(1)

Vijeće je 13. svibnja 2013. donijelo Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 430/2013 (2) o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz lijevanog pribora za cijevi s navojem, od temperiranog lijevanog željeza, podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) i Tajlanda i prekidu postupka u vezi s Indonezijom („početni ispitni postupak”).

(2)

Društvo Jinan Meide Castings Co., Ltd („Jinan Meide” ili „podnositelj zahtjeva”), kineski proizvođač izvoznik koji surađuje, podnijelo je 12. lipnja 2013. Općem sudu Europske unije („Opći sud”) zahtjev za poništenje Provedbene uredbe (EU) br. 430/2013 u dijelu u kojem se odnosi na podnositelja zahtjeva.

(3)

Opći sud je 30. lipnja 2016. u svojoj presudi (3) („prva presuda”) utvrdio da su prava na obranu društva Jinan Meide prekršena time što je odbijen njegov zahtjev za objavu izračunâ uobičajene vrijednosti na temelju povjerljivih podataka proizvođača iz analogne zemlje. Stoga je Opći sud poništio Provedbenu uredbu (EU) br. 430/2013 u dijelu u kojem se uvodi antidampinška pristojba na uvoz lijevanog pribora za cijevi s navojem, od temperiranog lijevanog željeza, koji proizvodi društvo Jinan Meide.

(4)

Nakon te prve presude Komisija je objavila obavijest (4) o djelomičnom ponovnom pokretanju antidampinškog ispitnog postupka koji se odnosi na uvoz lijevanog pribora za cijevi s navojem, od temperiranog lijevanog željeza, podrijetlom iz NRK-a. Ponovno pokretanje postupka bilo je ograničeno na provedbu presude Općeg suda u pogledu društva Jinan Meide.

(5)

Komisija je 26. lipnja 2017. donijela Provedbenu uredbu (EU) 2017/1146 (5) o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz lijevanog pribora za cijevi s navojem, od temperiranog lijevanog željeza, podrijetlom iz Narodne Republike Kine, koji proizvodi društvo Jinan Meide Castings Co., Ltd („sporna uredba”).

(6)

Društvo Jinan Meide Castings Co., Ltd („Jinan Meide”) osporilo je spornu uredbu pred Općim sudom. Opći sud donio je 20. rujna 2019. svoju presudu u predmetu T-650/17 (6) u pogledu sporne uredbe („druga presuda”).

(7)

Opći sud utvrdio je da Komisija nije postupila u skladu s odredbama članka 2. stavka 10. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (7) o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice („osnovna uredba”) utvrđivanjem tržišne vrijednosti fizičkih razlika između vrsta istovjetnih proizvoda na temelju izvozne cijene neodgovarajućih vrsta proizvoda, odnosno cijene koju je u Europskoj uniji za tu robu platio prvi nezavisni kupac.

(8)

Prema mišljenju Općeg suda, činjenica da je izvozna cijena neodgovarajućih vrsta proizvoda činila cijenu koju je platio prvi nezavisni kupac u Europskoj uniji ne može se smatrati razumnom procjenom tržišne vrijednosti. S obzirom na svrhu članka 2. stavka 7. točke (a) i članka 2. stavka 10. osnovne uredbe, taj pojam ne znači samo da predmetnu cijenu plaća nezavisni kupac u okviru transakcije po tržišnim uvjetima, već i da mora biti moguće osigurati da je ta cijena uobičajena posljedica sila koje djeluju na tržištu. Međutim, prema mišljenju Općeg suda, to ne može biti slučaj kada na tu cijenu može utjecati damping.

(9)

Mišljenje je Općeg suda da je Komisija primijenila nerazumnu metodologiju kako bi uzela u obzir razlike u fizičkim svojstvima između vrsta proizvoda proizvedenih u analognoj zemlji (Indiji) i onih koji se izvoze iz NRK-a. U nedostatku podataka o domaćoj proizvodnji u analognoj zemlji Komisija je upotrijebila uočenu razliku u izvoznim cijenama raznih vrsta proizvoda iz NRK-a. Opći sud smatrao je da cijene na koje može utjecati damping i koje potječu iz zemlje bez tržišnoga gospodarstva ne mogu biti osnova za razumnu procjenu tržišne vrijednosti razlika u fizičkim svojstvima jer takve cijene možda nisu posljedica sila koje uobičajeno djeluju na tržištu.

(10)

Iako Opći sud nije precizirao koju je metodologiju trebalo primijeniti kako bi se u obzir uzele razlike u fizičkim svojstvima između vrsta istovjetnih proizvoda, naveo je da se stvarno plaćena ili naplativa cijena u Europskoj uniji za istovjetni proizvod, odgovarajuće prilagođena, ako je potrebno, kako bi uključivala razumnu profitnu maržu, pod određenim okolnostima može upotrijebiti kao razumna osnova za utvrđivanje uobičajene vrijednosti (8).

(11)

S obzirom na prethodno navedena razmatranja, Opći sud poništio je spornu uredbu.

(12)

U skladu s člankom 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) institucije Unije dužne su poduzeti potrebne korake kako bi postupile sukladno presudi Suda. U slučaju poništenja akta koji su donijele institucije Unije u kontekstu upravnog postupka, kao što je to antidampinški ispitni postupak u ovom slučaju, postupanje u skladu s presudom Općeg suda sastoji se od zamjene poništenog akta novim aktom, iz kojeg je uklonjena nezakonitost koju je utvrdio Opći sud (9).

