<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>T-170/17</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017TJ0170</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2019:309">EU:T:2019:309</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>11</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>11</PAGE.TOTAL><AUTHOR>T</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20190508">8. 5. 2019</DATE>. – Predmet T‑170/17</HT></P><P><HT TYPE="SC">RW/Komisija</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda općeg suda</HT> (drugo vijeće)</P><P><DATE ISO="20190508">8. svibnja 2019.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: francuski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Javna služba</KEYWORD><KEYWORD>Dužnosnici</KEYWORD><KEYWORD>Članak 42.c Pravilnika o osoblju</KEYWORD><KEYWORD>Slanje na dopust u interesu službe</KEYWORD><KEYWORD>Automatsko umirovljenje</KEYWORD><KEYWORD>Pravni interes</KEYWORD><KEYWORD>Dopuštenost</KEYWORD><KEYWORD>Područje primjene zakona</KEYWORD><KEYWORD>Doslovno, kontekstualno i teleološko tumačenje</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu T‑170/17,</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">RW</HT>, bivši dužnosnik Europske komisije, kojeg zastupaju S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici,</P><PARTY.STATUS>tužitelj,</PARTY.STATUS></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Europske komisije</HT>, koju su zastupali G. Berscheid i A.-C. Simon, a zatim G. Berscheid i B. Mongin, u svojstvu agenata,</P><PARTY.STATUS>tuženika,</PARTY.STATUS></DEFENDANTS></PARTIES><P>povodom zahtjeva na temelju članka 270. UFEU‑a za poništenje odluke Komisije od <DATE ISO="20170302">2. ožujka 2017.</DATE> o slanju tužitelja na dopust u interesu službe na temelju članka 42.c Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije te, istovremeno, o automatskom umirovljenju na temelju petog stavka te odredbe,</P><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>OPĆI SUD (drugo vijeće),</P><P>u sastavu: M. Prek, predsjednik, E. Buttigieg (izvjestitelj) i B. Berke, suci,</P><P>tajnik: L. Ramette, administrator,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20181211">11. prosinca 2018.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju) uspostavljen je Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 od <DATE ISO="19680229">29. veljače 1968.</DATE> o utvrđivanju Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i uvjeti zaposlenja koji se primjenjuju na ostale službenike tih Zajednica i uvođenju posebnih mjera koje se privremeno primjenjuju na dužnosnike Komisije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="056" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1968">SL<?PAGE NO="2"?> 1968., L 56, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 6., str. 3.), kako je izmijenjena, među ostalim, Uredbom (EU, Euratom) br. 1023/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20131022">22. listopada 2013.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="287" PAGE.FIRST="15" DATE.PUB="2013">SL 2013., L 287, str. 15</REF.DOC.OJ>.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Člankom 35. Pravilnika o osoblju, koji je dio poglavlja 2. glave III. tog pravilnika, predviđa se da se dužnosniku može dodijeliti jedan od sljedećih administrativnih statusa: aktivna služba, upućivanje, dopust za osobne potrebe, mirovanje, dopust za služenje vojnog roka, roditeljski ili obiteljski dopust i dopust u interesu službe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Članak 42.c Pravilnika o osoblju, koji je dio istog poglavlja, predviđa kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>Najranije pet godina prije dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu dužnosnika, dužnosnik s najmanje deset godina službe može odlukom tijela za imenovanje biti poslan na dopust u interesu službe za organizacijske potrebe povezane sa stjecanjem novih kompetencija unutar institucija.</P><P>Ukupan broj dužnosnika poslanih na dopust u interesu službe svake godine ne može biti veći od 5 % dužnosnika svih institucija koji su umirovljeni prethodne godine. Ukupan broj izračunan na taj način dodjeljuje se svakoj instituciji u skladu s njihovim brojem dužnosnika na dan 31. prosinca prethodne godine. Rezultat takve raspodjele zaokružuje se na najbliži viši cijeli broj za svaku instituciju.</P><P>Takav dopust nije stegovna mjera.</P><P>Trajanje dopusta odgovara u načelu razdoblju do kojeg dužnosnik navrši dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu. Međutim, u iznimnim slučajevima tijelo za imenovanje može odlučiti prekinuti dopust i vratiti dužnosnika na radno mjesto.</P><P>Kad dužnosnik koji je na dopustu u interesu službe navrši dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu, automatski ga se umirovljuje.</P><P>Dopust u interesu službe uređen je sljedećim pravilima:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>na dužnosnikovo se radno mjesto može imenovati drugi dužnosnik;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>dužnosnik na dopustu u interesu službe nema pravo na napredovanje u viši stupanj ili promaknuće u viši razred.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>Dužnosnik koji je na takvom dopustu prima naknadu izračunanu u skladu s Prilogom IV.</P><P>Na zahtjev dužnosnika naknada podliježe uplati doprinosa u sustav mirovinskog osiguranja koji se izračunavaju na temelju te naknade. U tom slučaju radni staž u svojstvu dužnosnika na dopustu u interesu službe uzima se u obzir za potrebe izračuna mirovinskog staža u smislu članka 2. Priloga VIII.</P><P>Naknada ne podliježe koeficijentu ispravka.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Članak 47. Pravilnika o osoblju dio je poglavlja 4. glave III. tog pravilnika naslovljenog <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Prestanak radnog odnosa<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>. Tim je člankom predviđeno da služba može prestati ostavkom, obveznom ostavkom, umirovljenjem u interesu službe, otkazom zbog stručne nesposobnosti, udaljivanjem s radnog mjesta, umirovljenjem ili smrću.