<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-552/17</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017CC0552</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:665">EU:C:2018:665</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>14</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>14</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Bobeka – Predmet C‑552/17</HT></P><P><HT TYPE="SC">Alpenchalets Resorts</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Michala Bobeka</HT></P><P>od <DATE ISO="20180905">5. rujna 2018</DATE>.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑552/17</HT></P><P>Alpenchalets Resorts GmbH</P><P>protiv</P><P>Finanzamt München Abteilung Körperschaften</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof (Savezni financijski sud, Njemačka))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Porez na dodanu vrijednost (PDV)</KEYWORD><KEYWORD>Posebne odredbe o PDV‑u za putničke agente</KEYWORD><KEYWORD>Doseg</KEYWORD><KEYWORD>Iznajmljivanje smještaja za odmor</KEYWORD><KEYWORD>Ostale pružene usluge</KEYWORD><KEYWORD>Pomoćne i glavne usluge</KEYWORD><KEYWORD>Snižena porezna stopa</KEYWORD><KEYWORD>Primjenjivost na smještaj koji nudi putnički agent</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Društvo Alpenchalets Resorts GmbH unajmljuje kuće od vlasnika te ih potom iznajmljuje svojim klijentima u svrhu odmora. Vlasnici tih kuća ili njihovi zastupnici pojedinačnim klijentima, nakon njihova dolaska, pružaju dodatne usluge, kao što su čišćenje kuće i, u nekim slučajevima, pranje rublja i dostava pekarskih proizvoda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Smatra li se to <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>uslugom putničkog agenta<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> u smislu Direktive 2006/112/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="347" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 347, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV‑u)? To se pitanje trenutačno razmatra pred Bundesfinanzhofom (Savezni financijski sud, Njemačka), koji želi znati može li se uslugu u pitanju smatrati uslugom putničkog agenta te, ako može, treba li na oporezivi iznos (maržu) u pogledu dijela te usluge koji se odnosi na smještaj primijeniti sniženu poreznu stopu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Predmetnim zahtjevom za prethodnu odluku od Suda se traži da precizira što čini <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>uslugu putničkog agenta<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>, uzimajući u obzir to da se usluga putničkog agenta obično sastoji od više usluga (kao što su smještaj i prijevoz). Od Suda se također traži da razmotri odnos između dvaju posebnih režima poreza na dodanu vrijednost (PDV), od kojih se jedan odnosi na oporezivi iznos (maržu), a drugi na sniženu stopu PDV‑a.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 98. stavkom 1. Direktive o PDV‑u, koji je dio glave VIII. nazvane <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Stope<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, države članice mogu primijeniti jednu ili dvije snižene stope. Članak 98. stavak 2. prvi podstavak predviđa da se snižene stope primjenjuju samo na isporuke robe ili usluga u kategorijama navedenima u Prilogu III. Direktivi o PDV‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Točka 12. Priloga III. Direktivi o PDV‑u glasi:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>smještaj koji nude hoteli ili slične ustanove, zajedno sa smještajem za odmor i davanje u najam zemljišta za kampiranje i prikolice.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Članak 306. Direktive o PDV‑u dio je glave XII. naslovljene <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>Posebne odredbe<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>, i to poglavlja 3. te glave – <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>Posebna odredba za putničke agente<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>. Stavak 1. tog članka predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>Države članice primjenjuju posebnu odredbu PDV‑a, u skladu s ovim poglavljem, na transakcije koje obavljaju putnički agenti koji posluju s klijentima u svoje vlastito ime i koriste isporuke dobara ili usluga od strane drugih poreznih obveznika, u organiziranju putovanja.</ALINEA><ALINEA>Ta posebna odredba ne primjenjuje se na putničke agente ako oni djeluju isključivo kao posrednici te na koje se točka (c) prvog stavka članka 79. primjenjuje u svrhu izračuna porezne osnovice.<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Članak 307. Direktive o PDV‑u glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>Transakcije koje je u skladu s uvjetima propisanima u članku 306. obavio putnički agent s obzirom na putovanje smatraju se jedinstvenom uslugom koju putnički agent isporučuje putniku.</ALINEA><ALINEA>Jedinstvena usluga oporezuje se u državi članici u kojoj putnički agent ima sjedište svojeg poslovanja ili u kojoj ima stalnu poslovnu jedinicu iz koje putnički agent obavlja isporuku usluga.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 308. Direktive o PDV‑u predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>Porezna osnovica i cijena bez PDV‑a, u smislu točke 8. članka 226., s obzirom na jedinstvenu uslugu koju isporučuje putnički agent predstavlja maržu putničkog agenta, odnosno, razliku između ukupnog iznosa, bez PDV‑a, koji plaća putnik i stvarnog troška za putničkog agenta isporuke dobara i usluga koje obavljaju drugi porezni obveznici, ako od tih transakcija putnik ima izravnu korist.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Nacionalno pravo</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 12. stavkom 2. točkom 11. Umsatzsteuergesetza (Zakon o porezu na promet, u daljnjem tekstu: UStG), na sljedeće se transakcije primjenjuje snižena porezna stopa od 7 %:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>iznajmljivanje soba za dnevni boravak i spavaćih soba koje je poduzetnik namijenio kratkotrajnom smještaju gostiju, kao i kratkoročno iznajmljivanje zemljišta za kampiranje. Prva se rečenica ne primjenjuje na isporuku usluga koje se ne koriste izravno za iznajmljivanje, čak i ako su takve usluge obuhvaćene najamninom<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>.</ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Članak 25. stavak 1. UStG‑a predviđa sljedeće zahtjeve u pogledu oporezivanja usluga putovanja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>Sljedeće se odredbe primjenjuju na poduzetnikove usluge putovanja koje nisu namijenjene potrebama gospodarske djelatnosti klijenta ako poduzetnik s klijentima posluje u vlastito ime i izvršava predradnje povezane sa svojim uslugama putovanja. Za poduzetnikovu uslugu smatra se da spada u kategoriju drugih usluga. Ako poduzetnik u okviru jednog putovanja klijentu pruža nekoliko usluga te naravi, te će se usluge smatrati isporukom jedinstvene usluge iz kategorije drugih usluga. Mjesto pružanja druge usluge određuje se u skladu s člankom 3.a stavkom 1. Predradnje povezane s uslugama putovanja su isporuke i druge usluge koje pružaju treće strane, a od kojih putnik ima izravnu korist.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Članak 25. stavak 3. UStG‑a glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>Oporezivu vrijednost drugih usluga čini razlika između iznosa koji je klijent platio za uslugu i iznosa koji je poduzetnik platio za predradnje povezane s uslugama putovanja. Porez na dodanu vrijednost nije dio oporezivog iznosa. Umjesto da oporezivi iznos izračunava za svaku pojedinu uslugu koju isporuči, poduzetnik ga može izračunati za određenu grupu usluga ili za sve usluge koje je pružio u poreznom razdoblju.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje, postupak i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Godine 2011., društvo Alpenchalets Resorts (u daljnjem tekstu: tužitelj) od vlasnika je unajmilo kuće u Njemačkoj, Austriji i Italiji te ih je potom u svoje ime iznajmilo pojedinačnim klijentima u svrhu odmora. Pored smještaja, vlasnici tih kuća ili njihovi zastupnici klijentima su, nakon njihova dolaska na lokaciju u pitanju, pružali dodatne usluge, kao što su čišćenje kuće i, u nekim slučajevima, pranje rublja i dostava pekarskih proizvoda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Tužitelj je dugovani PDV izračunao na temelju pravila <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>oporezivanja marži<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, koje se primjenjuje na usluge putovanja u smislu članka 25. UStG‑a, primijenivši pritom standardnu poreznu stopu. Tužitelj je dopisom od <DATE ISO="20130506">6. svibnja 2013.</DATE> zatražio izmjenu poreznog rješenja i primjenu snižene porezne stope. Finanzamt München Abteilung Körperschaften (Porezni ured u Münchenu, odjel za pravne osobe, Njemačka) (u daljnjem tekstu: tuženik, i protivna stranka u postupku povodom revizije) odbio je taj zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Finanzgericht (Financijski sud, Njemačka) (u daljnjem tekstu: prvostupanjski sud) odbio je tužiteljevu tužbu. Utvrdio je da se pravilo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>oporezivanja marži<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> primjenjuje na predmetne usluge u skladu s člankom 25. UStG‑a, tumačenog s obzirom na sudsku praksu Suda o članku 26. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Direktiva od <DATE ISO="19770517">17. svibnja 1977.</DATE> o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet - zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="145" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1977">SL 1977., L 145, str. 1</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: Šesta direktiva) i o Direktivi o PDV‑u. Također je utvrdio da primjena snižene porezne stope nije moguća jer isporuka usluga putovanja u smislu članka 25. UStG‑a nije na popisu usluga na koje se može primijeniti snižena porezna stopa, sadržanom u članku 12. stavku 2. UStG‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Tužitelj je protiv te presude podnio zahtjev za reviziju Bundesfinanzhofu (Savezni financijski sud), sudu koji je uputio zahtjev. Taj sud ističe da je Sud u presudi Van Ginkel<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19921112">12. studenoga 1992.