02011L0095 — HR — 20.12.2011 — 000.004
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
►C2 DIREKTIVA 2011/95/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite ◄ ( L 337 20.12.2011, 9) |
Koju je ispravio:
DIREKTIVA 2011/95/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od od 13. prosinca 2011.
o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite
(preinačena)
POGLAVLJE I
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Cilj
Cilj je ove Direktive utvrditi standarde u pogledu kvalifikacije državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao korisnika međunarodne zaštite, jedinstvenog statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaja odobrene zaštite.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
„međunarodna zaštita” znači status izbjeglice i status supsidijarne zaštite kako su definirani u točkama (e) i (g);
„korisnik međunarodne zaštite” znači osoba kojoj je odobren status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite kako su definirani u točkama (e) i (g);
„Ženevska konvencija” znači Konvencija o statusu izbjeglica sklopljena u Ženevi 28. srpnja 1951., kako je izmijenjena Protokolom iz New Yorka od 31. siječnja 1967.;
„izbjeglica” znači državljanin treće zemlje koji je, zbog osnovanog straha od proganjana zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, političkog mišljenja ili pripadnosti određenoj društvenoj skupini, izbjegao iz svoje nacionalne države te nije u mogućnosti ili, zbog takvog straha, ne želi staviti se pod zaštitu te države, kao i osoba bez državljanstva koja se nalazi izvan države prethodnog uobičajenog boravišta, a koja se zbog istih gore navedenih razloga, ili zbog takvog straha, ne želi vratiti u tu državu, te na koju se ne primjenjuje članak 12.;
„status izbjeglice” znači priznavanje kao izbjeglice državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva od strane države članice;
„osoba koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja ne ispunjava uvjete za dobivanje statusa izbjeglice ali za koju se opravdano vjeruje da bi se dotična osoba, ako bi se vratila u svoju državu porijekla ili, ako se radi o osobi bez državljanstva, u državu prethodnog uobičajenog boravišta, bila izložena trpljenju ozbiljne nepravde kako je definirano člankom 15., i na koju se ne primjenjuje članak 17. stavci 1. i 2., te koja nije u mogućnosti ili, zbog takve opasnosti, ne želi staviti se pod zaštitu te države;
„status supsidijarne zaštite” znači priznavanje, od strane države članice, državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva kao osobe koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu;
„ ►C1 zahtjev za međunarodnu zaštitu ◄ ” znači zahtjev za zaštitom koji državi članici podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, a može se shvatiti kao traženje statusa izbjeglice ili supsidijarne zaštite, pri čemu podnositelj zahtjeva ne traži izrijekom drugu vrstu zaštite koja je izvan djelokruga ove Direktive, a koja se može zasebno tražiti;
„podnositelj zahtjeva” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je podnijela ►C1 zahtjev za međunarodnu zaštitu ◄ u pogledu kojeg još nije donesena konačna odluka;
„članovi obitelji” znači sljedeći članovi obitelji korisnika međunarodne zaštite koji su prisutni u istoj državi članici u pogledu ►C1 zahtjeva za međunarodnu zaštitu ◄ , pod uvjetom da je obitelj već postojala u državi podrijetla:
„maloljetnik” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva mlađa od 18 godina,
„maloljetnik bez pratnje” znači maloljetnik koji uđe na državno područje države članice bez pratnje odrasle osobe koja je za njega ili nju odgovorna na temelju zakona ili prakse dotične države članice te tako dugo dok takva osoba ne počne učinkovito skrbiti o njemu ili njoj; ovo uključuje maloljetnika koji ostane bez pratnje nakon što uđe na državno područje države članice;
„dozvola boravka” znači svaka dozvola ili odobrenje koje izdaju tijela države članice u obliku koji je predviđen pravom te države, a kojom se dopušta državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva da boravi na njezinom državnom području;
„zemlja podrijetla” znači zemlja ili zemlje državljanstva ili, za osobe bez državljanstva, prethodnog uobičajenog boravišta.