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Članak 52. prvi stavak točke (a) i (b) Pravilnika o osoblju, koji je također dio poglavlja 4., predviđa, među ostalim, da se, ne dovodeći u pitanje članak 50. Pravilnika osoblju (koji se tiče umirovljenja u interesu službe za više dužnosnike), dužnosnik umirovljuje automatski zadnjeg dana u mjesecu u kojem navršava 66 godina života, ili na vlastiti zahtjev zadnjeg dana u mjesecu na koji se zahtjev odnosi ako je navršio dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Prilog XIII. Pravilniku o osoblju sadržava prijelazne mjere koje se primjenjuju na dužnosnike.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Članak 22. stavak 1. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju određuje kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="022.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Dužnosnici koji <DATE ISO="20040501">1. svibnja 2004.</DATE> imaju 20 ili više godina staža u službi imaju pravo na starosnu mirovinu kada navrše 60 godina.</ALINEA><ALINEA><P>Dužnosnici koji <DATE ISO="20140501">1. svibnja 2014.</DATE> imaju 35 ili više godina i koji su stupili u službu prije <DATE ISO="20140101">1. siječnja 2014.</DATE> imaju pravo na starosnu mirovinu u dobi prikazanoj u sljedećoj tablici:</P><TBL NO.SEQ="0001" COLS="2" CLASS="GEN"><CORPUS><ROW><CELL COL="1"><HT TYPE="BOLD">Dob na dan <DATE ISO="20140501">1. svibnja 2014.</DATE></HT></CELL><CELL COL="2"><HT TYPE="BOLD">Dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu</HT></CELL></ROW><ROW><CELL COL="1">60 godina i više</CELL><CELL COL="2">60 godina</CELL></ROW><ROW><CELL COL="1">59 godina</CELL><CELL COL="2">60 godina i dva mjeseca</CELL></ROW><ROW><CELL COL="1">58 godina</CELL><CELL COL="2">60 godina i četiri mjeseca</CELL></ROW><ROW><CELL COL="1">[…]</CELL><CELL COL="2">[…]</CELL></ROW><ROW><CELL COL="1">35 godina</CELL><CELL COL="2">64 godine i osam mjeseci</CELL></ROW></CORPUS></TBL></ALINEA><ALINEA><BR/>Dužnosnici koji <DATE ISO="20140501">1. svibnja 2014.</DATE> imaju manje od 35 godina imaju pravo na starosnu mirovinu u dobi od 65 godina.</ALINEA><ALINEA>Međutim, za dužnosnike koji <DATE ISO="20140501">1. svibnja 2014.</DATE> imaju 45 ili više godina i koji su u službu stupili između <DATE ISO="20040501">1. svibnja 2004.</DATE> i <DATE ISO="20131231">31. prosinca 2013.</DATE> dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu ostaje 63 godine.</ALINEA><ALINEA>Za dužnosnike koji su prije <DATE ISO="20140101">1. siječnja 2014.</DATE> zaposleni u službi dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu koja se uzima u obzir za sva upućivanja na dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu u ovom Pravilniku o osoblju utvrđuje se u skladu s prethodno navedenim odredbama, osim ako je ovim Pravilnikom o osoblju predviđeno drugačije.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Članak 23. stavak 1. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju predviđa, među ostalim, da se dužnosnik koji je u službi prije <DATE ISO="20140101">1. siječnja 2014.</DATE> umirovljuje automatski zadnjeg dana u mjesecu u kojemu navrši 65. godina života.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Tužitelj, osoba RW, bivši je dužnosnik Europske komisije. On je <DATE ISO="19821001">1. listopada 1982.</DATE> stupio u službu u toj instituciji te je od <DATE ISO="19991212">12. prosinca 1999.</DATE> bio raspoređen u Glavnu upravu (GU) <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>Obrazovanje i kultura<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>. Dana <DATE ISO="20100101">1. siječnja 2010.</DATE> promaknut je u razred AD 12.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Dopisom od <DATE ISO="20161201">1. prosinca 2016.</DATE> Glavna uprava (GU) <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>Ljudski resursi i sigurnost<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> (u daljnjem tekstu GU HR) obavijestila je tužitelja o namjeri tijela za imenovanje da ga primjenom članka 42.c Pravilnika o osoblju pošalje na dopust u interesu službe s učinkom od <DATE ISO="20170401">1. travnja 2017.</DATE></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20161214">14. prosinca 2016.</DATE> tužitelj je iznio očitovanja o dopisu od <DATE ISO="20161201">1. prosinca 2016.</DATE> te je zahtijevao da ga se sasluša.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20170113">13. siječnja 2017.</DATE> održan je sastanak između tužitelja i načelnika odjela <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>Upravljanje karijerama i mobilnost<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>, i to u prisutnosti predstavnika osoblja, člana gore navedenog odjela i predstavnika GU‑a <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>Obrazovanje i kultura<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Nakon tog sastanka odjel GU HR‑a <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>Upravljanje karijerama i mobilnost<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> dostavio je tijelu za imenovanje pozitivno mišljenje glede primjene članka 42.c Pravilnika o osoblju u odnosu na tužitelja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20170302">2. ožujka 2017.</DATE> (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) tijelo za imenovanje odlučilo je, kao prvo, da na temelju članka 42.c Pravilnika o osoblju tužitelja pošalje na dopust u interesu službe s danom <DATE ISO="20170601">1. lipnja 2017.</DATE> i da ga, kao drugo i uzimajući u obzir to da je već bio navršio dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu u skladu s člankom 22. stavkom 1. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju, istog dana automatski umirovi na temelju članka 42.c petog stavka Pravilnika o osoblju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20170320">20. ožujka 2017.</DATE> tužitelj je na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju podnio žalbu protiv pobijane odluke, koja je <DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> odbijena izričitom odlukom tijela za imenovanje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Postupak i zahtjevi stranaka</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20170320">20. ožujka 2017.