MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
ATHANASIOSA RANTOSA
od 30. travnja 2025. ( 1 )
Predmet C‑282/24
Polismyndigheten
protiv
Konkurrensverket
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Högsta förvaltningsdomstolen (Vrhovni upravni sud, Švedska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Javna nabava – Direktiva 2014/24/EU – Članak 72. stavak 2. – Izmjena ugovora tijekom njegova trajanja – Izmjena modela plaćanja iz okvirnog sporazuma koja dovodi do neznatne izmjene vrijednosti tog sporazuma – Izmjena koja uključuje promjenu cjelokupne prirode tog okvirnog sporazuma”
Uvod
|
1. |
Predmetni zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 72. stavka 2. Direktive 2014/24/EU ( 2 ), kojim se u biti predviđa mogućnost izmjena ograničene vrijednosti ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma bez potrebe za novim postupkom nabave, pod uvjetom da te izmjene ne mijenjaju cjelokupnu prirodu ugovora ili okvirnog sporazuma. |
|
2. |
Glavni predmet odnosi se na okvirne sporazume sklopljene između Polismyndighetena (policija, Švedska) i dvaju dobavljača radi osiguranja usluge vučne službe. Ti okvirni sporazumi, koji su odabrani na temelju kriterija najniže cijene, najprije su dodijeljeni na temelju fiksne cijene u pogledu usluga za koje se mjesto prikupljanja vozila nalazi na udaljenosti do deset kilometara od mjesta u koje to vozilo treba vratiti, te dodatne cijene po kilometru za prijevoz iznad te udaljenosti. Zatim se javni naručitelj dogovorio s uspješnim ponuditeljima o izmjeni uvjeta plaćanja iz navedenih okvirnih sporazuma a da se pritom nije povećala ukupna ugovorna vrijednost, pri čemu se udaljenost koja se plaća isključivo paušalno povećala s 10 na 50 kilometara, kao i razina cijena. |
|
3. |
U tom se kontekstu od Suda traži da razmotri imaju li takve izmjene za učinak promjenu cjelokupne prirode okvirnog sporazuma u smislu članka 72. stavka 2. Direktive 2014/24 i, prema tome, nastanak obveze pokretanja novog postupka nabave. |
Pravni okvir
Pravo Unije
|
4. |
U skladu s uvodnim izjavama 1., 107. i 109. Direktive 2014/24:
[…]
[…]
|
|
5. |
Članak 72. te direktive, naslovljen „Izmjena ugovora tijekom njegova trajanja”, glasi kako slijedi: „1. Ugovore i okvirne sporazume moguće je mijenjati bez novog postupka nabave u skladu s ovom Direktivom u svim sljedećim slučajevima:
[…]
[…]
[…] 2. Nadalje, bez bilo kakve potrebe za provjerom jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 4. točaka od (a) do (d), ugovore je jednako moguće izmijeniti bez potrebe za novim postupkom nabave u skladu s ovom Direktivom, ako je vrijednost izmjene manja od sljedećih vrijednosti:
Međutim, izmjena ne smije mijenjati cjelokupnu prirodu ugovora ili okvirnog sporazuma. Ako je učinjeno nekoliko uzastopnih izmjena, vrijednost se procjenjuje na temelju neto kumulativne vrijednosti uzastopnih izmjena. […] 4. Izmjena ugovora ili okvirnog sporazuma tijekom njegova trajanja smatra se značajnom u smislu stavka 1. točke (e), ako njome ugovor ili okvirni sporazum postaju značajno različiti po svojoj naravi od prvotno zaključenog. U svakom slučaju, ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., izmjena se smatra značajnom ako je ispunjen jedan ili više od sljedećih uvjeta:
[…] 5. Novi postupak nabave zahtijeva se u skladu s ovom Direktivom za druge izmjene odredaba ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma za vrijeme njegovog trajanja, osim onih navedenih u stavcima 1. i 2.” |
Švedsko pravo
|
6. |
U članku 8. laga (2016:1145) om offentlig upphandling (Zakon br. 1145 iz 2016. o javnoj nabavi), iz poglavlja 17. tog zakona, navodi se da se ugovor ili okvirni sporazum može izmijeniti bez pokretanja novog postupka nabave ako se izmjena temelji na jednoj od odredbi članaka 9. do 14. navedenog zakona. |
|
7. |
Člankom 9. prvim stavkom tog zakona predviđa se da se ugovor ili okvirni sporazum može izmijeniti bez pokretanja novog postupka nabave ako se ne mijenja cjelokupna priroda ugovora ili okvirnog sporazuma, a povećanje ili smanjenje vrijednosti ugovora ili okvirnog sporazuma je manje, s jedne strane, od propisanog praga i, s druge strane, od 10 % vrijednosti ugovora ili okvirnog sporazuma kad je riječ o nabavi robe ili usluga. |
|
8. |
