<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-377/17</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017CJ0377</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:562">EU:C:2019:562</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>14</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>14</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20190704">4. 7. 2019</DATE>. – Predmet C‑377/17</HT></P><P><HT TYPE="SC">Komisija/Njemačka</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (četvrto vijeće)</P><P><DATE ISO="20190704">4. srpnja 2019.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: njemački</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Povreda obveze države članice</KEYWORD><KEYWORD>Usluge na unutarnjem tržištu</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2006/123/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Članak 15.</KEYWORD><KEYWORD>Članak 49. UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Sloboda poslovnog nastana</KEYWORD><KEYWORD>Naknade arhitekata i inženjera za usluge planiranja</KEYWORD><KEYWORD>Najniže i najviše tarife</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑377/17,</P><P>povodom tužbe zbog povrede obveze na temelju članka 258. UFEU‑a, podnesene <DATE ISO="20170623">23. lipnja 2017.</DATE>,</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Europska komisija</HT>, koju zastupaju W. Mölls, L. Malferrari i H. Tserepa‑Lacombe, u svojstvu agenata,</P><PARTY.STATUS>tužitelj,</PARTY.STATUS></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Savezne Republike Njemačke</HT>, koju su zastupali T. Henze i D. Klebs, a zatim D. Klebs, u svojstvu agenata,</P><PARTY.STATUS>tuženik,</PARTY.STATUS></DEFENDANTS><INTERVENERS><P>koju podupire:</P><P><HT TYPE="BOLD">Mađarska</HT>, koju zastupaju M. Z. Fehér, G. Koós i M. M. Tátrai, u svojstvu agenata,</P><PARTY.STATUS>intervenijent,</PARTY.STATUS></INTERVENERS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (četvrto vijeće),</P><P>u sastavu: M. Vilaras, predsjednik vijeća, K. Lenaerts, predsjednik Suda u svojstvu suca četvrtog vijeća, L. Bay Larsen, S. Rodin (izvjestitelj) i N. Piçarra, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,</P><P>tajnik: K. Malacek, administrator,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20181107">7. studenoga 2018.</DATE>,</VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20190228">28. veljače 2019.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><?PAGE NO="2"?><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Europska komisija od Suda zahtijeva utvrđenje da je Savezna Republika Njemačka zadržavanjem fiksnih tarifa arhitekata i inženjera povrijedila svoje obveze iz članka 49. UFEU‑a, članka 15. stavka 1., članka 15. stavka 2. točke (g) i članka 15. stavka 3. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20061212">12. prosinca 2006.</DATE> o uslugama na unutarnjem tržištu (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="376" PAGE.FIRST="36" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 376, str. 36</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Uvodna izjava 40. Direktive 2006/123 glasi:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>Pojam ,[važni razlozi u općem interesu]’, koji se spominju u određenim odredbama ove Direktive, razradio je Sud u svojoj sudskoj praksi vezano uz članke 43. i 49. Ugovora, a moguća je i njegova daljnja razrada. Pojam, kako ga u sudskoj praksi priznaje Sud, obuhvaća najmanje sljedeće razloge: […] zaštitu primatelja usluga; […] zaštitu okoliša i urbanog okoliša, uključujući prostorno planiranje; […] zaštitu intelektualnog vlasništva; ciljeve kulturne politike […]<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>U članku 2. stavku 1. te direktive određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Ova se Direktiva primjenjuje na usluge koje dostavljaju pružatelji s poslovnim nastanom u državi članici.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Članak 15. navedene direktive glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="015.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice ispituju predviđa li njihov pravni sustav neki od zahtjeva iz stavka 2. i osiguravaju da su svi takvi zahtjevi usklađeni s uvjetima iz stavka 3. Države članice prilagođavaju svoje zakone i druge propise da bi se uskladili s tim uvjetima.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="015.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Države članice ispituju je li u njihovom pravnom sustavu pristup ili izvođenje uslužne djelatnosti uvjetovano ispunjavanjem nekih od sljedećih nediskriminirajućih zahtjeva:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(g)</NO.P><TXT>fiksnih najnižih i/ili najviših tarifa s kojima se pružatelj usluge mora uskladiti;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="015.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA><P>Države članice provjeravaju da zahtjevi iz stavka 2. ispunjavaju sljedeće uvjete:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>nediskriminacije: zahtjevi ne smiju biti izravno ili neizravno diskriminirajući s obzirom na državljanstvo niti mjesto registriranog sjedišta za poduzeća;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>nužnosti: zahtjevi moraju biti opravdani [važnim razlozima u općem interesu];</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>proporcionalnosti: zahtjevi moraju biti prikladni za sigurno ispunjenje postavljenog cilja; ne smiju prekoračiti ono što je nužno za ostvarivanje tog cilja i nije ih moguće zamijeniti drugim, manje strogim mjerama kojima se postiže isti rezultat.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P></ALINEA></PARAG><?PAGE NO="3"?><PARAG IDENTIFIER="015.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA><P>U izvješću o međusobnom ocjenjivanju, predviđenom u članku 39. stavku 1., države članice navode sljedeće:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>zahtjeve koje namjeravaju zadržati te razloge na temelju kojih smatraju da ti zahtjevi ispunjavaju uvjete iz stavka 3.;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>zahtjeve koji su ukinuti ili ublaženi.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="015.006"><NO.PARAG>6.</NO.PARAG><ALINEA>Od <DATE ISO="20061228">28. prosinca 2006.</DATE> države članice ne smiju uvesti ni jedan novi zahtjev sličan onima iz stavka 2., osim ako spomenuti zahtjev ispunjava uvjete iz stavka 3.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Njemačko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Tarife arhitekata i inženjera uređene su Honorarordnungom für Architekten und Ingenieure (Uredba o naknadama za usluge arhitekata i inženjera), od <DATE ISO="20130710">10. srpnja 2013.</DATE> (BGBl. I, str. 2276.; u daljnjem tekstu: HOAI).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 1. HOAI‑ja glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>Ovom uredbom uređuje se izračun naknada za osnovne usluge arhitekata i inženjera sa sjedištem u Njemačkoj koje su obuhvaćene ovom uredbom i pružaju se s njemačkog državnog područja.