<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2025-12-202512C104202402790-00-TRA-DOC-HR-CONCL-C-0279-24-202504338-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="16/06/2025 12:48:49" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="CNC" name="TypeDoc"/>
    <meta content="nHbwMbjT3BBO1/OP5+trfHuruomENUzwki7U3tvZKJ8uWLPJtzcUx3/Mfkz4pd1ojnMd/KBguom8m2cRQi4OZYLyosOA6X7RpeVNlRM+Nwp34Lvftm1FOkUSmSuaRNtuZLX7Rl865K2p8HFfijy7XUFgVXzBsAvJToYph5qH9l0=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="maslosa" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="ff8d060e-77b3-441e-a875-6549be942fbb" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0279" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2024" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="maslosa" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="CNC_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 15-05-25 10:45:09" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2025-06-02T13:06:34Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="ff94102a14b74edc8791cfc158a55c0f" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0279" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Mišljenje R. Norkusa – Predmet C‑279/24</div>
      <div id="rId21" style="default">Liechtensteinische Landesbank</div>
    </div>
    <p class="C36Centre" id="para-1" title="page-1">
      MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-2" title="page-1">
      RIMVYDASA NORKUSA
    </p>
    <p class="C36Centre" id="para-3" title="page-1">
      od 22. svibnja 2025. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">1</a>
</span>)
      
    </p>
    <p class="C38Centregrasgrandespacement" id="para-4" title="page-1">
      Predmet C‑279/24
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-5" title="page-1">
      AY
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-6" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C37Centregras" id="para-7" title="page-1">
      Liechtensteinische Landesbank (Österreich) AG
    </p>
    <p class="C39Centreespacement" id="para-8" title="page-1">
      (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija))
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-9" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Uredba (EZ) br. 593/2008 – Članak 3. stavci 1. i 2. – Izbor mjerodavnog prava – Članak 6. stavci 1. i 2. – Područje primjene – Ugovor sklopljen između poduzetnika i potrošača s boravištem u drugoj državi članici – Usmjeravanje aktivnosti na drugu državu članicu u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište nakon sklapanja ugovora koji sadržava odredbu o izboru mjerodavnog prava – Članak 6. stavak 4. točka (a) – Isključenja – Investicijske usluge – Direktiva 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-2">
      
        <br/>
      
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">I.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvod</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Predmetni zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija) na temelju članka 267. UFEU‑a odnosi se na tumačenje članka 6. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">2</a>
</span>), te članka 3. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-3" href="#t-3">3</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj je zahtjev podnesen u okviru spora između osobe AY, potrošača s prebivalištem u Italiji, i Liechtensteinische Landesbank (Österreich) AG, banke sa sjedištem u Austriji (u daljnjem tekstu: banka), u vezi s gubicima koje je osoba AY pretrpjela zbog kupnje financijskih proizvoda. Osoba AY podnijela je austrijskim sudovima zahtjev za naknadu štete zbog tih gubitaka jer joj je banka pružila pogrešne informacije i savjete. Osoba AY tvrdi da je banka usmjerila svoje aktivnosti na Italiju te da bi ugovorenu odredbu o izboru mjerodavnog prava trebalo izuzeti iz primjene jer je talijansko pravo za nju povoljnije od austrijskog prava. Tvrdi da je banka povrijedila predugovorne obveze i obveze obavještavanja koje ima prema talijanskom pravu. Suprotno tomu, banka smatra da je izbor austrijskog prava valjan. Prema mišljenju banke, sve izvršene transakcije zatražila je osoba AY, koja je odabrala ulaganja bez savjetovanja. Te su transakcije predstavljale ulaganja koja su odgovarala osobi AY, tako da banka ne može biti odgovorna na temelju austrijskog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ovaj predmet pruža Sudu priliku da razradi svoju sudsku praksu o potrošačkim ugovorima. Konkretno, Sud će se prvi put trebati očitovati o tome treba li za ostvarivanje cilja zaštite potrošača naložiti promjenu nacionalnog zakonodavstva koje se primjenjuje na neki ugovor zbog materijalnih radnji koje je poduzetnik poduzeo za vrijeme trajanja tog ugovora, i to unatoč činjenici da su se ugovorne strane prvotno dogovorile o primjeni zakonodavstva određene države članice. Budući da se razmatranja povezana s pravnom sigurnosti mogu protiviti takvom tumačenju prava Unije, na Sudu će biti da pažljivo uravnoteži prethodno navedene interese a da pritom ne izgubi iz vida načelo privatne autonomije, koje ima ključnu ulogu u ugovornom pravu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">II.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uredba br. 593/2008</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 3. Uredbe br. 593/2008, naslovljenim „Slobodni izbor”, u stavcima 1. i 2. predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-19" title="page-4">
      „1. Na ugovor se primjenjuje pravo koje su stranke izabrale. Izbor se navodi izrijekom ili jasno proizlazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja. Ugovorne stranke imaju mogućnost same izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor odnosno jedan njegov dio.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-20" title="page-4">
      2. Ugovorne se stranke mogu u svako doba dogovoriti da se na ugovor odnosi pravo koje do tada nije bilo mjerodavno, bilo zbog prijašnjeg izbora na temelju ovog članka ili drugih odredaba ove Uredbe. Svaka promjena prava koje se primjenjuje nakon sklapanja ugovora ne dovodi u pitanje njegovu formalnu valjanost na temelju članka 11. niti negativno utječe na prava trećih strana.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 6. te uredbe, naslovljenim „Potrošački ugovori”, u stavcima 1. do 4. određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-22" title="page-4">
      „1. Ne dovodeći u pitanje članke 5. i 7., ugovor koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da poduzetnik:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-23" title="page-4">
      (a) provodi svoje komercijalne ili stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ili
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-24" title="page-4">
      (b) bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država, uključujući tu državu,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-25" title="page-4">
      te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-26" title="page-4">
      2. Bez obzira na stavak 1., ugovorne stranke mogu odabrati mjerodavno pravo za ugovor koji ispunjava zahtjeve stavka 1. u skladu s člankom 3. Međutim, takav izbor ne može za posljedicu imati lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne može odstupiti sporazumom, na temelju prava koje bi bilo mjerodavno na temelju stavka 1. u slučaju da mjerodavno pravo nije izabrano.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-27" title="page-4">
      3. Ako zahtjevi iz stavka 1. točaka (a) ili (b) nisu ispunjeni, mjerodavno pravo za ugovor između potrošača i poduzetnika utvrđuje se u skladu s člancima 3. i 4.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-28" title="page-4">
      4. Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-29" title="page-5">
      (a) ugovor za pružanje usluga kad je usluge potrebno pružiti potrošaču isključivo u državi koja nije država u kojoj ima uobičajeno boravište;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-30" title="page-5">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-31" title="page-5">
      (d) prava i obveze koji predstavljaju financijski instrument, te prava i obveze koji predstavljaju odredbe i uvjete kojima podliježe izdavanje odnosno javna ponuda i javno preuzimanje ponuda prenosivih vrijednosnih papira, te unos i otkup jedinica u organizacijama za kolektivno ulaganje, u mjeri u kojoj te aktivnosti ne predstavljaju pružanje financijskih usluga;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-32" title="page-5">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Direktiva 93/13</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 3. stavkom 1. Direktive 93/13 predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-35" title="page-5">
      „Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Austrijsko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 879. stavkom 3. Allgemeinen bürgerlichen Gesetzbuchsa (austrijski Opći građanski zakonik, u daljnjem tekstu: ABGB) predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-38" title="page-5">
