<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-674/20</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62020CJ0674</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:303">EU:C:2022:303</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>11</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>11</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda Od <DATE ISO="20220428">28. 4. 2022</DATE>. – Predmet C‑674/20</HT></P><P><HT TYPE="SC">Airbnb Ireland</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (drugo vijeće)</P><P><DATE ISO="20220427">27. travnja 2022.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: francuski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Unutarnje tržište</KEYWORD><KEYWORD>Članak 114. stavak 2. UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Isključenje poreznih odredbi</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2000/31/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Usluge informacijskog društva</KEYWORD><KEYWORD>Elektronička trgovina</KEYWORD><KEYWORD>Internetska platforma za posredovanje u prometu nekretnina</KEYWORD><KEYWORD>Članak 1. stavak 5. točka (a)</KEYWORD><KEYWORD>Isključenje područja oporezivanja</KEYWORD><KEYWORD>Definicija</KEYWORD><KEYWORD>Nacionalni propis u vezi s porezom na turističke smještajne objekte</KEYWORD><KEYWORD>Odredba kojom se posrednici obvezuju da poreznoj upravi, na pisani zahtjev, dostave određene podatke u vezi s iskorištavanjem tih objekata radi utvrđivanja obveznika tog poreza</KEYWORD><KEYWORD>Članak 56. UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Nepostojanje diskriminacije</KEYWORD><KEYWORD>Nepostojanje ograničenja</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑674/20,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Cour constitutionnelle (Belgija), odlukom od <DATE ISO="20201126">26. studenoga 2020.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20201210">10. prosinca 2020.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Airbnb Ireland UC</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Région de Bruxelles‑Capitale,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (drugo vijeće),</P><P>u sastavu: A. Prechal, predsjednica vijeća, J. Passer, F. Biltgen, N. Wahl (izvjestitelj) i M. L. Arastey Sahún, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za Airbnb Ireland UC, D. Van Liedekerke, <HT TYPE="ITALIC">advocaat</HT>, kao i A. Laes i M. Van Lierde, <HT TYPE="ITALIC">avocats</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za Région de Bruxelles‑Capitale, C. Molitor, <HT TYPE="ITALIC">avocat</HT>,</P></ITEM><?PAGE NO="2"?><ITEM><P>za španjolsku vladu, L. Aguilera Ruiz, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za francusku vladu, N. Vincent i T. Stéhelin, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju R. Guizzi, <HT TYPE="ITALIC">avvocato dello Stato</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman i J. Hoogveld, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za austrijsku vladu, J. Schmoll, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, W. Roels, S. Kalėda, P.-J. Loewenthal i L. Armati, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. stavka 5. točke (a) i članka 15. stavka 2. Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20000608">8. lipnja 2000.</DATE> o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="178" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2000">SL 2000., L 178, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.), članaka 1. do 3. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20061212">12. prosinca 2006.</DATE> o uslugama na unutarnjem tržištu (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="376" PAGE.FIRST="36" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 376, str. 36</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.) i članka 56. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru tužbe za poništenje članka 12. Uredbe Région de Bruxelles‑Capitale (Regija glavnog grada Bruxellesa, Belgija) od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE> o regionalnom porezu na turističke smještajne objekte koju je podnio Airbnb Ireland UC.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2000/31</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Na temelju uvodne izjave 12. Direktive 2000/31:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>Neke aktivnosti treba isključiti iz područja primjene ove direktive zbog toga što se sloboda pružanja usluga u tim područjima, u ovoj fazi, ne može jamčiti na temelju Ugovora ili postojećeg sekundarnog zakonodavstva. Izostavljanjem tih aktivnosti ne isključuje se ni jedan instrument koji se može pokazati potrebnim za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Oporezivanje, posebno porez na dodanu vrijednost nametnut za veliki broj usluga na koje se odnosi ova direktiva, mora se isključiti iz područja primjene ove direktive.