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>U skladu s člankom 3. HOAI‑ja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Naknade za osnovne usluge u području prostornog, projektnog i posebnog planiranja s obvezujućim su učinkom uređene u dijelovima 2. do 4. ove uredbe. Naknade za usluge savjetovanja iz Priloga 1. nisu uređene s obvezujućim učinkom.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Osnovne usluge koje su načelno nužne za odgovarajuće izvršenje posla uključene su u opće projekte izvedbe radova. Opći projekti izvedbe radova podijeljeni su na faze pružanja pojedinih vrsta usluga, u skladu s odredbama dijelova 2. do 4.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Popis posebnih usluga sadržan u ovoj uredbi te u općim projektima izvedbe radova i njihovim prilozima nije iscrpan. Posebne usluge također se mogu dogovoriti za opće projekte izvedbe radova i faze pružanja usluga koje ne obuhvaćaju te posebne usluge, pod uvjetom da ne čine osnovne usluge. Naknade za posebne usluge mogu se slobodno dogovoriti.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Uvijek se mora uzeti u obzir ekonomski učinak usluge.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Člankom 7. HOAI‑ja propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="007.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Naknade se temelje na pisanom sporazumu koji su ugovorne stranke sklopile pri dodjeli posla te moraju biti unutar najnižih i najviših iznosa predviđenih ovom uredbom.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="007.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ako predviđeni prihvatljivi troškovi ili površine izlaze izvan granica utvrđenih u tablicama naknada u HOAI‑ju, naknade se mogu slobodno dogovoriti.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="007.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>U iznimnim se slučajevima najniži iznosi utvrđeni u HOAI‑ju mogu sniziti, o čemu se mora sklopiti pisani sporazum.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="4"?><PARAG IDENTIFIER="007.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Najviše iznose iz HOAI‑ja moguće je prekoračiti samo u slučaju izvanrednih osnovnih usluga ili usluga neobično dugog trajanja, o čemu se mora sklopiti pisani sporazum. U tom se slučaju u obzir ne uzimaju okolnosti koje su već bile presudne pri razvrstavanju u razrede naknada ili pri razvrstavanju unutar najnižih i najviših iznosa.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Dijelovi 2. do 4. HOAI‑ja, na koje se upućuje u članku 3. stavku 1. te uredbe, sadržavaju detaljne odredbe o najnižim i najvišim iznosima naknada za prostorno, projektno i posebno planiranje. Nekima od tih odredbi omogućuje se u iznimnim slučajevima snižavanje najnižih tarifa, u skladu s člankom 7. stavkom 3. navedene uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Člankom 44. stavkom 7. HOAI‑ja propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>Ako je trošak uložen pri planiranju građevinskih objekata velike površine koje se gradi pod jednakim uvjetima građenja neproporcionalan izračunanim naknadama, primjenjuje se članak 7. stavak 3.<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Člankom 52. stavkom 5. HOAI‑ja određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>Ako je trošak uložen pri planiranju nosećih struktura građevinskih objekata velike površine koje se gradi pod jednakim uvjetima građenja neproporcionalan izračunanim naknadama, primjenjuje se članak 7. stavak 3.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Članak 56. stavak 6. HOAI‑ja glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>Ako je trošak uložen pri planiranju tehničke opreme građevinskih objekata velike površine koje se gradi pod jednakim uvjetima građenja neproporcionalan izračunanim naknadama, primjenjuje se članak 7. stavak 3.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Predsudski postupak</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Nakon ocjene poštovanja obveza utvrđenih Direktivom 2006/123, Komisija je provela bilateralne razgovore s određenim državama članicama u pogledu, među ostalim, fiksnih tarifa propisanih nacionalnim zakonodavstvima. U tom je kontekstu Komisija pokrenula postupak EU pilot, u okviru kojeg je Savezna Republika Njemačka <DATE ISO="20150310">10. ožujka 2015.</DATE> zauzela stajalište kako bi opravdala odredbe HOAI‑ja o tarifama arhitekata i inženjera.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Komisija je pismom opomene od <DATE ISO="20150618">18. lipnja 2015.</DATE> njemačkim tijelima skrenula pozornost na činjenicu da se odredbama HOAI‑ja koje se odnose na tarife može povrijediti članak 15. stavak 1., članak 15. stavak 2. točka (g) i članak 15. stavak 3. Direktive 2006/123 i članak 49. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Dopisom od <DATE ISO="20150922">22. rujna 2015.</DATE> Savezna Republika Njemačka osporavala je prigovore koji su joj stavljeni na teret. Navela je da se HOAI‑jem ne ograničava slobodu poslovnog nastana te da je to eventualno ograničenje, čak i ako postoji, opravdano važnim razlozima u općem interesu. Također je navela da se predmetnim nacionalnim odredbama uređuju potpuno unutarnje situacije koje se ne mogu razmatrati s obzirom na Direktivu 2006/123 i članak 49. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Komisija je <DATE ISO="20160225">25. veljače 2016.</DATE> donijela obrazloženo mišljenje u kojem je ponovila argumente koje je iznijela u pismu opomene. Ona je tu državu članicu pozvala da u roku od dva mjeseca od primitka tog mišljenja poduzme mjere koje su nužne da bi se s njime uskladilo. Savezna Republika Njemačka odgovorila je <DATE ISO="20160513">13. svibnja 2016.</DATE> na navedeno mišljenje zadržavajući svoju argumentaciju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Smatrajući da Savezna Republika Njemačka nije otklonila povredu koja joj se stavlja na teret, Komisija je odlučila podnijeti predmetnu tužbu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Odlukom predsjednika Suda od <DATE ISO="20171107">7. studenoga 2017.</DATE> Mađarskoj je dopušteno sudjelovanje u postupku u potporu zahtjevu Savezne Republike Njemačke.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O tužbi</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Argumentacija stranaka</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Kao prvo, Komisija tvrdi da HOAI sadržava ograničenje slobode poslovnog nastana zajamčeno člankom 49. UFEU‑a i Direktivom 2006/123. Ona smatra da se tim propisom, kojim se uspostavlja sustav najnižih i najviših tarifa za usluge arhitekata i inženjera, stvara prepreka ulasku novih pružatelja usluga iz drugih država članica na njemačko tržište. U tom pogledu Komisija navodi da se HOAI‑jem ograničava mogućnost tih pružatelja usluga, kojima je teže privući klijentelu na njemačkom tržištu, da ponude po cijenama koje su niže od cijena predviđenih fiksnom tarifom usluge koje su ekvivalentne uslugama koje nude pružatelji usluga koji već imaju poslovni nastan u Njemačkoj odnosno da po cijenama koje premašuju najviše predviđene tarife ponude usluge veće vrijednosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Ta institucija smatra da velika količina ponude usluga arhitekata i inženjera u Njemačkoj ne utječe na postojanje predmetnih ograničenja slobode poslovnog nastana. U