Članak 3.
Povoljniji standardi
Države članice mogu uvesti ili zadržati povoljnije standarde prema kojima se određuje koje osobe ispunjavaju uvjete za dobivanje statusa izbjeglica ili za odobrenje supsidijarne zaštite, kao i ona prema kojima se utvrđuje sadržaj međunarodne zaštite, pod uvjetom da su ti standardi u skladu s ovom Direktivom.
POGLAVLJE II.
PROCJENA ►C1 ZAHTJEVA ZA MEĐUNARODNU ZAŠTITU ◄
Članak 4.
Procjena činjenica i okolnosti
►C1 Zahtjevi za međunarodnu zaštitu ◄ procjenjuju se pojedinačno, pri čemu se uzima u obzir sljedeće:
sve odgovarajuće činjenice koje se odnose na zemlju podrijetla u vrijeme donošenja odluke o zahtjevu, uključujući zakone i propise zemlje podrijetla i način na koji se oni primjenjuju;
odgovarajuće izjave i dokumentaciju koje je dostavio podnositelj zahtjeva uključujući informacije o tome je li podnositelj zahtjeva bio ili bi mogao biti izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi;
položaj i osobne okolnosti podnositelja zahtjeva, uključujući čimbenike kao što su podrijetlo, spol i dob, kako bi se procijenilo bi li se, s obzirom na osobne okolnosti podnositelja zahtjeva, postupci kojima je podnositelj zahtjev bio izložen ili bi mogao biti izložen mogli smatrati proganjanjem ili ozbiljnom nepravdom;
podatak o tome jesu li aktivnosti podnositelja zahtjeva, nakon što je napustio zemlju podrijetla, bile usmjerene stvaranju neophodnih uvjeta za traženje međunarodne zaštite, kako bi se procijenilo mogu li ove aktivnosti izložiti podnositelja zahtjeva proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi ako se vrati u tu zemlju;
podatak o tome može li se od podnositelja zahtjeva razumno očekivati da će se staviti pod zaštitu druge zemlje u kojoj bi mogao dokazati državljanstvo.
Ako država članica primjenjuje načelo prema kojemu je dužnost podnositelja zahtjeva potkrijepiti dokazima ►C1 zahtjev za međunarodnu zaštitu ◄ i ako neke izjave podnositelja zahtjeva nisu potkrijepljene dokumentacijom ili drugim dokazima, tim izjavama ne treba potvrda ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
podnositelj zahtjeva je učinio iskreni napor da svoj zahtjev potkrijepi dokazima;
podneseni su svi odgovarajući elementi kojima raspolaže podnositelj zahtjeva i dana su zadovoljavajuća objašnjenja u pogledu manjka drugih odgovarajućih elemenata;
utvrdilo se da su izjave podnositelja zahtjeva dosljedne i prihvatljive te da ne proturječe dostupnim posebnim i općim informacijama relevantnima za njegov slučaj;
podnositelj zahtjeva je zatražio međunarodnu zaštitu što je prije mogao, osim ako podnositelj zahtjeva može predočiti opravdane razloge zašto to nije učinio; i
utvrđena je opća vjerodostojnost podnositelja zahtjeva.
Članak 5.
Potreba za ►C1 međunarodnu zaštitu ◄ koje nastaju na licu mjesta (sur place)
Članak 6.
Počinitelji proganjanja ili ozbiljne nepravde
Počinitelji proganjanja ili teškog stradanja uključuju:
državu;
stranke ili organizacije koje kontroliraju državu ili bitan dio državnog područja države;
nedržavna tijela, ako se može dokazati da počinitelji navedeni u točkama (a) i (b), uključujući međunarodne organizacije, nisu u mogućnosti ili ne žele pružiti zaštitu od proganjanja ili ozbiljne nepravde kako je definirano člankom 7.
Članak 7.
