<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-390/17 P</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017CC0390</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:217">EU:C:2018:217</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>11</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>11</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje J. Kokott – Predmet C‑390/17 P</HT></P><P><HT TYPE="SC">Azoulay i dr./Parlament</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisne odvjetnice</HT></P><P><HT TYPE="UC">Juliane Kokott</HT></P><P>od <DATE ISO="20180322">22. ožujka 2018.</DATE><NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑390/17 P</HT></P><P>Irit Azoulay,</P><P>Andrew Boreham,</P><P>Mirja Bouchard i</P><P>Darren Neville</P><P>protiv</P><P>Europskog parlamenta</P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Žalba</KEYWORD><KEYWORD>Javna služba</KEYWORD><KEYWORD>Primici od rada</KEYWORD><KEYWORD>Obiteljske naknade</KEYWORD><KEYWORD>Naknada za obrazovanje</KEYWORD><KEYWORD>Odbijanje naknade troškova obrazovanja</KEYWORD><KEYWORD>Autonomno tumačenje pojma troškova obrazovanja</KEYWORD><KEYWORD>Članak 3. stavak 1. Priloga VII. Pravilniku o osoblju</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Kako neke države članice provode obiteljsku politiku tako da u nju uključuju novčanu komponentu, tako i institucije Europske unije za svoje osoblje predviđaju isplate obiteljskih naknada. One obuhvaćaju naknadu za kućanstvo, koja se isplaćuje dužnosniku koji uzdržava obitelj i koja se uvećava za naknadu za svako uzdržavano dijete, i naknadu za obrazovanje, čija je svrha pokrivanje troškova obrazovanja koje je dužnosnik platio kako bi njegovo dijete pohađalo obrazovnu ustanovu. To su uvjeti za ostvarenje prava na potonju naknadu, oko kojih se spore stranke u ovom predmetu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Uvjeti koji trebaju biti ispunjeni kako bi se ostvarila naknada za obrazovanje izmijenjeni su 2004., prilikom izmjene Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije. Dok se, u odnosu na osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje, dužnosniku ta naknada isplaćivala<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Ona se isplaćivala u paušalnom iznosu. Plaćanje dužnosnicima koji su na nju imali pravo postupno je ukinuto u razdoblju od pet godina (članak 16. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike u verziji koja proizlazi iz Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 723/2004 od <DATE ISO="20040322">22. ožujka 2004.</DATE> o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="124" PAGE.FIRST="84" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 124, str. 84</REF.DOC.OJ>.)).</P></NOTE> neovisno o ustanovi koju pohađa njegovo dijete, izmjenom je uveden uvjet za ostvarenje prava na naknadu, i to da se za ustanovu plaća školarina<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Članak 3. stavak 1. Priloga VII. Pravilniku o osoblju u verziji koja proizlazi iz Uredbe br. 723/2004. S druge strane, uvjet da se za ustanovu plaća školarina ne primjenjuje se u slučaju pohađanja obrazovne ustanove <HT TYPE="ITALIC">visokog obrazovanja</HT> (ili sveučilišta); naknada za obrazovanje se tada isplaćuje u obliku mjesečne paušalne naknade u iznosu koji odgovara gornjoj granici.</P></NOTE>. Cilj je bio da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>u budućnosti naknada za obrazovanje približi stvarnom iznosu troškova<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/><NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Uvodna izjava 26. Uredbe br. 723/2004.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Upravo je na temelju činjenice da se za ustanovu koju pohađaju djeca žaliteljâ ne plaća školarina Europski parlament odbio priznati im zatraženu naknadu za obrazovanje u 2015., iako im je tu naknadu isplatio prethodnih godina. Žalitelji smatraju da je imaju pravo nastaviti primati.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Ta se razlika javila zbog posebnog načina na koji su predmetne obrazovne ustanove zatražile financijsko sudjelovanje od žalitelja. Naime, te ustanove subvencionira lokalno tijelo javne vlasti, što ih obvezuje da omoguće besplatan pristup obveznom obrazovanju predviđen belgijskim Ustavom<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Članak 24. stavak 3. belgijskog Ustava.</P></NOTE>. Međutim, kako bi osigurale svoje financiranje, predmetne ustanove se također oslanjaju na neprofitne organizacije s kojima su povezane i kojima su roditelji učenika pozvani platiti doprinos. Žalitelji zahtijevaju da im se na osnovi naknade za obrazovanje naknadi upravo taj doprinos.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U tom službeničkom predmetu, koji je jedan od prvih o kojemu će Sud odlučiti u žalbenom postupku nakon ukidanja Službeničkog suda i prenošenja njegove nadležnosti na Opći sud, Sud je pozvan da utvrdi je li, u posebnim okolnostima predmetnog slučaja, Opći sud pravilno zaključio da plaćanje takvog doprinosa ne može biti pokriveno naknadom za obrazovanje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Pravni okvir tog predmeta određen je sljedećim odredbama Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik)<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>U verziji koja se primjenjuje od <DATE ISO="20140101">1. siječnja 2014.</DATE></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 67. stavkom 1. točkom (c) Pravilnika, obiteljske naknade na koje dužnosnik ima pravo u vidu povrata uključuju i naknadu za obrazovanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>U članku 3. stavku 1. Priloga VII. Pravilniku pobliže su određeni uvjeti za ostvarenje prava na naknadu za obrazovanje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Podložno uvjetima utvrđenima u općim provedbenim odredbama, član osoblja prima naknadu za obrazovanje u visini stvarnih troškova obrazovanja do najvećeg mjesečnog iznosa od 260,95 [eura]<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Taj se iznos primjenjivao u vrijeme nastanka činjenica. Sada iznosi 273,60 eura.