tom pogledu ona navodi da se u članku 15. Direktive 2006/123 ne upućuje na stanje na tržištu te da je Sud u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20061205">5. prosinca 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Cipolla i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑94/04 i C‑202/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:758">EU:C:2006:758</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), smatrao da određivanje najnižih odvjetničkih naknada predstavlja ograničenje slobode pružanja usluga iako je na tržištu postojao izrazito velik broj odvjetnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Osim toga, ona navodi da iako se HOAI ne odnosi na načine pružanja usluga arhitekata i inženjera, on svojim učincima otežava pristup tržištu kao takvom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Usto, Komisija iz teksta članka 2. stavka 1. Direktive 2006/123 zaključuje da se ona primjenjuje i na slučaj potpuno unutarnje situacije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Kao drugo, Komisija smatra da se ograničenja slobode poslovnog nastana koje sadržava HOAI ne mogu opravdati važnim razlozima u općem interesu na koje se poziva Savezna Republika Njemačka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Prvo, Komisija ocjenjuje da se zadržavanje visoke razine usluga ne može u ovom slučaju opravdati predmetnim ograničenjem. Iz presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20061205">5. prosinca 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Cipolla i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑94/04 i C‑202/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:758">EU:C:2006:758</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), ne može se zaključiti da je Sud smatrao zakonitim svaki propis kojim se utvrđuju najniže tarife kada na tržištu postoji velik broj predmetnih pružatelja usluga. Savezna Republika Njemačka bila je dužna podnijeti dokaz da su tarife takve prirode da osiguravaju kvalitetu tih usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Konkretno, Komisija smatra da je ta država članica trebala dokazati da bi napuštanje najnižih tarifa dovelo do utvrđivanja nove cijene tih usluga koje je moglo stvoriti dvojbe u pogledu njihove kvalitete. Iz Eurostatovih podataka proizlazi da je bruto stopa iskorištenosti arhitektonskih usluga u Njemačkoj očito viša nego u drugim državama članicama, iako ne postoji nijedan pokazatelj da bi kvaliteta usluga koje se pružaju u drugim državama članicama bila manja zbog prakse nižih marži. Usto, Komisija tvrdi da se HOAI‑jem prekoračuje ono što je nužno za postizanje zadanog cilja jer pružatelji usluga koji žele nuditi svoje usluge po cijeni koja je niža u odnosu na najniže tarife nemaju mogućnost dokazati da ispunjavaju sve zahtjeve koji se traže nacionalnim propisom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Komisija primjećuje da je argumentacija Savezne Republike Njemačke oslabljena učestalom primjenom mogućnosti sklapanja sporazuma o troškovima izgradnje i utvrđivanja naknada koje su niže od najniže tarife, što je predviđeno HOAI‑jem, a pri čemu ne dolazi do smanjenja kvalitete usluga.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Drugo, Komisija ne prihvaća argumentaciju prema kojoj bi se cilj zaštite potrošača u smislu uklanjanja asimetrije u informiranosti između potrošača i pružatelja usluga ostvario kvalitativno višom razinom usluga, koja bi bila zajamčena propisivanjem najnižih tarifa. Komisija smatra da se ta argumentacija temelji na pogrešnoj premisi prema kojoj takve tarife jamče kvalitetu pruženih usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Osim toga, Komisija primjećuje da se člankom 22. Direktive 2006/123 pružatelje usluga obvezuje na informiranje primatelja usluga o cijeni usluge ili metodi njezina izračuna. Nacionalna tijela mogla bi predvidjeti objavu informacija o tekućim cijenama kao pokazateljima tržišne prakse. Usto, ona navodi da Savezna Republika Njemačka nije objasnila razloge zbog kojih asimetrija u informiranosti ne postoji u pogledu usluga savjetovanja, koje ne podliježu fiksnim tarifama propisanim HOAI‑jem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Ta institucija smatra da se studijama na koje se poziva ta država članica ne može dokazati postojanje povezanosti između cijene usluga i njihove kvalitete. Ona također navodi da iz objašnjenja Savezne Republike Njemačke ne proizlaze razlozi zbog kojih bi navodni poticajni učinak najnižih tarifa doveo do posljedica koje općenito navodi ta država članica. Komisija navodi da se u dopisu Europskog vijeća inženjerskih komora od <DATE ISO="20151105">5. studenoga 2015.</DATE> upućuje na njegovu deklaraciju od <DATE ISO="20150926">26. rujna 2015.</DATE> u kojoj se u pozitivnom kontekstu spominju sustavi kojima se osigurava ujednačeno, predvidljivo i transparentno plaćanje za određene vrste usluga, a da se pritom ipak obvezujuće ne utvrđuju fiksne tarife za te usluge. Komisija smatra da iz navedene deklaracije proizlazi da se zadani ciljevi mogu postići mjerama koje su manje ograničavajuće od mjera predviđenih HOAI‑jem. Ona smatra da se za dosizanje planirane razine kvalitete moraju donijeti mjere koje se razlikuju od mjera predviđenih HOAI‑jem, kao što su to pravila o stručnim kvalifikacijama i profesionalnoj odgovornosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Treće, Komisija tvrdi da su ciljevi koji se odnose na osiguranje održanja poduzeća pružatelja usluga, njihove trajnosti i dohotka samo ekonomske prirode i ne čine važne razloge u općem interesu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Kao treće, Komisija smatra, a suprotno onomu što navodi Savezna Republika Njemačka, da tarifna pravila propisana HOAI‑jem nisu prikladna za postizanje cilja zaštite potrošača, s obzirom na to da se njima potrošače ne obavještava o primjerenosti predloženih cijena niti im se omogućuje da provjere iznose koji se primjenjuju u praksi, usprkos tarifnoj tablici predviđenoj HOAI‑jem. Komisija je mišljenja da iako se tom tarifnom tablicom potrošačima omogućuje lakše razlikovanje između različitih usluga koje im se nude te da ona eventualno može biti korisna radi razvrstavanja usluga prema njihovoj važnosti, njome se ipak ne opravdava obveza primjene najnižih i najviših tarifa utvrđenih s obzirom na tu podjelu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Kao četvrto, Komisija navodi da je članak 7. stavci 3. i 4. HOAI‑ja, kojim se dopušta određena fleksibilnost u primjeni fiksnih tarifa, zamišljen kao izuzeće koje njemački sudovi tumače usko. Na taj je način pisanim sporazumom moguće odstupiti od najviših tarifa u slučaju izvanrednih osnovnih usluga ili usluga neobično dugog trajanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Ona također navodi da su na temelju članka 7. stavka 3. HOAI‑ja odstupanja od najniže tarife moguća u posebnim slučajevima koji se odnose na usluge koje pružaju inženjeri, a ne arhitekti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Komisija smatra da odstupanja od najniže tarife njemački sudovi također tumače usko. Upućujući na sudsku praksu Bundesgerichtshofa (Savezni vrhovni sud, Njemačka), Komisija navodi da pružatelj usluga ne može na svoje klijente prenijeti uštede troškova ostvarene racionalizacijom u svojem poduzeću ako bi to dovelo do cijene koja bi bila niža od najnižih tarifa. Konkretno, kad je riječ o presudi Bundesgerichtshofa (Savezni vrhovni sud) od <DATE ISO="19970522">22. svibnja 1997.