Davatelji zaštite
Zaštitu mogu pružiti:
država; ili
stranke ili organizacije, uključujući međunarodne organizacije, koje kontroliraju državu ili bitan dio državnog područja države;
ako žele i u mogućnosti su pružiti zaštitu u skladu sa stavkom 2.
Članak 8.
Zaštita unutar države
Pri ocjenjivanju ►C1 zahtjeva za međunarodnu zaštitu ◄ , države članice mogu utvrditi da podnositelju zahtjeva nije potrebna međunarodnu zaštita ako u nekom dijelu zemlje podrijetla:
ne postoje osnovani razlozi za strah od proganjanja niti stvarna opasnost od ozbiljne nepravde; ili
on ili ona imaju pristup zaštiti od proganjanja ili ozbiljne nepravde kako je definirano u članku 7.;
i on ili ona mogu sigurno i zakonito putovati i imati pristup do tog dijela zemlje te je razumno očekivati da može ostati tamo.
POGLAVLJE III.
UVJETI ZA STATUS IZBJEGLICE
Članak 9.
Djelo proganjanja
Da bi se neko djelo smatralo djelom proganjanja u smislu članka 1.A Ženevske konvencije, djelo mora:
biti dovoljno ozbiljno po svojoj prirodi ili ponavljanju da predstavlja ozbiljno kršenje temeljnih ljudskih prava, posebno prava koja ne mogu biti ograničena prema članku 15. stavku 2. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda; ili
biti skup različitih mjera, uključujući kršenja ljudskih prava, koje je dovoljno ozbiljno da utječe na pojedinca na sličan način kako je navedeno u točki (a).
Djela proganjanja u smislu stavka 1. mogu, između ostalog, biti u obliku:
fizičkog ili mentalnog nasilja, uključujući seksualno nasilje;
zakonskih, administrativnih, policijskih i/ili sudskih mjera koje su same po sebi diskriminacijske ili koje se primjenjuju na diskriminacijski način;
sudskog progona ili kažnjavanja koje je nerazmjerno ili diskriminirajuće;
uskraćivanja sudske pomoći što dovodi do nerazmjernih ili diskriminirajućih kazni;
sudskog progona ili kažnjavanja radi odbijanja vršenja vojne službe prilikom sukoba, kada bi vršenje vojne službe uključivalo kaznena djela ili radnje koja su obuhvaćene klauzulama o isključenju koje su utvrđene u članku 12. stavku 2.;
djela koja su po prirodi specifično vezana uz spol ili djecu.
Članak 10.
Razlozi proganjanja
Države članice uzimaju u obzir sljedeće elemente pri procjenjivanju razloga za proganjanje:
pojam rase posebno uključuje boju kože, podrijetlo ili pripadnost određenoj etničkoj skupini;
pojam religije posebno uključuje zauzimanje vjerskih, nevjerskih i ateističkih uvjerenja, sudjelovanje ili nesudjelovanje u formalnim vjerskim obredima privatno ili u javnosti, samostalno ili u zajednici s drugima, druga religiozna djela ili izražavanja vjere, ili oblike osobnog ili zajedničkog ponašanja koji se temelje na vjerskom uvjerenju ili ih takvo uvjerenje propisuje;
pojam nacionalnosti ne ograničava se na posjedovanje ili neposjedovanje državljanstva već posebno uključuje članstvo u skupini koju određuje njezin kulturni, etnički ili lingvistički identitet, zajedničko geografsko ili političko podrijetlo ili njezin odnos sa stanovništvom druge države;
skupina se smatra posebnom društvenom skupinom posebno ako:
Ovisno o okolnostima u zemlji podrijetla, posebnom društvenom skupinom može se smatrati i skupina koja se temelji na zajedničkim osobinama seksualne orijentacije. Seksualna se orijentacija ne može shvaćati u smislu da uključuje djela koja se u skladu s nacionalnim pravom države članice smatraju kaznenim djelima. Aspekti povezani sa spolom, uključujući spolni identitet, uzimaju se u obzir za potrebe određivanja pripadnosti posebnoj društvenoj skupini ili utvrđivanja osobine takve skupine;
pojam političkog mišljenja posebno uključuje mišljenje, ideju ili uvjerenje o stvarima povezanim s potencijalnim počiniteljima proganjanja spomenutim u članku 6. i s njihovim politikama ili metodama, bez obzira je li to svoje mišljenje, ideju ili uvjerenje podnositelj zahtjeva pretvorio u djelo.