</P></NOTE> za svako uzdržavano dijete […], koje ima najmanje pet godina i redovno pohađa osnovnu ili srednju školu za koju se plaća školarina ili visokoškolsku ustanovu. Uvjet pohađanja škole za koju se plaća školarina ne primjenjuje se na naknadu troškova prijevoza do škole.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>.</ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Na temelju članka 110. Pravilnika, Parlament je <DATE ISO="20040518">18. svibnja 2004.</DATE> usvojio Opće provedbene odredbe koje se odnose na dodjelu naknade za obrazovanje predviđene člankom 3. Priloga VII. Pravilniku (u daljnjem tekstu: OPO)<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Verzija koja se primjenjivala na dan kada je Opći sud donio pobijanu presudu. Verzija koja je sada na snazi donesena je <DATE ISO="20161118">18. studenoga 2016.</DATE>; tekst njezina članka 5., pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Troškovi obrazovanja<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, istovjetan je tekstu bivšeg članka 3.</P></NOTE>. U članku 1. OPO‑a razlikuje se naknada za obrazovanje A, paušal, koja se isplaćuje za djecu mlađu od pet godina ili koja još ne pohađaju osnovnu školu, i naknada za obrazovanje B. U odnosu na potonju naknadu u članku 3. OPO‑a predviđeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>Do najvećih mjesečnih iznosa predviđenih u stavku 1. prvom i trećem podstavku članka 3. Priloga VII. Pravilniku, naknada za obrazovanje B pokriva:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>troškove upisa i pohađanja obrazovne institucije</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>troškove prijevoza</TXT></NP></ITEM></LIST><?PAGE NO="3"?><P>uz iznimku svih ostalih troškova, osobito:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>obveznih troškova kao što su troškovi kupovine knjiga, školskog pribora, sportske opreme, pokrivanje školskog osiguranja i zdravstvenih troškova, troškova ispita, troškova zajedničkih vanjskih školskih aktivnosti (kao što su ekskurzije, posjeti i školska putovanja, sportski treninzi itd.), kao i ostalih troškova koji se odnose na izvođenje školskog programa obrazovne ustanove koju se pohađa,</P></ITEM><ITEM><P>troškova sudjelovanja djeteta u školi skijanja, školi na moru, školi u prirodi, kao i u sličnim aktivnostima.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></P></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora i postupak pred Općim sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Žalitelji su članovi privremenog osoblja i dužnosnici Europskog parlamenta te žive u Belgiji. Njihova djeca pohađaju obrazovne ustanove<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Radi se o školama Athénée Ganenou u Bruxellesu (Belgija) i École internationale Le Verseau u Biergesu (Belgija). Prva je škola vjerska škola, koja uz službeni obrazovni program Francuske zajednice Belgije nudi i nekoliko sati tjedno učenja hebrejskog jezika, povijesti židovstva, Biblije i engleskog jezika od prvog razreda. Druga škola nije vjerska škola te predavanja na francuskom i engleskom od vrtića nadalje izvode profesori kojima su ti jezici materinski.</P></NOTE> kojima je zajedničko to da ih subvencionira, ali ne u potpunosti, Francuska zajednica Belgije. Dvije predmetne ustanove raspolažu također vlastitim sredstvima koja im osiguravaju neprofitne organizacije (u daljnjem tekstu: organizacije), kojima su roditelji učenika pozvani platiti doprinos.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Parlament je, sve do školske godine 2013./2014., uključujući i tu godinu, na osnovi troškova obrazovanja i do predviđene gornje granice naknađivao doprinos koji su žalitelji, čija su djeca već pohađala te ustanove, platili organizacijama. Parlament je <DATE ISO="20150424">24. travnja 2015.</DATE> odbio zahtjeve za naknadu doprinosa koji su roditelji platili organizacijama za školsku godinu 2014./2015., s obrazloženjem da uvjeti iz članka 3. stavka 1. Priloga VII. Pravilniku nisu bili ispunjeni (u daljnjem tekstu: odluke o odbijanju zahtjeva). Parlament je smatrao da dvije predmetne škole nisu obrazovne ustanove za koje se plaća školarina u smislu te odredbe, s obzirom na to da neobvezni doprinosi žaliteljâ organizacijama izlaze izvan okvira obveznoga besplatnog obrazovanja kako je predviđeno belgijskim zakonodavstvom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Iako su žalbe koje su žalitelji podnijeli protiv tih odluka također odbijene <DATE ISO="20151117">17.</DATE> i <DATE ISO="20151119">19. studenoga 2015.</DATE>, Parlament je svejedno odlučio dobrovoljno i iznimno dodijeliti žaliteljima naknadu za obrazovanje za pohađanje predmetnih ustanova za godinu 2014./2015., ali ne i za školske godine koje slijede.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Žalitelji su <DATE ISO="20160217">17. veljače 2016.</DATE> zatražili poništenje odluka o odbijanju Parlamenta, osim onih kojima se dobrovoljno i iznimno dodjeljuje naknada za obrazovanje za godinu 2014./2015., i da se potonjem naloži da im isplati naknadu za obrazovanje za godinu 2015./2016. U prilog tužbi tužitelji su istaknuli tri tužbena razloga, koji se temelje, kao prvo, na povredi članka 3. stavka 1. Priloga VII. Pravilniku i na očitoj pogrešci u ocjeni, kao drugo, na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja i, kao treće, na povredi načela jednakog postupanja i dobre uprave.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>U svojoj presudi od <DATE ISO="20170428">28. travnja 2017.</DATE> (u daljnjem tekstu: pobijana presuda)<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Presuda Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170428">28. travnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Azoulay i dr./Parlament</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑580/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:291">EU:T:2017:291</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> Opći je sud odbio svaki od tih tužbenih razloga i, slijedom toga, zahtjev za poništenje odluka o odbijanju. Imajući u vidu to da je zahtjev za poništenje odbijen, smatrao je da nije potrebno odlučiti o zahtjevu da se Parlamentu naloži da žaliteljima isplati naknadu za obrazovanje za godinu 2015./2016.