</DATE> tužitelj je pokrenuo ovaj postupak. Tužitelj je tajništvu Općeg suda zasebnim aktom podnio istog dana i zahtjev za privremenu pravnu zaštitu, na temelju članaka 278. i 279. UFEU‑a, kojim se traži odgoda izvršenja pobijane odluke. Primjenom članka 91. stavka 4. Pravilnika o osoblju glavni je postupak bio suspendiran.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20170320">20. ožujka 2017.</DATE> tužitelj je zatražio zaštitu identiteta u skladu s člankom 66. Poslovnika Općeg suda. Odlukom od <DATE ISO="20170517">17. svibnja 2017.</DATE> Opći sud prihvatio je taj zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Rješenjem od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170518">18. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>RW/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑170/17 R</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:351">EU:T:2017:351</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), predsjednik Općeg suda odredio je odgodu izvršenja pobijane odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>U skladu s člankom 91. stavkom 4. Pravilnika o osoblju, glavni je postupak nastavljen nakon što je <DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> donesena izričita odluka kojom se odbija tužiteljeva žalba.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Rješenjem od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180110">10. siječnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/RW</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑442/17 P(R</NO.CASE>), neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:6">EU:C:2018:6</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), potpredsjednik Suda odbio je Komisijinu žalbu podnesenu protiv rješenja od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170518">18. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>RW/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑170/17 R</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:351">EU:T:2017:351</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Pisani dio postupka zatvoren je <DATE ISO="20180109">9. siječnja 2018.</DATE> nakon podnošenja odgovora na repliku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20180202">2. veljače 2018.</DATE> tužitelj je postavio obrazloženi zahtjev na temelju članka 106. stavka 1. Poslovnika kako bi bio saslušan u okviru usmenog dijela postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Na raspravi od <DATE ISO="20181211">11. prosinca 2018.</DATE> stranke su saslušane prilikom svojih izlaganja i prilikom davanja odgovora na pitanja koja je postavio Opći sud.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Nakon rasprave Opći sud pozvao je stranke da se međusobno dogovore o mogućem mirnom rješavanju spora, uključujući troškove postupka. Predsjednik drugog vijeća Općeg suda odredio je strankama rok koji je istjecao <DATE ISO="20190131">31. siječnja 2019.</DATE> kako bi one obavijestile Opći sud o ishodu tog dogovora te je odlučio usmeni dio postupka zadržati otvorenim.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Usmeni dio postupka zatvoren je odlukom predsjednika drugog vijeća Općeg suda od <DATE ISO="20190204">4. veljače 2019.</DATE>, nakon informacije koju su dopisima od <DATE ISO="20190129">29. siječnja 2019.</DATE> stranke priopćile Općem sudu i prema kojoj nije došlo do dogovora radi mirnog rješavanja spora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>poništi pobijanu odluku <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>kojom se [on] automatski umirovljuje s učinkom od <DATE ISO="20170601">1. lipnja 2017.</DATE><QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>;</P></ITEM><ITEM><P>naloži Komisiji snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Komisija od Općeg suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>odbije tužbu;</P></ITEM><ITEM><P>naloži tužitelju snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravo</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Dopuštenost tužbe</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Komisija ističe da se zahtjev za poništenje, kako je postavljen u tužbi kojom se postupak pokreće, ne odnosi na oba predmeta pobijane odluke, to jest na slanje na dopust u interesu službe i automatsko umirovljenje tužitelja, nego samo na drugi. No ta dva predmeta nisu međusobno odvojiva, tako da bi djelomično poništenje pobijane odluke dovelo do izmjene njezine biti. U tim okolnostima i s obzirom na sudsku praksu prema kojoj je djelomično poništenje pravnog akta Unije moguće samo ako su elementi čije se poništenje traži odvojivi od ostatka akta, Komisija zaključuje da je zahtjev za poništenje koji je ovdje tužitelj podnio nedopušten, ili da su nedopuštena barem prva dva tužbena razloga istaknuta njemu u prilog.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Tužitelji osporava argument Komisije o postojanju zapreke vođenju postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Uvodno valja potvrditi Komisijinu analizu prema kojoj oba predmeta pobijane odluke, to jest slanje tužitelja na dopust u interesu službe i, istovremeno, njegovo automatsko umirovljenje, nisu međusobno odvojiva. Naime, iz petog stavka članka 42.c Pravilnika o osoblju nedvosmisleno proizlazi da se slanje dotičnih dužnosnika na dopust u interesu službe ne može proširiti preko <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>, s obzirom na to da je za dužnosnike koji su u službu stupili prije <DATE ISO="20140101">1. siječnja 2014.</DATE> ta dob određena petim podstavkom članka 22. stavka 1. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju, tako da, ako se slanje na dopust u interesu službe tiče dužnosnika koji je već navršio <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>, taj dužnosnik mora istovremeno biti automatski umirovljen. Ova je analiza primijenjena u pobijanoj odluci u okviru koje je tužitelj poslan na dopust u interesu službe i, istovremeno, automatski umirovljen (vidjeti točku 14. ove presude). Naime, tužitelj je na dan na koji je pobijana odluka počela proizvoditi učinke imao 63 godine te je dakle prešao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>, koja je u njegovu slučaju bila postavljena na 60 godina na temelju petog podstavka članka 22. stavka 1. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju, u vezi s prvim podstavkom te odredbe. Budući da je na dan slanja na dopust u interesu službe tužitelj bio prešao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, on je istovremeno automatski umirovljen na temelju članka 42.c petog stavka Pravilnika o osoblju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Budući da je Komisijina analiza o neodvojivosti oba predmeta pobijane odluke bila potvrđena, valja istaknuti da se argument o postojanju zapreke vođenju postupka, koji ona ističe, zasniva na pretpostavci da zahtjev za poništenje postavljen u tužbi jest zahtjev za djelomično poništenje jer se odnosi samo na drugi predmet pobijane odluke, to jest onaj o tužiteljevu automatskom umirovljenju.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>No ova pretpostavka u Komisijinoj argumentaciji je pogrešna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Doduše, tužiteljev zahtjev sadržava dio rečenice <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>kojom se tužitelj automatski umirovljuje s učinkom od <DATE ISO="20170601">1. lipnja 2017.</DATE><QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>. Međutim, taj se dio rečenice ne može shvatiti na način da se njime predmet zahtjeva za poništenje ograničava samo na tužiteljevo umirovljenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Naime, iz sadržaja tužbe proizlazi da se zahtjev za poništenje odnosi na oba predmeta pobijane odluke jer tužitelj nije jasno odredio vezu koja, prema rasuđivanju koje se slijedi u pobijanoj odluci, postoji između njegova slanja na dopust u interesu tužbe i njegova automatskog umirovljenja. U tom pogledu valja uputiti, među ostalim, na točku 34. tužbe u okviru prvog tužbenog razloga za poništenje, u skladu s kojom: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>U ovom je slučaju tijelo za imenovanje donijelo odluku o slanju na dopust u interesu službe, što je izjednačeno s automatskim umirovljenjem tužitelja<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Valja također uputiti na drugi tužbeni razlog za poništenje koji se temelji na povredi područja primjene zakona u okviru kojeg tužitelj ističe u biti da članak 42.c Pravilnika o osoblju nije primjenjiv na njega s obzirom na to da je prešao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> u smislu prvog stavka te odredbe. Naime, jasno je da bi u slučaju da Opći sud prihvati taj tužbeni razlog to dovelo do poništenja pobijane odluke u cijelosti iz razloga što bi ona bila lišena pravne osnove, a ne do njezina djelomičnog poništenja samo u dijelu u kojem se njome tužitelja automatski umirovljuje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Iz prethodnih razmatranja proizlazi da se unatoč dijelu rečenice <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>kojom se tužitelj automatski umirovljuje s učinkom od <DATE ISO="20170601">1. lipnja 2017.</DATE><QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>, a koji se nalazi u tužiteljevu zahtjevu, zahtjev za poništenje postavljen u tužbi jasno odnosi na oba predmeta pobijane odluke koji su međusobno neodvojivi i tiču se slanja tužitelja na dopust u interesu službe i, istovremeno, njegova automatskog umirovljenja. Stoga se nije radilo o zahtjevu za djelomično poništenje, kao što to Komisija tvrdi. Iz toga slijedi da Komisijin argument o postojanju zapreke vođenju postupka treba odbiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Zadržavanje tužiteljeva pravnog interesa</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Komisija je na raspravi istaknula da presuda koju bi u ovom slučaju Opći sud donio ne bi imala nikakav učinak na tužiteljev položaj. Komisija je objasnila da je zbog odgode izvršenja pobijane odluke, koju je naložio sudac privremene pravne zaštite, tužitelj bio zadržan kao dužnosnik u aktivnoj službi unutar institucije <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>najdulje što je dopušteno Pravilnikom o osoblju<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>, to jest do <DATE ISO="20181101">1. studenoga 2018.</DATE>, odnosno dana na koji je navršio dob od 65 godina i automatski umirovljen na temelju članka 23. stavka 1. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju. Zbog navedene je odgode tužitelj mogao izbjeći slanje na dopust u interesu službe, kojemu se protivio, i nastaviti primati redovite primitke od rada te je u konačnici bio automatski umirovljen pod istim uvjetima kao što su oni koji bi se primjenjivali da nije donesena nikakva odluka u odnosu na njega na temelju članka 42.c Pravilnika o osoblju. Na temelju te je argumentacije Komisija zaključila da tužiteljev pravni interes više ne postoji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Tužitelj je osporio Komisijin zaključak o tome da je tijekom postupka njegov pravni interes nestao.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kako bi osobi koja ulazi u područje primjene Pravilnika o osoblju bilo dopušteno da u okviru tužbe podnesene na temelju članaka 90. i 91. navedenog pravilnika zahtijeva poništenje akta kojim je oštećena u smislu članka 90. stavka 2. istog pravilnika, ona mora u trenutku podnošenja tužbe imati interes koji je postojeći i stvaran te dovoljno ozbiljan da se taj akt poništi, pri čemu takav interes pretpostavlja da mu zahtjev može po svojem rezultatu pribaviti korist. Kao uvjet za dopuštenost, tužiteljev pravni interes mora se ocijeniti u trenutku podnošenja tužbe. Međutim, kako bi osoba na koju se Pravilnik o osoblju odnosi mogla ustrajati u tužbi za poništenje odluke tijela za imenovanje, potrebno je da ona sačuva osobni interes za poništenje ove potonje. U tom pogledu, ako stvaran pravni interes ne postoji, postupak treba obustaviti (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181108">8. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Cocchi i Falcione/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑724/16 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:759">EU:T:2018:759</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>U ovom slučaju Komisijini navodi izneseni u točki 37. ove presude, koje tužitelj nije osporio, mogu zapravo navesti na dvojbu o tome nije li tužiteljev pravni interes nestao tijekom postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>No, kao što je to sama Komisija navela tijekom rasprave, ako pobijana odluka ostane valjana i sud Unije je ne poništi, ona bi možda mogla služiti kao temelj za to da Komisija od tužitelja potražuje razliku između iznosa plaćenih po osnovi plaće isplaćene tijekom razdoblja od <DATE ISO="20170601">1. lipnja 2017.</DATE>, kao dana na koji je pobijana odluka počela proizvoditi učinke, i <DATE ISO="20181101">1. studenoga 2018.</DATE>, kao dana tužiteljeva automatskog umirovljenja, te iznosa koje bi ovaj potonji mogao potraživati po osnovi svoje mirovine, da je pobijana odluka bila odmah izvršena i da njezino izvršenje nije bilo odgođeno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Proizlazi da tužitelj, kao što je osim toga istaknuo na raspravi, i dalje ima interes da zahtijeva poništenje pobijane odluke i njezin nestanak iz pravnog poretka Unije kako bi imao sigurnost da u budućnosti Komisija neće od njega potraživati razliku u iznosima opisanu u točki 41. ove presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Ovaj zaključak nije doveden u pitanje ni Komisijinom tvrdnjom na raspravi da bi mogućnost povrata gore navedene razlike u iznosima bila složena za provesti jer je tužitelj nastavio raditi kao dužnosnik u aktivnoj službi do svojeg automatskog umirovljenja <DATE ISO="20181101">1. studenoga 2018.</DATE>, kao ni njezinim uvjeravanjem danim na raspravi da ona u svakom slučaju neće od tužitelja zahtijevati gore navedenu razliku u iznosima. Naime, radi se o pukim tvrdnjama i uvjeravanjima Komisije koji, osim toga, ne dovode u pitanje činjenicu da zadržavanje pobijane odluke u pravnom poretku Unije jest izvor pravne nesigurnosti za tužitelja, iz kojeg proizlazi njegov i dalje stvaran interes za poništenje te odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, valja zaključiti da tužitelj i dalje ima pravni interes.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Meritum</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe tri tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članaka 47. i 52. Pravilnika o osoblju, drugi na povredi područja primjene zakona, u ovom slučaju članka 42.c Pravilnika o osoblju, i, treći, na povredi obveze obrazlaganja i prava obrane. Tužitelj je u replici naveo da odustaje od trećeg tužbenog razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Budući da u okviru drugog tužbenog razloga Opći sud mora odrediti područje primjene članka 42.c Pravilnika o osoblju, koji je pravna osnova pobijane odluke, prije svega valja ispitati taj tužbeni razlog.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Uvodne napomene</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Tužitelj tvrdi, osobito na temelju doslovnog i kontekstualnog tumačenja članka 42.c Pravilnika o osoblju, da ta odredba nije primjenjiva na dužnosnike koji su, kao i on, navršili <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> u smislu te odredbe u vezi s člankom 22. stavkom 1. petim podstavkom Priloga XIII. Pravilniku o osoblju. Tužitelj osobito ističe da dopust u interesu službe, kao administrativni status u koji su dotični dužnosnici stavljeni na temelju članka 42.c Pravilnika o osoblju, treba trajati određeno vrijeme. No primjena te odredbe na dužnosnike koji su na dan te primjene navršili <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>dob za stjecanja prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> dovela bi do toga da na temelju petog stavka članka 42.c Pravilnika o osoblju navedeni dužnosnici budu poslani na dopust u interesu službe i istovremeno automatski umirovljeni, tako da bi svrha te odredbe bila izokrenuta, a uvjeti koji su predviđeni Pravilnikom o osoblju i pod kojima može doći do prestanka dužnosnikove službe zaobiđeni. Tužitelj zaključuje da je u ovom slučaju tijelo za imenovanje povrijedilo područje primjene članka 42.c Pravilnika o osoblju i da pobijanu odluku treba po toj osnovi poništiti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Iznoseći argumente koji se temelje, među ostalim, na tekstu članka 42.c Pravilnika o osoblju i njegovu <HT TYPE="ITALIC">ratio legis</HT>, Komisija osporava pretpostavku tužitelja i tvrdi da se ta odredba može primijeniti na dužnosnika koji je navršio <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>, kao što je to slučaj s tužiteljem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>Uvodno valja primijetiti, kao što to tužitelj pravilno navodi, da primjena članka 42.c Pravilnika o osoblju na dužnosnika koji je navršio <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> u smislu te odredbe dovodi do njegova slanja na dopust u interesu tužbe i, istovremeno, do njegova automatskog umirovljenja na temelju petog stavka gore navedene odredbe. Ova je analiza primijenjena u pobijanoj odluci u odnosu na tužitelja, kao što je to već utvrđeno u točki 30. ove presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>Proizlazi da pitanje koje se postavlja jest ono može li se članak 42.c Pravilnika o osoblju primijeniti na dužnosnike koji su, kao i tužitelj, navršili <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> u smislu te odredbe, uzimajući u obzir činjenicu da ta primjena dovodi do slanja na dopust u interesu tužbe i, istovremeno, do automatskog umirovljenja navedenih dužnosnika. U tom smislu valja, stoga, odrediti područje primjene <HT TYPE="ITALIC">ratione personae</HT> članka 42.c Pravilnika o osoblju, što je potrebno za njegovo tumačenje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Doslovno tumačenje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>Članak 42.c prvi stavak Pravilnika o osoblju predviđa da se slanje dotičnog dužnosnika na dopust u interesu službe