      „Ugovorna odredba koja se nalazi u općim uvjetima ili tipskim ugovorima, a kojom se ne utvrđuje jedna od glavnih obveza stranaka, ništava je po sili zakona ako s obzirom na sve okolnosti ozbiljno šteti jednoj od ugovornih strana.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">III.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Činjenice iz kojih proizlazi glavni postupak, glavni postupak i prethodna pitanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osoba AY, koja boravi u Italiji, željela je 2013. u banci sa sjedištem u Austriji otvoriti tekući račun i račun vrijednosnih papira.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tu svrhu osoba AY najprije je otišla u poslovnicu banke u Austriji, a zatim je iz Italije poslala zahtjev za otvaranje računa, koji je potpisala, kao i dokumente koji se odnose na „profil klijenta”, koje je zatražila banka. U skladu s općim uvjetima poslovanja banke, koji su joj dostavljeni, na sve pravne odnose između stranaka primjenjuje se austrijsko pravo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, iz odluke kojim se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je osoba AY prilikom potpisivanja ugovora odabrala „poslovanje bez savjetovanja” te da je zatim, iako se njezin profil klijenta ažurirao u više navrata, osoba AY uvijek izričito birala samo transakcije „bez savjetovanja”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U rujnu 2015. i lipnju 2016. osoba AY preko banke je kupila dužničke vrijednosne papire kojima se trguje na burzi (exchange traded note, u daljnjem tekstu: ETN), koje je prodala u srpnju 2016., pri čemu je ostvarila dobit.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zatim je u listopadu 2016. osoba AY sudjelovala na događanju koje je organiziralo talijansko investicijsko društvo u Padovi (Italija) na kojem je direktor društva predstavio fond čiji je portfelj sadržavao prethodno navedene vrijednosne papire. Tom događanju prisustvovao je i jedan zaposlenik banke kako bi predstavio banku prisutnim ulagačima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Od listopada 2017. do veljače 2018. osoba AY samoinicijativno je preko banke kupila dodatne udjele u ETN‑ima. Usto, osoba AY je također u listopadu 2017. preko banke kupila udjele u fondu koji je predstavljen na događanju u Padovi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, s obzirom na to da je osoba AY tvrdila da je kupnjom obveznica i udjela u fondu od listopada 2017. pretrpjela financijski gubitak, zbog pogrešaka u pogledu obveze savjetovanja i informacija od banke je zahtijevala naknadu štete u iznosu od 140 217,10 eura, uvećanu za kamate, troškove i povezane troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U potporu svojem zahtjevu, osoba AY u bitnome je tvrdila da je odredba o izboru mjerodavnog prava koja je sadržana u općim uvjetima nezakonita te da se stoga mogla pozvati na zaštitu koju joj osiguravaju obvezne odredbe prava važećeg u državi njezina uobičajenog boravišta, Italiji, koje su za nju povoljnije. Naime, u skladu s talijanskim zakonodavstvom, banka nije ispunila svoje obveze obavještavanja te su, slijedom toga, ugovori koji se odnose na kupnju obveznica i udjela u fondu o kojima je riječ ništavi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Niži sudovi odbili su zahtjev osobe AY. Smatrali su da je, s obzirom na sporazum sklopljen između stranaka, mjerodavno austrijsko pravo. Usto, s obzirom na to da osoba AY kao klijent „bez savjetovanja” nije iskoristila nijednu uslugu banke u Italiji, neovisno o tome je li riječ o savjetovanju o ulaganju ili drugim uslugama, mjerodavna je bila iznimka predviđena člankom 6. stavkom 4. točkom (a) Uredbe br. 593/2008, tako da osoba AY nije mogla imati koristi od odredbi od kojih se ne može odstupiti sporazumom, na temelju prava koje bi bilo mjerodavno na temelju stavaka 1. i 2. tog članka u slučaju da mjerodavno pravo nije izabrano.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osoba AY podnijela je reviziju Oberster Gerichtshofu (Vrhovni sud), odnosno sudu koji je uputio zahtjev. Osoba AY pred tim sudom pojašnjava, kao prvo, da se njezin zahtjev odnosi samo na transakcije izvršene nakon događanja iz listopada 2016. u Italiji jer je u vrijeme tog događanja banka aktivno oglašavala sporna ulaganja u Italiji, čime je usmjeravala svoje aktivnosti na talijansko tržište u smislu članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 593/2008.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, osoba AY ponavlja da odredbu o izboru mjerodavnog prava treba odbiti kao nepoštenu jer kao potrošač nije obaviještena o tome da se mogla pozvati na zaštitu koju joj osiguravaju obvezujuće odredbe u državi njezina uobičajenog boravišta, u skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe 593/2008.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, osoba AY tvrdi da se iznimka predviđena člankom 6. stavkom 4. točkom (a) Uredbe br. 593/2008 u ovom slučaju ne može primijeniti jer je banka imala internetsku stranicu na engleskom jeziku na kojoj je ona kao talijanski potrošač mogla dobiti uvid u sav promet po računu, ispisati izvode računa te dobiti informacije, mišljenja i analize. Banka je u biti pružala investicijske usluge na internetu u Italiji, državi njezina boravišta, a da nije trebala biti fizički prisutna u Austriji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, osoba AY zaključuje da bi se stoga na ugovore o financijskim uslugama koje je kao potrošač sklopila za predmetne transakcije, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 593/2008, trebalo primjenjivati talijansko zakonodavstvo koje je za nju povoljnije, što bi dovelo do ništavosti tih ugovora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev najprije navodi da je osoba AY uvijek djelovala u svojstvu potrošača, prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa i u slučaju izdavanja spornih naloga za kupnju financijskih proizvoda. Međutim, uvjeti iz članka 6. Uredbe br. 593/2008 još nisu bili ispunjeni u vrijeme uspostavljanja poslovnog odnosa jer banka još nije obavljala aktivnosti u Italiji i nije ih još usmjeravala na tu zemlju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga su stranke, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, na početku poslovnog odnosa valjano izabrale austrijsko pravo, tim više jer bi se to pravo, čak i da mjerodavno pravo nije izabrano, u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 593/2008, primjenjivalo na ugovor sklopljen između osobe AY i banke kao ugovor o pružanju bankarskih usluga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev stoga pita, na prvom mjestu, dovodi li ispunjenje uvjetâ iz članka 6. stavka 1. Uredbe br. 593/2008 tijekom već uspostavljenog stalnog poslovnog odnosa do toga da se pravni učinci te odredbe primjenjuju na transakcije izvršene nakon tog ispunjenja, unatoč valjanosti izbora mjerodavnog prava stranaka u trenutku uspostavljanja tog odnosa. Naime, sud koji je uputio zahtjev smatra da nema nikakve dvojbe da je banka „usmjerila” svoje aktivnosti na državu boravišta potrošača nakon 2016. i da se naknadni nalozi koje je izdala osoba AY mogu povezati s tom aktivnosti, u skladu sa sudskom praksom Suda (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-4" href="#t-4">4</a>
</span>). Slijedom toga, članak 6. te uredbe u načelu se primjenjuje od tog trenutka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na drugom mjestu, pod pretpostavkom da se primjenjuje članak 6. Uredbe br. 593/2008, sud koji je uputio zahtjev pita jesu li u glavnom predmetu ispunjeni uvjeti za iznimku predviđenu člankom 6. stavkom 4. točkom (a) te uredbe. Taj sud osobito nastoji doznati može li se na ovaj slučaj primijeniti kriterij koji proizlazi iz presude od 3. listopada 2019., Verein für Konsumenteninformation (C‑272/18, EU:C:2019:827), prema kojem valja provjeriti proizlazi li iz same „prirode” usluga da ih je moguće u cijelosti pružiti samo izvan države uobičajenog boravišta potrošača kako bi se utvrdilo jesu li te usluge obuhvaćene područjem primjene te iznimke. U ovom slučaju, navedeni sud naglašava da činjenica da je osoba AY mogla izdati naloge za kupnju iz Italije sredstvima daljinske komunikacije, pristupiti internetskoj stranici banke na engleskom jeziku i na njoj dobiti uvid u svoje račune predstavlja argumente protiv „isključivog” pružanja usluge u Austriji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na trećem mjestu, pod pretpostavkom da se primjenjuje članak 6. Uredbe br. 593/2008, ali ne i članak 6. stavak 4. točka (a) te uredbe, sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li odredbu o izboru prava koja je ugovorena prije nego što su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 6. navedene uredbe nakon ispunjenja tih uvjeta smatrati nepoštenom u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 ako se tom odredbom ne obavještava o pravnim posljedicama predviđenima člankom 6. stavkom 2. te uredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-59" title="page-8">
      „1. Treba li pravne učinke naloga za kupnju financijskih proizvoda koje potrošač s boravištem u državi A (u ovom slučaju Italija) u okviru stalnog poslovnog odnosa izda banci sa sjedištem u državi B (u ovom slučaju Austrija) ocijeniti s obzirom na pravo koje se određuje u skladu s člankom 6. Uredbe [br. 593/2008] ako su uvjeti za primjenu tog članka bili ispunjeni prilikom izdavanja zasebnih naloga, ali ne i već prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa te su stranke u tom trenutku za cijeli poslovni odnos u skladu s člankom 3. [te] [u]redbe izabrale pravo države B?