</DATE> (<NO.CASE>C‑163/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:435">EU:C:1992:435</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> potvrdio primjenjivost posebne odredbe za putničke agente na putničkog agenta koji pruža samo smještaj. Tako je odlučio zato što putnički agent može svojim klijentima pružati i druge usluge – primjerice dati informacije i savjete. Iako uvažava da je to rješenje potvrđeno u kasnijoj sudskoj praksi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101209">9. prosinca 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Minerva Kulturreisen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑31/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:762">EU:C:2010:762</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i sljedeće točke), i rješenje Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120301">1. ožujka 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Star Coaches</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑220/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:120">EU:C:2012:120</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, sud koji je uputio zahtjev pita se treba li takav pristup ponovno analizirati s obzirom na razlikovanje između <HT TYPE="ITALIC">glavnih</HT> i <HT TYPE="ITALIC">pomoćnih</HT><?PAGE NO="4"?> usluga, pri čemu se u tom pogledu konkretno poziva na presudu Ludwig<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070621">21. lipnja 2007.</DATE> (<NO.CASE>C‑453/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:369">EU:C:2007:369</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Međutim, ako takvo razlikovanje nije opravdano, sud koji je uputio zahtjev želi znati može li se odobriti primjena snižene stope PDV‑a na oporezivi iznos (u predmetnom slučaju je to marža u smislu posebne odredbe za putničke agente).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev objašnjava da, ako odgovor na prvo pitanje bude niječan, to jest ako se odluči da usluga u pitanju ne podliježe posebnoj odredbi za putničke agente, tužitelj mora porez (u Njemačkoj) obračunati samo na iznajmljivanje smještaja za odmor koji se nalazi u Njemačkoj, ali ne i na iznajmljivanje takvog smještaja koji se drugdje nalazi. Osim toga, na iznajmljivanje smještaja za odmor koji se nalaze u Njemačkoj primjenjivala bi se snižena porezna stopa te bi tužitelj imao pravo na odbitak pretporeza.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, Bundesfinanzhof (Savezni financijski sud) odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>1.</NO.P><TXT>Podliježe li isporuka usluge, koja se u bitnome sastoji od stavljanja na raspolaganje smještaja za odmor, i kod koje se dodatne usluge treba sukladno presudi Suda Europske unije <REF.DOC.ECR><NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Van Ginkel</HT></NAME.CASE> od <DATE ISO="19921112">12. studenoga 1992.</DATE> (<NO.CASE>C‑163/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:435">EU:C:1992:435</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), smatrati samo uslugama pomoćnima glavnoj usluzi, posebnoj odredbi koja se primjenjuje na putničke agente u skladu s člankom 306. [Direktive 2006/112]?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U slučaju da je odgovor na prvo pitanje potvrdan: može li isporuka ove usluge, osim posebnoj odredbi za putničke agente prema članku 306. [Direktive 2006/112], podlijegati i sniženoj stopi poreza za smještaj za odmor u smislu članka 98. stavka 2. u vezi s Prilogom III. točkom 12. [Direktivi 2006/112]?<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijele su njemačka i nizozemska vlada kao i Europska komisija. Tužitelj, njemačka vlada i Komisija iznijeli su usmena očitovanja na raspravi održanoj <DATE ISO="20180711">11. srpnja 2018.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Ovo je mišljenje strukturirano na sljedeći način. U dijelu A, koji se odnosi na prvo pitanje suda koji je uputio zahtjev, razmatrat ću mora li se isporuka sastojati od više od jedne usluge da bi podlijegala posebnoj odredbi za putničke agente. U dijelu B ću, kao odgovor na drugo pitanje suda koji je uputio zahtjev, predložiti da se na uslugu koja se smatra <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>uslugom putničkog agenta<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> ne primijeni snižena porezna stopa.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>usluga putničkog agenta<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/></HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Nakon što iznesem nekoliko uvodnih napomena o posebnoj odredbi za putničke agente (1.), razmatrat ću postoji li zahtjev da se jedinstvena isporuka koju izvrši putnički agent sastoji od više usluga. Proučit ću dvije mogućnosti: kao prvo, postoji li doista takav zahtjev (2.); te, kao drugo, alternativno shvaćanje posebne odredbe za putničke agente u smislu da je za njezinu primjenu dovoljno postojanje samo jedne <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>vanjske<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> isporuke (od treće strane) koja se odnosi ili na smještaj ili na prijevoz (3.). Analiza logičnih posljedica (ili njihova nepostojanja) obaju pristupa dovest će me do zaključka da se treba prikloniti navedenom alternativnom shvaćanju (4.).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Uvod: tko je putnički agent?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>U članku 306. stavku 1. prvom podstavku Direktive o PDV‑u predviđeno je da se posebna odredba za putničke agente primjenjuje na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>transakcije koje obavljaju putnički agenti koji posluju s klijentima u svoje vlastito ime i koriste isporuke dobara ili usluga od strane drugih poreznih obveznika, u organiziranju putovanja<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>. Istodobno, drugi podstavak članka 306. stavka 1. iz posebne odredbe isključuje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>putničke agente ako oni djeluju isključivo kao posrednici […]<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Na prvi se pogled stoga čini da te odredbe sadržavaju dva pozitivna uvjeta: putnički agent mora (i.) poslovati u svoje vlastito ime i (ii.) koristiti isporuke od trećih osoba; i jedan negativan uvjet: (iii.) putnički agent ne smije djelovati kao posrednik. Međutim, iz bližeg uvida proizlazi da je treći uvjet zapravo negativna preformulacija prvog uvjeta: izraz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>poslovati u svoje vlastito ime<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> ne čini se mnogo drukčijim od izraza <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>ne djelovati kao posrednik<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Međutim, treba istaknuti da Sud nije detaljno razmatrao pojam posrednika, kako je upotrijebljen u članku 306. Direktive o PDV‑u i direktivama koje su joj prethodile. U ranijim predmetima koji su se doticali tog pitanja, Sud je nacionalnim sudovima naložio da provjere je li uvjet da poduzetnik ne smije djelovati kao posrednik bio ispunjen. Ipak, čini se da je Sud u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19921112">12. studenoga 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Van Ginkel</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑163/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:435">EU:C:1992:435</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) u biti izjednačio izraze <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>djeluje u svoje <HT TYPE="ITALIC">vlastito ime</HT><QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/><HT TYPE="ITALIC">nije posrednik</HT><QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0025" ID="QS0025"/>Članak 26. stavak 1. Šeste direktive primjenu tog članka uvjetuje time da putnički agent <HT TYPE="ITALIC">s klijentima djeluje u svoje vlastito ime, a ne kao posrednik</HT><QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> [neslužbeni prijevod] (moje isticanje). Također vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140313">13. ožujka 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Jetair i BTWE Travel4you</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑599/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:144">EU:C:2014:144</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Poiaresa Madura u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>ISt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑200/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:394">EU:C:2005:394</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Dalje ističem da se u člancima 44., 50., 54., članku 56. stavku 1. točki l. i članku 153. Direktive o PDV‑u govori o posredniku ili posrednicima <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0026" ID="QS0026"/><HT TYPE="ITALIC">koji djeluje/djeluju u ime i za račun druge osobe</HT><QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>. Točno je da taj izraz nije ponovljen u članku 306. stavku 1. drugom podstavku Direktive o PDV‑u, ali je u prvom podstavku te odredbe navedeno suprotno (<QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0027" ID="QS0027"/>posluje u svoje vlastito ime<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/>), kao obilježje povezano s putničkim agentima.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Dakle, čini se da u stvarnosti postoje dva uvjeta primjene posebne odredbe za putničke agente iz članka 306. Direktive o PDV‑u. Prvi od poduzetnika zahtijeva da djeluje u vlastito ime, a ne kao posrednik. Drugi pak od njega zahtijeva da koristi isporuke od trećih osoba.