PRESUDA OPĆEG SUDA (veliko vijeće)
9. rujna 2026. ( *1 )
„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Europski instrument mirovne pomoći (EPF) – Odluka Odbora za Europski instrument mirovne pomoći o dodjeli ukrajinskim oružanim snagama prvog obroka izvanrednih prihoda prikupljenih od zamrznute ruske imovine – Nenadležnost suda Unije”
U predmetu T‑457/24,
Mađarska, koju zastupaju M. Z. Fehér i K. Szíjjártó, u svojstvu agenata,
tužiteljica,
protiv
Europskog instrumenta mirovne pomoći (EPF)
i
Vijeća Europske unije,
koje zastupaju B. Driessen, J.-B. Laignelot i E. Virág, u svojstvu agenata,
tuženika,
koje, za Vijeće i Europski instrument mirovne pomoći, podupiru
Češka Republika, koju zastupaju K. Najmanová, M. Hedvábná, H. Pešková i J. Vláčil, u svojstvu agenata,
Savezna Republika Njemačka, koju zastupaju J. Möller i N. Scheffel, u svojstvu agenata,
Republika Estonija, koju zastupa H. Hirsik, u svojstvu agenta,
Francuska Republika, koju zastupaju B. Travard, F. du Couëdic i J.-L. Carré, u svojstvu agenata,
Republika Latvija, koju zastupaju K. Pommere, J. Davidoviča i S. Zellis, u svojstvu agenata,
Kraljevina Nizozemska, koju zastupaju M. Bulterman, A. Hanje i J. Langer, u svojstvu agenata,
Republika Finska, koju zastupa H. Leppo, u svojstvu agenta,
Europska komisija, koju zastupaju M. Carpus‑Carcea, L. Mantl i A. Tokár, u svojstvu agenata,
i
Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, kojeg zastupaju F. Hoffmeister, L. Havas, L. Szabó i M. De Almeida Veiga, u svojstvu agenata,
i koje, za Vijeće, podupiru
Kraljevina Belgija, koju zastupaju C. Jacob, M. Van Regemorter, C. Pochet i L. Jans, u svojstvu agenata,
Kraljevina Danska, koju zastupaju C. Maertens i M. Jespersen, u svojstvu agenata,
i
Kraljevina Švedska, koju zastupaju F.-L. Göransson, C. Meyer‑Seitz, H. Eklinder, O. Åbrink i G. Ekman Hvalgren, u svojstvu agenata,
intervenijenti,
OPĆI SUD (veliko vijeće),
u sastavu: M. van der Woude, predsjednik, S. Papasavvas, J. Svenningsen, M. J. Costeira, K. Kowalik‑Bańczyk, P. Škvařilová-Pelzl, H. Kanninen, M. Sampol Pucurull, I. Nõmm, G. Steinfatt, D. Kukovec (izvjestitelj), S. Verschuur, S. L. Kalėda, L. Spangsberg Grønfeldt i H. Cassagnabère, suci,
tajnik: A. Juhász‑Tóth, voditeljica odjela,
uzimajući u obzir pisani dio postupka, osobito:
|
– |
prigovor nenadležnosti i nedopuštenosti koji su EPF i Vijeće istaknuli zasebnim aktom, podnesenim tajništvu Općeg suda 20. studenoga 2024., |
|
– |
očitovanja Mađarske o prigovoru nenadležnosti i nedopuštenosti, podnesena tajništvu Općeg suda 14. siječnja 2025., |
|
– |
odluku od 6. lipnja 2025. kojom se odlučivanje o prigovoru spaja s odlukom o meritumu, |
|
– |
odluku od 25. kolovoza 2025. o neodobravanju zahtjeva EPF‑a i Vijeća za prekid postupka do donošenja odluke kojom se završava postupak u predmetu C‑883/24, Parlament/Vijeće (Pravilo o glasovanju za određivanje adresata mjera ograničavanja), |
|
– |
mjeru upravljanja postupkom od 29. siječnja 2026. kojom se stranke pozivaju da svoja izlaganja usredotoče na pitanje eventualne nadležnosti suda Europske unije za odlučivanje o ovoj tužbi, |
nakon rasprave održane 6. ožujka 2026.,
donosi sljedeću
Presudu
|
1 |
Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a, koja je ponajprije podnesena protiv Europskog instrumenta mirovne pomoći (u daljnjem tekstu: EPF) i, podredno, protiv Vijeća Europske unije, Mađarska zahtijeva, s jedne strane, poništenje Odluke Odbora za Europski instrument mirovne pomoći (EPF) od 21. lipnja 2024. o dodjeli iznosâ koji su dodijeljeni u okviru EPF‑a za mjere pomoći za pružanje vojne potpore ukrajinskim oružanim snagama, u skladu s uvjetima predviđenima Odlukom Vijeća (ZVSP) 2024/1471 od 21. svibnja 2024. o dodjeli iznosa financijskog doprinosa uplaćenog u Europski instrument mirovne pomoći na temelju Odluke (ZVSP) 2024/1470 (SL 2024./1471, L) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), kao i, s druge strane, djelomično poništenje zapisnika od 25. lipnja 2024. kojim se utvrđuje donošenje te odluke. |
Okolnosti spora
|
2 |
Ovaj je predmet dio konteksta mjera ograničavanja koje je Europska unija donijela u odnosu na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine. |
|
3 |
EPF je uspostavljen Odlukom Vijeća (ZVSP) 2021/509 od 22. ožujka 2021. o uspostavi Europskog instrumenta mirovne pomoći i o stavljanju izvan snage Odluke (ZVSP) 2015/528 (SL 2021., L 102, str. 14.), na temelju članka 28. stavka 1., članka 41. stavka 2., članka 42. stavka 4. i članka 30. stavka 1. UEU‑a, koji se odnose na zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku (ZSOP), u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP). |