(13)

U skladu sa sudskom praksom Suda, postupak zamjene poništenog akta može se nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti (10). To konkretno znači da, ako se poništi akt kojim se zaključuje neki upravni postupak, to poništenje ne utječe nužno na pripremne akte, kao što je pokretanje antidampinškog postupka. Primjerice, ako se uredba kojom se uvode konačne antidampinške mjere poništi, to znači da je taj postupak i dalje otvoren jer je samo akt kojim se taj postupak zaključuje prestao biti dijelom pravnog poretka Unije (11), osim ako je do nezakonitosti došlo u fazi pokretanja postupka. Nastavak upravnog postupka ponovnim uvođenjem antidampinških pristojbi na uvoz koji je proveden tijekom razdoblja primjene poništene uredbe ne može se smatrati protivnim pravilu o zabrani retroaktivnosti (12).

(14)

U ovom je predmetu Opći sud poništio spornu uredbu uz obrazloženje da je Komisija primijenila nerazumnu metodologiju kako bi uzela u obzir razlike u fizičkim svojstvima između vrsta proizvoda proizvedenih u analognoj zemlji i onih koji se izvoze iz NRK-a. Prema mišljenju Općeg suda, ne može se isključiti da je pogreška znatno utjecala na stopu dampinške marže društva Jinan Meide.

(15)

Nalazi u spornoj uredbi, koji su bili osporeni i čije je osporavanje Opći sud, međutim, odbio te stoga nisu doveli do poništenja sporne uredbe, ostaju u potpunosti važeći te se uključuju u ovu Uredbu i potvrđuju (13).

(16)

Nakon druge presude Općeg suda Komisija je putem obavijesti (14) („obavijest o ponovnom pokretanju postupka”) odlučila ponovno pokrenuti antidampinški ispitni postupak koji se odnosi na uvoz lijevanog pribora za cijevi s navojem, od temperiranog lijevanog željeza i lijevanog željeza sa sferoidnim grafitom, podrijetlom iz NRK-a, koji proizvodi društvo Jinan Meide Castings Co., Ltd (koji je doveo do donošenja sporne uredbe) i nastaviti ispitni postupak u točki u kojoj je došlo do nepravilnosti. Ponovno pokretanje postupka bilo je ograničeno na provedbu druge presude Općeg suda.

(17)

Nakon toga, Komisija je 29. studenoga 2019. odlučila uvesti obvezu evidentiranja uvoza lijevanog pribora za cijevi s navojem, od temperiranog lijevanog željeza i lijevanog željeza sa sferoidnim grafitom, podrijetlom iz NRK-a, koji proizvodi društvo Jinan Meide Castings Co., Ltd (15) te je zatražila od nacionalnih carinskih tijela da pričekaju objavu relevantne provedbene uredbe Komisije kojom se ponovno uvode pristojbe prije nego što donesu odluku o zahtjevu za povrat i otpust antidampinških pristojbi ako se one odnose na uvoz društva Jinan Meide („uredba o evidentiranju”).

(18)

Komisija je zainteresirane strane obavijestila o ponovnom pokretanju postupka i pozvala ih da iznesu primjedbe.

(19)

Komisija je zaprimila primjedbe podnositeljâ pritužbe iz početnog ispitnog postupka, četiriju nepovezanih uvoznika i društva Jinan Meide.

(20)

Jedan od dvaju podnositelja pritužbe iz početnog ispitnog postupka podržao je ponovno pokretanje postupka i evidentiranje uvoza društva Jinan Meide.

(21)

Javila su se četiri nepovezana uvoznika. Svi uvoznici izrazili su razočaranje činjenicom da će Komisija ponovno pokrenuti početni ispitni postupak nakon druge presude o poništenju antidampinških pristojbi. Iznijeli su i primjedbe na navodnu nezakonitost evidentiranja uvoza i moguću namjeru Komisije da retroaktivno ponovno uvede pristojbe. Izrazili su i razočaranje zbog zahtjeva upućenog carinskim tijelima da odgode povrat prethodno naplaćenih pristojbi. Prema njihovu mišljenju, na proizvode društva Jinan Meide ne bi se trebala naplaćivati antidampinška pristojba. Jedan od četiriju uvoznika zatražio je zajedničko saslušanje s društvom Jinan Meide, na kojem su te dvije stranke zajednički iznijele svoje primjedbe.

(22)

Jedan je uvoznik izrazio neslaganje s odlukom Komisije da naloži evidentiranje uvoza na temelju niza elemenata. Prvo, tvrdio je da su razlozi za evidentiranje nedostatni te da postoji neproporcionalnost. Konkretno, uvoznik je tvrdio da razlozi koje je Komisija navela za evidentiranje uvoza nisu u skladu s okolnostima ovog predmeta. U uvodnoj izjavi 17. uredbe o evidentiranju Komisija je navela da bi se evidentiranje uvoza moglo primijeniti, primjerice, „kako bi se osiguralo plaćanje u slučaju primjene pristojbi ili u postupcima za sprečavanje izbjegavanja mjera”, dok je u ovom postupku evidentiranje usmjereno na olakšavanje naplate antidampinških pristojbi nakon ponovnog pokretanja ispitnog postupka.

(23)

U tom pogledu Komisija podsjeća da se u uvodnoj izjavi 17. uredbe o evidentiranju upućuje na popis razloga za evidentiranje iz članka 14. stavka 5. osnovne uredbe, koji nije konačan, čime se Komisiji daje diskrecijska ovlast da odluči je li evidentiranje uvoza opravdano u određenom slučaju. Nadalje, u uvodnoj izjavi 18. uredbe o evidentiranju jasno se objašnjava razlog evidentiranja uvoza, a to je osiguravanje djelotvornosti mjera: „uvoz bi trebao podlijegati ispravnoj antidampinškoj obvezi bez nepotrebnog prekida od datuma stupanja na snagu antidampinške uredbe do ponovnog uvođenja eventualnih ispravljenih pristojbi”. U uvodnoj izjavi 18. uredbe o evidentiranju objašnjava se da se uvjeti iz članka 10. stavka 4. osnovne uredbe ne primjenjuju na ovaj predmet jer svrha evidentiranja nije retroaktivna naplata pristojbi, nego osiguravanje djelotvornosti mjera.

