<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-846/19</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62019CC0846</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:17">EU:C:2021:17</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>16</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>16</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje G. Pitruzzelle – Predmet C‑846/19</HT></P><P><HT TYPE="SC">Administration de l’Enregistrement, des Domaines et de la TVA</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Giovannija Pitruzzelle</HT></P><P>od <DATE ISO="20210114">14. siječnja 2021.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: talijanski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑846/19</HT></P><P>EQ</P><P>protiv</P><P>Administration de l’Enregistrement, des Domaines et de la TVA</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio tribunal d’arrondissement (Luksemburg))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Usklađivanje poreznih zakonodavstava</KEYWORD><KEYWORD>Porez na dodanu vrijednost</KEYWORD><KEYWORD>Pojmovi gospodarske aktivnosti i isporuka usluga usko povezanih s radom koji se odnosi na socijalnu skrb i socijalnu zaštitu</KEYWORD><KEYWORD>Pojam tijela koja se priznaju kao tijela posvećena socijalnoj dobrobiti</KEYWORD><KEYWORD>Dužnosti zastupanja punoljetnih osoba</KEYWORD><KEYWORD>Oporezivanje PDV‑om</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Može li se PDV primjenjivati na usluge koje pruža odvjetnik u okviru sustava zaštite punoljetnih osoba lišenih poslovne sposobnosti?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Mogu li se one izjednačiti s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>isporukama usluga usko povezanih sa socijalnom skrbi<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Može li se i u kojoj mjeri trgovac upisan u strukovni registar priznati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Na tim glavnim pitanjima temelji se ovaj predmet pokrenut u okviru spora između osobe EQ i Administration de l’Enregistrement, des Domaines et de la TVA (Porezna uprava, Luksemburg).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Od Suda se u biti traži da odluči o opsegu prethodno navedenih pojmova iz članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive 2006/112/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="347" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 347, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Direktiva o PDV‑u<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>) i granicama diskrecijske ovlasti država članica da uvedu dodatne uvjete u odnosu na one predviđene direktivom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Člankom 2. stavkom 1. točkom (c) Direktive o PDV‑u propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Sljedeće transakcije podliježu PDV‑u:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>isporuka usluga uz naknadu na teritoriju određene države članice koju obavlja porezni obveznik koji djeluje kao takav; [...]<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 9. stavkom 1. Direktive o PDV‑u:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Porezni obveznik<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="2019" ID="QE0006"/> znači svaka osoba koja samostalno provodi gospodarsku aktivnost na bilo kojem mjestu, bez obzira na svrhu ili rezultate te aktivnosti.</ALINEA><ALINEA>Sve aktivnosti proizvođača, trgovaca ili osoba koje pružaju usluge, uključujući rudarstvo i poljoprivredne aktivnosti i aktivnosti samostalnih profesija, smatraju se <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>gospodarskom aktivnošću<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="2019" ID="QE0007"/>. Korištenje materijalne ili nematerijalne imovine radi ostvarivanja prihoda, na kontinuiranoj osnovi, posebno se smatra gospodarskom aktivnošću.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 131. Direktive o PDV‑u glasi:</TXT><P><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Izuzeća predviđena poglavljima 2. do 9. primjenjuju se bez dovođenja u pitanje ostalih odredaba Zajednice i u skladu s uvjetima koje države članice utvrđuju u svrhu osiguranja ispravne i izravne primjene tih izuzeća i sprečavanja eventualne utaje, izbjegavanja ili zloporabe.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA><ALINEA>Poglavlje 2. glave IX. Direktive o PDV‑u naslovljeno je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Izuzeća koja se odnose na određene aktivnosti od javnog interesa<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>. To poglavlje sadržava članke 132. do 134.</ALINEA></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 132. stavkom 1. točkom (g) te direktive, države članice dužne su izuzeti sljedeće transakcije:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>g)</NO.P><TXT>isporuka usluga i robe usko povezane uz rad koji se odnosi na socijalnu skrb i socijalnu zaštitu, uključujući one koje pružaju domovi umirovljenika, subjekti javnog prava ili druga tijela koja se u dotičnoj državi članici priznaju kao tijela koja su posvećena socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>.</TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Luksemburško pravo</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Člankom 4. stavkom 1. Zakona o PDV‑u od <DATE ISO="19790212">12. veljače 1979.</DATE> (u daljnjem tekstu: Zakon o PDV‑u), u verziji koja se primjenjuje na činjenice u glavnom postupku, propisuje se kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>porezni obveznik u smislu članka 2. je svaka osoba koja samostalno i redovito obavlja poslove koji se odnose na bilo koju gospodarsku aktivnost, bez obzira na svrhu ili rezultate i mjesto te aktivnosti [...]<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Člankom 5. Zakona o PDV‑u predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Gospodarskom aktivnošću smatra se svaka aktivnost ostvarivanja prihoda, a posebno aktivnosti proizvođača, trgovaca ili osoba koje pružaju usluge, uključujući rudarske aktivnosti, poljoprivredne aktivnosti, aktivnosti slobodnih zanimanja i aktivnosti koje uključuju korištenje materijalne ili nematerijalne imovine radi ostvarivanja trajnog prihoda.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 44. stavkom 1. točkom (o) Zakona o PDV‑u:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="044.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>U granicama i pod pretpostavkama koje će se propisati uredbom Velikog Vojvodstva, od poreza na dodanu vrijednost izuzimaju se:</P><P>[...]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(o)</NO.P><TXT>usluge i isporuka robe usko povezane sa socijalnom zaštitom, socijalnom skrbi ili javnim zdravljem koje provode subjekti javnog prava, uzajamni fondovi, javna tijela ili tijela od javnog interesa, domovi za starije i nemoćne osobe, institucije za gerontologiju ili gerijatriju, bolničke ili dobrotvorne ustanove te druge slične institucije privatnog sektora za koje su nadležna javna tijela priznala da su posvećene socijalnoj dobrobiti;</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA><?PAGE NO="3"?><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>.</ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Uvjeti primjene članka 44. stavka 1. Zakona o PDV‑u, kako je izmijenjen, definirani su Uredbom Velikog Vojvodstva od <DATE ISO="19811223">23. prosinca 1981.</DATE> (u daljnjem tekstu: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Uredba Velikog Vojvodstva<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>), čiji članak 3. glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Sud nadležan za skrbništvo može zastupniku osobe lišene poslovne sposobnosti dodijeliti naknadu čiji iznos ili način izračuna utvrđuje obrazloženom odlukom s obzirom na imovinsko stanje osobe lišene poslovne sposobnosti.</ALINEA><ALINEA>Tu naknadu čini fiksni iznos ili udio dohotka osobe lišene poslovne sposobnosti, ili nagrada koja se utvrđuje ovisno o izvršenim zadaćama.<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje, glavni postupak i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Osoba EQ odvjetnik je upisan u odvjetničku komoru u Luksemburgu od 1994., koji od 2004. izvršava dužnosti na temelju sustavâ zaštite punoljetnih osoba lišenih poslovne sposobnosti, uglavnom kao skrbnik ili zastupnik.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Porezna uprava je do 2013. smatrala da te aktivnosti ne podliježu plaćanju PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Dvama poreznim rješenjima o dugovanju PDV‑a od <DATE ISO="20180119">19. siječnja 2018.</DATE>, koja se odnose na godine 2014. i 2015., porezna uprava zatražila je od osobe EQ plaćanje PDV‑a za aktivnosti zastupanja odraslih osoba lišenih poslovne sposobnosti koje su obavljene tijekom tih godina. Na taj je način porezna uprava odlučila prvi put primijeniti PDV na navedene aktivnosti zastupanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Porezna je uprava odlukom od <DATE ISO="20180604">4. lipnja 2018.</DATE> odbila žalbu koju je osoba EQ podnijela protiv dvaju poreznih rješenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Nakon toga je osoba EQ sudu koji je uputio zahtjev, tribunalu d’arrondissement (Općinski sud, Luksemburg), podnijela tužbu za poništenje odluke od <DATE ISO="20180604">4. lipnja 2018.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Osoba EQ smatra da predmetne isporuke nisu gospodarske aktivnosti koje podliježu PDV‑u s obzirom na to da se njima ispunjava socijalna zadaća.