    </p>
    <p class="C10Marge1" id="para-60" title="page-8">
      U slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-61" title="page-8">
      2. Je li iznimka predviđena člankom 6. stavkom 4. točkom (a) Uredbe br. 593/2008 primjenjiva ako banka na temelju ugovora otvori račune za potrošača s boravištem u drugoj državi članici i nakon toga prilikom izvršenja naloga koje je taj potrošač izdao za njegov račun kupi financijske proizvode koji se pripisuju tim računima, pri čemu potrošač može izdati naloge (i) sredstvima daljinske komunikacije?
    </p>
    <p class="C10Marge1" id="para-62" title="page-8">
      U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje i niječnog odgovora na drugo pitanje:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-63" title="page-8">
      3. Treba li izbor mjerodavnog prava koji je izvršen prije ispunjenja uvjeta za primjenu članka 6. Uredbe 593/2008 nakon ispunjenja tih uvjeta smatrati nepoštenim u smislu članka 3. stavka 1. Direktive [93/13] ako se [u odredbi o izboru mjerodavnog prava potrošaču nije skrenula pozornost] na pravne učinke članka 6. stavka 2. [te] [u]redbe?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">IV.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak pred Sudom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odluku kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku od 8. travnja 2024. tajništvo Suda zaprimilo je 22. travnja 2024.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stranke glavnog postupka, češka vlada i Europska komisija podnijele su pisana očitovanja u roku određenom u članku 23. Statuta Suda Europske unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je na općoj sjednici od 4. veljače 2025. odlučio da neće održati raspravu, u skladu s člankom 76. stavkom 2. Poslovnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">V.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravna analiza</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">A.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodne napomene</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uredba br. 593/2008 sadržava pravila o sukobu zakona koja omogućuju određivanje prava država članica koje se primjenjuje na ugovorne obveze. Materijalno područje primjene te uredbe određuje se njezinim člankom 1., u skladu s kojim se navedena uredba primjenjuje, u situacijama kada postoji sukob zakona, na ugovorne obveze u građanskim i trgovačkim stvarima. Iz područja primjene Uredbe br. 593/2008 isključena su područja navedena u njezinu članku 1. stavku 2. Ako je ugovorna obveza o kojoj je riječ obuhvaćena područjem primjene te uredbe, mjerodavno pravo određuje se u skladu s pravilima o sukobu zakona iz te uredbe. U skladu s člankom 3. navedene uredbe, primjenjuje se načelo slobodnog izbora, što znači da stranke u načelu mogu slobodno izabrati mjerodavno pravo za njihov ugovor. Ako ne postoji izričit ili implicitan izbor prava, mjerodavno pravo općenito se određuje člankom 4. iste uredbe, kojim se predviđaju različita kolizijska pravila za zasebne vrste ugovora, kao i člankom 5. i sljedećim člancima Uredbe br. 593/2008, koji se primjenjuju na određene vrste ugovora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prilikom izvršavanja ovlasti koje su mu dodijeljene u okviru prethodnog postupka, nacionalni sud iznio je niz utvrđenja koja omogućuju kvalifikaciju ugovornih obveza o kojima je riječ. Prije svega, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je osoba AY „potrošač” u smislu članka 6. stavka 1. Uredbe br. 593/2008, neovisno o tome što se, zahvaljujući svojem poslovnom iskustvu, vrlo dobro razumije u financijske transakcije te tržište kapitala i financijsko tržište. Tom se potrošaču protivi banka koja mu je pružila financijske usluge kao „poduzetnik” u smislu te odredbe. Nadalje, ugovorne obveze između osobe AY i njezine banke su „građanske” prirode u smislu članka 1. stavka 1. te uredbe, tako da su obuhvaćene njezinim područjem primjene. Naposljetku, riječ je o „situacij[i] kada postoji sukob zakona”, s obzirom na to da se banka oslanja na austrijsko pravo, koje su stranke prvotno dogovorile, dok se osoba AY poziva na talijansko pravo radi ostvarivanja svojih prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz svih tih elemenata proizlazi da se pravila o sukobu zakona iz članka 6. Uredbe br. 593/2008 koja se odnose na „potrošačke ugovore” mogu primijeniti na ovaj predmet. Glavni postupak odnosi se i na ta pravila. Prethodna pitanja, koja ću ispitati redoslijedom kojim su postavljena, odnose se osobito na tumačenje odredbi iz članka 6. stavaka 1., 2. i 4. te uredbe. Samo se treće prethodno pitanje odnosi na Direktivu 93/13, koja ne obuhvaća izravno pravila o sukobu zakona, nego se odnosi na sadržaj ugovornih odredbi. Tim se pitanjem ističu važni aspekti povezani s odnosom između različitih normativnih akata Unije. U okviru svoje analize objasnit ću zakonodavni cilj tih odredbi i njihov odnos.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">B.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo prethodno pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u bitnome želi znati primjenjuje li se članak 6. Uredbe br. 593/2008 na kupnju financijskih proizvoda iako uvjeti iz tog članka, koji su ispunjeni u trenutku tih transakcija, još nisu bili ispunjeni u trenutku sklapanja ugovora na kojem su se te transakcije temeljile.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje, u ovom bi se slučaju primjenjivalo talijansko pravo na temelju članka 6. stavka 1. Uredbe br. 593/2008. U slučaju niječnog odgovora, primjenjivalo bi se austrijsko pravo na temelju odredbe o izboru mjerodavnog prava, dogovorene u skladu s člankom 3. stavkom 1. te uredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Mjerodavno pravo dogovoreno na temelju članka 3. stavka 1. Uredbe br. 593/2008</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da je prvo pitanje sastavljeno apstraktno, radi boljeg razumijevanja pravnih pitanja valja pojasniti da sud koji je uputio zahtjev polazi od pretpostavke da su uvjeti iz članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 593/2008 ispunjeni naknadno, odnosno nakon sklapanja ugovora jer je banka usmjerila svoje poslovne aktivnosti na državu uobičajenog boravišta osobe AY.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, ništa ne upućuje na zaključak da je banka obavljala poslovne aktivnosti u Italiji ili da je u trenutku sklapanja tog ugovora na bilo koji način usmjeravala svoje poslovne aktivnosti na tu državu. Zbog toga u početku nije postojao objektivni razlog za dvojbu u pogledu primjenjivosti austrijskog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, osoba AY je u zahtjevu za otvaranje računa koji je potpisala 2013. prihvatila da opći uvjeti, koji su sadržavali i odredbu o izboru mjerodavnog prava „čine temelj [njihova] sadašnjeg i budućeg poslovnog odnosa”. Stoga iz nedvosmislenog teksta odredbe o izboru mjerodavnog prava, odnosno austrijskog prava, proizlazi da je njezin cilj bio da se primjenjuje i na buduće poslovanje u okviru ugovornog odnosa između stranaka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Mogućnost naknadne promjene prava koje se primjenjuje na okvirni ugovor na temelju članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 593/2008</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, sud koji je uputio zahtjev smatra da je, nakon početka poslovnog odnosa 2013., banka postupila na način koji opravdava novu pravnu ocjenu okolnosti. Konkretnije, sud koji je uputio zahtjev tvrdi, kao prvo, da iz predstavljanja banke na događanju koje se održalo u listopadu 2016. u Padovi proizlazi da se ta banka aktivno oglašavala u Italiji, čime je u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 593/2008 usmjerila svoje aktivnosti na talijansko tržište. Sud koji je uputio zahtjev objašnjava, kao drugo, da su i naknadni nalozi koje je izdala osoba AY obuhvaćeni opsegom tih aktivnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako je na sudu koji je uputio zahtjev da na vlastitu odgovornost provede pravnu kvalifikaciju činjenica (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-5" href="#t-5">5</a>