Članak 11.
Prestanak statusa
Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva prestaje biti izbjeglica ako:
dobrovoljno se ponovno stavi pod zaštitu zemlje svog državljanstva; ili
izgubivši svoje državljanstvo, ponovno ga dobrovoljno stekne; ili
stekne novo državljanstvo i uživa zaštitu zemlje čije je državljanstvo stekao; ili
dobrovoljno se ponovno vrati u zemlju koju je napustio ili izvan koje je boravio zbog straha od proganjanja; ili
više ne može odbijati staviti se pod zaštitu zemlje svog državljanstva jer više ne postoje okolnosti na temelju kojih mu je priznat status izbjeglice;
može se, radi li se o osobi bez državljanstva, vratiti u zemlju prethodnog uobičajenog boravišta jer više ne postoje okolnosti na temelju kojih mu je priznat status izbjeglice.
Članak 12.
Isključenje
Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nemaju pravo na stjecanje statusa izbjeglice ako:
su obuhvaćeni člankom 1.D Ženevske konvencije, koji se odnosi na zaštitu ili pomoć što je pružaju tijela ili agencije Ujedinjenih naroda, osim visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice. Ako je takva zaštita ili pomoć prestala zbog bilo kojeg razloga, a da položaj takvih osoba nije konačno riješen u skladu s odgovarajućim rezolucijama koje je usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda, ove osobe imaju ipso facto pravo na povlastice iz ove Direktive;
su im nadležna tijela zemlje u kojoj imaju boravište priznala da imaju prava i obveze koje su povezane s posjedovanjem državljanstva te zemlje, ili istovjetna prava i obveza.
Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nemaju pravo na stjecanje statusa izbjeglice ako postoje ozbiljni razlozi zbog kojih se može smatrati:
da su počinili zločin protiv mira, ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti kako je definirano međunarodnim instrumentima izrađenim kako bi se predvidjele odredbe u pogledu takvih zločina;
da su počinili teško nepolitičko kazneno djelo izvan zemlje u koju su izbjegli prije nego su bili prihvaćeni kao izbjeglice, što znači prije izdavanja dozvole boravaka na temelju odobrenog statusa izbjeglice; posebno okrutna djela, čak i ako su počinjena s navodnim političkim ciljem, mogu se smatrati teškim nepolitičkim kaznenim djelima;
da su krivi za djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda kako su navedena u preambuli i člancima 1. i 2. Povelje Ujedinjenih naroda.
POGLAVLJE IV.
STATUS IZBJEGLICE
Članak 13.
Odobravanje statusa izbjeglice
Države članice odobravaju status izbjeglice državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva koja ispunjava uvjete za stjecanje statusa izbjeglice u skladu s poglavljima II. i III.
Članak 14.
Opoziv, poništenje ili odbijanje obnavljanja statusa izbjeglice
Države članice će opozvati, poništiti ili odbiti obnoviti status izbjeglice državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva ako dotična država članica otkrije, nakon što je takvoj osobi odobren status izbjeglice, da:
sukladno članku 12. dotična osoba nije trebala imati ili nema pravo na stjecanje statusa izbjeglice;
je njegovo ili njezino pogrešno iznošenje ili izostavljanje činjenica, uključujući korištenje krivotvorenih dokumenta, bilo odlučujuće za odobravanje statusa izbjeglice.