|
4 |
EPF je uspostavljen za financiranje, od strane država članica Unije, djelovanja u okviru ZVSP‑a u cilju očuvanja mira, sprečavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (c) UEU‑a. EPF‑om se mogu financirati, među ostalim, na temelju članka 1. stavka 2. točke (b) podtočke i. Odluke 2021/509, mjere pomoći koje se sastoje od djelovanja Unije za jačanje kapaciteta trećih država povezanih s vojnim i obrambenim pitanjima. U skladu s člankom 10. stavkom 1. te odluke, EPF‑om se upravlja pod nadležnošću i vodstvom Odbora iz članka 11. navedene odluke. U skladu s člankom 11. stavkom 1. te odluke, Odbor za EPF sastoji se od po jednog predstavnika iz svake države članice. |
|
5 |
Ukrajinska vlada 25. veljače 2022. podnijela je hitan zahtjev Uniji za pomoć radi dostave vojne opreme. |
|
6 |
U odgovoru na taj zahtjev doneseno je nekoliko mjera pomoći u okviru EPF‑a, među kojima je i ona uspostavljena Odlukom Vijeća (ZVSP) 2022/338 od 28. veljače 2022. o mjeri u okviru Europskog instrumenta mirovne pomoći za opskrbu ukrajinskih oružanih snaga vojnom opremom i platformama namijenjenima za primjenu smrtonosne sile (SL 2022., L 60, str. 1.). |
|
7 |
Istog dana Vijeće Europske unije donijelo je Odluku (ZVSP) 2022/335 o izmjeni Odluke 2014/512/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini (SL 2022., L 57, str. 4.) kojom su zabranjene sve transakcije povezane s upravljanjem rezervama i imovinom Ruske središnje banke, uključujući transakcije s bilo kojom pravnom osobom, subjektom ili tijelom koji djeluju u ime ili prema uputama Ruske središnje banke. Ta je zabrana dovela do iznimnog i neočekivanog akumuliranja gotovinskih salda (u daljnjem tekstu: izvanredni prihodi) na bilanci središnjih depozitorija vrijednosnih papira u smislu Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL 2014., L 257, str. 1.). |
|
8 |
Vijeće je 21. svibnja 2024. donijelo Odluku (ZVSP) 2024/1470 o izmjeni Odluke 2014/512/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini (SL 2024./1470, L), kojom su utvrđena pravila o tome kako bi se neto dobit koja proizlazi iz izvanrednih prihoda središnjih depozitorija vrijednosnih papira kao posljedica provedbe mjera ograničavanja trebala usmjeriti na potporu Ukrajini, njezinu oporavku i obnovi kao i samoobrani protiv agresivnog rata Ruske Federacije. |
|
9 |
Istog je dana Vijeće donijelo Odluku (ZVSP) 2024/1471 o dodjeli iznosâ financijskog doprinosa uplaćenog u Europski instrument mirovne pomoći na temelju Odluke Vijeća (ZVSP) 2024/1470 (SL 2024./1471, L). U člancima 1. i 3. te odluke navodi se da se „[i]znosi dodijeljeni [EPF‑u] na temelju Odluke […] 2024/1470 […] dodjeljuju se mjerama pomoći za pružanje vojne potpore ukrajinskim oružanim snagama, uz dobrovoljne doprinose [država članica] iz članka 30. Odluke (ZVSP) 2021/509” i da „[s] obzirom na promjenjive potrebe ukrajinskih oružanih snaga i kako bi se maksimalno povećala dodana vrijednost Unije, Odbor za [EPF] određuje i periodično preispituje dodjelu primljenih iznosa među mjerama pomoći u skladu s namjenskim strateškim usmjerenjem koje Politički i sigurnosni odbor pruža na temelju članka 9. stavka 2. te Odluke.” |
|
10 |
Iako je Mađarska glasovala u prilog odluke navedene u točki 8. ove presude, ona se, nasuprot tomu, prilikom donošenja odluke iz točke 9. ove presude konstruktivno suzdržala u smislu članka 31. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, odnosno suzdržala se od glasovanja, a da pritom nije spriječila donošenje te odluke. |
|
11 |
Politički i sigurnosni odbor (PSO) 30. svibnja 2024. održao je raspravu u skladu s člankom 9. stavkom 2. Odluke 2021/509 radi pružanja strateških usmjerenja za prijenos prvog obroka neto dobiti koja proizlazi iz izvanrednih prihoda na Ukrajinu, na temelju Odluke 2024/1470. |
|
12 |
Ukrajinski ministar obrane podnio je 7. lipnja 2024. hitan zahtjev za isporuku vojne opreme i platformi namijenjenih za primjenu smrtonosne sile. |
|
13 |
Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) 9. lipnja 2024. iznio je prijedlog za donošenje nove mjere pomoći koja je posebno usmjerena na upotrebu neto dobiti koja proizlazi iz izvanrednih prihoda u okviru EPF‑a. Mađarska nije odobrila navedeni prijedlog, o kojem se raspravljalo u okviru PSO‑a i na sastanku Radne skupine savjetnika za vanjske odnose (RELEX). |
|
14 |
Predsjedništvo Vijeća 17. lipnja 2024. smatralo je da zbog hitnosti situacije nije potrebno nastaviti rasprave o prijedlogu Visokog predstavnika navedenom u točki 13., ali je predložilo nastavak rada na raspodjeli neto dobiti koja proizlazi iz izvanrednih prihoda izravno unutar Odbora za EPF. |