</DATE>, Komisija ističe da iz navedene presude proizlazi da čak i slučaj trajne suradnje koji počiva na ponudi arhitekta ili inženjera kojom se predviđaju tarife koje su niže od najnižih tarifa predstavlja povredu HOAI‑a jer se svaki ugovor mora razmatrati zasebno. Komisija zaključuje da njemački sustav nije dovoljno fleksibilan kako bi ga se smatralo usklađenim s pravom Unije.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Usto, Komisija navodi, s jedne strane, da Savezna Republika Njemačka nije iznijela razloge zbog kojih najviše tarife navodno pridonose uklanjanju asimetrije u informiranju između potrošača i pružatelja usluga u pogledu kvalitete pruženih usluga. Ta institucija zaključuje, s druge strane, da se cilj zaštite klijenata u pogledu određivanja prekomjernih naknada može ostvariti na način da se klijentu stavi na raspolaganje primjerena informacija pomoću koje on može ocijeniti gdje se nalazi cijena koja se od njega zahtijeva u odnosu na uobičajene tržišne cijene. Takva bi mjera bila manje ograničavajuća nego ona koja proizlazi iz tarifnog sustava predviđenog HOAI‑jem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Savezna Republika Njemačka tvrdi, kao prvo, da se HOAI‑jem ne povređuje ni članak 49. UFEU‑a ni Direktiva 2006/123 jer se njime, s jedne strane, najniže i najviše tarife naknada propisuju samo za osnovne usluge u području prostornog, projektnog i drugog posebnog planiranja, u pogledu kojeg jamstvo visokog standarda kvalitete odgovara cilju u općem interesu, a ne propisuju se za usluge savjetovanja u pogledu kojih se o naknadama slobodno pregovara među strankama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>S druge strane, HOAI‑jem se predviđaju brojna izuzeća kako bi se zajamčilo da se u svakom pojedinačnom slučaju mogu ugovoriti pravilne naknade, čime se odražava visok stupanj fleksibilnosti tog propisa koji gospodarskim subjektima iz drugih država članica Europske unije omogućuje da pod uvjetima učinkovitog tržišnog natjecanja uđu na njemačko tržište.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Savezna Republika Njemačka u tom pogledu upućuje na sudsku praksu Suda, osobito na presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090428">28. travnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Italija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑518/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:270">EU:C:2009:270</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), prema kojoj najniže i najviše tarife nisu ograničenje slobode poslovnog nastana i slobodnog kretanja usluga ako je sustav kojim su one predviđene fleksibilan na način da dopušta određenu prilagodbu tarifa s obzirom na prirodu izvršenih usluga. Doista, u ovom se slučaju HOAI‑jem predviđa takva fleksibilnost ne samo u pogledu najnižih tarifa, nego i onih najviših.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Osim toga, ona navodi da iz presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161115">15. studenoga 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Ullens de Schooten</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑268/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:874">EU:C:2016:874</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), proizlazi da se potpuno unutarnje situacije ne trebaju ocjenjivati s obzirom na slobodu poslovnog nastana i Direktivu 2006/123 jer one nisu primjenjive na takve situacije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Usto, ta država članica smatra da Komisija nije iznijela razloge zbog kojih bi pristup tržištu bio ograničen zbog najnižih i najviših tarifa predviđenih HOAI‑jem, niti je dokazala postojanje konkretnih ograničenja slobode poslovnog nastana. Ona se samo pozvala na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>eventualna ograničenja<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> te je naprosto ustvrdila da je situacija na tržištu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>nevažna<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>. Međutim, navedena država članica poziva se u tom pogledu na sudsku praksu Suda, prema kojoj ograničenje ne postoji ako su eventualni učinci mjere na slobodu poslovnog nastana previše nasumični i posredni, te na uvodnu izjavu 69. Direktive 2006/123 u čijem se tekstu u biti podsjeća na tu sudsku praksu. Ona stoga smatra da u ovom slučaju mjera koju valja ocijeniti, koja se čak ni ne odnosi na pristup tržištu, uopće ne proizvodi konkretan učinak na slobodu poslovnog nastana te da Komisija nije podnijela dokaz o postojanju takvog učinka, a što je bila dužna učiniti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Savezna Republika Njemačka upućuje zatim na dokumente strukovnih udruženja arhitekata i inženjera, iz kojih proizlazi da se HOAI‑jem ne onemogućuje pristup njemačkom tržištu niti se sprečava sloboda poslovnog nastana na državnom području te države članice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Kao drugo i podredno, Savezna Republika Njemačka tvrdi da je tarifni sustav propisan HOAI‑jem opravdan važnim razlozima u općem interesu, odnosno jamstvom kvalitete usluga planiranja, zaštitom potrošača, sigurnošću građevina, očuvanjem arhitekturalne kulture i ekološkom izgradnjom. Ta država članica smatra da je glavni cilj HOAI‑ja jamstvo visokog standarda kvalitete usluga arhitekata i inženjera.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Savezna Republika Njemačka naglašava da usluga kvalitetnog planiranja odgovara cilju zaštite potrošača na dvama temeljima, time što se jamči sigurnost građevina i time što se nastoji izbjeći pogreške u izvođenju radova, koji bi na taj način ujedno bili brži i povoljniji. Navedena država članica dodaje da utvrđivanje najnižih i najviših tarifa podržavaju strukovna udruženja izvođača radova i udruženja potrošača.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Savezna Republika Njemačka osporava Komisijinu argumentaciju prema kojoj ona smatra da je predmetno ograničenje slobode poslovnog nastana neopravdano. Ona osobito navodi da je očuvanje strukture tržišta utemeljene na malim ili srednjim poduzećima poželjan cilj jer to jamči postojanje velikog broja pružatelja usluga i doprinosi tržišnom natjecanju utemeljenom na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>najboljoj kvaliteti<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>. Ta država članica navodi da Komisijino utvrđenje u pogledu bruto stopa iskorištenosti u Njemačkoj može biti znatno iskrivljeno zbog strukture aktivnih poduzeća na njemačkom državnom području. Ona dodaje da je 2014. Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) proglasio nezakonitom mogućnost sklapanja sporazuma o troškovima gradnje, koja je postojala između 2009. i 2014.