom 30. Uredbe br. 1215/2012 predviđa se da bi stranka koja osporava izvršenje sudske odluke donesene u drugoj državi članici trebala moći da se u mjeri u kojoj je moguće i u skladu s pravnim sustavom zamoljene države članice pozove i na razloge za odbijanje dostupne u nacionalnom pravu i unutar rokova utvrđenih tim pravom. Stoga treba prevladati poteškoće ispitane u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111013">13. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Prism Investments</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑139/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:653">EU:C:2011:653</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> Uredbe br. 1215/2012. Doista, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, te razloge treba usko tumačiti kako se u toj fazi postupka tuženik koji je redovito obavještavan o postupku ne bi mogao protiviti razlozima, kao što je primjenjivost te uredbe, koje je mogao istaknuti pred sudom koji odlučuje o meritumu ili prilikom primjene pravnih sredstava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150716">16. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Diageo Brands</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑681/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:471">EU:C:2015:471</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160525">25. svibnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Meroni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑559/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:349">EU:C:2016:349</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). U suprotnom slučaju, što se tiče primjenjivosti Uredbe br. 1215/2012 to može imati za učinak da se prizna da sud zamoljene države članice može nadzirati ocjenu suda porijekla.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>S obzirom na ta razmatranja, smatram da je sud porijekla, kojem je podnesen zahtjev za izdavanje potvrde u skladu s člankom 53. Uredbe br. 1215/2012 i koji ima dvojbe u pogledu primjene te uredbe u nedostatku odluke o tome pitanju, ovlašten uputiti Sudu prethodno pitanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Stoga predlažem Sudu da u slučaju nesigurnosti u pogledu primjene Uredbe (EU) br. 1215/2012 utvrdi da izdavanje potvrde u skladu s člankom 53. te uredbe zahtijeva sudsko ispitivanje, u okviru kojeg je nacionalni sud ovlašten uputiti Sudu prethodno pitanje te da, slijedom toga, odluči da je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da u slučaju nesigurnosti u pogledu primjene Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, utvrdi da izdavanje potvrde u skladu s člankom 53. te uredbe zahtijeva sudsko ispitivanje, u okviru kojeg je nacionalni sud ovlašten uputiti Sudu prethodno pitanje te da, slijedom toga, odluči da je zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Arbeits- und Sozialgericht Wien (Radni i socijalni sud u Beču, Austrija) dopušten.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>