<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2025-11-202511T112202305350-00-TRA-DOC-HR-ARRET-T-0535-23-202510505-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="1" name="EP_Mention"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="2/12/2025 15:42:45" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="Publication intégrale au Rec ou RecFP, mention Rec" name="Mention"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="x0jo95JvXzJNfRraxAz4SWQpqVg7yPDOodTjxUeEFFOFlKB3g2Ga6011I4WJsDxvAPbDLQE/sZuHhJCBVTpvbVqogB1p5UzAHg8xrC873NticVrMtq1Y/tTbMinoGkdtAPtjc0pepdmOU6KLQpqbxOA7nNxdGleSLn8hLbfMWPc=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GendocTemplateSubType"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="bilican" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0535" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2023" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="bilican" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_T" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 03-11-25 10:39:19" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="Normal" name="Version"/>
    <meta content="T" name="Juridiction"/>
    <meta content="fb1f7c8a57164d1aa23f2e1e13c6b281" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0535" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RD" name="NatureAff"/>
    <meta content="RD" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="T" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 12. 11. 2025. – Predmet T‑535/23</div>
      <div id="rId21" style="default">CEE Bankwatch Network i Ökobüro/Vijeće</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto prošireno vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      12. studenoga 2025. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Okoliš – Uredba (EU) 2022/2577 o utvrđivanju okvira za ubrzavanje uvođenja energije iz obnovljivih izvora – Zahtjev za interno preispitivanje – Članak 10. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1367/2006 – Odbijanje zahtjeva – Akt donesen na temelju članka 122. stavka 1. UFEU‑a – Akt koji ne može biti predmet zahtjeva za interno preispitivanje – Članak 2. stavak 1. točka (g) Uredbe br. 1367/2006 – Pojam ‚upravni akt’ – Članak 9. stavak 3. Aarhuške konvencije – Članak 2. stavak 2. Aarhuške konvencije – Akt donesen u ‚zakonodavnom svojstvu’”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu T‑535/23,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      CEE Bankwatch Network z.s., sa sjedištem u Pragu (Češka Republika), 
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      Ökobüro – Allianz der Umweltbewegung, sa sjedištem u Beču (Austrija), 
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-7" title="page-1">
      koje zastupa M. Metzler, odvjetnik,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-8" title="page-1">
      tužitelji,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-9" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-1">
      Vijeća Europske unije, koje zastupaju R. Boucquey, A. Maceroni i L. Vétillard, u svojstvu agenata,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-11" title="page-1">
      tuženika,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      koje podupire
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      Europska komisija, koju zastupaju C. Hermes, G. Gattinara, B. De Meester i C. Valero, u svojstvu agenata,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-14" title="page-1">
      intervenijent,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-15" title="page-1">
      OPĆI SUD (deveto prošireno vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-16" title="page-1">
      u sastavu tijekom vijećanja: L. Truchot, predsjednik, H. Kanninen, M. Sampol Pucurull (izvjestitelj), T. Perišin i H. Cassagnabère, suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-17" title="page-1">
      tajnik: V. Di Bucci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-18" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka, osobito mjeru upravljanja postupkom od 18. studenoga 2024. i odgovore Komisije i tužiteljâ podnesene tajništvu Općeg suda 9. odnosno 10. prosinca 2024., 
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-19" title="page-1">
      uzimajući u obzir to da stranke nisu podnijele zahtjev za određivanje rasprave u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-20" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-21" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a tužitelji, CEE Bankwatch Network z.s. i Ökobüro – Allianz der Umweltbewegung, zahtijevaju poništenje odluke Vijeća Europske unije od 13. lipnja 2023. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka), kojom je odbačen kao nedopušten i podredno odbijen kao neosnovan, zahtjev za interno preispitivanje Uredbe Vijeća (EU) 2022/2577 od 22. prosinca 2022. o utvrđivanju okvira za ubrzavanje uvođenja energije iz obnovljivih izvora (SL 2022., L 335, str. 36.), koji su podnijeli 20. veljače 2023. na temelju članka 10. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Europske unije (SL 2006., L 264, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2021/1767 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2021. (SL 2021., L 356, str. 1.) (u daljnjem tekstu: Aarhuška uredba).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">CEE Bankwatch Network i Ökobüro – Allianz der Umweltbewegung, sa sjedištem u Češkoj Republici i Austriji, neprofitne su udruge koje promiču zaštitu okoliša. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon početka ratne agresije Ruske Federacije protiv Ukrajine 2022. došlo je do iznenadnog i znatnog prekida protoka plina iz Rusije, što je upućivalo na hitnu potrebu oslobođenja od opskrbe iz Rusije jamčenja sigurnosti opskrbe u Europskoj uniji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je kontekstu Europsko vijeće u svojim zaključcima od 20. i 21. listopada 2022. pozvalo Vijeće Europske unije i Europsku komisiju da hitno donesu konkretne odluke, među ostalim ubrzavanjem i pojednostavnjenjem postupaka izdavanja dozvola, kako bi se potaknulo uvođenje obnovljivih izvora energije i elektroenergetskih mreža, uključujući i putem hitnih mjera na temelju članka 122. UFEU‑a. Komisija je 9. studenoga 2022. donijela Prijedlog uredbe Vijeća COM(2022) 591 final o uspostavi okvira za ubrzanje uvođenja energije iz obnovljivih izvora, kojim su se predviđale privremene, razmjerne i izvanredne mjere za dopunu inicijativa za odgovor na krizu na energetskim tržištima i postojećeg relevantnog zakonodavstva Unije. Vijeće je 24. studenoga 2022. dalo svoju načelnu suglasnost na nacrt teksta. Vijeće je 22. prosinca 2022. na temelju članka 122. stavka 1. UFEU‑a donijelo Uredbu 2022/2577.