Države članice mogu opozvati, poništiti ili odbiti obnoviti status izbjeglice koji je odobrilo izvršno, upravno, sudsko ili neformalno sudsko tijelo ako:
postoje opravdani razlozi da dotična osoba predstavlja opasnost za sigurnost države članice u kojoj se nalazi;
dotična osoba, s obzirom da je pravomoćno osuđena za teško kazneno djelo, predstavlja opasnost za društvo države članice.
POGLAVLJE V.
UVJETI ZA ODOBRENJE SUPSIDIJARNE ZAŠTITE
Članak 15.
Ozbiljna nepravda
Ozbiljnom se nepravdom smatraju:
smrtna kazna ili smaknuće; ili
mučenje ili nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje podnositelja zahtjeva u zemlji podrijetla; ili
ozbiljna i individualna prijetnja životu ili osobi civila zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
Članak 16.
Prestanak statusa
Članak 17.
Isključenje
Državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nemaju pravo na supsidijarnu zaštitu ako postoje ozbiljni razlozi zbog kojih se može smatrati da:
su počinili zločin protiv mira, ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti kako je definirano međunarodnim instrumentima izrađenim kako bi se predvidjele odredbe u pogledu takvih zločina;
su počinili teško kazneno djelo;
su krivi za djela koja su u suprotnosti s ciljevima i načelima Ujedinjenih naroda kao što su navedena u preambuli i člancima 1. i 2. Povelje Ujedinjenih naroda;
predstavljaju opasnost za društvo ili sigurnost države članice u kojoj se nalaze.
POGLAVLJE VI.
STATUS SUPSIDIJARNE ZAŠTITE
Članak 18.
Odobravanje statusa supsidijarne zaštite
Države članice odobravaju supsidijarnu zaštitu državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva koja ispunjava uvjete za dobivanje supsidijarne zaštite u skladu s poglavljima II. i V.
Članak 19.
Opoziv, poništenje ili odbijanje obnavljanja statusa supsidijarne zaštite
Države članice će opozvati, poništiti ili odbiti obnoviti status supsidijarne zaštite državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva, ako:
je dotična osoba, nakon što joj je odobren status supsidijarne zaštite, trebala biti ili je isključena od prava na supsidijarnu zaštitu u skladu s člankom 17. stavcima 1. i 2.;
je njegovo ili njezino pogrešno iznošenje ili izostavljanje činjenica, uključujući korištenje krivotvorenih dokumenta, bilo odlučujuće za odobravanje statusa supsidijarne zaštite.
POGLAVLJE VII.
SADRŽAJ MEĐUNARODNE ZAŠTITE
Članak 20.
Opća pravila
Članak 21.
Zaštita od prisilnog udaljenja ili vraćanja
Ako nije zabranjeno međunarodnim obvezama navedenim u stavku 1., države članice mogu prisilno udaljiti ili vratiti izbjeglicu, bez obzira je li mu status službeno priznat ili nije, ako:
postoje opravdani razlozi da se dotična osoba smatra opasnom za sigurnost države članice u kojoj se nalazi; ili
dotična osoba, s obzirom da je pravomoćno osuđena za posebno teško kazneno djelo, predstavlja opasnost za društvo te države članice.
Članak 22.
Informacije
Države članice osiguravaju osobama kojima je priznato pravo na međunarodnu zaštitu, čim prije po odobrenju statusa izbjeglice ili supsidijarne zaštite, pristup informacijama o pravima i obvezama vezanim uz taj status, i to na jeziku koji im je razumljiv ili za koji se može opravdano očekivati da im je razumljiv.
Članak 23.
Održavanje obiteljskog jedinstva
Članak 24.
Dozvole boravka
Ne dovodeći u pitanje članak 23. stavak 1., dozvola boravka koja se izdaje članovima obitelji osobe sa statusom izbjeglice može vrijediti kraće od tri godine s mogućnošću produljenja.
Članak 25.
Putne isprave
Članak 26.
Pravo na zapošljavanje
Članak 27.
Pravo na obrazovanje
Članak 28.
Pravo na priznavanje kvalifikacija
Članak 29.
Socijalna skrb
Članak 30.