Člankom 14. prvim stavkom Zakona br. 1145 iz 2016. o javnoj nabavi određuje se da se ugovor ili okvirni sporazum može izmijeniti bez pokretanja novog postupka nabave čak i ako izmjena nije obuhvaćena odredbama članaka 9. do 13. tog zakona, pod uvjetom da izmjena nije značajna. U drugom stavku točki 1. tog članka pojašnjava se da se izmjena smatra značajnom ako se njome, među ostalim, unose novi uvjeti koji bi, da su bili dio prvotnog postupka nabave, doveli do pozivanja drugih natjecatelja na podnošenje ponuda, razmatranja drugih ponuda ili sudjelovanja dodatnih dobavljača u postupku nabave. |
Glavni postupak, prethodno pitanje i postupak pred Sudom
|
9. |
Policija je tijekom 2020. objavila poziv na nadmetanje za ugovor o nabavi usluga vučne službe, u okviru kojeg je bilo potrebno provesti ocjenu ponuda na temelju kriterija najniže ponuđene cijene. Ponuditelji su tako u pogledu usluga za koje se mjesto prikupljanja vozila nalazi na udaljenosti do deset kilometara od mjesta u koje to vozilo treba vratiti morali navesti fiksnu cijenu i dodatnu cijenu po kilometru za prijevoz iznad te udaljenosti. Te su cijene trebale biti iste tijekom cjelokupnog trajanja tog ugovora. |
|
10. |
Taj postupak nabave okončan je sklapanjem dvaju okvirnih sporazuma početkom 2021. (u daljnjem tekstu: sporni okvirni sporazumi), čiji su uvjeti plaćanja tijekom iste godine izmijenjeni sklapanjem sporazuma između policije i dvaju dobavljača. Radi ujednačavanja raspodjele troškova između različitih policijskih područja a da se pritom ne poveća ukupna ugovorna vrijednost tih okvirnih sporazuma, s jedne strane, udaljenost obuhvaćena uslugama za koje se trebala plaćati samo fiksna cijena povećana je s 10 na 50 kilometara i, s druge strane, izmijenjene su fiksna cijena i cijena po kilometru (u daljnjem tekstu: sporne izmjene) ( 3 ). |
|
11. |
Nakon tužbe koju je podnio Konkurrensverket (Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Švedska), Förvaltningsrätten i Stockholm (Upravni sud u Stockholmu, Švedska) izrekao je policiji novčanu kaznu u iznosu od 1200000 švedskih kruna (SEK) (otprilike 120000 eura) zato što je izmijenila okvirne sporazume bez pokretanja novog postupka nabave ( 4 ). Nakon što je odbijena žalba koju je podnijelo Kammarrättenu i Stockholm (Žalbeni upravni sud u Stockholmu, Švedska), to je tijelo podnijelo žalbu Högsta förvaltningsdomstolenu (Vrhovni upravni sud, Švedska), odnosno sudu koji je uputio zahtjev. U tom kontekstu, potonji sud u biti dvoji u pogledu tumačenja članka 72. stavka 2. Direktive 2014/24, koji se konkretnije odnosi na pojam „promjena cjelokupne prirode” okvirnog sporazuma u smislu te odredbe. |
|
12. |
U tim okolnostima, Högsta förvaltningsdomstolen (Vrhovni upravni sud) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje: „Može li izmjena modela plaćanja predviđenog u okvirnom sporazumu prvotno dodijeljenom na temelju kriterija najniže ponuđene cijene, kojom se mijenja ravnoteža između fiksnih i promjenjivih cijena te su razine cijena prilagođene u mjeri koja tek neznatno mijenja ukupnu vrijednost ugovora, imati za učinak promjenu cjelokupne prirode okvirnog sporazuma u smislu članka 72. stavka 2. Direktive [2014/24]?” |
|
13. |
Pisana očitovanja podnijeli su policija, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, češka i estonska vlada te Europska komisija. |
Analiza
|
14. |
Jedinim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita Sud o tumačenju članka 72. stavka 2. Direktive 2014/24, kojim se predviđa mogućnost izmjena ograničene vrijednosti okvirnog sporazuma bez potrebe za novim postupkom nabave. |
|
15. |
Najprije napominjem da se u članku 72. te direktive navodi da je ugovore i okvirne sporazume moguće izmijeniti bez potrebe za novim postupkom nabave u jednom od šest slučajeva utvrđenih u toj odredbi ( 5 ), odnosno u biti ako je riječ o:
|
|
16. |
Među tih šest slučajeva, u pogledu ovog predmeta relevantna su dva posljednje navedena. Naime, s obzirom na to da je u pogledu jednog od dvaju spornih okvirnih sporazuma vrijednost spornih izmjena manja od pragova de minimis predviđenih člankom 72. stavkom 2. prvim podstavkom točkama i. i ii. Direktive 2014/24 ( 8 ), na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri mijenjaju li te izmjene cjelokupnu prirodu tog okvirnog sporazuma, u skladu s drugim podstavkom te odredbe. U tom pogledu, taj sud navodi da, iako je Sud pružio pojašnjenja u pogledu pojma „značajna izmjena” ugovora navedenog u stavku 1. točki (e) navedene odredbe i definiranog u njezinu stavku 4., još nije odlučivao o pojmu „promjena cjelokupne prirode” ugovora (predviđenom stavkom 2. drugim podstavkom te odredbe) ( 9 ). |
|
17. |