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></P></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Uvodna izjava 13. te direktive glasi:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Ova direktiva nema za cilj utvrđivanje pravila o fiskalnim obavezama i ne prejudicira izradu instrumenata Zajednice koji se odnose na fiskalne aspekte elektroničke trgovine.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></P></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Uvodnom izjavom 21. navedene direktive propisano je:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Opseg područja koordinacije ne utječe na buduće usklađivanje Zajednice na području usluga informacijskog društva niti na buduće zakonodavstvo koje će se usvojiti na nacionalnoj razini u skladu s pravom Zajednice; područje koordinacije obuhvaća samo zahtjeve vezane za <HT TYPE="ITALIC">online</HT> aktivnosti kao što su <HT TYPE="ITALIC">online</HT> informacije, <HT TYPE="ITALIC">online</HT> oglašavanje, <HT TYPE="ITALIC">online</HT> kupnja, <HT TYPE="ITALIC">online</HT> sklapanje ugovora [...]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>.</P></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Člankom 1. Direktive 2000/31, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Cilj i područje primjene<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>, propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ova direktiva ima za cilj doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta osiguranjem slobodnog kretanja usluga informacijskog društva između država članica.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ova direktiva usklađuje, u mjeri potrebnoj za postizanje cilja iz stavka 1., pojedine nacionalne odredbe o uslugama informacijskog društva koje se odnose na unutarnje tržište, poslovni nastan davatelja usluga, komercijalna priopćenja, elektroničke ugovore, odgovornost posrednika, kodeks ponašanja, izvansudske nagodbe, mogućnosti tužbe i suradnju između država članica.</ALINEA></PARAG><P>[...]</P><PARAG IDENTIFIER="001.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ova direktiva se ne odnosi na:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>područje oporezivanja;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[...]<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Članak 3. stavak 2. te direktive glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Države članice ne mogu, zbog razloga koji spadaju u okvir područja koordinacije, ograničiti slobodu pružanja usluga informacijskog društva iz neke druge države članice.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>U skladu s člankom 3. stavkom 4. navedene direktive, odstupanje od te zabrane moguće je, pod uvjetom da je ono razmjerno cilju koji se nastoji ostvariti, samo zbog razloga povezanih s javnim poretkom, zaštitom javnog zdravlja, javnom sigurnosti ili zaštitom potrošača.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Članak 15. stavak 2. te direktive glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Države članice mogu utvrditi obveze za davatelje usluga informacijskog društva da odmah obavijeste nadležna tijela javne vlasti o navodnim protuzakonitim aktivnostima ili informacijama koje poduzimaju odnosno pružaju primatelji njihove usluge ili obvezu da nadležnim tijelima na njihov zahtjev dostave informacije koje omogućuju identifikaciju primatelja njihovih usluga s kojima imaju sporazume o pohrani informacija.<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2006/123</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>U članku 1. Direktive 2006/123, naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Predmet<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>, predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ovom direktivom određuju se opće odredbe kojima se pružateljima usluga olakšava ostvarivanje slobode poslovnog nastana te slobodno kretanje usluga uz istodobno održavanje visokog stupnja kvalitete tih usluga.</ALINEA><ALINEA>[...]<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>U skladu s člankom 2. te direktive, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Područje primjene<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="002.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se direktiva primjenjuje na usluge koje dostavljaju pružatelji s poslovnim nastanom u državi članici.</ALINEA></PARAG><P>[...]</P><PARAG IDENTIFIER="002.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se direktiva ne primjenjuje na područje oporezivanja.