primjenjuje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>najranije pet godina prije dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu dužnosnika<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>. Kao što je Komisija to ispravno navela na raspravi, izraz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0025" ID="QS0025"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu dužnosnika<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>, na koji se nailazi u prvom stavku članka 42.c Pravilnika o osoblju, odgovara izrazu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0026" ID="QS0026"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>, na koji se nailazi u četvrtom i petom stavku te odredbe. Slijedom navedenog, za utvrđivanje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0027" ID="QS0027"/>dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu dužnosnika<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> glede dužnosnika koji su u službu stupili prije <DATE ISO="20140101">1. siječnja 2014.</DATE> treba, kao i glede utvrđivanja <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0028" ID="QS0028"/>dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>, uputiti na članak 22. stavak 1. peti podstavak Priloga XIII. Pravilniku o osoblju, koji određuje kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0029" ID="QS0029"/>[z]a dužnosnike koji su prije <DATE ISO="20140101">1. siječnja 2014.</DATE> zaposleni u službi dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu koja se uzima u obzir za sva upućivanja na dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu u ovom Pravilniku o osoblju utvrđuje se u skladu s prethodno navedenim odredbama, osim ako je ovim Pravilnikom o osoblju predviđeno drugačije.<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>Izraz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0030" ID="QS0030"/>prethodno navedene odredbe<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>, spomenut u petom podstavku članka 22. stavka 1. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju, upućuje na prva četiri podstavka te odredbe, kojima je određena dob od koje dužnosnici, koji su u službu stupili prije <DATE ISO="20140101">1. siječnja 2014.</DATE>, mogu zahtijevati odlazak u mirovinu koristeći se starosnom mirovinom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Glede dužnosnika koji su u službu stupili nakon <DATE ISO="20140101">1. siječnja 2014.</DATE> izraz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0031" ID="QS0031"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu dužnosnika<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>, spomenut u članku 42.c prvom stavku Pravilnika o osoblju, upućuje na dob za automatski odlazak u mirovinu predviđenu u članku 52. prvom stavku točki (a) Pravilnika o osoblju koja iznosi 66 godina, kao što su to stranke potvrdile na raspravi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>Stoga iz teksta članka 42.c prvog stavka Pravilnika o osoblju proizlazi da se tom odredbom pružaju informacije o danu od kojeg se ta odredba može primijeniti na dužnosnika, to jest <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0032" ID="QS0032"/>najranije pet godina prije dobi za stjecanje prava na odlazak u mirovinu dužnosnika<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/>. Osim toga, kao što to Komisija pravilno ističe glede dužnosnika koji su u službu stupili prije <DATE ISO="20140101">1. siječnja 2014.</DATE>, tekst te odredbe ne isključuje mogućnost da se ona primijeni na dužnosnika koji je navršio i, <HT TYPE="ITALIC">a fortiori</HT>, prešao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0033" ID="QS0033"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu dužnosnika<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>S obzirom na to, valja podsjetiti da članak 42.c četvrti stavak Pravilnika o osoblju predviđa da trajanje dopusta u interesu službe odgovara <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0034" ID="QS0034"/>u načelu<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> razdoblju do kojeg dotični dužnosnik <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0035" ID="QS0035"/>navrši dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>, ali da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0036" ID="QS0036"/>u iznimnim slučajevima<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> tijelo za imenovanje može odlučiti prekinuti dopust i vratiti dužnosnika na radno mjesto.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>Izrazi <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0037" ID="QS0037"/>trajanje dopusta<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0038" ID="QS0038"/>razdoblje do kojeg dužnosnik navrši dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/>, na koje se nailazi u članku 42.c četvrtom stavku prvoj rečenici Pravilnika o osoblju, potkrepljuju tužiteljevu pretpostavku da dopust u interesu službe mora trajati određeno vrijeme. Nasuprot onome što Komisija navodi, izraz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0039" ID="QS0039"/>u načelu<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>, na koji se nailazi u toj rečenici, ne dovodi u pitanje gore navedeni zaključak. Naime, taj se izraz mora shvatiti s obzirom na drugu rečenicu u članku 42.c četvrtom stavku Pravilnika o osoblju, u skladu s kojim:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0040" ID="QS0040"/>Međutim, u iznimnim slučajevima tijelo za imenovanje može odlučiti prekinuti dopust i vratiti dužnosnika na radno mjesto.