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Što se tiče <HT TYPE="ITALIC">prvog</HT> uvjeta, čini se da nije sporno da tužitelj djeluje u vlastito ime, a ne kao posrednik, što jasno potvrđuje i odluka kojom je upućeno prethodno pitanje. Smatrat ću stoga da to i jest tako.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Međutim, manje je jasno je li ispunjen <HT TYPE="ITALIC">drugi</HT> uvjet, zato što nije sigurno je li postojanje jedne vanjske usluge dovoljno ili pak moraju postojati barem dvije isporuke. Ako bismo se priklonili drugoj opciji, odmah bi se javilo pitanje vrste isporuka o kojoj se mora raditi. Sada ću se okrenuti tim pitanjima, a započet ću s potonjim scenarijem: ako zahtjev višebrojnosti usluga prihvatimo kao takav, o kakvoj se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0028" ID="QS0028"/>višebrojnosti<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> točno mora raditi?</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Zahtjev višebrojnosti usluga</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Najnovija potvrda zahtjeva da za primjenjivost posebnog režima za putničke agente mora postojati više usluga, čega se izvorno dotaknuo predmet Van Ginkel<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19921112">12. studenoga 1992.</DATE> (<NO.CASE>C‑163/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:435">EU:C:1992:435</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, došla je u rješenju Star Coaches<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Rješenje Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120301">1. ožujka 2012.</DATE> (<NO.CASE>C‑220/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:120">EU:C:2012:120</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> (a). Moglo bi se reći da pristup iz rješenja Star Coaches, u kojem je naglašen zahtjev višebrojnosti usluga, proizlazi iz teksta i ciljeva te posebne odredbe (b). Ako se to tumačenje prihvati, tada razlikovanje između glavnih i pomoćnih usluga, kako ga je sud koji je uputio zahtjev predstavio, doista postaje relevantno (c). Međutim, pravilno shvaćanje zahtjeva višebrojnosti usluga treba provjeriti i u odnosu na drugi aspekt sudske prakse Suda – onaj koji prihvaća da usluga podliježe posebnoj odredbi za putničke agente i kada se radi o mješovitoj isporuci, to jest kada uz samo jednu vanjsku uslugu postoji i jedna unutarnja (d).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Predmeti Van Ginkel i Star Coaches</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Sud je u predmetu Star Coaches<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Rješenje Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120301">1. ožujka 2012.</DATE> (<NO.CASE>C‑220/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:120">EU:C:2012:120</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, koji je, kako se čini, najnoviji predmet koji se tiče zahtjeva višebrojnosti usluga, odbio primjenu posebne odredbe PDV‑a za putničke agente na poduzetnika koji je pružao (u dijelu koji je ovdje relevantan) samo vanjske usluge prijevoza<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Radi preciznosti treba reći da je poduzetnik, kako se čini, pružao i vanjske i unutarnje usluge prijevoza. Međutim, samo su potonje bile relevantne za raspravu o posebnoj odredbi za putničke agente. Sud nije raspravljao o činjenici da su se usluge pružale putničkim agentima, a ne izravno klijentima jer se to činilo nepotrebnim.</P></NOTE>. Tako je odlučio zato što se usluge koje podliježu posebnoj odredbi za putničke agente ne mogu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0029" ID="QS0029"/>svesti na jedinstvenu uslugu<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Rješenje Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120301">1. ožujka 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Star Coaches</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑220/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:120">EU:C:2012:120</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Sud je objasnio da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0030" ID="QS0030"/>ne može […] isključiti to da usluge autobusnog prijevoza putnika […] pri čijem se pružanju poduzetnik služi uslugama podizvršitelja koji su obveznici PDV‑a podliježu posebnoj odredbi iz članka 306. Direktive o PDV‑u<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> [neslužbeni prijevod]. Međutim, da bi podlijegale toj posebnoj odredbi, takve usluge se moraju, osim od prijevoza, sastojati i od drugih usluga, kao što su pružanje informacija i savjeta u pogledu turističkih ponuda i rezervacija autobusne karte<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Rješenje Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120301">1. ožujka 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Star Coaches</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑220/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:120">EU:C:2012:120</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Sud se pri donošenju tog zaključka pozvao na svoju raniju presudu Van Ginkel<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19921112">12. studenoga 1992.</DATE> (<NO.CASE>C‑163/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:435">EU:C:1992:435</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19981022">22. listopada 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Madgett i Baldwin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑308/96 i C‑94/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:496">EU:C:1998:496</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Međutim, činjenično stanje je u predmetu Van Ginkel bilo drukčije te su navodi koje je Sud iznio u odnosnoj presudi bili specifični za to stanje. Sud je u toj presudi utvrdio da činjenica da putnički agent nudi samo smještaj za odmor ne isključuje tu uslugu iz područja primjene posebne odredbe za putničke agente<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19921112">12. studenoga 1992.</DATE> (<NO.CASE>C‑163/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:435">EU:C:1992:435</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Sud je nakon tog zaključka dodao da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0031" ID="QS0031"/>uslugu [putničkog agenta] […] u takvom slučaju ne treba ograničiti na jedinstvenu uslugu jer se ona, osim od iznajmljivanja smještajnih jedinica, može sastojati i od usluga kao što su pružanje informacija i savjeta u pogledu ponuda putničkog agenta za odmor i rezervacija smještaja<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19921112">12. studenoga 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Van Ginkel</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑163/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:435">EU:C:1992:435</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), gdje se upućuje na presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19920226">26. veljače 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Hacker</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑280/90</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:92">EU:C:1992:92</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), koja se odnosila na osnovu isključive nadležnosti za stvarna prava iz članka 16. Konvencija od <DATE ISO="19680927">27. rujna 1968.</DATE> o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Briselska konvencija) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="304" PAGE.FIRST="36" DATE.PUB="1978">SL 1978., L 304, str. 36</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 3.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Dakle, Sud je u presudi Van Ginkel u biti naveo da je smještaj – jedna usluga – dovoljan. <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0032" ID="QS0032"/>Izborne dodatne usluge<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> u obliku <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0033" ID="QS0033"/>informacija i savjeta<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> samo su hipotetski navedene. Nisu bile povezane s činjeničnim stanjem tog predmeta. Prikazane su kao mogućnost (<QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0034" ID="QS0034"/>može<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>) te su izostavljene iz izreke presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Unatoč tomu, čini se da je Sud u rješenju Star Coaches tu dodatnu napomenu učinio dijelom pravila, navevši da za primjenjivost posebne odredbe za putničke agente u okviru cjelokupne isporuke moraju, pored samo vanjskog smještaja ili samo vanjskog prijevoza, postojati i druge usluge. Dakle, čini se da rješenje Star Coaches u biti zahtijeva da mora postojati smještaj ili prijevoz i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0035" ID="QS0035"/>nešto drugo<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>. Prijevoz i smještaj ne moraju se pružati u kombinaciji, ali jedna od tih usluga mora postojati jer se isporuka kao cjelina mora odnositi na putovanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Upravo je to navedeno u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101209">9. prosinca 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Minerva Kulturreisen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑31/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:762">EU:C:2010:762</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Sud je u toj presudi odbio posebnu odredbu za putničke agente primijeniti na poduzetnika čije su usluge bile ograničene na prodaju karata za operu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Tekst i ciljevi posebne odredbe za putničke agente</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Dakle, iako (možda) stroži, čini se da pristup iz rješenja Star Coaches bolje odražava tekst članka 306. Direktive o PDV‑u. U tom se članku govori o <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0036" ID="QS0036"/>isporukama dobara ili usluga od strane drugih poreznih obveznika<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> koje koristi putnički agent. Ideja višebrojnih isporuka od trećih osoba prisutna je i u članku 307. Direktive o PDV‑u, koji stvara pravnu fikciju prema kojoj se transakcije koje putnički agent izvrši s obzirom na putovanje smatraju jedinstvenom uslugom.