</span>), za potrebe ovog mišljenja valja prethodno ispitati je li ta nova pravna ocjena situacije opravdana. Taj pristup omogućuje da se izbjegne tumačenje odredbe prava Unije koja se ne može primijeniti u takvim okolnostima i cilj mu je da se tom sudu pruži koristan odgovor. Stoga ću najprije ukratko razmotriti pitanje jesu li razmatranja koja je iznio sud koji je uputio zahtjev dovoljna kako bi se zaključilo da su u ovom slučaju ispunjeni pravni uvjeti za primjenu članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 593/2008, a zatim ću razmotriti mogu li u takvim okolnostima nastati pravni učinci koje zahtijeva osoba AY, odnosno promjena mjerodavnog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">a)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Formalno ispunjenje zakonskih uvjeta</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na prvo pitanje treba odgovoriti potvrdno ako je banka stvarno usmjerila svoje poslovne aktivnosti na državu u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, kao što to predlaže sud koji je uputio zahtjev.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To ovisi o tumačenju prethodno navedene odredbe, osobito o tome što se podrazumijeva pod pojmom poslovnih aktivnosti „usmjerenih na” državu članicu u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište. U tom pogledu, valja napomenuti da Uredba br. 593/2008 ne sadržava definiciju tog pojma, koji Sud još nije tumačio.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, valja istaknuti da je taj pojam vrlo sličan pojmu navedenom u članku 15. stavku 1. točki (c) Uredbe br. (EZ) 44/2001 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-6" href="#t-6">6</a>
</span>) i sada u članku 17. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) br. 1215/2012 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-7" href="#t-7">7</a>
</span>). Na temelju te odredbe, nadležnost suda za donošenje odluke u predmetu utvrđuje se prema kriteriju poslovnih aktivnosti „usmjerenih na” državu članicu na čijem državnom području potrošač ima boravište. U tom kontekstu valja podsjetiti na to da je Sud tumačio taj pojam u presudi donesenoj u spojenim predmetima Pammer i Hotel Alpenhof (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-8" href="#t-8">8</a>
</span>), tako da bi ta relevantna sudska praksa mogla biti korisna.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Činjenica da je cilj te odredbe, kao i one iz članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 593/2008, rješavanje sukoba između različitih nacionalnih pravnih sustava, prema mojem mišljenju, ide u prilog pristupu kojim se uzimaju u obzir temeljna načela i kriteriji. U tom kontekstu valja napomenuti da iz uvodne izjave 24. Uredbe br. 593/2008 proizlazi da je zakonodavac Unije želio osigurati usklađenost s Uredbom br. 44/2001, pri čemu je zahtijevao da se pojam „usmjeravanja djelatnosti” kao uvjet za primjenu pravila o zaštiti potrošača „tumači jednako”. Pristup koji se predlaže u ovom mišljenju stoga je u skladu s izričitom voljom zakonodavca Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U presudi Pammer i Hotel Alpenhof Sud je utvrdio da je aktivnost „usmjerena” na državu potrošača ako je trgovac izrazio svoju namjeru uspostave poslovnih odnosa s potrošačima jedne ili više drugih država članica, među kojima je i država članica na čijem državnom području potrošač ima boravište. Stoga prije mogućeg sklapanja ugovora s tim potrošačem trebaju postojati naznake za to da je trgovac namjeravao poslovati s potrošačima koji imaju boravišta u drugim državama članicama, među kojima je i država članica na čijem državnom području taj potrošač ima boravište, i to u smislu da je trgovac bio spreman sklopiti ugovor s tim potrošačima (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-9" href="#t-9">9</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom predmetu nije sporno da je banka sudjelovala na događanju u Italiji, na kojem ju je zastupao jedan od njezinih zaposlenika, a svrha toga mogla je biti isključivo sklapanje novih ugovora ili izvršavanje novih transakcija s prisutnim klijentima. Stoga se slažem s ocjenom suda koji je uputio zahtjev da takvo ponašanje treba tumačiti na način da je aktivnost banke također bila „usmjerena na” Italiju, u smislu članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 593/2008, radi sklapanja ugovora s potrošačima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, valja odbiti argument banke prema kojem je u biti zbog usmjeravanja poslovnih aktivnosti na državu uobičajenog boravišta potrošača članak 6. stavak 1. Uredbe br. 593/2008 primjenjiv samo ako postoji uzročna veza između aktivnosti poduzetnika u državi boravišta potrošača i sklapanja ugovora. Naime, Sud je već u presudi Emrek (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-10" href="#t-10">10</a>
</span>), u kojem se tumačila istovjetna pravna odredba, odnosno članak 15. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 44/2001, utvrdio da se njime ne zahtijeva postojanje uzročne veze između sredstva upotrijebljenog kako bi se trgovačka ili profesionalna aktivnost usmjerila na državu članicu u kojoj potrošač ima boravište, odnosno internetske stranice, i sklapanja ugovora s tim potrošačem. Međutim, postojanje takve uzročne veze predstavlja indiciju povezanosti ugovora i takve aktivnosti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-11" href="#t-11">11</a>
</span>). U skladu sa zahtjevom da se pojam „usmjeravanja djelatnosti” „tumači jednako”, navedenim u Uredbi br. 593/2008 i Uredbi br. 44/2001 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-12" href="#t-12">12</a>
</span>), isto tumačenje nalaže se i u pogledu članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 593/2008 (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-13" href="#t-13">13</a>
</span>), tako da se u ovom slučaju ne zahtijeva dokaz o postojanju uzročne veze između prisutnosti banke na događanju u Padovi u listopadu 2016. i kupnje vrijednosnih papira koju je osoba AY izvršila nakon tog događanja. Članak 6. stavak 1. te uredbe nije neprimjenjiv zbog same činjenice da sud koji je uputio zahtjev ne navodi takvu uzročnu vezu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">b)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Primjena pravnih učinaka na ovaj slučaj</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ispunjenje uvjeta za primjenu članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 593/2008 u načelu bi trebalo dovesti do pravne posljedice predviđene tom odredbom, odnosno do primjene talijanskog zakonodavstva u području potrošačkih ugovora na okolnosti ovog slučaja. To bi značilo promjenu mjerodavnog prava tijekom trajanja ugovora, unatoč činjenici da su stranke prvotno odabrale austrijsko pravo na temelju članka 3. stavka 1. te uredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da tekst članka 6. stavka 1. Uredbe br. 593/2008 izričito ne predviđa mogućnost promjene mjerodavnog prava iz potrošačkog ugovora ako pravni uvjeti iz točaka (a) ili (b) te odredbe nisu bili ispunjeni na početku ugovornog odnosa, nego su se ostvarili tijekom tog odnosa. Navedenom se odredbom uređuje „klasična” situacija određivanja prava koje se primjenjuje na potrošački ugovor ako su ti zahtjevi ispunjeni od početka ugovornog odnosa. Posebnost situacije povezane s promjenom okolnosti tijekom stalnog poslovnog odnosa zahtijeva uspostavljanje odnosa između članka 3. stavka 1. i članka 6. stavka 1. te uredbe koji treba poštovati autonomiju stranaka u njihovu izboru mjerodavnog prava i zaštitu potrošača u takvom odnosu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja podsjetiti na to da je cilj članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe 593/2008 zaštititi potrošača s obzirom na to da se tom odredbom predviđa primjena prava države u kojoj taj potrošač ima uobičajeno boravište. Stoga se kao mjerodavno određuje pravo koje je potrošaču poznato, što je iznimno važno jer nisu svi potrošači svjesni da ugovorni odnosi s prekograničnim elementom mogu dovesti do sukoba zakona (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-14" href="#t-14">14</a>