Nakon tih uvodnih napomena, u sljedećim ću točkama iznijeti pojašnjenja u pogledu tumačenja pojma „promjena cjelokupne prirode” ugovora o javnoj nabavi u smislu članka 72. stavka 2. drugog podstavka Direktive 2014/24, osobito s obzirom na pojam „značajna izmjena” ugovora o javnoj nabavi u smislu stavka 4. te odredbe, prije nego što se sudu koji je uputio zahtjev pruže naznake o prirodi spornih izmjena. |
Pojmovi „promjena cjelokupne prirode” i „značajna izmjena” ugovora o javnoj nabavi u smislu članka 72. Direktive 2014/24
|
18. |
Kad je riječ o tumačenju pojmova „promjena cjelokupne prirode” i „značajna izmjena” ugovora o javnoj nabavi u smislu članka 72. Direktive 2014/24, stajališta koja zagovaraju stranke glavnog postupka i intervenijenti razlikuju se. Naime, dok policija te češka i estonska vlada u biti tvrde da značajna izmjena okvirnog sporazuma ne znači nužno promjenu cjelokupne prirode tog okvirnog sporazuma, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Komisija u biti tvrde da su ta dva pojma istoznačna ( 10 ). |
|
19. |
U tom ću kontekstu razmotriti doseg relevantnih odredbi, pri čemu ću uzeti u obzir, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, pojmove iz tih odredbi te njihov kontekst kao i ciljeve propisa kojeg su dio i, u ovom slučaju, nastanak tog propisa ( 11 ). |
|
20. |
Kao prvo, kad je riječ o tekstualnom tumačenju dvaju prethodno navedenih pojmova, najprije ističem da, za razliku od pojma „značajna izmjena”, čija je definicija navedena u članku 72. stavku 4. Direktive 2014/24, pojam „promjena cjelokupne prirode” ugovora nije definiran u okviru te direktive, pri čemu tekst njezina članka 72. uostalom nije sasvim jasan u tom pogledu. |
|
21. |
S obzirom na navedeno, prije svega napominjem da se u uvodnoj izjavi 109. navedene direktive navode dva primjera „izmjena [koje] uzrokuj[u] promjenu naravi cjelokupne nabave”, što je izraz koji u biti odgovara pojmu „promjena cjelokupne prirode” ugovora. Riječ je o, s jedne strane, slučaju u kojem se radovi, roba ili usluge koje je potrebno nabaviti zamjenjuju nečim različitim i, s druge strane, situaciji u kojoj dolazi do temeljne promjene vrste nabave, „jer se u takvim slučajevima može pretpostaviti mogući utjecaj na rezultate”, u skladu s tekstom te uvodne izjave. Budući da potonji izraz u biti odgovara slučaju značajne izmjene navedenom u članku 72. stavku 4. točki (a) te direktive ( 12 ), prema mojem mišljenju, to podrazumijeva da određene promjene cjelokupne prirode ugovora predstavljaju i značajnu izmjenu ugovora. |
|
22. |
Nadalje, članak 72. stavak 2. Direktive 2014/24 primjenjuje se, kao što to proizlazi iz njegova teksta, „bez bilo kakve potrebe za provjerom jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 4. točaka od (a) do (d)” te odredbe (koji se odnose na značajne izmjene) ( 13 ), što omogućuje da se navedena odredba primjenjuje neovisno o tome jesu li sve izmjene koje su dopuštene tom odredbom obuhvaćene pojmom „značajne izmjene” navedenim u stavku 1. te odredbe. |
|
23. |
Naposljetku, uzimajući u obzir uobičajeni smisao u svakodnevnom jeziku obaju izraza koji se razmatraju, čini mi se prilično očitim da pojam „promjena cjelokupne prirode” ugovora podrazumijeva izmjene koje nadilaze obične značajne izmjene ( 14 ). |
|
24. |
Na temelju tih razmatranja stoga zaključujem da je, s isključivo doslovnog gledišta, pojam „promjena cjelokupne prirode” ugovora zapravo vrsta „potkategorije” koja uključuje najozbiljnije slučajeve značajnih izmjena ( 15 ) a da se pritom ipak iscrpno ne navode svi slučajevi koji su obuhvaćeni tom kategorijom ( 16 ). |
|
25. |
Kao drugo, kad je riječ o nastanku i kontekstu članka 72. Direktive 2014/24, podsjećam na to da je cilj te odredbe, kojom se kodificira ranija sudska praksa Suda prije stupanja na snagu te direktive ( 17 ), utvrditi izmjene ugovora tijekom njegova trajanja koje su dopuštene bez potrebe za novim postupkom nabave ( 18 ). Neke su od tih izmjena dopuštene ako ne dovode do „promjene cjelokupne prirode” ugovora. To vrijedi u trima slučajevima navedenima u stavku 1. točkama (a) i (c), kao i u stavku 2. navedene odredbe, kojima su takve izmjene dopuštene, u prvom slučaju, ako se predviđaju u dokumentaciji o nabavi, u drugom slučaju, ako su potrebne zbog nepredvidivih okolnosti i ne uključuju povećanje cijene koje je veće od 50 % vrijednosti izvornog ugovora ili okvirnog sporazuma ili, u trećem slučaju, ako se poštuje prag de minimis. |
|
26. |