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 3., 4. i 6. Uredbe 2022/2577, kako bi se kratkoročno ubrzao tempo uvođenja obnovljivih izvora energije u Uniji, Vijeće je smatralo da je potrebno ubrzati određene postupke izdavanja dozvola za određene tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora, osobito izuzimanjem od određenih obveza procjene predviđenih zakonodavstvom Unije u području zaštite okoliša. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelji su 20. veljače 2023. Vijeću uputili zahtjev za interno preispitivanje Uredbe 2022/2577, u skladu s člankom 10. stavkom 1. Aarhuške uredbe. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pobijanom odlukom, koja je tužiteljima dostavljena 13. lipnja 2023., Vijeće je odbacilo zahtjev za interno preispitivanje Uredbe 2022/2577 kao nedopušten i, podredno, odbilo kao neosnovan. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Vijeće je u biti navelo da Uredba 2022/2577, donesena na temelju članka 122. stavka 1. UFEU‑a, uvodi ciljana i privremena odstupanja od akata donesenih u skladu s redovnim ili posebnim zakonodavnim postupkom u smislu članka 289. stavaka 1. i 2. UFEU‑a, te stoga ne može biti obuhvaćena definicijom „upravnog akta” u smislu članka 2. stavka 1. točke (g) Aarhuške uredbe. U tom pogledu Vijeće je naglasilo da, iako se Uredba 2022/2577 zbog svojeg sadržaja i učinaka ne smatra zakonodavnim aktom u smislu UFEU‑a, odnosno aktom donesenim u redovnom ili posebnom zakonodavnom postupku u smislu članka 289. stavka 1. i 2. UFEU‑a, ona ipak predstavlja zakonodavni akt u pogledu Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (SL 2005., L 124, str. 4., u daljnjem tekstu: Aarhuška konvencija). Podredno, Vijeće je također odbilo zahtjev za interno preispitivanje Uredbe 2022/2577 kao neosnovan. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjevi stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">poništi pobijanu odluku;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Vijeću snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Vijeće od Općeg suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije tužbu kao neosnovanu,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži tužiteljima snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija od Općeg suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije tužbu;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži tužiteljima snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prilog svojoj tužbi tužitelji ističu tri tužbena razloga. Svojim prvim tužbenim razlogom oni tvrde da je Vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je zahtjev za interno preispitivanje Uredbe 2022/2577 odbacilo kao nedopušten. Svojim drugim tužbenim razlogom tužitelji tvrde da je Vijeće pogrešno smatralo da je članak 122. stavak 1. UFEU‑a odgovarajuća pravna osnova za donošenje Uredbe 2022/2577. Svojim trećim tužbenim razlogom tužitelji tvrde da pobijana odluka sadržava očitu pogrešku u ocjeni.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U okviru prvog tužbenog razloga tužitelji u biti tvrde da je Vijeće u pobijanoj odluci počinilo pogrešku koja se tiče prava s obzirom na članak 2. stavak 2. Aarhuške konvencije te članak 2. stavak 1. točke (c) i (g) i članak 10. stavak 1. Aarhuške uredbe time što je odbilo njihov zahtjev za interno preispitivanje uz obrazloženje da Uredba 2022/2577 nije „upravni akt” u smislu Aarhuške uredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U vezi s time, oni podsjećaju na to da, u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (g) Aarhuške uredbe, upravni akt znači „svaki nezakonodavni akt koji je donijela institucija ili tijelo Unije, koji ima pravne i vanjske učinke te sadržava odredbe koje mogu biti u suprotnosti s pravom zaštite okoliša [...]” .</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, oni tvrde da je pojam „zakonodavni akt” formalni pojam, definiran postupkom donošenja dotičnog akta. U skladu s člankom 289. stavkom 3. UFEU‑a, samo su pravni akti doneseni u skladu sa zakonodavnim postupkom zakonodavni akti. Stoga, budući da Uredba 2022/2577 nije donesena u skladu s nijednim od zakonodavnih postupaka predviđenih u članku 289. stavcima 1. i 2. UFEU‑a, ona predstavlja nezakonodavni akt i stoga upravni akt.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelji ističu da bi drukčije tumačenje bilo protivno odredbama članka 9. stavka 3. Aarhuške konvencije. U tom pogledu ističu da je Uredba 2021/1767 donesena kako bi se proširilo materijalno područje primjene akata koji podliježu postupku internog preispitivanja, kako bi se osiguralo da se nezakonodavni akti opće primjene sada mogu preispitivati, čime se Aarhuška uredba usklađuje s člankom 9. stavkom 3. Aarhuške konvencije. Osim toga, prema mišljenju tužiteljâ, uvodne izjave 7. i 12. Uredbe 2021/1767 dokazuju podudarnost između pojma „nezakonodavni akt” iz članka 2. stavka 1. točke (g) Aarhuške uredbe i pojma iz UFEU‑a. Naime, tvrde da se postupkom internog preispitivanja koji je predviđen Aarhuškom uredbom dopunjuje opći sustav sudskog nadzora na razini Unije, koji članovima javnosti omogućuje da zatraže preispitivanje određenih upravnih akata izravnim pokretanjem postupka pred sudovima Unije na temelju članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, koji u svojim trima dijelovima uspostavlja razliku između zakonodavnih i nezakonodavnih akata u smislu članka 289. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, tužitelji smatraju da se Uredba 2022/2577 ne može smatrati zakonodavnim aktom u smislu Aarhuške konvencije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelji podsjećaju, s jedne strane, na to da članak 9. stavak 3. Aarhuške konvencije predviđa da pripadnici javnosti mogu pokrenuti upravne ili sudske postupke radi osporavanja akata tijela vlasti koji su u suprotnosti s odredbama domaćeg zakonodavstva koje se odnosi na okoliš i, s druge strane, da pojam „tijelo vlasti” ne obuhvaća tijela ili institucije koji djeluju u zakonodavnom svojstvu, kao što to proizlazi iz članka 2. stavka 2. navedene konvencije. U tom pogledu ističu da, kada Vijeće donosi akte u skladu s postupkom različitim od onih predviđenih člankom 289. UFEU‑a, ono ne djeluje u zakonodavnom ili pravosudnom svojstvu i stoga predstavlja tijelo vlasti u smislu Aarhuške konvencije. Osim toga, tužitelji tvrde da je u Aarhuškoj konvenciji razlog zbog kojeg su zakonodavni akti izuzeti iz nadzora zakonitosti taj što je iz sudskog nadzora trebalo isključiti akte koji su izravno proizašli iz demokratskog procesa. Pojašnjavaju da taj demokratski proces zahtijeva, u okviru UFEU‑a, sudjelovanje Europskog parlamenta, kao što to proizlazi iz članka 289. stavaka 1. i 2. UFEU‑a. Međutim, to nije slučaj s Uredbom 2022/2577 koju je u skladu s člankom 122. stavkom 1. UFEU‑a donijelo samo Vijeće, bez intervencije Parlamenta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, prema mišljenju tužiteljâ, primjena članka 9. stavka 3. Aarhuške konvencije ne može ovisiti ni o materijalnom sadržaju ni o učincima predmetnih akata, ni o tijelu koje ih je donijelo, nego samo o postupku donošenja tih akata. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, tvrdnja Vijeća prema kojoj Uredba 2022/2577, zbog svojeg sadržaja i učinaka, materijalno odstupa od akata donesenih u skladu s redovnim ili posebnim zakonodavnim postupkom u skladu s člankom 289. stavcima 1. i 2. UFEU‑a, ne uzima u obzir, među ostalim, činjenicu da se među aktima koji nisu doneseni u skladu s jednim od navedenih postupaka nalaze akti doneseni izravno na temelju drugih odredbi UFEU‑a, kao i delegirani akti doneseni na temelju članka 290. UFEU‑a i provedbeni akti doneseni u skladu s člankom 291. UFEU‑a, čija je značajka to da mogu mijenjati akte donesene u skladu sa zakonodavnim postupkom u skladu s člankom 289. stavkom 3. UFEU‑a, iako ipak nemaju zakonodavnu narav u smislu UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, tužitelji tvrde da bi isključenje iz područja primjene postupka internog preispitivanja akata koji nisu doneseni u skladu s jednim od zakonodavnih postupaka predviđenih člankom 289. stavcima 1. i 2. UFEU‑a, ali koji odstupaju od akata donesenih u skladu s jednim od navedenih postupaka, omogućilo javnim tijelima da se oslobode suočavanja s osporavanjem od strane javnosti, osobito u slučaju kada navedena tijela vlasti zahtijevaju široku nadležnost u iznimno osjetljivom području i kada su mehanizmi pravne zaštite, među kojima je i postupak internog preispitivanja uređen člankom 10. stavkom 1. Aarhuške uredbe, osobito nužni. To je osobito slučaj kad je riječ o mjerama donesenima na temelju članka 122. stavka 1. UFEU‑a, s obzirom na iznimnu i izrazito političku prirodu situacija predviđenih tom odredbom, postupaka koje treba slijediti i mjera koje treba poduzeti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Vijeće, koje podupire Komisija, osporava argumente tužiteljâ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud mora ispitati je li Vijeće pogrešno odbacilo zahtjev za interno preispitivanje Uredbe 2022/2577 kao nedopušten, jer se taj zahtjev nije odnosio na akt koji može biti predmet takvog preispitivanja na temelju članka 10. stavka 1. Aarhuške uredbe, odnosno na „upravni akt” kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki (g) te uredbe. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, kako bi se ocijenila osnovanost prvog tužbenog razloga, valja protumačiti pojam „upravni akt” u smislu i radi primjene Aarhuške uredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s ustaljenom sudskom praksom, tumačenje odredbe prava Unije zahtijeva da se u obzir uzme ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi kao i ciljevi te svrha akta kojeg je ona dio. Nastanak odredbe prava Unije može također otkriti elemente važne za njezino tumačenje (vidjeti presudu od 29. srpnja 2024., Asociația Crescătorilor de Vaci „Bălțată Românească” Tip Simmental (C‑286/23, EU:C:2024:655, t. 38. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, kad je riječ o doslovnom tumačenju, iz teksta članka 2. stavka 1. točke (g) Aarhuške uredbe proizlazi da se njime upravni akt definira kao „svaki nezakonodavni akt koji je donijela institucija ili tijelo Unije, koji ima pravne i vanjske učinke te sadržava odredbe koje mogu biti u suprotnosti s pravom zaštite okoliša [...]”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja utvrditi da je, s jedne strane, zakonodavac Unije u članku 2. stavku 1. točki (g) Aarhuške uredbe samo definirao pojam „upravni akt” kao „nezakonodavni akt” i da je, s druge strane, definirao taj pojam kao suprotnost pojmu „zakonodavni akt” a da se pritom nije pozvao na kategoriju akata donesenih u skladu s redovnim ili posebnim zakonodavnim postupkom u smislu članka 289. stavaka 1. i 2. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, kad je riječ o kontekstualnom tumačenju, kao prvo, iz uvodnih izjava 7. i 11. Aarhuške uredbe proizlazi da je zakonodavac Unije želio da institucije ili tijela Unije koji djeluju u zakonodavnom svojstvu budu isključeni iz područja primjene Aarhuške konvencije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, člankom 1. Aarhuške uredbe predviđa se da se ta uredba primjenjuje „na institucije i tijela Unije”. Članak 2. stavak 1. točka (c) iste uredbe predviđa definiciju pojma „institucije i tijela Unije” koja isključuje institucije i tijela Unije kada djeluju u pravosudnom ili zakonodavnom svojstvu. Stoga iz zajedničkog tumačenja članka 1. i članka 2. stavka 1. točke (c) Aarhuške uredbe proizlazi da se ona ne primjenjuje na institucije i tijela Unije kada djeluju u pravosudnom ili zakonodavnom svojstvu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, članak 10. Aarhuške uredbe predviđa pravila o zahtjevu za interno preispitivanje upravnih akata.