<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57</NO.P><TXT>Tako se pokazuje da izraz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0041" ID="QS0041"/>u načelu<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> ne dokazuje postojanje mogućeg odstupanja od načela prema kojem dopust u interesu službe mora trajati određeno vrijeme, nego dokazuje mogućnost odstupanja od načela da se dopust u interesu službe prekida na dan na koji dotični dužnosnik navrši <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0042" ID="QS0042"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>, pri čemu je to moguće odstupanje povezano s okolnošću da tijelo za imenovanje može <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0043" ID="QS0043"/>u iznimnim slučajevima<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/> odlučiti vratiti navedenog dužnosnika na radno mjesto i tako prekinuti dopust u interesu službe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58</NO.P><TXT>Tužiteljeva pretpostavka da dopust u interesu službe mora trajati određeno vrijeme potkrijepljena je tekstom petog stavka članka 42.c Pravilnika o osoblju kojim je predviđeno da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0044" ID="QS0044"/>[k]ad dužnosnik koji je na dopustu u interesu službe navrši dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu, automatski ga se umirovljuje<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/>. Iz tog teksta proizlazi, i konkretnije iz korištenja glagola <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0045" ID="QS0045"/>navršiti<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/>, da automatsko umirovljenje pretpostavlja da se dotični dužnosnik nalazi na dopustu u interesu službe na dan na koji navrši <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0046" ID="QS0046"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> i da taj dopust traje određeno vrijeme.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja valja zaključiti da tekst članka 42.c Pravilnika o osoblju potkrepljuje tužiteljevu pretpostavku prema kojoj dopust u interesu službe mora trajati određeno vrijeme, a što isključuje da to slanje na dopust može biti istovremeno s automatskim umirovljenjem. Isključenje mogućnosti da slanje na dopust u interesu službe može biti istovremeno s automatskim umirovljenjem dotičnog dužnosnika znači, s obzirom na razmatranja sadržana u točkama 30. i 50. ove presude, da se gore navedena odredba ne može primijeniti na dužnosnike koji su, kao i tužitelj, navršili <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0047" ID="QS0047"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60</NO.P><TXT>Valja ispitati nije li ovaj zaključak opovrgnut kontekstualnim i teleološkim tumačenjem članka 42.c Pravilnika o osoblju.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Kontekstualno tumačenje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61</NO.P><TXT>Valja podsjetiti da je članak 42.c Pravilnika o osoblju dio poglavlja 2. glave III. tog pravilnika naslovljenog <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0048" ID="QS0048"/>Administrativni status<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/>. U skladu s člankom 35. Pravilnika o osoblju, koji se nalazi u istom poglavlju, dužnosniku se može dodijeliti jedan od sljedećih administrativnih statusa: aktivna služba, upućivanje, dopust za osobne potrebe, mirovanje, dopust za služenje vojnog roka, roditeljski ili obiteljski dopust i dopust u interesu službe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62</NO.P><TXT>S druge strane, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0049" ID="QS0049"/>prestanak radnog odnosa<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/> uređen je poglavljem 4. glave III. Pravilnika o osoblju. Člankom 47. Pravilnika o osoblju, koji se nalazi u tom poglavlju, definirani su slučajevi prestanka službe, i to kao ostavka, obvezna ostavka, umirovljenje u interesu službe, otkaz zbog stručne nesposobnosti, udaljivanje s radnog mjesta, umirovljenje ili smrt.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63</NO.P><TXT>Stoga se pokazuje da, dok je dopust u interesu službe zakonodavac Unije osmislio kao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0050" ID="QS0050"/>administrativni status<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> koji se dužnosniku može dodijeliti tijekom njegove karijere u institucijama Unije, Komisijina pretpostavka o mogućnosti primjene članka 42.c Pravilnika o osoblju na dužnosnika koji je navršio <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0051" ID="QS0051"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/>, i time o mogućnosti da ga se pošalje na dopust u interesu službe istovremeno s automatskim umirovljenjem, dovodi do preoblikovanja predmetne mjere iz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0052" ID="QS0052"/>administrativnog statusa<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> u slučaj <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0053" ID="QS0053"/>prestanka radnog odnosa<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/>. Naime, kao što je to istaknuo sudac privremene pravne zaštite, Komisijina primjena članka 42.c Pravilnika o osoblju u pobijanoj odluci sliči <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0054" ID="QS0054"/>automatskom umirovljenju u interesu službe<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/> protiv volje zainteresirane osobe (rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170518">18. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>RW/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑170/17 R</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:351">EU:T:2017:351</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64</NO.P><TXT>Iz prethodnih razmatranja proizlazi da mjesto članka 42.c Pravilnika o osoblju u poglavlju 2. glave III. tog pravilnika nije spojivo s gore navedenom pretpostavkom Komisije, a u svakom slučaju ne opovrgava zaključak iznesen u točki 59. ove presude.