Čini mi se, dakle, da se u trima slučajevima navedenima u prethodnoj točki ovog mišljenja ista odredba ne odnosi tek na „značajne izmjene”, nego samo na one koje dovode do „promjene cjelokupne prirode” ugovora ( 19 ). Uostalom, ako oba predmetna pojma treba tumačiti istovjetno, iznimki de minimis iz članka 72. stavka 2. Direktive 2014/24 oduzeo bi se koristan učinak ( 20 ). |
|
27. |
Iz toga slijedi da ti slučajevi omogućuju provedbu određenih značajnih izmjena a da pritom nije potrebno provesti novi postupak nabave, osim važnijih izmjena koje uključuju promjene cjelokupne prirode ugovora ( 21 ). |
|
28. |
Kao treće i posljednje, kad je riječ o ciljevima koji se nastoje postići člankom 72. Direktive 2014/24, podsjećam na to da se, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda, tom odredbom u biti nastoji osigurati poštovanje načela transparentnosti postupaka i jednakog postupanja prema ponuditeljima, pri čemu se izbjegava da javni naručitelj i uspješni ponuditelj izmijene odredbe tog ugovora na način da te odredbe imaju bitno drukčije značajke od onih iz prvotnog ugovora, u skladu sa širim ciljem pravila Unije u području javne nabave, a to je osigurati slobodno kretanje usluga i otvaranje nenarušenom tržišnom natjecanju u svim državama članicama ( 22 ). U tom pogledu, čini mi se da se situacije navedene u točki 25. ovog mišljenja, u kojima navedena odredba omogućuje provedbu određenih značajnih izmjena bez potrebe za novim postupkom nabave, opravdavaju činjenicom da te izmjene, koje su manje važne, samo u manjoj mjeri mogu utjecati na poštovanje načela transparentnosti postupaka i jednakog postupanja prema ponuditeljima ( 23 ). |
|
29. |
Iz toga slijedi da se, čak i s obzirom na ciljeve koji se nastoje postići člankom 72. Direktive 2014/24, dva pojma koja se analiziraju ne mogu smatrati istoznačnima i osobito da je pojam „promjene cjelokupne prirode” ugovora, iako je uključen u pojam „značajne izmjene”, ograničen na najvažnije značajne izmjene ( 24 ). |
|
30. |
Zaključno, smatram da se iznimka de minimis predviđena člankom 72. stavkom 2. Direktive 2014/24 može primijeniti kada izmjene ugovora, iako su značajne, ne dovode do promjene cjelokupne prirode ugovora ( 25 ). S obzirom na navedeno, u sljedećim ću točkama razmotriti sporne izmjene s obzirom na potonji pojam. |
Priroda spornih izmjena
|
31. |
Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, sporne izmjene, koje se nisu mogle predvidjeti na temelju informacija sadržanih u prvotnoj dokumentaciji o nabavi, manje su od praga de minimis utvrđenog u članku 72. stavku 2. prvom podstavku točkama i. i ii. Direktive 2014/24 ( 26 ). Stoga valja provjeriti predstavljaju li te izmjene „promjene cjelokupne prirode ugovora” u smislu te odredbe. |
|
32. |
Iako je na sudu koji je uputio zahtjev da konačno odluči o tom aspektu na temelju ocjene činjenica u glavnom postupku, ipak je na Sudu da mu u tom pogledu pruži korisne naznake. |
|
33. |
Kao prvo, kao što sam to prethodno naveo ( 27 ), sporne izmjene ne uključuju promjene cjelokupne prirode ugovora samo zato što ih se eventualno kvalificiralo kao „značajne izmjene” ( 28 ). |
|
34. |
Kao drugo, kao što je to navedeno u točki 21. ovog mišljenja, iz uvodne izjave 109. Direktive 2014/24 proizlazi da pojam „promjene cjelokupne prirode” ugovora osobito uključuje izmjene predmeta ili vrste ugovora ( 29 ). |
|
35. |
U tom pogledu, u načelu mi se ne čini da je izmjena cijene uključena u taj pojam, s obzirom na to da se u trima odredbama u kojima se ona navodi pojašnjava da novčana vrijednost izmjena nije relevantna ( 30 ) ili se njima samima utvrđuju pragovi za primjenu iznimke ( 31 ). S obzirom na to, u tom ću okviru samo utvrditi da, s jedne strane, sporne izmjene ne predstavljaju običnu izmjenu uvjeta plaćanja usluge na koju se odnose sporni okvirni sporazumi. Naime, značajna izmjena udaljenosti unutar koje se primjenjuje fiksna cijena (koja je promijenjena s 10 na 50 kilometara) i znatno povećanje te fiksne cijene (koja je promijenjena s 0 na 4500 švedskih kruna (SEK), oko 450 eura) bitno su izmijenili strukturu plaćanja koja u biti uključuje prijelaz na sustav plaćanja koji se prije svega temelji na fiksnoj cijeni, a ne više na promjenjivoj cijeni. S druge strane, kao što to ističe sud koji je uputio zahtjev, te su izmjene ipak dovele, u pogledu jednog od dobavljača, do neznatnog smanjenja ukupne vrijednosti ugovora ( 32 ). |
|
36. |