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Te su aktivnosti prema njegovu mišljenju izuzete od PDV‑a na temelju nacionalne odredbe kojom se prenosi članak 132. stavak 1. točka (g) Direktive o PDV‑u, odnosno članka 44. stavka 1. točke (o) luksemburškog Zakona o PDV‑u, kojim se izuzeće od PDV‑a priznaje u pogledu isporuka usluga usko povezanih sa socijalnom sigurnošću i zaštitom koje obavljaju tijela za koje su nadležna javna tijela priznala da su posvećene socijalnoj dobrobiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Ističe da od 2004. do 2013. te aktivnosti nisu podlijegale PDV‑u, tako da primjena PDV‑a na njih za godine 2014. i 2015. predstavlja povredu načela legitimnih očekivanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da se luksemburškim pravom predviđaju različiti sustavi zaštite punoljetnih osoba lišenih poslovne sposobnosti. Rezultat uspostave tih sustava zaštite mogu biti poseban zastupnik kojeg imenuje sud nadležan za skrbništvo do donošenja odluke o sustavu zaštite koji treba uspostaviti kao i zastupnik imenovan <HT TYPE="ITALIC">ad hoc</HT> u slučaju sukoba interesa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev najprije pita predstavlja li aktivnost zaštite u okviru skrbništva nad punoljetnim osobama, koja se obavlja uz naknadu, gospodarsku aktivnost u smislu članka 9. stavka 1. Direktive o PDV‑u.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Što se tiče iznosa naknade, iako iz sudske prakse Suda proizlazi da je nevažno to što se gospodarska transakcija izvršava po cijeni nižoj od cijene troška, naknada ipak treba biti unaprijed utvrđena i pokrivati operativne troškove pružatelja usluga<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180222">22. veljače 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Nagyszénás Településszolgáltatási Nonprofit Kft.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑182/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:91">EU:C:2018:91</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. U ovom slučaju naknadu od slučaja do slučaja određuje nadležni sud, uvijek ovisno o financijskoj situaciji korisnika, naknada se stoga ne određuje unaprijed i njome se u svim okolnostima nužno ne jamči pokrivanje troškova koje snosi pružatelj usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Osim toga, sud koji je uputio zahtjev pita se može li se na aktivnost zaštite punoljetnih osoba koje su lišene poslovne sposobnosti primijeniti izuzeće od PDV‑a i stoga je li navedena aktivnost <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>isporuka usluga i robe usko povezane uz rad koji se odnosi na socijalnu skrb i socijalnu zaštitu<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> iz članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV‑u te može li odvjetnik koji ju obavlja biti obuhvaćen pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>tijela koja se u dotičnoj državi članici priznaju kao tijela koja su posvećena socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> u smislu te odredbe. U tom pogledu osoba EQ zauzima stajalište kojim se uzima u obzir priroda aktivnosti koja se obavlja neovisno o pravnom statusu pružatelja usluga, dok porezna uprava tvrdi da treba uzeti u obzir pravni status i, iako to izričito ne navodi, isključiti pružatelje usluga čiji je cilj ostvarivanje dobiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev također traži pojašnjenja pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>priznavanje<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> predmetnog tijela kao tijela posvećenog socijalnoj dobrobiti. Iako se u Direktivi o PDV‑u samo upućuje na priznavanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/><HT TYPE="ITALIC">u dotičnoj državi članici</HT><QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>, njome se ne pojašnjava postupak priznavanja ni tijelo ovlašteno za njegovu provedbu. Na temelju činjenica u predmetnom slučaju postavlja se, među ostalim, pitanje može li dotično tijelo biti pravosudno tijelo i može li se priznavanje provesti za svaki slučaj posebno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Naposljetku, sud koji je uputio zahtjev pita se o primjenjivosti načela zaštite legitimnih očekivanja na predmetni slučaj. Ističe da PDV nije porez koji duguje osoba odgovorna za plaćanje PDV‑a, nego krajnji potrošač. Kada, kao u ovom slučaju, uprava nadležna za naplatu PDV‑a obavijesti poreznog obveznika nakon dovršetka predmetnih transakcija da namjerava odstupiti od svojeg prethodnog stajališta da te transakcije ne podliježu PDV‑u, porezni se obveznik nalazi u situaciji u kojoj nije mogao naplatiti PDV korisniku tih isporuka, ali ga mora vratiti državi. Porezni bi obveznik stoga bio dužan odbiti iznose koje država traži na ime PDV‑a iz vlastitih sredstava, čime se krši načelo porezne neutralnosti PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima tribunal d’arrondissement (Općinski sud) prekinuo postupak i uputio Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>1.</NO.P><TXT>Treba li pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>gospodarska aktivnost<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="2019" ID="QE0021"/> u smislu članka 9. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2006/112/EZ tumačiti na način da obuhvaća ili isključuje pružanje usluga u okviru trostranog odnosa u kojem je pružatelja usluga za te usluge zadužilo tijelo koje nije ujedno korisnik usluga?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Mijenja li se odgovor na prvo pitanje ovisno o tome pružaju li se usluge u okviru zadaće koju je povjerilo neovisno pravosudno tijelo?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Mijenja li se odgovor na prvo pitanje ovisno o tome snosi li naknadu pružatelja usluga korisnik usluga ili je snosi država u kojoj se nalazi tijelo koje je pružatelja usluga zadužilo za njihovo pružanje?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>Treba li pojam gospodarske aktivnosti u smislu članka 9. stavka 1. druge alineje Direktive 2006/112/EZ tumačiti na način da obuhvaća ili isključuje pružanje usluga ako naknada pružatelja usluga nije zakonski obvezna i njezin iznos, ako se dodjeljuje, (a) podliježe ocjeni koja se provodi u svakom slučaju zasebno, (b) uvijek ovisi o imovinskom stanju korisnika usluga i (c) utvrđuje se kao paušalni iznos, udio dohotka korisnika usluga ili ovisno o obavljenim uslugama?</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="5"?><ITEM><NP><NO.P>5.</NO.P><TXT>Treba li pojam ,isporuka usluga i robe usko povezane uz rad koji se odnosi na socijalnu skrb i socijalnu zaštitu’ iz članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti na način da obuhvaća ili isključuje usluge koje se obavljaju u okviru sustava zaštite punoljetnih osoba (lišenih poslovne sposobnosti) koji je utvrđen zakonom i podliježe nadzoru neovisnog pravosudnog tijela?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>6.</NO.P><TXT>Treba li pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>tijela koja se […] priznaju kao tijela koja su posvećena socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="2019" ID="QE0022"/> iz članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti na način da se njime, u svrhu priznavanja tijela kao tijela posvećenog socijalnoj dobrobiti, utvrđuju određeni zahtjevi u pogledu oblika poslovanja pružatelja usluga ili u pogledu altruistične svrhe aktivnosti pružatelja usluga ili svrhe da ostvaruje dobit ili, općenitije, na način da drugim kriterijima ili uvjetima ograničava područje primjene izuzeća predviđenog u članku 132. stavku 1. točki (g) ili je samo izvršavanje usluga <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>povezan[ih] uz rad koji se odnosi na socijalnu skrb i socijalnu zaštitu<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="2019" ID="QE0023"/> dovoljno da se predmetno tijelo smatra tijelom posvećenim socijalnoj dobrobiti?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>7.</NO.P><TXT>Treba li pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>tijela koja se u dotičnoj državi članici priznaju kao tijela koja su posvećena socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="2019" ID="QE0024"/> iz članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti na način da zahtijeva proces priznavanja koji se temelji na unaprijed utvrđenom postupku i kriterijima ili se priznavanje može izvršiti <HT TYPE="ITALIC">ad hoc</HT> u svakom slučaju zasebno, a po potrebi ga može izvršiti pravosudno tijelo?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>8.</NO.P><TXT>Omogućuje li načelo zaštite legitimnih očekivanja kako se tumači u sudskoj praksi Suda Europske unije da uprava odgovorna za naplatu PDV‑a zahtijeva od poreznog obveznika plaćanje PDV‑a na ekonomske transakcije koje se odnose na razdoblje koje je završilo prije nego je uprava donijela odluku o oporezivanju, nakon što je ta uprava prije tog razdoblja dulje vrijeme prihvaćala prijave PDV‑a navedenog poreznog obveznika u kojima se ekonomske transakcije iste prirode nisu nalazile među oporezivim transakcijama? Je li ta mogućnost u korist uprave odgovorne za naplatu PDV‑a ograničena određenim uvjetima?