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Člankom 3. iste direktive, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Odnos s važećim pravom [Unije]<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>, predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ako su odredbe ove direktive u suprotnosti s odredbom nekog drugog akta [Unije] koji uređuje posebne aspekte pristupa ili izvođenja uslužne djelatnosti u specifičnim sektorima ili za specifične struke, prednost ima odredba drugog akta [Unije] koja se primjenjuje na te specifične sektore ili struke. [...]</ALINEA></PARAG><P>[...]</P><PARAG IDENTIFIER="003.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice primjenjuju odredbe iz ove direktive u skladu s propisima Ugovora o pravu poslovnog nastana i slobodnom kretanju usluga.<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Belgijsko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Uredbom Regije glavnog grada Bruxellesa od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE> o regionalnom porezu na turističke smještajne objekte (<HT TYPE="ITALIC">Moniteur belge</HT>, <DATE ISO="20170106">6. siječnja 2017.</DATE>, str. 509.; u daljnjem tekstu: Uredba od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE>) uvodi se paušalni porez po noćenju koji je dužan platiti svaki upravitelj turističkog smještajnog objekta, pri čemu potonji obuhvaća privatni smještaj turista u domaćinstvu kada se on osigurava uz naknadu (u daljnjem tekstu: paušalni turistički porez).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Na temelju članka 2. točke 8. Uredbe od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE>, posrednik je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>svaka fizička ili pravna osoba koja uz naknadu djeluje kako bi se na turističko tržište stavila na raspolaganje smještajna jedinica, osigurala turistička promidžba turističkog smještajnog objekta ili ponudile usluge pomoću kojih upravitelji i turisti mogu izravno stupiti u kontakt jedni s drugima<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>U skladu s člankom 3. te uredbe, paušalni turistički porez izračunava se kao umnožak osnovnog iznosa po smještajnoj jedinici, umanjen za privatni smještaj u domaćinstvu, i broja noćenja koje su turisti ostvarili u toj smještajnoj jedinici.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Iz članka 4. navedene uredbe proizlazi da paušalni turistički porez duguje upravitelj turističkog smještajnog objekta ili, ako je on nesolventan ili nepoznat, vlasnik nekretnine, a iz članka 7. iste uredbe, da obveznik tog poreza poreznoj upravi podnosi mjesečnu poreznu prijavu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Člankom 12. Uredbe od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE> predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Za turističke smještajne objekte koji se nalaze u Regiji glavnog grada Bruxellesa, za koje djeluju kao posrednici ili vode njihovu promidžbenu politiku, posrednici na pisani zahtjev dostavljaju službenicima koje imenuje vlada podatke o upraviteljima i turističkim smještajnim objektima, kao i broj noćenja i iznajmljenih smještajnih jedinica tijekom protekle godine.</ALINEA><ALINEA>Posredniku koji ne postupi u skladu s pisanim zahtjevom iz prethodnog stavka može se izreći upravna novčana kazna od <FT TYPE="NUMBER">10000</FT> eura.<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Nakon stupanja na snagu Uredbe od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE>, porezna uprava Regije glavnog grada Bruxellesa <DATE ISO="20170210">10. veljače 2017.</DATE> uputila je Airbnbu Ireland zahtjev za dostavu informacija o obveznicima plaćanja turističkog paušalnog poreza koji se koriste njegovim uslugama (u daljnjem tekstu: prvi zahtjev za dostavu informacija).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Airbnb Ireland je <DATE ISO="20170331">31. ožujka 2017.</DATE> izrazio određenu zadršku u pogledu tog zahtjeva te je predložio da se o njemu raspravi s regionalnim tijelima. Ta mu je uprava <DATE ISO="20170808">8. kolovoza 2017.</DATE> uputila novi, precizniji, zahtjev za dostavu informacija u vezi s devet turističkih smještajnih objekata koji se nalaze u Regiji glavnog grada Bruxellesa (u daljnjem tekstu: drugi zahtjev za dostavu informacija).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Airbnb Ireland izjavio je <DATE ISO="20170908">8. rujna 2017.</DATE> da neće udovoljiti tim zahtjevima, slijedom čega mu je porezna uprava Regije glavnog grada Bruxellesa <DATE ISO="20171110">10. studenoga 2017.</DATE> izrekla devet pojedinačnih novčanih kazni u iznosu od <FT TYPE="NUMBER">10000</FT> eura.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Između prvog i drugog zahtjeva za dostavu informacija Airbnb Ireland je <DATE ISO="20170710">10. srpnja 2017.