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Podneskom od <DATE ISO="20170628">28. lipnja 2017.</DATE> žalitelji su zajedno podnijeli ovu žalbu protiv presude Općeg suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Žalitelji od Suda zahtijevaju da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>poništi pobijanu presudu;</P></ITEM><ITEM><P>prihvati tužbene zahtjeve koje su žalitelji iznijeli u prvostupanjskom postupku u okviru tužbe u predmetu T‑580/16<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Presuda Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170428">28. travnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Azoulay i dr./Parlament</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑580/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:291">EU:T:2017:291</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>;</P></ITEM><ITEM><P>naloži drugoj strani u postupku snošenje svih troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Parlament od Suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>odbije žalbu kao neosnovanu;</P></ITEM><ITEM><P>naloži žaliteljima snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Pred Sudom je u vezi sa žalbom proveden pisani postupak.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravna ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Žalitelji smatraju da je prilikom donošenja pobijane presude počinjeno više pogrešaka koje se tiču prava, osobito iskrivljavanje činjenica i nepostojanje obrazloženja. Posebno, kao prvo, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava i iskrivio činjenice time što je odbio autonomno i ujednačeno tumačiti pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>troškovi obrazovanja<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> u okviru pravnog poretka Unije<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Taj se prigovor odnosi na točke 31. do 36., 38. i 40. pobijane presude.</P></NOTE>. Kao drugo, pobijana presuda sadržava materijalnu netočnost u odnosu na utvrđenja Općeg suda<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Taj se prigovor odnosi na točke 45. i 46. pobijane presude.</P></NOTE>. Kao treće, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja ustaljene sudske prakse koja se primjenjuje na pravilo o sukladnosti između žalbe i tužbe<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Taj se prigovor odnosi na točku 47. pobijane presude.</P></NOTE>. Naposljetku, Opći sud nije izvršio svoju obvezu obrazlaganja odgovarajući na tužbeni razlog koji se temelji na načelima jednakog postupanja i dobre uprave<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Taj se prigovor odnosi na točke 55. i 56. pobijane presude.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC"><HT TYPE="BOLD">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Dopuštenost</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Ističem da su žalitelji pred Općim sudom zahtijevali poništenje odluka o odbijanju svojih zahtjeva za naknadu troškova obrazovanja za školsku godinu 2014./2015. Međutim, odlukama o odbijanju njihovih žalbi, čije poništenje žalitelji također zahtijevaju, uz izuzetak te točke, Parlament im je dobrovoljno i iznimno dodijelio naknadu za obrazovanje za tu istu godinu. Žalitelji su, stoga, ishodili zatraženu naknadu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>U odnosu na kasnije školske godine, Parlament je u svojim odlukama o odbijanju žalbi samo pojasnio da se naknada za obrazovanje žaliteljima više neće dodjeljivati za buduće školske godine<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Sve dok predmetne ustanove ne udovolje uvjetima koji su predviđeni za dodjelu naknade za obrazovanje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Opći je sud smatrao da odluke o odbijanju žalbi nisu imale autonoman sadržaj te da je stoga trebao odlučiti samo o tužbi protiv odluka o odbijanju zahtjeva<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Točka 12. pobijane presude.</P></NOTE>, koje se odnose samo na školsku godinu 2014./2015. Tu točku žalitelji nisu osporili u svojoj žalbi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Posebno u odnosu na školsku godinu 2015./2016., žalitelji osim toga od Općeg suda zahtijevaju da se Parlamentu naloži plaćanje naknade za obrazovanje za tu godinu. Parlament pred Općim sudom ističe nedopuštenost tog zahtjeva, s obzirom na to da je uprava dodijelila naknadu za obrazovanje samo za jednu školsku godinu i da su žalitelji trebali pokrenuti upravni postupak prije podnošenja svojih tužbi<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Točke 68. do 74. odgovora na tužbu Parlamenta podnesenog Općem sudu</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Opći je sud smatrao da, imajući u vidu da je odbijen zahtjev za poništenje odluka o odbijanju (koje se odnose na školsku godinu 2014./2015.), nije bilo potrebno odlučiti o zahtjevu koji se odnosi na školsku godinu 2015./2016.<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Točka 65. pobijane presude</P></NOTE>. Tu točku žalitelji također nisu osporili u svojoj žalbi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>U tim okolnostima i u slučaju da Sud smatra potrebnim po službenoj dužnosti ispitati uvjet dopuštenosti tužbe za poništenje podnesene Općem sudu<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>U odnosu na nadležnost Suda da istakne po službenoj dužnosti, prvi put u žalbenom postupku, nedopuštenost tužbe podnesene Općem sudu, vidjeti presudu Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090423">23. travnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Sahlstedt i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑362/06 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:243">EU:C:2009:243</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, koji je povezan s pravnim interesom, smatram da žalitelji imaju pravni interes za postupanje protiv odluka o odbijanju za školsku godinu 2014./2015., što dovoljno opravdava dopuštenost tužbe. Točno je da im je naknada za obrazovanje dodijeljena za tu godinu. Međutim, iako su žaliteljima naknađeni troškovi, to je učinjeno na temelju dobrovoljne i iznimne mjere koju je Parlament donio kako bi nadomjestio pretjerano dug rok koji mu je trebao za postupanje povodom njihovih zahtjeva<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Točke 66. i 67. odgovora na tužbu Parlamenta podnesenog Općem sudu.