Zaključno, smatram da članak 72. stavak 2. Direktive 2014/24 treba tumačiti na način da izmjena modela plaćanja predviđenog u okvirnom sporazumu prvotno dodijeljenom na temelju kriterija najniže ponuđene cijene, kojom se mijenja ravnoteža između fiksnih i promjenjivih cijena te su razine cijena prilagođene u mjeri koja tek neznatno mijenja ukupnu vrijednost ugovora, može imati za učinak promjenu cjelokupne prirode okvirnog sporazuma samo ako ta izmjena može uključivati izmjene predmeta ili vrste ugovora, neovisno o tome je li takva izmjena obuhvaćena širim pojmom „značajne izmjene” predviđenim člankom 72. stavkom 1. točkom (e) i člankom 72. stavkom 4. te direktive. |
Zaključak
|
37. |
S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodno pitanje koje je uputio Högsta förvaltningsdomstolen (Vrhovni upravni sud, Švedska) odgovori kako slijedi: Članak 72. stavak 2. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ treba tumačiti na način da: izmjena modela plaćanja predviđenog u okvirnom sporazumu prvotno dodijeljenom na temelju kriterija najniže ponuđene cijene, kojom se mijenja ravnoteža između fiksnih i promjenjivih cijena te su razine cijena prilagođene u mjeri koja tek neznatno mijenja ukupnu vrijednost ugovora, može imati za učinak promjenu cjelokupne prirode okvirnog sporazuma samo ako ta izmjena može uključivati izmjene predmeta ili vrste ugovora, neovisno o tome je li takva izmjena obuhvaćena širim pojmom „značajne izmjene” predviđenim člankom 72. stavkom 1. točkom (e) i člankom 72. stavkom 4. te direktive. |
( 1 ) Izvorni jezik: francuski
( 2 ) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. i ispravci SL 2015., L 275, str. 68., SL 2016., L 311, str. 26., SL 2020., L 406, str. 67. i SL 2023./90063, L)
( 3 ) Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu pojašnjava da, kad je riječ o jednom od uspješnih ponuditelja, odnosno društvu Lidköpings Biltjänst Hyr AB, fiksna cijena za uslugu promijenjena je s 0 na 4500 švedskih kruna (SEK) (otprilike 450 eura) i cijena po kilometru promijenjena je sa 185 švedskih kruna (SEK) (otprilike 18,50 eura) na 28 švedskih kruna (SEK) (otprilike 2,80 eura) za određene vrste prijevoza, kao i s 275 švedskih kruna (SEK) (otprilike 27,50 eura) na 55 švedskih kruna (SEK) (otprilike 5,50 eura) za druge vrste prijevoza. Te su izmjene dovele do neznatnog smanjenja ukupno plaćenog iznosa u usporedbi s iznosom koji bi bio plaćen na temelju prvotnih uvjeta.
( 4 ) Taj je sud smatrao da su izmjene bile „značajne” jer su, da su bile uključene u prvotni postupak javne nabave, mogle dovesti do sudjelovanja drugih ponuditelja ili odabira druge ponude i jer su zbog istog razloga promijenile cjelokupnu prirodu spornih okvirnih sporazuma.
( 5 ) Navedena odredba nema ekvivalent u prethodnim direktivama o postupcima sklapanja ugovora o javnoj nabavi radova, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnoj nabavi usluga. Prije stupanja na snagu Direktive 2014/24, Sud je odlučio da, kako bi se osigurala transparentnost postupaka i jednako postupanje prema ponuditeljima, izmjene odredbi ugovora o javnoj nabavi tijekom njegova trajanja čine novi postupak nabave ako imaju bitno različita obilježja od obilježja prvotnog ugovora i ako posljedično mogu dokazati volju stranaka da ponovno pregovaraju o bitnim uvjetima tog ugovora (vidjeti presudu od 19. lipnja 2008., pressetext Nachrichtenagentur, C‑454/06, EU:C:2008:351, t. 34. i navedena sudska praksa). Tom odredbom, kao što to proizlazi iz teksta njezinih stavaka 1. i 5., uveden je numerus clausus iznimaka od načela prema kojem se novi postupak nabave zahtijeva za izmjene odredbi ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma. Vidjeti osobito Bogdanowicz, P., „Article 72 – Modification of Contracts during Their Term”, u Caranta, R. i Sanchez‑Graelis, A. (dir.), European Public Procurement, Edward Elgar, Cheltenham, 2021., str. 779. i 780.
( 6 ) Konkretnije, u definiciji pojma „značajna izmjena” predviđenoj člankom 72. stavkom 4. Direktive 2014/24 upućuje se na izmjene kojima ugovor ili okvirni sporazum „postaju značajno različiti po svojoj naravi od prvotno zaključenog” i navode se, „[u] svakom slučaju”, „uvjeti koji bi, da su bili dio prvotnog postupka nabave, dopustili prihvaćanje drugih natjecatelja od onih koji su prvotno odabrani ili prihvaćanje ponude različite od ponude koja je izvorno prihvaćena ili privlačenje dodatnih sudionika u postupak nabave” (točka (a)). U uvodnoj izjavi 107. te direktive upotrebljava se primjerice izraz „izmijenjeni uvjeti utjecali [bi] na rezultate postupka da su bili dio prvotnog postupka”.