</DATE> sudu koji je uputio zahtjev, odnosno Couru constitutionnelle (Ustavni sud, Belgija), podnio tužbu za poništenje članka 12. Uredbe od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Nakon što je istaknuo da iz dokumenata o parlamentarnoj raspravi proizlazi da je Uredba od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE> uvođenjem paušalnog turističkog poreza imala za cilj uključiti turistički sektor u snošenje financijskih troškova prouzročenih turizmom i uskladiti oporezivanje turističkih smještajnih objekata u Regiji glavnog grada Bruxellesa, sud koji je uputio zahtjev pojasnio je da posrednici, među kojima je Airbnb Ireland, nisu ni obveznici navedenog poreza niti su zaduženi za njegovo ubiranje, ali su, s druge strane, na temelju članka 12. te uredbe obvezni poreznoj upravi, na njezin pisani zahtjev, pružiti informacije, te im je u slučaju neispunjenja te obveze zapriječena upravna kazna u iznosu od <FT TYPE="NUMBER">10000</FT> eura.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Navodeći da se, u skladu sa sudskom praksom Suda, usluga posredovanja čiji je cilj posredstvom elektroničke platforme povezati uz naknadu potencijalne najmoprimce i profesionalne odnosno neprofesionalne iznajmljivače koji nude kratkotrajni smještaj, pri čemu se pružaju i određene usluge kojima se ta usluga posredovanja dopunjuje, treba kvalificirati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>usluga informacijskog društva<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> iz Direktive 2000/31 (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191219">19. prosinca 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Airbnb Ireland</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑390/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1112">EU:C:2019:1112</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0069">69.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) sud koji je uputio zahtjev, koji smatra da su posrednici iz Uredbe od<?PAGE NO="6"?> <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE> uglavnom pružatelji takve usluge posredovanja, pita se o relevantnosti navedene direktive u ovom predmetu, s obzirom na to da je njezinim člankom 1. stavkom 5. točkom (a) predviđeno da se ona ne odnosi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>na područje oporezivanja<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev osobito se pita o tumačenju tih izraza i o tome kako okvalificirati članak 12. Uredbe od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE> u tom pogledu. Taj članak jest dio poreznog propisa, ali Airbnb Ireland, međutim, tvrdi da iznimka predviđena člankom 1. stavkom 5. točkom (a) Direktive 2000/31, koju treba usko tumačiti, u ovom slučaju nije primjenjiva, tako da je članak 12. navedene uredbe obuhvaćen područjem primjene te direktive. Međutim, taj članak 12., obvezom priopćavanja koju nameće, ne ispunjava uvjete predviđene člankom 3. stavkom 4. Direktive 2000/31, pod kojima je državama članicama dopušteno donijeti mjere kojima se ograničava slobodno pružanje usluga informacijskog društva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Cour constitutionnelle (Ustavni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>1.</NO.P><TXT>Treba li članak 1. stavak 5. točku (a) Direktive [2000/31] tumačiti na način da je nacionalni propis – koji obvezuje pružatelje usluge posredovanja, čiji je cilj posredstvom elektroničke platforme povezati uz naknadu potencijalne najmoprimce s profesionalnim ili neprofesionalnim iznajmljivačima koji nude kratkotrajni smještaj, da na pisani zahtjev porezne uprave i pod prijetnjom upravne novčane kazne dostave ,podatke o upraviteljima i turističkim smještajnim objektima, kao i broj noćenja i iznajmljenih smještajnih jedinica tijekom protekle godine’ u svrhu utvrđivanja obveznika regionalnog poreza na turističke smještajne objekte i njihovih oporezivih prihoda – obuhvaćen ,područjem oporezivanja’ te treba li, slijedom toga, smatrati da je isključen iz područja primjene te direktive?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, treba li članke 1. do 3. Direktive [2006/123] tumačiti na način da se ta direktiva primjenjuje na nacionalno zakonodavstvo kao što je ono opisano u prvom prethodnom pitanju? Ovisno o slučaju, treba li članak 56. [UFEU‑a] tumačiti na način da se primjenjuje na takvo zakonodavstvo?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Treba li članak 15. stavak 2. Direktive [2000/31] tumačiti na način da se primjenjuje na nacionalno zakonodavstvo kao što je ono opisano u prvom prethodnom pitanju te da se njime dopušta takvo zakonodavstvo?