</P></NOTE>. Odluke kojima se odbijaju njihovi zahtjevi i koje sadržavaju konačno stajalište uprave u odnosu na njih nisu do sada povučene i određuju njihova prava. Stoga, žalitelji zadržavaju pravni interes za postupanje protiv tih odluka kojima im se nanosi šteta time što im se odbija pravo na naknadu za obrazovanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>U odnosu na žalbu, Parlament nije osporio njezinu dopuštenost i ne vidim zašto bi trebalo po službenoj dužnosti utvrditi njezinu dopuštenost.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC"><HT TYPE="BOLD">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava i na iskrivljavanju činjenica prilikom tumačenja pojma troškova obrazovanja</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Autonomno tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>troškovi obrazovanja<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Žalitelji prigovaraju Općem sudu da nije izvršio autonomno i ujednačeno tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>troškovi obrazovanja<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> u okviru Unijina pravnog poretka. Pozivaju se na sudsku praksu Suda na temelju koje, u skladu s člankom 1.a Pravilnika, dužnosnici imaju pravo na jednako postupanje u primjeni potonjeg, zbog čega je Pravilnik potrebno, načelno, tumačiti autonomno i ujednačeno u cijeloj Uniji. To tumačenje treba dati uzimajući u obzir kontekst odredbe i cilj predmetnog propisa<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Žalitelji se u tom pogledu pozivaju na presudu Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151015">15. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Axa Belgium</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑494/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:692">EU:C:2015:692</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Posebno u odnosu na troškove obrazovanja, žalitelji se pozivaju na presudu Bovagnet/Komisija kako bi potkrijepili navod da, za potrebe naknade, taj pojam ne može ovisiti o postojećim nazivima ili klasifikaciji koja se primjenjuje na nacionalnoj razini, nego o samoj prirodi troška koji treba nadoknaditi i o njegovim sastavnim dijelovima<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Presuda Službeničkog suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Bovagnet/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>F‑89/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:F:2011:129">EU:F:2011:129</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Žalitelji smatraju da je Opći sud protumačio taj pojam u skladu s belgijskim zakonodavstvom.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Žaliteljevi argumenti nisu uvjerljivi. Poput Parlamenta, smatram da je Opći sud proveo autonomno tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>troškovi obrazovanja<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> u kojemu se vodi računa o cilju naknade za obrazovanje i koje ne ovisi o klasifikaciji koja se primjenjuje na nacionalnoj razini.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Stoga je, u točki 30. pobijane presude, Opći sud definirao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>troškove obrazovanja<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> za koje se može ostvariti povrat na osnovi naknade za obrazovanje tako da obuhvaćaju troškove koji učeniku omogućuju pristup obrazovnoj ustanovi (troškovi upisa) kao i troškove koji mu omogućuju pohađanje predavanja i kvalitetno sudjelovanje u programima te iste ustanove (troškovi pohađanja).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>U toj je definiciji preuzeta definicija Službeničkog suda dana u presudi Bovagnet/Komisija<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Presuda Službeničkog suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Bovagnet/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>F‑89/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:F:2011:129">EU:F:2011:129</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, u kojoj se činjenice pojavljuju u drugom nacionalnom kontekstu, s obzirom na to da se predmetna školska ustanova nalazila u Luksemburgu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Ispitujući predstavljaju li stvarno plaćeni troškovi žalitelja troškove upisa i pohađanja u smislu presude Bovagnet/Komisija<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Presuda Službeničkog suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011</DATE>, <NAME.CASE>Bovagnet/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>F‑89/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:F:2011:129">EU:F:2011:129</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, Opći je sud utvrdio, u točkama 31. i 32. pobijane presude, da upis u predmetne ustanove i podučavanje koje se tamo izvodi nisu bili uvjetovani plaćanjem novčanog iznosa koji pokriva troškove upisa i pohađanja. Također, neplaćanje traženog doprinosa organizacijama nije imalo za posljedicu odbijanje upisa ili isključenje učenika. Drugim riječima, ustanove <HT TYPE="ITALIC">nisu tražile</HT> plaćanje novčanog iznosa kako bi im djeca imala pristup i tamo pohađala predavanja ili, usto, roditelji nisu bili <HT TYPE="ITALIC">dužni</HT> plaćati troškove. Na temelju toga Opći je sud zaključio da se troškovi koje su žalitelji stvarno platili nisu mogli kvalificirati kao troškovi obrazovanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Stoga