<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-584/20 P</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62020CC0584</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:330">EU:C:2021:330</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>27</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>27</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje J. Richarda de la Toura – Spojeni predmeti C‑584/20 P i C‑621/20 P</HT></P><P><HT TYPE="SC">Komisija/Landesbank Baden‑Württemberg i SRB</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Jeana Richarda de la Toura</HT></P><P>od <DATE ISO="20210427">27. travnja 2021.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Spojeni predmeti C‑584/20 P i C‑621/20 P</HT></P><P>Europska komisija</P><P>protiv</P><P>Landesbank Baden‑Württemberg,</P><P>Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) <HT TYPE="NORMAL">(C‑584/20 P)</HT></P><P>i</P><P>Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)</P><P>protiv</P><P>Landesbank Baden‑Württemberg <HT TYPE="NORMAL">(C‑621/20 P)</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Žalba</KEYWORD><KEYWORD>Ekonomska i monetarna unija</KEYWORD><KEYWORD>Bankovna unija</KEYWORD><KEYWORD>Jedinstveni mehanizam za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava (SRM)</KEYWORD><KEYWORD>Jedinstveni fond za sanaciju (SRF)</KEYWORD><KEYWORD>Pošteno suđenje</KEYWORD><KEYWORD>Načelo kontradiktornosti</KEYWORD><KEYWORD>Razlog istaknut po službenoj dužnosti</KEYWORD><KEYWORD>Potvrda vjerodostojnosti sporne odluke</KEYWORD><KEYWORD>Izračun <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosa za 2017.</KEYWORD><KEYWORD>Obveza obrazlaganja</KEYWORD><KEYWORD>Poslovna tajna</KEYWORD><KEYWORD>Zakonitost Delegirane uredbe (EU) 2015/63</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Glavni cilj Jedinstvenog sanacijskog mehanizma (SRM)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Stvaranje tog mehanizma odgovara jednom od ciljeva skupine G-20 povodom stečaja banke Lehman Brothers 2008. godine: države članice skupine G-20 obvezale su se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>razviti alate i okvire za djelotvorno rješavanje stečajeva financijskih grupa kako bi se ublažili poremećaji koji potječu od stečajeva financijskih institucija i smanjio moralni hazard u budućnosti<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> (Završna izjava sa sastanka na vrhu skupine G-20 u Pittsburghu, <DATE ISO="20090924">24.</DATE> i <DATE ISO="20090925">25. rujna 2009.</DATE>).</P></NOTE>, koji čini drugi stup bankovne unije, jest osigurati da se s propašću banaka unutar te unije upravlja na učinkovit način i stvori što je manje moguće troškova za porezne obveznike i realno gospodarstvo. Jedinstveni sanacijski odbor (SRB), agencija Europske unije zadužena da osigura učinkovito i dosljedno funkcioniranje SRM‑a, donosi odluke o pokretanju postupka za sanaciju banke, dok će se na operativnoj razini ta odluka provesti u suradnji s nacionalnim sanacijskim tijelima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>SRB je vlasnik Jedinstvenog fonda za sanaciju (SRF) čija je uloga financirati sanacijske mjere. Taj se fond popunjava doprinosima kreditnih institucija i određenih investicijskih društava iz europodručja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>U daljnjem tekstu: institucije.</P></NOTE>. Međuvladinim sporazumom uspostavljen je prijenos doprinosa na razini Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Međuvladin sporazum o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u [SRF], potpisan u Bruxellesu <DATE ISO="20140521">21. svibnja 2014.</DATE></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Objedinjavanje financiranja postat će potpuno do kraja 2023. godine jer će na taj dan doprinosi biti namijenjeni samo SRF‑u, a ne više djelomično, a svake godine i sve manje, nacionalnim sanacijskim tijelima. Načini za izračun tih doprinosa bili su predmet brojnih rasprava i dugih pregovora među državama članicama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Za stajalište francuske vlade suočene s razlikama između francuskog i njemačkog bankovnog sustava vidjeti, primjerice, izvješće od <DATE ISO="20150304">4. ožujka 2015.</DATE> koje je u ime odbora za financije Senata sastavljeno o nacrtu Zakona o odobravanju ratifikacije Sporazuma o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u [SRF] i dostupno je na sljedećoj internetskoj adresi: http://www.senat.fr/rap/l14‑307/l14‑3071.pdf (prvi dio, III., B.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Navedeni se doprinosi izračunavaju godišnje kako bi se po isteku početnog razdoblja od osam godina omogućilo SRF‑u da raspolaže sredstvima koja čine najmanje 1 % iznosa osiguranih depozita svih kreditnih institucija s odobrenjem za rad u svim državama članicama sudionicama. No, godišnji iznos tih doprinosa ne smije premašiti 12,5 % ciljne razine.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Doprinosi institucija izračunavaju se razmjerno veličini institucije, paušalno i/ili se prilagođavaju profilu rizičnosti te institucije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Doprinos razmjeran profilu rizičnosti temelji se na kriterijima koji su utvrđeni u članku 103. stavku 7. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20140515">15. svibnja 2014.</DATE> o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbama (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="173" PAGE.FIRST="190" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 173, str. 190</REF.DOC.OJ>. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="216" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="2015">SL 2015., L 216, str. 9</REF.DOC.OJ>.), i konkretiziran je u člancima 5. do 9. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/63 оd <DATE ISO="20141021">21. listopada 2014.</DATE> o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="011" PAGE.FIRST="44" DATE.PUB="2015">SL 2015., L 11, str. 44</REF.DOC.OJ>. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="156" PAGE.FIRST="38" DATE.PUB="2017">SL 2017., L 156, str. 38</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Stoga sanacija banaka ne omogućuje samo da se smanji gospodarski i proračunski trošak moguće propasti banaka u budućnosti, nego se njome također nastoje ublažiti određena rizična postupanja unutar institucija, od kojih su najveće bile sigurne u svoje spašavanje od tijela javne vlasti i u konačnici poreznih obveznika, te posljedično smanjiti mogućnost njihova nastanka tako da se ograniči taj moralni hazard.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20170411">11. travnja 2017.</DATE> o izračunu <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ SRF‑u za 2017. (SRB/ES/SRF/2017/05)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>U daljnjem tekstu: sporna odluka</P></NOTE> SRB je utvrdio iznos <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ koje SRF‑u mora platiti svaka institucija za 2017., među ostalim i Landesbank Baden‑Württemberg (u daljnjem tekstu: LBBW).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Nakon što je LBBW pokrenuo postupak pred Općim sudom Europske unije, taj je sud presudom od <DATE ISO="20200923">23. rujna 2020.</DATE>, Landesbank Baden‑Württemberg/SRB<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>T‑411/17, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2020:435">EU:T:2020:435</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, poništio spornu odluku u dijelu koji se odnosio na tu banku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Europska komisija, intervenijent u prvom stupnju, kao i SRB, podnijeli su svaki žalbu protiv te presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Odlučujući o tim žalbama Sud ima priliku izjasniti se, s jedne strane, o načinima za potvrđivanje vjerodostojnosti priloga odluci SRB‑a i, s druge strane, o načinima za izračun <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ koje potonji mora provesti u okviru SRM‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Konkretno, žalitelji zahtijevaju od Suda da se u svakom slučaju izjasni o zakonitosti odredbi Delegirane uredbe 2015/63 u vezi s izračunom <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ. Naime, Opći sud je zaključio da su te odredbe nezakonite iz razloga suštinske netransparentnosti tih načina izračuna koja proizlazi iz poštovanja poslovne tajne, kao posljedice uzimanja u obzir brojki povezanih s drugim institucijama, jer se takvom netransparentnošću krši obveza obrazlaganja predviđena u članku 296. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Sudu ću predložiti, kao prvo, da ukine pobijanu presudu jer je Opći sud povrijedio načelo kontradiktornosti prilikom ocjene potvrde vjerodostojnosti priloga spornoj odluci, s jedne strane, i jer je počinio pogrešku koja se tiče prava glede dosega obveze obrazlaganja i zakonitosti Delegirane uredbe 2015/63, s druge strane. Kao drugo, Sudu ću predložiti da meritorno odluči o predmetu u vezi s tim dvama pitanjima te, prilikom ponovnog odlučivanja, poništi spornu odluku u dijelu koji se odnosi na LBBW jer vjerodostojnost priloga toj odluci nije u dovoljnoj mjeri potvrđena i jer navedena odluka nije dostatno obrazložena. Sudu ću također predložiti da odbije prigovor nezakonitosti osporenih odredaba Delegirane uredbe 2015/63, pod uvjetom da SRB osigura veću transparentnost glede određenih iznosa povjerljivih podataka trećih osoba.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2014/59</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Člankom 102. stavcima 1. i 2. Direktive 2014/59 određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="102.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice osiguravaju da do <DATE ISO="20241231">31. prosinca 2024.</DATE> dostupna financijska sredstva njihovih aranžmana financiranja dosegnu najmanje 1 % iznosa osiguranih depozita svih institucija s odobrenjem za rad na njihovu državnom području. Države članice mogu postaviti ciljne razine u slučaju prekoračenja tog iznosa.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="102.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Tijekom početnog razdoblja iz stavka 1. doprinosi aranžmanima financiranja prikupljeni u skladu s člankom 103. vremenski se raspodjeljuju što je moguće ravnomjernije dok se ne postigne ciljna razina […].<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Članak 103. te direktive predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="103.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Kako bi se ostvarila ciljna razina navedena u članku 102., države članice osiguravaju da se doprinosi prikupljaju najmanje na godišnjoj razini od institucija s odobrenjem za rad na njihovom državnom području uključujući podružnice u Uniji.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="103.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Doprinos svake institucije razmjeran je iznosu njezinih obveza (isključujući regulatorni kapital) umanjenom za osigurane depozite u odnosu na ukupne obveze (isključujući regulatorni kapital) umanjene za osigurane depozite svih institucija s odobrenjem za rad na državnom području države članice.</ALINEA><ALINEA>Ti doprinosi usklađuju se razmjerno profilu rizičnosti institucija u skladu s kriterijima usvojenima u skladu sa stavkom 7.</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="103.007"><NO.PARAG>7.</NO.PARAG><ALINEA><P>Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115. radi pobližeg određivanja pojma prilagođavanja doprinosa razmjerno profilu rizičnosti institucije kako je navedeno u stavku 2. uzimajući u obzir sve sljedeće okolnosti:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>izloženost institucije riziku, uključujući važnost njezinih aktivnosti trgovanja, njezina izvanbilančna izlaganja riziku i njezin stupanj zaduženosti;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>stabilnost i raznolikost izvora financiranja društva i neopterećenu imovinu s visokim stupnjem likvidnosti;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>financijsko stanje institucije;</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="4"?><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>vjerojatnost da će institucija krenuti u sanaciju;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(e)</NO.P><TXT>razinu do koje je institucija prethodno imala koristi od izvanrednih javnih financijskih potpora;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(f)</NO.P><TXT>složenost strukture institucije i mogućnost njezine sanacije;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(g)</NO.P><TXT>važnost institucije za stabilnost financijskog sustava ili ekonomije jedne države članice ili više država članica ili Unije;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(h)</NO.P><TXT>činjenicu da je institucija dio institucionalnog sustava zaštite.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uredba (EU) br. 806/2014</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Članak 67. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20140715">15. srpnja 2014.</DATE> o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="225" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 225, str. 1</REF.DOC.OJ>. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="101" PAGE.FIRST="62" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 101, str. 62</REF.DOC.OJ>.</P></NOTE> određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="067.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ovime se osniva [SRF]. Fond se popunjava u skladu s pravilima o prijenosu fondova prikupljenih na nacionalnoj razini u [SRF], kao što je utvrđeno Sporazumom [o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u SRF].</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="067.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>[SRB] se koristi sredstvima iz [SRF‑a] samo u svrhu osiguravanja učinkovite primjene sanacijskih instrumenata i izvršavanja sanacijskih ovlasti navedenih u dijelu II., glavi I. te u skladu sa sanacijskim ciljevima i načelima koja uređuju sanaciju iz članaka 14. i 15. Proračun Unije ili nacionalni proračuni ni u kom se slučaju ne smiju teretiti rashodima ili gubicima [SRF‑a].</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="067.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Vlasnik [SRF‑a] je [SRB].</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="067.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Doprinose iz članaka od 69., 70. i 71. od subjekata iz članka 2. prikupljaju nacionalna sanacijska tijela i uplaćuju ih u [SRF] u skladu sa Sporazumom [o prijenosu i objedinjavanju doprinosa u SRF].<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>U članku 69. stavcima 1. i 2. te uredbe navodi se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="069.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Do kraja početnog razdoblja od osam godina, od <DATE ISO="20160101">1. siječnja 2016.</DATE> […], dostupna financijska sredstva [SRF‑a] iznose najmanje 1 % iznosa osiguranog depozita svih kreditnih institucija s odobrenjem u svim državama članicama sudionicama.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="069.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Tijekom početnog razdoblja iz stavka 1. doprinosi [SRF‑u] izračunati u skladu s člankom 70. i prikupljeni u skladu s člankom 67. stavkom 4. vremenski se raspodjeljuju što je moguće ravnomjernije dok se ne postigne ciljna razina, no uzimajući u obzir fazu poslovnog ciklusa i utjecaj koji prociklički doprinosi mogu imati na financijski položaj institucija koje daju doprinos.