<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 1. stavak 5. točku (a) Direktive 2000/31 tumačiti na način da odredbu poreznog propisa države članice kojom se obvezuje posrednike – kada je riječ o turističkim smještajnim objektima koji se nalaze u regiji te države članice za koje djeluju kao posrednici ili vode njihovu promidžbenu politiku – da dostave poreznoj upravi, na njezin pisani zahtjev, podatke o upravitelju i turističkim smještajnim objektima te broj noćenja i iznajmljenih smještajnih jedinica tijekom protekle godine, treba smatrati, po svojoj prirodi, neodvojivo povezanom s propisom čiji je ona dio i da je, slijedom toga, obuhvaćena <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>područjem oporezivanja<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> koje je izričito isključeno iz područja primjene te direktive.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Kao prvo, valja podsjetiti na to da je Direktiva 2000/31 donesena osobito na temelju članka 95. UEZ‑a, čiji je tekst preuzet u članku 114. UFEU‑a, koji u stavku 2. iz svojeg područja primjene isključuje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>fiskalne odredbe<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>. Sud je u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑338/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:253">EU:C:2004:253</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) naveo da taj pojam obuhvaća ne samo sva područja oporezivanja, bez razlikovanja vrsta predmetnih poreza ili davanja, nego i sve aspekte tog područja, neovisno o tome je li riječ o materijalnim ili postupovnim pravilima. Također je pojasnio da se detaljni aranžmani za ubiranje poreza bilo koje vrste ne mogu odvojiti od sustava oporezivanja odnosno davanja s kojim su povezani (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Vijeće</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑338/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:253">EU:C:2004:253</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0066">66.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Kao drugo, to tumačenje također proizlazi iz mjesta tih odredbi u Ugovorima. Naime, članak 114. stavak 2. UFEU‑a dio je poglavlja 3., naslovljenog <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>Usklađivanje zakonodavstava<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>, koje slijedi iza poglavlja 2., naslovljenog <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>Porezne odredbe<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>, iz glave VII., čiji su predmet <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>[z]ajednička pravila o tržišnom natjecanju, oporezivanju i usklađivanju zakonodavstava<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> UFEU‑a. Slijedom toga, sve što je povezano s navedenim poglavljem 3., odnosno usklađivanjem zakonodavstava, ne odnosi se, i ne može se odnositi, na ono što je obuhvaćeno poglavljem 2., odnosno poreznim odredbama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Kao treće, isto rasuđivanje prevladava kad je riječ o sekundarnom pravu donesenom na temelju članka 95. UEZ‑a, a kasnije članka 114. UFEU‑a. Usto, to proizlazi iz doslovnog tumačenja širokog pojma upotrijebljenog u članku 1. stavku 5. točki (a) Direktive 2000/31, odnosno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>područja oporezivanja<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>, koje stoga zahtijeva široko tumačenje, kao što je to Sud priznao, primjerice, u pogledu pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>područje prijevoza<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>, koji je širi od pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>usluge prijevoza<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151015">15. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Grupo Itevelesa i dr</NAME.CASE>., <NO.CASE>C‑168/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:685">EU:C:2015:685</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Kao četvrto, ta su razmatranja potkrijepljena tekstom uvodnih izjava 12. i 13. Direktive 2000/31, u kojima se navodi da ta direktiva iz svojeg područja primjene isključuje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>oporezivanje<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> i da ona <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>nema za cilj utvrđivanje pravila o fiskalnim obavezama<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>U ovom je slučaju nesporno da su usluge poput onih koje pruža Airbnb Ireland usluge informacijskog društva obuhvaćene Direktivom 2000/31, s obzirom na to da je Sud tako definirao uslugu posredovanja čiji je cilj posredstvom elektroničke platforme povezati uz naknadu potencijalne najmoprimce i profesionalne ili neprofesionalne iznajmljivače koji nude kratkotrajni smještaj, pri čemu se pružaju i određene usluge kojom se ta usluga posredovanja dopunjuje (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191219">19. prosinca 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Airbnb Ireland</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑390/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1112">EU:C:2019:1112</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0069">69.