<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravna ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Prethodnim pitanjima u biti se želi utvrditi podliježu li aktivnosti koje obavlja odvjetnik u svojstvu zastupnika, privremenog zastupnika i skrbnika punoljetnih osoba lišenih poslovne sposobnosti PDV‑u ili su izuzete od plaćanja PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Kao što predlaže Komisija, osam prethodnih pitanja može se podijeliti u tri skupine:</TXT><P><LIST TYPE="ALPHA"><ITEM><NP><NO.P>A)</NO.P><TXT>prva četiri pitanja odnose se na pojam gospodarske aktivnosti, osobito jesu li navedene aktivnosti obuhvaćene pojmom gospodarske aktivnosti u smislu članka 9. stavka 1. u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkom (c) Direktive o PDV‑u;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>B)</NO.P><TXT>peto, šesto i sedmo prethodno pitanje odnose se na područje primjene izuzeća iz članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV‑u, osobito jesu li te aktivnosti izuzete kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>isporuke usluga koje su usko povezane sa socijalnom skrbi i socijalnom zaštitom<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>, a odvjetnik koji ih obavlja može se smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>tijelom koje se u dotičnoj državi članici priznaje kao tijelo koje je posvećeno socijalnoj dobrobiti u smislu te odredbe<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>C)</NO.P><TXT>Posljednjim prethodnim pitanjem želi se razjasniti isključuje li se načelom zaštite legitimnih očekivanja mogućnost da te aktivnosti podliježu PDV‑u ako su porezna tijela u prošlosti i dulje vrijeme prihvaćala da te aktivnosti ne podliježu PDV‑u.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Ovo će se mišljenje, kako to traži Sud, odnositi na peto, šesto i sedmo prethodno pitanje koja su obuhvaćena točkom B te se odnose na opseg izuzeća isporuka usluga usko povezanih sa socijalnom zaštitom ili socijalnom skrbi. Stoga će se pretpostaviti gospodarska priroda usluga u skladu s kriterijima iz članka 9. stavka 1. Direktive o PDV‑u, na koje se odnosi skupina pitanja navedenih u točki A.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Najprije ističem da interes za predmetna prethodna pitanja nadilazi ovaj predmet jer je pred Sudom trenutačno u tijeku postupak povodom drugog sličnog zahtjeva za prethodnu odluku koji je u tom istom području podnio Verwaltungsgerichtshof (Vrhovni upravni sud, Austrija), a koji se odnosi isključivo na jedno prethodno pitanje, koje se uvelike podudara s pitanjima iz skupine B<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Zahtjev za prethodnu odluku koji je <DATE ISO="20200103">3. siječnja 2020.</DATE> uputio Verwaltungsgerichtshof (Vrhovni upravni sud) – B/Finanzamt Wien (C‑1/20)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>I u predmetu C‑1/20 tužitelj je odvjetnik kojemu sud učestalo dodjeljuje svojstvo zastupnika punoljetnih osoba lišenih poslovne sposobnosti. Porezna uprava smatrala je da prihodi od aktivnosti koje odvjetnik obavlja u svojstvu zastupnika podliježu plaćanju PDV‑a. Tužitelj je podnio tužbu Bundesfinanzgerichtu (Savezni financijski sud, Austrija), koji ju je odbio uz obrazloženje da se profesionalna kategorija odvjetnika ne može smatrati tijelom koje se priznaje kao tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Međutim, iz teksta zahtjeva za prethodnu odluku koji je uputio austrijski sud proizlazi određen broj elemenata koji mogu biti korisni i za odgovore na prethodna pitanja u ovom predmetu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Konkretno, za potrebe ovog mišljenja korisna je okolnost zbog koje je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>Bundesfinanzhof, odlučujući o pitanju aktivnosti uređene člankom 1896. BGB‑a, koja je u njemačkom pravu usporediva s aktivnosti profesionalnog skrbnika, zaključio da bi se potonji mogao pozvati na izuzeće od poreza na temelju članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV‑u, osim ako se radi o plaćenim uslugama koje pruža odvjetnik imenovan skrbnikom i koji obavlja pravne aktivnosti u okviru skrbništva (Bundesfinanzhof, <DATE ISO="20130425">25. travnja 2013.</DATE>, V R 7/11). Navedena sudska praksa navela je njemačkog zakonodavca da u članku 4. stavku 16. točki (k) njemačkog Zakona o porezu na promet predvidi izuzeće tih usluga<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C‑1/20, t. 41. Predmet C‑1/20, zahtjev za prethodnu odluku, t. 41. U svojim pisanim odgovorima na pitanja Suda, osobito na pitanje br. 3, osoba EQ ističe da u Belgiji odvjetnici imenovani privremenim upraviteljima odraslih osoba lišenih poslovne sposobnosti ne podliježu PDV‑u na njihovu naknadu za te aktivnosti, za razliku od drugih usluga koje pružaju kao odvjetnici.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Kako bi se odgovorilo na prethodna pitanja iz točke B, valja podsjetiti da se prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda člankom 132. stavkom 1. točkom (g) Direktive o PDV‑u zahtijeva da su kumulativno ispunjena dva uvjeta kako bi se moglo primijeniti izuzeće od plaćanja PDV‑a predviđeno tom odredbom: isporuke usluga o kojima je riječ moraju biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>usko povezane sa socijalnom zaštitom i socijalnom skrbi<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> i moraju ih obavljati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>tijela javnog prava ili druga tijela koja se u dotičnoj državi članici priznaju kao tijela posvećena socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201008">8. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>E</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑657/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:811">EU:C:2020:811</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121115">15. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Zimmermann</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑174/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:716">EU:C:2012:716</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), te od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050526">26. svibnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Kingscrest Associates i Montecello</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑498/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:322">EU:C:2005:322</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Stoga je potrebno provjeriti ulaze li aktivnosti koje obavlja odvjetnik u svojstvu zastupnika, privremenog zastupnika ili skrbnika punoljetne osobe lišene poslovne sposobnosti u područje primjene izuzeća od PDV‑a predviđenog člankom 132. stavkom 1. točkom (g) Direktive o PDV‑u te jesu li, stoga, te djelatnosti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>usko povezane sa socijalnom zaštitom i socijalnom skrbi<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> te može li se odvjetnika koji ih je obavio smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>tijelom koje se u državi članici priznaje kao tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Konkretno, valja provjeriti je li tumačenje koje predlaže luksemburška vlada, a prema kojem odvjetnika koji obavlja navedene aktivnosti treba isključiti iz izuzeća od PDV‑a u skladu s tekstualnim, sustavnom i teleološkim tumačenjem članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV‑u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170921">21. rujna 2017.</DATE>, <NAME.CASE>DNB Banka</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑326/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:719">EU:C:2017:719</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE> i, kao drugo, postoji li za države članice diskrecijska ovlast u pogledu uvođenja takvog isključenja tumačenjem.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>izraze upotrijebljene za utvrđivanje izuzećâ iz članka 132. Direktive o PDV‑u treba usko tumačiti<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Vidjeti nedavnu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201008">8. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>E</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑657/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:811">EU:C:2020:811</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> s obzirom na to da navedena izuzeća predstavljaju odstupanje od općeg načela prema kojem PDV treba naplatiti za svaku uslugu koju naplatno pruža porezni obveznik.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Međutim, takvo usko tumačenje države članice prilikom prenošenja direktive ne smije dovesti do toga da se provedba sustava izuzećâ pretjerano oteža u mjeri da ih se, kao autonomnih koncepata, liši učinaka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Stoga je potrebno uputiti na smisao i svrhu sâme odredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Cilj Direktive o PDV‑u jest usklađivanje nacionalnih zakonodavstava kako bi se uspostavio zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost, a time i jedinstvena osnovica za razrezivanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Tumačenje pojmova sadržanih u Direktivi o PDV‑u stoga mora biti u skladu s ciljevima koji se nastoje postići navedenim izuzećima i poštovati zahtjeve načela fiskalne neutralnosti svojstvenog zajedničkom sustavu PDV‑a. Potrebno je izbjeći da se izrazi upotrijebljeni za definiranje izuzećâ iz navedenog članka 132. tumače na način kojim bi im se oduzeli njihovi učinci<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201008">8. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>E</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑657/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:811">EU:C:2020:811</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121115">15. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Zimmermann</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑174/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:716">EU:C:2012:716</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). U tom smislu, također kad je riječ o tumačenju iste odredbe, vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081211">11. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Stichting Centraal Begeleidingsorgaan voor de Intercollegiale Toetsing</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑407/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:713">EU:C:2008:713</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Sud smatra da, ako je potrebno usko tumačenje, to ne znači da izraze upotrijebljene za određivanje izuzeća treba tumačiti na način kojim bi im se oduzeli njihovi učinci ili se izuzeća učinila gotovo neprimjenjivima.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Osiguravanjem povoljnijeg tretmana u području PDV‑a pojedinim isporukama usluga od općeg interesa obavljenima u socijalnom sektoru, to izuzeće ima za cilj smanjiti njihove troškove i na taj ih način učiniti dostupnijima pojedincima koji se njima mogu koristiti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201008">8. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>E</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑657/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:811">EU:C:2020:811</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Les Jardins de Jouvence</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑335/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:36">EU:C:2016:36</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), te od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050526">26. svibnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Kingscrest Associates i Montecello</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑498/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:322">EU:C:2005:322</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Čini se da iz spisa, barem što se tiče argumenata tužitelja u glavnom postupku, proizlazi da luksemburško ministarstvo pravosuđa također smatra da su usluge socijalne zaštite izuzete od PDV‑a, čak i ako ih pružaju odvjetnici, kako troškovi ne bi dodatno opteretili društvo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti zahtjev za prethodnu odluku, str. 3., u opisu argumentacije tužitelja u glavnom postupku.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvjet prema kojem isporuke usluga moraju biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>usko povezane sa socijalnom zaštitom i socijalnom skrbi<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/></HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>uske povezanosti<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> u logici socijalne zaštite koju obilježava njezina svrha ne zahtijeva osobito strogo tumačenje i zbog toga što izuzeće predviđeno u članku 132. stavku 1. točki (g) Direktive o PDV‑u podliježe dodatnom uvjetu da su dotične usluge <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>bitne<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> za intervencije socijalne zaštite i socijalne sigurnosti u smislu članka 134. točke (a) iste direktive<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201008">8. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>E</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑657/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:811">EU:C:2020:811</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Iako pojmovi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>socijalna zaštita i skrb<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> nisu definirani Direktivom o PDV‑u, sudskom praksom Suda u više se navrata priznalo da su određene djelatnosti povezane sa skrbi, pomoći i zaštitom punoljetnih nesamostalnih osoba posvećene socijalnoj dobrobiti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>U presudi Kügler<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020910">10. rujna 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Kügler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑141/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:473">EU:C:2002:473</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> Sud je presudio da usluge opće skrbi i zdravstvene skrbi koje pruža usluga ambulantnog liječenja fizički ili ekonomski ovisnim osobama predstavljaju usluge usko povezane sa socijalnom skrbi i socijalnom zaštitom u smislu članka 13. dijela A stavka 1. točke (g) Šeste Direktive<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Šesta direktiva Vijeća 77/388/EEZ od <DATE ISO="19770517">17. svibnja 1977.</DATE> o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena porezna osnovica (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="145" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1977">SL L 145, str. 1</REF.DOC.OJ>.; u daljnjem tekstu: Šesta direktiva). Šesta direktiva stavljena je izvan snage i zamijenjena od <DATE ISO="20070101">1. siječnja 2007.</DATE> Direktivom o PDV‑u.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Isto tako, iz presude Zimmerman<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121115">15. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Zimmermann</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑174/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:716">EU:C:2012:716</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> proizlazi da među strankama nije bilo sporno da se kućna skrb koju pruža profesionalna medicinska sestra može smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>usko povezanom sa socijalnom skrbi i socijalnom zaštitom<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> u smislu članka 13. slova A stavka 1. točke (g) Šeste direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Nadalje, valja utvrditi da se u tekstu članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV‑u izričito navode isporuke koje obavljaju domovi umirovljenika među isporukama usluga i robe usko povezanih sa socijalnom zaštitom i socijalnom skrbi, koje su stoga obuhvaćene izuzećem predviđenim tom odredbom. Sud je tu okolnost istaknuo u presudi Les Jardins de Jouvence<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Les Jardins de Jouvence</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑335/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:36">EU:C:2016:36</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Iz spisa proizlazi da imenovanje zakonskog zastupnika pretpostavlja da se punoljetna osoba ne može samostalno brinuti o svojim interesima zbog psihičke bolesti ili mentalnog oštećenja, invalidnosti ili druge nesposobnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>U svrhu ocjene socijalne prirode aktivnosti koju obavlja zakonski zastupnik, a time i njezine uske povezanosti sa socijalnom skrbi, najprije valja uzeti u obzir konkretan sadržaj tih aktivnosti. U tu su svrhu osobito korisni pisani odgovori stranaka na pitanje koje je Sud postavio u tom pogledu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Tužitelj u glavnom postupku smatra da se većina isporuka koje obavljaju odvjetnici imenovani zastupnicima, privremenim zastupnicima ili skrbnicima nesposobnih punoljetnih osoba sastoji od: 1. posjeta štićenicima u njihovu domu kako bi se uvjerili u njihovu dobrobit i upoznali se s njihovim potrebama; 2. kontakata s obitelji, socijalnim radnicima, osobljem koje pruža skrb; 3. izbora mjesta za život; 4. zahtjeva za isplatu mirovina i socijalne pomoći; 5. provođenja pomoći kućanstvu; 6. plaćanja računa, ishođivanja naknada za medicinske troškove, davanja izjave o prihodima, davanja novca za svakodnevne troškove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Može se dogoditi da zastupnik također obavlja usluge pravne prirode, a da pritom te djelatnosti nisu rezervirane isključivo za odvjetnike: pregovaranje, potpisivanje ili raskid ugovora o zakupu, prodaja pokretne ili nepokretne imovine, pomaganje ili zastupanje odrasle osobe u vezi s nasljeđivanjem. Točno je da se u skladu s luksemburškim nacionalnim pravom mogu imenovati kao zastupnici, privremeni zastupnici i skrbnici i bliski srodnici korisnika ili ustanove zadužene za zaštitu osoba s mentalnim ili tjelesnim oštećenjima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Naposljetku, te zadaće mogu obuhvaćati usluge koje ulaze u isključivu nadležnost odvjetnika, kao što je zastupanje osobe lišene poslovne sposobnosti u pravnim sporovima, ali je manje usluga te vrste.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Odgovor koji je u tom pogledu iznijela luksemburška vlada jest da su prema informacijama odvjetničke komore u Luksemburgu odvjetničke aktivnosti u tom području višestruke i ne sastoje se isključivo od svakodnevnog zastupanja, nego se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>dio odvjetničke aktivnosti može kvalificirati kao <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>socijalan<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="2019" ID="QE0039"/>: kontaktiranje sa socijalnim radnicima, liječnicima, bankama i obiteljima. Primjerice, odvjetnici se često moraju brinuti o prijemima u zdravstvene ustanove, tražiti financijske pomoći i upravljati preseljenjem<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Pisani odgovori luksemburške vlade, t. 16.