</span>). Zbog nedostatka poslovnog iskustva, potrošač se, sa stajališta zakonodavca Unije, smatra osobom koju treba zaštititi u odnosu na poduzetnika, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 23. te uredbe. Naime, mogućom primjenom zakonodavstva koje je potrošaču strano tom se potrošaču može uskratiti zaštita koju mu pruža pravni poredak države njegova uobičajenog boravišta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, čini mi se da je drukčija ocjena prikladna kad potrošač sklapa ugovor dobrovoljno i kad je u potpunosti svjestan posljedica izbora mjerodavnog prava. Taj je zaključak tim uvjerljiviji kad potrošač ode u državu u kojoj je sjedište poduzetnika kako bi ondje sklopio ugovor i kad poduzetnik u tom trenutku ne obavlja nikakvu djelatnost u državi uobičajenog boravišta potrošača.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, svako moguće priznavanje prava potrošača da se pozove na članak 6. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 593/2008 kako bi potaknuo promjenu mjerodavnog prava, neovisno o tome što je izbor mjerodavnog prava proveden na temelju članka 3. stavka 1. te uredbe, uz puno poznavanje činjenica i suglasnost s njegovim ugovornim partnerom, prema mojem mišljenju, umanjuje vrijednost načela ugovorne slobode i slobodnog izbora, koja su upravo u središtu navedene uredbe. Naime, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 11. iste te uredbe „[s]loboda ugovornih stranaka pri odabiru mjerodavnog prava […] jedan [je] od temelja sustava pravila o sukobu zakona u pitanjima ugovornih obveza” (moje isticanje). Sud je u svojoj sudskoj praksi izričito priznao i također naglasio da treba poštovati slobodu ugovornih strana da izaberu pravo koje se primjenjuje na njihov ugovorni odnos (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-15" href="#t-15">15</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, to ne bi bio slučaj kad bi promjena mjerodavnog prava ovisila isključivo o volji jedne od dviju ugovornih strana. U tom kontekstu, valja istaknuti da se člankom 3. stavkom 2. Uredbe br. 593/2008 predviđa da se „[u]govorne […] stranke mogu u svako doba dogovoriti da se na ugovor odnosi pravo koje do tada nije bilo mjerodavno, bilo zbog prijašnjeg izbora na temelju [tog] članka ili drugih odredaba […] Uredbe” (moje isticanje). Jedina mogućnost koju je zakonodavac Europske unije odobrio za naknadnu promjenu mjerodavnog prava jest ona koja se temelji na zajedničkom dogovoru, a tu mogućnost osoba AY i banka očito nisu iskoristile. Stoga ne vidim nikakvu mogućnost da se prihvati zahtjev osobe AY za primjenu talijanskog prava a da se pritom ne dovedu u pitanje načela ugovorne slobode i slobodnog izbora. Prethodno navedenoj odredbi, u kojoj se odražavaju ta načela, oduzeo bi se učinak ako bi banka mogla jednostranim usmjeravanjem svojih aktivnosti na Italiju promijeniti izbor mjerodavnog prava. S tog gledišta, može se tvrditi da i nepromjenjivost mjerodavnog prava pridonosi zaštiti potrošača. Naime, promjena mjerodavnog prava zbog jednostrane radnje poduzetnika mogla bi dovesti do primjene prava koje manje štiti potrošača od onog koje su dogovorile stranke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, kao što sam to već naveo u ovom mišljenju, razmatranja o pravnoj sigurnosti također ne idu u prilog primjeni članka 6. stavka 1. Uredbe br. 593/2008 na način da bi on omogućio promjenu mjerodavnog prava tijekom trajanja ugovora. Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 16. te uredbe, „ [u] svrhu općeg cilja ove Uredbe, odnosno pravne sigurnosti u području europskog pravosuđa, pravila koja se odnose na sukob zakona bi trebala biti jasno utvrdiva”. Prema mojem mišljenju, takva bi predvidljivost izostala ako bi se prihvatila promjena mjerodavnog prava u okviru ugovornog odnosa na temelju jednostrane radnje jedne od strana tog ugovora. U tom pogledu, valja podsjetiti na to da je u sudskoj praksi koja se odnosi na tu uredbu Sud u više navrata uputio na zahtjeve pravne sigurnosti i osobito na potrebu da se osigura predvidljivost prava u ugovornim odnosima koji uključuju potrošače (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-16" href="#t-16">16</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Smatram da bi se taj zakonodavni cilj ozbiljno ugrozio kad bi se priznalo da može doći do naknadne promjene prava koje se primjenjuje na ugovor ne samo neovisno o volji stranaka, nego i kao posljedica slučajnog i jedinstvenog događanja. Međutim, čini mi se da argumentacija osobe AY ide upravo u tom smjeru jer se temelji na događanju organiziranom u Padovi kao na događanju koje samo po sebi može dovesti do takve promjene mjerodavnog prava. Međutim, iako se to događanje može tumačiti na način da je banka sada usmjerila svoje aktivnosti na Italiju (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-17" href="#t-17">17</a>
</span>), čini se da to nije utjecalo na ugovorni odnos između osobe AY i banke. Iako osoba AY tvrdi da se tom prilikom susrela sa zaposlenikom banke, ništa ne upućuje na to da je postojeći ugovor izmijenjen. Ne čini mi se ni da je to događanje bilo tako veliko da bi moglo imati bilo kakvu pravnu važnost, osobito s obzirom na moguću promjenu mjerodavnog prava. U skladu s informacijama koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev, zaposlenik o kojem je riječ nije predstavio ni fondove ni druge financijske proizvode, nego isključivo banku za koju je radio.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Suprotno gledište imalo bi ozbiljne posljedice za pravnu sigurnost. Svako ponašanje poduzetnika prema njegovim klijentima, čak i najdiskretnije, treba ispitati kako bi se utvrdilo da ne dovodi do promjene mjerodavnog prava u stalnim poslovnim odnosima. Treba uzeti u obzir i da bi eventualna promjena mjerodavnog prava, ovisno o pravnom sustavu o kojem je riječ, znatno utjecala na ugovorne odnose između stranaka. Naime, promjena a posteriori mjerodavnog prava mogla bi dovesti do izmjene bitnog elementa ugovora. Kao što je to izložio sud koji je uputio zahtjev, u slučaju primjenjivosti talijanskog prava banka bi bila dužna savjetovati osobu AY o njezinim ulaganjima. Međutim, takvo savjetovanje nije bilo predviđeno u okviru odnosa bez savjetovanja koji su stranke dogovorile.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ne može se isključiti da bi obveza savjetovanja banke stoga zahtijevala i prilagodbu dogovorene naknade. Izmjena a posteriori mjerodavnog prava stoga bi dovela u pitanje bitni sadržaj ugovora (essentialia negotii) (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-18" href="#t-18">18</a>
</span>). Takva izmjena ne bi samo potaknula brojna pitanja u pogledu prava i obveza ugovornih strana, nego bi se moglo ugroziti i samo postojanje ugovora kad bi se, kao što to objašnjava sud koji je uputio zahtjev, talijanskim pravom predviđalo da nepoštovanje obveze obavještavanja potrošača dovodi do ništavosti ugovora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, valja uzeti u obzir da bi široko tumačenje, kao što je ono koje zagovara osoba AY, utjecalo ne samo na ugovor sklopljen između nje i banke, nego potencijalno i na velik broj ugovora s prekograničnom vezom. Banka koja posluje na cijelom europskom unutarnjem tržištu (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-19" href="#t-19">19</a>
</span>) mogla bi odustati od širenja svoje međunarodne prisutnosti kako bi izbjegla nepredvidljivost povezanu s rizikom od moguće promjene prava koje se primjenjuje u stalnim ugovornim odnosima s potrošačima. Takav pristup mogao bi spriječiti banku da iskoristi prednosti unutarnjeg tržišta, čime bi se naštetilo i potencijalnim klijentima koji se žele koristiti financijskim uslugama (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-20" href="#t-20">20</a>
</span>). Neizvjesnost u pogledu određivanja mjerodavnog prava utjecala bi na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, kao i drugih povezanih područja integracije, kao što je područje slobode, sigurnosti i pravde, navedenih u uvodnim izjavama 1. i 6. Uredbe br. 593/2008. Stoga je očito da bi primjena članka 6. stavka 1. te uredbe na okolnosti kao što su one u ovom slučaju izazvala ozbiljne probleme s gledišta pravne sigurnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">c)</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međuzaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog razloga navedenih u prethodnim točkama, smatram da nije potrebno široko tumačiti članak 6. stavak 1. Uredbe br. 593/2008 jer ta odredba ne omogućuje promjenu a posteriori prava koje se primjenjuje na ugovor u okolnostima kao što su one u ovom slučaju. Naprotiv, izbor prava koji su ugovorne strane dogovorile u skladu s člankom 3. stavkom 1. te uredbe treba imati prednost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena pojedinačnih financijskih transakcija</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Mogao bi se predvidjeti drukčiji rezultat ako bi se smatralo da zasebni nalozi koji su izdani nakon što su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 6. stavka 1. Uredbe br. 593/2008 čine samostalne ugovore. Isto bi vrijedilo i da se tim nalozima izmijenio postojeći ugovor između potrošača i banke u tolikoj mjeri da ta izmjena ne bi dovela do običnog ažuriranja ili prilagodbe tog ugovora, nego nastanka novog pravnog odnosa između tih ugovornih strana.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, valja podsjetiti na to da je Sud u presudi donesenoj u predmetu Nikiforidis, utvrdio da stupanje na snagu Uredbe br. 593/2008 dovodi do primjene te uredbe na ugovor koji je sklopljen prije njezina stupanja na snagu samo ako je taj ugovor izmijenjen u takvom opsegu da treba smatrati da je sklopljen novi ugovor (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-21" href="#t-21">21</a>