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Kao treće, Savezna Republika Njemačka smatra da je utvrđivanje najnižih tarifa prikladno za osiguranje cilja jamstva visoke razine kvalitete usluga. U tom pogledu ona podsjeća da je Sud u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20061205">5. prosinca 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Cipolla i. dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑94/04 i C‑202/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:758">EU:C:2006:758</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), načelno priznao da na tržištu sa snažnom asimetrijom u informiranju između pružatelja i primatelja usluga te na kojem je prisutan velik broj pružatelja usluga, postoji veza između uvođenja najniže tarife pružatelja usluga i očuvanja kvalitete tih usluga, i to čak i ako je nacionalnom sudu prepušteno utvrđivanje postojanja te veze i njezine relevantnosti u glavnom postupku. Uostalom, Sud je državama članicama priznao marginu prosudbe u usporedivim situacijama pa se od njih ne može kao <HT TYPE="ITALIC">condicio sine qua non</HT> zahtijevati dokazivanje uzročne veze između kvalitete i cijene usluge na nacionalnom tržištu. Navedena država članica pojašnjava da se prilikom donošenja HOAI‑ja temeljila na detaljnim studijama o utvrđivanju najnižih i najviših tarifa i o njihovu učinku, iako ne postoji obveza u tom smislu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Prema mišljenju Savezne Republike Njemačke, najniže i najviše tarife prikladne su za postizanje zadanog cilja kvalitete s obzirom na to da postoji veza između cijene i kvalitete imajući u vidu činjenicu da se veliko radno opterećenje visoko kvalificiranog osoblja odražava na rast cijene. Ako je cijena niža od određene razine, moguće je pretpostaviti da se takva cijena može postići samo nižom razinom kvalitete usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Ona u tom pogledu navodi postojanje opasnosti od <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>negativne selekcije<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> na tržištu usluga planiranja u Njemačkoj. Naime, ako potrošači nisu dovoljno obaviješteni i nisu sposobni primijetiti razlike u kvaliteti, sustavno će odabirati najjeftiniju ponudu pa bi tržišno natjecanje bilo utemeljeno samo na cijeni. Uzimajući u obzir tu asimetriju u informiranju između pružatelja usluga i potrošača, u kombinaciji sa snažnom prisutnošću pružatelja usluga na tržištu, praktično više ne bi bilo moguće zadržati konkurentnost i ostvariti zaradu osim ponudom usluga slabije kvalitete, što bi dovelo do situacije <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>moralnog rizika<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>negativne selekcije<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Navedena država članica smatra da je zakonskim utvrđenjem najnižih tarifa smanjena važnost cijene kao čimbenika konkurentnosti čime se omogućuje sprečavanje takvog srozavanja kvalitete usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>Savezna Republika Njemačka također navodi da se utvrđenjem najnižih tarifa HOAI‑jem ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje zadanih ciljeva te da ne postoji manje ograničavajuća mjera, s obzirom na to da se HOAI‑jem uzima u obzir priroda predmetnih usluga, da se tarife propisuju samo u pogledu usluga planiranja te da se predviđaju brojna izuzeća u primjeni.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>Druge mjere koje predlaže Komisija nisu prikladne za zamjenu fiksnih tarifa. Dakle, pravilima o pristupu struci jamči se samo to da članovi struke raspolažu potrebnim kvalifikacijama, dok se sustavom fiksnih tarifa omogućuje osiguranje pružanja kvalitetnih usluga. Naime, s jedne strane, pristup stručnim djelatnostima koje podliježu HOAI‑ju nije ograničen u Njemačkoj, s obzirom na to<?PAGE NO="9"?> da načelno svaka osoba može obavljati takvu djelatnost pod uvjetom da poštuje taj propis. S druge strane, uvođenje eventualnih propisa kojima se uređuje pristup predmetnim strukama u mnogo bi većoj mjeri ograničilo slobodu poslovnog nastana nego što to proizlazi iz HOAI‑ja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>Usto, Savezna Republika Njemačka ne smatra dovoljno uvjerljivom alternativu prema kojoj bi se predvidjela pravila o odgovornosti i pravila o obveznom osiguranju od profesionalne odgovornosti. Naime, pravila o naknadama sadržana u HOAI‑ju namijenjena su preventivnom osiguranju visoke kvalitete usluga, dok su pravila o odgovornosti i osiguranju po svojoj prirodi neprikladna za zaštitu općih interesa, kao što su to sigurnost građevina, arhitekturalna kultura ili okoliš, s obzirom na to da se primjenjuju tek nakon što nastane šteta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>Što se tiče alternative koju predlaže Komisija u smislu da se predvide pravila o obavljanju struke, njome se omogućuje samo postizanje najniže kvalitete obavljenih usluga, a ne kvalitativno visoki standard koji se zahtijeva spornim propisom. Naime, u svrhu postizanja cilja tražene kvalitete, valjalo bi obvezati sve dotične pružatelje usluga da pristupe strukovnim udruženjima zaduženima za nadzor kvalitete pružanih usluga, odnosno isključiti s tržišta one koji nisu članovi takvih udruženja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Naposljetku, Savezna Republika Njemačka osporava alternativu prema kojoj bi se objavljivale informacije o tekućim cijenama kao pokazateljima tržišne prakse. Ta država članica smatra da takva objava ne rješava problem asimetrije u informiranju te bi čak mogla pojačati silaznu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>spiralu<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> cijena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>Kao četvrto, Savezna Republika Njemačka navodi da najviše tarife nisu prepreka slobodi poslovnog nastana te da su u svakom slučaju one opravdane zaštitom potrošača jer se njima izbjegava snošenje prevelikih troškova koji proizlaze iz pretjeranih naknada. Osim toga, one su prikladne za ostvarenje zadanih ciljeva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>Mađarska, koja intervenira u potporu zahtjevu Savezne Republike Njemačke, u bitnome dijeli njezinu argumentaciju.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Ocjena Suda</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>Predmetni nacionalni propis valja ponajprije razmotriti s obzirom na članak 15. Direktive 2006/123, a prije nego što se, ovisno o slučaju, provede njegovo ispitivanje s obzirom na odredbe članka 49. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57</NO.P><TXT>Uvodno valja odbiti argumentaciju njemačke vlade, prema kojoj članak 15. Direktive 2006/123 nije primjenjiv na potpuno unutarnje situacije, to jest na situacije kod kojih su činjenice ograničene na samo jednu državu članicu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58</NO.P><TXT>Naime, Sud je već presudio da se odredbe poglavlja III. Direktive 2006/123 o slobodi poslovnog nastana za pružatelje usluga treba tumačiti na način da se primjenjuju i na situaciju u kojoj su svi relevantni elementi ograničeni na samo jednu državu članicu (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180130">30. siječnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>X i Visser</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑360/15 i C‑31/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:44">EU:C:2018:44</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0110">110.