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Čini se da se odgovori stranaka na pitanje Suda o konkretnom sadržaju aktivnosti koje obavlja zakonski zastupnik u biti ne razlikuju: odvjetnici obavljaju više aktivnosti u korist osobe lišene poslovne sposobnosti, a dio te aktivnosti može se kvalificirati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>socijalan<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/>, i u prethodno navedenom smislu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>uske povezanosti sa socijalnom skrbi<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Dio koji odstupa u činjeničnom prikazu stranaka odnosi se na mjeru i udio aktivnosti koje se obavljaju: tužitelj u glavnom postupku smatra da aktivnosti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>socijalne<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> prirode prevladavaju u odnosu na druge, a luksemburška vlada da one predstavljaju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>dio<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/> višestrukih aktivnosti koje se obavljaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Kako bi se utvrdilo da su te aktivnosti zastupanja posvećene socijalnoj dobrobiti, valja također uzeti u obzir određene elemente predviđene detaljnim odredbama (u predmetnom slučaju sadržanima u uredbi Velikog Vojvodstva): (a) trošak tih zadaća, koje u slučaju nedostatnih financijskih sredstava punoljetne osobe snosi država; (b) naknada za usluge, koju određuje sud, ovisi osobito o dohotku i imovinskom stanju osobe lišene poslovne sposobnosti; (c) zastupnik podliježe ispitivanju suda; (d) naknada koja se isplaćuje često je paušalna i rijetko odgovara pruženim uslugama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Kako proizlazi iz spisa, čini se da ti elementi postoje u predmetnom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Stoga se na temelju suglasnog tumačenja tvrdnji stranaka, uključujući i one luksemburške vlade, može utvrditi da se dio djelatnosti koje obavlja odvjetnik kao zastupnik, privremeni zastupnik ili skrbnik punoljetnih osoba lišenih poslovne sposobnosti može smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>usko povezanim sa socijalnom skrbi<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> s obzirom na to da je povezan sa skrbi o osobi lišenoj poslovne sposobnosti i njezinim osobnim životnim izborima te da je također <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>bitan<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> za intervencije socijalne zaštite i socijalne sigurnosti koje obavlja zakonski zastupnik, privremeni zastupnik i skrbnik jer je nužan da se korisniku osiguraju životni uvjeti koji su dostojni s obzirom na njegova psihička ili fizička oštećenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Les Jardins de Jouvence</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑335/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:36">EU:C:2016:36</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Riječ je, dakle, o aktivnostima koje su izraz potrebe za skrbi, pomoći i zaštitom osoba s psihičkim i fizičkim oštećenjima koje one inače ne bi mogle samostalno poduzeti. Može se, među ostalim, raditi o odluci da se dotičnu osobu smjesti u zdravstvenu ustanovu prilagođenu njezinim potrebama ili joj se osigura kućna njega.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Naime, kao što to priznaje i luksemburška vlada, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>socijalne pomoći<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> može se također opisati kao pomoć kojom se fizičkoj osobi omogućuje dostojanstven život u trenucima potrebe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Pisani odgovori luksemburške vlade, t. 14.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Upravljanje imovinom može (barem u određenim slučajevima) biti aktivnost kojom se osigurava dostojan život korisnika te kako bi ga se zaštitilo od raspolaganja koja su za njega štetna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Osim toga, dostojanstven život je ugrožen ako se konkretnim svakodnevnim aktivnostima, uključujući onima financijske prirode, ne upravlja s potrebnim oprezom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Što se tiče druge kategorije aktivnosti koje obavlja odvjetnik kao zastupnik, privremeni zastupnik ili skrbnik punoljetne osobe lišene poslovne sposobnosti, a koje su isključivo dio odvjetničke profesije, one su dio aktivnosti koju obavlja odvjetnik kao zastupnik, privremeni zastupnik ili skrbnik.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Isključujem da se te aktivnosti koje obavlja odvjetnik kao zastupnik, privremeni zastupnik ili skrbnik mogu smatrati aktivnostima usko povezanima sa socijalnom skrbi i bitnima za obavljanje izuzetih usluga. Naime, radi se o profesionalnim djelatnostima rezerviranima isključivo za odvjetnike, koje se obavljaju prilikom obavljanja slobodnog zanimanja, a ne o obavljanju socijalne zadaće zastupnika, privremenog zastupnika ili skrbnika.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Kako bi se ocijenilo je li moguće izuzeće u pogledu odvjetnika koji obavlja aktivnosti socijalne skrbi, poput onih prethodno opisanih, potrebno je provjeriti je li ispunjen drugi uvjet predviđen Direktivom o PDV‑u (priznavanje kao tijela koje je posvećeno socijalnoj dobrobiti u državi članici). Smatram da su ta dva uvjeta usko povezana na način da se ako prevladavaju aktivnosti socijalne prirode može smatrati da djelatnost osobe koja pruža usluge ima trajno socijalnu prirodu te je valja kao takvu priznati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Naime, kao što ćemo vidjeti, ako odvjetnik pretežno obavlja socijalne zadaće (usko povezane sa socijalnom skrbi) koje nisu strogo pravne, on može ostvariti pravo na izuzeće u pogledu isporuka socijalne prirode. Ono se ne može sâmo po sebi isključiti zbog sâme činjenice da se radi o odvjetnicima.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvjet koji se odnosi na priznavanje kao tijela posvećenog socijalnoj dobrobiti u državi članici</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Člankom 132. stavkom 1. točkom (g) Direktive o PDV‑u ne pojašnjavaju se ni uvjeti ni načini priznavanja tijela – koja nisu subjekti javnog prava – kao tijela posvećenog socijalnoj dobrobiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Stoga je u načelu na svakoj državi članici da svojim nacionalnim pravom propiše pravila prema kojima je moguće takvo priznavanje tih tijela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201008">8. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>E</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑657/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:811">EU:C:2020:811</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Les Jardins de Jouvence</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑335/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:36">EU:C:2016:36</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121115">15. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Zimmermann</NAME.CASE>, (<NO.CASE>C‑174/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:716">EU:C:2012:716</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Konkretno, člankom 132. Direktive o PDV‑u dodjeljuje se državama članicama ovlast da tijelima koja nisu subjekti javnog prava omoguće izuzeće predviđeno u stavku 1. točke (g) na način da ga uvjetuju ispunjavanjem jednog ili više uvjeta navedenih u tom članku. Države članice slobodne su propisati takve dodatne fakultativne uvjete za odobravanje predmetnog izuzeća<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Les Jardins de Jouvence</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑335/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:36">EU:C:2016:36</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121115">15. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Zimmermann</NAME.CASE>, (<NO.CASE>C‑174/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:716">EU:C:2012:716</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da se člankom 132. stavkom 1. točkom (g) Direktive o PDV‑u državama članicama dodjeljuje diskrecijska ovlast da priznaju da određena tijela koja nisu tijela javnog prava jesu posvećena socijalnoj dobrobiti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050526">26. svibnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Kingscrest Associates i Montecello</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑498/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:322">EU:C:2005:322</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Međutim, valja podsjetiti da se člankom 131. stavkom 1. ograničava opseg diskrecijske ovlasti država članica pojašnjavajući da one mogu uvesti dodatne uvjete uz one predviđene tom direktivom kako bi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>osigurale pravilnu i izravnu primjenu tih izuzeća i spriječile svaku eventualnu utaju, izbjegavanje i zlouporabu<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Diskrecijska ovlast država članica pri utvrđivanju uvjeta za pristup izuzeću stoga ne može ići tako daleko da se njome izmijeni definicija sadržaja izuzeća navedenih u Direktivi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Smatram da se izrazom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>u svrhu osiguranja pravilne i izravne primjene predviđenih izuzeća<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/> želi omogućiti državama članicama da uvedu nacionalne propise koji gospodarskim subjektima omogućavaju primjenu izuzeća koja nije pretjerano složena, kao i da, po potrebi, racionaliziraju postupke nadzora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Isto kao što se cilj <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>sprečavanja svake eventualne utaje, izbjegavanja ili zlouporabe<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/> očigledno ne može odnositi na puka subjektivna isključenja koja nisu povezana s konkretnom prirodom obavljenih aktivnosti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>S obzirom na opća načela, diskrecijsku ovlast država članica treba u svakom slučaju izvršavati u skladu s pravom Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020910">10. rujna 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Kügler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑141/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:473">EU:C:2002:473</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), te