( 7 ) Odnosno izmjenama čija vrijednost ne premašuje prag predviđen za primjenu Direktive 2014/24 i koja je manja od 10 % prvotne vrijednosti ugovora u pogledu ugovora o uslugama.
( 8 ) Barem kad je riječ o okvirnom sporazumu sklopljenom između društva Lidköpings Biltjänst Hvr i policije, koji je jedini sporazum za koji je sud koji je uputio zahtjev pružio to pojašnjenje.
( 9 ) Isti su pojmovi uvedeni u članku 43. Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL 2014., L 94, str. 1. i ispravci SL 2015., L 114, str. 24., SL 2018., L 82, str. 17. i SL 2018., L 181, str. 88.), kao i u članku 89. Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL 2014., L 94, str. 243. i ispravak SL 2023./90064, L), odredbama koje Sud još nije tumačio.
( 10 ) Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u biti smatra da primjena pojma „promjena cjelokupne prirode” podrazumijeva, kao i kod pojma „značajna izmjena”, razmatranje bi li se utjecalo na rezultate prvotnog postupka. Komisija pojašnjava da nije potrebno utvrditi hijerarhiju između, s jedne strane, pojma „promjena cjelokupne prirode ugovora ili okvirnog sporazuma” predviđenog člankom 72. stavkom 2. Direktive 2014/24 i, s druge strane, izraza „ugovor ili okvirni sporazum postaju značajno različiti po svojoj naravi od prvotno zaključenog” navedenog u stavku 4. tog članka u pogledu pojma „značajna izmjena”.
( 11 ) Vidjeti presudu od 1. srpnja 2015., Bund für Umwelt und Naturschutz Deutschland (C‑461/13, EU:C:2015:433, t. 30. i navedena sudska praksa).
( 12 ) Vidjeti bilješku 6. ovog mišljenja.
( 13 ) Isto tako, u članku 72. stavku 4. Direktive 2014/24 navode se situacije u kojima se, „[u] svakom slučaju, ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2.” te odredbe, izmjena smatra značajnom.
( 14 ) Primjerice, smatram da širi pojam „značajne izmjene” u načelu uključuje važne izmjene u pogledu cijene, trajanja ili predmeta ugovora, dok uži pojam „promjene cjelokupne prirode” ugovora obuhvaća izmjene koje imaju veći utjecaj na samu bit ugovora (primjerice, dodavanje isporuke robe u ugovor o uslugama ili pak izmjena mjesta pružanja usluge).
( 15 ) Kao što su slučajevi koji se kao primjer navode u uvodnoj izjavi 109. Direktive 2014/24.
( 16 ) Drugim riječima, pojam „značajne izmjene” odnosi se na izmjene koje u načelu mogu utjecati na rezultate postupka nabave, dok je pojam „promjena cjelokupne prirode ugovora”, iako je obuhvaćen prvim pojmom, ipak ograničen na izmjene koje temeljitije mijenjaju ugovor, osobito u pogledu njegova predmeta ili vrste (primjerice, nabava radova umjesto usluga ili ugovora o usluzi umjesto ugovora o koncesiji). Vidjeti u tom pogledu Treumer, S., „Regulation of Contract Changes in the New Public Procurement Directive”, u Lichère, F., Caranta, R. i Treumer, S. (dir.), Modernising Public Procurement: The New Directive, DJØF Publishing, Kopenhagen, 2014., str. 293. Prema tome, ako sve promjene cjelokupne prirode ugovora predstavljaju značajne izmjene, suprotno tomu, moguće značajne izmjene ne mogu sve utjecati na cjelokupnu prirodu ugovora.
( 17 ) U skladu s Direktivom Vijeća 92/50/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju postupaka sklapanja ugovora o javnoj nabavi usluga (SL 1992., L 209, str. 1.), koja, za razliku od Direktive 2014/24, ne sadržava posebnu odredbu koja se odnosi na izmjenu ugovora tijekom njihova trajanja, nezavisna odvjetnica J. Kokott u svojem je mišljenju u predmetu pressetext Nachrichtenagentur (C‑454/06, EU:C:2008:167, t. 48.) u biti istaknula da, s obzirom na glavni cilj koji se nastoji postići Direktivom 92/50 (odnosno slobodno kretanje usluga i otvaranje tržištâ što širem i nenarušenom tržišnom natjecanju), sve izmjene, čak i one najneznačajnije, unesene u ugovore o javnoj nabavi usluga ne zahtijevaju prethodni postupak nabave i da samo značajne izmjene ugovora koje konkretno mogu narušiti tržišno natjecanje na tržištu o kojem je riječ i staviti suugovaratelja javnog naručitelja u povoljniji položaj u odnosu na druge potencijalne pružatelje usluga opravdavaju provedbu novog postupka nabave. Taj je kriterij potvrdio Sud (vidjeti presudu od 19. lipnja 2008., pressetext Nachrichtenagentur,C‑454/06, EU:C:2008:351, t. 34. i navedena sudska praksa).