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Člankom 70. stavcima 1. i 2. navedene uredbe predviđeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="070.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Pojedinačni doprinos svake institucije prikuplja se najmanje jedanput godišnje i izračunava se razmjerno iznosu njezinih obveza (isključujući regulatorni kapital) umanjenih za osigurane depozite, u odnosu na ukupne obveze (isključujući regulatorni kapital) umanjene za osigurane depozite svih institucija s odobrenjem na državnim područjima svih država članica.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="5"?><PARAG IDENTIFIER="070.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Svake godine, nakon savjetovanja s [Europskom središnjom bankom (ESB)] ili nadležnim nacionalnim tijelom te u uskoj suradnji s nacionalnim sanacijskim tijelom, [SRB] izračunava pojedinačne doprinose kako bi osigurao da doprinosi svih institucija s odobrenjem na državnim područjima svih država članica sudionica ne premašuju 12,5 % ciljne razine.</P><P>Svake godine izračun doprinosa pojedinih institucija temelji se na:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>paušalnom doprinosu koji se temelji na razmjernom iznosu obveza institucije, isključujući regulatorni kapital i osigurane depozite, u odnosu na obveze koje isključuju regulatorni kapital i osigurane depozite svih institucija s odobrenjem na državnim područjima država članica sudionica i</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>doprinosu prilagođenom za rizik koji se temelji na kriterijima propisanima u članku 103. stavku 7. Direktive [2014/59], uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, bez narušavanja struktura bankarskog sektora u državama članicama.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Delegirana uredba 2015/63</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 4. Delegirane uredbe 2015/63:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="004.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Sanacijska tijela utvrđuju godišnji doprinos svake institucije razmjerno njezinu profilu rizičnosti na temelju informacija koje je institucija dostavila u skladu s člankom 14. te primjenom metodologije iz ovog odjeljka.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="004.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Sanacijsko tijelo utvrđuje godišnji doprinos iz stavka 1. na temelju godišnje ciljne razine aranžmana financiranja sanacije, uzimajući u obzir ciljnu razinu koju je potrebno dosegnuti do <DATE ISO="20241231">31. prosinca 2024.</DATE> u skladu s člankom 102. stavkom 1. Direktive [2014/59], te na temelju prosječnog iznosa osiguranih depozita u prethodnoj godini, koji se izračunava tromjesečno, za sve institucije s odobrenjem za rad na njegovu državnom području.<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>U članku 5. te delegirane uredbe navedena su načela o prilagodbi osnovnih godišnjih doprinosa riziku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Članak 6. navedene delegirane uredbe određuje stupove i pokazatelje rizika čiji je relativni ponder utvrđen u članku 7. iste delegirane uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Članak 9. Delegirane uredbe 2015/63 određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="009.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Sanacijsko tijelo za svaku instituciju utvrđuje dodatni multiplikator za prilagodbu riziku kombiniranjem pokazatelja rizika iz članka 6. u skladu s formulom i postupcima iz Priloga I.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="009.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ne dovodeći u pitanje članak 10., godišnji doprinos svake institucije za pojedino razdoblje doprinosa sanacijsko tijelo utvrđuje množenjem osnovnog godišnjeg doprinosa dodatnim multiplikatorom za prilagodbu riziku u skladu s formulom i postupcima iz Priloga I.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="009.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Multiplikator za prilagodbu riziku iznosi od 0,8 do 1,5.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="6"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">D.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Delegirana uredba (EU) 2017/747</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/747 оd <DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE> o dopuni Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu kriterija za izračun <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosa te okolnosti i uvjeta pod kojima se plaćanje izvanrednih <HT TYPE="ITALIC">ex post</HT> doprinosa može djelomično ili u cijelosti odgoditi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="113" PAGE.FIRST="2" DATE.PUB="2017">SL 2017., L 113, str. 2</REF.DOC.OJ>.</P></NOTE> u članku 3. stavcima 1. i 4. predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Kad ocjenjuje fazu poslovnog ciklusa i utjecaj koji prociklični doprinosi mogu imati na financijski položaj institucija koje daju doprinos u skladu s člankom 69. stavkom 2. Uredbe […] br. 806/2014, [SRB] uzima u obzir barem sljedeće pokazatelje:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>makroekonomske pokazatelje određene u Prilogu radi utvrđivanja faze poslovnog ciklusa;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>pokazatelje određene u Prilogu radi utvrđivanja financijskog položaja institucija koje daju doprinos.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>U bilo kojem razdoblju davanja doprinosa razina godišnjih doprinosa može biti relativno niža od prosjeka godišnjih doprinosa izračunanih u skladu s člankom 69. stavkom 1. i člankom 70. stavkom 2. Uredbe […] br. 806/2014 samo ako [SRB] utvrdi, na temelju konzervativnih projekcija, da je na kraju početnog razdoblja moguće dosegnuti ciljnu razinu.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>LBBW je kreditna institucija sa sjedištem u Njemačkoj i uključen je u institucionalni sustav zaštite Sparkassen‑Finanzgruppe (financijska grupa štedionica, Njemačka).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>LBBW je <DATE ISO="20170126">26. siječnja 2017.</DATE> dostavio Bundesanstaltu für Finanzmarktstabilisierung (Savezni ured za stabilizaciju financijskih tržišta, Njemačka, u daljnjem tekstu: FMSA), njemačkom sanacijskom tijelu, svoju prijavu radi izračuna <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosa za 2017.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Spornom odlukom SRB je na svojoj izvršnoj sjednici odlučio, na temelju članka 54. stavka 1. točke (b) i članka 70. stavka 2. Uredbe br. 806/2014, o iznosu <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosa za 2017. svake od institucija među kojima je i LBBW.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Rješenjem o prikupljanju doprinosa od <DATE ISO="20170421">21. travnja 2017.</DATE>, primljenim <DATE ISO="20170424">24. travnja 2017.</DATE>, FMSA je obavijestila LBBW da je SRB utvrdio njegov <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinos za 2017. SRF‑u i navela mu iznos koji treba platiti u korist Restrukturierungsfondsa a (fond za restrukturiranje, Njemačka). FMSA je rješenju o prikupljanju doprinosa priložila dva dokumenta, to jest verziju teksta sporne odluke na njemačkom jeziku, bez priloga spomenutog u tekstu te odluke, te dokument pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Detalji izračuna (prilagođeno riziku): <HT TYPE="ITALIC">Ex ante</HT> doprinosi [SRF‑u] za 2017.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20170630">30. lipnja 2017.</DATE> LBBW pokrenuo je postupak za poništenje sporne odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20170929">29. rujna 2017.</DATE> Komisija je zahtijevala intervenciju u potporu zahtjevu SRB‑a, koji je prihvaćen odlukom od <DATE ISO="20171113">13. studenoga 2017.</DATE></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Određene su:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>mjera upravljanja postupkom od <DATE ISO="20190212">12. veljače 2019.</DATE> upućena SRB‑u kako bi, kao prvo, podnio cjelovitu presliku sporne odluke i njezina priloga te svih međuodluka na kojima se temelji izračun doprinosa, kao drugo, opisao postupak donošenja sporne odluke uz podnošenje popratne dokumentacije, kao treće, naznačio datum prve objave na internetu tablice intervala za multiplikator za prilagodbu riziku i, kao četvrto, naveo vrijednosti multiplikatora za pokazatelj institucionalnog sustava zaštite i vrijednosti multiplikatora za prilagodbu riziku koji su primijenjeni na druge institucije;</P></ITEM><ITEM><P>mjere izvođenja dokaza od <DATE ISO="20190410">10. travnja</DATE> i <DATE ISO="20190909">9. rujna 2019.</DATE> kako bi on u povjerljivoj verziji i verziji koja nije povjerljiva podnio dokumente i elemente iz prethodne mjere upravljanja postupkom i dopunio odgovor dan na prvu mjeru izvođenja dokaza, i</P></ITEM><ITEM><P>mjera izvođenja dokaza od <DATE ISO="20191010">10. listopada 2019.</DATE> kojom je Opći sud povukao iz spisa sve dokumente koje je podnio SRB u povjerljivoj verziji i naložio da se podnesu verzije drugih dokumenata koje nisu povjerljive jer prvotno podnesene verzije sadržavaju izostavljene odlomke koji su u stvarnosti relevantni za spor i nisu povjerljivi.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Opći sud je, s jedne strane, priznao LBBW‑ovu aktivnu procesnu legitimaciju iz razloga što se, iako adresati odluka SRB‑a o izračunu <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ SRB‑u jesu nacionalna sanacijska tijela, te odluke izravno i osobno odnose na institucije koje duguju te doprinose. S druge strane, Opći sud je dopustio prigovor nezakonitosti istaknut protiv određenih odredbi Delegirane uredbe 2015/63.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Nakon što je podsjetio na to da je sud Unije dužan po službenoj dužnosti istaknuti razlog koji se odnosi na javni poredak i temelji se na bitnoj povredi postupka, koja obuhvaća nepostojanje potvrde vjerodostojnosti akta kao i nepostojanje ili nedostatnost obrazloženja, Opći sud presudio je da taj zahtjev potvrde vjerodostojnosti sporne odluke nije ispunjen u konkretnom slučaju. Naime, presudio je da je njezin prilog, koji sadržava iznose <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ koje LBBW mora platiti, bitan element te odluke i da on uopće nije nerazdruživo povezan s navedenom odlukom koja je jedina potpisana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Radi dobrog sudovanja Opći sud ispitao je također sva tri druga tužbena razloga koja je LBBW istaknuo, to jest povredu obveze obrazlaganja, povredu prava na djelotvornu sudsku zaštitu i prigovor nezakonitosti određenih odredbi Delegirane uredbe 2015/63.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Glede povrede SRB‑ove obveze obrazlaganja, iako ne osporava povjerljivost podataka o drugim institucijama koji su uzeti u obzir prilikom izračuna doprinosâ, Opći sud je istaknuo da osim općih objašnjenja sadržanih u njezinu tekstu, sporna odluka ne sadržava gotovo nijedan element izračuna LBBW‑ova doprinosa. Stoga je smatrao da je izračun doprinosa sam po sebi netransparentan s obzirom na to da se taj izračun na međuovisan način temelji na podacima koje nije moguće priopćiti. Opći sud zaključio je da primijenjena metoda izračuna negativno utječe na LBBW‑ovu mogućnost da učinkovito osporava spornu odluku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Opći sud prihvatio je prigovor nezakonitosti koji je LBBW istaknuo u pogledu određenih odredbi Delegirane uredbe 2015/63. Presudio je da netransparentnost izračuna zbog koje LBBW ne može provjeriti njegovu točnost proizlazi, barem djelomično, iz metode izračuna koju je u toj delegiranoj uredbi utvrdila Komisija, pri čemu joj ta metoda nije nametnuta Uredbom br. 806/2014 ili Direktivom 2014/59 u vezi s <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosima aranžmanima financiranja sanaciji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, Opći sud presudio je da spornu odluku također treba poništiti u dijelu koji se odnosi na LBBW, na temelju povrede obveze obrazlaganja i prava na djelotvornu sudsku zaštitu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="8"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Svojom žalbom u predmetu C‑584/20 P Komisija od Suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>ukine pobijanu presudu i</P></ITEM><ITEM><P>naloži LBBW‑u snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Svojom žalbom u predmetu C‑621/20 P SRB od Suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>ukine pobijanu presudu;</P></ITEM><ITEM><P>odbije LBBW‑u tužbu, i</P></ITEM><ITEM><P>naloži LBBW‑u snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>LBBW zahtijeva da se žalbe odbiju i žaliteljima naloži snošenje troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Odlukama od <DATE ISO="20201204">4.</DATE> i <DATE ISO="20201208">8. prosinca 2020.</DATE> predsjednik Suda prihvatio je zahtjeve Komisije i SRB‑a da se o ovim predmetima odluči u ubrzanom postupku predviđenom u člancima 133. do 136. Poslovnika Suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Odlukom predsjednika Suda od <DATE ISO="20210212">12. veljače 2021.</DATE> predmeti C‑584/20 P i C‑621/20 P spojeni su u svrhu usmenog postupka i donošenja presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Rješenjima od <DATE ISO="20210225">25. veljače 2021.</DATE> prihvaćena je intervencija Fédération banquaire française (Savez francuskih banaka, Francuska) u potporu LBBW‑u zahtjevu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Rješenjem od <DATE ISO="20210312">12. ožujka 2021.</DATE> prihvaćena je intervencija Kraljevine Španjolske u potporu zahtjevima SRB‑a i Komisije.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>U prilog svojoj žalbi u predmetu C‑584/20 P Komisija ističe pet žalbenih razloga. U sklopu prvog žalbenog razloga tvrdi se da je Opći sud iskrivio činjenice i povrijedio načelo kontradiktornosti kao i prava obrane SRB‑a. U sklopu drugog žalbenog razloga ističe se pogreška koja se tiče prava i koju je Opći sud počinio kada je prigovor nezakonitosti istaknut protiv Delegirane uredbe 2015/63 proglasio dopuštenim a da nije obrazložio taj zaključak. U sklopu trećeg žalbenog razloga tvrdi se da je Opći sud pogrešno protumačio članak 69. stavak 1. i članak 70. stavak 2. Uredbe br. 806/2014 glede ciljne razine i osnovnog godišnjeg iznosa. U sklopu četvrtog žalbenog razloga ističe se pogrešno tumačenje članaka 4. do 7. i članka 9. Delegirane uredbe 2015/63 kao i Priloga I. toj uredbi jer je prilagodba doprinosâ razmjerno profilu rizičnosti okvalificirana kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>međuovisna<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>. U sklopu petog žalbenog razloga ističe se pogrešno proširenje obveze obrazlaganja na temelju članka 296. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>U svojoj žalbi u predmetu C‑621/20 P SRB ističe dva žalbena razloga. Prvi se temelji na povredi članka 85. stavka 3. Poslovnika Općeg suda, iskrivljavanju dokaza i povredi njegova prava na pošteno suđenje. U sklopu drugog se ističe se povreda članka 296. UFEU‑a i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Prvi žalbeni razlog iz svake od žalbi može se podvrgnuti zajedničkom ispitivanju. Isto vrijedi i za drugi žalbeni razlog SRB‑a i peti žalbeni razlog Komisije.