Zdravstvena zaštita
Članak 31.
Maloljetnici bez pratnje
Države članice osiguravaju da maloljetnici bez pratnje budu smješteni:
kod odraslih rođaka; ili
kod udomitelja; ili
u centrima specijaliziranim za smještaj maloljetnih osoba; ili
u drugim smještajnim objektima primjerenim maloljetnicima.
Pri tome se uzimaju u obzir želje djeteta u skladu s njegovom ili njezinom dobi i stupnjem zrelosti.
Članak 32.
Pravo na smještaj
Članak 33.
Sloboda kretanja unutar države članice
Države članice dopuštaju slobodno kretanje unutar svog državnog područja korisnicima međunarodne zaštite pod istim uvjetima i uz ista ograničenja koja vrijede za druge državljane trećih zemalja koji zakonito borave na njihovim državnim područjima.
Članak 34.
Pomoć pri uključivanju u društvo
Kako bi olakšale uključivanje korisnika međunarodne zaštite u društvo, države članice osiguravaju pristup programima uključivanja koje smatraju primjerenim, uzimajući u obzir posebne potrebe osoba sa statusom izbjeglice ili korisnika međunarodne zaštite, ili stvaraju preduvjete koji jamče pristup takvim programima.
Članak 35.
Repatrijacija
Države članice mogu pružiti pomoć korisnicima međunarodne zaštite koji se žele vratiti u domovinu.
POGALVLJE VIII.
UPRAVNA SURADNJA
Članak 36.
Suradnja
Svaka država članica određuje nacionalnu kontaktnu točku i dostavlja njezinu adresu Komisiji. Komisija dostavlja te informacije drugim državama članicama.
Države članice u suradnji s Komisijom poduzimaju sve primjerene mjere za uspostavu izravne suradnje i razmjenu informacija između nadležnih tijela.
Članak 37.
Osoblje
Države članice osigurava da su tijela i druge organizacije koje provode ovu Direktivu valjano osposobljena te da su vezana načelom povjerljivosti, kako je utvrđeno nacionalnim pravom, u pogledu svih informacija koje saznaju tijekom svog rada.
POGLAVLJE IX.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 38.
Izvješća
Članak 39.
Prenošenje
Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. One također uključuju izjavu da se upućivanja u važećim zakonima i drugim propisima na direktivu koja je ovom Direktivom stavljena izvan snage smatraju upućivanjem na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i oblik te izjave.
Članak 40.
Stavljanje izvan snage
Direktiva 2004/83/EZ stavlja se izvan snage za države članice koje obvezuje ova Direktiva s učinkom od 21. prosinca 2013., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi roka za prenošenje u nacionalno pravo Direktive određene u Prilogu I. dijelu B.
Za države članice koje ova Direktiva obvezuje, upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II.
Članak 41.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Članci 1., 2., 4., 7., 8., 9., 10., 11., 16., 19., 20., 22., 23., 24., 25., 26., 27., 28., 29., 30., 31., 32., 33., 34. i 35. primjenjuju se od 22. prosinca 2013.
Članak 42.
Adresati
Ovaj je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.
PRILOG I.
DIO A
Direktiva koja je stavljena izvan snage
(iz članka 40.)
|
Direktiva Vijeća 2004/83/EZ |
(SL L 304, 30.9.2004., str. 12.) |
DIO B
Rok za prenošenje u nacionalno pravo
(iz članka 39.)
|
Direktiva |
Rok za prenošenje |
|
2004/83/EZ |
10. listopada 2006. |
PRILOG II.