</span>). Primjenom osnovne ideje na kojoj se temelji ta sudska praksa, trebalo bi ispitati mogu li se pojedinačne financijske transakcije koje je osoba AY izvršila tijekom vremena pravno razlikovati od prvotnog ugovora koji su sklopile osoba AY i banka ili one podrazumijevaju bitnu izmjenu tog ugovora. Međutim, određeni elementi upućuju na to da to nije slučaj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da su osoba AY i banka potpisivanjem ugovora o otvaranju računa vrijednosnih papira i tekućeg računa stupile u ugovorni odnos na neodređeno vrijeme. Taj ugovor predstavlja svojevrsni „okvirni ugovor”, s obzirom na to da je taj ugovor poslužio kao osnova za sve naknadne naloge za kupnju i prodaju financijskih proizvoda koje je izdala osoba AY. Budući da se osoba AY odlučila za „poslovanje bez savjetovanja”, banka je, jednostavnije rečeno, djelovala kao posrednik (agent), odnosno kupovala je odgovarajuće financijske proizvode u skladu s uputama osobe AY i za njezin račun.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svi nalozi koje je osoba AY izdala i koje je banka izvršila stoga su dio tog okvirnog ugovora, neovisno o trenutku kad su izdani. Isto tako, ništa ne upućuje na to da je započeti ugovorni odnos između osobe AY i banke bio izmijenjen nakon što je banka, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, počela „usmjeravati” svoje aktivnosti na Italiju. Međutim, na sudu koji je uputio zahtjev je da odredi je li – i ako jest, u kojoj mjeri – ugovorni odnos koji je 2013. započet između osobe AY i banke izmijenjen u takvom opsegu da je to dovelo ne samo do običnog ažuriranja ili prilagodbe tog ugovora, nego do nastanka novog pravnog odnosa između tih ugovornih strana. U nedostatku suprotnih naznaka u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, za potrebe ovog predmeta valja pretpostaviti da nije došlo ni do kakve bitne promjene u ugovornom odnosu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odgovor na prvo prethodno pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao odgovor na prvo prethodno pitanje, smatram da pravne učinke naloga za kupnju financijskih proizvoda koje potrošač s boravištem u državi A u okviru stalnog poslovnog odnosa izda banci sa sjedištem u državi B treba ocjenjivati uzimajući u obzir pravo koje su stranke odredile u ugovoru kojim je uspostavljen poslovni odnos, čak i ako su nakon sklapanja tog ugovora ispunjeni uvjeti za primjenu članka 6. stavka 1. Uredbe br. 593/2008 i ako su bili ispunjeni prilikom izdavanja različitih naloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">C.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dodatna razmatranja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na odgovor koji sam predložio na prvo prethodno pitanje, drugo i treće prethodno pitanje nije potrebno ispitati. Međutim, ispitat ću ih radi sveobuhvatnosti i u slučaju da Sud odluči ne prihvatiti moj prijedlog odgovora na prvo prethodno pitanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo prethodno pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita primjenjuje li se na ovaj slučaj, u slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, iznimka predviđena člankom 6. stavkom 4. točkom (a) Uredbe br. 593/2008. U skladu s tom odredbom, članak 6. stavci 1. i 2. te uredbe ne primjenjuju se na ugovor za pružanje usluga kad je usluge potrebno pružiti potrošaču isključivo u državi koja nije država u kojoj ima uobičajeno boravište.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako sama ta odredba ne sadržava definiciju pojma „ugovor o uslugama”, očito je da zaštita potrošača na unutarnjem tržištu Unije zahtijeva da se taj pojam tumači autonomno i široko, s obzirom na ekonomsko shvaćanje koje je relevantno za članak 56. i sljedeće članke UFEU‑a, a ne s obzirom na ugovorno pravo država članica (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-22" href="#t-22">22</a>
</span>). Stoga valja primijeniti pristup sličan onomu koji je utvrđen u sudskoj praksi Suda u pogledu članka 5. točke 1. podtočke (b) druge alineje Uredbe br. 44/2001, koji je preuzet u članku 7. točki 1. podtočki (b) drugoj alineji Uredbe br. 1215/2012.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema tome, pojam „usluge” obuhvaća svaku gospodarsku djelatnost koja se obavlja u interesu druge strane (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-23" href="#t-23">23</a>
</span>), osim ako obveza prijenosa vlasništva nad robom nije prevladavajuća (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-24" href="#t-24">24</a>
</span>). Takav pojam obuhvaća širok raspon usluga, uključujući financijske usluge (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-25" href="#t-25">25</a>
</span>). Stoga se slažem sa sudom koji je uputio zahtjev da ugovor o kupnji vrijednosnih papira za klijentov račun treba smatrati ugovorom za pružanje usluga u smislu članka 6. stavka 4. točke (a) Uredbe br. 593/2008. Stoga je predmetni ugovor obuhvaćen materijalnim područjem primjene te odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Isto tako, tom se odredbom zahtijeva da se usluge koje je potrebno pružiti potrošaču pruže „isključivo u državi koja nije država u kojoj ima uobičajeno boravište”. Razlog za tu iznimku može se sažeti kako slijedi. U okolnostima opisanima u toj odredbi potrošač ne može razumno očekivati da će se pravo države njegova uobičajenog boravišta primjenjivati uz odstupanje od općih pravila za određivanje mjerodavnog prava jer je ugovor uže povezan s državom u kojoj boravi druga ugovorna strana, čak i ako je dobavljač oglašavao ili stavio uslugu na tržište u državi u kojoj boravi potrošač (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-26" href="#t-26">26</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To dovodi do pitanja koja obilježja trebaju imati usluge o kojima je riječ kako bi se smatralo da su „isključivo” dostupne u određenoj državi članici. Sud je ispitao to pitanje u presudi Verein für Konsumenteninformation, te je utvrdio da, kako bi se odredilo primjenjuje li se ta iznimka, „treba provjeriti proizlazi li iz same prirode ugovorenih usluga da ih je moguće u cijelosti pružiti samo izvan države uobičajenog boravišta potrošača” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-27" href="#t-27">27</a>
</span>). Sud je u tom kontekstu pojasnio i da, „[k]ada je, kao što je to predviđeno ugovorima o kojima je riječ u glavnom postupku, mjesto fizičkog pružanja usluge u zemlji koja nije zemlja u kojoj ih potrošač prima, valja smatrati da se usluge pružaju ‚isključivo’ izvan države članice uobičajenog boravišta potrošača samo kada ih potonji nema nikakvu mogućnost primiti u državi svojeg uobičajenog boravišta, to jest kada za tu svrhu mora otići u inozemstvo” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-28" href="#t-28">28</a>
</span>). Drugim riječima, treba biti riječ o uslugama koje se zbog svoje prirode mogu pružiti samo na određenom mjestu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Čini mi se da ti uvjeti nisu ispunjeni u ovom slučaju, s obzirom na to da iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku jasno proizlazi, najprije, da je banka na temelju ugovora sklopljenog s osobom AY otvorila račun vrijednosnih papira i račun za namiru u Austriji te je naknadno, prilikom izvršavanja naloga koje je izdala osoba AY i za njezin račun, kupila financijske proizvode koji su zatim pripisani njezinim računima. Nadalje, osoba AY mogla je izdati naloge za kupnju iz Italije sredstvima daljinske komunikacije (telefon, elektronička pošta). Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, osoba AY mogla je osim toga pristupiti internetskoj stranici banke na engleskom jeziku i ondje dobiti uvid u svoje račune. Naposljetku, taj sud pretpostavlja da je banka priopćila osobi AY i informacije o izvršenju njezinih naloga. Stoga je očito da je osoba AY, kao potrošač, imala mogućnost koristiti se uslugama banke s bilo kojeg mjesta. Iz toga slijedi da se članak 6. stavak 4. točka (a) Uredbe br. 593/2008 ne primjenjuje u takvim okolnostima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog prethodno navedenih razloga, predlažem da se na drugo prethodno pitanje odgovori da se iznimka predviđena člankom 6. stavkom 4. točkom (a) Uredbe br. 593/2008 ne primjenjuje ako banka na temelju ugovora otvori račune za potrošača s boravištem u drugoj državi članici, a zatim prilikom izvršenja naloga koje je taj potrošač izdao i prema njegovim uputama kupi financijske proizvode koji se pripisuju tim računima, uključujući kad se ti nalozi izdaju (i) sredstvima daljinske komunikacije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treće prethodno pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Trećim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita treba li ugovornu odredbu o izboru mjerodavnog prava smatrati „nepoštenom” u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 kad se nakon sklapanja ugovora ispune uvjeti za primjenu članka 6. Uredbe br. 593/2008 jer se u trenutku sklapanja tog ugovora potrošaču nije skrenula pozornost na pravne učinke stavka 2. te odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To se pitanje tiče odnosa između Uredbe br. 593/2008 i Direktive 93/13, što je tema koju je Sud već imao priliku razmotriti u presudi Verein für Konsumenteninformation (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-29" href="#t-29">29</a>