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Međutim, kao što je to istaknuo sud koji je uputio zahtjev, primjenjivost te direktive na glavni postupak uvjetovana je time da se članak 12. Uredbe od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE> – koji obvezuje posrednike, kada je riječ o turističkim smještajnim objektima koji se nalaze u Regiji glavnog grada Bruxellesa, za koje djeluju kao posrednici ili vode njihovu promidžbenu politiku, da dostave poreznoj upravi, na njezin pisani zahtjev, podatke o upravitelju i turističkim smještajnim objektima te broj noćenja i iznajmljenih smještajnih jedinica tijekom protekle godine – ne može smatrati obuhvaćenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>područjem oporezivanja<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/>, jer se u protivnom, u skladu s člankom 1. stavkom 5. točkom (a) Direktive 2000/31, nalazi izvan njezina područja primjene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>U tom pogledu valja istaknuti da, iako je točno da adresati članka 12. Uredbe od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE>, samog po sebi, nisu obveznici paušalnog turističkog poreza, nego osobe koje djeluju kao posrednici u iznajmljivanju turističkog smještaja uz naknadu, i da je njegov predmet samo pružanje informacija upravi Regije glavnog grada Bruxellesa, pod prijetnjom novčane kazne, ipak je, kao prvo, primatelj tih informacija porezna uprava, kao drugo, kao što to ističe sam sud koji je uputio zahtjev, taj je članak dio poreznog propisa, odnosno Uredbe od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE> i, kao<?PAGE NO="8"?> treće, informacije čija se dostava tom odredbom nalaže sadržajno su neodvojivo povezane s navedenim propisom, s obzirom na to da su takve prirode da omogućavaju identifikaciju stvarnog obveznika navedenog poreza, osnovu za izračun poreza, odnosno privatni smještaj u domaćinstvu, broj smještajnih jedinica i broj noćenja, te, slijedom toga, njegov iznos.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Stoga na prvo pitanje valja odgovoriti da odredbu poreznog propisa države članice koja obvezuje posrednike – kada je riječ o turističkim smještajnim objektima koji se nalaze u regiji te države članice za koje djeluju kao posrednici ili vode njihovu promidžbenu politiku – da regionalnoj poreznoj upravi, na njezin pisani zahtjev, dostave podatke o upravitelju i turističkim smještajnim objektima te broj noćenja i iznajmljenih smještajnih jedinica tijekom protekle godine, treba smatrati, po svojoj prirodi, neodvojivo povezanom s propisom čiji je ona dio i da je, slijedom toga, obuhvaćena <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>područjem oporezivanja<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> koje je izričito isključeno iz područja primjene Direktive 2000/31.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugo pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Dopuštenost</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Talijanska i austrijska vlada smatraju da je drugo pitanje nedopušteno jer sud koji je uputio zahtjev nije dao pojašnjenja koja se zahtijevaju člankom 94. točkom (c) Poslovnika Suda u prilog pozivanju na članke 1. do 3. Direktive 2006/123 i članak 56. UFEU‑a te nije pojasnio koje posljedice namjerava izvesti iz željenog tumačenja tih odredbi za rješenje spora u glavnom postupku. Stoga iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku ne proizlazi da je to pitanje potrebno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Valja utvrditi da je drugo pitanje podijeljeno na dva dijela, pri čemu se u okviru prvog dijela želi saznati protivi li se nacionalni propis poput onog o kojemu je riječ u glavnom postupku člancima 1. do 3. Direktive 2006/123, a u okviru drugog dijela, je li takav propis usklađen s člankom 56. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Kad je riječ o prvom dijelu drugog pitanja, točno je da sud koji je uputio zahtjev nije pružio nikakvu naznaku u prilog navođenju članaka 1. do 3. Direktive 2006/123, tako da Sud nije upoznat s razlozima koji su taj sud naveli da se zapita o tumačenju tih odredbi ni s vezom koja po mišljenju tog suda postoji između potonjih i članka 12. Uredbe od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE>, suprotno zahtjevima utvrđenima u članku 94. točki (c) Poslovnika (vidjeti u tom smislu rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200630">30. lipnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Airbnb Ireland i Airbnb Payments UK</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑723/19</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:509">EU:C:2020:509</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Stoga je taj prvi dio drugog prethodnog pitanja nedopušten.