(24)

Drugo, uvoznik smatra da bi olakšavanje naplate pristojbi kao jedini razlog bilo neproporcionalno jer je riječ o prevelikom opterećenju za uvoznike.

(25)

Komisija podsjeća da je uredbom o evidentiranju izričito propisano da stopa pristojbe koja se duguje zbog ponovnog pokretanja postupka ne smije premašiti iznos koji je prvotno uveden djelomično poništenom uredbom u odnosu na razdoblje od ponovnog pokretanja ispitnog postupka do datuma stupanja na snagu rezultata ponovnog pokretanja postupka. Nadalje, uredba o evidentiranju vremenski je ograničena kako bi se osiguralo da uvoznici ne podliježu obvezi evidentiranja tijekom nerazumnih vremenskih razdoblja, upravo radi izbjegavanja nepotrebnog opterećenja. Osim toga, evidentiranjem se tehnički ne nameće nikakvo opterećenje uvoznicima, već samo nacionalnim tijelima koja trebaju uspostaviti sustav evidentiranja i stoga ono ne može biti neproporcionalno za uvoznike.

(26)

Treće, uvoznik je nadalje tvrdio da bi prekidi u ovom predmetu bili neopravdani jer su posljedica nezakonitosti u provedbenoj uredbi koje je utvrdio Opći sud.

(27)

Komisija podsjeća da je ponovno otvaranje predmeta kako bi se ispravile pogreške koje je utvrdio Opći sud u skladu sa sudskom praksom Suda, kako je dodatno objašnjeno u uvodnim izjavama od 13. do 17.

(28)

Četvrto, kada je riječ o obvezi poštovanja presude u skladu s člankom 266. UFEU-a, uvoznik je izrazio sumnje u pogledu mogućnosti retroaktivnog uvođenja pristojbi na proizvode koji nisu bili obuhvaćeni nijednim relevantnim pravnim aktom u trenutku njihova puštanja u slobodni promet. Uvoznik je nadalje tvrdio da bi kontinuirano uvođenje pristojbi bilo protivno pravilu retroaktivnosti iz članka 10. stavka 4. osnovne uredbe.

(29)

Komisija podsjeća da se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, u slučaju u kojem sudovi EU-a uredbu kojom su uvedene pristojbe proglasi nevažećom, ne može smatrati da se te pristojbe zakonito duguju u smislu članka 236. prethodno primjenjivog Carinskog zakonika uspostavljenog Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (16) te ih nacionalna carinska tijela moraju u načelu vratiti pod uvjetima koji su u tu svrhu propisani (17). Međutim, Sud je smatrao i da točan opseg proglašenja akta nevažećim u presudi suda, a stoga i obveza koje iz toga proizlaze, treba odrediti u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir ne samo izreku te presude, nego i obrazloženje koje čini njezinu ključnu osnovu (18).

(30)

U ovom je predmetu Opći sud utvrdio da je Komisija počinila pogrešku primjenom metodologije na temelju koje nije razumno procijenjena tržišna vrijednost razlika u fizičkim svojstvima između neodgovarajućih vrsta proizvoda i izravno usporedivih vrsta proizvoda (19). Primjena te metodologije nije rezultirala primjerenom usporedbom uobičajene vrijednosti i izvoznih cijena. Nadalje, primjenom te metodologije nije dokazano da je tako provedenom prilagodbom uobičajene vrijednosti neodgovarajućih vrsta proizvoda očuvano razumno utvrđivanje te uobičajene vrijednosti, odnosno utvrđivanje na temelju vrijednosti i parametara koji se mogu smatrati uobičajenom posljedicom sila koje djeluju na tržištu. Stoga je utvrđeno da primjena pogrešne metodologije nije u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) ili člankom 2. stavkom 10. ab initio i točkom (a) osnovne uredbe.

(31)

Nadalje, u skladu s ustaljenom praksom Suda, člankom 10. stavkom 1. osnovne uredbe ne isključuje se mogućnost da se aktima ponovno uvedu antidampinške pristojbe na uvoz koji je izvršen tijekom razdoblja primjene uredbi koje su proglašene nevažećima. Stoga, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 14. do 17. uredbe o evidentiranju, ponovno pokretanje upravnog postupka i moguće ponovno uvođenje pristojbi ne mogu se smatrati protivnima pravilu o zabrani retroaktivnosti.

(32)

Peto, uvoznik je tvrdio da se postupcima Komisije u ovom slučaju ugrožava pravna sigurnost uvoznika jer ne mogu predvidjeti hoće li se na njihov uvoz primjenjivati antidampinške pristojbe.

(33)

Komisija je u odnosu na uvoznike postupila u skladu s načelom pravne sigurnosti objavom detaljne uredbe o evidentiranju. Komisija je postupila u skladu s presudom ponovnim pokretanjem ispitnog postupka u svrhu ispravljanja pogrešaka utvrđenih presudama Suda.

(34)

Šesto, uvoznik je dostavio primjedbe i u pogledu Komisijinog zahtjeva upućenog carinskim tijelima da odgode povrat prijašnjih pristojbi te je naveo sljedeće elemente. Prvo, kada je riječ o obvezi postupanja u skladu s presudom, pristojbe bi se navodno trebale u cijelosti vratiti i zahtjevi u tom pogledu ne bi se trebali odgoditi.