od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050526">26. svibnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Kingscrest Associates i Montecello</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑498/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:322">EU:C:2005:322</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Kada porezni obveznik osporava priznavanje ili nepriznavanje svojstva tijela kao tijela posvećenog socijalnoj dobrobiti u smislu članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV‑u, na nacionalnim je sudovima da ocijene jesu li nadležna tijela poštovala granice diskrecijske ovlasti dodijeljene tim člankom primjenjujući načela prava Unije, uključujući, među ostalim, načelo jednakog postupanja koje se u području PDV‑a konkretizira načelom porezne neutralnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020910">10. rujna 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Kügler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑141/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:473">EU:C:2002:473</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050526">26. svibnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Kingscrest Associates i Montecello</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑498/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:322">EU:C:2005:322</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>U predmetnom slučaju luksemburška vlada nije priznala da je osoba EQ tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti s obzirom na aktivnosti koje obavlja kao zastupnik, privremeni zastupnik i skrbnik smatrajući da se tomu protivi, čini se, njezino svojstvo odvjetnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Sud je u prethodnim presudama već isključio mogućnost da se profesionalna kategorija odvjetnika može u načelu smatrati tijelom posvećenom socijalnoj dobrobiti. Država članica ne može prema mišljenju Suda primijeniti sniženu stopu PDV‑a na usluge koje pružaju privatni subjekti s ciljem ostvarivanja dobiti isključivo na temelju prirode tih usluga, bez uzimanja u obzir, među ostalim, ciljeva tih subjekata u cjelini i toga bave li se socijalnom skrbi kao stalnom djelatnošću; s obzirom na sve ciljeve i to da socijalnu skrb, ako se njome bave, ne obavljaju kao stalnu djelatnost, Sud je presudio da se za profesionalnu kategoriju odvjetnika i pravnih zastupnika u načelu ne može smatrati da je posvećena socijalnoj dobrobiti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100617">17. lipnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Francuska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑492/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:348">EU:C:2010:348</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Primjenom istog rasuđivanja Sud je presudio da isporuke usluga koje obavljaju odvjetnici u okviru nacionalnog sustava besplatne pravne pomoći nisu izuzete od PDV‑a na temelju članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV‑u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160728">28. srpnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Conseil des ministres</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑543/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:605">EU:C:2016:605</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Međutim, čini se da slučaj poput onoga o kojem je riječ u ovom predmetu ima određene posebnosti na temelju kojih se ne bi <HT TYPE="ITALIC">a priori</HT> mogla isključiti primjenjivost izuzeća od PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Naime, kao što se može zaključiti iz prethodno navedenog što se tiče vrste usluga koje odvjetnik pruža u ulozi zastupnika, privremenog zastupnika ili skrbnika osobe lišene poslovne sposobnosti, barem jedan dio tih usluga ima određen socijalni značaj i može se stoga smatrati usko povezanim s pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>socijalna skrb<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> kako je prethodno pojašnjen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Naime, te usluge nisu rezervirane isključivo za odvjetnike i doista su neovisne o svojstvu odvjetnika onoga tko ih pruža.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Smatram da je sad potrebno provjeriti određene dodatne uvjete da bi se smatralo da je izuzeće od PDV‑a u skladu sa situacijom sličnom onoj u predmetnom slučaju: relevantnost statusa odvjetnika osobe koja obavlja zadaće zastupnika, privremenog zastupnika ili skrbnika osobe lišene poslovne sposobnosti, mjere i stalnost obavljanja socijalne skrbi kao djelatnosti osobe koja traži izuzeće, uključujući kako bi se osiguralo poštovanje granica diskrecijske ovlasti države članice pri uvođenju dodatnih uvjeta za priznavanje izuzeća u odnosu na one predviđene Direktivom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Nacionalni sud mora konkretno utvrditi sve te uvjete, ali mu je Sud dužan ponuditi parametre koji omogućuju takvo utvrđenje u skladu s pravom Unije.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Naime, iako se uvjet koji se odnosi na usku povezanost pruženih usluga sa socijalnom skrbi može smatrati provjerenim, to nije dovoljno da bi se smatralo da je ispunjen i drugi uvjet koji se odnosi na priznavanje u pogledu kojeg se izričito zahtijeva da se osoba koja pruža navedene usluge prizna kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201008">8. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>E</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑657/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:811">EU:C:2020:811</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121115">15. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Zimmermann</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑174/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:716">EU:C:2012:716</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), te od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050526">26. svibnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Kingscrest Associates i Montecello</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑498/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:322">EU:C:2005:322</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Tako bi prema mojem mišljenju trebalo tumačiti sudsku praksu Suda prema kojoj bi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>volja zakonodavca Unije da mogućnost primjene snižene stope ograniči isključivo na usluge koje pružaju tijela koja ispunjavaju taj dvostruki kriterij bila ugrožena ako bi država članica bila slobodna kvalificirati privatne subjekte čiji je cilj ostvarivanje dobiti kao tijela u smislu navedene točke 15. samo zato što ta tijela pružaju i usluge socijalne prirode<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100617">17. lipnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Francuska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑492/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:348">EU:C:2010:348</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Međutim, smatram da vrijedi i suprotno: volja zakonodavca Unije bila bi ugrožena i ako država članica odbije kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>tijela koja su posvećena socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/> kvalificirati privatne subjekte koji, iako (u ograničenoj mjeri) nastoje postići cilj ostvarivanja dobiti, pružaju socijalne usluge na način koji dokazuje da se bave socijalnom skrbi kao stalnom djelatnošću.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Naime, ne vjerujem da se gore navedena sudska praksa Suda može tumačiti na način da se njome osoba koja pretežito pruža usluge usko povezane sa socijalnom skrbi i koja dokaže da se bavi socijalnom skrbi kao stalnom djelatnošću <HT TYPE="ITALIC">a priori</HT> isključuje iz mogućnosti primjene izuzeća od PDV‑a, predviđenog člankom 132. stavkom 1. točkom (g) Direktive o PDV‑u, isključivo zbog toga što je upisana u imenik odvjetnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Kao prvo, to proizlazi iz načela proporcionalnosti, koje je dio općih načela prava Unije. Sud je više puta podsjetio da sredstva za provedbu Šeste direktive moraju biti prikladna za ostvarenje njezinih ciljeva i ne smiju prelaziti ono što je nužno za njihovo ostvarenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171123">23. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Di Maura</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑246/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:887">EU:C:2017:887</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120426">26. travnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Nizozemska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑508/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:243">EU:C:2012:243</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0075">75.