je Opći sud protumačio troškove obrazovanja u smislu članka 3. stavka 1. Priloga VII. Pravilniku tako da moraju biti <HT TYPE="ITALIC">obvezni</HT> za dužnosnika kako bi upisao svoje dijete u određenu ustanovu i omogućio mu da tamo pohađa predavanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Taj je uvjet već utvrđen u presudi Bovagnet/Komisija. Tamo su definirani troškovi za koje se može ostvariti povrat kao troškovi koji uvjetuju sam upis učenika u školu i u njezin program, dakle, njegovo školovanje i čije je plaćanje obvezno<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Presuda Službeničkog suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011</DATE>, <NAME.CASE>Bovagnet/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>F‑89/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:F:2011:129">EU:F:2011:129</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>To tumačenje udovoljava zahtjevima Pravilnika. Naime, kako to podsjeća Parlament, odredbe prava Unije koje stvaraju pravo na novčana davanja moraju se strogo tumačiti<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Presuda Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19941130">30. studenoga 1994.</DATE>, <NAME.CASE>Dornonville de la Cour/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑498/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:1994:278">EU:T:1994:278</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa) i presuda Službeničkog suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150630">30. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Petsch/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>F‑124/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:F:2015:69">EU:F:2015:69</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Naknada doprinosa koji je dužnosnik platio na osnovi vlastitog izbora i dobrovoljno ne odgovara tom zahtjevu strogog tumačenja. Osim toga, to bi bilo protivno volji zakonodavca koji je, prilikom izmjene Pravilnika 2004., podvrgnuo naknadu troškova uvjetu da dijete pohađa ustanovu za koju se plaća školarina<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>U slučaju pohađanja osnovne ili srednje škole.</P></NOTE> te je ukinuo plaćanje naknade za obrazovanje u obliku paušala koji se daje dužnosnicima<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Vidjeti točku 2. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Slijedom toga, Pravilnik ne dopušta da se naknada za obrazovanje smatra sastavnim dijelom primitaka od rada kojim dužnosnik slobodno raspolaže, osobito plaćanjem dobrovoljnih doprinosa ili davanjem darova.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Opći sud nije protumačio pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>troškovi obrazovanja<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> u skladu s belgijskim pravom. Iako spominje<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Vidjeti točke 31., 33. i 36. u kojima se izrijekom navode žaliteljevi prigovori.</P></NOTE> nacionalnu okružnicu Francuske zajednice Belgije naslovljenu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>Besplatan pristup obveznom obrazovanju<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/><NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Okružnica br. 4516 od <DATE ISO="20130829">29. kolovoza 2013.</DATE></P></NOTE>, to čini samo kao element potpore utvrđenju, koje žalitelji nisu osporili, da im ustanove ne nameću plaćanje troškova upisa i pohađanja. Naime, Opći sud navodi da ta okružnica, koja se primjenjuje na predmetne ustanove, predviđa da subvencionirana ustanova ne može uvjetovati upis plaćanjem novčanog iznosa i da neplaćanje troškova koje ustanova može tražiti<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Kao što su troškovi za bazen te kulturne i sportske aktivnosti.</P></NOTE> ne može utjecati na pohađanje odnosnog učenika te ustanove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Kako bi utvrdio je li plaćanjem troškova, čiju naknadu žalitelji traže, uvjetovan upis njihove djece u predmetne ustanove, Opći je sud stoga uputio na belgijsko pravo kao na relevantan element, a ne kao na odlučujući kriterij<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti, u odnosu na pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>osnovnoškolsko obrazovanje<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>, presudu Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040629">29. lipnja 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Hivonnet/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑188/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2004:194">EU:T:2004:194</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i, u odnosu na pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>troškovi obrazovanja<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, presudu Službeničkog suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Bovagnet/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>F‑89/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:F:2011:129">EU:F:2011:129</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, što je objasnio uporabom izraza <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>uostalom<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/><NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/><HT TYPE="ITALIC">Uostalom</HT>, suprotan slučaj, […] kao što proizlazi iz okružnice br. 4516 […]<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> (t. 31. pobijane presude); <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>[…] kako <HT TYPE="ITALIC">uostalom</HT> potvrđuje okružnica br. 4516<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> (t. 36. pobijane presude).