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvi žalbeni razlog u predmetima C‑584/20 P i C‑621/20 P glede toga da je Opći sud iskrivio činjenice time što je prilog spornoj odluci pogrešno okvalificirao na način da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>uopće nije nerazdruživo povezan<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> s potonjom te toga da je povrijedio načelo kontradiktornosti i prava obrane SRB‑a</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Argumentacija stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Komisija tvrdi da je Opći sud iskrivio činjenice jer je presudio da vjerodostojnost bitnog elementa sporne odluke, to jest priloga koji sadržava iznos pojedinačnih <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosa, nije bila potvrđena zbog nepostojanja neraskidive veze s tom odlukom, koja je jedina koju je predsjednica SRB‑a potpisala.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Smatra da je tako odlučivši Opći sud iskrivio činjenice koje su mu iznesene, iako je, kao prvo, potpisana sporna odluka izričito upućivala na svoj prilog, kao drugo, ta potpisana odluka i njezin prilog poslani su samo jednom porukom elektroničke pošte članovima izvršne sjednice SRB‑a, što je, kao treće, dovelo do zajedničkog odobrenja porukom elektroničke pošte, kao četvrto, dostavni obrazac upućivao je na dva elektronička dokumenta s istim kodnim brojem, kao peto, vlastoručni potpis na tom dostavnom obrascu zajedno s vlastoručnim potpisom na navedenoj odluci ima učinak potvrde vjerodostojnosti njezina priloga. Komisija navodi da ti elementi stvaraju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>opći doživljaj koji odgovara predmnijevi povezanosti<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, što je Opći sud zanemario. Osim toga, Opći sud odbacio je kao nepravodoban argument u tom smislu koji je SRB podnio na raspravi pred Općim sudom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Usto, Komisija prigovara Općem sudu da je povrijedio načelo kontradiktornosti i prava obrane SRB‑a jer je propustio podvrgnuti raspravljanju tužbeni razlog za poništenje koji je istaknut po službenoj dužnosti i temelji se na nepostojanju neraskidive veze između potpisane sporne odluke i njezina priloga, i to tim više jer postupak odlučivanja dovodi do jedinstvenog sveobuhvatnog dokumenta s jedinstvenim kodnim brojem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>SRB ističe da pitanje potvrde vjerodostojnosti priloga spornoj odluci LBBW nije obradio u tužbi u prvom stupnju, ni prilikom mjera upravljanja postupkom i izvođenja dokaza koje su se odnosile samo na postupak donošenja te odluke i na podnošenje njezine cjelovite preslike niti u izvješću s rasprave, unatoč tome što je tijekom postupka LBBW izrazio dvojbe glede potvrde vjerodostojnosti podataka iz tog priloga i što je na raspravi SRB objasnio postupak potvrđivanja vjerodostojnosti putem dokumentacijskog sustava pod nazivom ARES (Advanced Records System) u kojem su tekst navedene odluke i njezin prilog pohranjeni nakon pisanog postupka i iz kojeg je stvoren dostavni obrazac koji je predsjednica SRB‑a vlastoručno potpisala, kao i tekst sporne odluke kojemu su dodani datum i broj odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>SRB smatra, s jedne strane, da je Opći sud povrijedio članak 85. stavak 3. svojeg poslovnika time što je odbio očitovanja podnesena na raspravi koja su, kao prvo, ipak bila potkrijepljena odgovorima danima na mjere koje je Opći sud odredio, kao drugo, odgovorila na LBBW‑ove navode od <DATE ISO="20191106">6. studenoga 2019.</DATE> o nepostojanju potvrde vjerodostojnosti, kao treće, odgovorila na pitanja Općeg suda tijekom rasprave i koja se, kao četvrto, nisu mogla podnijeti prije jer je pitanje potvrde vjerodostojnosti Opći sud istaknuo po službenoj dužnosti tek na raspravi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>SRB predbacuje, s druge strane, Općem sudu da je iskrivio dokaze time što je presudio da dostavni obrazac ne sadržava nijedan element koji dokazuje da je prilog bio dostupan u ARES‑u i da ne postoji nijedan element na temelju kojeg se može utvrditi neraskidiva veza između tog priloga i te odluke, koju je vlastoručno potpisala predsjednica SRB‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Naposljetku, SRB smatra da je Opći sud povrijedio njegovo pravo na pošteno suđenje time što je po službenoj dužnosti istaknuo razlog a da mu nije omogućio da se s njim upozna prije rasprave te nije prihvatio dodatne dokazne prijedloge iznesene na njoj i nije najkasnije do tog trenutka naveo da dokaz o potvrdi vjerodostojnosti nije dostatan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>LBBW ističe da se o pitanju potvrde vjerodostojnosti priloga spornoj odluci raspravljalo od prve određene mjere upravljanja postupkom čiji je cilj bilo podnošenje cjelovite preslike te odluke uključujući njezin prilog, što je potvrđeno drugim rješenjem o izvođenju dokaza kojim se tražilo podnošenje navedene odluke u njezinu izvornom formatu. Prema njegovu mišljenju, budući da sudska praksa Suda o potvrdi vjerodostojnosti odavno postoji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>LBBW navodi u tom pogledu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19940615">15. lipnja 1994.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/BASF i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑137/92 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1994:247">EU:C:1994:247</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000406">6. travnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/ICI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑286/95 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:188">EU:C:2000:188</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, SRB i Komisija su u svojim odgovorima na rješenja o izvođenju dokaza morali navesti vezu između tog priloga i te odluke, referentnog koda i ARES‑a. Iz toga zaključuje da je žalbeni razlog koji se temelji na povredi članka 85. stavka 3. Poslovnika Općeg suda neosnovan i da je u svakom slučaju SRB na raspravi iznio nove činjenice i argumente a da ih nije unaprijed najavio, čime ga je onemogućio da iznese svoje mišljenje ne poštujući načelo kontradiktornosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>LBBW dodaje da je žalbeni razlog koji se temelji na iskrivljavanju dokaza neosnovan jer SRB nije podnio dokaz da su potpisana sporna odluka i njezin prilog bili neraskidivo povezani i samo predlaže drukčije tumačenje podnesenih dokumenata, pri čemu nejasno kritizira analizu dokaza koju je Opći sud proveo. Navodi da je ne iskrivivši dokaze Opći sud utvrdio, kao prvo, da broj stavljen na dostavni obrazac odgovara internom referentnom kodu bez dokazne vrijednosti u pogledu potvrde vjerodostojnosti, kao drugo, da priloženi dokumenti spomenuti na tom dostavnom obrascu nisu bili identificirani i, kao treće da veza između riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>ARES<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> i referentnog broja koji su spomenuti na dostavnom obrascu nije dokazana.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Povreda načela kontradiktornosti, prava na pošteno suđenje i prava obrane SRB‑a zbog razloga istaknutog po službenoj dužnosti</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Na početku valja istaknuti da žalitelji ne osporavaju sudsku praksu na koju se Opći sud pozvao i prema kojoj u slučaju bitne povrede postupka sud mora po službenoj dužnosti istaknuti razlog koji se odnosi na javni poredak<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>U točki 36. pobijane presude Opći sud poziva se na presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19980402">2. travnja 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Sytraval i Brink’s France</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑367/95 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:154">EU:C:1998:154</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0067">67.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000330">30. ožujka 2000.</DATE>, <NAME.CASE>VBA/Florimex i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑265/97 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:170">EU:C:2000:170</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0114">114.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030306">6. ožujka 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Westdeutsche Landesbank Girozentrale i Land Nordrhein‑Westfalen/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑228/99 i T‑233/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2003:57">EU:T:2003:57</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0143">143.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191128">28. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Banco Cooperativo Español/SRB</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑323/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2019:822">EU:T:2019:822</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0070">70.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>, pri čemu te povrede obuhvaćaju i nepostojanje potvrde vjerodostojnosti akta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19940615">15. lipnja 1994.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/BASF i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑137/92 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1994:247">EU:C:1994:247</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0075">75.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0076">76.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000406">6. travnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/ICI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑286/95 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:188">EU:C:2000:188</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Stoga ta potvrda vjerodostojnosti ima za cilj osigurati pravnu sigurnost konačnim određivanjem usvojenog teksta, koji mora biti utvrđen osobito glede svojeg autora i svojeg sadržaja. Bitna povreda postupka može dovesti do poništenja odluke a da nije potrebno dokazati drugu štetu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000406">6. travnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/ICI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑286/95 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:188">EU:C:2000:188</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Ta je sudska praksa primijenjena prilikom osporavanja <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ za 2016.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191128">28. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Banco Cooperativo Español/SRB</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑323/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2019:822">EU:T:2019:822</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191128">28. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Portigon/SRB</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑365/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2019:824">EU:T:2019:824</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191128">28. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Hypo Vorarlberg Bank/SRB</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑377/16, T‑645/16 i T‑809/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2019:823">EU:T:2019:823</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> a da poništenja izrečena po toj osnovi nisu osporena pred Sudom.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Međutim, kao i svaki razlog, razlog koji sud istakne po službenoj dužnosti mora biti podvrgnut kontradiktornom raspravljanju stranaka. Iako to raspravljanje može uslijediti povodom mjera upravljanja postupkom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191128">28. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Banco Cooperativo Español/SRB</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑323/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2019:822">EU:T:2019:822</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, rješenjâ o izvođenju dokaza ili pak nakon usmenih pitanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110712">12. srpnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Q</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑80/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:347">EU:T:2011:347</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0141">141.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, također mora biti moguće dokazati njegovo postojanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>U ovom slučaju pitanje potvrde vjerodostojnosti LBBW nije istaknuo kao tužbeni razlog za poništenje, iako je u svojem odgovoru na zadnje rješenje o izvođenju dokaza izrazio dvojbe glede <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>sigurnosti postupka odlučivanja i potvrde vjerodostojnosti podataka sadržanih u prilozima<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> iz razloga digitalne dostave članovima SRB‑a te glede naravi datoteke iz priloga (u formatu Excel) koja se svakodobno može promijeniti, tako da se ne može zajamčiti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>točnost konačnog rezultata izračuna, čak i kod [SRB‑a]<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Iz dokumenata koji potječu od Općeg suda (mjere upravljanja postupkom, rješenjâ o izvođenju dokaza, izvješća s rasprave, zapisnika s rasprave, pobijane presude) ne proizlazi ni to da je taj sud izrijekom podvrgnuo taj razlog kao takav kontradiktornom raspravljanju stranaka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Međutim, u svojoj žalbi i na raspravi pred Sudom SRB je tvrdio da je pitanje potvrde vjerodostojnosti priloga bilo obrađeno na raspravi pred Općim sudom jer je to razlog koji iznosi kako bi opravdao kašnjenje u podnošenju dokazâ o ARES‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Valja podsjetiti na to da je Sud već presudio da je Opći sud povrijedio načelo kontradiktornosti kada je poništio odluku na temelju razloga koji se odnosi na javni poredak i istaknut je po službenoj dužnosti a da prethodno nije pozvao stranke da podnesu svoja očitovanja tijekom pisanog ili usmenog postupka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20091202">2. prosinca 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Irska i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑89/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:742">EU:C:2009:742</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Usto, nije sporno da su se zahtjevi za podnošenje dokumenata odnosili na cjelovitu presliku sporne odluke uključujući njezin prilog, i na izvorni format datoteka. No, kao što je to navedeno u točki 56. ovog mišljenja, potvrda vjerodostojnosti odnosi se osobito na sadržaj te odluke. Stoga nije moguće slijediti rasuđivanje SRB‑a kada tvrdi da su zahtjevi za podnošenje dokumenata imali za cilj samo provjeru postupka donošenja sporne odluke, a ne sadržaja potonje. On je, osim toga, sâm podnio dostavni obrazac tijekom pisanog dijela postupka koji je od interesa bio samo za dokazivanje veze između te odluke i njezina priloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Stoga proizlazi da su dokumenti podneseni tijekom pisanog postupka bili podvrgnuti kontradiktornom raspravljanju. Postavlja se, dakle, pitanje mogu li izjave stranaka o odvijanju rasprave biti dovoljne da se dokaže postojanje poziva na raspravljanje o razlogu koji je na raspravi Opći sud istaknuo po službenoj dužnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Čini mi se da ovdje dolazimo do krajnje granice dokazivanja poziva na kontradiktorno raspravljanje o razlogu istaknutom po službenoj dužnosti. Dakle, budući da se u spisu Općeg suda uopće ne spominje obavještavanje stranaka o tom razlogu istaknutom po službenoj dužnosti te s obzirom na to da Sud nema pristup snimkama rasprave pred Općim sudom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Vidjeti Naômé, C., <HT TYPE="ITALIC">Le pourvoi devant la Cour de justice de l’Union européenne</HT>, Larcier, Bruxelles, 2016., t. 427. do 428., str. 171. i 172.