|
15 |
U tu je svrhu Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) Odboru za EPF podnijela prijedlog odluke, pod referentnim brojem WK 8729/2024, o dodjeli ukrajinskim oružanim snagama prvog obroka neto dobiti koja proizlazi iz izvanrednih prihoda. |
|
16 |
Na sastanku Odbora za EPF 20. lipnja 2024. odlučeno je da će se za donošenje predložene odluke ESVD‑a, u skladu s člankom 11. stavkom 16. Odluke 2021/509, provesti pisani postupak koji će završiti 21. lipnja 2024. |
|
17 |
Na tom se sastanku, među ostalim, raspravljalo o pitanju prava glasa država članica koje su konstruktivno bile suzdržane, u smislu članka 31. stavka 1. UEU‑a, prilikom donošenja Odluke 2024/1471. |
|
18 |
U tom pogledu, iz zapisnika sa sastanka Odbora za EPF održanog 20. lipnja 2024., pod referentnim brojem WK 8888/2024 INIT, proizlazi da je Odbor, nakon što je naveo da se vojna potpora u okviru EPF‑a mora pružati uz potpuno poštovanje sigurnosne i obrambene politike država članica, osiguravajući transparentnost i sljedivost pružene potpore te uzimajući u obzir sigurnosne i obrambene interese svih država članica, smatrao da, u skladu s člankom 3. Odluke 2024/1471 i člankom 11. stavkom 8. točkama (a) i (b) Odluke 2021/509, one države članice koje su konstruktivno bile suzdržane od donošenja Odluke 2024/1471 nisu mogle sudjelovati u glasovanju Odbora za EPF o donošenju prijedloga odluke navedenog u točki 15. ove presude. |
|
19 |
Odbor za EPF donio je 21. lipnja 2024. pobijanu odluku na temelju članka 3. Odluke 2024/1471 navedenog u točki 9. ove presude. |
|
20 |
Iz točke 1. pobijane odluke, u vezi s prvim i posljednjim stavkom njezine preambule, u biti proizlazi da će, s obzirom na hitne potrebe ukrajinskih oružanih snaga, prvi prijenos sredstava EPF‑u na temelju Odluke 2024/1470 biti namijenjen mjeri pomoći predviđenoj Odlukom 2022/338, kojom se pruža okvir za učinkovitu mobilizaciju prvog obroka neto dobiti koja proizlazi iz izvanrednih prihoda. |
|
21 |
Točka 2. pobijane odluke predviđa da će se prijenosom sredstava financirati trenutačna nabava i, ako je potrebno, kratkoročna nabava, tri vrste vojne opreme, odnosno streljivo i topnički sustavi, projektili i sustavi za protuzračnu obranu te vojna oprema iz ukrajinske obrambene industrije. Osim toga, u njoj se navodi indikativni udio tih triju vrsta opreme i mjesto na kojem se ona može kupiti. Točka 3. pobijane odluke navodi vremenski raspored isporuke. U skladu s tom točkom, narudžbenice ili ugovore o javnoj nabavi navedene vojne opreme trebalo bi ugovoriti ili sklopiti što je prije moguće kako bi ju se moglo isporučiti ukrajinskim oružanim snagama najkasnije do 31. prosinca 2024. U točki 4. navedene odluke utvrđuju se akteri zaduženi za provedbu svake kategorije dotične vojne opreme. Naposljetku, točkom 5. navedene odluke u biti se predviđa da će se isporuka te vojne opreme obavljati u skladu s pravilima i pravnim okvirom utvrđenim mjerom pomoći uvedenom Odlukom 2022/338. |
|
22 |
Donošenje pobijane odluke utvrđeno je u zapisniku od 25. lipnja 2024. pod referentnim brojem WK 9007/2024 INIT, iz kojeg, među ostalim, proizlazi sljedeće: „Odbor za [EPF] obaviješten je o činjenici da nijedna od država članica s pravom glasa, u skladu s dokumentom WK 8888/2024 INIT, nije glasovala protiv u okviru pisanog postupka o [donošenju pobijane odluke] pokrenutog na sastanku Odbora za EPF u četvrtak 20. lipnja 2024. (WK 8888/2024 INIT). Stoga se smatra da je navedena odluka odobrena u petak 21. lipnja 2024. U skladu s člankom 3. Odluke [2024/1471] i člankom 11. stavkom 8. točkama (a) i (b) Odluke [2021/509], države članice koje su pri donošenju Odluke [2024/1471] bile suzdržane i koje su dale formalnu izjavu u skladu s člankom 31. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a nisu sudjelovale u glasovanju [u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke].” |
Zahtjevi stranaka
|
23 |
Mađarska od Općeg suda zahtijeva da:
|
|
24 |
EPF i Vijeće od Općeg suda zahtijevaju da:
|
|
25 |
U svojim očitovanjima o prigovoru nenadležnosti i nedopuštenosti Mađarska od Općeg suda u biti zahtijeva da odbije taj prigovor. |
|
26 |
Kraljevina Belgija, Češka Republika, Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka, Republika Estonija, Francuska Republika, Republika Latvija, Kraljevina Nizozemska, Republika Finska i Kraljevina Švedska zahtijevaju odbijanje tužbe. |
|
27 |
Europska komisija zahtijeva da se tužba odbije kao neosnovana i da se Mađarskoj naloži snošenje troškova. |
|
28 |
Visoki predstavnik zahtijeva da se tužba odbije u cijelosti. |
Pravo
|
29 |