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Žalitelji smatraju da je restriktivnim tumačenjem Općeg suda naknada troškova obrazovanja postala ovisna o različitim obrazovnim sustavima država članica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>To je pogrešno. Nije naknada troškova obrazovanja ta koja se može razlikovati od jedne države članice do druge ili od jedne ustanove do druge, već sâmo postojanje i visina troškova obrazovanja koje treba naknaditi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Stoga, kada ustanova uvjetuje upis i pohađanje učenika plaćanjem troškova, o prirodi tih troškova i njihovih sastavnih dijelova, u skladu s presudom Bovagnet/Komisija<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Presuda Službeničkog suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110908">8. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Bovagnet/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>F‑89/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:F:2011:129">EU:F:2011:129</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> i neovisno o nacionalnim nazivima ili klasifikacijama, ovisit će njihova naknada. S druge strane, kada ustanova ne uvjetuje upis i pohađanje učenika plaćanjem troškova, neovisno o razlogu za to, dužnosnik na kojeg se to odnosi ne može ostvariti naknadu za obrazovanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Nadalje, žalitelji smatraju da se u okviru autonomnog tumačenja trebalo voditi računa o tome da bez doprinosa, koje su pozvani platiti, predmetne ustanove ne bi mogle financirati posebno obrazovanje zbog kojeg su žalitelji odabrali da tamo upišu svoju djecu. Stoga, doprinosi predstavljaju troškove koje su žalitelji stvarno platili za školovanje svoje djece.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Međutim, presuđujući da troškovi obrazovanja ne pokrivaju sve troškove koji su stvarno plaćeni za školovanje, već samo one koje ustanova zahtijeva kao troškove upisa i pohađanja, Opći je sud protumačio taj pojam u skladu s tekstom i ciljem primjenjivih odredbi Pravilnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Žalitelji smatraju naposljetku da poistovjećivanjem, u točki 40. pobijane presude, plaćenih doprinosa s <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>drugim troškovima<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> u smislu članka 3. OPO‑a Opći je sud znatno ograničio autonomni i zakonski pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>troškovi obrazovanja<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>. Prema mišljenju žaliteljâ, Opći je sud smatrao da plaćeni doprinosi ulaze u kategoriju <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>ostali troškovi<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> samo zato što nisu vezani uz belgijski službeni obrazovni program.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>To nije moje tumačenje presude Općeg suda. Nakon što je, zbog gore iznesenih razloga<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Točke 32. do 36. ovog mišljenja.</P></NOTE>, zaključio da plaćeni doprinosi ne ulaze u kategoriju troškova obrazovanja za koje se može ostvariti povrat, Opći sud ih je klasificirao tako da ih je uvrstio u rezidualnu kategoriju <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>svi ostali troškovi<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> za koje se ne može ostvariti povrat. Budući da nabrajanje predviđenih slučajeva koji ulaze u tu kategoriju nije <HT TYPE="ITALIC">numerus clausus</HT>, Opći sud ih je mogao osnovano smatrati <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>ostali[m] troškov[ima] koji se odnose na izvođenje školskog programa obrazovne ustanove koju se pohađa<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/><NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti točku 40. pobijane presude.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Slijedom toga u tom dijelu treba odbiti žalbu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Iskrivljavanje činjenica</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Žalitelji smatraju da je Opći sud iskrivio činjenice time što je, u točki 31. pobijane presude, naveo da zaračunavanje troškova obrazovanja od strane organizacija nije u skladu s belgijskim pravom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>U tom pogledu, iskrivljavanje postoji kada je bez izvođenja novih dokaza ocjena postojećih dokaznih sredstava očito pogrešna<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Presuda Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070118">18. siječnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>PKK i KNK/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑229/05 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:32">EU:C:2007:32</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Međutim, u predmetnom slučaju, takvo iskrivljavanje nacionalnog prava nije dokazano s obzirom na to da žalitelji nisu dokazali da predmetna okružnica nije bila obvezujuća niti da ju je Opći sud ocijenio na način koji je očito suprotan njezinu sadržaju. Posebno, u potporu svojem argumentu, nisu dokazali da su ustanove ili organizacije ovlaštene zahtijevati plaćanje troškova koji se odnose na njihov posebni obrazovni program.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Stoga taj prigovor treba također odbiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Slijedom toga, prvi žalbeni razlog je neosnovan u cijelosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC"><HT TYPE="BOLD">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na materijalnoj netočnosti utvrđenja</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Žalitelji smatraju da, u pobijanoj presudi, odgovor na njihov tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela legitimnih očekivanja sadržava materijalnu netočnost utvrđenja. Prema njihovu mišljenju, Opći je sud odgovorio na pitanje dokazuje li obrazac koji je sastavio Parlament, koji trebaju ispuniti predmetne ustanove, postojanje troškova upisa. S druge strane, nije se očitovao o postojanju ustaljene prakse Parlamenta koja je kod žaliteljâ stvorila legitimna očekivanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Međutim, u točkama 44. i 45. pobijane presude Opći je sud odgovorio na tužbeni zahtjev žaliteljâ koji se temelji na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja. Nakon što je podsjetio na tri uvjeta koja treba ispuniti kako bi se moglo pozvati na zaštitu legitimnih očekivanja, Opći je sud presudio da i u slučaju da je uprava pružila precizna, bezuvjetna i podudarna jamstva, ona kod žaliteljâ nisu mogla stvoriti legitimna očekivanja jer nisu bila u skladu s odredbama Pravilnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Osim toga, odgovor Općeg suda u odnosu na taj tužbeni razlog ima uporište u ustaljenoj sudskoj praksi<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Presuda Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19860206">6. veljače 1986.