</span>). Sud je u presudi naglasio da propisi Unije načelno odobravaju odredbe o izboru prava. Naime, članak 6. stavak 2. te uredbe uvodi mogućnost za stranke da ugovore pravo mjerodavno za potrošački ugovor, pod uvjetom da se osigura poštovanje zaštite koju potrošač uživa na temelju odredbi lex fori od kojih se ne može sporazumno odstupiti (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-30" href="#t-30">30</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je pojasnio da je unaprijed sastavljena odredba o izboru mjerodavnog prava kojom se određuje pravo države sjedišta poduzetnika nepoštena samo ako ima određene specifičnosti svojstvene svojem sadržaju ili kontekstu, čime stvara znatnu neravnotežu između prava i obveza stranaka. Konkretno, nepoštena priroda takve odredbe može proisteći iz formulacije koja ne udovoljava zahtjevu jasnoće i razumljivosti iz članka 5. Direktive 93/13. Taj zahtjev mora, s obzirom na inferioran položaj u kojem se nalazi potrošač prema poduzetniku, osobito kada se radi o razini informiranosti, biti predmet širokog tumačenja (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-31" href="#t-31">31</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Isto tako, Sud je istaknuo da, kada su učinci odredbe određeni obaveznim zakonodavnim odredbama, temeljno je da poduzetnik obavijesti potrošača o tim odredbama. To je slučaj članka 6. stavka 2. Uredbe br. 593/2008, kojim je propisano da izbor mjerodavnog prava ne može imati za posljedicu lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne može odstupiti sporazumom, na temelju prava koje bi bilo mjerodavno u nedostatku izbora (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-32" href="#t-32">32</a>
</span>). Sud je stoga odlučio da je odredba nepoštena ako dovodi potrošača u zabludu dajući mu dojam da se samo pravo te države primjenjuje na ugovor, a da ga ne obavještava o činjenici da na temelju te odredbe uživa zaštitu koju mu osiguravaju obavezne odredbe prava koje bi bilo mjerodavno u nedostatku te odredbe (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-33" href="#t-33">33</a>
</span>), to jest one prava države u kojoj ima uobičajeno boravište (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-34" href="#t-34">34</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, važno je skrenuti pozornost na činjenicu da se sud koji je uputio zahtjev suočava s posebnom situacijom u ovom predmetu, odnosno mogućom naknadnom promjenom prava koje se primjenjuje na ugovor zbog ponašanja poduzetnika, na temelju članka 6. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 593/2008. Stoga se postavlja pitanje može li se u takvim okolnostima predvidjeti zaštita potrošača od nepoštene odredbe na temelju Direktive 93/13, što, s obzirom na odgovor koji namjeravam dati na prvo prethodno pitanje (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-35" href="#t-35">35</a>
</span>), može predstavljati samo hipotetski slučaj.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, čak i ako bi se eventualna promjena prava koje su stranke prvotno izabrale dopustila zbog naknadnog ispunjenja uvjeta predviđenih člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 593/2008 (što ne zagovaram), potrošač bi tada bio zaštićen pravom države svojeg uobičajenog boravišta, izabrano pravo više se ne bi primjenjivalo i zaštita potrošača na temelju članka 6. stavka 2. druge rečenice te uredbe ne bi imala nikakvog smisla.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svakom slučaju, na pitanje moguće nepoštene prirode odredbe o izboru mjerodavnog prava za potrošački ugovor u okolnostima ovog slučaja treba odgovoriti niječno. U tom pogledu, valja napomenuti da sud koji je uputio zahtjev ne dvoji o valjanosti odredbe u trenutku potpisivanja ugovora, nego u trenutku kad su, godinama nakon potpisivanja tog ugovora, ispunjeni uvjeti za primjenu članka 6. Uredbe br. 593/2008. Međutim, iz sudske prakse Suda proizlazi da nepoštenost ugovorne odredbe na temelju članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 treba ocijeniti s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, uzimajući u obzir sve okolnosti za koje je poduzetnik mogao znati u to vrijeme i koje su mogle utjecati na naknadno izvršenje spomenutog ugovora, s obzirom na to da ugovorna odredba može unositi neravnotežu između stranaka koja se očituje tek tijekom izvršenja ugovora (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-36" href="#t-36">36</a>
</span>).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema tome, „poštovanje poduzetnika zahtjeva transparentnosti iz članka 4. stavka 2. i članka 5. Direktive 93/13 treba ocjenjivati s obzirom na elemente kojima je on raspolagao na dan sklapanja ugovora s potrošačem” (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-37" href="#t-37">37</a>
</span>). U tom pogledu smatram da, u nedostatku naznaka koje upućuju na suprotno, valja poći od načela da banka nije imala objektivan razlog pretpostaviti da bi u budućnosti moglo doći do promjene prava koje se primjenjuje na ugovor i da je stoga bilo potrebno o tome obavijestiti osobu AY. S tog gledišta, čini mi se da se banci ne može prigovoriti da je povrijedila obvezu transparentnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nije jasno ni koji akti prava Unije, osim opće obveze u području usluga da se pruže informacije o postojanju ugovornih klauzula koje se odnose na zakonodavstvo koje se primjenjuje na ugovor (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-38" href="#t-38">38</a>
</span>), obvezuju poduzetnika u ovom slučaju da upozori potrošača na bilo kakvu moguću promjenu mjerodavnog prava. To se osobito odnosi na konkretne pravne posljedice koje proizlaze iz primjene članka 6. stavka 2. Uredbe br. 593/2008, zajedno s obveznim odredbama nacionalnog zakonodavstva, uzimajući u obzir činjenicu da ispunjavanje takve obveze zahtijeva složenu pravnu procjenu situacije (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-39" href="#t-39">39</a>
</span>). Međutim, obveza pružanja informacija potrošaču ne može se shvatiti na način da podrazumijeva opću obvezu poduzetnika da pruži pravno savjetovanje, osobito kad je riječ o neizvjesnim događanjima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, smatram da na treće prethodno pitanje valja odgovoriti tako da ugovornu odredbu o izboru mjerodavnog prava ne treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 kad se nakon sklapanja ugovora ispune uvjeti za primjenu članka 6. Uredbe br. 593/2008 jer u trenutku sklapanja tog ugovora potrošaču nije bila skrenuta pozornost na pravne učinke stavka 2. te odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">VI.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva prethodno navedena razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija) odgovori na sljedeći način:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-135" title="page-23">
      Pravne učinke naloga za kupnju financijskih proizvoda koje je potrošač s boravištem u državi A u okviru stalnog poslovnog odnosa izdao banci sa sjedištem u državi B treba ocjenjivati uzimajući u obzir pravo koje su stranke odredile u ugovoru kojim je uspostavljen poslovni odnos, čak i ako su nakon sklapanja tog ugovora ispunjeni uvjeti za primjenu članka 6. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamente i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) i ako su bili ispunjeni prilikom izdavanja različitih naloga.