( 18 ) U tekstu tog članka 72., kako proizlazi iz prvotnog prijedloga Komisije (Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o javnoj nabavi, COM(2011)896 final), u njegovu stavku 1. jasnije se navodilo da se značajna izmjena odredbi ugovora o javnoj nabavi tijekom njegova trajanja smatra novom dodjelom ugovora i zahtijeva novi postupak nabave, osim u slučajevima navedenima u sljedećim stavcima. Stoga se na temelju te formulacije čini očitim da se članak 72. Prijedloga direktive u cijelosti odnosi samo na značajne izmjene.
( 19 ) To se tumačenje ne dovodi u pitanje činjenicom da se u uvodnoj izjavi 107. Direktive 2014/24 navodi da je pokretanje novog postupka nabave potrebno u slučaju značajnih izmjena prvotnog ugovora. Naime, iz tog izraza ne proizlazi da sve značajne izmjene nužno dovode do novog postupka nabave. Uostalom, slučaj „ izmijenjeni[h] uvjet[a] [koji bi] utjecali na rezultate postupka da su bili dio prvotnog postupka” (odnosno „značajnih izmjena”lato sensu) navodi se u toj uvodnoj izjavi kao primjer (kao što to proizlazi iz upotrebe izraza „posebno”).
( 20 ) Naime, kao što to pravilno napominje češka vlada, u takvom slučaju, čak i ako je riječ o neznatnoj izmjeni vrijednosti okvirnog sporazuma, javni naručitelj treba razmotriti ispunjava li ta izmjena jedan od uvjeta navedenih u članku 72. stavku 1. Direktive 2014/24, čime se oduzima korisnost iznimci de minimis predviđenoj stavkom 2. te odredbe.
( 21 ) Također valja podsjetiti na to da je ustaljena sudska praksa da svako odstupanje od pravila kojima se nastoji zajamčiti djelotvornost prava priznatih UFEU‑om u području javne nabave treba usko tumačiti te da je na onom koji želi iskoristiti to odstupanje da podnese dokaz da stvarno postoje iznimne okolnosti koje ga opravdavaju (vidjeti osobito presudu od 2. studenoga 2008., Komisija/Italija, C 157/06, EU:C:2008:530, t. 23. i navedenu sudsku praksu).
( 22 ) Vidjeti u tom smislu presudu od 7. prosinca 2023., Obština Razgrad (C‑441/22 i C‑443/22, EU:C:2023:970, t. 61. i navedena sudska praksa). Sud je pojasnio i da se poseban cilj iznimke predviđene tom odredbom sastoji od uvođenja određene fleksibilnosti u primjeni pravila kako bi se pružilo pragmatično rješenje za skup izvanrednih situacija (vidjeti presudu od 3. veljače 2022., Advania Sverige i Kammarkollegiet, C‑461/20, EU:C:2022:72, t. 37.).
( 23 ) Naime, najprije, u situaciji iz članka 72. stavka 1. točke (a) Direktive 2014/24, činjenica da su izmjene predviđene u dokumentaciji o nabavi onemogućuje da se njima povrijede načela transparentnosti i jednakog postupanja. Nadalje, u situaciji iz stavka 1. točke (c) te odredbe, zbog nepredvidivosti okolnosti i ograničenog učinka izmjena smanjuje se moguća povreda prethodno navedenih načela. Naposljetku, u situaciji iz stavka 2. navedene odredbe, što je slučaj koji je relevantan za ovaj predmet, priroda de minimis izmjena podrazumijeva da utjecaj na navedena načela, kao i na opću ravnotežu ugovora, nije znatan (vidjeti u tom smislu de La Rosa, S., Droit européen de la commande publique, Bruylant, Bruxelles, 2021. (2. izd.), str. 492.). Prema mišljenju tog autora, taj je slučaj osobito koristan za uključivanje povećanja cijena određenih proizvoda ili dodatnih troškova koji nisu dovoljno izračunani prilikom dodjele ugovora. Stoga se u tim trima slučajevima istom odredbom nastoji isključiti najvažnije izmjene koje utječu na cjelokupnu prirodu ugovora. Suprotno tomu, zakonodavac Unije smatrao je da to ograničenje nije potrebno u drugim dvjema situacijama u kojima je dopuštena značajna izmjena, odnosno, s jedne strane, u slučaju predviđenom člankom 72. stavkom 1. točkom (d) Direktive 2014/24, koji se odnosi na „subjektivne” izmjene (odnosno zamjenu ugovaratelja u određenim posebnim okolnostima) koje očito ne utječu na predmet ili vrstu ugovora i, s druge strane, u slučaju navedenom u stavku 1. točki (b) te odredbe, koji se odnosi na situacije u kojima, zbog potrebe za dodatnim aktivnostima, promjena ugovaratelja nije moguća ili je nepovoljna za javnog naručitelja i u kojima povećanje cijene nije veće od 50 % vrijednosti izvornog ugovora.