</P></NOTE>, čini mi se da unatoč izjavama stranaka pred Sudom nije moguće utvrditi da je Opći sud poštovao načelo kontradiktornosti, prava obrane SRB‑a i pravo na pošteno suđenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161123">23. studenoga 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Alsteens/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑328/15 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2016:671">EU:T:2016:671</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Stoga valja ispitati je li pogreška koju je Opći sud počinio imala posljedice tako da se ispita je li čak i uslijed nepostojanja predmetne nepravilnosti postupak mogao imati drukčiji ishod, tako da nepoštovanje načela kontradiktornosti ne bi moglo utjecati na sadržaj pobijane presude niti ugroziti interese SRB‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti, po analogiji, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20091217">17. prosinca 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Preispitivanje presude M/EMEA</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑197/09 RX‑II</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:804">EU:C:2009:804</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111214">14. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Vicente Carbajosa i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>T‑6/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:747">EU:T:2011:747</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161123">23. studenoga 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Alsteens/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑328/15 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2016:671">EU:T:2016:671</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Pitanje potvrde vjerodostojnosti priloga spornoj odluci počiva na analizi podnesenih dokumenata i zahtijeva stvarnu ocjenu Općeg suda koju su stranke mogle osporavati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Stoga se ne može isključiti da je ocjena Općeg suda mogla biti drukčija da je SRB‑u bilo omogućeno podnijeti svoja očitovanja o potvrdi vjerodostojnosti tog priloga i da je, prema tome, načelo kontradiktornosti moglo utjecati na sadržaj pobijane presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Pobijanu presudu valja po toj osnovi ukinuti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Iskrivljavanje dostavnog obrasca podnesenog tijekom pisanog postupka pred Općim sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Ovlast nadzora Suda nad činjeničnim utvrđenjima Općeg suda primjenjuje se, među ostalim, na materijalnu netočnost tih utvrđenja koja proizlaze iz dijelova spisa, iskrivljavanje dokaza, njihovu pravnu kvalifikaciju i pitanje jesu li pravila u području tereta i izvođenja dokaza poštovana<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Vidjeti, osobito, presude o <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181129">29. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Bank Tejarat/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑248/17 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:967">EU:C:2018:967</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210325">25. ožujka 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Carvalho i dr./Parlament i Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑565/19 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:252">EU:C:2021:252</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Osim toga, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da takvo iskrivljavanje postoji osobito kada je Opći sud očito prekoračio granice razumne ocjene dokaza<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti, osobito, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110210">10. veljače 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Activision Blizzard Germany/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑260/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:62">EU:C:2011:62</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, pri čemu je pojašnjeno da iskrivljavanje mora jasno proizlaziti iz dokumenata u spisu, bez potrebe za obavljanjem nove ocjene činjenica i dokaza<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Vidjeti, osobito, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170112">12. siječnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Timab Industries i CFPR/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑411/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:11">EU:C:2017:11</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0089">89.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Nije dovoljno dokazati da se dokument mogao tumačiti drukčije nego što je to učinio Opći sud<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110210">10. veljače 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Activision Blizzard Germany/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑260/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:62">EU:C:2011:62</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, nakon ispitivanja dokumenata podnesenih tijekom pisanog postupka pred Općim sudom među strankama nije bilo sporno da prilog spornoj odluci, u kojemu su spomenuti iznosi koje mora platiti svaka institucija nije bio potpisan, ni fizički ni elektronički, i da se u njemu ne spominje nikakvo upućivanje, nego samo datum <DATE ISO="20170410">10. travnja 2017.</DATE> Štoviše, dostavni obrazac ne sadržava podrobne podatke o popratnim dokumentima koji su mu priloženi, što onemogućava njihovu identifikaciju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Stoga je i bez iskrivljavanja dokaza Opći sud mogao tvrditi da prilog spornoj odluci nije neraskidivo povezan s njome nakon što je utvrdio da ga nije moguće na siguran način povezati s tom potpisanom odlukom ili potpisanim dostavnim obrascem (obrnuto od navedene potpisane odluke čiji je broj naveden na dostavnom obrascu) i da nije moguće tvrditi niti da taj prilog jest priložen spornoj odluci, niti koja je verzija bila dostavljena članovima SRB‑a i potvrđena prilikom glasovanja elektroničkim putem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Slijedom toga, prigovor koji se temelji na iskrivljavanju dokazâ moguće je odbiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="13"?><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">c)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Povreda članka 85. stavka 3. Poslovnika Općeg suda</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>SRB smatra da je primjena članka 85. stavka 3. Poslovnika Općeg suda morala navesti taj sud da prihvati njegov dokazni prijedlog jer do rasprave nije znao da će se raspravljati o pitanju potvrde vjerodostojnosti priloga spornoj odluci.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>U sudskoj praksi Općeg suda nastaloj na temelju te odredbe spominju se dva slučaja u kojima se dokazni prijedlog može prihvatiti: ako prije zaključenja pisanog dijela postupka podnositelj prijedloga nije mogao raspolagati predmetnim dokazima ili ako nepravodobno podnošenje suprotne strane opravdava da se spis dopuni tako da se osigura poštovanje načela kontradiktornosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190305">5. ožujka 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Pethke/EUIPO</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑169/17</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2019:135">EU:T:2019:135</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>No, na raspravi pred Općim sudom SRB je iznio samo jedan argument, a ne novi dokazni prijedlog. Stoga članak 85. stavak 3. Poslovnika Općeg suda nije bio primjenjiv. Prigovor koji se temelji na povredi članka 85. stavka 3. Poslovnika Općeg suda moći će se odbiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugi žalbeni razlog u predmetu C‑584/20 P glede okolnosti da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je bez obrazloženja dopustio prigovor nezakonitosti istaknut protiv Delegirane uredbe 2015/63</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Argumentacija stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Komisija predbacuje Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava kada je dopuštenim proglasio prigovor nezakonitosti usmjeren protiv Delegirane uredbe 2015/63. Smatra da je, s obzirom na to da se moguće pogreške koje se tiču prava i sadržane su u toj delegiranoj uredbi mogu propisati aktima višeg ranga, to jest Uredbi br. 806/2014 i Direktivi 2014/59, LBBW morao također osporiti zakonitost tih tekstova, koje Delegirana uredba 2015/63 samo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>dopunjuje<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> u smislu članka 290. stavka 1. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Osim toga, Komisija tvrdi da je pobijana presuda zahvaćena nedostatkom u obrazloženju jer koristi izraze <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>djelomično<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>osobito<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>, što dovodi do nejasnoće glede izmjena koje se moraju unijeti u Delegiranu uredbu 2015/63.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Komisija traži, u svakom slučaju, da se prigovor nezakonitosti ispita u meritumu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>SRB podupire Komisijinu argumentaciju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>LBBW smatra da je Opći sud s pravom presudio da je dopušten prigovor nezakonitosti usmjeren protiv članaka 4. do 7. i članka 9. Delegirane uredbe 2015/63 kao i protiv Priloga I. toj delegiranoj uredbi jer te odredbe ne počivaju na prisilnim odredbama Direktive 2014/59 i Uredbe br. 806/2014.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Naime, LBBW smatra da ni članak 103. stavci 2. i 7. Direktive 2014/59 o načelima kojima se mora voditi izračun doprinosâ niti članak 69. stavak 1. i članak 70. stavak 2. Uredbe br. 806/2014 o ciljnoj razini i godišnjoj gornjoj granici ne nalažu korištenje prilagodbom doprinosa razmjerno profilu rizičnosti upućivanjem na profil rizičnosti svih drugih institucija koje duguju doprinose. Naprotiv, te odredbe prepuštaju Komisiji manevarski prostor koji joj omogućuje da prilikom donošenja Delegirane uredbe 2015/63 prihvati metodu prilagodbe uzimajući u obzir samo podatke predmetne institucije, kao što to postoji u okviru mikrobonitetnog nadzora i za izračun doprinosâ financiranju sustavâ za osiguranje depozitâ.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>LBBW smatra da ni načela jednakosti i proporcionalnosti ne nalažu poredbeni pristup jer ih se svejedno poštuje u sklopu metode izračuna koja se zasniva samo na podacima predmetne institucije. Ta metoda omogućuje, usto, da se poštuje njegovo pravo na djelotvornu sudsku zaštitu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>LBBW smatra da je pobijana presuda dovoljno obrazložena kako bi Sud mogao provesti svoj sudski nadzor jer, s jedne strane, korištenje izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>osobito<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>djelomično<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> pokazuje da je ispitivanje Općeg suda ograničeno na pitanje zakonitosti Delegirane uredbe 2015/63 i jer je, s druge strane, ocjena posljedica nezakonitosti u nadležnosti Komisije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Podredno, LBBW smatra da je sporna odluka zahvaćena ozbiljnim nedostacima u obrazloženju koji se mogu pripisati isključivo SRB‑ovu nepravilnom postupanju, neovisno o nezakonitosti Delegirane uredbe 2015/63, jer SRB nije opravdao korištenje marginom prosudbe kojom raspolaže.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Suprotno od onoga što Komisija smatra, pitanja o tome poštuju li se Delegiranom uredbom 2015/63 norme više razine, koje nisu osporene u okviru tužbe u prvom stupnju, ne odnose se na dopuštenost prigovora nezakonitosti nego na njegovu osnovanost. Dakle, Općem sudu, koji je obradio to pitanje u okviru ispitivanja osnovanosti tog prigovora, ne može se prigovoriti i prigovor će biti moguće odbiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Usto, Opći sud je u svakom slučaju s pravom presudio da Komisijin odabir metode prilagodbe u Delegiranoj uredbi 2015/63 nije bio nametnut odredbama Direktive 2014/59 i Uredbe br. 806/2014. Naime, jedini kriteriji koji proizlaze iz tih propisa i koji određuju Komisijin manevarski prostor glede prilagodbe riziku su sljedeći:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>godišnja ciljna razina od najmanje 1 % osiguranog depozita<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti članak 69. stavak 1. Uredbe br. 806/2014.</P></NOTE>;</P></ITEM><ITEM><P>ukupni iznos godišnjih doprinosa s gornjom granicom od 12,5 % tog godišnjeg ciljnog iznosa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Vidjeti članak 70. stavak 2. Uredbe br. 806/2014.</P></NOTE>, i</P></ITEM><ITEM><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>[d]oprinos[…] prilagođen[…] za rizik koji se temelji na kriterijima[<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Ukupno osam</P></NOTE>] propisanima u članku 103. stavku 7. Direktive [2014/59], uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, bez narušavanja struktura bankarskog sektora u državama članicama<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Članak 70. stavak 2. točka (b) Uredbe br. 806/2014</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Tim se kriterijima kao takvima ne protivi korištenje drugom metodom prilagodbe poput, primjerice, one zasnovane na podacima o riziku samo dotične institucije, pod uvjetom da se potom provede proporcionalna prilagodba pojedinačnih doprinosa kako bi se došlo do potrebnog udjela u godišnjoj ciljnoj razini. Usto je broj pokazatelja rizika irelevantan s tog aspekta jer se oni međusobno ponderiraju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Prigovor koji se temelji na nedostatku u obrazloženju pobijane presude u točkama 129. i 147. glede prigovora nezakonitosti može se također odbiti jer je Opći sud iscrpno obrazložio po čemu je metoda izračuna koju je SRB primijenio na temelju Delegirane uredbe 2015/63 postala netransparentna zbog korištenja nedostupnim podacima trećih institucija a da ta metoda nije bila nametnuta ni odredbama Direktive 2014/59 ni odredbama Uredbe br. 806/2014. Osim toga, u točki 140. pobijane presude Opći<?PAGE NO="15"?> sud je naveo da, s obzirom na to da je ograničen samo na Delegiranu uredbu 2015/63, prigovor nezakonitosti ne sprečava da se utvrdi nezakonitost metode izračuna <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>barem što se tiče dijela te metode koji se odnosi na prilagodbu riziku, utvrđene u toj Delegiranoj uredbi<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/>. Tako je ispitivanje Općeg suda ograničeno na pitanje zakonitosti Delegirane uredbe 2015/63.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Drugi žalbeni razlog u predmetu C‑584/20 P moguće jestoga odbiti kao neosnovan.