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>S druge strane, kad je riječ o drugom dijelu drugog pitanja, u zahtjevu za prethodnu odluku sud koji je uputio zahtjev u više navrata navodi članak 56. UFEU‑a u sažetku svih tužbenih razloga koje je istaknuo Airbnb Ireland. Slijedom toga, Sud može utvrditi točnu vezu koju, u specifičnom kontekstu glavnog postupka, taj sud uspostavlja između te odredbe i članka 12. Uredbe od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE> Stoga drugi dio drugog pitanja valja smatrati dopuštenim i na njega meritorno odgovoriti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Meritum</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>U okviru drugog dijela drugog pitanja sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku – koji obvezuje pružatelje usluga posredovanja u prometu nekretninama, neovisno o njihovu mjestu poslovnog nastana i načinu na koji posreduju, da, kada je riječ o turističkim smještajnim objektima koji se nalaze u regiji predmetne države članice za koje djeluju kao posrednici ili vode njihovu promidžbenu politiku, dostave regionalnoj poreznoj upravi, na njezin pisani zahtjev, podatke o upravitelju i turističkim smještajnim objektima te broj noćenja i iznajmljenih smještajnih jedinica tijekom protekle godine – u suprotnosti sa zabranom propisanom u članku 56. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Najprije valja istaknuti da se člankom 12. Uredbe od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE> uvodi obveza postupanja u skladu sa zahtjevom za dostavu informacija poreznih tijela u pogledu svih posrednika čija se djelatnost odnosi na turističke smještajne objekte koji se nalaze u Regiji glavnog grada Bruxellesa, neovisno o mjestu poslovnog nastana tih posrednika i, slijedom toga, neovisno o državi članici u kojoj imaju poslovni nastan, a da pritom nije relevantan način na koji ti gospodarski subjekti posreduju, digitalnim putem ili nekim drugim sredstvima komunikacije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Takav propis stoga nije diskriminirajući te se, kao takav, ne odnosi na uvjete pružanja usluga posredovanja, nego samo obvezuje pružatelje usluga da, nakon pružanja usluge o tome sačuvaju podatke radi pravilne naplate poreza u vezi s iznajmljivanjem robe o kojoj je riječ od predmetnih vlasnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>S tim u vezi, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da nacionalno zakonodavstvo koje se primjenjuje na sve subjekte koji obavljaju djelatnost na državnom području, koje nema za cilj utvrditi uvjete pružanja usluga poduzetnika o kojima je riječ te čiji su eventualni ograničavajući učinci na slobodno pružanje usluga previše neizvjesni i neizravni da bi se obveza koju to zakonodavstvo nameće mogla smatrati preprekom toj slobodi, nije u suprotnosti sa zabranom iz članka 56. UFEU‑a (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140508">8. svibnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Pelckmans Turnhout</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑483/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:304">EU:C:2014:304</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Iako priznaje da članak 12. Uredbe od <DATE ISO="20161223">23. prosinca 2016.</DATE> nije diskriminatoran u teoriji, Airbnb Ireland smatra da on u praksi osobito utječe na usluge posredovanja poput onih koje on pruža.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Točno je da razvoj tehnoloških sredstava kao i trenutna struktura tržišta usluga posredovanja u prometu nekretninama dovode do zaključka da posrednici koji svoje usluge pružaju putem internetske platforme mogu, na temelju propisa poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, biti suočeni s obvezom prosljeđivanja podataka poreznoj upravi koja je učestalija i znatnija od one kojoj podliježu drugi posrednici. Međutim, ta veća obveza samo je odraz većeg broja transakcija koje navedeni posrednici izvršavaju i njihova odnosnog tržišnog udjela. Slijedom toga, iz toga ne proizlazi nikakva diskriminacija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Nadalje, valja istaknuti da porezne obveze po samoj svojoj prirodi pružateljima usluga stvaraju dodatne troškove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Sud je već imao priliku istaknuti da mjere čiji je jedini učinak opterećenje predmetnih usluga dodatnim troškovima i koje na isti način utječu na pružanje usluga između država članica kao i unutar iste države članice nisu obuhvaćene člankom 56. UFEU‑a (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181122">22. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Vorarlberger Landes- und Hypothekenbank</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑625/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:939">EU:C:2018:939</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Naposljetku, iako obveza nametnuta svim posrednicima da poreznoj upravi dostave informacije kada ona to od njih zatraži, a koje se odnose na podatke o upravitelju i turističkim smještajnim objektima te o broju noćenja i iznajmljenih smještajnih jedinica tijekom protekle godine, može prouzročiti dodatne troškove, pogotovo kad je riječ o istraživanju i pohranjivanju predmetnih podataka, valja primijetiti da, osobito u slučaju usluga posredovanja koje se pružaju digitalnim putem, posrednici poput Airbnba pohranjuju predmetne podatke tako da je, u svakom slučaju, dodatan trošak koji posrednicima stvara ta obveza umanjen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>U tom je pogledu dovoljno uputiti na njegove izjave u predmetu u kojem je donesena presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191219">19. prosinca 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Airbnb Ireland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑390/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1112">EU:C:2019:1112</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), u kojima je naveo da kao uslugu nudi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>sustav ocjenjivanja najmodavaca i najmoprimaca dostupan budućim najmodavcima i najmoprimcima<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>, što automatski podrazumijeva pohranjivanje podataka koji se na njih odnose.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>Stoga na drugi dio drugog pitanja valja odgovoriti na način da propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku – koji obvezuje pružatelje usluga posredovanja u prometu nekretninama, neovisno o njihovu mjestu poslovnog nastana i načinu na koji posreduju, da, kada je riječ o turističkim smještajnim objektima koji se nalaze u regiji predmetne države članice za koje djeluju kao posrednici ili vode njihovu promidžbenu politiku, dostave regionalnoj poreznoj upravi, na njezin pisani zahtjev, podatke o upravitelju i turističkim smještajnim objektima te broj noćenja i iznajmljenih smještajnih jedinica tijekom protekle godine – nije u suprotnosti sa zabranom propisanom u članku 56. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Treće pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>Treće prethodno pitanje odnosi se na tumačenje članka 15. stavka 2. Direktive 2000/31 i temelji se na pretpostavci da je potonja primjenjiva na glavni postupak. Međutim, iz odgovora na prvo pitanje proizlazi da to nije slučaj. Stoga na treće pitanje ne treba odgovoriti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:</INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Odredbu poreznog propisa države članice koja obvezuje posrednike – kada je riječ o turističkim smještajnim objektima koji se nalaze u regiji te države članice za koje djeluju kao posrednici ili vode njihovu promidžbenu politiku – da dostave poreznoj upravi, na njezin pisani zahtjev, podatke o upravitelju i turističkim smještajnim objektima te broj noćenja i iznajmljenih smještajnih jedinica tijekom protekle godine, treba smatrati, po svojoj prirodi, neodvojivo povezanom s propisom čiji je ona dio i da je, slijedom toga, obuhvaćena <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>područjem oporezivanja<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> koje je izričito isključeno iz područja primjene Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20000608">8. lipnja 2000.</DATE> o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine.</HT></TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="11"?><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Propis koji obvezuje pružatelje usluga posredovanja u prometu nekretninama, neovisno o njihovu mjestu poslovnog nastana i načinu na koji posreduju, da, kada je riječ o turističkim smještajnim objektima koji se nalaze u regiji predmetne države članice za koje djeluju kao posrednici ili vode njihovu promidžbenu politiku, dostave regionalnoj poreznoj upravi, na njezin pisani zahtjev, podatke o upravitelju i turističkim smještajnim objektima te o broju noćenja i iznajmljenih smještajnih jedinica tijekom protekle godine, nije u suprotnosti sa zabranom propisanom u članku 56. UFEU‑a.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>