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Taj se zahtjev višebrojnosti usluga odražava i u nekoliko zakonodavnih dokumenata. Ni pripremni akti koji su doveli do usvajanja Šeste direktive (kojom je prvi put uvedena posebna odredba za putničke agente) ne daju cjelovit odgovor na pitanje zašto je ta posebna odredba uvedena<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Izvješće sastavljeno za Komisiju, naslovljeno <HT TYPE="ITALIC">Study on the review of the VAT Special Scheme for travel agents and options for reform</HT> (Studija o reviziji posebne odredbe PDV‑a za putničke agente i mogućnosti reforme), konačno izvješće TAXUD/2016/AO-05, prosinac 2017. (dostupno na internetskoj stranici Europske komisije), str. 26., t. 3.2.</P></NOTE>. Međutim, Komisija je u prijedlogu iz 2002., u kojem je izložila izmjenu koja u konačnici nije usvojena, navela da je posebna odredba <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0037" ID="QS0037"/>stvorena zbog posebne naravi djelatnosti<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> te da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0038" ID="QS0038"/>usluge putničkih agenata i organizatora putovanja najčešće sastoje od paketa usluga, osobito od usluga prijevoza i smještaja […]. Primjena uobičajenih pravila o mjestu oporezivanja, oporezivom iznosu i odbitku pretporeza tim bi poduzetnicima, zbog složenosti usluga i mjesta u kojima se pružaju, izazvala praktične poteškoće koje bi ih ometale u njihovim djelatnostima<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> [neslužbeni prijevod]<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Prijedlog direktive Vijeća od <DATE ISO="20020208">8. veljače 2002.</DATE> o izmjeni Direktive 77/388/EEZ u pogledu posebne odredbe za putničke agente, (COM(2002) 64 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>) (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="126E" PAGE.FIRST="390" DATE.PUB="2002">SL 2002., C 126E, str. 390</REF.DOC.OJ>.). Taj je prijedlog kasnije povučen, vidjeti: Povlačenje zastarjelih prijedloga Komisije (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="153" PAGE.FIRST="3" DATE.PUB="2014">SL 2014., C 153, str. 3</REF.DOC.OJ>.). Također vidjeti međuinstitucionalni spis Vijeća 2002/0041 (CNS), <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0039" ID="QS0039"/>PDV – Posebna odredba za putničke agente<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> (17567/09).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Dakle, ciljevi te posebne odredbe upućuju na to da je željeno pojednostavljenje prvenstveno bilo uvjetovano <HT TYPE="ITALIC">sadržajnom</HT> i <HT TYPE="ITALIC">geografskom</HT> složenosti usluga koje se, kao jedinstvena usluga, pružaju u više država članica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Dodatno vidjeti moje mišljenje u predmetu Skarpa Travel (C‑422/17, EU:2018:XXX, t. 30. do 33.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Na načelnoj razini, Sud u svakom predmetu koji se odnosi na posebnu odredbu za putničke agente stalno ističe ideju geografske i sadržajne višebrojnosti. Naime, Sud smatra da se usluge putničkih agenata i organizatora putovanja najčešće sastoje od više usluga, osobito kada je riječ o prijevozu i smještaju. Navodi da bi primjena uobičajenih pravila o mjestu oporezivanja, oporezivom iznosu i odbitku pretporeza izazvala praktične poteškoće zbog višebrojnosti usluga i mjesta u kojima se pružaju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19921112">12. studenoga 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Van Ginkel</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑163/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:435">EU:C:1992:435</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0013">13.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19981022">22. listopada 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Madgett i Baldwin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑308/96 i C‑94/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:496">EU:C:1998:496</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030619">19. lipnja 2003.</DATE>, <NAME.CASE>First Choice Holidays</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑149/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:358">EU:C:2003:358</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101209">9. prosinca 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Minerva Kulturreisen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑31/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:762">EU:C:2010:762</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa); rješenje suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120301">1. ožujka 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Star Coaches</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑220/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:120">EU:C:2012:120</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121025">25. listopada 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Kozak</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑557/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:672">EU:C:2012:672</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130926">26. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Španjolska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑189/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:587">EU:C:2013:587</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140116">16. siječnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Ibero Tours</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑300/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:8">EU:C:2014:8</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Slično tomu, vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180208">8. veljače 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑380/16</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:76">EU:C:2018:76</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Međutim, ako izuzmemo te načelne navode, valja priznati da sadržaj konkretnog kriterija nije lako odrediti, posebno s obzirom na proturječje između presude Van Ginkel i rješenja Star Coaches. Je li jedna usluga dovoljna? Koja? Ako mora postojati (sadržajna) višebrojnost usluga, koje su kombinacije prihvatljive? Samo smještaj i prijevoz? Ili smještaj i nešto drugo? Ili prijevoz i nešto drugo? Kako je njemačka vlada pravilno istaknula na raspravi, čini se da je Sud možebitnu analogiju s Direktivom (EU) 2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20151125">25. studenoga 2015.</DATE> o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="326" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2015">SL 2015., L 326, str. 1</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>, koja bi mogla pružiti barem neke smjernice u pogledu definicija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>U članku 3. točki 2. Direktive 2015/2302 o putovanjima u paket aranžmanima <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0040" ID="QS0040"/>paket aranžman<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> je definiran kao, u biti, kombinacija najmanje dviju različitih vrsta usluga putovanja za potrebe istog putovanja ili odmora. <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0041" ID="QS0041"/>Usluga putovanja<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> je pak definirana, u članku 3. točki 1., kao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0042" ID="QS0042"/>(a) prijevoz putnika, (b) smještaj koji nije neodvojivi dio prijevoza putnika i nije u boravišne svrhe, (c) iznajmljivanje automobila [….]; (d) bilo koja druga turistička usluga koja nije neodvojivi dio usluge putovanja u smislu točaka (a), (b) ili (c)<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>.</P></NOTE>, već isključio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990211">11. veljače 1999.</DATE>, <NAME.CASE>AFS Intercultural Programs Finland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑237/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:69">EU:C:1999:69</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051013">13. listopada 2005.</DATE>, <NAME.CASE>iSt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑200/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:608">EU:C:2005:608</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Također vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Poiaresa Madura u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>iSt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑200/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:394">EU:C:2005:394</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">c)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Glavne i pomoćne usluge</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Ako bi se zahtjev višebrojnosti usluga smatrao nužnim uvjetom primjenjivosti posebne odredbe za putničke agente, tada razlikovanje između glavnih i pomoćnih usluga, koje je istaknuo sud koji je uputio zahtjev, doista postaje nevažno.