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Treći žalbeni razlog u predmetu C‑584/20 P glede okolnosti da je Opći sud pogrešno protumačio članak 69. stavak 1. i članak 70. stavak 2. Uredbe br. 806/2014 u pogledu ciljne razine i osnovnog godišnjeg iznosa</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Argumentacija stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Komisija predbacuje Općem sudu da je zaključio da najvišu (godišnju) stopu od 12,5 % ciljne razine koju treba postići 2023. godine možda neće biti moguće postići kumuliranjem <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ za određenu godinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Komisija tvrdi da se ukupna ciljna razina (najmanje 1 % osiguranih depozita<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Članak 69. stavak 1. Uredbe br. 806/2014</P></NOTE>) i godišnje ciljne razine (najviše 12,5 % ukupne ciljne razine jer se ciljna razina mora postići u osam godina<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Članak 70. stavak 2. Uredbe br. 806/2014</P></NOTE>) moraju shvatiti na način da čine referentnu vrijednost koja se neizbježno mora izračunati unaprijed i da SRB, samo kao agencija, nije nadležan mijenjati ih. Zbog toga je nužno taj godišnje utvrđen iznos proporcionalno raspodijeliti na sve dotične institucije, što, prema njegovu mišljenju, opravdava propisanu metodu izračuna s aspekta načela na kojima počiva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>LBBW smatra da tekst članka 70. stavka 2. Uredbe br. 806/2014 omogućuje kumuliranje godišnjih <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosa koje je niže od 12,5 % ukupne ciljne razine. Drži da je manevarski prostor SRB‑u prepušten izrijekom u članku 69. stavku 2. te uredbe, koji predviđa da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>doprinosi Fondu [SRF‑u] […] vremenski […] raspodjeljuju što je moguće ravnomjernije dok se ne postigne ciljna razina, no uzimajući u obzir fazu poslovnog ciklusa i utjecaj koji prociklički doprinosi mogu imati na financijski položaj institucija koje daju doprinos<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>LBBW dodaje da članak 3. stavci 1. i 4. Delegirane uredbe 2017/747 predviđa, s jedne strane, kriterije za ocjenu faze poslovnog ciklusa i utjecaja procikličnih doprinosa na financijski položaj tih institucija i, s druge strane, uvjete pod kojima SRB može utvrditi razinu godišnjih doprinosa nižu od prosjeka godišnjih doprinosa. Smatra da se na temelju tih dvaju elemenata može tvrditi da za SRB postoji manevarski prostor i da se pod određenim uvjetima stopa od 12,5 % ciljne razine može revidirati na niže.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Iz jasnog teksta članka 70. stavka 2. Uredbe br. 806/2014 proizlazi da ukupni godišnji iznos <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ ne smije premašiti 12,5 % ciljne razine. Ako se pođe samo od tog elementa, ne može se osporiti utvrđenje Općeg suda u točki 139. pobijane presude o tome da taj članak ne zabranjuje kumuliranje <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ koji za predmetnu godinu možda iznose manje od 12,5 % ciljne razine.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Glede argumenta prema kojem iz članka 69. stavka 1. te uredbe – koji predviđa ukupnu ciljnu razinu koja iznosi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>najmanje 1 % iznosa osiguranog depozita svih kreditnih institucija s odobrenjem u svim državama članicama sudionicama<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> – proizlazi da je godišnja stopa od 12,5 % te ciljne razine istovremeno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>donja<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>gornja granica<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/>, isti se može odbiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Naime, taj bi argument imao smisla samo ako bi ukupna ciljna razina bila utvrđena samo jednom na početku razdoblja od osam godina i podijeljena u osam jednakih dijelova od po 12, 5 %.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>No, tomu nije tako jer iz članka 4. stavka 2. Delegirane uredbe 2015/63 proizlazi da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>[s]anacijsko tijelo utvrđuje godišnji doprinos iz stavka 1. na temelju godišnje ciljne razine aranžmana financiranja sanacije […] te na temelju prosječnog iznosa osiguranih depozita u prethodnoj godini, koji se izračunava tromjesečno, za sve institucije s odobrenjem za rad na njegovu državnom području<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>. Stoga godišnja ciljna razina ovisi o prosječnom iznosu osiguranih depozita iz prethodne godine, koji može varirati<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Na temelju članka 94. stavka 1. točke (a) postočke vi. Uredbe br. 806/2014, Komisija mora preispitivati tu varijabilnost svake tri godine kako bi ocijenila <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>treba li utvrditi minimalan apsolutni iznos za [SRF] kako bi se izbjegla volatilnost priljeva financijskih sredstava u [SRF] te s vremenom osigurala stabilnost i primjerenost financiranja [SRF‑a]<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Usto, kao što je to LBBW dokazao, iako SRB nije, naime, nadležan za utvrđivanje ciljne razine niže od 1 % ili ukupnog iznosa godišnjih doprinosa višeg od 12,5 %, on ipak raspolaže potrebnim ovlastima kako bi u obzir uzeo, s jedne strane, fazu poslovnog ciklusa i utjecaj koji prociklični doprinosi mogu imati na financijski položaj institucija koje daju doprinos, kako bi se godišnji doprinosi što je moguće ravnomjernije raspodijelili<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Vidjeti članak 69. stavak 2. Uredbe br. 806/2014 i članak 3. stavak 1. Delegirane uredbe 2017/747.</P></NOTE>, i, s druge strane, konzervativne projekcije koje osiguravaju da je na kraju početnog razdoblja moguće dosegnuti ciljnu razinu, kako bi se utvrdila razina godišnjih doprinosa niža od prosjeka godišnjih doprinosa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti članak 3. stavak 4. Delegirane uredbe br. 2017/747.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Tako ništa ne sprečava SRB da utvrdi ukupni iznos godišnjih doprinosa manji od 12,5 % ciljne razine. Treći bi žalbeni razlog u predmetu C‑584/20 P stoga trebalo odbiti kao neosnovan.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">D.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Četvrti žalbeni razlog u predmetu C‑584/20 P glede okolnosti da je Opći sud pogrešno protumačio članke 4. do 7. i članak 9. Delegirane uredbe 2015/63 kao i Prilog I. toj uredbi jer je prilagodba doprinosâ razmjerno profilu rizičnosti okvalificirana kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>međuovisna<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/></HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Argumentacija stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Komisija predbacuje Općem sudu da je u točki 100. pobijane presude okvalificirao izračun kao sam po sebi netransparentan <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>s obzirom na to da se na međuovisan način temelji na [povjerljivim] podacima<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>. Naime, on smatra da je Opći sud pomiješao izračun osnovnih doprinosa koji su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>međuovisni<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> jedni o drugima jer se utvrđuju proporcionalno, i njihovu prilagodbu na razini rizika, koja odgovara različitoj metodi za usporedbu među institucijama. Ta usporedba proizlazi iz zakonodavnih odredaba o prilagodbi riziku (osobito iz Priloga I., koraka 2., točke 3. Delegirane uredbe 2015/63).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Komisija također prigovara nedostatku u obrazloženju pobijane presude u dijelu u kojem je Opći sud proglasio nezakonitim određene članke Delegirane uredbe 2015/63 a da nije pojasnio nezakonitost koja pogađa svakog od njih.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>LBBW navodi, s jedne strane, da razlika koju Komisija predlaže između usporedbe i međuovisnosti kako bi kritizirala pobijanu presudu jest umjetna jer prilagodba razmjerno profilu rizičnosti podrazumijeva usporedbu ili međuovisnost podataka. S druge strane smatra da članak 69. stavak 1. i članak 70. stavak 2. Uredbe br. 806/2014 ne nalažu korištenje netransparentnim mehanizmom. Na istoj pravnoj osnovi Komisija je mogla procijeniti profil rizičnosti institucije samo na temelju podataka te institucije, kao što je to slučaj s prikupljanjem doprinosâ na području osiguranja depozita.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>Naposljetku, smatra da je pobijana presuda dostatno obrazložena u vezi s tim pitanjem.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>Činjenica da je metoda koju je Komisija prihvatila radi ocjene profila rizičnosti institucija okvalificirana kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>međuovisna<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> o podacima drugih institucija, ili kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>usporediva<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> među podacima institucija, daje naslutiti različit pristup u načinima za ocjenu profila rizičnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>Naime, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>usporedba<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> mogao bi se odnositi na situaciju u kojoj se profili rizičnosti izračunavaju samo na temelju podataka predmetne institucije, a potom međusobno uspoređuju, dok bi pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>međuovisnost<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> upućivao na situaciju u kojoj se profili rizičnosti izračunavaju iz podataka predmetne institucije i trećih institucija, a potom međusobno uspoređuju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Kada je Opći sud utvrdio da metoda izračuna uključuje povjerljive podatke trećih institucija, a što nije sporno, čini mi se da je smatrao da je metoda izračuna međuovisna, ne počinivši pogrešku koja se tiče prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Usto, kvalifikacija metode izračuna ne utječe na utvrđenje Općeg suda glede netransparentnosti te metode koja počiva na povjerljivim podacima trećih osoba.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Štoviše, Komisija nije podnijela dokaz o tome da je odabir napravljen u Delegiranoj uredbi 2015/63 bio nametnut Direktivom 2014/59 ili Uredbom br. 806/2014 jer se poziva samo na Prilog I. toj delegiranoj uredbi čiju je nezakonitost Opći sud proglasio.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>Naposljetku, prigovor o obrazloženju pobijane presude mogao bi se proglasiti nedopuštenim jer Komisija nije obrazložila svoju kritiku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>Četvrti žalbeni razlog u predmetu C‑584/20 P mogao bi se stoga odbaciti kao djelomično nedopušten i odbiti kao djelomično neosnovan.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">E.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Peti žalbeni razlog u predmetu C‑584/20 P i drugi žalbeni razlog u predmetu C‑621/20 P glede okolnosti da je Opći sud pogrešno proširio obvezu obrazlaganja koja proizlazi iz članka 296. UFEU‑a i povrijedio članak 47. Povelje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Argumentacija stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>Komisija i SRB kritiziraju nedostatno obrazloženje pobijane presude kojom je Opći sud u cijelosti prihvatio prigovor nezakonitosti glede određenog broja odredaba Delegirane uredbe 2015/63 a da nije podrobno naveo kako je svaka odredba doprinijela nezakonitosti koja proizlazi iz netransparentnosti metode izračuna. Usto, obrazloženje je proturječno jer Opći sud priznaje povjerljivost podataka i mogućnost osporavanja određenih aspekata metode izračuna iako je utvrdio da je potonja netransparentna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0113"><NO.P>113.</NO.P><TXT>Žalitelji smatraju da je Opći sud zanemario doseg članka 296. UFEU‑a u vezi s obrazloženjem.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="18"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0114"><NO.P>114.</NO.P><TXT>Kao prvo, smatraju, naime, da je obrazloženje dostatno ako odluka odražava razloge i metodologiju koji su se slijedili kako bi se došlo do te odluke, pri čemu su odlučujući utvrđeni kriteriji i razlozi za njihovu primjenu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>U tom pogledu Komisija navodi presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161221">21. prosinca 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Club Hotel Loutraki i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑131/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:989">EU:C:2016:989</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Dodaju da to ne podrazumijeva mogućnost za adresata odluke da provjeri točnost izrađenih izračuna. Zaključuju da Delegirana uredba 2015/63 ispunjava te zahtjeve jer omogućava da se donesu dostatno obrazložene odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0115"><NO.P>115.</NO.P><TXT>SRB dodaje da obveza obrazlaganja uspostavljena člankom 296. UFEU‑a, koja odgovara pravu utvrđenom u članku 41. stavku 2. točki (c) Povelje i štiti pravo na djelotvoran pravni lijek predviđeno u članku 47. Povelje, podliježe ograničenjima, kao i svaka temeljna sloboda koja proizlazi iz UFEU‑a. Prema njegovu stajalištu, među ta ograničenja spada obveza poštovanja profesionalne tajne, a osobito poslovne tajne, koja proizlazi iz članka 339. UFEU‑a. Drži da odabrana metoda izračuna ne dovodi samo do dostatno obrazloženih odluka, nego može osigurati i dostatnu zaštitu te tajne. Dodaje da je Sud već priznao da razlozi za uskraćivanje pristupa zapisnicima s vijećanja Upravnog vijeća ESB‑a ne mora <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>pružiti obrazloženje na temelju kojeg je moguće razumjeti i provjeriti<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> kako bi pristup tim informacijama ugrozio javni interes<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>SRB navodi presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191219">19. prosinca 2019.</DATE>, <NAME.CASE>ESB/Espírito Santo Financial (Portugal)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑442/18 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1117">EU:C:2019:1117</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201021">21. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>ESB/Estate of Espírito Santo Financial Group</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑396/19 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:845">EU:C:2020:845</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0116"><NO.P>116.</NO.P><TXT>Kao drugo, obrazloženje sporne odluke je tim više dostatno jer povjerljivi podaci nisu u stvarnosti odlučujući za izračun pojedinačnog doprinosa zbog njihove masovne obrade. Tako moguća pogreška u tim podacima nema nikakvog utjecaja na pojedinačne doprinose i stoga ne ugrožava pošteno tržišno natjecanje među institucijama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0117"><NO.P>117.