U prilog svojoj tužbi Mađarska ističe samo jedan tužbeni razlog, koji se u biti temelji na povredi članka 31. stavka 1. UEU‑a i članka 11. stavaka 8. i 14. Odluke 2021/509 kao i određenih ustavnih načela i određenih temeljnih vrijednosti Unije, kako su utvrđeni u članku 2. i članku 4. stavku 2. UEU‑a. |
|
30 |
Konkretnije, Mađarska prigovara EPF‑u da je smatrao da ona, s obzirom na to da se konstruktivno suzdržala od donošenja Odluke 2024/1471, više ne može sudjelovati u glasovanjima potrebnima za donošenje pobijane odluke. Time je EPF povrijedio primjenjiva pravila glasovanja, a time i temeljne vrijednosti i ustavna načela Unije koja se odnose na vladavinu prava, jednakost država članica i demokratsko funkcioniranje Unije. |
|
31 |
Osim toga, budući da pobijana odluka nije objavljena u Službenom listu, ovom se tužbom, osim poništenja te odluke, traži i djelomično poništenje zapisnika navedenog u točki 22. ove presude u dijelu u kojem se njime utvrđuje donošenje navedene odluke. |
|
32 |
U prilog prigovoru nenadležnosti i nedopuštenosti EPF i Vijeće u biti tvrde da, s obzirom na to da je pobijana odluka akt donesen u okviru ZVSP‑a, sud Unije nije nadležan za odlučivanje o ovoj tužbi. |
|
33 |
U slučaju da se sud Unije smatra nadležnim (quod non), tu tužbu u svakom slučaju treba odbiti kao nedopuštenu zbog nepostojanja svojstva tuženika EPF‑a i Vijeća. |
Nadležnost Općeg suda s obzirom na članak 256. stavak 1. prvi podstavak UFEU‑a
|
34 |
U skladu s člankom 256. stavkom 1. prvim podstavkom UFEU‑a, Opći sud nadležan je za provođenje postupka i odlučivanje u prvom stupnju u slučaju predmeta i postupaka iz članaka 263., 265., 268., 270. i 272. UFEU‑a, osim u onima koji su dodijeljeni specijaliziranom sudu osnovanom na temelju članka 257. UFEU‑a ili su na temelju Statuta Suda Europske unije pridržani Sudu. |
|
35 |
U članku 51. Statuta Suda Europske unije navedene su kategorije tužbi za koje je, odstupajući od pravila iz članka 256. stavka 1. UFEU‑a, nadležan Sud. U članku 51. točki (a) navedenog statuta navode se, među ostalim, tužbe iz članka 263. UFEU‑a koje država članica pokreće protiv određenih akata Vijeća. |
|
36 |
U ovom slučaju, s jedne strane, valja utvrditi da je pobijanu odluku donio Odbor za EPF, a ne Vijeće. |
|
37 |
S druge strane, valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Odluke 2021/509, „[EPF] ima pravnu sposobnost, osobito za posjedovanje bankovnih računa, stjecanje i posjedovanje imovine, materijala i usluga te raspolaganje njima, zapošljavanje osoblja, sklapanje ugovora, sporazuma i administrativnih aranžmana, ispunjavanje obveza i sudjelovanje kao stranka u pravnim postupcima, u mjeri u kojoj je to potrebno za provedbu ove Odluke”. |
|
38 |
Iz toga slijedi da EPF ima pravnu sposobnost pa se akti koje je donio Odbor ne mogu pripisati Vijeću. |
|
39 |
Okolnost da EPF ima pravnu sposobnost potkrijepljena je, osim toga, sudskom praksom donesenom u pogledu odredbi kojima se uređuje aktivnost drugog subjekta iz područja ZVSP‑a, Misije Unije za uspostavu „vladavine prava” na Kosovu (Eulex Kosovo), koje su sastavljene na sličan način kao i odredba preuzeta u točki 37. ove presude, u kojoj je Sud smatrao da pravna sposobnost koju taj subjekt ima na temelju navedenih odredbi uključuje pravnu sposobnost da bude stranka u sudskim postupcima koji se odnose na provedbu misije koja mu je povjerena (vidjeti u tom smislu presudu od 24. veljače 2022., Eulex Kosovo, C‑283/20, EU:C:2022:126, t. 44. do 47.). |
|
40 |
Međutim, budući da je ova tužba, koja se temelji na članku 263. UFEU‑a, usmjerena protiv akta koji je donio Odbor za EPF, ona nije obuhvaćena kategorijama postupaka koji su pridržani Sudu na temelju članka 256. stavka 1. prvog podstavka UFEU‑a i stoga je mora ispitati Opći sud. |
|
41 |
U tom pogledu nije važno to što ova tužba nije formalno podnesena protiv EPF‑a, nego protiv njegova odbora jer je nedvojbeno dio EPF‑a kao upravljačko tijelo. |
|
42 |
U okviru tog ispitivanja valja utvrditi je li sud Unije nadležan za odlučivanje o tužbi iako je pobijana odluka akt donesen u okviru ZVSP‑a. |
Nadležnost suda Unije
|
43 |
EPF u biti tvrdi da, s obzirom na to da je pobijana odluka akt donesen u okviru ZVSP‑a, sud Unije nije nadležan za odlučivanje o ovoj tužbi s obzirom na odredbe sadržane u članku 24. stavku 1. UEU‑a i članku 275. prvom stavku UFEU‑a. |
|
44 |
Nadležnost suda Unije ne može se utvrditi ni s obzirom na sudsku praksu proizašlu iz presude od 10. rujna 2024., KS i dr./Vijeće i dr. (C‑29/22 P i C‑44/22 P, EU:C:2024:725), s obzirom na to da je pobijana odluka izravno povezana s političkim ili strateškim odlukama institucija, tijela, ureda i agencija Unije u okviru ZVSP‑a. |