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Gubitak prava osobe na izuzeće isključivo zato što je upisana u imenik odvjetnika moglo bi, naprotiv, dovesti do opasnosti od narušavanja ravnoteže odredbe prava Unije zbog namjere <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>isključivanja<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/>, koja nije u duhu Direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Za potrebe primjene izuzeća čini se pravilnijim uzeti u obzir aktivnost koju osoba obavlja, a ne na prirodu sâme osobe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Kao drugo, valja voditi računa o primjeni načela porezne neutralnosti. Okolnost da porezni obveznik ima svojstvo odvjetnika ne bi trebala dovesti do poreznog tretmana različitog od tretmana osobe koja iako pruža u bitnom iste usluge, ima pravo na izuzeće, ako se radi o osobama ili udruženjima koja pružaju slične usluge i koje su priznate<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Les Jardins de Jouvence</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑335/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:36">EU:C:2016:36</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Naime, takav pristup sveo bi se na naziv dotičnog poreznog obveznika te bi stoga mogao biti protivan činjenici da je uzimanje u obzir gospodarske i trgovačke stvarnosti temeljni kriterij za primjenu PDV‑a. Osim toga, mogao bi biti problematičan s obzirom na načelo porezne neutralnosti, kojim se u području PDV‑a zabranjuje različito postupanje prema sličnim gospodarskim transakcijama, koje su stoga međusobno konkurentske.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Kao treće, može se primijetiti da predmetne aktivnosti obavlja odvjetnik ne zbog svoje stručne kvalifikacije, nego zato što ga je sud imenovao zastupnikom, privremenim zastupnikom ili skrbnikom punoljetne osobe lišene poslovne sposobnosti. Sudsko tijelo dodjeljuje imenovanoj osobi posebnu zadaću predviđenu zakonom u korist punoljetne osobe lišene poslovne sposobnosti, kojom se dodjeljuje ovlast/dužnost zastupanja i skrbi o punoljetnoj osobi lišenoj poslovne sposobnosti te obavljanja aktivnosti u tu svrhu. Stoga se pitam može li se položaj zastupnika, privremenog zastupnika i skrbnika predviđen luksemburškim pravom tumačiti kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>tijelo koje se priznaje kao tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/> zbog svoje posebne socijalne prirode utvrđene zakonom. U tom bi slučaju priznavanje zastupnika, privremenog zastupnika i skrbnika kao tijela posvećenog socijalnoj dobrobiti proizlazilo izravno iz nacionalnog zakonodavstva, dok bi se sudska odluka o imenovanju ograničila na utvrđivanje osobe kojoj se povjerava zadaća.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Naposljetku, uopće mi nisu uvjerljivi navodi luksemburške vlade i Komisije prema kojima se priznavanju protivi to da je odvjetničkoj profesiji svojstven cilj ostvarivanja dobiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>tijelo<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/> u načelu dovoljno je širok da su njime obuhvaćeni i privatni subjekti koji (u ograničenoj mjeri) nastoje postići cilj ostvarivanja dobiti: činjenica da osoba EQ obavlja određene svoje aktivnosti u tom cilju ni na koji način ne isključuje to da se može smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>drug[im] tijel[om] koj[e] se u dotičnoj državi članici priznaje kao tijel[o] koje je posvećen[o] socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/> u smislu članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV‑u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Les Jardins de Jouvence</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑335/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:36">EU:C:2016:36</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <DATE ISO="20150312">12. ožujka 2015.</DATE>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>go fair<REF.DOC.ECR><NAME.CASE><QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/> Zeitarbeit</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑594/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:164">EU:C:2015:164</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju to je uvjetovano time da je cilj ostvarivanja dobiti ograničen zbog sljedećih razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Najprije valja istaknuti da naknadu za uslugu odvjetnika može platiti država ako punoljetna osoba lišena poslovne sposobnosti ne raspolaže dostatnim financijskim sredstvima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Nadalje, ta naknada, određena na temelju uredbe Velikog Vojvodstva, kao što je navedeno gore, nikada nije unaprijed određena i automatska jer je podvrgnuta ocjeni suda, a činjenica da se njome ne uvodi razlikovanje troškova i usluga odvjetnika može dovesti do toga da se tom naknadom troškovi ne pokriju u potpunosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti odgovore osobe EQ na pitanja Suda, osobito odgovor na prvo pitanje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Ta okolnost može se prema već navedenoj sudskoj praksi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121115">15. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Zimmermann</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑174/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:716">EU:C:2012:716</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE> smatrati jednim od elemenata koje treba uzeti u obzir kako bi se utvrdilo je li predmetno tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti i dokazuje da se aktivnosti socijalne prirode obavljaju, čak i u zamjenu za naknadu, u skladu s logikom koja je suprotna onoj tržišnoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Sud je već pojasnio da je prilikom priznavanja tijela koja nisu subjekti javnog prava kao tijela posvećena socijalnoj dobrobiti na nacionalnim tijelima da u skladu s pravom Unije i pod nadzorom nacionalnih sudova uzmu u obzir više elemenata koji upućuju na: postojanje posebnih odredbi, okolnost da su aktivnosti dotičnog poreznog obveznika od općeg interesa, činjenica da drugi porezni obveznici koji obavljaju iste aktivnosti već ostvaruju pravo na slično izuzeće, činjenica da troškove predmetnih usluga eventualno u velikom dijelu snosi država<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201008">8. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>E</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑657/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:811">EU:C:2020:811</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Les Jardins de Jouvence</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑335/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:36">EU:C:2016:36</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121115">15. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Zimmermann</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑174/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:716">EU:C:2012:716</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>Čini mi se da se u predmetnom slučaju mogu pronaći, premda samo djelomično, određeni elementi koje je Sud utvrdio za priznavanje određenog tijela kao tijela posvećenog socijalnoj dobrobiti: okolnost da su aktivnosti dotičnog poreznog obveznika od općeg interesa, činjenica da drugi porezni obveznici koji obavljaju iste aktivnosti već ostvaruju pravo na izuzeće<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>U pogledu tog se zahtjeva tužitelj u glavnom postupku i luksemburška vlada razilaze u svojim odgovorima na pisana pitanja Suda. Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi njegovo eventualno postojanje.</P></NOTE>, činjenica da barem dio troškova tih usluga socijalne skrbi snosi država ili da se u svakom, kao i u ovom, slučaju, utvrđuju na temelju odluke i ocjene sudskog tijela. Naravno, na nacionalnom je sudu da utvrdi eventualno stvarno postojanje tih zahtjeva u glavnom postupku, pri čemu međutim valja pojasniti da je riječ o elementima čije se postojanje u određenom kontekstu ne mora smatrati nužnim za priznavanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>Budući da se predmetna situacija ne može nedvojbeno smatrati onom tipičnom na temelju koje nastaje pravo na izuzeće, pravi element koji kvalificira položaj poreznog obveznika kako bi ga se moglo smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>tijelom posvećenim socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/>, prema mojem je mišljenju, kao što neizravno proizlazi iz prethodno navedene sudske prakse, okolnost da se bavi socijalnom skrbi kao stalnom djelatnošću.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>Ta se okolnost može jednostavno utvrditi ako su predmet poslovanja ili jedina svrha aktivnosti osobe usluge socijalne skrbi, a puno teže se može provjeriti (ali je se ne može isključiti) kada osoba obavlja složeniju profesionalnu djelatnost, a osobito onu odvjetnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Smatram da bi u tom slučaju, u kojem se, kao što je prethodno navedeno, ne može <HT TYPE="ITALIC">a priori</HT> isključiti mogućnost priznavanja prava na izuzeće isključivo zbog članstva u određenoj strukovnoj komori, kriterij kojim se nacionalno tijelo može voditi prilikom priznavanja trebao biti povezan s činjenicom da aktivnosti posvećene socijalnoj dobrobiti prevladavaju nad drugima koje se također zakonito obavljaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Odvjetnik koji, kao i svaki drugi pružatelj usluga, pretežito obavlja aktivnosti koje se mogu smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>isporukama usko povezanima sa socijalnom zaštitom i socijalnom skrbi<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/> može se priznati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/> čak i ako obavlja i aktivnosti strogo pravne prirode u situacijama koje nisu povezane sa socijalnim uslugama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Pružatelj usluga bi u tom slučaju trebao voditi odvojeno knjigovodstvo kako bi se u svrhu naplate PDV‑a razlikovale izuzete (pretežne) aktivnosti koje su usko povezane sa socijalnom skrbi i razne (ostale) aktivnosti koje podliježu PDV‑u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>U pogledu djelomičnog izuzeća samo određenih aktivnosti, a ne drugih (u smislu da se postojanjem različitih usluga ne mijenja priroda izuzeća) vidjeti nedavnu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191120">20. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Infohos</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑400/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:992">EU:C:2019:992</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Les Jardins de Jouvence</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑335/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:36">EU:C:2016:36</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, na sudu koji je uputio zahtjev je da utvrdi, uzimajući u obzir sve relevantne elemente, osobito one koji su navedeni, jesu li nacionalna tijela, time što nisu priznala osobu EQ kao tijelo koje nije posvećeno socijalnoj dobrobiti, poštovale granice diskrecijske ovlasti koja im je dodijeljena člankom 132. Direktive o PDV‑u.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Mogućnost nacionalnog suda da provede priznavanje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>Što se tiče završnih razmatranja o postupku priznavanja, luksemburška vlada, a, čini se, i Komisija, tvrde da u luksemburškom sustavu sud ne može priznati poreznog obveznika kao tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti, čak i ako se utvrdi da je luksemburška država, time što u svojem nacionalnom pravu nije predvidjela mogućnost priznavanja određenog poreznog obveznika, prekoračila svoju diskrecijsku ovlast u tom pogledu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>Iako je točno da se predmetnim člankom 131. Direktive o PDV‑u državama članicama ostavlja široka diskrecijska ovlast u pogledu priznavanja predmetnih tijela, Sud je upravo u pogledu tumačenja te direktive izričito potvrdio da nije moguće <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>pozivanje na opći karakter (te direktive) ili opseg margine prosudbe koja se državama članicama njome ostavlja [...], kako bi se lišilo učinka te odredbe na koje bi se, uzimajući u obzir njihov predmet, moglo korisno pozvati u sudskom postupku unatoč tomu što se direktiva nije u potpunosti provela<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti presudu od <DATE ISO="19820119">19. siječnja 1982.</DATE>, Becker (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-8/81" PAGE.ECR="53" YEAR="1982">C‑8/81, Zb., str. 53., t. 29.</REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0113"><NO.P>113.</NO.P><TXT>Prije svega je na državi da definira taj uvjet, ali je sâm Sud pojasnio da se država članica koja nije donijela mjere za provedbu predviđene direktivom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>ne može pozvati na svoj propust kako bi poreznom obvezniku odbila pravo na izuzeće na koje se on opravdano može pozvati na temelju Šeste direktive<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020910">10. rujna 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Kügler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑141/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:473">EU:C:2002:473</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121115">15. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Zimmermann</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑174/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:716">EU:C:2012:716</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Stoga, ako se uvjeti za predmetno priznavanje mogu utvrditi na drugačiji način, načela europskog pravnog poretka i načela korisnog učinka direktiva, kao prvo, nalažu da se zainteresiranim osobama ne zabrani ostvarivanje prava utvrđenog predmetnom direktivom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0114"><NO.P>114.</NO.P><TXT>Valja podsjetiti da se prema ustaljenoj sudskoj praksi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020910">10. rujna 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Kügler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑141/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:473">EU:C:2002:473</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE> kad god su odredbe direktive sadržajno gledajući bezuvjetne i dovoljno precizne, a provedbene mjere nisu donesene u propisanom roku, na te je odredbe moguće pozvati se protiv bilo koje nacionalne odredbe koja nije u skladu s direktivom, odnosno u slučaju kad se tim odredbama definiraju prava koja pojedinci mogu ostvarivati u odnosu na državu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0115"><NO.P>115.</NO.P><TXT>Sud je u presudi Kügler pojasnio da članak 132. stavak 1. točka (g) Direktive o PDV‑u dovoljno precizno i bezuvjetno navodi aktivnosti na koje se primjenjuje izuzeće te je stoga izravno primjenjiva odredba<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020910">10. rujna 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Kügler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑141/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:473">EU:C:2002:473</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0116"><NO.P>116.</NO.P><TXT>Ne može se smatrati da nepostojanje odgovarajućeg priznavanja predmetnih tijela u zakonodavstvu može sâmo po sebi ugroziti izravnu primjenjivost pravnog pravila, nego, naprotiv, valja ispitati omogućuje li se pravnim poretkom predmetne države članice da se na drugačiji način uspostavi određen oblik priznavanja tijela, makar <HT TYPE="ITALIC">de facto</HT>, kao tijela posvećenog socijalnoj dobrobiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0117"><NO.P>117.</NO.P><TXT>Ako države članice poštuju granice diskrecijske ovlasti koja im je dodijeljena člankom 132. stavkom 1. točkom (g) Direktive o PDV‑u, pojedinci ne mogu, pozivajući se na tu odredbu, pribaviti svojstvo tijela posvećenog socijalnoj dobrobiti u odnosu na dotičnu državu članicu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0118"><NO.P>118.</NO.P><TXT>Međutim, izravan učinak koji Sud priznaje predmetnom izuzeću<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020910">10. rujna 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Kügler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑141/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:473">EU:C:2002:473</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> upućuje me na zaključak da, ako je Luksemburg prekoračio granice svoje diskrecijske ovlasti time što u ovom konkretnom slučaju nije predvidio mogućnost priznavanja, sud koji je uputio zahtjev može, ovisno o slučaju, sam provesti takvo priznavanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0119"><NO.P>119.</NO.P><TXT>U tom smislu, kada pojedinac zatraži da dobije svojstvo tijela posvećenog socijalnoj dobrobiti, na nacionalnim je sudovima da ocijene jesu li nadležna tijela poštovala navedena ograničenja primjenjujući načela predviđena pravom Unije i da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>s obzirom na sve relevantne elemente odrede je li porezni obveznik tijelo koje se priznaje kao tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti u smislu navedene odredbe<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201008">8. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>E</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑657/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:811">EU:C:2020:811</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0120"><NO.P>120.</NO.P><TXT>Rješenjem koje se u ovom mišljenju razmatra ne proširuje se primjena izuzeća izvan onoga što je predviđeno Direktivom, nego se samo omogućava dodjela izuzeća osobama koje bi na njega imale pravo na temelju te direktive.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="16"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0121"><NO.P>121.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na peto, šesto i sedmo prethodno pitanje, objedinjene u skupinu B zahtjeva za prethodnu odluku, koje je Sudu uputio tribunal d’arrondissement (Općinski sud) odgovori kako slijedi:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Članak 132. stavak 1. točku (g) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da usluge usko povezane sa socijalnom skrbi mogu uključivati i one pružene u okviru zakonski uspostavljenog sustava zaštite odraslih osoba lišenih poslovne sposobnosti i podvrgnute nadzoru neovisnog sudskog tijela; da se svojstvo tijela koje se priznaje kao tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti može dodijeliti odvjetniku u okviru sustava zaštite punoljetnih osoba lišenih poslovne sposobnosti, pod uvjetom da se navedeni pojedinac bavi socijalnom skrbi kao stalnom djelatnošću, u smislu da aktivnosti socijalne prirode znatno prevladavaju u odnosu na druge aktivnosti; za potrebe takvog priznavanja nije potreban proces priznavanja koji se temelji na unaprijed utvrđenom postupku i kriterijima, nego se priznavanje može izvršiti u svakom slučaju zasebno, a po potrebi ga može izvršiti sudsko tijelo ako se nepriznavanjem od strane nacionalnog zakonodavca ili upravnih tijela prelaze granice diskrecijske ovlasti koja se Direktivom prepušta državama članicama.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U tu je svrhu na nacionalnom sudu da utvrdi jesu li aktivnosti zastupnika, privremenog zastupnika i skrbnika koje obavlja osoba EQ usko povezane sa socijalnom skrbi i može li se s obzirom na sadržaj pruženih usluga osoba EQ priznati kao tijelo posvećeno socijalnoj dobrobiti prilikom obavljanja usluga zastupnika, privremenog zastupnika i skrbnika punoljetnih osoba te prelaze li se nepriznavanjem od strane zakonodavca i nacionalnih upravnih tijela granice diskrecijske ovlasti koja se Direktivom prepušta državama članicama.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>