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59</NO.P><TXT>Nadalje valja podsjetiti na to da, prema članku 15. stavku 1. Direktive 2006/123, države članice ispituju predviđa li njihov pravni sustav neki od zahtjeva iz stavka 2. tog članka i osiguravaju da su svi takvi zahtjevi usklađeni s pretpostavkama iz njegova stavka 3.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60</NO.P><TXT>Članak 15. stavak 2. točka (g) navedene direktive odnosi se na zahtjeve koji u pogledu pružatelja usluga izvođenje djelatnosti uvjetuju najnižim i/ili najvišim tarifama.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61</NO.P><TXT>U tom pogledu iz stavaka 5. i 6. navedenog članka 15. proizlazi da je državama članicama dopušteno zadržati ili, ako je primjenjivo, uvesti zahtjeve kao što su to oni navedeni u stavku 2. istog članka, pod uvjetom da su u skladu s pretpostavkama iz stavka 3. (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150616">16. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Rina Services i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑593/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:399">EU:C:2015:399</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62</NO.P><TXT>Navedene pretpostavke odnose se, kao prvo, na nediskriminatoran karakter zahtjevâ o kojima je riječ, koji ne mogu biti izravno ili neizravno diskriminirajući ovisno o državljanstvu ili, u pogledu društava, ovisno o mjestu registriranog sjedišta; kao drugo, na njihovu nužnost, odnosno moraju biti opravdani važnim razlogom u općem interesu; i, kao treće, na njihovu proporcionalnost, s obzirom na to da ti zahtjevi moraju biti prikladni za jamčenje ostvarenja zadanog cilja i ne prekoračivati ono što je nužno za njegovo ostvarenje, pri čemu se drugim manje ograničavajućim mjerama ne može postići isti rezultat.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63</NO.P><TXT>Člankom 15. Direktive 2006/123 nastoji se u tom smislu pomiriti regulatorna nadležnost država članica u pogledu zahtjeva koje treba ocijeniti primjenom tog članka, s jedne strane, i stvarno ostvarivanje slobode poslovnog nastana, s druge strane.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64</NO.P><TXT>Iz toga konkretno slijedi da iako je država članica, koja se na važan razlog u općem interesu poziva radi opravdanja zahtjeva u smislu navedenog članka 15., dužna dokazati da je njezin propis prikladan i nužan za ostvarenje zadanog legitimnog cilja, taj teret dokazivanja ne može ići tako daleko da se od nje zahtijeva da pozitivno dokaže da navedeni cilj u istim uvjetima ne bi bilo moguće ostvariti nijednom drugom zamislivom mjerom (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090428">28. travnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Italija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑518/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:270">EU:C:2009:270</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0084">84.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110324">24. ožujka 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Španjolska</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑400/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:172">EU:C:2011:172</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0123">123.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151223">23. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Scotch Whisky Association i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑333/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:845">EU:C:2015:845</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Naime, takav bi zahtjev u praksi doveo do toga da dotičnoj državi članici oduzima njezinu regulatornu nadležnost u predmetnom području.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65</NO.P><TXT>Tomu je tako tim više, kao što to navodi Savezna Republika Njemačka, s obzirom na to da država članica <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>zahtjev koji se treba ocijeniti<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> mora biti u mogućnosti opravdati važnim razlogom u općem interesu od trenutka njegova uvođenja pa se, dakle, pretpostavlja da ne raspolaže nužno empiričkim dokazima u pogledu rezultata koje proizvodi taj zahtjev u odnosu na rezultat koji proizvode druge mjere.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66</NO.P><TXT>Budući da se u ovom slučaju zahtjevima koji proizlaze iz HOAI‑ja utvrđuju najniže i najviše tarife u području usluga planiranja koje pružaju arhitekti i inženjeri, oni su obuhvaćeni člankom 15. stavkom 2. točkom (g) Direktive 2006/123.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67</NO.P><TXT>Posljedično, predmetne sporne tarife, u svojstvu zahtjeva na koje se odnosi ta odredba, moraju ispunjavati tri pretpostavke iz članka 15. stavka 3. te direktive kako bi bile u skladu s njezinim ciljevima, odnosno moraju biti nediskriminirajuće, nužne i proporcionalne za ostvarenje važnog razloga u općem interesu (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180301">1. ožujka 2018.</DATE> <NAME.CASE>CMVRO</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑297/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:141">EU:C:2018:141</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68</NO.P><TXT>U pogledu prve pretpostavke iz članka 15. stavka 3. Direktive 2006/123 valja utvrditi da zahtjevi iz točke 66. ove presude nisu ni izravno ni neizravno diskriminirajući s obzirom na državljanstvo odnosno, u pogledu društava, mjesto registriranog sjedišta u smislu točke (a) te odredbe, pa je ta pretpostavka ispunjena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69</NO.P><TXT>Kad je riječ o drugoj pretpostavci, Savezna Republika Njemačka navodi da se najnižim tarifama nastoji ostvariti cilj kvalitete usluga planiranja, zaštite potrošača, sigurnosti građevina, očuvanja arhitekturalne kulture i ekološke izgradnje. Najvišim tarifama nastoji se osigurati zaštita potrošača jamstvom transparentnosti naknada u pogledu odgovarajućih usluga i sprečavanjem prekomjernih tarifa.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70</NO.P><TXT>U tom pogledu valja navesti da je Sud priznao ciljeve koji se odnose na kvalitetu radova i zaštitu potrošača kao važne razloge u općem interesu (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20001003">3. listopada 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Corsten</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑58/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:527">EU:C:2000:527</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100908">8. rujna 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Stoß i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑316/07, C‑358/07 do C‑360/07, C‑409/07 i C‑410/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:504">EU:C:2010:504</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0074">74.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151015">15. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Grupo Itevelesa i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑168/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:685">EU:C:2015:685</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0074">74.