(35)

Kako je objašnjeno u obavijesti o ponovnom pokretanju postupka i uredbi o evidentiranju, s obzirom na to da je iznos obveze koja proizlazi iz ponovnog pokretanja postupka neizvjestan, Komisija je od nacionalnih carinskih tijela zatražila da pričekaju ishod ponovnog pokretanja postupka prije nego što donesu odluku o bilo kojem zahtjevu za povrat u odnosu na antidampinške pristojbe koje je Opći sud poništio u pogledu društva Jinan Meide. U skladu s ustaljenom sudskom praksom opseg i razlozi proglašenja akta nevažećim u presudi Suda trebali bi se odrediti u svakom pojedinačnom slučaju te se njima ne mora nužno zahtijevati potpun i trenutačan povrat relevantnih pristojbi (20).

(36)

Osim toga, kada je riječ o izostanku retroaktivnosti za neevidentirani uvoz, uvoznik je tvrdio da ako Komisija odluči na ovaj predmet primijeniti pravilo retroaktivnosti u skladu s člankom 10. osnovne uredbe, to se pravilo ne bi moglo primijeniti na uvoz proveden prije 30. studenoga 2019. Prema mišljenju uvoznika, takve pristojbe nikad se nisu zakonito dugovale te bi ih kao takve trebalo vratiti u cijelosti.

(37)

U skladu sa sudskom praksom Suda, nastavak upravnog postupka ponovnim uvođenjem antidampinških pristojbi na uvoz koji je proveden tijekom razdoblja primjene poništene uredbe ne može se smatrati protivnim pravilu o zabrani retroaktivnosti (vidjeti uvodne izjave 13. i 25.).

(38)

Osim toga, kada je riječ o navodnoj povredi načela pravne sigurnosti, uvoznik je tvrdio da se Komisijinim zahtjevom upućenim nacionalnim carinskim tijelima da odgode sve zahtjeve za povrat u ovom predmetu ugrožava načelo pravne sigurnosti.

(39)

Pravna sigurnost uvoznika osigurana je uredbom o evidentiranju, kojom se iznos pristojbi ograničava na iznos koji je prvotno uveden djelomično poništenom uredbom u odnosu na razdoblje od ponovnog pokretanja ispitnog postupka do datuma stupanja na snagu rezultata ponovnog pokretanja postupka. Osim toga, u uredbi o evidentiranju objašnjava se da ako Komisija nakon ponovnog pokretanja ispitnog postupka utvrdi da ponovno uvođenje pristojbi nije opravdano i da bi mjere trebalo ukinuti, pristojbe će se vraćati/otpuštati od datuma stupanja na snagu djelomično poništene uredbe. U konačnici, kako bi se izbjegli dodatno opterećenje i nesigurnost za pogođene sudionike, evidentiranje je ograničeno na razdoblje od devet mjeseci, nakon čega će se pristojbe u cijelosti vratiti ili prilagoditi u skladu s rezultatima ponovno pokrenutog ispitnog postupka.

(40)

Naposljetku, uvoznik je naveo da se presudama u predmetima C-256/16 i C-612/16 ne bi moglo opravdati uvođenje obveze evidentiranja ili upućivanje zahtjeva nacionalnim tijelima o zahtjevima za povrat jer su te presude donesene u kontekstu prethodno primjenjivog Carinskog zakonika uspostavljenog Uredbom (EEZ) br. 2913/92 i prethodno primjenjive osnovne Uredbe (EZ) br. 1225/2009, koji su u međuvremenu zamijenjeni. Konkretno, uvoznik ističe da je u predmetu C-256/16 Sud Europske unije proporcionalnima smatrao mjere u obliku zahtjeva koje je Komisija uputila nacionalnim carinskim tijelima da odgode zahtjeve za povrat, posebno zbog činjenice da se „eventualno kašnjenje nadoknađuje plaćanjem kamata”. Uvoznik tvrdi da je relevantna odredba Uredbe (EEZ) br. 2913/92 sada zamijenjena člankom 116. stavkom 6. Carinskog zakonika Unije (21), u kojem se izričito navodi da povrat pristojbi ne dovodi do plaćanja kamata. Stoga je uvoznik tvrdio da Komisija ne može upotrijebiti relevantna razmatranja iz presuda u predmetima C-256/16 i C-612/16 kako bi opravdala uvođenje obveze evidentiranja ili uputa nacionalnim tijelima o zahtjevima za povrat.

(41)

Komisija podsjeća da iako se u članku 116. stavku 6. Carinskog zakonika Unije doista navodi da povrat pristojbi ne dovodi do plaćanja kamata, člankom 109. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (22) predviđene su kompenzacijske kamate u slučaju povrata nakon presude Suda Europske unije. U ovom predmetu na sve bi se povrate, budući da bi podlijegali odluci nakon presude Suda, primjenjivala kamatna stopa jednaka „kamatn[oj] stop[i] koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljen[oj] u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca”. Stoga se odbacuje argument o neprimjeni kamatne stope u slučaju povrata.

(42)

Društvo Jinan Meide tvrdilo je da Komisija ne može naložiti nacionalnim carinskim tijelima da ne vrate i/ili otpuste pristojbe koje su naplaćene u skladu sa spornom uredbom zato što se situacija u ovom predmetu navodno razlikuje od situacije iz presude u predmetu Deichmann (23). Prema mišljenju društva Jinan Meide, sporna uredba poništena je u cijelosti, što znači da je uklonjena iz pravnog poretka Unije s retroaktivnim učinkom, dok su u presudi u predmetu Deichmann mjere proglašene nevažećima u okviru zahtjeva za prethodnu odluku. Osim toga, u presudi u predmetu Deichmann Sud je utvrdio da nije bilo nikakvih čimbenika „koji bi utjecali na valjanost konačne uredbe”, dok takvi nalazi nisu utvrđeni u ovom predmetu.