|
45 |
Mađarska osporava tu argumentaciju. |
|
46 |
Kao prvo, Mađarska tvrdi da ograničenje nadležnosti predviđeno odredbama navedenima u točki 43. ove presude treba tumačiti dosljedno i u skladu sa strukturom Ugovorâ u cjelini te postojećom sudskom praksom u tom području. Iz presuda od 19. srpnja 2016., H/Vijeće i dr. (C‑455/14 P, EU:C:2016:569), od 28. ožujka 2017., Rosneft (C‑72/15, EU:C:2017:236) i od 6. listopada 2020., Bank Refah Kargaran/Vijeće (C‑134/19 P, EU:C:2020:793) proizlazi da je sud Unije široko tumačio navedene odredbe i stoga vlastitu nadležnost kako bi se uvjerio da su temeljna načela pravnog poretka Unije, kao što su načela djelotvornog pravnog lijeka i jednakog postupanja, bila uredno poštovana, uključujući u području ZVSP‑a. |
|
47 |
Kao drugo, Mađarska osporava relevantnost presude od 10. rujna 2024., KS i dr./Vijeće i dr. (C‑29/22 P i C‑44/22 P, EU:C:2024:725) u ovom predmetu, navodeći da se ona odnosi na činjenične okolnosti koje su bitno različite od onih na kojima se temelji ova tužba. Iako priznaje da, s obzirom na načelo diobe vlasti, sudovi Unije nemaju ovlast zamijeniti političke i strateške odluke nadležnih političkih institucija, Mađarska navodi da se predmet njezine tužbe ne odnosi na sadržaj pobijane odluke kao takav, nego na zakonitost postupka koji je doveo do njezina donošenja. |
|
48 |
U tom pogledu Mađarska ističe da ozbiljna nepravilnost postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke, s obzirom na to da je navedeni postupak proveden protivno njezinu pravu glasa, predstavlja povredu temeljnih vrijednosti i ustavnih načela pravnog poretka Unije iz članka 2. i članka 4. stavka 2. UEU‑a, koji se odnose na vladavinu prava, jednakost država članica i demokratsko funkcioniranje Unije. Oni su horizontalno primjenjivi u svim područjima koja su uređena Ugovorima, uključujući i područje ZVSP‑a, tako da je sud Unije nadležan ocijeniti jesu li oni uredno poštovani, pri čemu ta nadležnost ne može ovisiti o pitanju u okviru koje politike Unije je donesen predmetni akt. |
|
49 |
Osim toga, Mađarska dodaje da, iako sud Unije još nije bio pozvan tumačiti posebno pitanje na kojem se temelji jedini tužbeni razlog ove tužbe, ipak postoje presedani iz sudske prakse koji mogu potvrditi njegovu nadležnost za zauzimanje stajališta o takvom pitanju. Konkretno, iz presude od 24. lipnja 2014., Parlament/Vijeće (C‑658/11, EU:C:2014:2025), proizlazi da se Sud proglasio nadležnim za ocjenu postupovnih pitanja, u biti, sličnih onomu u ovom slučaju, i to iako su se odnosila na donošenje akta iz područja ZVSP‑a. |
|
50 |
Kao treće i posljednje, Mađarska tvrdi da bi, ako se Opći sud proglasi nenadležnim za odlučivanje o ovoj tužbi, ona bila lišena temeljnog prava na djelotvoran pravni lijek, protivno ustaljenoj sudskoj praksi koja proizlazi, među ostalim, iz presude od 23. travnja 1986., Les Verts/Parlament (294/83, EU:C:1986:166, t. 23.). Osim toga, takvim bi se pristupom isključio svaki sudski nadzor postupovnih povreda povezanih s nepoštovanjem pravila o glasovanju, iako učinkovito sudjelovanje država članica u procesu donošenja odluka Unije predstavlja jedno od najosnovnijih načela njezina demokratskog funkcioniranja. |
|
51 |
U tom pogledu treba podsjetiti na to da u skladu s člankom 24. stavkom 1. drugim podstavkom zadnjom rečenicom UEU‑a i člankom 275. prvim stavkom UFEU‑a Sud Europske unije načelno nije nadležan za odredbe koje se odnose na ZVSP kao ni za akte donesene na osnovi njih. |
|
52 |
Međutim, članak 24. stavak 1. drugi podstavak zadnja rečenica UEU‑a i članak 275. drugi stavak UFEU‑a izričito utvrđuju dvije iznimke od tog načela, to jest nadležnost Suda Europske unije, s jedne strane, za nadzor poštovanja članka 40. UEU‑a i, s druge strane, za odlučivanje u postupcima pokrenutima u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 263. četvrtom stavku UFEU‑a, u vezi s nadzorom zakonitosti odluka Vijeća donesenih na temelju odredaba koje se odnose na ZVSP, kojima se predviđaju mjere ograničavanja protiv fizičkih ili pravnih osoba (vidjeti presudu od 10. rujna 2024., KS i dr./Vijeće i dr.C‑29/22 P i C‑44/22 P, EU:C:2024:725, t. 63. i navedena sudska praksa). |
|
53 |
Stoga, u okviru ispitivanja nadležnosti Suda Europske unije za odlučivanje o tužbi čiji su predmet akti ili propusti obuhvaćeni ZVSP‑om, valja provjeriti je li predmetna situacija obuhvaćena jednim od slučajeva predviđenih člankom 24. stavkom 1. drugim podstavkom posljednjom rečenicom UEU‑a i člankom 275. drugim stavkom UFEU‑a, u kojima je ta nadležnost izričito priznata (vidjeti presudu od 10. rujna 2024., KS i dr./Vijeće i dr., C‑29/22 P i C‑44/22 P, EU:C:2024:725, t. 115. i navedenu sudsku praksu). |