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71</NO.P><TXT>Što se tiče ciljeva očuvanja arhitekturalne kulture i ekološke izgradnje, valja navesti da oni mogu biti povezani s općenitijim ciljevima očuvanja kulturne i povijesne baštine kao i sa zaštitom okoliša, koji također čine važne razloge u općem interesu (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19910226">26. veljače 1991.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Francuska</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑154/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1991:76">EU:C:1991:76</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20041214">14. prosinca 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑463/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:797">EU:C:2004:797</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0075">75.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72</NO.P><TXT>Uostalom, valja naglasiti da se u uvodnoj izjavi 40. Direktive 2006/123 potvrđuje da su zaštita primatelja usluga, zaštita okoliša i ciljevi kulturne politike važni razlozi u općem interesu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73</NO.P><TXT>Što se tiče treće pretpostavke iz članka 15. stavka 3. Direktive 2006/123, treba istaknuti da ona pretpostavlja ispunjenje triju elemenata, odnosno zahtjev mora biti prikladan da zajamči ostvarenje zadanog cilja, ne smije prekoračivati ono što je nužno za njegovo postizanje, kao i to da taj cilj nije moguće postići manje ograničavajućom mjerom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74</NO.P><TXT>U tom pogledu država članica koja se poziva na važan razlog u općem interesu kako bi opravdala mjeru koju je donijela, poput Savezne Republike Njemačke u ovom slučaju, mora podnijeti precizne elemente kojima potkrjepljuje svoju argumentaciju (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140123">23. siječnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Belgija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑296/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:24">EU:C:2014:24</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75</NO.P><TXT>U tom kontekstu uvodno valja naglasiti da se, imajući u vidu da je poštovanje ciljeva sigurnosti građevina, očuvanja arhitekturalne kulture i ekološke izgradnje izravno povezano s kvalitetom radova planiranja, mora priznati prikladnost i nužnost HOAI‑ja za postizanje tih triju navedenih ciljeva ako se utvrdi da je osiguranje te kvalitete prikladno i nužno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76</NO.P><TXT>Što se tiče, kao prvo, prikladnosti HOAI‑ja za postizanje zadanih ciljeva, Savezna Republika Njemačka tvrdi da je zbog postojeće povezanosti cijene usluge i njezine kvalitete utvrđivanje najnižih tarifa prikladno za postizanje cilja jamstva visoke razine kvalitete isporučenih usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77</NO.P><TXT>Osim toga, utvrđivanje takvih tarifa prikladno je i za postizanje cilja zaštite potrošača jer se umanjuju posljedice asimetrije u informiranju između arhitekata i inženjera, s jedne strane, i potrošača, s druge strane, a koja može dovesti do toga da se tržišno natjecanje temelji isključivo na cijenama te da potrošači odabiru pružatelje samo s obzirom na cijenu njihovih usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78</NO.P><TXT>Sud je u tom pogledu presudio da se ne može <HT TYPE="ITALIC">a priori</HT> isključiti da se utvrđivanjem najniže tarife omogućuje to da se, u kontekstu tržišta koje je obilježeno prisutnošću iznimno velikog broja pružatelja usluga, ti pružatelji usluga ne potiču na provođenje tržišnog natjecanja koje može dovesti do ponude jeftinih usluga praćenih opasnošću od smanjenja kvalitete pruženih usluga (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20061205">5. prosinca 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Cipolla i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑94/04 i C‑202/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:758">EU:C:2006:758</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0067">67.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79</NO.P><TXT>U ovom je slučaju nesporno, kao što to navodi Savezna Republika Njemačka, da u toj državi članici vrlo velik broj subjekata djeluje na tržištu usluga planiranja u području izgradnje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80</NO.P><TXT>Također, Komisija nije uspjela osporiti tvrdnju Savezne Republike Njemačke prema kojoj je to tržište obilježeno snažnom asimetrijom u informiranju, s obzirom na to da pružatelji usluga raspolažu tehničkim sposobnostima koje većina njihovih klijenata ne posjeduje pa potonji imaju teškoće pri ocjenjivanju kvalitete ponuđenih usluga planiranja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da je Savezna Republika Njemačka u dovoljnoj mjeri dokazala da s obzirom na posebnosti predmetnih tržišta i usluga može postojati opasnost da pružatelji usluga planiranja u području izgradnje, koji posluju u toj državi članici, provode tržišno natjecanje koje može dovesti do ponude jeftinih usluga, pa čak i do toga da negativnom selekcijom prestanu postojati subjekti koji nude kvalitetne usluge.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82</NO.P><TXT>U tom kontekstu propisivanje najnižih tarifa može biti takve prirode da ono doprinosi ograničavanju te opasnosti, sprečavajući ponudu usluga po cijenama koje su nedostatne za dugoročno osiguranje njihove kvalitete.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83</NO.P><TXT>Štoviše, Savezna Republika Njemačka podnijela je različite studije koje potkrjepljuju njezino stajalište, prema kojem na tržištu kao što je to njemačko tržište, koje je obilježeno velikim brojem malih i srednjih poduzeća, utvrđivanje najnižih cijena u području usluga planiranja može biti prikladna mjera za jamstvo visoke razine njihove kvalitete.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84</NO.P><TXT>U tim okolnostima Komisijin argument prema kojem cijena kao takva nije pokazatelj kvalitete usluge nije dostatan za odbacivanje opasnosti na koju upućuje Savezna Republika Njemačka da spoj dvaju čimbenika navedenih u točkama 79. i 80. ove presude dovodi do smanjenja kvalitete usluga pruženih u području planiranja ni za utvrđivanje da se takva opasnost ne može ograničiti mjerom isključivanja ponude usluga po preniskim cijenama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85</NO.P><TXT>Usto, iako Komisija prigovara Saveznoj Republici Njemačkoj da nije dokazala da bi ukidanje najnižih tarifa uzrokovalo smanjenje kvalitete, valja naglasiti, kao što to proizlazi iz točaka 64. i 65. ove presude da ta država članica nije dužna podnijeti takav dokaz, nego samo dokazati da se HOAI‑jem može znatno doprinijeti zadanim ciljevima ograničavajući opasnost od smanjenja kvalitete usluga planiranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86</NO.P><TXT>Taj zaključak nije doveden u pitanje Komisijinim argumentom prema kojem je bruto stopa iskorištenosti arhitektonskih usluga u Njemačkoj očito viša nego u drugim državama članicama, iako ne postoji nijedan pokazatelj da bi kvaliteta usluga koje se pružaju u drugim državama članicama bila manja zbog prakse nižih marži.