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, valja istaknuti da su pojam „nezakonodavni akt”, u smislu članka 2. stavka 1. točke (g) Aarhuške uredbe i pojam „akti koje donose institucije ili tijela Unije kada djeluju u pravosudnom ili zakonodavnom svojstvu”, iz članka 2. stavka 1. točke (c) navedene uredbe, međuovisni. Naime, područje primjene članka 10. te uredbe ne može prelaziti područje primjene same uredbe, kako je definirano osobito njezinim člankom 1. i člankom 2. stavkom 1. točkama (c) i (g).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, s obzirom na to da članak 2. stavak 1. točka (c) Aarhuške uredbe isključuje njezinu primjenu na institucije i tijela Unije kada djeluju u pravosudnom ili zakonodavnom svojstvu, akti doneseni u tom okviru ne mogu predstavljati upravne akte u smislu Aarhuške uredbe (vidjeti, u tom smislu, presudu od 3. rujna 2020., Mellifera/Komisija, C‑784/18 P, neobjavljenu, EU:C:2020:630, t. 81.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, valja primijetiti da, iako je prilikom donošenja Uredbe 2021/1767 zakonodavac Unije želio proširiti područje primjene postupka internog preispitivanja kako bi se pravo Unije uskladilo s odredbama Aarhuške konvencije, on nije namjeravao izmijeniti to isključenje zakonodavnih akata iz područja primjene tog posebnog postupka pravne zaštite, kao što to osobito pokazuje uvodna izjava 8. te uredbe, u kojoj se navodi da je u područje primjene članka 10. Aarhuške uredbe potrebno uključiti samo „nezakonodavne akte opće primjene”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točno je da se u uvodnoj izjavi 8. Uredbe 2021/1767 spominje potreba da se proširi područje primjene postupka internog preispitivanja utvrđeno u Aarhuškoj uredbi kako bi se obuhvatili nezakonodavni akti opće primjene. Međutim, kako bi se definirali zakonodavni akti koji su isključeni iz područja primjene Aarhuške uredbe, u toj se uvodnoj izjavi ne upućuje na zakonodavne postupke predviđene člankom 289. stavcima 1. i 2. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, također valja istaknuti da je, kad je riječ o članku 2. stavku 1. točki (f) Aarhuške uredbe, kojim se definira pojam „pravo zaštite okoliša”, Sud presudio da činjenica da se navedeni članak u određenim jezičnim verzijama odnosi na „zakonodavstvo” ili „bilo koju zakonodavnu odredbu” ne može podrazumijevati da je pojam „pravo zaštite okoliša” u svrhu primjene te uredbe ograničen na zakonodavne akte u smislu članka 289. stavka 3. UFEU‑a (vidjeti, u tom smislu, presudu od 6. srpnja 2023., EIB i Komisija/ClientEarth, C‑212/21 P i C‑223/21 P, EU:C:2023:546, t. 85.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako iz sudske prakse navedene u točki 35. ove presude proizlazi da Sud nije protumačio izraz „zakonodavstvo” iz članka 2. stavka 1. točke (f) Aarhuške uredbe u preciznom i formalističkom smislu koji proizlazi iz članka 289. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, iako je točno da zakonodavni akt u smislu članka 289. UFEU‑a nije upravni akt u smislu i za potrebe primjene Aarhuške uredbe, iz kontekstualnog tumačenja iznesenog u točkama 29. do 37. ove presude ne proizlazi da se pojam „zakonodavno svojstvo”, naveden u članku 2. stavku 1. točki (c) iste uredbe, savršeno podudara s kategorijom zakonodavnih akata definiranih u članku 289. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, kad je riječ o teleološkom tumačenju, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, odredbe prava Unije treba u najvećoj mogućoj mjeri tumačiti s obzirom na međunarodno pravo, osobito kada je cilj tih odredbi provedba međunarodnog sporazuma koji je sklopila Unija, pri čemu je to pravo dio pravnog poretka Unije i obvezuje njezine institucije (vidjeti, u tom smislu, presude od 15. siječnja 2015., Evans, C‑179/13, EU:C:2015:12, t. 35. i navedenu sudsku praksu i od 6. srpnja 2023., EIB i Komisija/ClientEarth, C‑212/21 P i C‑223/21 P, EU:C:2023:546, t. 66. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, iz članka 3. stavka 5. UEU‑a proizlazi da Unija doprinosi „strogom poštovanju i razvoju međunarodnog prava”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je cilj Aarhuške uredbe, kad je riječ o institucijama Unije, provedba odredaba članka 9. stavka 3. Aarhuške konvencije (vidjeti presudu od 6. srpnja 2023., EIB i Komisija/ClientEarth, C‑212/21 P i C‑223/21 P, EU:C:2023:546, t. 67. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako se nije moguće pozivati na članak 9. stavak 3. Aarhuške konvencije u svrhu ocjene zakonitosti članka 10. stavka 1. Aarhuške uredbe, takvo utvrđenje ne sprečava da se odredbe te uredbe, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 39. ove presude, tumače, koliko je to moguće, s obzirom na Aarhušku konvenciju (vidjeti presudu od 6. srpnja 2023., EIB i Komisija/ClientEarth, C‑212/21 P i C‑223/21 P, EU:C:2023:546, t. 68. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, takvo je tumačenje ključno sredstvo kojim se jamči, u skladu s voljom zakonodavca Unije izraženom u uvodnoj izjavi 3. Aarhuške uredbe, da odredbe prava Unije budu u skladu s tom konvencijom (presuda od 6. srpnja 2023., EIB i Komisija/ClientEarth, C‑212/21 P i C‑223/21 P, EU:C:2023:546, t. 69. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s time, iz članka 9. stavka 3. Aarhuške konvencije – koji se odnosi na pristup pravosuđu – proizlazi da je svaka stranka dužna osigurati pripadnicima javnosti, koji udovoljavaju mjerilima, ako ih ima, utvrđenima domaćim zakonodavstvom, pristup administrativnim ili sudbenim postupcima kojima se osporavaju činjenja i nečinjenja privatnih osoba i tijela vlasti koji su u suprotnosti s odredbama domaćega zakonodavstva koje se odnose na okoliš. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, pojam „akt koji podliježe nadzoru” nije definiran u okviru članka 9. stavka 3. Aarhuške konvencije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, doseg članka 9. stavka 3. Aarhuške konvencije, koji na prvi pogled izgleda vrlo širok, treba biti ublažen. Naime, materijalno područje primjene te odredbe ograničeno je člankom 2. stavkom 2. navedene konvencije iz kojeg proizlazi da se ona ne primjenjuje na zakonodavne akte. Sukladno toj odredbi, pojam „tijela vlasti” čiji se akti kojima je povrijeđeno pravo okoliša mogu osporavati isključuje tijela i institucije koje djeluju u sudbenom ili zakonodavnom svojstvu (vidjeti, u tom smislu, presudu od 6. srpnja 2023., EIB i Komisija/ClientEarth, C‑212/21 P i C‑223/21 P, EU:C:2023:546, t. 70.