(43)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 13., Komisija u skladu s ustaljenom sudskom praksom (24) može nastaviti postupak u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti. U ovom je predmetu Komisija ponovno pokrenula ispitni postupak kako bi ispravila pogreške koje je utvrdio Opći sud. U točki 78. presude u predmetu Deichmann ponovljeno je opće tumačenje članka 10. stavka 1.: „Nasuprot tomu, tekstom članka 10. stavka 1. Uredbe br. 384/96 ne isključuje se takvo nastavljanje postupka u slučaju kada su predmetne antidampinške pristojbe istekle nakon tog datuma pod uvjetom da su te pristojbe ponovno uvedene tijekom razdoblja početne primjene […].” To je tumačenje Općeg suda opće naravi te se stoga primjenjuje i na ovaj predmet.

(44)

Društvo Jinan Meide tvrdilo je i da Komisija ne može retroaktivno ponovno uvesti pristojbe i stoga je tvrdilo da Komisijini zahtjevi nacionalnim carinskim tijelima da pričekaju objavu nove provedbene uredbe kojom se ponovno uvode pristojbe prije nego što donesu odluku o zahtjevima za povrat prethodno naplaćenih pristojbi nisu utemeljeni. Razlog tomu je to što sporna uredba nije bila djelomično već potpuno poništena i stoga nikada nije postojala u pravnom poretku. Društvo Jinan Meide navelo je i da su okolnosti predmeta Deichmann bile drukčije i da Komisija u ovom predmetu ne može temeljiti svoje odluke na nalazima iz presude u tom predmetu. Društvo Jinan Meide tvrdilo je i da Komisija oslabljuje sudsku zaštitu stranaka na koje utječu upravni postupci Unije jer narušava ovlasti Suda Europske unije. Praktični učinak Komisijina pristupa navodno bi bio taj da bi za stranku na koju utječu mjere trgovinske zaštite bilo besmisleno pokrenuti postupak protiv nezakonitih mjera.

(45)

Društvo Jinan Meide nadalje je tvrdilo da obveza evidentiranja koju je uvela Komisija nije obuhvaćena ponovnim pokretanjem postupka jer presuda ne sadržava nikakve nalaze koji bi mogli biti temelj za evidentiranja.

(46)

Razlozi za evidentiranje u ovom predmetu objašnjeni su u uvodnoj izjavi 23. Nije potrebno da Sud detaljno utvrdi svaki korak antidampinškog postupka jer Komisija ima diskrecijsku ovlast odlučiti o postupku nakon ponovnog pokretanja na temelju presude Suda u skladu s relevantnom sudskom praksom i pravilima osnovne uredbe, među ostalim pravilima o evidentiranju.

(47)

Nadalje, društvo Jinan Meide tvrdilo je da u ovom predmetu ne postoji pravna osnova za evidentiranje uvoza jer se u njemu ne primjenjuju članak 10. stavci 2., 4. i 5., članak 11. stavak 4., članak 12. stavak 5. ni članak 13. stavak 3. osnovne uredbe. Društvo Jinan Meide tvrdilo je i da se ne primjenjuje nikakvo odstupanje od općeg načela zabrane retroaktivnosti jer se nijedna iznimka od općeg načela zabrane retroaktivnosti ne može smatrati primjenjivom na ovaj predmet.

(48)

Kako je detaljno objašnjeno u uvodnoj izjavi 23., osnova za evidentiranje jest članak 14. stavak 5. osnovne uredbe. U uvodnoj izjavi 23. dodatno je objašnjeno je da se uvjeti iz članka 10. stavka 4. osnovne antidampinške uredbe ne primjenjuju na ovaj predmet jer svrha evidentiranja nije retroaktivna naplata pristojbi, nego osiguravanje djelotvornosti mjera.

(49)

Društvo Jinan Meide smatralo je i da se nijedan podatak iz razdoblja ispitnog postupka, koje je trajalo od 1. siječnja do 31. prosinca 2011., više ne može smatrati povjerljivim s obzirom na protek vremena. Društvo Jinan Meide navelo je da je Opći sud smatrao, a Sud potvrdio, kako je razdoblje od pet godina samo po sebi dovoljno da informacije ne budu više svrstane u kategoriju poslovnih tajni ili drugih povjerljivih informacija.

(50)

U članku 19. osnovne uredbe ne utvrđuju se rokovi za zaštitu povjerljivih informacija. To je u skladu s člankom 6.5. Sporazuma WTO-a o antidampingu, koji isto tako ne sadržava nikakav rok i kojim se posebno propisuje da informacije za koje je zatraženo povjerljivo postupanje „neće biti objavljene bez izričite dozvole stranka koja ih je dala”, bez bilo kakvog vremenskog ograničenja. Stoga se taj argument odbacuje.

(51)

Podsjeća se da su, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 15., dijelovi sporne uredbe koji su bili osporeni i čije je osporavanje Opći sud, međutim, odbio i dalje u potpunosti važeći.

(52)

Kako je utvrđeno tijekom početnog ispitnog postupka, neodgovarajuće vrste proizvoda činile su 28 % izvoza društva Jinan Meide tijekom razdoblja ispitnog postupka. Smatralo se da 55 % ukupnog obujma izvoza podnositelja zahtjeva čine izravno usporedive vrste proizvoda za koje je dampinška marža utvrđena izračunom uobičajene vrijednosti na temelju domaće prodaje proizvođača iz analogne zemlje obavljene u uobičajenom tijeku trgovine ili na temelju izračunane vrijednosti. Smatralo se da preostalih 17 % tog ukupnog obujma čine „kvaziodgovarajuće” vrste proizvoda za koje je dampinška marža utvrđena prilagodbom uobičajene vrijednosti (25). Podnositelj zahtjeva osporio je samo metodologiju koja se odnosi na neodgovarajuće proizvode koji čine 28 % obujma izvoza društva Jinan Meide.