</NO.P><TXT>SRB navodi da, ako bi moralo doći do otkrivanja navedenih podataka kako bi se uskladili zahtjevi obrazlaganja i poštovanja poslovne tajne, to može ići u korist Općeg suda i Suda, kao što je to praksa u vezi s mjerama ograničavanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>SRB navodi presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080903">3. rujna 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Kadi i Al Barakaat International Foundation/Vijeće i Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑402/05 P i C‑415/05 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:461">EU:C:2008:461</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0118"><NO.P>118.</NO.P><TXT>Komisija smatra da do tog otkrivanja u korist Općeg suda može doći samo glede informacija odlučujućih za pojedinačnu odluku, što nije slučaj s tim povjerljivim podacima koji se masovno obrađuju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0119"><NO.P>119.</NO.P><TXT>Kao treće, to rješenje kojim se osigurava ravnoteža između zahtjeva obrazlaganja i poštovanja poslovne tajne provedeno je u više područja prava Unije kada manevarski prostori postoje u postupku odlučivanja koji uključuje povjerljive podatke (javna nabava, pravo tržišnog natjecanja, javna služba, antidampinške mjere) i može se primijeniti u vezi s <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosima jer omogućuje dostatni sudski nadzor, pri čemu Opći sud ne mora ponovno izračunati te doprinose.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0120"><NO.P>120.</NO.P><TXT>Kao četvrto, SRB smatra da metoda izračuna određena u Delegiranoj uredbi 2015/63 nije netransparentna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0121"><NO.P>121.</NO.P><TXT>Pojašnjava da se članak 296. UFEU‑a, koji nameće postupovni zahtjev glede obrazloženja odluke, a ne sadržaja njezine izreke, ne čini prikladnom pravnom osnovom za ocjenu valjanosti te delegirane uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0122"><NO.P>122.</NO.P><TXT>Dodaje da je na temelju svoje diskrecijske ovlasti zakonodavac Unije odabrao metodologiju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>utvrđeni cilj + relativna raspodjela<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> koja omogućuje, s jedne strane, da se ukupni iznos doprinosa odredi na što je moguće točniji način i unaprijed i, s druge strane, da se taj iznos pravično raspodijeli među platiteljima doprinosa, uzimajući u obzir njihovu veličinu i njihov faktor rizika. Ističe da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>potpuno individualna<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> metodologija izračuna, koja se koristi u poreznim stvarima, ne ispunjava uvjet utvrđenog i predvidljivog cilja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="19"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0123"><NO.P>123.</NO.P><TXT>SRB navodi da prihvaćena metoda sadržava sedam koraka od kojih se samo tri koriste povjerljivim podacima trećih osoba koji su istovjetni za svaki izračun doprinosa. Ta tri koraka su:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>utvrđivanje godišnje ciljne razine (korak 2);</P></ITEM><ITEM><P>stvaranje kategorija rizika u koje razvrstavaju institucije koje imaju sličan profil rizičnosti (diskretizacija) (korak 4), i</P></ITEM><ITEM><P>izračun zajedničkog nazivnika koji je dobiven zbrajanjem svih prilagođenih godišnjih doprinosa i koristi se za izračun dijela godišnje ciljne razine koji treba platiti svaka institucija (korak 6).</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0124"><NO.P>124.</NO.P><TXT>SRB dodaje da usklađeni prilog, stavljen svakom platitelju doprinosa na raspolaganje, pruža transparentno obrazloženje o njegovu razvrstavanju u kategoriju rizika, što mu omogućuje da prepozna svoj položaj u odnosu na druge platitelje doprinosa, čak i ako podaci trećih osoba upotrijebljeni za stvaranje i kalibraciju tih kategorija ostaju povjerljivi. Dodatni agregirani podaci objavljuju se na internetskoj stranici SRB‑a, koji je još povećao broj informacija pruženih tijekom poslovnih godina nakon poslovne godine 2017.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0125"><NO.P>125.</NO.P><TXT>LBBW smatra da je Opći sud dostatno obrazložio svoju odluku, a da nije sam sebi proturječio glede nezakonitosti određenih odredbi Delegirane uredbe 2015/63 jer je objasnio po čemu je osnovna struktura prilagodbe razmjerno profilu rizičnosti zahvaćena pogreškom, pri čemu se ta pogreška proteže posljedično na sve odredbe primjenjive na izračun tog dijela doprinosa, čak i ako se određeni aspekti metode mogu zasebno osporavati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0126"><NO.P>126.</NO.P><TXT>LBBW smatra da je Opći sud pravilno ocijenio opseg SRB‑ove obveze obrazlaganja, tako da zajamči njegovo pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, te osporava sve argumente žalitelja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0127"><NO.P>127.</NO.P><TXT>Kao prvo, tvrdi da se poštovanje poslovne tajne ne može tumačiti toliko široko da se to svede na lišavanje obveze obrazlaganja njezina bitnog sadržaja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>LBBW navodi presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161221">21. prosinca 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Club Hotel Loutraki i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑131/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:989">EU:C:2016:989</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i sljedeće).</P></NOTE>, što je ovdje slučaj, i to iz razloga velikog broja dotičnih institucija, podataka kao i pojedinačnih okolnosti koji su upotrijebljeni radi izračuna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0128"><NO.P>128.</NO.P><TXT>Pojašnjava da ne postoji obveza usklađivanja obrazloženja i povjerljivosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>LBBW navodi presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19850313">13. ožujka 1985.</DATE>, <NAME.CASE>Nizozemska i Leeuwarder Papierwarenfabriek/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>296/82 i 318/82</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1985:113">EU:C:1985:113</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> te da je, usto, odabirom druge metode izračuna Komisija mogla izbjeći sukob između tih dvaju načela zaštićenih primarnim pravom i ograničiti rizik od neprovjerljivih pogrešaka kao takvih.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0129"><NO.P>129.</NO.P><TXT>Kao drugo, LBBW ističe nedopuštenost Komisijinog žalbenog razloga koji se temelji na nepostojanju utjecaja podataka o 3500 institucija iz razloga što je on nov u stadiju žalbe. Dodaje da taj žalbeni razlog nije osnovan jer procjena njegova profila rizičnosti ovisi o povjerljivim podacima svih tih institucija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0130"><NO.P>130.</NO.P><TXT>Kao treće, ističe da sudska praksa primjenjiva na novčane kazne u području tržišnog natjecanja nije relevantna jer potonje moraju imati odvraćajući učinak, što podrazumijeva postojanje manevarskog prostora za Komisiju radi usmjeravanja postupanja poduzetnika. Dodaje da, zato što se tiče situacija u kojima se natječu pravne ili fizičke osobe, navedena sudska praksa u području javne nabave, tržišnog natjecanja, natječaja za javnu službu i antidampinga također nije primjenjiva na njegovu situaciju u kojoj se on mora osloboditi tereta financijskog doprinosa. Prema njegovu stajalištu, što su veće margine diskrecije, to obrazloženje mora biti podrobnije, što je slučaj s izračunom <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ. Naposljetku, sudska praksa o pristupu određenim dokumentima ESB‑a, koju SRB navodi, objašnjena je posebnim propisima kojima je ta institucija uređena.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="20"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0131"><NO.P>131.</NO.P><TXT>Kao četvrto, nedopušteno je to što žalitelji dovode u pitanje činjenična utvrđenja Općeg suda o nedostatnosti obrazloženja odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0132"><NO.P>132.</NO.P><TXT>Usto, takva se nedostatnost ne može otkloniti tijekom postupka kao što to SRB predlaže, osim ako se presuda od <DATE ISO="20080903">3. rujna 2008.</DATE>, Kadi i Al Barakaat International Foundation/Vijeće i Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑402/05 P i C‑415/05 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:461">EU:C:2008:461</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, o mjerama ograničavanja može primijeniti po analogiji. Naime, Opći sud s pravom ističe da se ta sudska praksa, nastala u području borbe protiv terorizma, ne može primijeniti u području bankovne unije. Štoviše, čak i da posjeduje sve povjerljive podatke, Opći sud ne bi mogao provjeriti izračun jer ne raspolaže prikladnim softverom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0133"><NO.P>133.</NO.P><TXT>LBBW pojašnjava da iako je prema stajalištu SRB‑a od 2017. došlo do napretka u obrazlaganju odluka kojima se utvrđuju <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosi, taj napredak, s jedne strane, samo pojačava dokaz o manjkavom obrazloženju sporne odluke i, druge strane, ne omogućuje uvijek platiteljima doprinosa da provjere točnost izračuna koji se odnose na njih.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0134"><NO.P>134.</NO.P><TXT>Kao peto, LBBW navodi da kada navodi da je metoda izračuna <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>utvrđeni cilj + relativna raspodjela<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> jedina kod koje se u obzir uzimaju zahtjevi Direktive 2014/59 i Uredbe br. 806/2014, SRB ne ispunjava uvjete iz članka 169. stavka 2. Poslovnika Suda jer ne navodi precizno kritizirane dijelove pobijane presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0135"><NO.P>135.</NO.P><TXT>Dodaje da zahtjevi konačne ciljne razine i najvišeg godišnjeg iznosa ne nalažu korištenje metodom koju je Komisija odabrala jer je u području bankovnih doprinosa za financiranje sustava osiguranja depozitâ Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) donijelo smjernice u kojima je izloženo više mogućih metoda izračuna. Primjerice, u Njemačkoj, u skladu s tim smjernicama odabrano je korištenje prilagodbom razmjerno profilu rizičnosti uzimajući u obzir samo profil rizičnosti svakog platitelja doprinosa. Takav način izračuna nije, usto, nametnut ni Direktivom 2014/59 ni Uredbom br. 806/2014, a niti načelima jednakosti i proporcionalnosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0136"><NO.P>136.</NO.P><TXT>Čini mi se da se kritike o obrazloženju pobijane presude mogu lako odbiti. Naime, s jedne strane, to obrazloženje bilo je dostatno u vezi sa spornom odlukom jer su žalitelji mogli osporavati rasuđivanje koje je Opći sud slijedio. S druge strane, to obrazloženje pobijane presude nije proturječno jer činjenica da se određeni koraci u izračunu mogu osporavati nije prepreka zaključku da je metoda izračuna sveobuhvatna i podložna kritici kao cjelina.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0137"><NO.P>137.</NO.P><TXT>U vezi s dosegom SRB‑ove obveze obrazlaganja sporne odluke, SRB i Komisija protive se viđenju Općeg suda i LBBW‑a prema kojem adresat odluke o <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosu mora imati mogućnost provjeriti izračun koji daje iznos njegova doprinosa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0138"><NO.P>138.</NO.P><TXT>Valja podsjetiti na to da iz sudske prakse Suda proizlazi da, iako obrazloženje koje se zahtijeva u skladu s člankom 296. UFEU‑a mora na jasan i nedvosmislen način odražavati zaključke institucije koja je donijela akt, kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo upoznavanje s razlozima poduzimanja mjera kao i nadležnom sudu izvršavanje njegova nadzora, takvo obrazloženje treba ipak prilagoditi prirodi predmetnog akta i kontekstu u kojem je on donesen. S tim u vezi, obrazloženje ne mora sadržavati napomenu o svim pravnim ili činjeničnim elementima koji su relevantni, s obzirom na to da se dostatnost obrazloženja mora ocjenjivati ne samo s obzirom na tekst akta nego i na njegov<?PAGE NO="21"?> kontekst te na sva pravna pravila kojima se uređuje dotično područje i, osobito, s obzirom na interes koji adresati mogu imati za dobivanje objašnjenja. Slijedom toga, akt koji negativno utječe na neku osobu u dovoljnoj je mjeri obrazložen ako je donesen u kontekstu poznatom zainteresiranoj osobi, što joj omogućuje da razumije doseg mjere koja se na nju odnosi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Vidjeti, osobito, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170328">28. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Rosneft</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑72/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:236">EU:C:2017:236</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0122">122.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0139"><NO.P>139.</NO.P><TXT>Sud je pojasnio da, u slučaju pojedinačnih odluka, ta obveza ima za cilj, osim omogućavanja sudskog nadzora, također i pružiti zainteresiranim osobama dovoljnu količinu informacija kako bi mogle ustanoviti sadržava li odluka eventualno neku pogrešku koja bi omogućila da joj se osporava valjanost<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19870407">7. travnja 1987.</DATE>, <NAME.CASE>SISMA/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>32/86</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1987:187">EU:C:1987:187</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0008">8.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20031002">2. listopada 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Corus UK/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑199/99 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:531">EU:C:2003:531</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0145">145.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130711">11. srpnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Ziegler/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑439/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:513">EU:C:2013:513</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0115">115.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150319">19. ožujka 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Dole Food i Dole Fresh Fruit Europe/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑286/13 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:184">EU:C:2015:184</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0093">93.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170328">28. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Rosneft</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑72/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:236">EU:C:2017:236</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0121">121.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0140"><NO.P>140.</NO.P><TXT>Stranke nisu osporile utvrđenje Općeg suda u točkama 97., 103. i 109. pobijane presude, prema kojemu obrazloženje sporne odluke ne omogućuje LBBW‑u da provjeri točnost svojeg doprinosa. Slijedom navedenog, ako se pođe od prethodno navedenih zahtjeva obrazlaganja, odluka SRB‑a je nedostatno obrazložena jer su tri koraka u izračunu uslijedila na temelju povjerljivih podataka trećih osoba s kojima adresat te odluke nije upoznat.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0141"><NO.P>141.</NO.P><TXT>Međutim, Komisija i SRB ističu, s jedne strane, da obvezu obrazlaganja treba odvagnuti s poslovnom tajnom koja je zaštićena člankom 339. UFEU‑a i, s druge strane, da je transparentnost u konačnici poboljšana otkrivanjem agregiranih podataka u usklađenim prilozima koji su dostavljeni platiteljima doprinosa i objavljeni na internetskoj stranici SRB‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0142"><NO.P>142.