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, Aarhuška konvencija ne precizira okolnosti u kojima tijela ili institucije djeluju u zakonodavnom ili pravosudnom svojstvu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da su autori Aarhuške konvencije, uzimajući u obzir posljednju rečenicu njezina članka 2. stavka 2., iz područja primjene članka 9. stavka 3. te konvencije izričito isključili akte tijela ili institucija koji djeluju u sudbenom ili zakonodavnom svojstvu a da nisu pobliže definirali što treba shvatiti pod izrazom „zakonodavno svojstvo”, a osobito time što strankama te konvencije nisu prepustili da definiraju taj pojam upućivanjem na svoje nacionalno pravo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, valja istaknuti da doslovno tumačenje članka 2. stavka 2. Aarhuške konvencije ne dopušta zaključak da je definicija pojma „zakonodavno svojstvo” obuhvaćena diskrecijskom ovlašću priznatom ugovornim strankama. Naime, tumačenje pojma „zakonodavstvo” u smislu instrumenta međunarodnog javnog prava mora sačuvati svoju autonomnu prirodu u odnosu na interno pravo ugovornih strana. Stoga se tumačenje članka 2. stavka 2. navedene konvencije ne može temeljiti samo na pravnom sustavu jedne od stranaka te konvencije (vidjeti, u tom smislu, mišljenje nezavisnog odvjetnika N. Jääskinena u spojenim predmetima Vijeće i Komisija/Stichting Natuur en Milieu i Pesticide Action Network Europe, C‑404/12 P i C‑405/12 P, EU:C:2014:309, t. 30.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To tumačenje potkrijepljeno je obavijestima Odbora za ocjenu usklađenosti s Aarhuškom konvencijom (u daljnjem tekstu: Odbor za Aarhušku konvenciju), osnovanog kako bi se provjeravalo poštuju li stranke navedene konvencije obveze koje iz nje proizlaze. Naime, iako nemaju normativnu vrijednost, te obavijesti su jedan od elemenata na kojima se može temeljiti tumačenje te konvencije (vidjeti, u tom smislu i po analogiji, presudu od 7. ožujka 2024., Roheline Kogukond i dr., C‑234/22, EU:C:2024:211, t. 39.). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da se Odbor za Aarhušku konvenciju protivi tumačenju članka 2. stavka 2. Aarhuške konvencije koje se temelji samo na upućivanjima na pravni sustav jedne od stranaka te konvencije. Tako je navedeni odbor u svojoj obavijesti ACCC/C/2008/32 zaključio da, kako bi se utvrdilo jesu li odluka, radnja ili propust doneseni u zakonodavnom svojstvu s obzirom na članak 2. stavak 2. te konvencije, njegov naziv u unutarnjem pravu ugovorne stranke navedene konvencije ne može biti odlučujući.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, u svojim obavijestima ACCC/C/2011/61 i ACCC/C/2014/120, Odbor za Aarhušku konvenciju naveo je da, iako Aarhuška konvencija ne precizira okolnosti u kojima su institucija ili tijelo djelovali u zakonodavnom svojstvu, jasno je da navedena konvencija isključuje instituciju ili tijelo samo kada su djelovali koristeći se tom posebnom nadležnošću. Stoga se nacionalni parlament ugovorne stranke, iako je demokratski izabrano tijelo, može smatrati tijelom javne vlasti u smislu Aarhuške konvencije ako ne djeluje u svojstvu zakonodavca kada, primjerice, odobrava neku aktivnost ili projekt.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je također imao priliku izjasniti se o pojmu „tijela ili institucije koji djeluju u sudbenom ili zakonodavnom svojstvu” u okviru tumačenja Direktive 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL 2003., L 41, str. 26.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 128.) s obzirom na Aarhušku konvenciju. U skladu s time, Sud je presudio da treba prihvatiti funkcionalno tumačenje pojma „tijela ili institucije koji djeluju u [...] zakonodavnom svojstvu”, prema kojem se može smatrati da u tu definiciju ulaze ministarstva koja su na temelju nacionalnog prava zadužena za pripremu nacrta zakona, njihovo predstavljanje Parlamentu i sudjelovanje u zakonodavnom postupku, osobito sastavljanjem mišljenja (vidjeti, u tom smislu, presudu od 14. veljače 2012., Flachglas Torgau, C‑204/09, EU:C:2012:71, t. 49.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta razmatranja stoga navode na prihvaćanje funkcionalnog pristupa pojmu „zakonodavno svojstvo”. U tom pogledu valja istaknuti da se funkcionalni pristup ne odnosi samo na prirodu predmetnog tijela, odnosno na to djeluje li ta institucija ili tijelo tradicionalno u zakonodavnom svojstvu, nego i na funkcije koje stvarno obavljaju predmetna institucija ili tijelo. Stoga, iako organski kriterij predstavlja indiciju za kvalifikaciju zakonodavnim aktom u smislu Aarhuške uredbe, on sam po sebi nije odlučujući. Naime, valja također uzeti u obzir kriterij koji se odnosi na samu bit akta koji je donijela navedena institucija ili tijelo. Taj je pristup tim više opravdan jer se zakonodavni postupak može znatno razlikovati ovisno o strankama Aarhuške konvencije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da se potpuno formalan pristup, svojstven pravnom sustavu jedne od stranaka Aarhuške konvencije, koji se temelji na isključivo postupovnom kriteriju, ne može primijeniti kako bi se utvrdilo je li akt donesen u okviru djelovanja u zakonodavnom svojstvu. Stoga se pojam „zakonodavno svojstvo” iz članka 2. stavka 1. točke (c) Aarhuške uredbe ne može tumačiti na način da se odnosi samo na akte koji su doneseni u redovnom ili posebnom zakonodavnom postupku u skladu s člankom 289. stavcima 1. i 2. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz točaka 27. do 54. ove presude proizlazi da pojam „upravni akt” predviđen u članku 2. stavku 1. točki (g) Aarhuške uredbe označava svaki akt koji nije donijela institucija Unije koja djeluje u zakonodavnom svojstvu, a ne, kao što to tvrde tužitelji, samo zakonodavne akte donesene u skladu s redovnim ili posebnim zakonodavnim postupkom u skladu s člankom 289. stavcima 1. i 2. UFEU‑a. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na ta razmatranja i, osobito, kriterije navedene u točki 54. ove presude, valja utvrditi je li Uredba 2022/2577 „upravni akt” u smislu članka 2. stavka 1. točke (g) Aarhuške uredbe, kako se tumači s obzirom na Aarhušku konvenciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju valja istaknuti da je Uredbu 2022/2577 donijelo Vijeće koje je na temelju članka 16. stavka 1. UEU‑a institucija kojoj su Ugovorima dodijeljene zakonodavne funkcije, zajedno s Parlamentom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je Vijeće tijelo koje djeluje u zakonodavnom svojstvu. Međutim, kao što to proizlazi iz točke 54. ove presude, iako je organski kriterij pokazatelj djelovanja u zakonodavnom svojstvu, on sam po sebi nije odlučujući. Naime, valja uzeti u obzir i samu bit Uredbe 2022/2577.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Priroda ovlasti kojima se koristilo Vijeće prilikom donošenja Uredbe 2022/2577</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravna osnova Uredbe 2022/2577</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja primijetiti da je Uredba 2022/2577 donesena na temelju članka 122. stavka 1. UFEU‑a, koji se nalazi u poglavlju 1., naslovljenom „Ekonomska politika”, glave VIII. trećeg dijela UFEU‑a. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz članka 122. stavka 1. UFEU‑a proizlazi da „[n]e dovodeći u pitanje bilo koji drugi postupak predviđen Ugovorimâ, Vijeće, na prijedlog Komisije može u duhu solidarnosti među državama članicama odlučiti o mjerama primjerenima gospodarskim prilikama, osobito ako se pojave ozbiljne poteškoće u opskrbi određenim proizvodima, poglavito u području energetike”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da članak 122. stavak 1. UFEU‑a ovlašćuje Vijeće na donošenje mjera u posebnim okolnostima „ne dovodeći u pitanje bilo koji drugi postupak predviđen Ugovorimâ”. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, članak 122. stavak 1. UFEU‑a izričito ovlašćuje Vijeće da poduzme odgovarajuće mjere u području ekonomske politike s ciljem suočavanja s ozbiljnim poteškoćama u opskrbi energijom. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da je iz članka 103. UEEZ‑a, koji je poslije postao članak 122. UFEU‑a, proizlazilo da je izraz „primjerene mjere” upućivao na to da, također što se tiče oblika mjera, Vijeće može, ovisno o slučaju, odabrati onaj koji mu se čini najprikladnijim i da, osim ako je potrebna jednoglasna odluka, članak 103. stavak 2. UEEZ‑a upućuje na izvršavanje ovlasti Vijeća, uključujući njegovo pravo da Komisiji dodijeli provedbu pravila koja je utvrdilo. Tako je Sud presudio da, ovlašćujući Vijeće da odlučuje o mjerama primjerenima situaciji, članak 103. UEEZ‑a toj instituciji daje široku diskrecijsku ovlast koju treba izvršavati u skladu sa zajedničkim interesom (vidjeti, u tom smislu, presudu od 24. listopada 1973., Balkan‑Import‑Export, 5/73, EU:C:1973:109, t. 18.). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, iz navedenog proizlazi da je Vijeće, prilikom izvršavanja nadležnosti koje su bile predviđene člankom 103. stavkom 2. UEEZ‑a i koje su sada definirane člankom 122. stavkom 1. UFEU‑a, kada je bilo prisiljeno, u situaciji koja se stalno i gotovo nepredvidljivo razvija, donijeti mjere s neposrednim učinkom, moglo provesti opću ocjenu prednosti i nedostataka sustava koji treba uspostaviti. Osim toga, Vijeće je trebalo osigurati trajno mirenje koje su mogla zahtijevati moguća proturječja između različitih ciljeva ekonomske politike razmatranih zasebno i, ovisno o slučaju, dati nekome od njih privremenu prednost koja proizlazi iz činjenica ili gospodarskih okolnosti (vidjeti, u tom smislu, presudu od 24. listopada 1973., Balkan‑Import‑Export, 5/73, EU:C:1973:109, t. 21. i 24.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako iz članka 122. stavka 1. UFEU‑a, čije su odredbe u biti istovjetne odredbama bivšeg članka 103. stavka 2.UEEZ‑a, proizlazi da Vijeće prilikom njihove provedbe ima široku diskrecijsku ovlast, koja je karakteristična za djelovanje u zakonodavnom svojstvu, za donošenje mjera namijenjenih suočavanju s ozbiljnim gospodarskim poteškoćama koje zahtijevaju političke odabire za koje je odgovoran zakonodavac Unije, u dijelu u kojem te mjere podrazumijevaju odvagivanje različitih predmetnih interesa na temelju višestrukih ocjena. Ta široka diskrecijska ovlast opravdana je okolnošću da je ta institucija prilikom izvršavanja te funkcije pozvana izvršiti složene ocjene.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu treba podsjetiti na to da je donošenje ključnih pravila u nekom području isključivo u nadležnosti zakonodavca Unije. Iz toga slijedi da se odredbe kojima se utvrđuju ključni elementi osnovnog propisa, čije donošenje zahtijeva politički izbor za koji je odgovoran taj zakonodavac, ne mogu donositi u provedbenim aktima (vidjeti, u tom smislu i po analogiji, presudu od 28. veljače 2023., Fenix International, C‑695/20, EU:C:2023:127, t. 41. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, kao što proizlazi iz točke 64. ove presude, članak 103. stavak 2. UEEZ‑a, koji je sada zamijenjen člankom 122. stavkom 1. UFEU‑a, Vijeću daje mogućnost da Komisiji dodijeli provedbene ovlasti. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da je mogućnost, predviđena člankom 122. stavkom 1. UFEU‑a, da se Komisiji dodijeli provedba pravila koja je utvrdilo Vijeće, rezervirana za zakonodavca Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, iz sudske prakse proizlazi da zakonodavac Unije raspolaže ovlašću procjene kad odlučuje o dodjeljivanju Komisiji provedbene ovlasti na temelju članka 291. stavka 2. UFEU‑a (vidjeti, u tom smislu, presudu, od 16. srpnja 2015., Komisija/Parlament i Vijeće, C‑88/14, EU:C:2015:499, t. 28. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, kad je riječ o dodjeli provedbene ovlasti, člankom 291. stavkom 2. UFEU‑a propisano je da se pravno obvezujućim aktima Unije takva ovlast dodjeljuje Vijeću u posebnim valjano utemeljenim slučajevima, kada su potrebni jedinstveni uvjeti za provedbu tih akata. Predmetna je institucija u okviru izvršavanja provedbene ovlasti koja joj je dodijeljena pozvana pobliže odrediti sadržaj zakonodavnog akta kako bi osigurala njegovu provedbu u jedinstvenim uvjetima u svim državama članicama (vidjeti, u tom smislu, presudu od 16. srpnja 2015., Komisija/Parlament i Vijeće, C‑88/14, EU:C:2015:499, t. 30. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, valja istaknuti da se doseg akata donesenih na temelju članka 122. stavka 1. UFEU‑a razlikuje od dosega provedbenih i delegiranih akata donesenih na temelju članaka 290. i 291. UFEU‑a</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, ovlasti dodijeljene Vijeću na temelju članka 122. stavka 1. UFEU‑a ne ovise, za razliku od delegiranih i provedbenih ovlasti, o prethodnom ovlaštenju temeljnim zakonodavnim aktom. Osim toga, akti doneseni na temelju članka 122. stavka 1. UFEU‑a nisu neodvojivo povezani s aktima donesenima u skladu s člankom 289. stavcima 1. i 2. UFEU‑a, za razliku od delegiranih i provedbenih akata, čija zakonitost ovisi o tome što je zakonodavac predvidio. Usto, iako delegirani akti mogu također izmijeniti elemente zakonodavnog akta u smislu članka 289. stavka 3. UFEU‑a, valja istaknuti da se njima mogu izmijeniti samo elementi „koji nisu ključni” akta donesenog u skladu s člankom 289. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, valja podsjetiti na to da se člankom 291. stavkom 2. UFEU‑a određuje da „kada su potrebni jedinstveni uvjeti za provedbu pravno obvezujućih akata Unije, tim se aktima provedbene ovlasti dodjeljuju Komisiji ili Vijeću u posebnim valjano utemeljenim slučajevima i u slučajevima predviđenima u člancima 24. i 26. Ugovora o Europskoj uniji”. Valja istaknuti da se tekst navedenog članka ne odnosi na zakonodavne akte u smislu članka 289. stavka 3. UFEU‑a, nego, naprotiv, tekst ovlašćuje zakonodavca koji donosi pravno obvezujuće akte da Komisiji ili iznimno Vijeću dodijeli provedbene ovlasti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sadržaj Uredbe 2022/2577</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti na to da donošenje Uredbe 2022/2577 proizlazi iz konteksta ratne agresije Ruske Federacije protiv Ukrajine i dosad nezabilježenog smanjenja isporuka prirodnog plina iz Ruske Federacije državama članicama, što ugrožava sigurnost i opskrbu Unije i njezinih država članica te dovodi do porasta cijena energije u Uniji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 3. Uredbe 2022/2577, u tom kontekstu i kako bi se riješio problem izloženosti europskih potrošača i poduzeća visokim i nestabilnim cijenama koje uzrokuju gospodarske i socijalne poteškoće, Vijeće je smatralo da treba hitno i privremeno djelovati kako bi se ubrzalo uvođenje obnovljivih izvora energije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, Uredba 2022/2577 sadržava mjere pojednostavnjenja kako bi se potaknula proizvodnja energije iz obnovljivih izvora uvođenjem izuzeća od određenih obveza procjene predviđenih zakonodavstvom Unije u području okoliša, među ostalim pojednostavnjenjem postupaka koji se primjenjuju na određene postupke izdavanja dozvola.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, kao što to proizlazi iz njezina članka 3. stavka 1., Uredbom 2022/2577 utvrđuje se opće odstupanje od postupaka izdavanja dozvola predviđenih odredbama sekundarnog prava Unije, time što se stvara pretpostavka da je djelatnost proizvodnje energije iz obnovljivih izvora od prevladavajućeg javnog interesa. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, člankom 4. Uredbe 2022/2577, koji sadržava mjere za ubrzanje postupka izdavanja dozvola za ugradnju opreme za solarnu energiju, predviđa se posebno odstupanje od obveze provedbe procjena utjecaja na okoliš na temelju Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL 2012., L 26, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 27., str. 3.). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, člankom 6. Uredbe 2022/2577 projekti proizvodnje obnovljive energije izuzimaju se od obveze procjene utjecaja na okoliš predviđene člankom 2. stavkom 1. Direktive 2011/92 i obveze procjene zaštite vrsta na temelju članka 12. stavka 1. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL 1992., L 206, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.) i na temelju članka 5. Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL 2010., L 20, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 32., str. 128. i ispravak SL 2015., L 75, str. 20.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, kako bi se proveli ciljevi Uredbe 2022/2577, određene mjere predviđene potonjom uredbom privremeno i precizno odstupaju od odredbi sekundarnog prava iz direktiva navedenih u točkama 78. i 79. ove presude kojima se nalaže „odvagivanje pravnih interesa” prije svakog odobrenja projekata koji mogu nanijeti štetu okolišu, s obzirom na to da se, kao što je to istaknuto u točki 77. ove presude, Uredbom 2022/2577 prilikom tog odvagivanja nalaže priznavanje prednosti proizvodnji energije iz obnovljivih izvora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, člankom 9. Uredbe 2022/2577 predviđa se klauzula o preispitivanju navedene uredbe kako bi se procijenio njezin učinak, koja Komisiji omogućuje da predloži produljenje razdoblja valjanosti te uredbe, pri čemu je takva klauzula usporediva s uobičajenim klauzulama o reviziji predviđenima u aktima donesenima u skladu s jednim od zakonodavnih postupaka predviđenih u članku 289. stavcima 1. i 2. UFEU‑a. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uredba 2022/2577 stoga je akt posebne naravi jer se njome prvi put utvrđuje priznavanje prednosti proizvodnji energije iz obnovljivih izvora, stvaranjem pretpostavke da su djelatnosti proizvodnje obnovljive energije od prevladavajućeg javnog interesa, čime se odstupa od općih postupaka izdavanja dozvola predviđenih sekundarnim zakonodavstvom koji sadržavaju obveze procjene utjecaja na okoliš. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključak</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz prethodno navedenog proizlazi, kao prvo, da je u okviru donošenja mjera iz Uredbe 2022/2577 Vijeće koristilo široku diskrecijsku ovlast koja mu je dodijeljena na temelju članka 122. stavka 1. UFEU‑a, koja je karakteristična za djelovanje u zakonodavnom svojstvu u smislu Aarhuške uredbe. Naime, Vijeće – koje je bilo obvezno, u situaciji koja se stalno i nepredvidljivo razvija, donijeti mjere s neposrednim učinkom – provelo je opću ocjenu prednosti i nedostataka sustava koji treba uspostaviti, te je osiguralo pomirenje koje su zahtijevale eventualne proturječnosti između različitih ciljeva ekonomske politike razmatranih odvojeno, dajući jednom ili drugom od njih privremenu prednost koju nalažu gospodarske okolnosti. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, iznimne ovlasti dodijeljene Vijeću na temelju članka 122. stavka 1. UFEU‑a ne ovise o prethodnom ovlaštenju temeljnim zakonodavnim aktom. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, članak 122. stavak 1. UFEU‑a ovlašćuje Vijeće na donošenje akata koji podrazumijevaju provedbene mjere, pri čemu je nadležnost za donošenje takvih mjera pridržana zakonodavcu Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, određene odredbe Uredbe 2022/2577 usto mijenjaju bitne elemente odredbi nekoliko zakonodavnih akata prava Unije, u smislu UFEU‑a. Stoga Uredba 2022/2577 ne zauzima niži položaj u hijerarhiji pravnih pravila u odnosu na određene zakonodavne akte u smislu UFEU‑a, odnosno Direktivu 2011/92, Direktivu 92/43 i Direktivu 2009/147, od kojih odstupa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao peto, činjenica da je Uredbu 2022/2577 na temelju članka 122. stavka 1. UFEU‑a donijelo Vijeće, a ne Komisija, dodatni je element kojim se može dokazati da ta uredba nije provedbeni akt, nego akt koji je donijelo Vijeće kao zakonodavac.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz prethodno navedenog proizlazi da postoji određen broj elemenata na temelju kojih se može dokazati da su ovlasti koje je Vijeće izvršavalo prilikom donošenja Uredbe 2022/2577, na temelju članka 122. stavka 1. UFEU‑a, u svrhu primjene članka 2. stavka 1. točke (c) Aarhuške uredbe, obuhvaćene zakonodavnom aktivnošću.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Posljedično, Uredba 2022/2577 nije upravni akt u smislu članka 2. stavka 1. točke (g) Aarhuške uredbe. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta se ocjena ne može dovesti u pitanje argumentom tužiteljâ prema kojem se razlog zbog kojeg tijela ili institucije koji djeluju u zakonodavnom svojstvu nisu obuhvaćeni definicijom „tijela javne vlasti” temelji na okolnosti da su informiranje javnosti i njezino sudjelovanje u zakonodavnom postupku općenito dovoljno zajamčeni u zakonodavnom postupku i, osobito, činjenicom da su izabrani predstavnici odgovorni javnosti. No, Uredbu 2022/2577 nije donijelo „demokratski” izabrano tijelo. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, valja istaknuti da je, kao što to proizlazi iz točke 58. ove presude, Uredbu 2022/2577 donijelo Vijeće, koje na temelju članka 16. stavka 1. UEU‑a – zajedno s Parlamentom – ima svojstvo zakonodavca. Slijedom toga, taj argument treba odbiti kao bespredmetan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je Vijeće pravilno odbacilo kao nedopušten zahtjev za interno preispitivanje Uredbe 2022/2577 koji su podnijeli tužitelji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga prvi tužbeni razlog valja odbiti. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da je prvi tužbeni razlog neosnovan i da je Vijeće pravilno odbacilo zahtjev za interno preispitivanje Uredbe 2022/2577 kao nedopušten, drugi i treći tužbeni razlog, kojima se nastoji meritorno osporiti odbijanje navedenog zahtjeva za preispitivanje, bespredmetni su i stoga ih treba odbiti. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu treba podsjetiti na to da sud Unije može, među ostalim zbog razloga koji se odnose na učinkovito sudovanje, odlučiti ne ispitati osnovanost razloga koje treba odbaciti kao nedopuštene ili odbiti kao bespredmetne (presuda od 29. rujna 2022., HIM/Komisija, C‑500/21 P, neobjavljena, EU:C:2022:741, t. 73.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, tužbu valja odbiti u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelji nisu uspjeli u postupku, valja im naložiti snošenje vlastitih troškova kao i troškova Vijeća, u skladu s njegovim zahtjevom. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove. Stoga će Komisija snositi vlastite troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-134" title="page-15">
      Slijedom navedenog,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-135" title="page-15">
      OPĆI SUD (deveto prošireno vijeće)
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-136" title="page-15">
      proglašava i presuđuje:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužba se odbija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">CEE Bankwatch Network z.s. i Ökobüro – Allianz der Umweltbewegung nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova Vijeća Europske unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Europska komisija snosit će vlastite troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div class="signatures">
<p class="C77SignaturesComposition" id="para-140" title="page-16">
<span class="signatory">Truchot</span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory">Kanninen</span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory">Sampol</span>
<span class="signatory"> </span>
<span class="signatory">Pucurull</span>
<span class="signatory_separator"> </span>
</p>
<p class="C77SignaturesComposition" id="para-141" title="page-16">
<span class="signatory">Perišin</span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory">Cassagnabère</span>
</p>
<p class="C77SignaturesAlinea" id="para-142" title="page-16">
<span class="signatory">Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu</span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory">12. studenoga </span>
<span class="signatory">2025.</span>
</p>
<p class="C77Signatures" id="para-143" title="page-16">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    
    
    
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: engleski</p>
</body>
</html>