(53)

Prema mišljenju Općeg suda, člankom 2. stavkom 10. točkom (a) osnovne uredbe predviđeno je da se prilagodba provodi za razlike u fizičkim svojstvima predmetnog proizvoda i da iznos prilagodbe odgovara razumnoj procjeni tržišne vrijednosti razlike (26). Međutim, u toj se odredbi ne navodi na koji bi način trebalo doći do takve razumne procjene. Osim toga, Opći sud istaknuo je da se, kako bi se ponovno uspostavila simetrija između uobičajene vrijednosti istovjetnog proizvoda i izvozne cijene predmetnog proizvoda, tom odredbom ne zahtijeva da iznos tako procijenjene prilagodbe točno odražava takvu tržišnu vrijednost, nego da samo bude njezina razumna procjena.

(54)

Osim toga, Opći sud naveo je da Komisija ima široku diskrecijsku ovlast u pogledu ocjene uobičajene vrijednosti proizvoda i u pogledu ocjene činjenica koje opravdavaju primjerenost usporedbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene, pri čemu je nejasne pojmove razumnosti i primjerenosti koje Komisija treba primijeniti u okviru tih odredbi potrebno konkretizirati u svakom pojedinačnom slučaju, ovisno o relevantnom gospodarskom kontekstu (27).

(55)

Podnositelj zahtjeva smatrao je da se sporna metodologija temelji na pogrešnoj pretpostavci da se tržišna vrijednost fizičkih razlika odražava u izvoznim cijenama, dok u skladu s nalazima same Komisije te iste izvozne cijene barem djelomično odražavaju damping. Nadalje, podnositelj zahtjeva tvrdio je da se ta metodologija temelji na pogrešnoj pretpostavci da izvozne cijene neodgovarajućih vrsta proizvoda odražavaju razinu dampinga koja je jednaka onoj utvrđenoj za vrste proizvoda za koje postoji izravno usporediva vrsta proizvoda („izravno usporedive vrste proizvoda”). Prema mišljenju podnositelja zahtjeva, ta je pretpostavka nerazumna i nije ju moguće provjeriti (28).

(56)

Prema mišljenju Općeg suda, primjena te metodologije mogla je znatno utjecati na izračun dampinške marže utvrđene za izvoz neodgovarajućih vrsta proizvoda (29).

(57)

Opći sud naveo je da se, kako bi se dampinška marža mogla utvrditi na razuman i objektivan način, izračun uobičajene vrijednosti određene vrste proizvoda u načelu mora temeljiti na podacima koji ne ovise o izvoznim cijenama čije umanjenje vrijednosti Komisija posebno želi ocijeniti utvrđivanjem te uobičajene vrijednosti (30).

(58)

Opći sud nadalje je naveo da nije dokazano da je upotreba sastavnog elementa izvoznih cijena neodgovarajućih vrsta proizvoda, kako bi se ispravila uobičajena vrijednost s kojom se te cijene uspoređuju, bila takva da je njome ponovno uspostavljena simetrija između tih cijena i uobičajene vrijednosti u skladu sa svrhom članka 2. stavka 10. osnovne uredbe. Konkretno, nije bilo naznaka da omjer izvozne cijene svake neodgovarajuće vrste proizvoda i prosječne jedinične izvozne cijene izravno usporedivih vrsta proizvoda točno odražava vrijednost fizičkih razlika između potonje kategorije vrste proizvoda i predmetne neodgovarajuće vrste proizvoda (31).

(59)

Opći sud naveo je da se sporna metodologija implicitno temelji na pretpostavci da ta razlika u cijeni odgovara tržišnoj vrijednosti fizičkih razlika za sve neodgovarajuće vrste proizvoda (32). Stoga ta pretpostavka podrazumijeva da je dampinška marža koja može utjecati na cijene određenih posebnih neodgovarajućih vrsta proizvoda i izvozne cijene izravno usporedivih vrsta proizvoda na istoj razini. U suprotnom, razlike u cijenama između dviju kategorija predmetnih vrsta proizvoda mogu barem djelomično proizlaziti iz razlika u dampinškoj marži i stoga se ne može dovoljno pouzdano smatrati da odražavaju samo razlike u fizičkim svojstvima (33).

(60)

Opći sud naveo je da se stvarno plaćena ili naplativa cijena u Europskoj uniji za istovjetan proizvod, odgovarajuće prilagođena, ako je potrebno, kako bi uključivala razumnu profitnu maržu, pod određenim okolnostima može upotrijebiti kao razumna osnova za utvrđivanje uobičajene vrijednosti. Stoga se u svrhu primjerene usporedbe razumna procjena tržišne vrijednosti fizičkih razlika može temeljiti, u nedostatku drugih dostupnih podataka, na razlici između cijene neodgovarajućih vrsta proizvoda i prosječne cijene izravno usporedive vrste proizvoda kod jednog ili više proizvođača iz Unije (34).

(61)

Služeći se pristupom koji je opisao Opći sud, Komisija je ponovno izračunala dampinšku maržu društva Jinan Meide za spornih 28 % njegova izvoza. Komisija je kao uobičajenu vrijednost za te neodgovarajuće vrste proizvoda koje društvo Jinan Meide izvozi u EU upotrijebila stvarnu prodajnu cijenu europske industrije za istu vrstu proizvoda.

(62)

Komisija je primijetila da postoji i mala količina kineskog izvoza (4,5 %) koja ne odgovara nijednoj vrsti proizvoda koju prodaju indijski proizvođač ili industrija Unije. Ta je količina odgovarala specijaliziranim proizvodima o čijim fizičkim svojstvima Komisija nije dobila konkretne informacije. Stoga je Komisija, u nedostatku primjerenije metode, upotrijebila ponderiranu prosječnu indijsku uobičajenu vrijednost. Učinak na ukupnu dampinšku maržu bio je vrlo malen. Komisija je pozvala proizvođača izvoznika da dostavi primjedbe u pogledu te metode. Komisija je tog proizvođača izvoznika pozvala i da dostavi potpune informacije o fizičkim svojstvima tih specijaliziranih proizvoda te da navede najbližu odgovarajuću vrstu proizvoda koja se izvozi u EU.