|
54 |
Ako to nije slučaj, valja, kao drugo, ocijeniti, kao što to proizlazi iz sudske prakse suda, može li se nadležnost Suda Europske unije temeljiti na okolnosti da predmetni akti i propusti nisu izravno povezani s političkim ili strateškim odlukama institucija, tijela, ureda i agencija Unije u okviru ZVSP‑a, a osobito ZSOP‑a (vidjeti presudu od 10. rujna 2024., KS i dr./Vijeće i dr., C‑29/22 P i C‑44/22 P, EU:C:2024:725, t. 116. i navedenu sudsku praksu). |
|
55 |
Stoga, ako akti i propusti o kojima je riječ nisu izravno povezani s tim političkim ili strateškim odlukama, Sud Europske unije nadležan je ocijeniti zakonitost tih akata ili propusta ili ih tumačiti. S druge strane, ako su navedeni akti ili propusti izravno povezani s navedenim političkim ili strateškim odlukama, ta se institucija mora proglasiti nenadležnom (presuda od 10. rujna 2024., KS i dr./Vijeće i dr., C‑29/22 P i C‑44/22 P, EU:C:2024:725, t. 117.). |
|
56 |
Iz toga slijedi da, na temelju članka 24. stavka 1. drugog podstavka posljednje rečenice UEU‑a i članka 275. prvog stavka UFEU‑a, Sud Europske unije nije nadležan ocjenjivati zakonitost ili tumačiti akte ili propuste koji su izravno povezani s vođenjem, utvrđivanjem i provedbom ZVSP‑a, a osobito ZSOP‑a, odnosno, posebno, utvrđivanjem strateških interesa Unije kao i definiranjem aktivnosti koje Unija treba poduzeti i stajališta koja Unija treba zauzeti kao i općih smjernica ZVSP‑a u smislu članaka 24. do 26., 28., 29., 37., 38., 42. i 43. UEU‑a (presuda od 10. rujna 2024., KS i dr./Vijeće i dr., C‑29/22 P i C‑44/22 P, EU:C:2024:725, t. 118.). |
|
57 |
U tom pogledu Sud je već presudio da su sredstva stavljena na raspolaganje misiji ZVSP‑a, a osobito misiji ZSOP‑a, na temelju članka 28. stavka 1. prvog podstavka UEU‑a, izravno povezana s političkim ili strateškim odlukama donesenima u okviru ZVSP‑a (presuda od 10. rujna 2024., KS i dr./Vijeće i dr., C‑29/22 P i C‑44/22 P, EU:C:2024:725, t. 126.). |
|
58 |
U ovom slučaju, kao prvo, valja utvrditi da pobijana odluka nije akt kojim se uvodi mjera ograničavanja protiv fizičkih ili pravnih osoba koju je donijelo Vijeće na temelju glave V. poglavlja 2. UEU‑a (vidjeti, u tom pogledu, rješenje od 14. prosinca 2017., KS/Vijeće i dr., T‑840/16, neobjavljeno, EU:T:2017:938, t. 12.). Osim toga, tužba se ne odnosi ni na poštovanje članka 40. UEU‑a. Iz toga slijedi da sud Unije nije nadležan za odlučivanje u ovom predmetu na temelju dviju iznimaka predviđenih člankom 24. stavkom 1. drugim podstavkom posljednjom rečenicom UEU‑a i člankom 275. drugim stavkom UFEU‑a. |
|
59 |
Kao drugo, u dijelu u kojem je pobijanom odlukom, s jedne strane, utvrđena namjena i konkretna dodjela sredstava koja odgovaraju prvom obroku neto dobiti koja proizlazi iz izvanrednih prihoda za financiranje nabave opreme „vojne prirode” namijenjene ukrajinskim oružanim snagama i, s druge strane, odabrana je mjera pomoći kojom će se ta sredstva dodijeliti, odnosno ona uspostavljena Odlukom 2022/338, pobijanom odlukom donesene su političke ili strateške odluke u smislu sudske prakse navedene u točkama 54. i 55. ove presude. |
|
60 |
Ta je tvrdnja potvrđena, prvo, činjenicom da je, kao što to proizlazi iz zajedničkog tumačenja točaka 11., 14., 15. i 19. ove presude, pobijana odluka donesena na temelju članka 3. Odluke 2024/1471, u skladu s posebnim strateškim usmjerenjem PSO‑a, i na temelju prijedloga odluke koji je ESVD podnio Odboru za EPF. |
|
61 |
Drugo, time što odlučuje o dodjeli sredstava koja odgovaraju prvom obroku neto dobiti koja proizlazi iz izvanrednih prihoda, pobijanom odlukom „provedena je” Odluka 2024/1471, u smislu sudske prakse navedene u točki 56. ove presude. Tom je odlukom Vijeće pojasnilo da su iznosi koji odgovaraju neto dobiti koja proizlazi iz izvanrednih prihoda bili namijenjeni financiranju potpore Unije ukrajinskim oružanim snagama suočenima s ruskom agresijom te je definiralo načine dodjele tih prihoda, utvrđujući tako strateške interese Unije u području ZVSP‑a i definirajući djelovanja koja treba provesti u tom području, u smislu sudske prakse navedene u točki 56. ove presude. |
|
62 |
Treće, valja podsjetiti na to da su Odluka 2024/1471 i Odluka 2022/338, koje se istodobno provode pobijanom odlukom, donesene na temelju, među ostalim, članka 28. stavka 1. UEU‑a. Kao što je to istaknuto u točki 57. ove presude, Sud je već presudio da su sredstva stavljena na raspolaganje misiji ZVSP‑a ili ZSOP‑a na temelju te odredbe izravno povezana s političkim ili strateškim odlukama donesenima u okviru ZVSP‑a. |