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Teleološko tumačenje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65</NO.P><TXT>Komisija tvrdi da je <HT TYPE="ITALIC">ratio legis</HT> članka 42.c Pravilnika o osoblju optimizirati upravljanje ljudskim resursima institucija. Ta odredba dopušta određenu mogućnost prilagodbe u upravljanju osobljem koje je blizu ili na odlasku u mirovinu, pri čemu se dotičnom osoblju nudi razumna naknada. Komisija smatra da zakonodavac Unije nije namjeravao ograničiti područje primjene teksta na dužnosnike koji nisu na odlasku u mirovinu. Optimizacija koja se nastoji postići pretpostavlja najširu diskreciju tim više što se, s jedne strane, provodi uz poštovanje interesa dotičnog dužnosnika i što se, s druge strane, mjera prioritetno odnosi na dužnosnike blizu umirovljenja. Bilo bi paradoksalno da je mjera neprimjenjiva na dužnosnike koji su već navršili dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu. Komisija tako tvrdi da restriktivno tumačenje koje tužitelj zastupa lišava mjeru predviđenu u članku 42.c Pravilnika o osoblju dijela njezine djelotvornosti i njezine biti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66</NO.P><TXT>Doduše, kao što Komisija ispravno navodi pozivajući se na uvodnu izjavu 7. Uredbe br. 1023/2013, svrha članka 42.c Pravilnika o osoblju jest u konačnici optimizacija upravljanja ljudskim resursima institucija. Međutim, kao što, osim toga, sama Komisija to ističe, zakonodavac Unije osigurava da se slanjem na dopust u interesu službe, prema riječima koje Komisija koristi, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0055" ID="QS0055"/>u dovoljnoj mjeri štite prava dotičnih dužnosnika<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67</NO.P><TXT>U tom pogledu valja podsjetiti da sedmi stavak članka 42.c Pravilnika o osoblju predviđa da dužnosnik poslan na dopust u interesu službe prima naknadu izračunanu u skladu s Prilogom IV. Pravilniku o osoblju. Iz jedinog članka prvog stavka tog priloga, u vezi s člankom 42.c Pravilnika o osoblju, proizlazi da tijekom prva tri mjeseca primjene mjere ta mjesečna naknada odgovara iznosu osnovne plaće dotičnog dužnosnika. Od četvrtog do šestog mjeseca ona iznosi 85 % osnovne plaće, a potom i do automatskog umirovljenja 70 % osnovne plaće.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68</NO.P><TXT>Kao odredbu koju je zakonodavac Unije predvidio, i koja za dotične dužnosnike ublažava nepogodnosti slanja na dopust u interesu službe, valja također uputiti na osmi stavak članka 42.c Pravilnika o osoblju kojim se, u biti, omogućuje dotičnom dužnosniku da tijekom razdoblja u kojem je poslan na dopust u interesu službe nastavi uplaćivati doprinose u sustav mirovinskog osiguranja kako bi se povećao iznos mirovine koju će primati nakon svojeg umirovljenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69</NO.P><TXT>Mora se utvrditi da, ako se dopusti da se članak 42.c Pravilnika o osoblju primijeni na dužnosnika koji je navršio <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0056" ID="QS0056"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/> i da ga se, prema tome, automatski umirovi istovremeno s njegovim slanjem na dopust u interesu službe, navedeni dužnosnik ne bi imao nikakve koristi od odredaba predviđenih u sedmom i osmom stavku članka 42.c Pravilnika o osoblju jer bi trajanje dopusta u interesu službe bilo bez učinka. U tim bi okolnostima ravnoteža, koju je<?PAGE NO="11"?> zakonodavac Unije nastojao postići u okviru donošenja članka 42.c Pravilnika o osoblju, i to između razmatranja o optimiziranom upravljanju ljudskim resursima institucija i razmatranja o dostatnoj zaštiti interesa dotičnih dužnosnika, bila narušena na štetu ovih potonjih razmatranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70</NO.P><TXT>Osim toga, mora se također utvrditi da u slučaju automatskog umirovljenja istovremeno sa slanjem na dopust u interesu službe tijelo za imenovanje ne bi imalo mogućnost ponuđenu četvrtim stavkom članka 42.c Pravilnika o osoblju, makar <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0057" ID="QS0057"/>u iznimnim slučajevima<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/>, da prekine dopust u interesu službe i vrati dužnosnika na radno mjesto. Proizlazi da gore navedeni slučaj nije spojiv s tom odredbom jer, s jedne strane, dovodi do toga da time što institucijama oduzima bilo kakvu diskrecijsku ocjenu iste automatski lišava alata za upravljanje osobljem koji čini mogućnost vraćanja dotičnog dužnosnika u službu i, s druge strane, lišava navedenog dužnosnika mogućnosti takvog vraćanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, valja utvrditi da teleološko tumačenje članka 42.c Pravilnika o osoblju ne potkrepljuje Komisijinu pretpostavku, nego, naprotiv, potkrepljuje zaključak iznesen u točki 59. ove presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72</NO.P><TXT>Slijedom navedenog, na kraju tumačenja članka 42.c Pravilnika o osoblju valja zaključiti da se ta odredba ne može primijeniti na dužnosnike koji su, kao i tužitelj, navršili <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0058" ID="QS0058"/>dob za stjecanje prava na odlazak u mirovinu<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/> u smislu te odredbe. Proizlazi da je, donijevši pobijanu odluku na temelju te odredbe, Komisija povrijedila područje primjene navedene odredbe te da pobijanu odluku treba, stoga, poništiti, pri čemu nije potrebno ispitati tužbeni razlog koji se temelji na povredi članaka 47. i 52. Pravilnika o osoblju.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73</NO.P><TXT>U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74</NO.P><TXT>Budući da Komisija nije uspjela u postupku, treba joj naložiti snošenje troškova sukladno tužiteljevu zahtjevu, uključujući i one nastale u vezi s postupkom privremene pravne zaštite.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO><P>Slijedom navedenog,</P><P>OPĆI SUD (drugo vijeće)</P><P>proglašava i presuđuje:</P></INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Poništava se odluka Europske komisije od <DATE ISO="20170302">2. ožujka 2017.</DATE> kojom je osoba RW poslana na dopust u interesu službe i kojom je, istovremeno, automatski umirovljena.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Komisija snosi vlastite troškove kao i troškove osobe RW, uključujući one nastale u vezi s postupkom privremene pravne zaštite.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Prek</P></SIGNATORY><SIGNATORY><P>Buttigieg</P></SIGNATORY><SIGNATORY><P>Berke</P></SIGNATORY><P>Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu <DATE ISO="20190508">8. svibnja 2019.</DATE></P><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>