(63)

Uzimajući u obzir te okolnosti, ponovno izračunana dampinška marža za društvo Jinan Meide iznosi 75,1 %.

(64)

Komisija je 23. lipnja 2020. obavijestila sve zainteresirane strane o prethodno navedenim nalazima na temelju kojih namjerava predložiti ponovno uvođenje antidampinške pristojbe na uvoz lijevanog pribora za cijevi s navojem, od temperiranog lijevanog željeza i lijevanog željeza sa sferoidnim grafitom, koji proizvodi društvo Jinan Meide, na temelju prikupljenih i dostavljenih činjenica koje se odnose na početni ispitni postupak („konačna objava”).

(65)

Nakon konačne objave društvo Jinan Meide tvrdilo je da se nijedan podatak europske industrije iz razdoblja ispitnog postupka, koje je trajalo od 1. siječnja do 31. prosinca 2011., više ne može smatrati povjerljivim s obzirom na protek vremena. Zatražilo je i da Komisija provjeri s europskom industrijom treba li se s njezinim podacima i dalje postupati kao s povjerljivima. Društvo Jinan Meide tvrdilo je da nema odgovarajući pristup bitnim činjenicama i razmatranjima na kojima se temelji izračun. Smatralo je da bi mu trebalo otkriti sve podatke upotrijebljene u izračunu.

(66)

Komisija je već odgovorila na te primjedbe u uvodnoj izjavi 50. Osim toga, u ovom je slučaju Komisija zaključila da su proizvođači iz Unije pružili dobre razloge iz kojih je vidljivo da bi izvorno dostavljene informacije trebale ostati povjerljive. Društvo Jinan Meide zatražilo je intervenciju službenika za saslušanje, koji je potvrdio da su podaci koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku i dalje povjerljivi unatoč proteku vremena.

(67)

Jedan uvoznik isto je tako tvrdio da je Komisija u svojoj konačnoj objavi dostavila samo ograničene informacije iz kojih uvoznici nisu mogli rekonstruirati metodu izračuna, što ograničava njihova prava na obranu u ovom predmetu i nije u skladu sa zahtjevom dobrog upravljanja.

(68)

Podsjeća se da je samo društvo Jinan Meide dobilo potpunu objavu izračuna dampinga jer on uključuje osjetljive podatke. Sve druge strane primile su opću objavu i dodatnu objavu, u kojoj se objašnjava metodologija upotrijebljena u izračunu dampinga.

(69)

U odgovoru na podatke objavljene društvu (uvodna izjava 62.), društvo Jinan Meide dostavilo je popis najusporedivijih vrsta proizvoda koje na domaćem tržištu prodaje indijski proizvođač iz analogne zemlje za sve neodgovarajuće vrste proizvoda koje društvo Jinan Meide izvozi u Uniju.

(70)

Komisija je ocijenila primjedbe društva Jinan Meide i zaključila da mu je na temelju dostavljenih informacija bilo moguće utvrditi uobičajenu vrijednost za sve vrste proizvoda koje to društvo izvozi u Uniju na temelju informacija koje je dostavio indijski proizvođač iz analogne zemlje. Stoga za utvrđivanje uobičajene vrijednosti više nisu bile potrebne informacije koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 60. Na temelju toga Komisija je utvrdila revidiranu stopu pristojbe na razini od 36,0 %.

(71)

Zainteresirane strane iznijele su niz primjedbi u pogledu metodologije i stope pristojbe iz uvodnih izjava od 61. do 63. Međutim, metodologija je revidirana nakon što je društvo Jinan Meide dostavilo dodatne informacije. Stoga te primjedbe više nisu relevantne.

(72)

Društvo Jinan Meide ponovilo je također svoje primjedbe u vezi s ponovnim otvaranjem ovog predmeta, naime da su retroaktivno uvođenje pristojbi i davanje uputa carinskim tijelima da ne vraćaju/otpuštaju nezakonito uvedene pristojbe te evidentiranje izvoza društva Jinan Meide u EU bili nezakoniti. Iste primjedbe u pogledu retroaktivnosti dostavilo je i nekoliko uvoznika.

(73)

Komisija se već bavila tim pitanjem u uvodnim izjavama od 21. do 48. Komisija smatra da nije riječ o retroaktivnom uvođenju pristojbi, već samo o utvrđivanju zakonskog iznosa pristojbi koje treba naplatiti u pogledu društva Jinan Meide od uvođenja početnih mjera. Osim toga, zahtjevima upućenima carinskim tijelima nastoji se osigurati pravilna naplata antidampinške obveze.

(74)

Nekoliko uvoznika također je tvrdilo da ponovno pokretanje postupka dovodi u pitanje djelotvornost sudskog nadzora u Europskoj uniji.

(75)

Komisija je već odgovorila na tu primjedbu u uvodnoj izjavi 33. Djelotvornost sudskog nadzora ne sprečava Komisiju da ponovno uvede antidampinške pristojbe u odgovarajućem iznosu u slučajevima u kojima antidampinška obveza ostaje na snazi prilikom provedbe presuda sudova Unije.

(76)

Nakon preispitivanja primjedbi svih zainteresiranih strana koje se odnose na objavu od 23. lipnja 2020., Komisija je 14. srpnja 2020. zainteresiranim stranama poslala dodatnu objavu u kojoj ih obavješćuje o svojoj odluci o promjeni metodologije za izračun antidampinške pristojbe društva Jinan Meide te o revidiranoj stopi pristojbe.