|
63 |
U tom pogledu, kao što to pravilno ističu Francuska Republika i Češka Republika, okolnost da u ovom slučaju nije riječ o misiji obuhvaćenoj ZVSP‑om ili ZSOP‑om nije relevantna jer se članak 28. stavak 1. UEU‑a odnosi na situacije u kojima je potrebno operativno djelovanje Unije, što odgovara okolnostima u kojima je Vijeće donijelo Odluku 2024/1471 i, slijedom toga, u kojima je Odbor za EPF donio pobijanu odluku. |
|
64 |
Četvrto, politička ili strateška priroda pobijane odluke potkrijepljena je, s jedne strane, činjenicom da je ta odluka donesena kao odgovor na hitan zahtjev ukrajinske vlade za isporuku vojne opreme i platformi namijenjenih za primjenu smrtonosne sile, kao što to proizlazi iz točaka 12. i 20. ove presude. S druge strane, kao što je to navedeno u točki 21. ove presude, navedenom odlukom ukrajinskim je oružanim snagama stavljena na raspolaganje vojna oprema, kao što su streljivo i topnički sustavi, projektili i sustavi za protuzračnu obranu te vojna oprema iz ukrajinske obrambene industrije. |
|
65 |
Iz elemenata istaknutih u točkama 59. do 64. ove presude proizlazi da je pobijana odluka akt koji je izravno povezan s političkim ili strateškim odlukama provedenima u okviru ZVSP‑a, u smislu presude od 10. rujna 2024., KS i dr./Vijeće i dr. (C‑29/22 P i C‑44/22 P, EU:C:2024:725, t. 116. i 117.), tako da sud Unije – na temelju te sudske prakse – nije nadležan za odlučivanje o tužbi. |
|
66 |
Iz toga slijedi da ova tužba nije u nadležnosti suda Unije te je stoga treba odbaciti zbog tog razloga. |
|
67 |
Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje argumentacijom Mađarske navedenom u točki 46. ove presude. Naime, suprotno onomu što ona tvrdi, okolnosti ovog predmeta nisu usporedive s onima koje prevladavaju u predmetima koji se nalaze u kontekstu ZVSP‑a, ali koji se odnose na odredbe čija je primjena obuhvaćena nadzorom suda Unije. |
|
68 |
Konkretno, ovaj predmet nije usporediv sa situacijom poput one o kojoj je riječ u predmetu u kojem je donesena presuda od 19. srpnja 2016., H/Vijeće i dr. (C‑455/14 P, EU:C:2016:569), u kojoj je stranka, upućena u subjekt osnovan u okviru ZVSP‑a, potpadala pod nadležnost suda Unije u pogledu operativnog upravljanja osobljem subjekta o kojem je riječ. Naime, ovaj predmet ne proizlazi iz akata ili postupanja koji su isključivo povezani s upravljanjem osobljem, tako da nije sličan sporovima između institucije, tijela, ureda ili agencije Unije koji su obuhvaćeni ZVSP‑om i jednog od njihovih dužnosnika ili službenika, koji se mogu pokrenuti pred sudovima Unije na temelju članka 263. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2018., KF/CSUE, T‑286/15, EU:T:2018:718, t. 95. i rješenje od 10. srpnja 2020., KF/CSUE, T‑619/19, neobjavljeno, EU:C:2020:337, t. 23. do 28. i navedenu sudsku praksu). |
|
69 |
Usto, kao što to proizlazi iz točke 58. ove presude, ovaj se predmet ne odnosi ni na osporavanje mjera ograničavanja ili na nadzor u smislu članka 40. UEU‑a, tako da sudska praksa koja proizlazi iz presude od 28. ožujka 2017., Rosneft (C‑72/15, EU:C:2017:236) ne može biti relevantna. |
|
70 |
Štoviše, suprotno onomu što tvrdi Mađarska, situacija u ovom slučaju razlikuje se od one u kojoj je donesena presuda od 6. listopada 2020., Bank Refah Kargaran/Vijeće (C‑134/19 P, EU:C:2020:793). U točki 39. te presude Sud je smatrao da je sud Unije nadležan „[u] tim okolnostima”, odnosno u posebnoj situaciji mjera ograničavanja protiv osoba i subjekata koje je Vijeće donijelo u okviru ZVSP‑a. Tako je Sud samo presudio da je sud Unije nadležan za odlučivanje o zahtjevima za naknadu štete na temelju članka 268. i članka 340. drugog stavka UFEU‑a koji proizlaze iz mjera ograničavanja predviđenih aktima ZVSP‑a, slijedom čega je nadležan za nadzor zakonitosti mjera ograničavanja na temelju članka 263. UFEU‑a. |
|
71 |
Zaključak naveden u točki 66. ove presude ne može se dovesti u pitanje ni tužiteljevom argumentacijom navedenom u točkama 47. do 49. ove presude. |
|
72 |
Naime, s jedne strane, nadležnost sudova Unije ne može se temeljiti na navodnoj povredi temeljnih vrijednosti i ustavnih načela Unije jer argumenti koji se odnose isključivo na meritum tužbe, bez obzira na njihove zasluge ili važnost pitanja koja postavljaju, ne mogu sami po sebi biti dovoljni da dovedu u pitanje nenadležnost sudova Unije za odlučivanje o navedenoj tužbi (vidjeti u tom smislu presudu od 20. prosinca 2023., Islentyeva/Vijeće, T‑233/22, EU:T:2023:828, t. 29. i navedenu sudsku praksu). |
|
73 |