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev u okviru prvog prethodnog pitanja podsjeća na razliku koja se pravila između glavnih i pomoćnih usluga u predmetu Ludwig<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070621">21. lipnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Ludwig</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑453/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:369">EU:C:2007:369</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Taj se predmet odnosio na pitanje treba li uslugu financijskog savjetnika koja se sastoji od pregovaranja o ugovorima o kreditu i pružanja savjeta smatrati jedinstvenom isporukom usluge pregovaranja o kreditu te je kao takvu izuzeti od PDV‑a na temelju članka 13.B točke (d) podtočke 1. Šeste direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Sud je utvrdio da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0043" ID="QS0043"/>svaku isporuku usluge obično mora smatrati zasebnom i neovisnom te da isporuku koja se iz gospodarske perspektive sastoji od jedinstvene usluge ne treba umjetno dijeliti zato da se ne bi narušilo djelovanje sustava PDV‑a, što ima za posljedicu to da se moraju odrediti bitne značajke transakcije kako bi se utvrdilo pruža li porezni obveznik (tipičnom) klijentu nekoliko zasebnih glavnih usluga ili jedinstvenu uslugu<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070621">21. lipnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Ludwig</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑453/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:369">EU:C:2007:369</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Sud se pozvao na članak 2. stavak 1. Šeste direktive, u skladu s kojim isporuka dobara ili usluga koju uz naknadu na teritoriju određene države izvrši porezni obveznik koji djeluje kao takav podliježe PDV‑u. Ta se odredba (u dijelu u kojem se odnosi na isporuku usluga) sada nalazi u članku 2. stavku 1. točki (c) Direktive o PDV‑u.</P></NOTE>. Sud je dalje objasnio da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0044" ID="QS0044"/>o jedinstvenoj isporuci osobito radi kada za jedan ili više elemenata treba smatrati da čine <HT TYPE="ITALIC">glavnu</HT> uslugu, dok za jedan ili više elemenata pak treba smatrati da čine <HT TYPE="ITALIC">pomoćne</HT> usluge koje se oporezuju jednako kao glavna usluga. Usluga se mora smatrati pomoćnom glavnoj usluzi ako ona sama po sebi klijentima nije cilj, nego sredstvo za bolje uživanje u glavnoj usluzi<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070621">21. lipnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Ludwig</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑453/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:369">EU:C:2007:369</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Iako se predmet Ludwig odnosio na financijske usluge, valja podsjetiti da je Sud razlikovanje između glavne i pomoćne usluge već razmatrao u konkretnom kontekstu posebne odredbe za putničke agente. U predmetu Madgett i Baldwin<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19981022">22. listopada 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Madgett i Baldwin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑308/96 i C‑94/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:496">EU:C:1998:496</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> radilo se o dvama vlasnicima hotela koji su gostima svojih hotela u Engleskoj nudili putovanja u paket aranžmanima. Paket aranžmani obuhvaćali su smještaj, autobusni prijevoz iz različitih polazišta i dnevno autobusno putovanje tijekom boravka u hotelu. Usluge prijevoza pružale su treće osobe. Ostale su usluge bile unutarnje. Pojavilo se pitanje jesu li ti paket aranžmani podlijegali posebnoj odredbi za putničke agente. Sud je utvrdio da jesu. Tako je odlučio jer se vanjsku uslugu nije moglo smatrati samo <HT TYPE="ITALIC">pomoćnom</HT> glavnoj usluzi. Da jest, za čitavu bi se isporuku smatralo da ne podliježe posebnoj odredbi za putničke agente.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Nadalje, Sud je pojam <HT TYPE="ITALIC">pomoćnih</HT> usluga u kontekstu posebne odredbe za putničke agente upotrijebio i nakon presude Ludwig, u predmetu iSt<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051013">13. listopada 2005.</DATE>, <NAME.CASE>iSt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑200/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:608">EU:C:2005:608</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Taj se predmet odnosio na društvo koje je nudilo programe naziva <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0045" ID="QS0045"/>Srednja škola<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0046" ID="QS0046"/>Fakultet<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/>, koji su se sastojali od jezičnih tečajeva održavanih u inozemstvu. Sud je razmatrao jesu li usluge <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0047" ID="QS0047"/>putovanja<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> koje je društvo iSt nabavljalo od trećih osoba bile tek pomoćne unutarnjim uslugama tog društva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Paketi su uključivali povratnu aviokartu za putovanje iz Njemačke u Sjedinjene Američke Države, smještaj s obitelji domaćinom, hranu, osiguranje, školovanje u američkoj srednjoj školi ili sličnoj ustanovi, i obrazovne materijale.</P></NOTE>. Zaključio je da nisu. Vanjske usluge putovanja nisu se mogle pružiti bez značajnog utjecaja na cijenu paket aranžmana poput onih koji su uključivali putovanje u državu domaćina i/ili boravak u toj državi. Vanjske usluge stoga nisu činile <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0048" ID="QS0048"/>neznatan udio u odnosu na odgovarajuće usluge povezane s jezičnim tečajevima i podukama<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051013">13. listopada 2005.</DATE>, <NAME.CASE>iSt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑200/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:608">EU:C:2005:608</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Dakle, razlikovanje između glavnih i pomoćnih usluga nipošto nije novost u konkretnom kontekstu posebne odredbe za putničke agente. Ono se koristilo kako bi se utvrdilo potpada li vanjska usluga (zajedno s unutarnjom uslugom poduzetnika) pod posebnu odredbu za putničke agente. Iz presuda Madgett i Baldwin i iSt proizlazi da se vanjska usluga oporezuje jednako kao i glavna usluga koju pruža sam poduzetnik ako čini malen dio paketa te nije klijentu sama po sebi cilj.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Ipak, i dalje se postavlja pitanje treba li razlikovanje između glavnih i pomoćnih usluga biti relevantno samo kao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0049" ID="QS0049"/>vanjski kriterij<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/> onoga što čini uslugu putničkog agenta kada postoji kombinacija unutarnjih i vanjskih usluga? Ili je možda relevantno i kao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0050" ID="QS0050"/>unutarnja provjera<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> sastava isporuke kada takvu isporuku čine dvije navodno vanjske usluge?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Koliko mi je poznato, Sud se nikada nije bavio takvim scenarijem. Ako bi (sadržajna) višebrojnost usluga doista morala postojati, teško je shvatiti zašto bi takav <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0051" ID="QS0051"/>unutarnji test<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/> trebalo isključiti ako bi se utvrdilo da je jedna od vanjskih usluga zapravo pomoćna usluga koja nema vidljiv utjecaj na cijenu čitave isporuke te da je klijentu tek sredstvo za bolje uživanje u glavnoj usluzi. Ne vidim zašto bi se načelno propisalo da do umjetne podjele onoga što čini jednu isporuku u stvarnosti ne može doći u kontekstu posebne odredbe za putničke agente<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Također vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Newey</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑653/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:409">EU:C:2013:409</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), koja se odnosila, među ostalim, na pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0052" ID="QS0052"/>isporuka usluge<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> i nužnost da se, u nekim okolnostima, u obzir uzmu ne samo ugovorne odredbe nego i gospodarska i poslovna bit transakcije kako bi se utvrdilo na koji način tu transakciju treba klasificirati te radi li se tek o umjetnom sporazumu i zloporabi.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Ako bismo tu logiku primijenili na ovaj predmet, mogli bismo reći da je čišćenje (smještajne jedinice) pomoćna usluga koja se obično pruža zajedno s (kratkoročnim najmom) smještajne jedinice. Usluge dostave pekarskih proizvoda i pranja rublja ne pružaju se uvijek. Međutim, malo je vjerojatno da bi te usluge same po sebi putniku bile cilj putovanja; u tom smislu, one mu nisu neophodne da bi uživao u smještaju. Naravno, mogući su slučajevi u kojima takvo uobičajeno ili uvriježeno razmišljanje ne bi bilo primjenjivo te u kojima bi te obično pomoćne usluge imale drukčiji status i značaj. Primjeri koji odmah padaju na pamet bili bi izniman doručak u predivnom ruralnom kraju austrijskog Tirola, namijenjen romantičnim dušama, ili razne vrste gastronomskih utočišta. Ili smještaj u srednjovjekovnom dvorcu s posebnom ponudom samostalnog pranja rublja u povijesnim praonicama uporabom tradicionalnih metoda, koje jamči <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0053" ID="QS0053"/>istinski doživljaj života pralje u 15. stoljeću<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/>. U obama scenarijima je vjerojatno da takva usluga ne bi bila tek pomoćna glavnoj usluzi smještaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Međutim, u predmetnom se slučaju čini da je tužiteljevim klijentima lokalno pružena jedna glavna usluga, to jest smještaj. Usluge čišćenja, dostave pekarskih proizvoda i pranja rublja doista su bile tek pomoćne usluge koje, iz gledišta klijenata, nisu same po sebi bile cilj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Dalje je navedeno da je tužitelj klijentima pružao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0054" ID="QS0054"/>informacije i savjete<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/> (izloživši informacije na svojoj internetskoj stranici). Međutim, stranke se na raspravi nisu slagale oko implikacija tog navoda, to jest oko toga je li pružanje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0055" ID="QS0055"/>informacija i savjeta<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/> bilo nužno za isporuku kao cjelinu da bi podlijegalo posebnoj odredbi za putničke agente.