(77)

Nekoliko europskih proizvođača iznijelo je primjedbe na popis, koji je dostavilo društvo Jinan Meide, najusporedivijih vrsta proizvoda koje na domaćem tržištu prodaje indijski proizvođač iz analogne zemlje za sve neodgovarajuće vrste proizvoda koje društvo Jinan Meide izvozi u Uniju navedene u uvodnoj izjavi 69. Proizvođači su tvrdili da je naziv popisa obmanjujuć jer te vrste proizvoda nisu bile najusporedivije, već su imale mnogo niže cijene od proizvodâ društva Jinan Meide s kojima su se trebale podudarati. Stoga su smatrali da dobiveni izračun nije valjan, da je neprimjeren i da se njime narušava izračun dampinga. U potporu tom argumentu uputili su na cjenik društva Jinan Meide.

(78)

Komisija se nije složila s tim argumentom. Smatrala je da popis koji je dostavilo društvo Jinan Meide objektivno odražava najusporedivije vrste. Osim toga, nijedna zainteresirana strana nije u prilog svojim tvrdnjama dostavila alternativni popis usporedivijih vrsta proizvoda. Nadalje, upućivanje na cjenik društva Jinan Meide ne može biti relevantno u tom pogledu jer je na cijene društva Jinan Meide utjecao damping te se one ne mogu upotrijebiti u svrhu upućivanja. Stoga je taj argument odbačen.

(79)

Društvo Jinan Meide pozdravilo je upotrebu podataka iz analogne zemlje za izračun uobičajene vrijednosti za neodgovarajuće vrste, kako je predložilo to društvo. Međutim, za neodgovarajuće vrste proizvoda društvo Jinan Meide predložilo je prilagodbu prosječne indijske uobičajene vrijednosti primjenom omjera između prosječne cijene proizvođačâ iz Unije u uzorku i neodgovarajuće vrste proizvoda. Društvo Jinan Meide nadalje je tvrdilo da je ta metodologija izvediva jer su sve odgovarajuće vrste proizvoda navodno prodavali i proizvođači iz Unije u uzorku.

(80)

Međutim, tvrdnja društva Jinan Meide nije točna. Prema popisu vrsta proizvoda koje prodaju proizvođači iz Unije u uzorku, a koji je bio dostupan i društvu Jinan Meide, postojale su brojne odgovarajuće vrste proizvoda koje proizvođači iz Unije u uzorku nisu prodavali. Nadalje, budući da je društvo Jinan Meide stavilo na raspolaganje dodatne informacije o prvotno neodgovarajućim vrstama proizvoda, za utvrđivanje uobičajene vrijednosti više nisu bile potrebne informacije koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 70. Stoga je Komisija utvrdila da nije primjereno ili nužno upotrebljavati metodologiju koju je predložilo društvo Jinan Meide. Društvo Jinan Meide isto tako nije potkrijepilo nijedan zahtjev za daljnje prilagodbe na temelju konačnog izračuna.

(81)

Jedan uvoznik ponovio je svoju primjedbu o nemogućnosti iznošenja primjedbi na konkretan izračun jer mu nisu bile dostupne pojedinosti o temeljnoj metodologiji izračuna te je zatražio više informacija o načinu izračuna konačne predložene stope pristojbe kako bi mogao dostaviti smislenije primjedbe. Ponovio je i svoju primjedbu u pogledu povrata pristojbi plaćenih na temelju poništene uredbe za uvoz prije evidentiranja.

(82)

Prethodno navedeni argumenti razmotreni su u uvodnim izjavama 68. i od 34. do 46.

(83)

S obzirom na to da je ponovno utvrđena dampinška marža niža od marže štete, u skladu s primjenjivim pravilima stopu antidampinške pristojbe trebalo bi utvrditi na razini dampinške stope. U skladu s time, ponovno uvedena stopa antidampinške pristojbe za društvo Jinan Meide iznosi kako slijedi:

(84)

Revidirana razina antidampinških pristojbi primjenjuje se od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 21. uredbe o evidentiranju, prije stupanja na snagu ove Uredbe ne naplaćuju se pristojbe veće od 39,2 %. Budući da je antidampinška pristojba koja proizlazi iz tog postupka niža, carinskim tijelima nalaže se da naplate odgovarajući iznos na uvoz koji se odnosi na društvo Jinan Meide (tj. 36,0 %) i da izvrše povrat preplaćenog iznosa koji je dosad naplaćen u skladu s primjenjivim carinskim propisima.

(85)

Uzimajući u obzir članak 109. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046, kada se iznos treba nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije, trebala bi se primijeniti kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca.

(86)

Na temelju prethodno navedenog, Komisija smatra prikladnim ponovno uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz lijevanog pribora za cijevi s navojem, od temperiranog lijevanog željeza i lijevanog željeza sa sferoidnim grafitom, isključujući tijela kompresijskog pribora za koja se upotrebljava metrički navoj ISO DIN 13 i kružne spojne ormariće s navojima od temperiranog željeza bez poklopca, trenutačno razvrstanog u oznaku KN ex 7307 19 10 (oznake TARIC 7307191010 i 7307191020), podrijetlom iz NRK-a i koji proizvodi društvo Jinan Meide, po stopi od 36,0 %.

(87)

Kao rezultat revizije zbog predstojećeg isteka mjera (35) za taj proizvod kojom je uvedena konačna antidampinška pristojba na uvoz lijevanog pribora za cijevi s navojem, od temperiranog lijevanog željeza i lijevanog željeza sa sferoidnim grafitom, podrijetlom iz NRK-a i Tajlanda, antidampinške pristojbe utvrđene u početnom ispitnom postupku zadržavaju se do 24. srpnja 2024.

(88)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,