S druge strane, ne može se prihvatiti argumentacija Mađarske koja se temelji na činjenici da je, za razliku od činjenica o kojima je riječ u presudi od 24. lipnja 2014., Parlament/Vijeće (C‑658/11, EU:C:2014:2025), predmet ove tužbe isključivo postupovne prirode jer se ne odnosi na pobijanu odluku kao takvu, nego na postupak koji je doveo do njezina donošenja. |
|
74 |
Naime, u točki 118. presude od 10. rujna 2024., KS i dr./Vijeće i dr. (C‑29/22 P i C‑44/22 P, EU:C:2024:725), Sud je pojasnio da sud Unije nije nadležan ocjenjivati zakonitost ili tumačiti akte ili propuste koji su izravno povezani s vođenjem, utvrđivanjem i provedbom ZVSP‑a, što uključuje formalnu zakonitost tih akata. |
|
75 |
Osim toga, u presudi od 24. lipnja 2014., Parlament/Vijeće (C‑658/11, EU:C:2014:2025), nije bila riječ o postupovnoj odredbi obuhvaćenoj ZVSP‑om, nego o članku 218. UFEU‑a o pregovorima i sklapanju međunarodnih sporazuma. Sud je u tom pogledu presudio da je i dalje nadležan za tumačenje i primjenu odredbi koje nisu obuhvaćene ZVSP‑om. U ovom slučaju Mađarska ne ističe nijedan tužbeni razlog koji se odnosi na tumačenje ili primjenu odredbe koja nije obuhvaćena ZVSP‑om, s obzirom na to da se jedini tužbeni razlog odnosi na članak 31. stavak 1. UEU‑a i članak 11. stavke 8. i 14. Odluke 2021/509. |
|
76 |
No, članak 31. UEU‑a je dio poglavlja 2. glave V. UEU‑a, koje se odnosi na „Posebne odredbe o [ZVSP‑u]”. U tom pogledu, iz teksta članka 24. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a jasno proizlazi da Sud Europske unije nije nadležan u pogledu takvih odredbi, osim u svrhu praćenja, s jedne strane, usklađenosti s člankom 40. UEU‑a i, s druge strane, ispitivanja zakonitosti određenih odluka kako je predviđeno člankom 275. drugim stavkom UFEU‑a. Osim toga, valja istaknuti da članak 24. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a pojašnjava da ZVSP podliježe posebnim pravilima i postupcima. |
|
77 |
Osim toga, Mađarska neosnovano tvrdi da je zbog nenadležnosti suda Unije da odlučuje o ovoj tužbi lišena prava na djelotvoran pravni lijek. |
|
78 |
Naime, prema sudskoj praksi, nepostojanje drugih mogućnosti za pokretanje sudskog postupka ne može, kao takvo, biti temelj nadležnosti suda Unije a da se pritom ne prekorače nadležnosti dodijeljene sudovima Unije prema trenutačnom stanju Ugovorâ (vidjeti u tom smislu presude od 25. srpnja 2002., Unión de Pequeños Agricultores/Vijeće, C‑50/00 P, EU:C:2002:462, t. 44. i 45.; od 3. listopada 2013., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće, C‑583/11 P, EU:C:2013:625, t. 81. i rješenje od 7. lipnja 2004., Segi i dr./Vijeće, T‑338/02, EU:T:2004:171, t. 38.). |
|
79 |
No, ako bi sud Unije morao, osobito zbog razloga koji se temelje na djelotvornoj sudskoj zaštiti Mađarske, priznati svoju nadležnost za ispitivanje zakonitosti pobijane odluke, prekoračio bi nadležnosti utvrđene člankom 24. stavkom 1. UEU‑a i člankom 275. prvim stavkom UFEU‑a, kako ih tumači Sud u sudskoj praksi navedenoj u točkama 51. do 57. ove presude. |
|
80 |
Stoga, prema trenutačnom stanju prava Unije, zahtjev usmjeren protiv pobijane odluke treba odbaciti zbog nenadležnosti suda Unije da o njemu odlučuje. |
|
81 |
Isto treba vrijediti i za zahtjeve usmjerene protiv zapisnika od 25. lipnja 2024., u kojem se samo utvrđuje donošenje pobijane odluke. |
|
82 |
S obzirom na navedeno, tužbu valja odbaciti u cijelosti. |
Troškovi
|
83 |
U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da Mađarska nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje, osim vlastitih troškova, i troškova EPF‑a i Vijeća, sukladno njihovim zahtjevima. |
|
84 |
U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, države članice i institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove. Stoga će Kraljevina Belgija, Češka Republika, Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka, Republika Estonija, Francuska Republika, Republika Latvija, Kraljevina Nizozemska, Republika Finska, Kraljevina Švedska i Komisija snositi vlastite troškove. |
|
85 |
U skladu s člankom 138. stavkom 3. Poslovnika, Opći sud može odlučiti da intervenijent koji nije jedan od onih navedenih u stavcima 1. i 2. tog članka snosi vlastite troškove. U predmetnom slučaju valja odlučiti da će Visoki predstavnik snositi vlastite troškove. |
|
Slijedom navedenog, OPĆI SUD (veliko vijeće) proglašava i presuđuje: |
|
|
|
|
van der Woude Papasavvas Svenningsen Costeira Kowalik‑Bańczyk Škvařilová-Pelzl Kanninen Sampol Pucurull Nõmm Steinfatt Kukovec Verschuur Kalėda Spangsberg Grønfeldt Cassagnabère Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 9. rujna 2026. Potpisi |
( *1 ) Jezik postupka: rumunjski