( 24 ) Ta je razlika važna i u pogledu tereta dokazivanja. Naime, kad se provode promjene cjelokupne prirode ugovora, može se pretpostaviti da je riječ o značajnim izmjenama u smislu članka 72. stavka 4. točke (a) Direktive 2014/24 (vidjeti njezinu uvodnu izjavu 109.), dok je u slučaju drugih izmjena osoba o kojoj je riječ (osobito potencijalni ponuditelj koji je mogao sudjelovati u ugovoru) dužna dokazati da su te izmjene mogle utjecati na rezultate postupka (vidjeti u tom smislu Bogdanowicz, P., „Article 72 – Modification of Contracts during Their Term”, u Caranta, R. i Sanchez‑Graelis, A. (dir.), European Public Procurement, Edward Elgar, Cheltenham, 2021., str. 795.). Prema mišljenju jednog autora (vidjeti de La Rosa, S., Droit européen de la commande publique, Bruylant, Bruxelles, 2021. (2. izd.), str. 487.), upućivanje na cjelokupnu prirodu zahtijeva da se predvidi opća ravnoteža ugovora, a ne da se ocijeni in concreto izmjena odredbe koja se smatra značajnom (vidjeti u tom smislu bilješku 22. ovog mišljenja).
( 25 ) Vidjeti u tom pogledu Bogdanowicz, P., „Article 72 – Modification of Contracts during Their Term”, u Caranta, R. i Sanchez‑Graelis, A. (dir.), European Public Procurement, Edward Elgar, Cheltenham, 2021., str. 791. i de La Rosa, S., Droit européen de la commande publique, Bruylant, Bruxelles, 2021. (2. izd.), str. 486. do 488. Potonji autor daje primjer dodavanja novih usluga, proširenja mreže ili izmjene naknada za koncesije.
( 26 ) Vidjeti bilješku 7. ovog mišljenja.
( 27 ) Vidjeti osobito točku 30. i bilješku 14. ovog mišljenja.
( 28 ) Osim toga, ističem da, prema mišljenju policije, uvjeti za utvrđivanje postojanja značajne izmjene u ovom slučaju nisu bili ispunjeni. Naime, prema njezinu mišljenju, s obzirom na to da je među situacijama predviđenima člankom 72. stavkom 4. točkama (a) do (d) Direktive 2014/24 u načelu relevantna samo ona navedena u točki (a), postoje razlozi za sumnju da jedan od triju slučajeva navedenih u toj odredbi odgovara situaciji u ovom slučaju. Prvi slučaj doista se odnosi na uvjete koji bi dopustili prihvaćanje drugih natjecatelja te na ograničene i pregovaračke postupke; drugi slučaj odnosi se na uvjete koji bi dopustili prihvaćanje ponude različite od ponude koja je izvorno prihvaćena, što se odnosi samo na izmjenu bitnih uvjeta ili predmeta ugovora, a treći slučaj odnosi se na uvjete koji bi privukli dodatne sudionike u postupak nabave, što je malo vjerojatno u ovom slučaju, s obzirom na to da se na uvjete plaćanja utjecalo nepovoljno za dobavljača.
( 29 ) Vidjeti bilješku 16. ovog mišljenja. U skladu s pravnom teorijom, važna izmjena trajanja ugovora također može činiti takav slučaj, osobito u slučaju izmjene ugovora na određeno vrijeme u ugovor na neodređeno vrijeme (vidjeti u tom smislu Bogdanowicz, P., „Article 72 – Modification of Contracts during Their Term”, u Caranta, R. i Sanchez‑Graelis, A. (dir.), European Public Procurement, Edward Elgar, Cheltenham, 2021., str. 784.), no to nije relevantno u ovom slučaju.
( 30 ) Vidjeti u pogledu izmjena predviđenih u prvotnoj dokumentaciji o nabavi članak 72. stavak 1. točku (a) Direktive 2014/24.
( 31 ) Vidjeti u pogledu izmjena zbog nepredvidivih okolnosti članak 72. stavak 1. točku (c) Direktive 2014/24, a u pogledu izmjena de minimis njezin članak 72. stavak 2.
( 32 ) U tom pogledu ističem da izmjena koja ne utječe na rezultate postupka ili ne mijenja ekonomsku ravnotežu ugovora u korist uspješnog ponuditelja ugovora ne predstavlja značajnu izmjenu ugovora u smislu članka 72. stavka 4. Direktive 2014/24 (vidjeti u tom smislu i presudu od 19. lipnja 2008., pressetext Nachrichtenagentur, C‑454/06, EU:C:2008:351, t. 37.). Osim toga, tvrdilo se da, ako je promjena provedena u korist javnog naručitelja, ta situacija ne uključuje rizik od narušavanja tržišnog natjecanja, osim u posebnim slučajevima (vidjeti u tom pogledu osobito Hartlev, K. i Liljenbøl, M. W., „Changes to Existing Contracts under the EU Public Procurement Rules and the Drafting of Review Clauses to Avoid the Need for a New Tender”, Public Procurement Law Review, sv. 2., 2013., str. 56.).