</NO.P><TXT>U vezi s usklađivanjem obveze obrazlaganja i poslovne tajne, Opći sud je u točki 108. pobijane presude podsjetio na to da se obveza poštovanja poslovne tajne ne može tumačiti toliko široko da zahtjev obrazlaganja liši njegova bitnog sadržaja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161221">21. prosinca 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Club Hotel Loutraki i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑131/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:989">EU:C:2016:989</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Stoga žalitelji kritiziraju samo dio pobijane presude u kojemu je Opći sud utvrdio nedostatak u obrazloženju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0143"><NO.P>143.</NO.P><TXT>Smatram da se izračun <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosa razlikuje od običnog parafiskalnog nameta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Vidjeti zahtjev točnog izračuna iznosa koji se moraju platiti u tom slučaju, a koji je postavljen u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19580613">13. lipnja 1958.</DATE>, <NAME.CASE>Meroni/Visoko tijelo</NAME.CASE> (<NO.CASE>9/56</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1958:7">EU:C:1958:7</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> jer se profil rizičnosti institucija koje daju doprinose izračunava relativno kako bi se, povrh činjenice da one izravno doprinose SRF‑u, usmjerilo postupanje institucija radi smanjenja moralnog hazarda. Stoga usmjeravanje postupanja odabirom te metode izračuna nije povezano s naravi doprinosa kao sankcije, nego prije s voljom da se promiču određena manje rizična postupanja institucija. Usto, rezultat oporezivanja ovisi o primjeni porezne osnovice, pri čemu taj rezultat nije utvrđen unaprijed, dok u ovom slučaju treba dosegnuti postotak godišnje ciljne razine, zbog čega je analogija bespredmetna. Stoga mi se usporedba s poreznim pravilima koju je Opći sud izvršio čini irelevantnom.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="22"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0144"><NO.P>144.</NO.P><TXT>Područja prava Unije koje navode žalitelji i Opći sud pokazuju da su sudovi Unije priznali ograničenja obveze obrazlaganja koja se temelje na poslovnoj tajni (pravo tržišnog natjecanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19860624">24. lipnja 1986.</DATE>, <NAME.CASE>AKZO Chemie i AKZO Chemie UK/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>53/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1986:256">EU:C:1986:256</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, državne potpore<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150108">8. siječnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Club Hotel Loutraki i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑58/13</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:1">EU:T:2015:1</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0073">73.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0077">77.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> i javna nabava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150708">8. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>European Dynamics Luxembourg i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑536/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:476">EU:T:2015:476</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> <HT TYPE="ITALIC">in fine</HT>).</P></NOTE>), složenosti područja (antidampinške mjere<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150910">10. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Fliesen‑Zentrum Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑687/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:573">EU:C:2015:573</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0077">77.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0078">78.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>), opterećenju tijela koje odlučuje (natječaj za javnu službu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19800228">28. veljače 1980.</DATE>, <NAME.CASE>Bonu/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>89/79</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1980:60">EU:C:1980:60</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0006">6.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>), nužnosti utjecanja na postupanje poduzetnika odvraćajućim učinkom novčanih kazni u području tržišnog natjecanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120605">5. lipnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Imperial Chemical Industries/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑214/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2012:275">EU:T:2012:275</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0100">100.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> kao i na važnim razlozima glede sigurnosti Unije i njezinih država članica (borba protiv terorizma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20091014">14. listopada 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Bank Melli Iran/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑390/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2009:401">EU:T:2009:401</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0081">81.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0145"><NO.P>145.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, okolnosti predmeta su vrlo posebne zbog agregirane upotrebe povjerljivih podataka velikog broja trećih osoba (približno između 1600<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Približan broj institucija koje podliježu prilagodbi profilom rizičnosti.</P></NOTE> i 3500<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Približan broj institucija europodručja koje podliježu doprinosu koji je paušalan i/ili prilagođen profilu rizičnosti.</P></NOTE> dotičnih institucija ovisno o koracima u izračunu) i složene metode izračuna odabrane kako bi se došlo do doprinosa svih institucija koje imaju koristi od financijske stabilnosti, što je doprinos koji se sastoji od <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ kako bi se izbjegli prociklički učinci <HT TYPE="ITALIC">ex post</HT> doprinosa u slučaju krize i vodilo računa o stupnju likvidnosnog i tržišnog rizika tih institucija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0146"><NO.P>146.</NO.P><TXT>Čini mi se da je metoda sama po sebi u potpunosti objašnjena propisima na snazi i od strane SRB‑a u spornoj odluci te da se teškoća odnosi u stvarnosti na masovnu upotrebu povjerljivih podataka što otežava ili čak onemogućava da svaka dotična institucija nadzire izračun svojeg doprinosa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0147"><NO.P>147.</NO.P><TXT>Činjenica odvagivanja između obveze obrazlaganja odluka i obveze zaštite poslovne tajne u slučaju upotrebe složene metode zbog masovne upotrebe povjerljivih podataka dovodi do pitanja o opsegu te zaštite prilikom utvrđivanja <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ. Naime, valja se upitati mora li navedena zaštita biti iste naravi kada se otkrivanje informacija odnosi na specifične podatke konkurenta ili malog broja konkurenata i kada se odnosi na sve podatke u vezi sa svim konkurentima iz određenog sektora, čiji veliki broj onemogućava bilo kakvu identifikaciju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0148"><NO.P>148.</NO.P><TXT>Ako se prizna da zaštita poslovne tajne mora biti drukčija, moguće je razlikovati dvije situacije upotrebe tih podataka u okviru metode izračuna koju je Komisija odabrala za utvrđivanje <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ SRF‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0149"><NO.P>149.</NO.P><TXT>Naime, tijekom koraka 2 i 6 izračuna upotrijebljeni povjerljivi podaci odgovaraju iznosu predmetnih podataka za sve dotične institucije. Tako se u koraku 2 izračunava ciljna razina godišnjeg doprinosa od iznosa osiguranih depozita svih institucija s odobrenjem za rad u svim državama članicama sudionicama (o tom se iznosu platitelj doprinosa obavještava barem od 2017.). U koraku 6 izračunava se zajednički nazivnik koji odgovara iznosu godišnjih iznosa prilagođenih razmjerno profilu rizičnosti i upotrebljava se radi izračuna dijela ciljne razine koju svaka institucija mora platiti. Taj je iznos bio otkriven za poslovnu godinu 2020.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0150"><NO.P>150.</NO.P><TXT>Stoga se glede tih dvaju koraka SRB postupno odlučivao otkrivati iznos povjerljivih podataka. Usto je također otkrio, nakon 2017., iznos kumuliranih obveza (isključujući regulatorni kapital) svih institucija s odobrenjem za rad na državnom području svih država članica sudionica, koji je nužan za izračun godišnjeg osnovnog doprinosa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Vidjeti članak 70. stavak 1. Uredbe br. 806/2014.</P></NOTE>, dok je drugi iznos povjerljivih podataka upotrijebljen u tom izračunu, to jest iznos osiguranih depozita, već bio otkriven (vidjeti prethodnu točku ovog mišljenja).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="23"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0151"><NO.P>151.</NO.P><TXT>S druge strane, glede koraka 4 u izračunu koji odgovara postupku diskretizacije, to jest stvaranja kategorija u koje se razvrstavaju institucije sa sličnim profilom rizičnosti s obzirom na određeni pokazatelj, pri čemu se na temelju podataka institucija za svaki pokazatelj te kategorije razvrstavaju od najniže do najviše, otkrivanje podataka ne čini se relevantnim.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0152"><NO.P>152.</NO.P><TXT>Naime, s jedne strne, iznos podataka za određeni pokazatelj ne bi mogao svakom platitelju doprinosa pružiti dovoljnu informaciju jer je u toj metodi njegovo razvrstavanje povezano s pozicijama drugih institucija s obzirom na taj pokazatelj. S druge strane, davanje informacija o pozicijama drugih institucijama moglo bi se svesti na otkrivanje povjerljivih podataka koji omogućuju identifikaciju i izravno ugroziti poslovnu tajnu. U stvarnosti, ako se slijedi LBBW‑ovo rasuđivanje, otkrivanje tih podataka ne bi moglo omogućiti da se u potpunosti provjeri točnost izračuna, osim ako se omogući provjera institucionalnih podataka kao i načina na koji su uneseni u sustav<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetima <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Borealis Polyolefine i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑191/14, C‑192/14, C‑295/14, C‑389/14 i C‑391/14 do C‑393/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:754">EU:C:2015:754</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0140">140.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), u kojima ona iznosi mogućnost da se tužitelju omogući pristup neobrađenim podacima.</P></NOTE>. No, postupanjem na takav način izravno bi se ugrozila poslovna tajna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0153"><NO.P>153.</NO.P><TXT>Glede mogućnosti, predložene po SRB‑u, da se ti podaci otkriju samo Općem sudu i Sudu, čini mi se da ona nailazi na dvije poteškoće: s jedne strane, sporovi o <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosima su brojni kako pred nacionalnim sudovima (657 upravnih ili sudskih postupaka u tijeku s danom <DATE ISO="20200531">31. svibnja 2020.</DATE>, to jest 32 više nego u lipnju 2019.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Ti se postupci vode samo unutar tri države članice: Savezne Republike Njemačke, Talijanske Republike i Republike Austrije.</P></NOTE>) tako i pred sudovima Unije (42 predmeta u tijeku od kojih se 19 tiče <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosa za 2020. i jedna žalba s danom <DATE ISO="20200901">1. rujna 2020.</DATE>)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Vidjeti izvješće Revizorskog suda od <DATE ISO="20201130">30. studenoga 2020.</DATE> (sastavljeno u skladu s člankom 92. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 806/2014), o svim potencijalnim obvezama koje su nastale kao rezultat zadaća iz te Uredbe, koje su obavljali Jedinstveni sanacijski odbor, Vijeće Europske unije ili Komisija za financijsku godinu 2019. s odgovorima Jedinstvenog sanacijskog odbora, Komisije i Vijeća; dostupno na sljedećoj internetskoj adresi: https://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/SRB_2019_contingent_liabilities/SRB_2019_contingent_liabilities_HR.pdf (t. 43. i 44.).</P></NOTE>; s druge strane, neobrađeni podaci institucija ne bi mogli biti predmet obrade ili čak provjere od strane sudova zbog toga što im nedostaju nužni alati i zbog radnog opterećenja ako treba provjeriti točnost svih podataka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0154"><NO.P>154.</NO.P><TXT>S obzirom na to, provedba tog koraka u izračunu tijekom poslovne godine 2017. samo je omogućila LBBW‑u da sazna koliko kategorija je bilo stvoreno pokazateljem rizika i u koju je kategoriju bio raspoređen a da čak nije mogao provjeriti je li bio raspoređen u kategoriju koja odgovara njegovim vlastitim brojkama. Od tada SRB pruža informacije o rasponu koji odgovara svakoj kategoriji što instituciji barem omogućava da provjeri je li raspoređena u pravilnu kategoriju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0155"><NO.P>155.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, smatram da je time što je presudio da platitelji doprinosa moraju biti u mogućnosti provjeriti točnost izračuna svojeg doprinosa Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava glede dosega SRB‑ove obveze obrazlaganja, zbog čega presudu treba poništiti u tom dijelu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0156"><NO.P>156.</NO.P><TXT>Slijedom toga, smatram da se u postojećem zakonodavstvu ravnoteža između obveze obrazlaganja i poslovne tajne može poštovati, pod uvjetom da SRB u samoj spornoj odluci, jer naknadni dokument ne može nadomjestiti nedostatak u obrazloženju, otkrije sljedeće podatke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetima <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Borealis Polyolefine i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑191/14, C‑192/14, C‑295/14, C‑389/14 i C‑391/14 do C‑393/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:754">EU:C:2015:754</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0152">152.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0154">154.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>iznos osiguranih depozita svih institucija s odobrenjem za rad na državnom području svih država članica sudionica;</P></ITEM><ITEM><P>iznos kumuliranih obveza (isključujući regulatorni kapital) svih institucija s odobrenjem za rad na državnom području svih država članica sudionica;</P></ITEM><ITEM><P>ukupni iznos godišnjih doprinosa prilagođenih razmjerno profilu rizičnosti, i</P></ITEM><ITEM><P>raspone koji odgovaraju svakoj kategoriji pokazatelja rizika.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><?PAGE NO="24"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0157"><NO.P>157.</NO.P><TXT>Smatram također da se odabirom te metode izračuna (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>utvrđena ciljna razina + relativna raspodjela<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/>) u Delegiranoj uredbi 2015/63 Komisija poslužila manevarskim prostorom koji joj je prepušten Direktivom 2014/59 i Uredbom br. 806/2014. U tom se pogledu protiv nje ne može istaknuti postojanje druge metode izračuna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0158"><NO.P>158.