    </p>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">1</a>
</span>) Izvorni jezik: francuski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">2</a>
</span>) SL 2008., L 177, str. 6. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 109. te ispravci SL 2015., L 66, str 22. i SL 2019., L 149, str. 85.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-3" href="#c-3">3</a>
</span>) SL 1993., L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. i ispravak SL 2024./90009, L)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-4" href="#c-4">4</a>
</span>) Vidjeti presude od 7. prosinca 2010., Pammer i Hotel Alpenhof, (C‑585/08 i C‑144/09, EU:C:2010:740, t. 75. i sljedeće) i od 17. listopada 2013., Emrek, (C‑218/12, EU:C:2013:666, t. 32.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-5" href="#c-5">5</a>
</span>) Vidjeti presude od 21. srpnja 2005., Coname (C‑231/03, EU:C:2005:487, t. 10.); od 10. ožujka 2011., Privater Rettungsdienst und Krankentransport Stadler (C‑274/09, EU:C:2011:130, t. 29. i 36.) i od 21. svibnja 2015., Kansaneläkelaitos (C‑269/14, EU:C:2015:329, t. 25.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-6" href="#c-6">6</a>
</span>) Uredba Vijeća (od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-7" href="#c-7">7</a>
</span>) Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40., SL 2016., L 202, str. 57., SL 2025./90143, L i SL 2025./90335, L)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-8" href="#c-8">8</a>
</span>) Presuda od 7. prosinca 2010., Pammer i Hotel Alpenhof (C‑585/08 i C‑144/09, EU:C:2010:740)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-9" href="#c-9">9</a>
</span>) Presuda od 7. prosinca 2010., Pammer i Hotel Alpenhof (C‑585/08 i C‑144/09, EU:C:2010:740, t. 75. i 76.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-10" href="#c-10">10</a>
</span>) Presuda od 17. listopada 2013. (C‑218/12, EU:C:2013:666)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-11" href="#c-11">11</a>
</span>) Presuda od 17. listopada 2013., Emrek (C‑218/12, EU:C:2013:666, t. 32.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-12" href="#c-12">12</a>
</span>) Vidjeti točku 43. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-13" href="#c-13">13</a>
</span>) Calliess, G.-P., Rome Regulations: Commentary (Calliess, Gralf‑Peter/Moritz Renner, 3. izdanje, Kluwer Law International, Alphen aan den Rijn 2020., članak 6. točka 54., str. 190., također zagovara primjenu te sudske prakse u okviru Uredbe br. 593/2008.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-14" href="#c-14">14</a>
</span>) Vidjeti u tom smislu Calliess, G.-P., Rome Regulations: Commentary (Calliess, Gralf‑Peter/Moritz Renner, 3. izdanje, Kluwer Law International, Alphen aan den Rijn 2020., članak 6. točka 3., str. 164.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-15" href="#c-15">15</a>
</span>) Vidjeti presudu od 17. listopada 2013., Unamar (C‑184/12, EU:C:2013:663, t. 49.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-16" href="#c-16">16</a>
</span>) Vidjeti presude od 18. listopada 2016., Nikiforidis (C‑135/15, EU:C:2016:774, t. 36.) i od 14. rujna 2023., Diamond Resorts Europe i dr. (C‑632/21, EU:C:2023:671, t. 75.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-17" href="#c-17">17</a>
</span>) Vidjeti točku 45. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-18" href="#c-18">18</a>
</span>) Isporučene usluge ili roba, s jedne strane, i cijena i naknada, s druge strane, čine bit ugovornog odnosa (vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika N. Wahla u predmetu Andriciuc i dr. (C‑186/16, EU:C:2017:313, t. 34.)).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-19" href="#c-19">19</a>
</span>) Riječ je o unutarnjem tržištu s njegovim temeljnim slobodama, osobito o slobodi pružanja usluga, koja je relevantna u ovom predmetu. Unutarnje tržište uspostavljeno na području Unije prošireno je na države Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA), uključujući Lihtenštajn, na temelju Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) (vidjeti presudu od 28. listopada 2010., Établissements Rimbaud (C‑72/09, EU:C:2010:645, t. 20.)).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-20" href="#c-20">20</a>
</span>) Cordero‑Moss, G., „The impact of EU law on Norwegian private international law”, Acta Universitatis Carolinae Iuridica, sv. 66., br. 4 (2020.), str. 34., naglašava potrebu za izborom prava u današnjem svijetu. Prema mišljenju autora, nepredvidljivost prava i obveza ugovornih strana može imati odvraćajući učinak i, u najgorem slučaju, ograničiti međunarodnu aktivnost gospodarskih subjekata koji žele poslovati ili ulagati na unutarnjem tržištu.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-21" href="#c-21">21</a>
</span>) Vidjeti presudu od 18. listopada 2016. (C‑135/15, EU:C:2016:774, t. 37.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-22" href="#c-22">22</a>
</span>) Calliess, G.-P., Rome Regulations: Commentary (Calliess, Gralf‑Peter/Moritz Renner), 3. izdanje, Kluwer Law International, Alphen aan den Rijn 2020, članak 6. točka 60., str. 192.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-23" href="#c-23">23</a>
</span>) Vidjeti presudu od 14. srpnja 2016., Granarolo (C‑196/15, EU:C:2016:559, t. 37.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-24" href="#c-24">24</a>
</span>) Mankowski, P., Brussels Ibis Regulation: Commentary (Magnus, Ulrich/Mankowski, Peter), 1. izdanje, Sellier European Law Publishers, Köln 2016., članak 7. točka 97. i sljedeće</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-25" href="#c-25">25</a>
</span>) Schulze, R., Bürgerliches Gesetzbuch, 12. izdanje, Nomos, Baden‑Baden 2024., članak 6. Rom I‑VO, točka 7.; Mankowski, P., Brussels Ibis Regulation: Commentary (Magnus, Ulrich/Mankowski, Peter), 1. izdanje, Sellier European Law Publishers, Köln 2016., članak 7. točka 114., str. 201.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-26" href="#c-26">26</a>
</span>) McParland, M., The Rome I Regulation on the Law Applicable to Contractual Obligations, Oxford 2015., str. 554., točka 12., str. 198.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-27" href="#c-27">27</a>
</span>) Presuda od 3. listopada 2019. (C‑272/18, EU:C:2019:827, t. 51.). Moje isticanje.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-28" href="#c-28">28</a>
</span>) Presuda od 3. listopada 2019., Verein für Konsumenteninformation (C‑272/18, EU:C:2019:827, t. 52.). Moje isticanje.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-29" href="#c-29">29</a>
</span>) Presuda od 28. srpnja 2016. (C‑191/15, EU:C:2016:612)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-30" href="#c-30">30</a>
</span>) Vidjeti presudu od 28. srpnja 2016., Verein für Konsumenteninformation (C‑191/15, EU:C:2016:612, t. 66.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-31" href="#c-31">31</a>
</span>) Presuda od 28. srpnja 2016., Verein für Konsumenteninformation (C‑191/15, EU:C:2016:612, t. 67. i 68.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-32" href="#c-32">32</a>
</span>) Presuda od 28. srpnja 2016., Verein für Konsumenteninformation (C‑191/15, EU:C:2016:612, t. 69.)</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-33" href="#c-33">33</a>
</span>) Vidjeti presudu od 28. srpnja 2016., Verein für Konsumenteninformation (C‑191/15, EU:C:2016:612, t. 71.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-34" href="#c-34">34</a>
</span>) Vidjeti presudu od 14. rujna 2023., Club La Costa i dr. (C‑821/21, EU:C:2023:672, t. 74.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-35" href="#c-35">35</a>
</span>) Vidjeti točku 63. ovog mišljenja.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-36" href="#c-36">36</a>
</span>) Vidjeti presudu od 9. srpnja 2020., Ibercaja Banco (C‑452/18, EU:C:2020:536, t. 48.).</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-37" href="#c-37">37</a>
</span>) Vidjeti presudu od 9. srpnja 2020., Ibercaja Banco (C‑452/18, EU:C:2020:536, t. 49.). Moje isticanje.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-38" href="#c-38">38</a>
</span>) U skladu s člankom 22. stavkom 1. točkom (g) Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL 2006., L 376, str. 36.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.), države članice osiguravaju da primateljima usluga pružatelji stave na raspolaganje informacije o „postojanj[u] ugovornih klauzula koje pružatelj koristi u odnosu na zakon koji se primjenjuje na ugovor i/ili nadležne sudove”. Međutim, na temelju članka 2. stavka 2. točke (b) te direktive, financijske usluge isključene su iz područja primjene navedene direktive.</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-39" href="#c-39">39</a>
</span>) Rühl, G., „The Unfairness of Choice‑of‑Law Clauses, Or: The (Unclear) Relationship of Art. 6 Rome I Regulation and the Unfair Terms in Consumer Contracts Directive”, Common Market Law Review, 55., 2018., str. 219. i sljedeće stranice, ističe složenost te odredbe, koja je problematična čak i za pravne stručnjake. Prema mišljenju autora, sudsku praksu Suda ne treba shvatiti na način da je poduzetnik dužan navesti sve odredbe države boravišta potrošača koje imaju prednost pred izabranim pravom.</p>
</body>
</html>