</DATE>, <NAME.CASE>Vlachou/Revizorski sud</NAME.CASE> (<NO.CASE>162/84</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1986:56">EU:C:1986:56</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0006">6.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), presuda Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19900327">27. ožujka 1990.</DATE>, <NAME.CASE>Chomel/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑123/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:1990:24">EU:T:1990:24</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i presuda Službeničkog suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150707">7. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Kur/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>F‑53/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:F:2015:81">EU:F:2015:81</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0064">64.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, obrazac koji su uputile predmetne ustanove, glede kojeg je Opći sud pojasnio da ne omogućava utvrđenje da su žalitelji platili troškove upisa, spominje se u točki 46. pobijane presude samo kao odgovor na argument stranaka prema kojemu je slanje tog obrasca bilo popraćeno osiguranjem na temelju kojeg su kod njih stvorena legitimna očekivanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Drugi je žalbeni razlog stoga očito neosnovan.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC"><HT TYPE="BOLD">D.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Treći žalbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava prilikom tumačenja sudske prakse koja se odnosi na pravilo o sukladnosti između žalbe i tužbe</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Žalitelji ističu da je, time što je odbacio kao nedopušten njihov argument koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti jer nije istaknut u žalbi, Opći sud u točki 47. pobijane presude zanemario sudsku praksu koja se odnosi na sukladnost između žalbe i tužbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Žalitelji smatraju da je samo u odlukama o odbijanju žalbi Parlament utvrdio da je naknada za obrazovanje bila podvrgnuta godišnjoj procjeni. Pozivaju se na sudsku praksu u kojoj je predviđena iznimka od pravila o sukladnosti žalbe i tužbe: u situaciji u kojoj se žalitelj tek u odgovoru na žalbu upoznao s obrazloženjem akta koji na njega negativno utječe treba smatrati dopuštenim svaki razlog prvi put istaknut u tužbi kojim se nastoji osporiti osnovanost razloga iznesenih u odgovoru na žalbu<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Žalitelji se pozivaju na presudu Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140521">21. svibnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Mocová/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑347/12 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:268">EU:T:2014:268</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Žalitelji stoga smatraju da mogu prvi put u svojoj tužbi osnovano istaknuti da se pravo Parlamenta da naknade za obrazovanje podvrgne godišnjoj procjeni protivi načelu pravne sigurnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Parlament prigovara da odluke o odbijanju žalbi ne sadržavaju obrazloženje kojim se bitno izmjenjuje ili dopunjuje obrazloženje sadržano u odlukama o odbijanju zahtjeva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>U tom pogledu, točno je da Parlament utvrđuje prvi put u svojem odgovoru na žalbe žaliteljâ da je naknada za obrazovanje podvrgnuta godišnjoj procjeni. Međutim, to utvrđenje podupire njegov argument prema kojemu žaliteljima nije dao precizna i bezuvjetna jamstva u odnosu na ostvarenje prava na naknadu za obrazovanje. Stoga je u odgovoru na tužbeni razlog koji se temelji na povredi legitimnih očekivanja i koji su žalitelji istaknuli u svojoj žalbi Parlament naveo da je naknada za obrazovanje bila podvrgnuta godišnjoj procjeni. Taj argument ne predstavlja obrazloženje odluka o odbijanju koje se pojavilo tek u fazi odgovora na žalbe, već razlog zbog kojeg kod žaliteljâ ne mogu biti stvorena legitimna očekivanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Presuda na koju se žalitelji pozivaju je, osim toga, donesena u okolnostima u kojima je uprava, prilikom odbijanja žalbi, odstupila od obrazloženja sadržanog u prvotnoj odluci kako bi poduprla druge razloge<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Presuda Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140521">21. svibnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Mocová/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑347/12 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:268">EU:T:2014:268</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. To ovdje nije slučaj. U prvotnim odlukama i u odluci o odbijanju žalbi razlog odbijanja zahtjeva za naknadu je isti: predmetne ustanove se ne mogu kvalificirati kao ustanove za koje se plaća školarina u smislu odredbi Pravilnika i, stoga, ne udovoljavaju uvjetima na temelju kojih bi žalitelji mogli ostvariti naknadu za obrazovanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Iz toga proizlazi da odbacivanjem, kao nedopuštene, njihove argumentacije koja se odnosi na načelo pravne sigurnosti jer nije istaknuta u žalbi Opći sud nije zanemario sudsku praksu koja se odnosi na pravilo o sukladnosti između upravne žalbe i tužbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Stoga treći žalbeni razlog nije osnovan.