</NO.P><TXT>Naime, LBBW kritizira netransparentnost nastalu zbog složenosti metode izračuna i njezine međuovisnosti s povjerljivim podacima, s obzirom na rizik pogrešaka koje mogu postojati i koje se ne mogu otkriti zbog mase obrađenih podataka. Smatra da, obrnuto, jedna od metoda koje se zagovaraju u EBA‑inim Smjernicama o metodama za izračun doprinosa sustavima osiguranja depozita<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Dostupne na sljedećoj internetskoj adresi: https://www.eba.europa.eu/sites/default/documents/files/documents/10180/1199246/a13a31e2-3633‑467e‑a38c‑69d023e696d3/EBA‑GL-2015‑10_GL%20on%20Calculation%20of%20Contributions%20DGS_FR.pdf?retry=1. Vidjeti, osobito, Prilog 1., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>Metode za izračun ukupnih pondera rizika (ARW) i određivanje kategorija rizika<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>, točka 3.</P></NOTE>, donesenima na temelju Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20140416">16. travnja 2014.</DATE> o sustavima osiguranja depozita<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="173" PAGE.FIRST="149" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 173, str. 149</REF.DOC.OJ>. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="212" PAGE.FIRST="47" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 212, str. 47</REF.DOC.OJ>.</P></NOTE>, omogućava veću transparentnost, jer ne ovisi o povjerljivim podacima trećih osoba, te slijedom toga i bolje obrazloženje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0159"><NO.P>159.</NO.P><TXT>Prilog 1. točka 3. tih smjernica o metodi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>razreda<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/> koji odgovaraju kategorijama, određuje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>Granice razreda moraju se utvrditi na relativnoj ili apsolutnoj osnovi, ako:</P><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>u slučaju upotrebe relativne osnove, [pojedinačna ocjena rizika] institucija članica ovisi o njihovoj relativnoj poziciji rizika u odnosu na druge institucije; tada se institucije ravnomjerno raspoređuju u razrede rizika što znači da se institucije sa sličnim profilima rizičnosti mogu naći u različitim razredima;</P></ITEM><ITEM><P>u slučaju upotrebe apsolutne osnove, granice razreda utvrđuju se na način da održavaju rizik određenog pokazatelja; tada se sve institucije mogu naći u istom razredu, ako sve imaju sličnu razinu rizičnosti.<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/></P></ITEM></LIST></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0160"><NO.P>160.</NO.P><TXT>No, čak i uz korištenje tom metodom koja primjenjuje granice razreda zasnovane na apsolutnoj osnovi konačni doprinos izračunat će se prema iznosu povjerljivih podataka trećih osoba u trenutku proporcionalne prilagodbe doprinosâ (dobrovoljno na više ili obvezatno na niže) kako bi se postiglo najviše 12,5 % godišnje ciljne razine<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Vidjeti 43. i 44. kao i kućicu 2. Smjernica navedenih u bilješci na stranici 60. ovog mišljenja (str. 12. i sljedeće).</P></NOTE>, što bi također onemogućilo provjeru izračuna doprinosa, kako to Opći sud zahtijeva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0161"><NO.P>161.</NO.P><TXT>Stoga, postojanje druge metode izračuna koja također počiva u konačnici na povjerljivim podacima trećih osoba ne može biti dovoljno da dovede u pitanje Komisijinu slobodu da odabere različitu metodu izračuna ako odabrana metoda ispunjava određene uvjete za transparentnost koji su prethodno spomenuti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Vidjeti točku 156. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0162"><NO.P>162.</NO.P><TXT>Budući da je SRB dobrovoljno ispunio te uvjete prema važećem zakonodavstvu, ne proizlazi da je nužno izmijeniti pravni okvir kako je utvrđen Delegiranom uredbom 2015/63.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0163"><NO.P>163.</NO.P><TXT>Slijedom navedenog, time što je presudio da su neke odredbe te delegirane uredbe, u kojima je podrobno određena metoda izračuna, nezakonite, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava te pobijanu presudu treba poništiti i u tom dijelu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="25"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VII.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">O tužbi u prvom stupnju</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0164"><NO.P>164.</NO.P><TXT>Ako Sud slijedi rasuđivanje koje mu predlažem i poništi pobijanu presudu, valja se upitati o mogućnosti meritornog odlučivanja o predmetu. Naime, u skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, Sud može, u slučaju ukidanja odluke Općeg suda, sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili može vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0165"><NO.P>165.</NO.P><TXT>U ovom mi se slučaju čini da stanje postupka dopušta da se meritorno odluči u pogledu potvrde vjerodostojnosti priloga spornoj odluci i obrazloženja te odluke kao i prigovora nezakonitosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0166"><NO.P>166.</NO.P><TXT>U vezi s potvrdom vjerodostojnosti tog priloga, pred Sudom se raspravlja samo o ocjeni dokaza podnesenih o tom pitanju. Usto, tim se meritornim odlučivanjem o sporu zbog nepoštovanja načela kontradiktornosti ne mogu dovesti u pitanje činjenična utvrđenja Općeg suda, osim u slučaju iskrivljavanja, o čemu nije podnesen dokaz u ovom slučaju. Ono se može odnositi samo na nove elemente, ako su dopušteni, a s kojima su Opći sud i Sud upoznati nakon razloga istaknutog po službenoj dužnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0167"><NO.P>167.</NO.P><TXT>Zahtijeva li povreda tog načela od strane Općeg suda da se prilikom raspravljanja u stadiju odlučivanja o meritumu uzme u obzir, s jedne strane, argument koji je iznesen na raspravi pred Općim sudom i preuzet u žalbi, te se odnosi na unos sporne odluke i njezina priloga u ARES, i, s druge strane, dokumenti podneseni u okviru žalbe (nove verzije triju dokumenata podnesenih tijekom pisanog dijela pred Općim sudom i novi dokument)?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0168"><NO.P>168.</NO.P><TXT>Članak 85. Poslovnika Općeg suda, kako je protumačen u sudskoj praksi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P>Vidjeti, osobito, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190305">5. ožujka 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Pethke/EUIPO</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑169/17</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2019:135">EU:T:2019:135</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, primjenjuje se na podnošenje novih dokumenata u potporu žalbi u kojoj se ističe povreda načela kontradiktornosti kao u ovom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0169"><NO.P>169.</NO.P><TXT>Sudu su podnesene nove verzije sporne odluke i njezina priloga kao i dostavnog obrasca te novi dokument koji se sastoji od snimke zaslona iz ARES‑a, a koji se mogu ispitati u okviru meritornog odlučivanja o sporu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0170"><NO.P>170.</NO.P><TXT>Iz ispitivanja snimke zaslona iz ARES‑a proizlazi da su <DATE ISO="20170411">11. travnja 2017.</DATE> u sustav unesene datoteka koja nosi broj sporne odluke u formatu PDF i datoteka naslovljena <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>Prilog I. […]<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> u formatu Excel, a potom, <DATE ISO="20170512">12. svibnja 2017.</DATE>, naveden je potpis predsjednice SRB‑a, što je <DATE ISO="20170613">13. lipnja 2017.</DATE> dovelo do upisa i ARES broja. Taj ARES broj i datum <DATE ISO="20170613">13. lipnja 2017.</DATE> spomenuti su na novim verzijama sporne odluke i njezina priloga koje podnesene Sudu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0171"><NO.P>171.</NO.P><TXT>Iako ti elementi mogu prvi put uspostaviti vezu između datoteke priloga spornoj odluci i datoteke te odluke, valja, međutim, istaknuti da je, s jedne strane, potpis predsjednice SRB‑a naveden tek <DATE ISO="20170512">12. svibnja 2017.</DATE>, što odgovara trenutku zatvaranja spisa u ARES‑u, dok je dostavni obrazac vlastoručno potpisan <DATE ISO="20170411">11. travnja 2017.</DATE>, te da je, s druge strane, upis uz dodjelu ARES broja uslijedio tek <DATE ISO="20170613">13. lipnja 2017.</DATE>, to jest na datume nakon dostave nacionalnim sanacijskim tijelima i institucijama koje daju doprinos. Stoga je dokaz o neraskidivoj vezi između tog priloga i navedene odluke podnesen tek dva mjeseca nakon donošenja sporne odluke.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="26"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0172"><NO.P>172.</NO.P><TXT>To je razdoblje tim problematičnije prema mojem mišljenju jer datoteka priloga spornoj odluci postoji u datotečnom formatu koji se lako može mijenjati, a da se to ne primijeti, za razliku od teksta čije lektoriranje omogućuje otkrivanje nepravilnosti. Osim toga, na tu datoteku nije stavljen vremenski žig, iako iz odgovora na mjere izvođenja dokaza, koje je Opći sud odredio, proizlazi da su postojale dvije verzije dokumenta koje su dostavljene izvršnoj sjednici SRB‑a. Stoga su format odabran za datoteku i nepravodoban upis problematični u pogledu pravne sigurnosti i potvrde vjerodostojnosti sadržaja tog priloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0173"><NO.P>173.</NO.P><TXT>Čini mi se da bi, s obzirom na načine odlučivanja (elektroničko glasovanje na daljinu) i izostanak dostave priloga spornoj odluci institucijama koje daju doprinose, potreban stupanj pravne sigurnosti morao biti viši i da okolnosti konkretnog predmeta nisu dovoljne da se dokaže potvrda vjerodostojnosti tog priloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0174"><NO.P>174.</NO.P><TXT>Stoga sam mišljenja da zbog toga spornu odluku u dijelu koji se odnosi na LBBW treba poništiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0175"><NO.P>175.</NO.P><TXT>Glede obrazloženja sporne odluke, smatram da obveza obrazlaganja nije poštovana uslijed izostanka kriterija za transparentnost podrobno navedenih u točki 156. ovog mišljenja glede iznosa podataka i raspona kategorija rizika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0176"><NO.P>176.</NO.P><TXT>Ta povreda članka 296. UFEU‑a i članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje mora dovesti do poništenja sporne odluke u dijelu koji se odnosi na LBBW.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0177"><NO.P>177.</NO.P><TXT>Glede prigovora nezakonitosti usmjerenog protiv određenih odredbi Delegirane uredbe 2015/63, iz razmatranja izloženih u točkama 137. do 163. ovog mišljenja proizlazi da ga je moguće odbiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0178"><NO.P>178.</NO.P><TXT>S obzirom na to da sam zaključio da spornu odluku treba poništiti, nije nužno ispitati druge prigovore istaknute pred Općim sudom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VIII.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Održavanje na snazi pravnih učinaka sporne odluke</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0179"><NO.P>179.</NO.P><TXT>U slučaju da Sud poništi spornu odluku u dijelu koji se odnosi na LBBW, valja podsjetiti na to da u skladu s člankom 264. drugim stavkom UFEU‑a Sud može, ako to smatra potrebnim, navesti koji se učinci akta koji je proglasio ništavim smatraju konačnima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0180"><NO.P>180.</NO.P><TXT>Iako je u ovom slučaju žalbeni postupak otkrio da je sporna odluka donesena uz bitnu povredu postupka, on nije, naprotiv, otkrio nikakvu pogrešku koja utječe na usklađenost tog akta s Delegiranom uredbom 2015/63.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0181"><NO.P>181.</NO.P><TXT>Prema tome, proglasiti poništenje sporne odluke, a da se ne predvidi održavanje njezinih učinaka na snazi do njezine zamjene novim aktom, ne samo da bi utjecalo na tu provedbu nego bi utjecalo i na pravnu sigurnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0182"><NO.P>182.</NO.P><TXT>U tim okolnostima predlažem Sudu da odluči da valja održati na snazi učinke sporne odluke do stupanja na snagu novog akta koji je treba zamijeniti, ali ne duže od šest mjeseci od dana buduće presude.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IX.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0183"><NO.P>183.</NO.P><TXT>Sukladno članku 138. stavku 1. Poslovnika Suda, koji se na žalbeni postupak primjenjuje na temelju članka 184. stavka 1. tog poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="27"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0184"><NO.P>184.</NO.P><TXT>Budući da SRB nije uspio u postupku i da je LBBW zahtijevao da mu se naloži snošenje troškova, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova povezanih s postupkom pred Općim sudom i postupcima pred Sudom kao i troškova LBBW‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0185"><NO.P>185.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 140. stavkom 1. Poslovnika Suda, koji se na žalbeni postupak primjenjuje na temelju članka 184. stavka 1. tog poslovnika, države članice i institucije koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0186"><NO.P>186.</NO.P><TXT>Slijedom navedenog, Fédération bancaire française (Francuski bankarski savez), Kraljevina Španjolska i Komisija, kao intervenijenti u sporovima, snose vlastite troškove povezane s postupkom pred Sudom povodom dviju žalbi te, u slučaju Komisije, i troškove povezane s postupkom pred Općim sudom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">X.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0187"><NO.P>187.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>ukine presudu Općeg suda Europske unije od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200923">23. rujna 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Landesbank Baden‑Württemberg/SRB</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑411/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2020:435">EU:T:2020:435</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>);</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>poništi odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) donesenu na njegovoj izvršnoj sjednici od <DATE ISO="20170411">11. travnja 2017.</DATE> o izračunu <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> doprinosâ Jedinstvenom fondu za sanaciju za 2017. (SRB/ES/SRF/2017/05), u dijelu koji se odnosi na društvo Landesbank Baden‑Württemberg;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>odluči da se učinci odluke SRB/ES/SRF/2017/05 održavaju na snazi u dijelu u kojem se ta odluka odnosi na društvo Landesbank Baden‑Württemberg do stupanja na snagu novog akta koji je treba zamijeniti, ali ne duže od šest mjeseci od proglašenja buduće presude;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>odluči da će SRB snositi, osim vlastitih troškova pred Općim sudom i Sudom, i troškove društva Landesbank Baden‑Württemberg pred Općim sudom i Sudom;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>5.</NO.P><TXT>odluči da će Fédération bancaire française (Francuski bankarski savez), Kraljevina Španjolska i Europska komisija, kao intervenijenti u sporovima, snositi vlastite troškove pred Sudom te, u slučaju Komisije, troškove pred Općim sudom.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>