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Čak i ako bi se informacije i savjete smatralo nužnima za isporuku kao cjelinu (a smatram da nisu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Što ću kasnije objasniti. Vidjeti točke 55. i 56. ovog mišljenja.</P></NOTE>), njihovo pružanje uglavnom je unutarnja usluga. To dovodi do posljednjeg važnog pitanja koje se javlja ako mora postojati više usluga: u nekoliko slučajeva u kojima je Sud smatrao posebne odredbe za putničke agente primjenjivima u kontekstu mješovite isporuke, samo je <HT TYPE="ITALIC">jedan</HT> od tih elemenata bio vanjska usluga, dok je drugi bio unutarnja usluga<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>To je bio slučaj u presudama od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19981022">22. listopada 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Madgett i Baldwin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑308/96 i C‑94/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:496">EU:C:1998:496</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) (unutarnja usluga smještaja i vanjska usluga prijevoza); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051006">6. listopada 2005.</DATE>, <NAME.CASE>MyTravel</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑291/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:591">EU:C:2005:591</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) (vanjska usluga smještaja i unutarnja usluga prijevoza); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121025">25. listopada 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Kozak</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑557/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:672">EU:C:2012:672</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) (vanjska usluga smještaja i unutarnja usluga prijevoza). Primjenjivost posebne odredbe odbijena je u predmetu Minerva, u kojem je postojala samo jedna usluga koju se smatralo nepovezanom s putovanjem, to jest prodaja karata za operu (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101209">9. prosinca 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Minerva Kulturreisen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑31/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:762">EU:C:2010:762</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)). Slično tomu, Sud je primjenjivost posebne odredbe odbio i u rješenju Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120301">1. ožujka 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Star Coaches</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑220/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:120">EU:C:2012:120</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) (u kojem se pružala samo usluga prijevoza).</P></NOTE>. Sada ću se okrenuti tim <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0056" ID="QS0056"/>mješovitim situacijama<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="10"?><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">d)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Mješovite isporuke</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Sud je u kontekstu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0057" ID="QS0057"/>mješovitih<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/> isporuka neprestano inzistirao na nužnosti da poduzetnik pravi razliku između vanjskih i unutarnjih usluga<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Osim ako je vanjska usluga bila tek sporedna unutarnjoj usluzi, kako je navedeno u presudama od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19981022">22. listopada 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Madgett i Baldwin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑308/96 i C‑94/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:496">EU:C:1998:496</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051013">13. listopada 2005.</DATE>, <NAME.CASE>iSt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑200/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:608">EU:C:2005:608</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, navodeći da samo vanjske usluge mogu podlijegati pravilu oporezivanja marži iz članka 306. Direktive o PDV‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Sud je taj zahtjev prvi put istaknuo u presudi Madgett i Baldwin, o kojoj se gore raspravljalo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti točku 39. ovog mišljenja. Sud je u toj presudi pružio i smjernice u pogledu metode izračuna koju treba upotrijebiti u tom kontekstu.</P></NOTE>, a kasnije ga je ponovio u presudama Kozak i MyTravel. Predmet Kozak odnosio se na putničku agenciju koja je prodavala cjelovite paket aranžmane koji su uključivali smještaj i hranu, u okviru kojih je M. Kozak koristila usluge drugih dobavljača i pružala vlastite usluge prijevoza. Sud je odbio tvrdnju nacionalne porezne uprave da je unutarnja usluga prijevoza bila bitan dio turističke usluge kao cjeline te da je, zajedno s vanjskom uslugom, tvorila <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0058" ID="QS0058"/>jedinstvenu uslugu<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/> u smislu članaka 307. i 308. Direktive o PDV‑u (i da ju je stoga trebalo jednako oporezovati). Sud je utvrdio da samo vanjska usluga može podlijegati članku 306. Direktive o PDV‑u, a da unutarnja usluga ne može<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121025">25. listopada 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Kozak</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑557/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:672">EU:C:2012:672</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. U sličnom smislu, predmet MyTravel odnosio se na poduzetnika koji je prodavao paket aranžmane za odmor koji su kombinirali vanjsku uslugu smještaja s unutarnjom uslugom prijevoza. Sud je odredio metodu razlikovanja između unutarnjih i vanjskih usluga za potrebe oporezivanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051006">6. listopada 2005.</DATE> (<NO.CASE>C‑291/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:591">EU:C:2005:591</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Ti predmeti upućuju na to da Sud zapravo nije zahtijevao <HT TYPE="ITALIC">postojanje više vanjskih usluga</HT> kao uvjet primjenjivosti posebne odredbe za putničke agente. Istodobno, iz tih je predmeta teško zaključiti da je kombinacija jedne vanjske usluge i jedne unutarnje usluge zadovoljavala taj uvjet. Potonje se tumačenje čini problematičnim jer Sud unutarnje usluge izričito isključuje iz područja primjene posebne odredbe za putničke agente. Takvo bi se tumačenje protivilo i članku 307. Direktive o PDV‑u, prema kojem isporuka od putničkog agenta čini jedinstvenu uslugu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Drugim riječima, utvrđenje da kombinacija unutarnje i vanjske usluge <HT TYPE="ITALIC">kao cjelina</HT> ispunjava zahtjev višebrojnosti usluga, pri čemu se unutarnju uslugu <HT TYPE="ITALIC">mora razlikovati</HT> za potrebe oporezivanja PDV‑om, u biti bi značilo da se za uspostavu uvjeta primjenjivosti posebne odredbe za putničke agente koristi definicijski element (unutarnja usluga) koji u konačnici nikad ne može podlijegati toj posebnoj odredbi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>U ovoj fazi nije moguće sakriti činjenicu da bi definiranje usluge putničkog agenta koja podliježe posebnoj odredbi bilo veoma složeno ako bi u potpunosti slijedili posljednje utvrđenje Suda (ono iz rješenja Star Coaches), prema kojem mora postojati više usluga (osim u prilično jasnoj situaciji putničkog agenta koji kombinira vanjsku uslugu smještaja s unutarnjom uslugom prijevoza). Nadalje, bilo bi potrebno jasno odrediti definicijske elemente potrebnog sastava usluge/a u pitanju (smještaj i putovanje, smještaj ili putovanje i nešto drugo), njihov točan međusobni odnos (glavna i sporedna usluga) i njihovu točnu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0059" ID="QS0059"/>kombinaciju<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/> u smislu jesu li vanjske ili unutarnje, što se do sada samo hipotetski razmatralo.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Je li jedna vanjska usluga (ipak) dovoljna?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Međutim, postoji alternativan pristup. On bi u bitnome podrazumijevao dva sudska navoda: pojašnjenje i ažuriranje. Kao prvo, zahtijevao bi (ponovnu) potvrdu da glavni zaključak u presudi Van Ginkel<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19921112">12. studenoga 1992.</DATE> (<NO.CASE>C‑163/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:435">EU:C:1992:435</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> nije bio i nije trebao biti doveden u pitanje rješenjem Star Coaches<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Rješenje Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120301">1. ožujka 2012.</DATE> (<NO.CASE>C‑220/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:120">EU:C:2012:120</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Pravilo utvrđeno u presudi Van Ginkel stoga se primjenjuje: pružanje jedne vanjske usluge dovoljno je da se na<?PAGE NO="11"?> poduzetnika primjenjuje posebna odredba za putničke agente. Kao drugo, ako je jedna vanjska usluga koju čini ili smještaj ili putovanje doista dovoljna, tada možda ujedno treba pojasniti da hipotetski usputni navod u presudi Van Ginkel u pogledu informacija i savjeta koje pružaju putnički agenti zapravo nije uvjet, posebno ako se uzme u obzir stanje tržišta usluga putovanja u 2018.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0060" ID="QS0060"/>[U]slugu [putničkog agenta] […] u takvom slučaju ne treba ograničiti na jedinstvenu uslugu, jer se ona […] može sastojati i od usluga kao što su pružanje informacija i savjeta u pogledu turističkih ponuda putničkog agenta i rezervacija smještaja<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/>. Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19921112">12. studenoga 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Van Ginkel</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑163/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:435">EU:C:1992:435</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), gdje se upućuje na presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19920226">26. veljače 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Hacker</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑280/90</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:92">EU:C:1992:92</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), koja se, međutim, odnosila na tumačenje osnove isključive nadležnosti za stvarna prava iz članka 16. Briselske konvencije.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Kao prvo, što se pojašnjenja tiče, takav je pristup, u smislu njegova činjeničnog ishoda, u skladu s ranijom sudskom praksom: presude Madgett i Baldwin, Kozak i MyTravel čini se potvrđuju navod da je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0061" ID="QS0061"/>jedna vanjska<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/> usluga dovoljna, pod uvjetom da se odnosi na putovanje, kako je navedeno u presudi Minerva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Ponovno ističem da je, kako se čini, rješenje Star Coaches, u kojem je Sud inzistirao na tome da se pružaju barem dva elementa, jedina odluka koja proturječi toj sudskoj praksi.</P></NOTE>. Posljedično, posebna odredba za putničke agente primjenjuje se na isporuku usluge koja se sastoji u pružanju jedne vanjske usluge, pod uvjetom da <HT TYPE="ITALIC">je vanjska usluga smještaj ili prijevoz</HT>. U toj situaciji nije važno pružaju li se uz to još i neke druge usluge (vanjske ili unutarnje). Nadalje, ako je tomu doista tako, tada i razlikovanje između glavnih i pomoćnih usluga postaje nevažno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Kao drugo, što se konkretno tiče pružanja <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0062" ID="QS0062"/>informacija i savjeta<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/>, kao moguće odvojene usluge, već sam istaknuo da je takva <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0063" ID="QS0063"/>usluga<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/> uglavnom unutarnja. Ako se primjenjivost pravila o <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0064" ID="QS0064"/>dostatnosti jedne vanjske usluge<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/> uvjetuje pružanjem takve <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0065" ID="QS0065"/>unutarnje usluge<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/>, tada postaje nužno odvojiti, za potrebe primjene standardne porezne stope, i taj unutarnji dio paketa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Kako je Sud zahtijevao u gore razmatranoj sudskoj praksi; vidjeti točke 48. do 51. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Nije mi sasvim jasno na koji način takvo pružanje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0066" ID="QS0066"/>informacija i usluga<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/> treba vrednovati (na temelju metode stvarnih troškova ili na temelju pristupa stvarne tržišne vrijednosti)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19981022">22. listopada 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Madgett i Baldwin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑308/96 i C‑94/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:496">EU:C:1998:496</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20051006">6. listopada 2005.</DATE>, <NAME.CASE>MyTravel</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑291/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:591">EU:C:2005:591</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Međutim, prije svega, ne mogu shvatiti na koji bi način (ne)postojanje takvih hipotetskih savjeta, vanjskih ili unutarnjih, danas bilo od ikakve važnosti. Situacija je 1992., kada je donesena presuda Van Ginkel, bila prilično drukčija. S određenom nostalgijom se možemo prisjetiti da su odabir i rezervacija odmora preko putničkog agenta tada zahtijevali da putnik doista posjeti ured putničkog agenta; da neko vrijeme čeka u redu, posebno u predblagdansko vrijeme; da nabavi fizički primjerak kataloga; da ga pregleda i s putničkim agentom raspravi o mogućnostima putovanja i dodatnim detaljima; te da kasnije možda još nekoliko puta posjeti putničku agenciju (radi plaćanja predujma; ispunjavanja odgovarajućih obrazaca; podizanja avionske karte i/ili vaučera i tako dalje), prije nego što u konačnici otputuje. Sudjelovanje putničkog agenta ili njegovi savjeti u svim su tim fazama bili ključni. Danas se sve to može obaviti kroz nekoliko klikova na <HT TYPE="ITALIC">smartphoneu</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Ukratko, ako Sud utvrdi da treba primijeniti pravilo o <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0067" ID="QS0067"/>dostatnosti jedne vanjske usluge<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/>, predlažem da primjenjivost posebne odredbe za putničke agente ovisi samo o tome pruža li se vanjska usluga smještaja <HT TYPE="ITALIC">ili</HT> vanjska usluga prijevoza, bez dodatnih uvjeta u pogledu toga kakve savjete poduzetnik hipotetski nudi pored toga. Ako je usluga pružanja <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0068" ID="QS0068"/>informacija i savjeta<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/> 1992. bila (nikada potvrđena ili dokazana) hipoteza, ona je 2018. jednostavno nerealna.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">4.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Predložena ponovna potvrda pravila o <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0069" ID="QS0069"/>dostatnosti jedne vanjske usluge<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Postoje dobri tekstualni i sistemski argumenti za tvrdnju da se za primjenjivost posebne odredbe iz članka 306. Direktive o PDV‑u mora raditi o više usluga. Putnički agenti stoga moraju pružati barem dvije vanjske usluge.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Na tekstualnoj razini, to tumačenje najbolje odražava tekst posebne odredbe za putničke agente<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Vidjeti točke 6. do 8. ovog mišljenja. U članku 306. izričito se spominju <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0070" ID="QS0070"/>isporuke dobara i usluga<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/>; dakle, koristi se množina.</P></NOTE>. Ono također zrcali konkretne ciljeve te posebne odredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Vidjeti točke 31. do 35. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Osim toga, ta je odredba iznimka od općeg pravila te je Sud više puta istaknuo da se treba <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0071" ID="QS0071"/>primjenjivati samo u mjeri nužnoj za ostvarenje njezina cilja<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19981022">22. listopada 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Madgett i Baldwin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑308/96 i C‑94/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:496">EU:C:1998:496</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0005">5.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030619">19. lipnja 2003.</DATE>, <NAME.CASE>First Choice Holidays</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑149/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:358">EU:C:2003:358</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101209">9. prosinca 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Minerva Kulturreisen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑31/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:762">EU:C:2010:762</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121025">25. listopada 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Kozak</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑557/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:672">EU:C:2012:672</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Stoga je točno da pojednostavljenje koje se predmetnom posebnom odredbom nastoji postići neće nužno biti sasvim ostvareno u situaciji u kojoj poduzetnik pruža samo jednu vanjsku uslugu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Međutim, postoje i uvjerljivi argumenti za to da bi jedna vanjska usluga – pod uvjetom da se odnosi na smještaj i prijevoz te, naravno, da putnički agent djeluje u vlastito ime, a ne samo kao posrednik<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Vidjeti točke 21. do 23. <HT TYPE="ITALIC">supra</HT>.</P></NOTE> – trebala biti dovoljna za to da isporuka podliježe posebnoj odredbi za putničke agente.