Korelacijska tablica
|
Direktiva 2004/83/EZ |
Ova Direktiva |
|
Članak 1. |
Članak 1. |
|
Članak 2., uvodni tekst |
Članak 2., uvodni tekst |
|
Članak 2. točka (a) |
Članak 2. točka (a) |
|
— |
Članak 2. točka (b) |
|
Članak 2. točke od (b) do (g) |
Članak 2. točke od (c) do (h) |
|
— |
Članak 2. točka (i) |
|
Članak 2. točka (h) |
Članak 2. točka (j) prva i druga alineja |
|
— |
Članak 2. točka (j) treća alineja |
|
— |
Članak 2. točka (k) |
|
Članak 2. točka (i) |
Članak 2. točka (l) |
|
Članak 2. točka (j) |
Članak 2. točka (m) |
|
Članak 2. točka (k) |
Članak 2. točka (n) |
|
Članak 3. |
Članak 3. |
|
Članak 4. |
Članak 4. |
|
Članak 5. |
Članak 5. |
|
Članak 6. |
Članak 6. |
|
Članak 7. |
Članak 7. |
|
Članak 8. stavak 1. podstavak 2. |
Članak 8. stavak 1. podstavak 2. |
|
Članak 8. stavak 3. |
— |
|
Članak 9. |
Članak 9. |
|
Članak 10. |
Članak 10. |
|
Članak 11. stavak 1. podstavak 2. |
Članak 11. stavak 1. podstavak 2. |
|
— |
Članak 11. stavak 3. |
|
Članak 12. |
Članak 12. |
|
Članak 13. |
Članak 13. |
|
Članak 14. |
Članak 14. |
|
Članak 15. |
Članak 15. |
|
Članak 16. stavak 1. podstavak 2. |
Članak 16. stavak 1. podstavak 2. |
|
— |
Članak 11. stavak 3. |
|
Članak 17. |
Članak 17. |
|
Članak 18. |
Članak 18. |
|
Članak 19. |
Članak 19. |
|
Članak 20. stavci od 1. do 5. |
Članak 20. stavci od 1. do 5. |
|
Članak 20. stavak 6. podstavak 7. |
— |
|
Članak 21. |
Članak 21. |
|
Članak 22. |
Članak 22. |
|
Članak 23. stavak 1. |
Članak 23. stavak 1. |
|
Članak 23. stavak 2. prvi podstavak |
Članak 23. stavak 2. |
|
Članak 23. stavak 2. drugi podstavak |
— |
|
Članak 23. stavak 2. treći podstavak |
— |
|
Članak 23. stavci od 3. do 5. |
Članak 23. stavci od 3. do 5. |
|
Članak 24. stavak 1. |
Članak 24. stavak 1. |
|
Članak 24. stavak 2. |
Članak 24. stavak 2. |
|
Članak 25. |
Članak 25. |
|
Članak 26. stavci od 1. do 3. |
Članak 26. stavci od 1. do 3. |
|
Članak 26. stavak 4. |
— |
|
Članak 26. stavak 5. |
Članak 26. stavak 4. |
|
Članak 27. stavak 1. podstavak 2. |
Članak 27. stavak 1. podstavak 2. |
|
Članak 27. stavak 3. |
Članak 28. stavak 1. |
|
— |
Članak 28. stavak 2. |
|
Članak 28. stavak 1. |
Članak 29. stavak 1. |
|
Članak 28. stavak 2. |
Članak 29. stavak 2. |
|
Članak 29. stavak 1. |
Članak 30. stavak 1. |
|
Članak 29. stavak 2. |
— |
|
Članak 29. stavak 3. |
Članak 30. stavak 2. |
|
Članak 30. |
Članak 31. |
|
Članak 31. |
Članak 32. stavak 1. |
|
— |
Članak 32. stavak 2. |
|
Članak 32. |
Članak 33. |
|
Članak 33. |
Članak 34. |
|
Članak 34. |
Članak 35. |
|
Članak 35. |
Članak 36. |
|
Članak 36. |
Članak 37. |
|
Članak 37. |
Članak 38. |
|
Članak 38. |
Članak 39. |
|
— |
Članak 40. |
|
Članak 39. |
Članak 41. |
|
Članak 40. |
Članak 42. |
|
— |
Prilog I. |
|
— |
Prilog II. |
( 1 ) SL L 255, 30.9.2005., str. 22.