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87</NO.P><TXT>Naime, u tablici koju je priložila Komisija navodi se bruto stopa iskorištenosti arhitektonskih usluga u drugim državama članicama tijekom 2014., ali se pritom u pogledu Savezne Republike Njemačke ne razlikuju usluge planiranja, koje podliježu najnižoj tarifi, i usluge savjetovanja, koje joj ne podliježu. Usto, u toj se tablici odražava stanje na tržištu tijekom samo jedne godine pa nije moguće donijeti nikakav zaključak o razvoju tržišta nakon uvođenja najnižih tarifa. Naposljetku valja naglasiti, kao što to tvrdi Savezna Republika Njemačka, da bruto stopa iskorištenosti ovisi o određenom broju čimbenika, poput strukture poduzeća, trošku rada ili prethodnom korištenju pružanja usluga, a ne samo o konkurentskom pritisku na dotično tržište.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88</NO.P><TXT>Iz utvrđenja navedenih u točkama 75. do 87. ove presude proizlazi da je postojanje najnižih tarifa za usluge planiranja u načelu takve prirode da u pogledu obilježja njemačkog tržišta ono doprinosi jamstvu visoke razine kvalitete usluga planiranja i stoga ostvarenju ciljeva koje nastoji postići Savezna Republika Njemačka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89</NO.P><TXT>Međutim, valja podsjetiti da je prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda nacionalno zakonodavstvo prikladno zajamčiti ostvarenje zadanog cilja samo ako istinski odgovara nastojanju dosljednog i sustavnog postizanja tog cilja (vidjeti, u tom smislu, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090310">10. ožujka 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Hartlauer</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑169/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:141">EU:C:2009:141</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151015">15. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Grupo Itevelesa i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑168/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:685">EU:C:2015:685</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0076">76.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, kao i rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160630">30. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Sokoll‑Seebacher i Naderhirn</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑634/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:510">EU:C:2016:510</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90</NO.P><TXT>U ovom slučaju Komisija u biti tvrdi da se njemačkim propisom ne slijedi dosljedno i sustavno cilj osiguranja visoke razine usluga planiranja jer u Njemačkoj sâmo izvršavanje usluga planiranja nije ograničeno na osobe koje obavljaju uređenu djelatnost, tako da u svakom slučaju ne postoji nikakvo jamstvo da usluge planiranja izvršavaju pružatelji usluga koji su dokazali svoju stručnu osposobljenost za taj rad.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91</NO.P><TXT>Naime, u tom je pogledu Savezna Republika Njemačka u svojim pisanim podnescima navela da usluge planiranja nisu ograničene na određena zanimanja koja podliježu obveznom nadzoru na temelju zakonodavstva koje uređuje struku ili strukovnim komorama, s obzirom na to da su uz arhitekte i inženjere takve usluge ovlašteni pružati i drugi pružatelji usluga koji ne podliježu strukovnim propisima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92</NO.P><TXT>Doista, okolnost da u Njemačkoj usluge planiranja mogu pružati pružatelji koji nisu dokazali svoju stručnu osposobljenost za taj rad upućuje na nedosljednost njemačkog propisa u pogledu cilja očuvanja visoke razine kvalitete usluga planiranja koji se nastoji postići najnižim tarifama. Naime, unatoč utvrđenju iz točke 88. ove presude, valja navesti da takve najniže tarife ne mogu biti prikladne za postizanje takvog cilja ako, kao što to proizlazi iz elemenata podnesenih Sudu, izvršavanje usluga koje podliježu tom cilju nije samo po sebi praćeno minimalnim jamstvima koja omogućuju osiguranje kvalitete navedenih usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93</NO.P><TXT>Stoga valja utvrditi da Savezna Republika Njemačka nije dokazala da su najniže tarife koje su propisane HOAI‑jem prikladne zajamčiti ostvarenje cilja jamstva visoke razine usluga planiranja i osigurati zaštitu potrošača.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94</NO.P><TXT>Nasuprot tomu, najviše tarife takve su prirode, kao što to navodi Savezna Republika Njemačka, da doprinose zaštiti potrošača povećavajući transparentnost tarifa koje primjenjuju pružatelji usluga i sprečavanjem da ti pružatelji usluga primjenjuju prekomjerne naknade.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95</NO.P><TXT>Međutim, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 111. svojeg mišljenja, Savezna Republika Njemačka nije dokazala razloge zbog kojih činjenica stavljanja na raspolaganje klijentima cjenovnih smjernica za različite kategorije usluga na koje se odnosi HOAI, što je predložila Komisija kao manje ograničavajuću mjeru, ne bi bila dostatna za postizanje navedenog cilja na prikladan način. Iz toga slijedi da se ne može smatrati da je zahtjev utvrđivanja najviših tarifa proporcionalan tom cilju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96</NO.P><TXT>Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da je zadržavanjem fiksnih tarifa arhitekata i inženjera za usluge planiranja, Savezna Republika Njemačka povrijedila svoje obveze iz članka 15. stavka 1., članka 15. stavka 2. točke (g) i članka 15. stavka 3. Direktive 2006/123.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, predmetni propis ne treba razmotriti s obzirom na članak 49. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98</NO.P><TXT>Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija podnijela zahtjev da se Saveznoj Republici Njemačkoj naloži snošenje troškova i da potonja nije uspjela u postupku, treba joj naložiti snošenje vlastitih troškova kao i troškova Komisije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99</NO.P><TXT>U skladu s člankom 140. stavkom 1. Poslovnika, države članice koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove. Stoga će Mađarska snositi vlastite troškove.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="14"?><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) proglašava i presuđuje:</INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zadržavanjem fiksnih tarifa arhitekata i inženjera za usluge planiranja, Savezna Republika Njemačka povrijedila je svoje obveze iz članka 15. stavka 1., članka 15. stavka 2. točke (g) i članka 15. stavka 3. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20061212">12. prosinca 2006.</DATE> o uslugama na unutarnjem tržištu.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Saveznoj Republici Njemačkoj nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova koje zahtijeva Europska komisija.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Mađarska će snositi vlastite troškove.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>