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Kao prvo, ako promotrimo sudsku praksu, uz iznimku rješenja Star Coaches<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Rješenje Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120301">1. ožujka 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Star Coaches</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑220/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:120">EU:C:2012:120</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, Sud zapravo nikada nije tumačio ili primijenio posebnu odredbu na način da ju je ograničio na isporuke sastavljene od barem dvaju vanjskih isporuka. Naprotiv, pristup Suda bio je poprilično blagonaklon, u smislu da je tu odredbu široko tumačio. To ne vrijedi samo u odnosu na <HT TYPE="ITALIC">sadržajnu</HT> višebrojnost (usluga), nego i u odnosu na <HT TYPE="ITALIC">geografsku</HT> višebrojnost. Sud je u tom pogledu zaključio da geografska višebrojnost (to jest okolnost da putnički agent usluge pruža u više država članica) nije neophodan zahtjev za primjenjivost posebne odredbe te da se ta odredba primjenjuje i na usluge koje se pružaju u jednoj državi članici<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19981022">22. listopada 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Madgett i Baldwin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑308/96 i C‑94/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:496">EU:C:1998:496</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Potonje je zaključio unatoč tomu što je uvažio, u biti, da je geografska višebrojnost glavni smisao posebne odredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Kao drugo, s obzirom na raznolikost usluga u sektoru usluga putovanja, ako bi se za primjenjivost posebne odredbe zahtijevalo postojanje barem dviju vanjskih usluga, iz dosega te odredbe vjerojatno bi se isključili poduzetnici koji su svoje djelatnosti organiziranja putovanja razvili na temelju <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0072" ID="QS0072"/>mješovitih<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/> isporuka (kombinacija vanjskih i unutarnjih usluga). Nadalje, postojala bi opasnost da definicija onoga što bi bilo obuhvaćeno posebnom odredbom za putničke agente bude preuska, posebno ako bi bila povezana s primjenjivosti pristupa u toj ocjeni koji se temelji na razlikovanju glavnih i pomoćnih usluga, što u slučajevima važenja zahtjeva višebrojnosti usluga nije moguće potpuno isključiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Protuargument na tu drugu tvrdnju jest opasnost od preširokog obuhvata. Upotreba uske definicije stvara opasnost od toga da bi bile isključene neke usluge subjekata koji su, prema uobičajenom shvaćanju tog pojma, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0073" ID="QS0073"/>putnički agenti<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/>. Nasuprot tomu, šira definicija stvara opasnost od preširokog normativnog obuhvata. Posebnoj će odredbi podlijegati i poduzetnici (poput tužitelja) koji pružaju samo jednu uslugu povezanu s putovanjem, iako prema pristupu iz rješenja Star Coaches to ne bi bio slučaj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>To bi moglo biti točno. Međutim, u takvom se složenom pravnom kontekstu čini preporučljivim potvrditi i pojasniti rješenje koje se primjenjuje već nekoliko desetljeća, a pritom zakonodavcu, naravno, ostaviti mogućnost odabira drukčijeg pristupa ako se to pokaže potrebnim. Sve u svemu, možda valja priznati da je, unatoč iskazanom nastojanju za pojednostavljenje, taj ideal još prilično daleko od ostvarenja u konkretnom kontekstu posebne odredbe za putničke agente. Ta je odredba postala jedno od najsloženijih područja PDV‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Vidjeti izvješće sastavljeno za Komisiju, naslovljeno <HT TYPE="ITALIC">Study on the review of the VAT Special Scheme for travel agents and options for reform</HT> (Studija o reviziji posebne odredbe PDV‑a za putničke agente i mogućnosti reforme), konačno izvješće TAXUD/2016/AO-05, prosinac 2017. (dostupno na internetskoj stranici Europske komisije), str. 11.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, u pogledu prvog pitanja postavljenog u ovom predmetu zaključujem da članak 306. Direktive o PDV‑u treba tumačiti na način da se posebna odredba za putničke agente primjenjuje na isporuku usluge koja se sastoji od jedne vanjske usluge, pod uvjetom da je ta vanjska usluga smještaj ili prijevoz.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugo pitanje: istodobna primjena pravila oporezivanja marže i snižene stope?</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev svojim drugim pitanjem želi doznati može li se na uslugu koju tužitelj pruža, ako se utvrdi da podliježe posebnoj odredbi za putničke agente, primijeniti snižena porezna stopa u skladu s člankom 98. Direktive o PDV‑u, tumačenom u vezi s njezinim Prilogom III. To je pitanje konkretno postavljeno u pogledu dijela usluge tužitelja koji se odnosi na smještaj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Tužitelj predlaže potvrdan odgovor. Njemačka i nizozemska vlada, kao i Komisija, predlažu suprotno. Tvrde da primjenu snižene porezne stope na uslugu u pitanju onemogućuje činjenica da se usluge putovanja ne nalaze na popisu iz Priloga III. Direktivi o PDV‑u te da bi primjena snižene stope bila protivna smislu pojednostavljenja koje se nastoji ostvariti posebnom odredbom u pitanju. Njemačka vlada također ističe, pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Oxycure Belgium</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑573/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:189">EU:C:2017:189</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>, da se područje primjene sniženih stopa mora usko tumačiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Dijelim potonje stajalište. Sniženu poreznu stopu nije moguće primijeniti ako se utvrdi da je usluga u pitanju usluga putovanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Kako sam podsjetio u prethodnom odjeljku, usluga putničkog agenta jedinstvena je usluga prema članku 307. Direktive o PDV‑u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Vidjeti točku 50. ovog mišljenja. Također vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19921027">27. listopada 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑74/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:409">EU:C:1992:409</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Iz te pravne fikcije logično proizlazi da se takva usluga razlikuje od svojih sastavnih dijelova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Ako prihvatimo da se posebna odredba za putničke agente primjenjuje na jednu vanjsku uslugu povezanu s putovanjem (smještaj ili prijevoz), pružanje takve usluge podliježe članku 306. Direktive o PDV‑u, što znači da ona čini <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0074" ID="QS0074"/>uslugu putovanja<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/>. Drugim riječima, nakon što to pravilo primijenimo da bi utvrdili da određena usluga čini uslugu putovanja, ne možemo odmah potom tu etiketu ukloniti u svrhu primjene snižene porezne stope, a istodobno je zadržati u svrhu određivanja porezne osnovice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Na sistemskoj razini, usluge putovanja ne nalaze se u Prilogu III. Direktivi o PDV‑u (na koji se upućuje u članku 98. iste), u kojem su navedene usluge koje podliježu sniženoj stopi, među kojima je, u točki 12., <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0075" ID="QS0075"/>smještaj koji nude hoteli ili slične ustanove, zajedno sa smještajem za odmor i davanje u najam zemljišta za kampiranje i prikolice<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Dakle, kako sud koji je uputio zahtjev navodi, primjena snižene porezne stope na putničke agente u pogledu pružanja usluge smještaja protivila bi se Prilogu III. Direktivi o PDV‑u i pojednostavljenju koje se nastoji ostvariti posebnom odredbom za putničke agente.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Međutim, sud koji je uputio zahtjev dalje ističe da odbijanje primjene snižene porezne stope na dio isporuke u pitanju koji se odnosi na smještaj može dovesti do nejednakog postupanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Priznajem da isporuka koja se sastoji od pružanja smještaja može, zbog pravila o <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0076" ID="QS0076"/>dostatnosti jedne vanjske usluge<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/>, biti različito oporezovana ovisno o načinu na koji je ta isporuka izvršena (to jest o tome je li je izvršio putnički agent na kojeg se primjenjuje posebna odredba).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Međutim, takav argument ima jasna ograničenja, osobito u kontekstu PDV‑a i posebnih režima. Savršena jednakost i neutralnost u svim pogledima nije ni moguća ako posebni režimi postoje. Ne želeći zvučati preformalistički, formalni status pružatelja usluge doista jest važan u takvim situacijama, čak i ako je gospodarska narav usluge ista. Dakle, propisi o PDV‑u jednostavno iste usluge različito tretiraju ovisno o tome pruža li ih vlasnik (sa ili bez pomoći posrednika) ili pak putnički agent koji posluje u vlastito ime<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Moglo bi se podsjetiti, po analogiji, da je Sud utvrdio da moguće narušavanje tržišnog natjecanja koje je posljedica primjene prijelaznih pravila u pogledu posebne odredbe za putničke agente nije dopuštalo državama članicama da tu posebnu odredbu nepravilno provedu. Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19921027">27. listopada 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑74/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:409">EU:C:1992:409</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, u pogledu drugog prethodnog pitanja zaključujem da članak 98. Direktive o PDV‑u, u vezi s točkom 12. Priloga III. toj direktivi, treba tumačiti na način da se na isporuku usluge koja podliježe posebnoj odredbi za putničke agente iz članka 306. i sljedećih članaka navedene direktive ne može primjenjivati snižena stopa poreza za smještaj za odmor.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, predlažem da Sud na sljedeći način odgovori Bundesfinanzhofu (Savezni financijski sud, Njemačka):</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Članak 306. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da se posebna odredba za putničke agente primjenjuje na isporuku usluge koja se sastoji od jedne vanjske usluge, pod uvjetom da je ta vanjska usluga smještaj ili prijevoz.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Članak 98. Direktive 2006/112, u vezi s točkom 12. Priloga III. toj direktivi, treba tumačiti na način da se na isporuku usluge koja podliježe posebnoj odredbi za putničke agente iz članka 306. i sljedećih članaka navedene direktive ne može primjenjivati snižena stopa poreza za smještaj za odmor.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>