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="10"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC"><HT TYPE="BOLD">E.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Žalitelji ističu da Opći sud nije ispunio svoju obvezu obrazlaganja time što je, u točki 56. pobijane presude, naveo da je prvi dio njihova trećeg tužbenog razloga, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja, bespredmetan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Žalitelji su pred Općim sudom naveli da dužnosnici druge Unijine institucije i dalje ostvaruju pravo na naknadu troškova obrazovanja za svoju djecu koja pohađaju iste ustanove. Žalitelji smatraju da se u odnosu na njih različito postupa na temelju istih pravila Pravilnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Iako ukratko, Opći je sud odgovorio na taj prigovor u dva navrata. Nakon što je podsjetio na osnove i sadržaj načela jednakog postupanja, naglasio je, u točki 55. pobijane presude, da se to načelo mora pomiriti s načelom zakonitosti. Slijedom toga, primjenjujući ustaljenu sudsku praksu<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Presuda Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19850704">4. srpnja 1985.</DATE>, <NAME.CASE>Williams/Revizorski sud</NAME.CASE> (<NO.CASE>134/84</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1985:297">EU:C:1985:297</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), presuda Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070711">11. srpnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Centeno Mediavilla i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑58/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2007:218">EU:T:2007:218</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0155">155.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i presuda Službeničkog suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140121">21. siječnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Van Asbroeck/Parlament</NAME.CASE> (<NO.CASE>F‑102/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:F:2014:4">EU:F:2014:4</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, dužnosnik se ne može s uspjehom pozvati na nezakonitost koja je počinjena u odnosu na drugoga. Osim toga, s obzirom na to da je Opći sud utvrdio da odobravanje naknade troškova, poput onih koje su žalitelji stvarno platili, nije bilo u skladu s odredbama Pravilnika, i iz toga je zaključio da se žalitelji nisu mogli pozvati na tu nezakonitost, koja koristi drugim dužnosnicima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Stoga je Opći sud zaključio da je prigovor koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja bespredmetan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Slijedom navedenog smatram da Opći sud nije povrijedio svoju obvezu obrazlaganja koja proizlazi iz članaka 36. i 53. Statuta Suda Europske unije. Na temelju te obveze, Općem se sudu ne nalaže da pruži obrazloženje kojim bi se, iscrpno i pojedinačno, osvrnuo na sve argumente koje su iznijele stranke u sporu. Obrazloženje presude mora omogućiti zainteresiranim osobama da saznaju razloge zbog kojih Opći sud nije prihvatio njihove argumente, a Sudu da raspolaže dostatnim elementima za izvršavanje nadzora<NOTE NUMBERING="ARAB" TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Vidjeti osobito presudu Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100520">20. svibnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Gogos/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑583/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:287">EU:C:2010:287</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i presudu Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100702">2. srpnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Kerstens/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑266/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2010:273">EU:T:2010:273</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0073">73.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. To je slučaj u ovom predmetu. Obrazloženje koje je dao Opći sud u točkama 55. i 56. pobijane presude omogućuje da se saznaju razlozi zbog kojih je Opći sud presudio da je pozivanje na načelo jednakog postupanja bilo bespredmetno i zašto nije smatrao potrebnim odgovoriti na sve argumente koji se odnose na poštovanje tog načela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Žalitelji nadalje ističu da Opći sud nije odlučio o navodnoj povredi članka 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima koji obvezuje Uniju da poštuje kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost. Smatram da, iako žalitelji doista navode tu odredbu u svojoj tužbi podnesenoj Općem sudu u okviru drugog dijela trećeg tužbenog razloga, koji se odnosi na povredu načela dobre uprave, to čine na pretjerano hipotetski i općenit način kako bi se moglo smatrati da ističu njezinu povredu. Stoga se ne može prigovoriti Općem sudu da nije donio odluku o tome.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Smatram da iz svih gornjih navoda proizlazi da četvrti žalbeni razlog valja također odbiti kao neosnovan i da, slijedom toga, žalbu treba odbiti u cijelosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, koji se primjenjuje na postupak povodom žalbe na temelju članka 184. stavka 1. tog Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Budući da je Parlament zatražio da se žaliteljima naloži snošenje troškova i da oni nisu uspjeli u svojim žalbenim razlozima, valja im naložiti snošenje vlastitih troškova kao i troškova Parlamenta.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja predlažem Sudu da odluči na sljedeći način:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Žalba se odbija.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Irit Azoulay, Andrewu Borehamu, Mirji Bouchard i Darrenu Nevilleu nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europskog parlamenta.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>